Chapter 2

¹ U one dane izaðe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. ²Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. ³Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. ⁴Tako i Josip, buduæi da je bio iz doma i loze Davidove, uziðe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - ⁵da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruènicom Marijom koja bijaše trudna. ⁶I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. ⁷I porodi sina svoga, prvoroðenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. ⁸A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom èuvali noænu stražu kod svojih stada. ⁹Anðeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. ¹⁰No anðeo im reèe: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! ¹¹Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. ¹²I evo vam znaka: naæi æete novoroðenèe povijeno gdje leži u jaslama." ¹³I odjednom se anðelu pridruži silna nebeska vojska hvaleæi Boga i govoreæi: ¹⁴"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" ¹⁵Èim anðeli otiðoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, dogaðaj koji nam obznani Gospodin." ¹⁶I pohite te pronaðu Mariju, Josipa i novoroðenèe gdje leži u jaslama. ¹⁷Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše reèeno o tom djetetu. ¹⁸A svi koji su to èuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. ¹⁹Marija u sebi pohranjivaše sve te dogaðaje i prebiraše ih u svome srcu. ²⁰Pastiri se zatim vratiše slaveæi i hvaleæi Boga za sve što su èuli i vidjeli kako im je bilo reèeno. ²¹Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anðeo prije njegova zaèeæa. ²²Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova èišæenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - ²³kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvoroðenèe neka se posveti Gospodinu! - ²⁴i da prinesu žrtvu kako je reèeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubiæa. ²⁵Živio tada u Jeruzalemu èovjek po imenu Šimun. Taj èovjek, pravedan i bogobojazan, išèekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. ²⁶Objavio mu Duh Sveti da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. ²⁷Ponukan od Duha, doðe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, ²⁸primi ga on u naruèje, blagoslovi Boga i reèe: ²⁹"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po rijeèi svojoj, u miru! ³⁰Ta vidješe oèi moje spasenje tvoje, ³¹koje si pripravio pred licem svih naroda: ³²svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." ³³Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. ³⁴Šimun ih blagoslovi i reèe Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuæe mnogima u Izraelu i za znak osporavan - ³⁵a i tebi æe samoj maè probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" ³⁶A bijaše neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, ³⁷a sama kao udovica do osamdeset i èetvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noæu služila Bogu. ³⁸Upravo u taj èas nadoðe. Hvalila je Boga i svima koji išèekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. ³⁹Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. ⁴⁰A dijete je raslo, jaèalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. ⁴¹Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. ⁴²Kad mu bijaše dvanaest godina, uziðoše po obièaju blagdanskom. ⁴³Kad su minuli ti dani, vraæahu se oni, a djeèak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. ⁴⁴Uvjereni da je meðu suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti meðu rodbinom i znancima. ⁴⁵I kad ga ne naðu, vrate se u Jeruzalem tražeæi ga. ⁴⁶Nakon tri dana naðoše ga u Hramu gdje sjedi posred uèitelja, sluša ih i pita. ⁴⁷Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošæu i odgovorima njegovim. ⁴⁸Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reèe: "Sinko, zašto si nam to uèinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." ⁴⁹A on im reèe: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" ⁵⁰Oni ne razumješe rijeèi koju im reèe. ⁵¹I siðe s njima, doðe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno èuvala sve ove uspomene u svom srcu. ⁵²A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.