Chapter 12

¹ I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doðu zli dani i prispiju godine kad æeš reæi: "Ne mile mi se." ²Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. ³U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; ⁴kad se zatvore ulièna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. ⁵Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama. ⁶Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru; ⁷i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. ⁸Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. ⁹A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. ¹⁰Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno izraziti istinu. ¹¹Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. ¹²I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo. ¹³Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek." ¹⁴Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.