Chapter 36

¹ Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu: ²Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjeène postat æe naš posjed!' ³I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj. ⁴Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - ⁵ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošæu u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaèka.' ⁶Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' ⁷Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu! ⁸A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe skoro doæi. ⁹Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati! ¹⁰Razmnožit æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuèiti, razvaline vaše opet podiæi! ¹¹Razmnožit æu po vama ljude i stoku, oni æe se namnožiti i naploditi - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat æete da sam ja Jahve! ¹²Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'" ¹³Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - ¹⁴ti više neæeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: neæeš više narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁷"Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste. ¹⁸I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. ¹⁹Rasprših ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. ²⁰Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!' ²¹I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obešèasti u narodima meðu koje doðe. ²²Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što èinim, ne èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste. ²³Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoèigled, pokažem svetost svoju. ²⁴Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. ²⁵Poškropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih vaših neèistoæa i od svih kumira vaših. ²⁶Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela vašega srce kameno i dat æu vam srce od mesa. ²⁷Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. ²⁸I nastanit æete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit æete moj narod, a ja æu biti vaš Bog. ²⁹Izbavit æu vas od svih vaših neèistoæa i dozvat æu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neæu izvræi gladi. ³⁰Umnožit æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu meðu narodima. ³¹I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. ³²A što èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' ³³Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja vaših, napuèit æu opet vaše gradove i sagraditi razvaline; ³⁴opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe opet obraðena. ³⁵Tada æe se reæi: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrðeni i napuèeni!' ³⁶I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!' ³⁷Ovako govori Jahve Gospod: Još æe ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. ³⁸Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja Jahve."