Chapter 4

¹ Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošæu i blagošæu, sa strpljivošæu živite dostojno poziva kojim ste pozvani! ²Podnosite jedni druge u ljubavi; ³trudite se saèuvati jedinstvo Duha svezom mira! ⁴Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! ⁵Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! ⁶Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! ⁷A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. ⁸Zato veli: Na visinu uzaðe vodeæi sužnje, dade dare ljudima. ⁹Ono "uzaðe" - što drugo znaèi doli to da i siðe u donje krajeve, na zemlju? ¹⁰Koji siðe, isti je onaj koji i uzaðe ponad svih nebesa da sve ispuni. ¹¹On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanðeliste, a druge za pastire i uèitelje ¹²da opremi svete za djelo služenja, za izgraðivanje Tijela Kristova ¹³dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do èovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: ¹⁴da više ne budemo nejaèad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krèi zabludi. ¹⁵Nego, istinujuæi u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, ¹⁶od kojega sve Tijelo, usklaðeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promièe svoj rast na saziðivanje u ljubavi. ¹⁷Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: ¹⁸zamraèena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. ¹⁹Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi poèinjali svaku neèistoæu. ²⁰Vi pak ne nauèiste tako Krista, ²¹ako ste ga doista èuli i u njemu bili pouèeni kako je istina u Isusu: ²²da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog èovjeka, koga varave požude vode u propast, ²³a obnavljati se duhom svoje pameti ²⁴i obuæi novog èovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. ²⁵Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. ²⁶Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zaðe nad vašom srdžbom ²⁷i ne dajite mjesta ðavlu. ²⁸Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. ²⁹Nikakva nevaljala rijeè neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziðuje i milost iskaže slušateljima. ³⁰I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opeèaæeni za Dan otkupljenja! ³¹Daleko od vas svaka gorèina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošæu! ³²Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.