« Prev Acts 13 Next »

Chapter 13

1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda èetverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reèe Duh Sveti: "De mi odluèite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." 3Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. 4Poslani od Svetoga Duha siðu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se naðoše u Salamini, navješæivahu rijeè Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 6Pošto pak proðoše sav otok do Pafa, naðoše nekog vraèara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 7On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, èovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska èuti rijeè Božju, 8ali im se usprotivi Elim, Vraèar - tako mu se ime prevodi - nastojeæi odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10i reèe: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ðavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet æeš i neko vrijeme neæeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajuæi stade tražiti ruke vodilje. 12Videæi što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. 13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon èitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braæo, rekoše, ima li u vas koja rijeè utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reèe: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, èujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko èetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve èetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za èetrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoèi: Naðoh Davida, sina Jišajeva, èovjeka po svom srcu, koji æe ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeæanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraæenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuæe na nogama.'" 26"Braæo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meðu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijeè spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rijeèi proroèkih što se èitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne naðoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navješæujemo evanðelje: obeæanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neæe vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat æu vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Neæeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 36David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/ 39Neka vam dakle braæo, znano bude: po Ovome vam se navješæuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od èega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je reèeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo èinim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa." 42Na izlasku su ih molili da im iduæe subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice poðoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduæe se subote gotovo sav grad zgrnu èuti rijeè Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujuæi suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijeè Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vjeènoga, obraæamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijeè Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odreðeni za život vjeèni. 49Rijeè se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A uèenici su se ispunjali radošæu i Duhom Svetim.

« Prev Acts 13 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |