Chapter 4

¹ Hoæu reæi: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: ²pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. ³Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poèelima svijeta. ⁴A kada doðe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi roðen, Zakonu podložan ⁵da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. ⁶A buduæi da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji klièe: "Abba! Oèe!" ⁷Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. ⁸Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. ⁹Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraæate k nemoænim i bijednim poèelima i opet im, ponovno, hoæete robovati? ¹⁰Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! ¹¹Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! ¹²Postanite, braæo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Nièim me niste povrijedili. ¹³Znate: prvi sam vam put za bolesti navješæivao evanðelje. ¹⁴Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anðela Božjega, kao Krista Isusa. ¹⁵Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedoèim vam doista: kad bi bilo moguæe, oèi biste svoje bili iskopali i dali mi ih. ¹⁶Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajuæi vam istinu? ¹⁷Oni revnuju za vas, ne èasno, nego - odvojiti vas hoæe da onda vi za njih revnujete. ¹⁸Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazoèan kod vas, ¹⁹djeèice moja, koju ponovno u trudovima raðam dok se Krist ne oblikuje u vama. ²⁰Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. ²¹Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne èujete Zakona? ²²Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. ²³Ali onaj od ropkinje roðen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obeæanja. ²⁴To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji raða za ropstvo - to je Hagara. ²⁵Jer Hagara znaèi brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. ²⁶Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. ²⁷Pisano je doista: Klièi, nerotkinjo, koja ne raðaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. ²⁸Vi ste, braæo, kao Izak, djeca obeæanja. ²⁹I kao što je onda onaj po tijelu roðeni progonio onoga po duhu roðenoga, tako je i sada. ³⁰Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. ³¹Zato, braæo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.