Chapter 15

¹ I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su èuli što se dogodilo, skameniše se. ²Uhvati ih strava i strah te ne bijaše èovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. ³I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. ⁴Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruèje Izraela skoroteèe s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište. ⁵Èim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uèiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve. ⁶Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen. ⁷Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradiæi po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo. ⁸Veliki sveæenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu doðoše da se dive dobroèinstvu što ga Gospod uèini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. ⁹Kad uðoše u kuæu njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreæi: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega! ¹⁰Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!" ¹¹Trideset je dana narod pljaèkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjaèe, posuðe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. ¹²Sve su žene Izraelove trèale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u èast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. ¹³Zatim se ona i njezine pratilice ovjenèaše maslinovim granèicama. Ona je stupala na èelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okiæeni vijencima i s hvalospjevom na usnama. ¹⁴Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.