Chapter 18
1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, 2tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana. 3Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. 4Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno æu gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vruæine žetvene. 5Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima æe posjeæi mladice, povezati, ukloniti grane. 6Svi æe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice æe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." 7U ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.