Chapter 10

¹ Buduæi da Zakon ima tek sjenu buduæih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. ²Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom oèišæeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? ³Ali po njima se iz godine u godinu podsjeæa na grijehe. ⁴Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. ⁵Zato On ulazeæi u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; ⁶paljenice i okajnice ne sviðaju ti se. ⁷Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" ⁸Pošto gore reèe: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviðaju, ⁹veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. ¹⁰U toj smo volji posveæeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. ¹¹I svaki je sveæenik dan za danom u bogoslužju te uèestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. ¹²A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu ¹³èekajuæi otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. ¹⁴Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posveæene. ¹⁵A to nam svjedoèi i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: ¹⁶"Ovo je Savez kojim æu se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone æu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. ¹⁷I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neæu više spominjati." ¹⁸A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. ¹⁹Imamo dakle, braæo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - ²⁰put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; ²¹imamo i Velikog sveæenika nad kuæom Božjom. ²²Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem oèišæenih od zle savjesti i tijela oprana èistom vodom. ²³Èuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obeæanje. ²⁴I pazimo jedni na druge da se potièemo na ljubav i dobra djela ²⁵te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih obièaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. ²⁶Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, ²⁷nego strašno isèekivanje suda i bijesa ognja što æe proždrijeti protivnike. ²⁸Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrða biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. ²⁹Zamislite koliko li æe goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i neèistom smatra krv Saveza kojom je posveæen, i Duha milosti pogrdi? ³⁰Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja æu je vratiti; i još: Sudit æe Gospodin svome puku. ³¹Strašno je upasti u ruke Boga živoga. ³²A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patnièku borbu: ³³ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajednièari onih s kojima se tako postupalo. ³⁴I doista, sa sužnjevima ste suosjeæali i s radošæu prihvatili otimanje dobara znajuæi da imate bolji, trajan posjed. ³⁵Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaæa! ³⁶Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeæi volju Božju zadobili obeæano. ³⁷Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doæi æe i neæe zakasniti ³⁸A pravednik æe moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. ³⁹A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.