Chapter 26

¹ U poèetku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, doðe mi rijeè Jahvina. ²Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rijeèi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. ³Možda æe poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa æu se pokajati za zlo koje naumih uèiniti zbog zlodjela njihovih. ⁴Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, ⁵slušajuæi rijeèi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, ⁶postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i uèinit æu da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" ⁷I sveæenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rijeèi u Domu Jahvinu. ⁸A kad Jeremija izreèe sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sveæenici i proroci govoreæi: "Platit æeš glavom! ⁹Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj æe grad biti opustošen te nitko više u njemu neæe stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. ¹⁰Èuvši to, starješine judejske doðoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. ¹¹Tada sveæenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je èovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste èuli na svoje uši." ¹²Tada Jeremija reèe starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste èuli. ¹³Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio. ¹⁴Ja sam, evo, u vašim rukama. Uèinite sa mnom što vam se èini dobro i pravo. ¹⁵Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit æete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeèi." ¹⁶Tada rekoše starješine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj èovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." ¹⁷Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: ¹⁸"Mihej Morešeæanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma æe prekriti.' ¹⁹Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?" ²⁰Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. ²¹A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. ²²Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; ²³dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga maèem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. ²⁴Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.