« Prev Ecclesiastes 4 Next »

Chapter 4

1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle, suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. 2Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od živih što još žive. 3A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se èine pod suncem. 4Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 5Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. 6Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti muèna rada i puste tlapnje. 7I još jednu opazih ispraznost pod suncem: 8Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. 9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud. 10Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. 11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati? 12I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. 13Bolji je mladiæ siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. 14Jer mladiæ može iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. 15Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz nastupnika koji ga naslijedi. 16On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. 17Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogneš èuti - žrtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine zlo.

« Prev Ecclesiastes 4 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |