Chapter 3

¹ Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi, ²junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starješinu, pedesetnika i odliènika, ³savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi èaranjem. ⁴"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." ⁵Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasræe na starca, prostak na odliènika ⁶te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" ⁷A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." ⁸Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. ⁹Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. ¹⁰Kažite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih! ¹¹Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih." ¹²Deran tlaèi narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. ¹³Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, ¹⁴Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kuæama što oteste siromahu. ¹⁵S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je Jahve, Gospoda nad Vojskama. ¹⁶I reèe Jahve: "Što se to ohole kæeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? ¹⁷Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu." ¹⁸U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i mjeseèiæe, ¹⁹naušnice, narukvice i koprene, ²⁰poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese, ²¹prstenje i nosne prstenove, ²²skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, ²³zrcala i košuljice, povezaèe i rupce. ²⁴Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. ²⁵Muževi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kreševu. ²⁶Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æeš sjedit' napuštena.