« Prev Joshua 22 Next »

Chapter 22

1 Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova 2i reèe im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. 3Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. 4Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braæi vašoj, kako im bijaše obeæao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. 5Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." 6I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. 7Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braæe zapadno od Jordana. Otpuštajuæi ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. 8I reèe im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom." 9Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. 10Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio. 11Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." 12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da poðu u boj na njih. 13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina sveæenika Eleazara, 14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama porodica Izraelovih. 15I kad oni doðoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 16"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaèi nevjera koju èinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 17Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 18Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 19Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" 21Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim: 22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoæ danas; 23ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve prièesnice, neka nam onda sudi Jahve! 24Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim? 25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. 26Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, 27nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.' 28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas i vas.' 29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraæamo od njega dižuæi žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

30Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." 32Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog."

« Prev Joshua 22 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |