« Prev Acts 21 Next »

Chapter 21

1 Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar. 4Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vratiše kuæi. 7Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braæu i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale. 10Kako smo se zadržali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." 12Kada smo to èuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13Nato on odvrati: "Što plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." 14A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" 15Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem. 16S nama poðoše i uèenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo. 17Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braæa radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðoše se ondje i sve starješine. 19Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što uèini Bog meðu poganima po njegovoj službi. 20Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuæa Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su meðu poganima upuæuješ na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne žive po obièajima. 22Što dakle? Èut æe svakako da si došao. 23Uèini stoga što ti kažemo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa æe svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25A što se tièe pogana koji povjerovaše - poslali smo što odluèismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." 26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u Hram, oglasi svršetak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od njih prinijeti prinos. 27Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." 29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 30Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisuænika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 33Onda se tisuænik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je uèinio. 34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" 37Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li nešto reæi?" On ga upita: "Zar znaš grèki? 38Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one èetiri tisuæe bodežara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom:

« Prev Acts 21 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |