Chapter 44

¹ Sad èuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. ²Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. ³Jer na žednu æu zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit æu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. ⁴Rast æe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuæice. ⁵Jedan æe reæi: 'Ja sam Jahvin', drugi æe se zvati imenom Jakovljevim. Treæi æe sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat æe se imenom Izraelovim." ⁶Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. ⁷Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjeènosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što æe još doæi! ⁸Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" ⁹Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste nièemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. ¹⁰Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oèekuje? ¹¹Gle, svi æe štovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i postidjeti odjednom. ¹²Kovaè ga izraðuje na živu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. ¹³Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu. ¹⁴Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se njegovao meðu šumskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od kiše. ¹⁵Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i klanja mu se. ¹⁶Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peèe meso na žeravi, jede peèenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." ¹⁷Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." ¹⁸Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i srce pa ne shvaæaju. ¹⁹Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar æu se komadu drveta klanjati?" ²⁰On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neæe spasti svog života i nikad neæe reæi: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" ²¹Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neæu te zaboraviti! ²²Kao maglu rastjerao sam tvoje opaèine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. ²³Klièite, nebesa, jer je Jahve uèinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošæu, planine, i vi, šume, sa svim svojim drveæem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! ²⁴Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uèvrstio zemlju bez pomoæi ièije. ²⁵Ja osujeæujem znamenja vraèa, i èarobnjake u luðake promeæem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraæam u bezumlje, ²⁶ali potvrðujem rijeè sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem. ²⁷Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.' ²⁸Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on æe sve želje moje ispuniti govoreæi Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"