Chapter 1

¹ Kad veæ mnogi poduzeše sastaviti izvješæe o dogaðajima koji se ispuniše meðu nama - ²kako nam to predadoše oni koji od poèetka bijahu oèevici i sluge Rijeèi - ³pošto sam sve, od poèetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati ⁴da se tako osvjedoèiš o pouzdanosti svega u èemu si pouèen. ⁵U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki sveæenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kæeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. ⁶Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. ⁷No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje veæ poodmakle dobi. ⁸Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveæenièku službu pred Bogom, ⁹ždrijebom ga zapade po bogoslužnom obièaju da uðe u Svetište Gospodnje i prinese kad. ¹⁰Za vrijeme kaðenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. ¹¹A njemu se ukaza anðeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. ¹²Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. ¹³No anðeo mu reèe: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena æe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut æeš mu ime Ivan. ¹⁴Bit æe ti radost i veselje i roðenje æe njegovo mnoge obradovati. ¹⁵Bit æe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piæa neæe piti. Duha Svetoga bit æe pun veæ od majèine utrobe. ¹⁶Mnoge æe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷Iæi æe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." ¹⁸Nato Zaharija reèe anðelu: "Po èemu æu ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." ¹⁹Anðeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. ²⁰I evo, buduæi da nisi povjerovao mojim rijeèima, koje æe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet æeš i neæeš moæi govoriti do dana dok se to ne zbude." ²¹Narod je išèekivao Zahariju i èudio se što se toliko zadržao u Svetištu. ²²Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reæi pa zakljuèiše da je u Svetištu imao viðenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. ²³Kad se navršiše dani njegove službe, otiðe kuæi. ²⁴Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreæi: ²⁵"Evo, to mi je uèinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meðu ljudima." ²⁶U šestome mjesecu posla Bog anðela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret ²⁷k djevici zaruèenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸Anðeo uðe k njoj i reèe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" ²⁹Na tu se rijeè ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰No anðeo joj reèe: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. ³¹Evo, zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus. ³²On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevišnjega. Njemu æe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³i kraljevat æe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neæe biti kraja." ³⁴Nato æe Marija anðelu: "Kako æe to biti kad ja muža ne poznajem?" ³⁵Anðeo joj odgovori: "Duh Sveti siæi æe na te i sila æe te Svevišnjega osjeniti. Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶A evo tvoje roðakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaèe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veæ šesti mjesec. ³⁷Ta Bogu ništa nije nemoguæe!" ³⁸Nato Marija reèe: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeèi!" I anðeo otiðe od nje. ³⁹Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. ⁴⁰Uðe u Zaharijinu kuæu i pozdravi Elizabetu. ⁴¹Èim Elizabeta zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga ⁴²i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meðu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! ⁴³Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega? ⁴⁴Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti èedo u utrobi. ⁴⁵Blažena ti što povjerova da æe se ispuniti što ti je reèeno od Gospodina!" ⁴⁶Tada Marija reèe: "Velièa duša moja Gospodina, ⁴⁷klikæe duh moj u Bogu, mome Spasitelju, ⁴⁸što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad æe me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. ⁴⁹Jer velika mi djela uèini Svesilni, sveto je ime njegovo! ⁵⁰Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. ⁵¹Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. ⁵²Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. ⁵³Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. ⁵⁴Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeæa ocima našim: ⁵⁵spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." ⁵⁶Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuæi. ⁵⁷Elizabeti se meðutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. ⁵⁸Kad su njezini susjedi i roðaci èuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. ⁵⁹Osmoga se dana okupe da obrežu djeèaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, ⁶⁰no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat æe se Ivan!" ⁶¹Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." ⁶²Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. ⁶³On zaiska ploèicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaèude, ⁶⁴a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajuæi Boga. ⁶⁵Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti dogaðaji. ⁶⁶I koji su god èuli, razmišljahu o tome pitajuæi se: "Što li æe biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. ⁶⁷A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! ⁶⁹Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, ⁷⁰kao što obeæa na usta svetih proroka svojih odvijeka: ⁷¹spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; ⁷²iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, ⁷³zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da æe nam dati ⁷⁴te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha ⁷⁵u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. ⁷⁶A ti, dijete, prorok æeš se Svevišnjega zvati jer æeš iæi pred Gospodinom da mu pripraviš putove, ⁷⁷da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, ⁷⁸darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem æe nas pohoditi Mlado sunce s visine ⁷⁹da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." ⁸⁰Djeèak je meðutim rastao i duhom jaèao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.