« Prev Acts 20 Next »

Chapter 20

1 Kad se sleže metež, posla Pavao po uèenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 2Prešavši one krajeve, hrabreæi braæu besjedom mnogom, doðe u Grèku 3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluèi vratiti se preko Makedonije. 4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5Oni odoše prije te nas doèekaše u Troadi. 6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doðosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. 7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoæi. 8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. 9Na prozoru je sjedio neki mladiæ imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treæeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10Pavao siðe, nadnese se nad djeèaka, obujmi ga i reèe: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" 11Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12Mladiæa odvedoše živa, neizmjerno utješeni. 13Mi pak poðosmo naprijed laðom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poæi pješice. 14Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduæeg dana stigosmo u Milet. 16Jer Pavao je odluèio mimoiæi Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. 17Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reèe im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao meðu vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošæu u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nauèiti vas - javno i po kuæama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." 22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što æe me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamèi da me èekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoèiti za evanðelje milosti Božje." 25"I sad, evo, znam: neæete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih proðoh propovijedajuæi Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan današnji jamèim: èist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." 28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom." 29"Ja znam da æe nakon mog odlaska meðu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30a izmeðu vas æe samih ustati ljudi koji æe iskrivljavati nauk da bi odvukli uèenike za sobom. 31Zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas." 32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijeèi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu meðu svima posveæenima." 33"Ni za èijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudeæi treba se zauzimati za nemoæne i na pameti imati rijeèi Gospodina Isusa jer on reèe: 'Blaženije je davati nego primati.'" 36Kada to doreèe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznuše u velik plaè, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38ražalošæeni nadasve rijeèju koju im reèe: da više neæe vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na laðu.

« Prev Acts 20 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |