Chapter 10

¹ Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu uèenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doæi. ²Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. ³Idite! Evo, šaljem vas kao janjce meðu vukove. ⁴Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuæe. I nikoga putem ne pozdravljajte. ⁵U koju god kuæu uðete, najprije recite: 'Mir kuæi ovoj!' ⁶Bude li tko ondje prijatelj mira, poèinut æe na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit æe se na vas. ⁷U toj kuæi ostanite, jedite i pijte što se kod njih naðe. Ta vrijedan je radnik plaæe svoje. Ne prelazite iz kuæe u kuæu." ⁸"Kad u koji grad uðete pa vas prime, jedite što vam se ponudi ⁹i lijeèite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' ¹⁰A kad u neki grad uðete pa vas ne prime, iziðite na njegove ulice i recite: ¹¹'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' ¹²Kažem vam: Sodomcima æe u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." ¹³"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila èudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi veæ, sjedeæ u kostrijeti i pepelu, èinili pokoru. ¹⁴Ali Tiru i Sidonu bit æe na Sudu lakše negoli vama. ¹⁵I ti Kafarnaume! Zar æeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje æeš se strovaliti. ¹⁶Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." ¹⁷Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreæi: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" ¹⁸A on im reèe: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. ¹⁹Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neæe naškoditi. ²⁰Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." ²¹U taj isti èas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oèe, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oèe! Tako se tebi svidjelo. ²²Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoæe da objavi." ²³Tada se okrene uèenicima pa im nasamo reèe: "Blago oèima koje gledaju što vi gledate! ²⁴Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti što vi slušate, ali nisu èuli!" ²⁵I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Uèitelju, što mi je èiniti da život vjeèni baštinim?" ²⁶A on mu reèe: "U Zakonu što piše? Kako èitaš?" ²⁷Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" ²⁸Reèe mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To èini i živjet æeš." ²⁹Ali hoteæi se opravdati, reèe on Isusu: "A tko je moj bližnji?" ³⁰Isus prihvati i reèe: "Èovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao meðu razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. ³¹Sluèajno je onim putem silazio neki sveæenik, vidje ga i zaobiðe. ³²A tako i levit: prolazeæi onuda, vidje ga i zaobiðe. ³³Neki Samarijanac putujuæi doðe do njega, vidje ga, sažali se ³⁴pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinèe, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. ³⁵Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostionièaru i reèe: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit æu ti kad se budem vraæao.'" ³⁶"Što ti se èini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao meðu razbojnike?" ³⁷On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrðe." Nato mu reèe Isus: "Idi pa i ti èini tako!" ³⁸Dok su oni tako putovali, uðe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuæu. ³⁹Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše rijeè njegovu. ⁴⁰A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reèe: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." ⁴¹Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, ⁴²a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neæe oduzeti."