Chapter 21

¹ Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. ²Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. ³Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar. ⁴Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ⁵Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. ⁶Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vratiše kuæi. ⁷Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braæu i ostali jedan dan u njih. ⁸Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. ⁹On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale. ¹⁰Kako smo se zadržali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom Agab, ¹¹doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." ¹²Kada smo to èuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. ¹³Nato on odvrati: "Što plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." ¹⁴A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" ¹⁵Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem. ¹⁶S nama poðoše i uèenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo. ¹⁷Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braæa radosno. ¹⁸Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðoše se ondje i sve starješine. ¹⁹Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što uèini Bog meðu poganima po njegovoj službi. ²⁰Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuæa Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. ²¹A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su meðu poganima upuæuješ na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne žive po obièajima. ²²Što dakle? Èut æe svakako da si došao. ²³Uèini stoga što ti kažemo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju zavjet. ²⁴Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa æe svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. ²⁵A što se tièe pogana koji povjerovaše - poslali smo što odluèismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." ²⁶Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u Hram, oglasi svršetak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od njih prinijeti prinos. ²⁷Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke ²⁸vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." ²⁹Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. ³⁰Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. ³¹Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. ³²On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisuænika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. ³³Onda se tisuænik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je uèinio. ³⁴Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. ³⁵Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. ³⁶Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" ³⁷Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li nešto reæi?" On ga upita: "Zar znaš grèki? ³⁸Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one èetiri tisuæe bodežara?" ³⁹Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." ⁴⁰Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: