Chapter 23

¹ Doðe mi rijeè Jahvina: ²"Sine èovjeèji, bile dvije žene, kæeri jedne matere. ³I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili. ⁴Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. ⁵Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, ⁶u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. ⁷I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. ⁸A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj izlijevali. ⁹I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. ¹⁰I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kæeri, a nju samu maèem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. ¹¹Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud èinjaše. ¹²Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. ¹³I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. ¹⁴Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, ¹⁵bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - ¹⁶tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. ¹⁷Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. ¹⁸Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. ¹⁹Jer ona se još gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, ²⁰uspaljujuæi se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. ²¹Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili. ²²Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest æu ih odasvud na tebe: ²³Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. ²⁴I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitiæima i oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi. ²⁵Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. ²⁶I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. ²⁷Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od Egipta: neæeš više k njima oèi dizati i neæeš se više spominjati Egipta!' ²⁸Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. ²⁹Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnièenja. ³⁰Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. ³¹Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èašu njezinu: ³²Ovako govori Jahve Gospod: Èašu sestre svoje ispit æeš, èašu široku, duboku, i bit æeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - ³³napunit æeš se pijanstva i žalosti! Èaša je to pustošenja, užasa - èaša sestre tvoje Samarije. ³⁴Pit æeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda! ³⁵Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'" ³⁶I još mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? ³⁷Preljub poèiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uèiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. ³⁸Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. ³⁹Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. ⁴⁰Slale su èak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i nakitom se kitila. ⁴¹A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. ⁴²Tu se èulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. ⁴³I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!' ⁴⁴Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. ⁴⁵Zato æe im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. ⁴⁶Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki. ⁴⁷Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. ⁴⁸Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne èine djela vaših sramotnih. ⁴⁹A na vas æu oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat æete grijehe idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"