Chapter 24

¹ Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. ³Pripovijedaj domu odmetnièkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! ⁴Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleæe! Napuni ga ponajboljim kostima! ⁵Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' ⁶Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkom, zahrðalu loncu s kojega se hrða ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! ⁷Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! ⁸Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' ⁹Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkome, jer æu veliku lomaèu naložiti! ¹⁰Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj zaèina, nek' izgore i kosti! ¹¹A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i neèistoæa njegova sva se rastopi, da se uništi hrða na njemu! ¹²Grdne li muke! Ali se velika hrða ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. ¹³Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oèistiti, ali se ti ne htjede od grijeha oèistiti; i zbog toga se više neæeš oèistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! ¹⁴Ja, Jahve, rekoh! I rijeè æu ispuniti; neæu popustiti: I neæu se smilovati niti æu se pokajati! Sudit æu te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rijeè je Jahve Gospoda." ¹⁵I doðe mi rijeè Jahvina: ¹⁶"Sine èovjeèji, evo, nenadanom smræu oduzet æu ti radost oèinju! Ne tuguj, ne plaèi i ne roni suza! ¹⁷Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobnièke pogaèe." ¹⁸Ujutro tako prorokovah narodu, a uveèe mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeðeno. ¹⁹Narod me na to zapita: "Neæeš li nam reæi što znaèi za nas to što ti radiš?" ²⁰Ja im odgovorih: "Doðe mi rijeè Jahvina: ²¹"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut æu svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam oèinju i èežnju duše vaše! I sinovi i kæeri koje ostaviste, od maèa æe pasti! ²²Tada æete uraditi kao što i ja uradih: neæete prekrivati brade i neæete jesti žalobnièke pogaèe! ²³Povit æete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neæete više tugovati ni plakati, nego æete èiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! ²⁴A Ezekiel æe vam biti primjer: uèinit æete sve što je i on èinio. Kad se to zbude, spoznat æete da sam ja Jahve!' ²⁵A ti, sine èovjeèji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diènu radost njihovu, radost im oèinju, slast duše njihove, sinove i kæeri njihove - ²⁶u taj æe dan k tebi stiæi bjegunac da ti to dojavi! ²⁷U taj æe se dan tvoja usta otvoriti, i ti æeš tom bjeguncu progovoriti; neæeš više biti nijem. I tako æeš im biti znak. I oni æe spoznati da sam ja Jahve!"