Chapter 48

¹ O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiðen je Kirjatajim i osvojen, tvrða posramljena, razorena, ²nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit æeš razoren, maè veæ ide za tobom! ³Slušaj! Jauci se èuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' ⁴'Moab je smlavljen!' èuje se vrištanje mališa njegovih. ⁵Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašæu. ⁶'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' ⁷Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit æeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima svojim. ⁸Pustošnik æe doæi u svaki grad, nijedan mu neæe izmaæi: Dolina æe biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! ⁹Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. ¹⁰Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju maè svoj ne omasti! ¹¹Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz baève u baèvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. ¹²"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove njegove porazbijati. ¹³I tada æe se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." ¹⁴Kako možete reæi: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." ¹⁵Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. ¹⁶Bliži se propast Moabova, nesreæa njegova hiti. ¹⁷Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi èvrsta palica, žezlo velièanstveno!" ¹⁸Siði sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kæeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. ¹⁹Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" ²⁰"Moab se stidi jer je slomljen. Plaèite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." ²¹Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, ²²nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, ²³Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, ²⁴Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. ²⁵"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." ²⁶"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. ²⁷Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kraði te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" ²⁸"Ostavite gradove, živite u peæinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" ²⁹Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! ³⁰"Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - laž njegovih rijeèi, laž djela njegovih! ³¹Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. ³²Više nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. ³³Išèeznu radost i veselje iz voænjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožða ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." ³⁴Urlanje Hešbona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. ³⁵"U Moabu æu uèiniti - rijeè je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. ³⁶Stoga mi srce poput frule dršæe za Moabom, srce moje poput frule dršæe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju stekoše! ³⁷Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. ³⁸Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krèag koji se nikomu ne mili" - rijeè je Jahvina. ³⁹Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. ⁴⁰Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. ⁴¹Gradovi su zauzeti, osvojene tvrðave. Srce moapskih junaka bit æe toga dana kao srce žene u trudovima. ⁴²Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. ⁴³Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rijeè je Jahvina. ⁴⁴Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je Jahvina. ⁴⁵"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih. ⁴⁶Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kæeri tvoje u progonstvo. ⁴⁷Ali æu promijeniti udes Moabov u buduænosti" - rijeè je Jahvina. Dovde suðenje Moabu.