Chapter 24

¹ Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima. ²U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti. ³I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." ³Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. ⁴I doðe mi rijeè Jahvina: ⁴I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da èujete. ⁵Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. ⁵I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; ⁶I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo æu ih podiæi i neæu ih više uništiti; opet æu ih posaditi i neæu ih više išèupati. ⁶i ne idite za tuðim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ništa nažao uèiniti. ⁷I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. ⁷Ali me niste poslušali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!" ⁸Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. ⁸Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rijeèi, ⁹Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. ⁹evo, ja æu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom uništenju i uèinit æu ih užasom i ruglom, vjeènim razvalinama. ¹⁰I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok ¹⁰I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. ¹¹Sva æe se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi æe narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. ¹²Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit æu ih u vjeène razvaline. ¹³Dovest æu na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." ¹⁴"I oni æe služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih." ¹⁵Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati. ¹⁶Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa što æu ga meðu njih poslati." ¹⁷I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: ¹⁸Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; ¹⁹faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim ²⁰i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; ²¹Edom, Moab i sinove Amonove; ²²sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; ²³Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, ²⁴sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; ²⁵sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; ²⁶sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih. ²⁷I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od maèa koji æu pustiti meðu vas.' ²⁸Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! ²⁹Jer, evo, ja sam poèeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati nekažnjeni, jer æu sam dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad Vojskama. ³⁰Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožðe gaze. Do svih stanovnika zemlje ³¹dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike æe maèu izruèiti - rijeè je Jahvina. ³²Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za narodom; nevrijeme strašno veæ se prolama s krajeva zemlje.'" ³³U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji. ³⁴Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po prašini, vodièi stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani. ³⁵Više nema utoèišta pastirima, niti spasa vodièima stada. ³⁶Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, ³⁷mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. ³⁸Lav ostavlja guštaru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa pustošnièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.