« Prev Jeremiah 49 Next »

Chapter 49

1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? 2Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve. 3"Plaèi, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima. 4Što se dièiš dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?' 5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti. 6Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina. 7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? 8Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. 9Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci noæni, opljaèkat æe sve što žele. 10Jer ja sam onaj što æe Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: 11'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" 12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti neæeš ostati nekažnjen, morat æeš èašu ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène razvaline." 14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! 15Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima. 16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u peæinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina. 17"Edom æe postati pustoš; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i zviždati zbog svih rana njegovih. 18Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti. 19"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" 20Zato èujte što je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. 21Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj do Crvenog mora! 22Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. 23O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. 24Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. 25Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! 26Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama. 27"Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe proždrijeti dvor Ben-Hadadov." 28O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! 29Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!' 30Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rijeè je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: 31'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - rijeè je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva! 32Deve njihove bit æe plijen, mnoštvo ovaca otimaèina!' I raspršit æu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na njih nesreæu - rijeè je Jahvina. 33Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji." 34Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. 35Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. 36Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspršit Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci elamski. 37Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit æu na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne budu sasvim uništeni. 38I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve knezove" - rijeè je Jahvina. 39Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.

« Prev Jeremiah 49 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |