Chapter 4

¹ Odakle ratovi, odakle borbe meðu vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? ²Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postiæi; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. ³Ištete, a ne primate jer rðavo ištete: da u pohotama svojim potratite. ⁴Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoæe da bude prijatelj svijeta, promeæe se u neprijatelja Božjega. ⁵Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno èezne za duhom što ga nastani u nama? ⁶A daje on i veæu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. ⁷Podložite se dakle Bogu! Oduprite se ðavlu i pobjeæi æe od vas! ⁸Približite se Bogu i on æe se približiti vama! Oèistite ruke, grešnici! Oèistite srca, dvoliènjaci! ⁹Zakukajte, protužite, proplaèite! Smijeh vaš nek se u plaè obrati i radost u žalost! ¹⁰Ponizite se pred Gospodinom i on æe vas uzvisiti! ¹¹Ne ogovarajte, braæo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. ¹²Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega? ¹³De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otiæi æemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", ¹⁴a ne znate što æe sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se naèas pojavi i zatim nestane! ¹⁵Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet æemo i uèiniti ovo ili ono", ¹⁶vi se razmeæete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. ¹⁷Znati dakle dobro èiniti, a ne èiniti - grijeh je.