Chapter 11

¹ A vjera je veæ neko imanje onoga èemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. ²Zbog nje stari primiše svjedoèanstvo. ³Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureðeni rijeèju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od neèega pojavnoga. ⁴Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedoèanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoèi - po njoj i mrtav još govori. ⁵Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te išèeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoèanstvo da omilje Bogu. ⁶A bez vjere nemoguæe je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. ⁷Vjerom Noa, upuæen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjernièke pravednosti. ⁸Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajuæi kamo ide. ⁹Vjerom se kao pridošlica naseli u obeæanoj zemlji kao u tuðini, prebivajuæi pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obeæanja, ¹⁰jer išèekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. ¹¹Vjerom i Sara unatoè svojoj dobi zadobi moæ da zaène jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obeæanje. ¹²Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. ¹³U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeæanja, veæ su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. ¹⁴Doista, koji tako govore, jasno oèituju da domovinu traže. ¹⁵Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. ¹⁶Ali sada oni èeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. ¹⁷Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obeæanje, ¹⁸kome bi reèeno: Po Izaku æe ti se nazivati potomstvo! - ¹⁹uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. ²⁰Vjerom baš u pogledu buduænosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. ²¹Vjerom Jakov, umiruæi, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. ²²Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. ²³Vjerom su Mojsija netom roðena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. ²⁴Vjerom Mojsije, veæ odrastao, odbi zvati se sinom kæeri faraonove. ²⁵Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se èasovito okoristiti grijehom. ²⁶Veæim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaæu. ²⁷Vjerom napusti Egipat, ne bojeæi se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. ²⁸Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. ²⁹Vjerom proðoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipæani pokušaše, ali se potopiše. ³⁰Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. ³¹Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. ³²I što još da kažem? Ta ponestat æe mi vremena, poènem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, ³³koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obeæano, zaèepili ralje lavovima, ³⁴pogasili žestinu ognja, umakli oštrici maèa, oporavili se od slabosti, ojaèali u boju, odbili navale tuðinaca. ³⁵Žene su po uskrsnuæu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše osloboðenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuæe. ³⁶Drugi su opet iskusili izrugivanja i bièeve, pa i okove i tamnicu. ³⁷Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom maèa, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlaèeni, zlostavljani - ³⁸svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, peæinama i pukotinama zemaljskim. ³⁹I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedoèanstvo, ali ne zadobiše obeæano ⁴⁰jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne doðu do savršenstva.