« Prev Judith 16 Next »

Chapter 16

1 Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo! 2Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih. 3Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše. 4Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. 5Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne! 6Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi! 7Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom, 8na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini. 9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe. 10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti. 11Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše! 12Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše. 13Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. 15Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti. 16Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek. 17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek." 18Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima. 21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome. 23Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina. 24Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea. 25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

« Prev Judith 16 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |