Chapter 12

¹ U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. ²Maèem pogubi Jakova, brata Ivanova. ³Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). ⁴Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga èuvaju èetiri vojnièke èetverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. ⁵Petra su dakle èuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. ⁶One noæi kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmeðu dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima èuvahu stražu. ⁷Kad eto: pojavi se anðeo Gospodnji te svjetlost obasja æeliju. Anðeo udari Petra u rebra, probudi ga i reèe: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. ⁸Anðeo mu reèe: "Opaši se i priveži obuæu!" On uèini tako. Onda æe mu anðeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" ⁹Petar izaðe, poðe za njim, a nije znao da je zbilja što se dogaða po anðelu: èinilo mu se da gleda viðenje. ¹⁰Prošavši prvu stražu, i drugu, doðoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izaðu, proðu jednu ulicu, a onda anðeo odjednom odstupi od njega. ¹¹Petar pak, došavši k sebi, reèe: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anðela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je oèekivao židovski narod." ¹²Kad je to uoèio, zaputi se kuæi Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. ¹³Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, doðe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. ¹⁴Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrèa i javi da je Petar pred vratima. ¹⁵Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato æe oni: "Bit æe njegov anðeo!" ¹⁶Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. ¹⁷On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braæi!" Onda izaðe i ode u drugo mjesto. ¹⁸Kad se razdani, nasta meðu vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. ¹⁹Herod ga stade tražiti, a kad ga ne naðe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siðe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. ²⁰A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednièki doðoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. ²¹U odreðeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. ²²Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" ²³Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anðeo Gospodnji te on rascrvotoèen izdahnu. ²⁴Rijeè je pak Božja rasla i širila se. ²⁵Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. MISIJSKO PUTOVANJE