« Prev Luke 2 Next »

Chapter 2

1 U one dane izaðe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. 2Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. 3Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. 4Tako i Josip, buduæi da je bio iz doma i loze Davidove, uziðe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - 5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruènicom Marijom koja bijaše trudna. 6I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. 7I porodi sina svoga, prvoroðenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. 8A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom èuvali noænu stražu kod svojih stada. 9Anðeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anðeo im reèe: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naæi æete novoroðenèe povijeno gdje leži u jaslama." 13I odjednom se anðelu pridruži silna nebeska vojska hvaleæi Boga i govoreæi: 14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" 15Èim anðeli otiðoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, dogaðaj koji nam obznani Gospodin." 16I pohite te pronaðu Mariju, Josipa i novoroðenèe gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše reèeno o tom djetetu. 18A svi koji su to èuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. 19Marija u sebi pohranjivaše sve te dogaðaje i prebiraše ih u svome srcu. 20Pastiri se zatim vratiše slaveæi i hvaleæi Boga za sve što su èuli i vidjeli kako im je bilo reèeno. 21Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anðeo prije njegova zaèeæa. 22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova èišæenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvoroðenèe neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu žrtvu kako je reèeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubiæa. 25Živio tada u Jeruzalemu èovjek po imenu Šimun. Taj èovjek, pravedan i bogobojazan, išèekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, doðe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naruèje, blagoslovi Boga i reèe: 29"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po rijeèi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oèi moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reèe Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuæe mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi æe samoj maè probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" 36A bijaše neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i èetvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noæu služila Bogu. 38Upravo u taj èas nadoðe. Hvalila je Boga i svima koji išèekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. 39Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40A dijete je raslo, jaèalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. 41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 42Kad mu bijaše dvanaest godina, uziðoše po obièaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraæahu se oni, a djeèak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44Uvjereni da je meðu suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti meðu rodbinom i znancima. 45I kad ga ne naðu, vrate se u Jeruzalem tražeæi ga. 46Nakon tri dana naðoše ga u Hramu gdje sjedi posred uèitelja, sluša ih i pita. 47Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošæu i odgovorima njegovim. 48Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reèe: "Sinko, zašto si nam to uèinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." 49A on im reèe: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50Oni ne razumješe rijeèi koju im reèe. 51I siðe s njima, doðe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno èuvala sve ove uspomene u svom srcu. 52A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

« Prev Luke 2 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |