Chapter 2

¹ Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: ²Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi narodi, ³nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu, poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè Jahvina." ⁴On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe više narod dizat' maèa protiv naroda nit' se više uèit' ratovanju. ⁵Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! ⁶Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima. ⁷Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. ⁸Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi naèiniše prsti. ⁹Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne praštaj im. ¹⁰Uði meðu peæine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ¹¹Ohol pogled bit æe skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. ¹²Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; ¹³protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; ¹⁴protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; ¹⁵protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina; ¹⁶protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. ¹⁷Oholost ljudska skršit æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, ¹⁸i kumiri æe netragom nestati. ¹⁹Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²⁰U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naèini da im se klanja, ²¹kad uteèe u šupljine peæina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. ²²Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?