Chapter 33

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i postavi ga za stražara, ³a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: ⁴ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu: ⁵jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. ⁶A opet, ako stražar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.' ⁷I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. ⁸Reknem li bezbožniku: 'Bezbožnièe, umrijet æeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit æu iz tvoje ruke. ⁹Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. ¹⁰Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišæu nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' ¹¹Odgovori im: 'Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' ¹²Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi. ¹³Reknem li ja prevedniku: 'Živjet æeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde što je poèini! ¹⁴A reknem li bezbožniku: 'Umrijet æeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, ¹⁵vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne èineæi bezakonja - živjet æe, neæe umrijeti! ¹⁶I svi grijesi njegovi što ih bijaše poèinio bit æe mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet æe!' ¹⁷Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! ¹⁸Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, on æe stoga umrijeti. ¹⁹A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on æe zbog toga živjeti. ²⁰A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" ²¹Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!" ²²Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. ²³I doðe mi rijeè Jahvina: ²⁴"Sine èovjeèji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' ²⁵Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oèi podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju? ²⁶Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?' ²⁷Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti! ²⁸Tako æu zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat æe zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko više neæe njima prolaziti. ²⁹I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.' ³⁰A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to rijeè došla od Jahve!' ³¹I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rijeèi, ali ih ne izvršuje: naslaðuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. ³²I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeèi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. ³³Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bijaše meðu njima!"