« Prev Ecclesiastes 11 Next »

Chapter 11

1 Baci kruh svoj na vodu i naæi æeš ga poslije mnogo vremena. 2Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo æe zlo zadesiti zemlju. 3Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. 4Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. 5Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. 6Ujutro sij svoje sjeme, a naveèer nek' ti ruka ne poèiva. Jer ne znaš da li æe biti bolje ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. 7Ljupka je svjetlost i ugodno je oèima vidjeti sunce. 8Ali ako èovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da æe tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što æe doæi. 9Zato se raduj, mladiæu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih oèiju; ali znaj da æe ti za sve to suditi Bog. 10Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

« Prev Ecclesiastes 11 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |