Chapter 1

¹ Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. ²Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. ³Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." ⁴Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða. ⁵TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; ⁶od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene. ⁷Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. ⁸Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. ⁹Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni. ¹⁰Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! ¹¹"Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. ¹²Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? ¹³Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine. ¹⁴Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! ¹⁵Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, ¹⁶operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti! ¹⁷Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." ¹⁸"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna. ¹⁹Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske. ²⁰U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu. ²¹Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. ²²Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. ²³Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima. ²⁴Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! ²⁵Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo! ²⁶Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti." ²⁷Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove. ²⁸Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe. ²⁹Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate. ³⁰Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema. ³¹Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.