« Prev Luke 1 Next »

Chapter 1

1 Kad veæ mnogi poduzeše sastaviti izvješæe o dogaðajima koji se ispuniše meðu nama - 2kako nam to predadoše oni koji od poèetka bijahu oèevici i sluge Rijeèi - 3pošto sam sve, od poèetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedoèiš o pouzdanosti svega u èemu si pouèen. 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki sveæenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kæeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje veæ poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveæenièku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom obièaju da uðe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kaðenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anðeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anðeo mu reèe: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena æe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut æeš mu ime Ivan. 14Bit æe ti radost i veselje i roðenje æe njegovo mnoge obradovati. 15Bit æe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piæa neæe piti. Duha Svetoga bit æe pun veæ od majèine utrobe. 16Mnoge æe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Iæi æe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija reèe anðelu: "Po èemu æu ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anðeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, buduæi da nisi povjerovao mojim rijeèima, koje æe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet æeš i neæeš moæi govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je išèekivao Zahariju i èudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reæi pa zakljuèiše da je u Svetištu imao viðenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. 23Kad se navršiše dani njegove službe, otiðe kuæi. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreæi: 25"Evo, to mi je uèinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meðu ljudima." 26U šestome mjesecu posla Bog anðela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaruèenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anðeo uðe k njoj i reèe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se rijeè ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anðeo joj reèe: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus. 32On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevišnjega. Njemu æe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat æe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neæe biti kraja." 34Nato æe Marija anðelu: "Kako æe to biti kad ja muža ne poznajem?" 35Anðeo joj odgovori: "Duh Sveti siæi æe na te i sila æe te Svevišnjega osjeniti. Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje roðakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaèe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veæ šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguæe!" 38Nato Marija reèe: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeèi!" I anðeo otiðe od nje. 39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uðe u Zaharijinu kuæu i pozdravi Elizabetu. 41Èim Elizabeta zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meðu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti èedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da æe se ispuniti što ti je reèeno od Gospodina!" 46Tada Marija reèe: "Velièa duša moja Gospodina, 47klikæe duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad æe me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela uèini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. 52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeæa ocima našim: 55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuæi. 57Elizabeti se meðutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i roðaci èuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu djeèaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat æe se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska ploèicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaèude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajuæi Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti dogaðaji. 66I koji su god èuli, razmišljahu o tome pitajuæi se: "Što li æe biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeæa na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da æe nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 76A ti, dijete, prorok æeš se Svevišnjega zvati jer æeš iæi pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem æe nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." 80Djeèak je meðutim rastao i duhom jaèao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

« Prev Luke 1 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |