Chapter 34

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? ³Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. ⁴Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. ⁵I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. ⁶Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' ⁷Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: ⁸'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - ⁹zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: ¹⁰Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.' ¹¹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti! ¹²Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. ¹³Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. ¹⁴Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim. ¹⁵Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁶Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.' ¹⁷A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca! ¹⁸Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? ¹⁹A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' ²⁰Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave! ²¹Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. ²²Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce. ²³Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir, ²⁴a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh! ²⁵I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama. ²⁶Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova. ²⁷I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. ²⁸I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti. ²⁹I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa. ³⁰I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda. ³¹Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."