__________________________________________________________________

           Title: The Holy Bible: Croatian Translation
      Creator(s): Anonymous
        Language:
          Rights: Public Domain
   CCEL Subjects: All; Bible; Old Testament; New Testament; Apocrypha
     __________________________________________________________________

Holy Bible

                              Croatian Translation
     __________________________________________________________________

                                 Old Testament
     __________________________________________________________________

Genesis
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U poeetku stvori Bog nebo i zemlju.

   ^2Zemlja bija?e pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh
   Bo?ji lebdio je nad vodama.

   ^3I reee Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

   ^4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

   ^5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noae. Tako bude veeer, pa
   jutro - dan prvi.

   ^6I reee Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi
   tako.

   ^7Bog naeini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

   ^8A svod prozva Bog nebo. Tako bude veeer, pa jutro - dan drugi.

   ^9I reee Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se
   poka?e kopno!" I bi tako.

   ^10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je
   dobro.

   ^11I reee Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
   stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose
   plod ?to u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

   ^12I nikne iz zemlje zelena trava ?to se sjemeni, svaka prema svojoj
   vrsti, i stabla koja rode plodovima ?to u sebi nose svoje sjeme, svako
   prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

   ^13Tako bude veeer, pa jutro - dan treaei.

   ^14I reee Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luee dan od
   noaei, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

   ^15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

   ^16I naeini Bog dva velika svjetlila - veaee da vlada danom, manje da
   vlada noaeu - i zvijezde.

   ^17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

   ^18da vladaju danom i noaeu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje
   Bog da je dobro.

   ^19Tako bude veeer, pa jutro - dan eetvrti.

   ^20I reee Bog: "Nek' povrvi vodom vreva ?ivih stvorova, i ptice nek'
   polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

   ^21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne ?ive stvorove ?to mile i
   vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

   ^22I blagoslovi ih govoreaei: "Plodite se i mno?ite i napunite vode
   morske! I ptice neka se namno?e na zemlji!"

   ^23Tako bude veeer, pa jutro - dan peti.

   ^24I reee Bog: "Neka zemlja izvede ?iva biaea, svako prema svojoj
   vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

   ^25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I
   vidje Bog da je dobro.

   ^26I reee Bog: "Naeinimo eovjeka na svoju sliku, sebi sliena, da bude
   gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i
   svim gmizavcima ?to puze po zemlji!"

   ^27Na svoju sliku stvori Bog eovjeka, na sliku Bo?ju on ga stvori,
   mu?ko i ?ensko stvori ih.

   ^28I blagoslovi ih Bog i reee im: "Plodite se, i mno?ite, i napunite
   zemlju, i sebi je podlo?ite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i
   svim ?ivim stvorovima ?to puze po zemlji!"

   ^29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje ?to se sjemeni, po svoj
   zemlji, i sva stabla plodonosna ?to u sebi nose svoje sjeme: neka vam
   budu za hranu!

   ^30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima ?to puze po
   zemlji u kojima je dah ?ivota - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I
   bi tako.

   ^31I vidje Bog sve ?to je ueinio, i bija?e veoma dobro. Tako bude
   veeer, pa jutro - dan ?esti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Tako bude dovr?eno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

   ^2I sedmoga dana Bog dovr?i svoje djelo koje ueini. I poeinu u sedmi
   dan od svega djela koje ueini.

   ^3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poeinu od svega
   djela svoga koje ueini.

   ^4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

   Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

   ^5jo? nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jo? ne bija?e niklo
   nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jo? ne pusti da?da na zemlju i
   nije bilo eovjeka da zemlju obrad-uje.

   ^6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu povr?inu zemaljsku.

   ^7Jahve, Bog, napravi eovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne
   dah ?ivota. Tako postane eovjek ?iva du?a.

   ^8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti eovjeka
   koga je napravio.

   ^9Tada Jahve, Bog, ueini te iz zemlje niko?e svakovrsna stabla -
   pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo ?ivota, nasred vrta, i
   stablo spoznaje dobra i zla.

   ^10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u
   eetiri kraka.

   ^11Prvom je ime Pi?on, a optjeee svom zemljom havilskom, u kojoj ima
   zlata.

   ^12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

   ^13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeee svu zemlju Ku?.

   ^14Treaea je rijeka Tigris, a teee na istok od A?ura; eetvrta je
   Eufrat.

   ^15Jahve, Bog, uzme eovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrad-uje
   i euva.

   ^16Jahve, Bog, zapovjedi eovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno
   jedi,

   ^17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s
   njega okusi?, zacijelo aee? umrijeti!"

   ^18I reee Jahve, Bog: "Nije dobro da eovjek bude sam: naeinit aeu mu
   pomoae kao ?to je on."

   ^19Tada Jahve, Bog, naeini od zemlje sve ?ivotinje u polju i sve ptice
   u zraku i predvede ih eovjeku da vidi kako aee koju nazvati, pa kako
   koje stvorenje eovjek prozove, da mu tako bude ime.

   ^20Eovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i ?ivotinjama
   u polju. No eovjeku se ne nad-e pomoae kao ?to je on.

   ^21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na eovjeka te on zaspa, pa mu izvadi
   jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

   ^22Od rebra ?to ga je uzeo eovjeku napravi Jahve, Bog, ?enu pa je
   dovede eovjeku.

   ^23Nato eovjek reee: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa
   mojega! ?enom neka se zove, od eovjeka kad je uzeta!"

   ^24Stoga aee eovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu i bit
   aee njih dvoje jedno tijelo.

   ^25A bijahu oboje goli - eovjek i njegova ?ena - ali ne osjeaeahu
   stida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Zmija bija?e lukavija od sve zvjeradi ?to je stvori Jahve, Bog. Ona
   reee ?eni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta
   u vrtu?"

   ^2?ena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

   ^3Samo za plod stabla ?to je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste
   jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

   ^4Nato aee zmija ?eni: "Ne, neaeete umrijeti!

   ^5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit aee vam se
   oei, i vi aeete biti kao bogovi koji razlueuju dobro i zlo."

   ^6Vidje ?ena da je stablo dobro za jelo, za oei zamamljivo, a za
   mudrost po?eljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mu?u, koji
   bija?e s njom, pa je i on jeo.

   ^7Tada se obadvoma otvore oei i upoznaju da su goli. Spletu smokova
   li?aea i naprave sebi pregaee.

   ^8Uto euju korak Jahve, Boga, koji je ?etao vrtom za dnevnog
   povjetarca. I sakriju se - eovjek i njegova ?ena - pred Jahvom, Bogom,
   med-u stabla u vrtu.

   ^9Jahve, Bog, zovne eovjeka: "Gdje si?" - reee mu.

   ^10On odgovori: "Euo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa
   se sakrih."

   ^11Nato mu reee: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti?"

   ^12Eovjek odgovori: "?ena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa
   stabla pa sam jeo."

   ^13Jahve, Bog, reee ?eni: "?to si to ueinila?" "Zmija me prevarila pa
   sam jela", odgovori ?ena.

   ^14Nato Jahve, Bog, reee zmiji: "Kad si to ueinila, prokleta bila med-u
   svim ?ivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat aee? i
   zemlju jesti sveg ?ivota svog!

   ^15Neprijateljstvo ja zameaeem izmed-u tebe i ?ene, izmed-u roda tvojeg
   i roda njezina: on aee ti glavu satirati, a ti aee? mu vrebati petu."

   ^16A ?eni reee: "Trudnoaei tvojoj muke aeu umno?it, u mukama djecu aee?
   rad-ati. ?udnja aee te mu?u tjerati, a on aee gospodariti nad tobom."

   ^17A eovjeku reee: "Jer si poslu?ao glas svoje ?ene te jeo sa stabla s
   kojega sam ti zabranio jesti rekav?i: S njega da nisi jeo! - evo:
   Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom aee? se od nje hraniti
   svega vijeka svog!

   ^18Rad-at aee ti trnjem i korovom, a hranit aee? se poljskim raslinjem.

   ^19U znoju lica svoga kruh svoj aee? jesti dokle se u zemlju ne vrati?:
   tOa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah aee? se i vratiti."

   ^20Svojoj ?eni eovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima ?ivima.

   ^21I naeini Jahve, Bog, eovjeku i njegovoj ?eni odjeaeu od krzna pa ih
   odjenu.

   ^22Zatim reee Bog: "Evo, eovjek postade kao jedan od nas - znajuaei
   dobro i zlo! Da ne bi sada pru?io ruku, ubrao sa stabla ?ivota pa pojeo
   i ?ivio navijeke!"

   ^23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrad-uje zemlju iz
   koje je i uzet.

   ^24Istjera, dakle, eovjeka i nastani ga istoeno od vrta edenskog, pa
   postavi kerubine i plameni mae koji se svjetlucao - da stra?e nad
   stazom koja vodi k stablu ?ivota.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Eovjek pozna svoju ?enu Evu, a ona zaee i rodi Kajina, pa reee:
   "Mu?ko sam eedo stekla pomoaeu Jahve!"

   ^2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoear, a Kajin
   zemljoradnik.

   ^3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi ?rtvu od zemaljskih plodova.

   ^4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve
   milostivo pogleda na Abela i njegovu ?rtvu,

   ^5a na Kajina i ?rtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
   veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

   ^6I Jahve reee Kajinu: "Za?to si ljut? Za?to ti je lice namrgod-eno?

   ^7Jer ako pravo radi?, vedrinom odsijeva?. A ne radi? li pravo, grijeh
   ti je kao zvijer na pragu ?to na te vreba; jo? mu se mo?e? oduprijeti."

   ^8Kajin pak reee svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I na?av?i se na
   polju, Kajin skoei na brata Abela te ga ubi.

   ^9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam",
   odgovori. "Zar sam ja euvar brata svoga?"

   ^10Jahve nastavi: "?to si ueinio? Slu?aj! Krv brata tvoga iz zemlje k
   meni viee.

   ^11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s
   ruke tvoje krv brata tvoga!

   ^12Obrad-ivat aee? zemlju, ali ti vi?e neaee davati svoga roda. Vjeeni
   aee? skitalica na zemlji biti!"

   ^13A Kajin reee Jahvi: "Kazna je moja odvi?e te?ka da se snosi.

   ^14Evo me tjera? danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica
   i biti vjeeni lutalac na zemlji - tko me god nad-e, mo?e me ubiti."

   ^15A Jahve mu reee: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na
   njemu aee se izvr?iti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko,
   na?av?i ga, ne ubije.

   ^16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoeno od Edena, i
   ondje se nastani.

   ^17Kajin pozna svoju ?enu te ona zaee i rodi Henoka. Podigao je grad i
   grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

   ^18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela
   poteee Metu?ael, od Metu?aela Lamek.

   ^19Lamek uzme dvije ?ene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

   ^20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih ?to pod ?atorima ?ive
   sa stokom.

   ^21Bratu mu bija?e ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i
   sviralu.

   ^22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i ?eljezo.
   Tubal-Kajinovoj sestri bija?e ime Naama.

   ^23Lamek prozbori svojim ?enama: "Ada i Sila, glas moj poslu?ajte! ?ene
   Lamekove, eujte mi besjedu: Eovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer
   me udarilo.

   ^24Ako aee Kajin biti osveaeen sedmerostruko, Lamek aee sedamdeset i
   sedam puta!"

   ^25Adam pozna svoju ?enu te ona rodi sina i nadjenu mu ime ?et. Reee
   ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

   ^26?etu se rodi sin, komu on nadjenu ime Eno?. Tada se poeelo zazivati
   ime Jahvino.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio eovjeka, napravio
   ga je na priliku svoju;

   ^2stvorio je mu?ko i ?ensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva
   - eovjek.

   ^3Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sliean,
   na njegovu sliku; nadjenu mu ime ?et.

   ^4Po rod-enju ?etovu Adam je ?ivio osam stotina godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kaeeri.

   ^5Adam po?ivje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.

   ^6Kad je ?etu bilo sto i pet godina, rodi mu se Eno?.

   ^7Po rod-enju Eno?evu ?et je ?ivio osam stotina i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^8?et po?ivje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.

   ^9Kad je Eno?u bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.

   ^10Po rod-enju Kenanovu Eno? je ?ivio osam stotina i petnaest godina te
   mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^11Eno? po?ivje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.

   ^12Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.

   ^13Po rod-enju Mahalalelovu Kenan je ?ivio osam stotina i eetrdeset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^14Kenan po?ivje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.

   ^15Kad je Mahalalelu bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Jered.

   ^16Po rod-enju Jeredovu Mahalalel je ?ivio osam stotina i trideset
   godina te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^17Mahalalel po?ivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom
   umrije.

   ^18Kad je Jeredu bilo sto ?ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok.

   ^19Po rod-enju Henokovu Jered je ?ivio osam stotina godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^20Jered po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i dvije godine. Potom
   umrije.

   ^21Kad je Henoku bilo ?ezdeset i pet godina, rodi mu se Metu?alah.

   ^22Henok je hodio s Bogom. Po rod-enju Metu?alahovu Henok je ?ivio
   trista godina te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^23Henok po?ivje u svemu trista ?ezdeset i pet godina.

   ^24Henok je hodio s Bogom, potom i?eeznu; Bog ga uze.

   ^25Kad je Metu?alahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se
   Lamek.

   ^26Po rod-enju Lamekovu Metu?alah je ?ivio sedam stotina osamdeset i
   dvije godine te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^27Metu?alah po?ivje u svemu devet stotina ?ezdeset i devet godina.
   Potom umrije.

   ^28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin.

   ^29Nadjene mu ime Noa, govoreaei: "Ovaj aee nam pribavljati, u trudu i
   naporu na?ih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."

   ^30Po rod-enju Noinu Lamek je ?ivio pet stotina devedeset i pet godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^31Lamek po?ivje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom
   umrije.

   ^32Po?to je Noa pro?ivio pet stotina godina, rode mu se ?em, Ham i
   Jafet.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kad su se ljudi poeeli ?iriti po zemlji i kaeeri im se narodile,

   ^2opaze sinovi Bo?ji da su kaeeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi
   za ?ene koje su god htjeli.

   ^3Onda Jahve reee: "Neaee moj duh u eovjeku ostati dovijeka; eovjek je
   tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

   ^4U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Bo?ji
   sinovi opaeili s ljudskim kaeerima pa im one rad-ale djecu. To su oni
   od starine po snazi glasoviti ljudi.

   ^5Vidje Jahve kako je eovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je
   svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloaea.

   ^6Jahve se pokaja i u svom srcu ra?alosti ?to je naeinio eovjeka na
   zemlji.

   ^7Reee Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat aeu s lica zemlje - od
   eovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao ?to
   sam ih napravio."

   ^8Ali je Noa na?ao milost u oeima Jahvinim.

   ^9Ovo je povijest Noina: Noa je bio eovjek pravedan i neporoean u svom
   vremenu. S Bogom je Noa hodio.

   ^10Tri su se sina rodila Noi: ?em, Ham i Jafet.

   ^11U oeima Bo?jim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

   ^12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tOa svako se biaee na
   zemlji izopaeilo -

   ^13reee Bog Noi: "Odlueio sam da bude kraj svim biaeima jer se zemlja
   napunila opaeinom; i, evo, uni?tit aeu ih zajedno sa zemljom.

   ^14Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naeini s
   prijekletima i oblo?i je iznutra i izvana paklinom.

   ^15A pravit aee? je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu,
   pedeset u ?irinu, a trideset lakata u visinu.

   ^16Na korablji naeini otvor za svjetlo, zavr?i ga jedan lakat od vrha.
   Vrata na korablji naeini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji
   kat.

   ^17Ja aeu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biaee
   pod nebom, sve u eemu ima dah ?ivota: sve na zemlji mora poginuti.

   ^18A s tobom aeu ueiniti Savez; ti aee? uaei u korablju - ti i s tobom
   tvoji sinovi, tvoja ?ena i ?ene tvojih sinova.

   ^19A od svega ?to je ?ivo - od svih biaea - uvedi u korablju od svakoga
   po dvoje da s tobom pre?ivi, i neka budu mu?ko i ?ensko.

   ^20Od ptica prema njihovim vrstama, od ?ivotinja prema njihovim vrstama
   i od svih stvorova ?to po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od
   svega neka ud-e k tebi da pre?ivi.

   ^21Sa sobom uzmi svega za jelo pa euvaj da bude hrane tebi i njima."

   ^22Noa ueini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvr?io.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Onda Jahve reee Noi: "Ud-i ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer
   sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.

   ^2Uzmi sa sobom od svih eistih ?ivotinja po sedam parova: mu?jaka i
   njegovu ?enku.

   ^3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mu?jaka i ?enku - da im
   se sjeme saeuva na zemlji.

   ^4Jer aeu do sedam dana pustiti da?d po zemlji eetrdeset dana i
   eetrdeset noaei te aeu istrijebiti s lica zemlje svako ?ivo biaee ?to
   sam ga naeinio."

   ^5Noa ueini sve kako mu je Jahve naredio.

   ^6Noi bija?e ?est stotina godina kad je potop do?ao na zemlju.

   ^7I pred vodama potopnim ud-u s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova
   ?ena i ?ene sinova njegovih.

   ^8Od eistih ?ivotinja i od ?ivotinja koje nisu eiste, od ptica, od
   svega ?to zemljom puzi,

   ^9ud-e po dvoje - mu?jak i ?enka - u korablju s Noom, kako je Bog
   naredio Noi.

   ^10A sedmoga dana zaplju?te potopne vode po zemlji.

   ^11U dan onaj - ?estote godine Noina ?ivota, mjeseca drugog, dana u
   mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave
   nebeske.

   ^12I udari da?d na zemlju da plju?ti eetrdeset dana i eetrdeset noaei.

   ^13Onog dana ud-e u korablju Noa i njegovi sinovi: ?em, Ham i Jafet,
   Noina ?ena i tri ?ene Noinih sinova s njima;

   ^14oni, pa sve vrste ?ivotinja: stoka, gmizavci ?to po tlu gmi?u, ptice
   i svakovrsna krilata stvorenja,

   ^15ud-u u korablju s Noom, po dvoje od svih biaea ?to u sebi imaju dah
   ?ivota.

   ^16?to ud-e, sve bija?e par, mu?jak i ?enka od svih biaea, kako je Bog
   naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.

   ^17Pljusak je na zemlju padao eetrdeset dana; vode sveudilj rasle i
   korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.

   ^18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila
   povr?inom.

   ^19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te
   prekri?e sva najvi?a brda pod nebom.

   ^20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda.

   ^21Izgibo?e sva biaea ?to se po zemlji kreaeu: ptice, stoka, zvijeri,
   svi gmizavci i svi ljudi.

   ^22Sve ?to u svojim nosnicama ima?e dah ?ivota - sve ?to bija?e na
   kopnu - izgibe.

   ^23Istrijebi se svako biaee s povr?ja zemaljskog: eovjek, ?ivotinje,
   gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i
   oni ?to bijahu s njim u korablji.

   ^24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke ?to bija?e s njim u
   korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.

   ^2Zatvori?e se izvori bezdanu i ustave nebeske, i da?d s neba prestade.

   ^3Polako se povlaeile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode
   su jenjale,

   ^4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi
   na brdima Ararata.

   ^5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog
   mjeseca poka?u se brdski vrhunci.

   ^6Kad je izminulo eetrdeset dana, Noa otvori prozor ?to ga je naeinio
   na korablji;

   ^7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijeta?e i dolijeta?e dok se
   vode sa zemlje nisu isu?ile.

   ^8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

   ^9Ali golubica ne nad-e upori?ta nogama te se vrati k njemu u korablju,
   jer voda jo? pokriva?e svu povr?inu; on pru?i ruku, uhvati golubicu te
   je unese k sebi u korablju.

   ^10Poeeka jo? sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.

   ^11Prema veeeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svje?
   maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.

   ^12Jo? poeeka sedam dana pa opet pusti golubicu: vi?e mu se nije
   vratila.

   ^13?est stotina prve godine Noina ?ivota, prvoga mjeseca, prvog dana u
   mjesecu uzmako?e vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda:
   povr?ina okopnjela.

   ^14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bija?e suha.

   ^15Tada Bog reee Noi:

   ^16"Izid-i iz korablje, ti, tvoja ?ena, tvoji sinovi i ?ene tvojih
   sinova s tobom.

   ^17Sa sobom izvedi sva ?iva biaea, sva stvorenja ?to su s tobom: ptice,
   stoku i sve gmizavce ?to zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na
   zemlji mno?e!"

   ^18I Noa izid-e, a s njime sinovi njegovi, ?ena njegova i ?ene sinova
   njegovih.

   ^19Sve ?ivotinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi ?to se zemljom
   mieu - izid-u iz korablje, vrsta za vrstom.

   ^20I podi?e Noa ?rtvenik Jahvi; uze od svih eistih ?ivotinja i od svih
   eistih ptica i prinese na ?rtveniku ?rtve paljenice.

   ^21Jahve omirisa miris ugodni pa reee u sebi: "Nikad vi?e neaeu zemlju
   u propast strovaliti zbog eovjeka, tOa eovjeeje su misli opake od
   njegova poeetka; niti aeu ikad vi?e uni?titi sva ?iva stvorenja, kako
   sam ueinio.

   ^22Sve dok zemlje bude, sjetve, ?etve, studeni, vruaeine, ljeta, zime,
   dani, noaei nikada prestati neaee."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reee im: "Plodite se i
   mno?ite i zemlju napunite.

   ^2Neka vas se boje i od vas strahuju sve ?ivotinje na zemlji, sve ptice
   u zraku, sve ?to se po zemlji kreaee i sve ribe u moru: u va?e su ruke
   predane.

   ^3Sve ?to se kreaee i ?ivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao
   ?to vam dadoh zeleno bilje.

   ^4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je jo? du?a, to jest njegova krv.

   ^5A za va?u krv, za va? ?ivot, tra?it aeu obraeun: tra?it aeu ga od
   svake ?ivotinje; i od eovjeka za njegova druga tra?it aeu obraeun za
   ljudski ?ivot.

   ^6Tko prolije krv eovjekovu, njegovu aee krv eovjek proliti! Jer na
   sliku Bo?ju stvoren je eovjek!

   ^7A vi, plodite se, i mno?ite i zemlju napunite, i podlo?ite je sebi!"

   ^8Jo? reee Bog Noi i njegovim sinovima s njim:

   ^9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s va?im potomstvom poslije
   vas

   ^10i sa svim ?ivim stvorovima ?to su s vama: s pticama, sa stokom, sa
   zvijerima - sa svime ?to je s vama izi?lo iz korablje - sa svim ?ivim
   stvorovima na zemlji.

   ^11Dr?at aeu se ja svog Saveza s vama te nikada vi?e vode potopne neaee
   uni?titi ?iva biaea niti aee ikad vi?e potop zemlju opusto?iti."

   ^12I reee Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmed-u sebe i vas
   i svih ?ivih biaea ?to su s vama, za nara?taje buduaee:

   ^13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmed-u mene i
   zemlje.

   ^14Kad oblake nad zemlju navueem i duga se u oblaku poka?e,

   ^15spomenut aeu se Saveza svoga, Saveza izmed-u mene i vas i stvorenja
   svakoga ?ivog: potopa vi?e neaee biti da uni?ti svako biaee.

   ^16U oblaku kad se pojavi duga, ja aeu je vidjeti i vjekovnog aeu se
   sjeaeati Saveza izmed-u Boga i svake ?ive du?e, svakog tijela na
   zemlji."

   ^17I reee Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmed-u
   sebe i svih ?ivih biaea ?to su na zemlji."

   ^18Sinovi Noini, koji su iz korablje izi?li, bijahu: ?em, Ham i Jafet.
   Ham je praotac Kanaanaca.

   ^19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.

   ^20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.

   ^21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred ?atora.

   ^22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje
   braaee vani.

   ^23?em i Jafet uzmu ogrtae, obojica ga prebace sebi preko ramena pa
   njime, iduaei natra?ke, pokriju oeevu golotinju. Lica im bijahu
   okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidje?e oca gola.

   ^24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao ?to mu je ueinio najmlad-i
   sin, reee:

   ^25"Neka je proklet Kanaanac, braaei svojoj najni?i sluga nek' bude!"

   ^26Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, ?emov Bog, Kanaanac nek' mu je
   sluga!

   ^27Nek Bog ra?iri Jafeta da prebiva pod ?atorima ?emovim, Kanaanac nek'
   mu je sluga!"

   ^28Poslije Potopa Noa po?ivje trista pedeset godina.

   ^29U svemu po?ivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ovo je povijest Noinih sinova: ?ema, Hama i Jafeta, kojima su se
   rodili sinovi poslije Potopa.

   ^2Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Me?ak, Tiras.

   ^3A sinovi su Gomerovi: A?kenaz, Rifat i Togarma.

   ^4Javanovi su opet sinovi: Eli?a, Tar?i?, Kitijci i Dodanci.

   ^5Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi
   prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim
   plemenima i narodima.

   ^6Sinovi su Hamovi: Ku? i Misrajim, Put i Kanaan.

   ^7Ku?evi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: ?eba i
   Dedan.

   ^8Od Ku?a se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmo?a na zemlji.

   ^9Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan
   lovac voljom Jahve."

   ^10Glavno upori?te njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i
   Kalne, svi u zemlji ?inearu.

   ^11Iz ove je zemlje do?ao A?ur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah

   ^12i Resen izmed-u Ninive i Kalaha (to je glavni grad).

   ^13Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,

   ^14pa Patru?ani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.

   ^15Od Kanaana potjeee Sidon, njegov prvenac, i Het.

   ^16Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girga?ani,

   ^17Hivijci, Arkijci, Sinijci,

   ^18Arvad-ani, Semarjani i Hamaaeani. Poslije se kanaanska plemena
   razgrana?e,

   ^19tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do
   Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Le?e.

   ^20To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim
   zemljama i narodima.

   ^21A i ?emu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu -
   rodili se sinovi.

   ^22?emovi su sinovi: Elam, A?ur, Arpak?ad, Lud i Aram.

   ^23A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Ma?.

   ^24Arpak?ad rodi ?elaha, ?elah rodi Ebera.

   ^25Eberu su se rodila dva sina: jednomu bje?e ime Peleg, jer se za
   njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

   ^26Od Joktana se rodi?e: Almodad, ?elef, Hasarmavet, Jerah,

   ^27Hadoram, Uzal, Dikla,

   ^28Obal, Abimael, ?eba,

   ^29Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.

   ^30Njihova se naselja protezahu od Me?e sve do Sefara, brdovitih
   krajeva na istoku.

   ^31To su sinovi ?emovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po
   svojim narodima.

   ^32To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih
   su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeei iste.

   ^2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naid-u na jednu dolinu u zemlji
   ?inearu i tu se nastane.

   ^3Jedan drugome reee: "Hajdemo praviti opeke te ih peaei da otvrdnu!"
   Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im slu?ila za ?buku.

   ^4Onda reko?e: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!
   Pribavimo sebi ime, da se ne raspr?imo po svoj zemlji!"

   ^5Jahve se spusti da vidi grad i toranj ?to su ga gradili sinovi
   eovjeeji.

   ^6Jahve reee. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je
   tek poeetak njihovih nastojanja. Sad im ni?ta neaee biti neostvarivo
   ?to god naume izvesti.

   ^7Hajde da sid-emo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne
   razumije."

   ^8Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazida?e grada.

   ^9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom
   kraju i odande ih je Jahve raspr?io po svoj zemlji.

   ^10Ovo su potomci ?emovi: Kad je ?emu bilo sto godina - dvije godine
   poslije Potopa - rodi mu se Arpak?ad.

   ^11Po rod-enju Arpak?adovu ?em je ?ivio petsto godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kaeeri.

   ^12Kad je Arpak?adu bilo trideset i pet godina, rodi mu se ?elah.

   ^13Po rod-enju ?elahovu Arpak?ad je ?ivio eetiri stotine i tri godine
   te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^14Kad je ?elahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.

   ^15Po rod-enju Eberovu ?elah je ?ivio eetiri stotine i tri godine te mu
   se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^16Kad su Eberu bile trideset i eetiri godine, rodi mu se Peleg.

   ^17Po rod-enju Pelegovu Eber je ?ivio eetiri stotine i trideset godina
   te mu se rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^18Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.

   ^19Po rod-enju Reuovu Peleg je ?ivio dvjesta i devet godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^20Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug.

   ^21Po rod-enju Serugovu Reu je ?ivio dvjesta i sedam godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^22Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.

   ^23Po rod-enju Nahorovu Serug je ?ivio dvjesta godina te mu se rodilo
   jo? sinova i kaeeri.

   ^24Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah.

   ^25Po rod-enju Terahovu Nahor je ?ivio sto i devetnaest godina te mu se
   rodilo jo? sinova i kaeeri.

   ^26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i
   Haran.

   ^27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a
   Haranu se rodio Lot.

   ^28Haran umrije za ?ivota svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru
   Kaldejskom.

   ^29Abram se i Nahor o?ene. Abramovoj ?eni bija?e ime Saraja, a
   Nahorovoj Milka; ova je bila kaei Harana, oca Milke i Jiske.

   ^30Saraja bija?e nerotkinja - nije imala poroda.

   ^31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova,
   svoju snahu Saraju, ?enu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura
   Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane.

   ^32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u
   Haranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reee Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavieaja i doma
   oeinskog, u krajeve koje aeu ti pokazati.

   ^2Velik aeu narod od tebe ueiniti, blagoslovit aeu te, ime aeu ti
   uzvelieati, i sam aee? biti blagoslov.

   ^3Blagoslivljat aeu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu
   kleli, njih aeu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom aee se
   blagoslivljati."

   ^4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu
   je bilo sedamdeset i pet godina kad je oti?ao iz Harana.

   ^5Abram uze sa sobom svoju ?enu Saraju, svoga bratiaea Lota, svu
   imovinu ?to su je namakli i svu eeljad koju su stekli u Haranu te svi
   pod-u u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,

   ^6Abram prod-e zemljom do mjesta ?ekema - do hrasta More. Kanaanci su
   onda bili u zemlji.

   ^7Jahve se javi Abramu pa mu reee: "Tvome aeu potomstvu dati ovu
   zemlju." Abram tu podigne ?rtvenik Jahvi koji mu se objavio.

   ^8Odatle prijed-e u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj ?ator
   postavi izmed-u Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne
   ?rtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.

   ^9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.

   ^10Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje
   proboravi, jer je velika glad harala zemljom.

   ^11Kad je bio na ulazu u Egipat, reee svojoj ?eni Saraji: "Znam da si
   lijepa ?ena.

   ^12Kad te Egipaeani vide, reaei aee: 'To je njegova ?ena', i mene aee
   ubiti, a tebe na ?ivotu ostaviti.

   ^13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da,
   iz obzira prema tebi, po?tede moj ?ivot."

   ^14Zbilja, kad je Abram u?ao u Egipat, Egipaeani vide da je ?ena veoma
   lijepa.

   ^15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ?enu na
   faraonov dvor.

   ^16Abramu pod-e dobro zbog nje; steee on stoke i goveda, magaraca,
   slugu i slu?kinja, magarica i deva.

   ^17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove
   ?ene Saraje.

   ^18I faraon pozva Abrama pa reee: "?to si mi to ueinio? Za?to mi nisi
   kazao da je ona tvoja ?ena?

   ^19Za?to si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ?enu? A
   sad, evo ti ?ene; uzmi je i hajde!"

   ^20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ?enom i sa
   svime ?to bija?e njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ?enom i sa svime ?to je
   imao. I Lot bje?e s njim.

   ^2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom.

   ^3Od postaje do postaje iz Negeba i?ao je do Betela,

   ^4do mjesta na kojem je bio postavio ?ator, izmed-u Betela i Aja, gdje
   je prije podigao ?rtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino.

   ^5I Lot, koji id-a?e s Abramom, ima?e ovaca, goveda i ?atora,

   ^6tako da ih kraj ne bi izdr?avao kad bi zajedno ostali. Njihovo je
   blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.

   ^7Svad-a je nastajala izmed-u pastira stoke Abramove i pastira stoke
   Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Peri?ani.

   ^8Zato Abram reee Lotu: "Neka ne bude svad-e izmed-u mene i tebe,
   izmed-u pastira mojih i tvojih - tOa mi smo braaea!

   ^9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Krene? li ti
   nalijevo, ja aeu nadesno; ako aee? ti nadesno, ja aeu nalijevo."

   ^10Lot podi?e oei i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska
   dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo
   je to prije nego ?to je Jahve uni?tio Sodomu i Gomoru. -

   ^11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se
   odijele jedan od drugoga.

   ^12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot ?ivio po mjestima u
   dolini i razapeo svoje ?atore do Sodome.

   ^13A ?itelji Sodome bijahu veoma opaki, sami gre?nici protiv Jahve.

   ^14Jahve reee Abramu, po?to se Lot od njega rastao: "Oei svoje podigni
   i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu;

   ^15jer svu zemlju ?to je mo?e? vidjeti dat aeu tebi i tvome potomstvu
   zauvijek.

   ^16Potomstvo aeu tvoje ueiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne
   prebrojiti prah zemlje, i tvoje aee potomstvo moaei prebrojiti.

   ^17Na noge! Prod-i zemljom uzdu? i poprijeko jer aeu je tebi predati."

   ^18Abram digne ?atore i dod-e pa se naseli kod hrasta Mamre, ?to je u
   Hebronu. Ondje podigne ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Kad Amrafel bija?e kralj ?ineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer
   kralj Elama, Tidal kralj Gojima,

   ^2povedo?e oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Bir?e, kralja Gomore,
   ?inaba, kralja Adme, ?emebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli,
   to jest Soaru.

   ^3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more.

   ^4Dvanaest su godina slu?ili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu
   se na ustanak.

   ^5U eetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s
   njim te potuku Refaimce u A?terot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na
   ravnici Kirjatajimu,

   ^6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju.

   ^7Onda se povuku natrag i stignu u En Mi?pat, to jest Kade?, i pokore
   sve krajeve Amaleeana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar.

   ^8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i
   kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini
   Sidimu:

   ^9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja
   ?ineara, Arioka, kralja Elasara - eetiri kralja protiv pet.

   ^10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i
   Gomore, na bijegu, u njih poskaeu, a ostali izmaknu u planine.

   ^11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu.

   ^12Pograbe i Lota, Abramova bratiaea - i on je ?ivio u Sodomi - i
   njegovo blago pa otid-u.

   ^13A bjegunac neki - rod-ak E?kola i Anera, Abramovih saveznika -
   donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske
   Mamre.

   ^14Kad je Abram euo da mu je bratiae zarobljen, skupi svoju momead -
   rod-enu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pod-e u potjeru do
   Dana.

   ^15Podijeli svoje momke u dvije eete, napadne noaeu te one potuee.
   Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska.

   ^16Povrati sve blago, svoga bratiaea Lota i njegovo blago, ?ene i
   ostali svijet.

   ^17Po?to se vratio, poraziv?i Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s
   njim, u susret mu, u dolinu ?ave, to jest u Kraljev dol, izid-e kralj
   Sodome.

   ^18A Melkisedek, kralj ?alema, iznese kruha i vina. On je bio sveaeenik
   Boga Svevi?njega.

   ^19Blagoslovi ga govoreaei: "Od Boga Svevi?njega, Stvoritelja neba i
   zemlje, neka je Abramu blagoslov!

   ^20I Svevi?nji Bog, ?to ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!"
   Abram mu dade desetinu od svega.

   ^21Tada kralj Sodome reee Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!"

   ^22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdi?em pred Jahvom, Svevi?njim
   Stvoriteljem neba i zemlje,

   ^23da neaeu uzeti ni koneiaea, ni remena od obuaee, niti i?ta ?to je
   tvoje da ne ka?e?: na meni se Abram obogatio.

   ^24Ne, meni ni?ta, osim ?to su moji momci upotrijebili; i dio za momead
   ?to je sa mnom i?la: Aner, E?kol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije tih dogad-aja Jahve uputi Abramu rijee u ukazanju: "Ne boj
   se, Abrame, ja sam ti za?tita; a nagrada tvoja bit aee vrlo velika!"

   ^2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, eemu mi tvoji darovi kad
   ostajem bez poroda; kad je mojoj kuaei nasljednik Eliezer Dama?eanin?

   ^3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan aee, eto, od mojih
   ukuaeana postati moj ba?tinik."

   ^4Ali mu Jahve opet uputi rijee: "Taj neaee biti tvoj ba?tinik, nego
   aee ti ba?tinik biti tvoj potomak."

   ^5Izvede ga van i reee: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih
   mo?e? prebrojiti." A onda doda: "Toliko aee biti tvoje potomstvo."

   ^6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraeuna u pravednost.

   ^7Tada mu on reee: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga
   da ti predam ovu zemlju u posjed."

   ^8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako aeu ja doznati da aeu je
   zaposjesti?"

   ^9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine,
   ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiaea."

   ^10Sve mu to donese, rasijeee na pole i metnu sve pole jednu prema
   drugoj; ptica nije rasijecao.

   ^11Ptice grabe?ljivice obarale se na le?eve, ali ih je Abram
   rastjerivao.

   ^12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na
   nj spusti gust mrak pun jeze.

   ^13Tada Bog reee Abramu: "Dobro znaj da aee tvoji potomci biti stranci
   u tud-oj zemlji; robovat aee i biti tlaeeni eetiri stotine godina,

   ^14ali narodu kojem budu slu?ili ja aeu suditi; i konaeno aee iziaei s
   velikim blagom.

   ^15A ti aee? k ocima svojim u miru poaei, u sretnoj starosti bit aee?
   sahranjen.

   ^16Oni aee se ovamo vratiti za eetvrtog nara?taja, jer mjera se
   zlodjela amorejskih jo? nije navr?ila."

   ^17Kad je sunce za?lo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen ?eravnjak i
   goruaea zublja te prod-u izmed-u onih dijelova.

   ^18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekav?i: "Potomstvu
   tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke
   Eufrata:

   ^19Kenijce, Keni?ane, Kadmonce,

   ^20Hetite, Peri?ane, Refaimce,

   ^21Amorejce, Kanaance, Girga?ane, Jebusejce."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Abramova ?ena Saraja nije mu rad-ala djece. A ima?e ona slu?kinju
   Egipaeanku - zvala se Hagara.

   ^2I reee Saraja Abramu: "Vidi?, Jahve me ueinio nerotkinjom. Hajde k
   mojoj slu?kinji, mo?da aeu imati djece." Abram poslu?a rijee Sarajinu.

   ^3Tako, po?to je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj,
   njegova ?ena Saraja uzme Hagaru, Egipaeanku, slu?kinju svoju, pa je
   dade svome mu?u Abramu za ?enu.

   ^4Ud-e on k Hagari te ona zaee. A kad je vidjela da je zaeela, s
   prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

   ^5Tada reee Saraja Abramu: "Nepravda ?to se meni nanosi tvoja je
   krivnja! Prepustila sam svoju slu?kinju tvome zagrljaju, ali otkako
   opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i
   tebi!"

   ^6Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je slu?kinja u tvojoj ruci: kako ti
   se eini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema
   njoj tako lo?e da ona od nje pobje?e.

   ^7And-eo Jahvin nad-e je kod izvora u pustinji - uz vrelo ?to je na
   putu prema ?uru -

   ^8pa je zapita: "Hagaro, slu?kinjo Sarajina, odakle dolazi? i kamo
   ide??" "Bje?im, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

   ^9Nato joj and-eo Jahvin reee: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori
   joj se!"

   ^10Jo? joj reee and-eo Jahvin: "Tvoje aeu potomstvo silno umno?iti; od
   mno?tva se neaee moaei ni prebrojiti."

   ^11Dalje joj je and-eo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit aee?
   sina. Nadjeni mu ime Ji?mael, jer Jahve eu jad tvoj.

   ^12On aee biti kao divlje magare: ruka aee se njegova dizati na svakoga
   i svaeija ruka na njega; i pred licem sve mu braaee on aee stan sebi
   podiaei."

   ^13A Jahvu koji joj govora?e nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer -
   reee ona - "vidjeh Boga i nakon vid-enja - jo? ?ivim!"

   ^14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac ?ivotvornog
   Svevida, a eno ga izmed-u Kade?a i Bereda.

   ^15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu ?to mu ga rodi Hagara nadjene
   ime Ji?mael.

   ^16Abramu je bilo osamdeset i ?est godina kad mu je Hagara rodila
   Ji?maela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu
   reee: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoean
   budi.

   ^2A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno aeu te razmno?iti."

   ^3Abram pade nieice dok mu Bog govora?e dalje:

   ^4"A ovo je Savez moj s tobom: postat aee? ocem mnogim narodima;

   ^5i neaee? se vi?e zvati Abram - veae Abraham aee ti ime biti, jer
   naroda mnogih ocem ja te postavljam.

   ^6Silno aeu te rodnim ueiniti; narode aeu iz tebe izvesti; i kraljevi
   aee od tebe izaaei.

   ^7Savez svoj sklapam izmed-u sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe
   - Savez svoj za vjekove: ja aeu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva
   poslije tebe.

   ^8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravi? kao
   prido?lica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja aeu biti
   njihov Bog."

   ^9Jo? reee Bog Abrahamu: "A ti Savez euvaj moj - ti i tvoje potomstvo
   poslije tebe u sve vijeke.

   ^10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji
   aee? vr?iti: svako mu?ko med-u vama neka bude obrezano.

   ^11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmed-u mene i vas.

   ^12Svako mu?ko med-u vama, kroz va?a pokoljenja, kad mu se navr?i osam
   dana, neka bude obrezano; i rob, rod-en u va?em domu, i onaj ?to bude
   kupljen od stranca, koji ne bude od va?e krvi.

   ^13Da, i rob rod-en u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati!
   Tako aee moj Savez na va?em tijelu ostati vjeenim Savezom.

   ^14Mu?ko koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav
   je prekr?io moj Savez."

   ^15Jo? reee Bog Abrahamu: "Tvojoj ?eni Saraji nije vi?e ime Saraja:
   Sara aee joj ime biti.

   ^16Nju aeu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov aeu na nju
   izliti te aee se narodi od nje razviti; kraljevi aee narodima od nje
   poteaei."

   ^17Abraham pade nieice pa se nasmija i reee u sebi: "Onome komu je
   stotinu godina, zar se mo?e roditi dijete? Zar aee Sara u devedesetoj
   rod rad-ati!"

   ^18Abraham reee Bogu: "Neka tvojom milo?aeu Ji?mael po?ivi!"

   ^19A Bog reee: "Ipak aee ti tvoja ?ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime
   Izak. Savez svoj s njime aeu sklopiti, Savez vjeeni s njime i s
   njegovim potomstvom poslije njega.

   ^20I za Ji?maela usli?ah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim aeu ga
   ueiniti i silno ga razmno?iti; dvanaest aee knezova od njega postati i
   u velik aee narod izrasti.

   ^21Ali aeu dr?ati svoj Savez s Izakom, koga aee ti roditi Sara dogodine
   u ovo doba."

   ^22Kad je zavr?io razgovor s njim, od Abrahama Bog se podi?e.

   ^23Uzme zatim Abraham svoga sina Ji?maela i sve robove koji su bili
   rod-eni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve mu?ke ukuaeane
   - pa ih toga istog dana obre?e, kako mu je Bog rekao.

   ^24Abrahamu bija?e devedeset i devet godina kad se obrezao,

   ^25a njegovu sinu Ji?maelu bija?e trinaest godina kad ga obreza.

   ^26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Ji?mael;

   ^27i svi mu?karci njegova doma, rod-eni u njegovoj kuaei ili za novac
   kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u ?ator
   za dnevne ?ege.

   ^2Podigav?i oei, opazi tri eovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Eim ih
   spazi, potrea s ulaza ?atora njima u susret. Pade nieice na zemlju

   ^3pa reee: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oeima, nemoj
   mimoiaei svoga sluge!

   ^4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoeinite.

   ^5Donijet aeu kruha da se okrijepite prije nego pod-ete dalje. TOa k
   svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, ueini kako si rekao!"

   ^6Abraham se po?uri u ?ator k Sari pa joj reee: "Brzo! Tri mjerice
   najboljeg bra?na! Zamijesi i prevrtu ispeci!"

   ^7Zatim Abraham otrea govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga
   momku da ga br?e zgotovi.

   ^8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a
   sam staja?e pred njima, pod stablom, dok su blagovali.

   ^9"Gdje ti je ?ena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod ?atorom",
   odgovori.

   ^10Onda on reee: "Vratit aeu se k tebi kad isteee vrijeme trudnoaee; a
   tvoja ?ena Sara imat aee sina." Iza njega, na ulazu u ?ator, Sara je
   prislu?kivala.

   ^11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bija?e
   prestalo ?to biva u ?ena.

   ^12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Po?to sam uvenula, sad da
   spoznam nasladu? A jo? mi je i gospodar star!"

   ^13Onda Jahve upita Abrahama: "A za?to se Sara smijala i govorila:
   'Kako aeu rod roditi ja starica?'

   ^14Zar je Jahvi i?ta nemoguaee? Navratit aeu se k tebi kad isteee
   vrijeme trudnoaee: Sara aee imati sina."

   ^15Sara se napravi nevje?tom govoreaei: "Nisam se smijala." Jer se
   prestra?ila. Ali on reee: "Jesi, smijala si se!"

   ^16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pod-e s njima da ih
   isprati.

   ^17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama ?to aeu ueiniti

   ^18kad aee od Abrahama nastati velik i brojan narod te aee se svi
   narodi zemlje njim blagoslivljati?

   ^19Njega sam izlueio zato da pouei svoju djecu i svoju buduaeu obitelj
   kako aee hoditi putem Jahvinim, radeaei ?to je dobro i pravedno, tako
   da Jahve mogne ostvariti ?to je Abrahamu obeaeao."

   ^20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov
   grijeh prete?ak.

   ^21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tu?ba ?to je do mene
   stigla. ?elim razvidjeti."

   ^22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jo? stajao pred
   Jahvom.

   ^23Nato se Abraham primaee bli?e i reee: "Hoaee? li iskorijeniti i
   nevinoga s krivim?

   ^24Mo?da ima pedeset nevinih u gradu. Zar aee? uni?titi mjesto radije
   nego ga po?tedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?

   ^25Daleko to bilo od tebe da ubija? nevinoga kao i krivoga, tako da i
   nevini i krivi prod-u jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac
   svega svijeta ne radi pravo?"

   ^26"Ako nad-em u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog
   njih aeu po?tedjeti cijelo mjesto."

   ^27"Ja se, evo, usud-ujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham.
   - "Ja, prah i pepeo!

   ^28Da slueajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uni?tio sav
   grad zbog tih pet?" "Neaeu ga uni?titi ako ih ondje nad-em eetrdeset i
   pet", odgovori.

   ^29"Ako ih se ondje mo?da nad-e samo eetrdeset?" - opet aee Abraham.
   "Neaeu to ueiniti zbog eetrdesetorice", odgovori.

   ^30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje nad-e mo?da
   samo trideset?" - opet aee on. "Neaeu to ueiniti", odgovori, "ako ih
   ondje nad-em samo trideset."

   ^31"Evo se opet usud-ujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih
   se slueajno ondje nad-e samo dvadeset?" "Neaeu ga uni?titi", odgovori,
   "zbog dvadesetorice."

   ^32"Neka se Gospodin ne ljuti", on aee opet, "ako reeem jo? samo
   jednom: Ako ih je slueajno ondje samo deset?" "Neaeu ga uni?titi zbog
   njih deset", odgovori.

   ^33Kad je Jahve zavr?io razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u
   svoje mjesto.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ona dva and-ela stignu naveeer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima
   Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pod-e im u susret. Nakloni se licem
   do zemlje,

   ^2a onda im reee: "Molim, gospodo, svrnite u kuaeu svoga sluge da noae
   provedete i noge operete; a onda mo?ete na put rano." A oni reko?e:
   "Ne, noae aeemo provesti na trgu."

   ^3Ali ih on uporno navraaea?e, i oni se uvrati?e k njemu i ud-o?e u
   njegovu kuaeu. On ih ugosti, ispeee pogaeu te blagova?e.

   ^4Jo? ne bijahu legli na poeinak, kad grad-ani Sodome, mladi i stari,
   sav narod do posljednjeg eovjeka, opkole kuaeu.

   ^5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi ?to su noaeas do?li k tebi?
   Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

   ^6Lot izid-e k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

   ^7"Braaeo moja," reee on, "molim vas, ne einite toga zla!

   ^8Imam, evo, dvije kaeeri s kojima jo? eovjek nije imao dodira: njih
   aeu vam izvesti pa einite s njima ?to ?elite; samo ovim ljudima nemojte
   ni?ta ueiniti jer su do?li pod sjenu moga krova."

   ^9"Odstupi odatle!" - reko?e. - "Do?ao kao dotepenac, a za suca se veae
   postavlja. Sad aeemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnu?e na
   jadnika Lota i navali?e na vrata da ih razbiju.

   ^10Ali ona dvojica pru?e ruke van, povuko?e Lota k sebi u kuaeu i
   zatvore vrata;

   ^11a ljude pred vratima, mlade i stare, zablije?te tako da nisu mogli
   naaei vrata.

   ^12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jo? ovdje ima?: sinove i
   kaeeri, sve koje ima? u gradu iz mjesta izvedi!

   ^13Jer mi aeemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala
   tolika te nas Jahve posla da ga uni?timo."

   ^14Izid-e Lot da to ka?e svojima buduaeim zetovima koji namjeravahu
   uzeti njegove kaeeri te reee: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer aee
   Jahve uni?titi grad!" Ali je u oeima svojih buduaeih zetova ispao kao
   da zbija ?alu.

   ^15Kako zora puee, and-eli navale na Lota govoreaei: "Na noge! Uzmi
   svoju ?enu i svoje dvije kaeeri koje su ovdje da ne bude? zatrt kaznom
   grada!"

   ^16Ali on oklijeva?e. Zato ga oni uze?e za ruku, a tako i njegovu ?enu
   i njegove dvije kaeeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedo?e ih
   i ostavi?e izvan grada.

   ^17Kad ih izvedo?e u polje, jedan progovori: "Bje?i da ?ivot spasi?! Ne
   obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bje?i u brdo da ne
   bude? zatrt!"

   ^18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

   ^19Nego ako je tvoj sluga na?ao milost u tvojim oeima - a toliko
   milosrd-e veae si mi iskazao spasiv?i mi ?ivot - ja ne mogu pobjeaei u
   brdo a da me nesreaea ne snad-e i ne poginem.

   ^20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako
   malo. Daj da onamo bje?im - mjesto je zbilja maleno - daj da ?ivot
   spasim!"

   ^21Odgovori mu: "Usli?at aeu ti i tu molbu i neaeu zatrti grada o
   kojemu govori?.

   ^22Brzo! Bje?i onamo, jer ne mogu ni?ta einiti dok ti onamo ne
   stigne?." Zato se onaj grad zove Soar.

   ^23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

   ^24Jahve zaplju?ti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

   ^25i uni?ti one gradove i svu onu ravnicu, sve ?itelje gradske i sve
   raslinstvo na zemlji.

   ^26A Lotova se ?ena obazre i pretvori se u stup soli.

   ^27Sutradan u rano jutro Abraham se po?uri na mjesto gdje je stajao
   pred Jahvom,

   ^28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i
   vidje kako se di?e dim nad zemljom kao dim kakve klaeine.

   ^29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot
   boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

   ^30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kaeeri ode gore iz
   Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kaeeri ?ivjeli su u
   peaeini.

   ^31Starija reee mlad-oj: "Otac nam ostarje, a mu?a na zemlji nema da
   bude s nama, kako je obieaj po svem svijetu.

   ^32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leaei: tako aeemo s ocem
   saeuvati potomstvo."

   ^33One noaei opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a
   on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^34Sutradan starija reee mlad-oj: "Sinoae sam, eto, le?ala ja s na?im
   ocem; napojimo ga vinom i noaeas, pa idi ti i s njim lezi: tako aeemo
   ocu saeuvati potomstvo."

   ^35Opiju oca vinom i one noaei te mlad-a ode i s njim legne, a on nije
   znao kad je legla ni kad je ustala.

   ^36Tako obje Lotove kaeeri zanesu s ocem.

   ^37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac dana?njih
   Moabaca.

   ^38I mlad-a rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac dana?njih
   Amonaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmed-u Kade?a i
   ?ura. Dok je boravio kao prido?lica u Geraru,

   ^2rekao je Abraham za svoju ?enu Saru da mu je sestra. I Abimelek,
   kralj gerarski, uze Saru sebi.

   ^3Ali Bog dod-e Abimeleku noaeu u snu te mu reee: "Zbog ?ene koju si
   uzeo mora? umrijeti, jer je ona ?ena udata."

   ^4A nije se Abimelek k njoj pribli?avao. Zato reee: "Gospodine, zar
   aee? pravednika pogubiti?

   ^5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On
   je moj brat.' Eiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo ueinio."

   ^6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to ueinio eiste savjesti; i ja sam
   te zadr?avao da protiv mene ne grije?i?; i nisam dopu?tao da je
   dotakne?.

   ^7Sada vrati eovjeku ?enu njegovu; prorok je on; molit aee se za tebe
   da ostane? na ?ivotu. Ako je ne vrati?, znaj da aee? umrijeti, ti i svi
   tvoji."

   ^8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i ka?e im sve ?to
   je bilo, a ljudi se veoma upla?e.

   ^9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reee: "?to si nam ueinio! Eime
   sam se ja ogrije?io prema tebi da izlo?i? mene i moje kraljevstvo
   velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.

   ^10?to si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako
   radio?"

   ^11Abraham uzvrati: "Zbilja sam dr?ao da nema Bo?jeg straha u ovome
   mjestu, pa aee me ljudi ubiti zbog moje ?ene.

   ^12A onda, ona je uistinu moja sestra: kaei je moga oca, iako ne i moje
   majke, pa je po?la za me.

   ^13A kad me Bog udaljio od doma oeeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu ueini:
   kamo god dod-emo, reci o meni da sam ti brat."

   ^14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i slu?kinja pa ih dade Abrahamu;
   vrati mu i njegovu ?enu Saru.

   ^15Abimelek zatim reee: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se
   gdje ti se svidi!"

   ^16A Sari reee: "Evo tisuaeu srebrnika ?to ih dajem tvome bratu: neka
   ti budu koprenom pred oeima sviju ?to su s tobom. Ti si svakako
   opravdana."

   ^17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ?enu i
   njegove slu?kinje, tako te opet mogahu rad-ati.

   ^18Jer Jahve bija?e zbog Sare, Abrahamove ?ene, zatvorio svaku utrobu u
   domu Abimelekovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i ueini joj kako je obeaeao:

   ^2Sara zaee i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje
   je Bog oznaeio.

   ^3Abraham nadjene ime Izak svome sinu ?to mu ga Sara rodi.

   ^4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog
   naredio.

   ^5Abrahamu bija?e stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.

   ^6Sara reee: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to euje nasmijat
   aee mi se."

   ^7Jo? doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu aee ti Sara dojiti! Ipak
   sina mu rodih u starosti".

   ^8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bija?e
   od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.

   ^9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipaeanka Hagara Abrahamu
   rodila igra s njezinim sinom Izakom,

   ^10pa reee Abrahamu: "Otjeraj tu slu?kinju i njezina sina, jer sin
   slu?kinje ne smije biti ba?tinik s mojim sinom - s Izakom!"

   ^11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Ji?mael bio njegov sin.

   ^12Ali Bog reee Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeeaka i zbog
   svoje slu?kinje; sve ?to ti ka?e Sara poslu?aj, jer aee Izakovo
   potomstvo tebi ovjekovjeeiti ime.

   ^13I od sina tvoje slu?kinje podiaei aeu velik narod, jer je tvoj
   potomak."

   ^14Rano ujutro Abraham uze kruha i mje?inicu vode pa dade Hagari; stavi
   to na njezina ramena, zajedno s djeeakom, te je otpusti. Vrludala je
   amo-tamo po pustinji Beer ?ebe.

   ^15Potro?iv?i vodu iz mje?inice, ostavi dijete pod jednim grmom,

   ^16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk mo?e dobaciti.
   Govorila je u sebi: "Neaeu da vidim kako dijete umire." Sjedeaei tako,
   udari u jecanje.

   ^17Bog eu plae djeeaka te and-eo Bo?ji zovne s neba Hagaru i reee joj:
   "?to ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog euo plae djeeaka u njegovoj
   nevolji.

   ^18Na noge! Digni djeeaka i utje?i ga, jer od njega aeu podiaei velik
   narod."

   ^19Tada joj Bog otvori oei pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom
   mje?inicu pa napoji djeeaka.

   ^20Bog je bio s djeeakom te je rastao i odrastao. ?ivio je u pustinji
   te postao vje?t u strijeljanju iz luka.

   ^21Dom mu bija?e u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ?enu iz
   zemlje egipatske.

   ^22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove
   vojske - reee Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu ?to radi?.

   ^23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neaee? varati ni mene ni
   moju rodbinu i prijatelje nego da aee? se prema meni i prema zemlji u
   kojoj sad boravi? pona?ati po?teno, kao ?to sam se ja prema tebi
   ponio."

   ^24"Kunem se", odgovori Abraham.

   ^25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode ?to su ga
   Abimelekove sluge bile prisvojile.

   ^26A Abimelek reee: "Ne znam tko je to ueinio; ni ti me nisi o tome
   obavijestio, niti sam ja o tome euo, osim danas."

   ^27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica
   sklope savez.

   ^28Potom Abraham razluei napose sedam janjaca od stada.

   ^29Nato Abimelek zapita Abrahama: "?to znaei ovih sedam janjaca koje si
   na stranu stavio?"

   ^30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude
   dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."

   ^31Zato se ono mjesto nazvalo Beer ?eba; jer se njih dvojica ondje
   zakle?e.

   ^32Po?to su sklopili savez kod Beer ?ebe, Abimelek i zapovjednik
   njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.

   ^33Abraham zasadi kod Beer ?ebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve -
   Boga Vjeenoga.

   ^34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao prido?lica.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije tih dogad-aja Bog stavi Abrahama na ku?nju. Zovnu ga:
   "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"

   ^2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubi?, i
   pod-i u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao ?rtvu paljenicu na brdu
   koje aeu ti pokazati."

   ^3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu
   svojih slugu i svog sina Izaka, po?to je prije nacijepao drva za ?rtvu
   paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaeio.

   ^4Treaei dan Abraham podigne oei i opazi mjesto izdaleka.

   ^5Abraham onda reee slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i
   djeeak odosmo gore da se poklonimo, pa aeemo se vratiti k vama".

   ^6Abraham uzme drva za ?rtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u
   svoju ruku uzme kremen i no?. Tako pod-u obojica zajedno.

   ^7Onda Izak reee svome ocu Abrahamu: "Oee!" "Evo me, sine!" - javi se
   on. "Evo kremena i drva," opet aee sin, "ali gdje je janje za ?rtvu
   paljenicu?"

   ^8"Bog aee veae providjeti janje za ?rtvu paljenicu, sine moj!" -
   odgovori Abraham. I nastave put.

   ^9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne
   ?rtvenik, nasla?e drva, sve?e svog sina Izaka i polo?i ga po drvima na
   ?rtvenik.

   ^10Pru?i sad Abraham ruku i uzme no? da zakolje svog sina.

   ^11Uto ga zovne s neba and-eo Jahvin i poviee: "Abrahame! Abrahame!"
   "Evo me!" - odgovori on.

   ^12"Ne spu?taj ruku na djeeaka", reee, "niti mu ?to eini! Sad, evo,
   znam da se Boga boji?, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

   ^13Podi?e Abraham oei i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se
   zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za ?rtvu
   paljenicu mjesto svoga sina.

   ^14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve provid-a". Zato se danas veli:
   "Na brdu Jahvina provid-anja."

   ^15And-eo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

   ^16i reee: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to ueinio i
   nisi mi uskratio svog jedinca sina,

   ^17svoj aeu blagoslov na te izliti i ueiniti tvoje potomstvo brojnim
   poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji aee potomci
   osvajati vrata svojih neprijatelja.

   ^18Buduaei da si poslu?ao moju zapovijed, svi aee se narodi zemlje
   blagoslivljati tvojim potomstvom."

   ^19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer
   ?ebu. U Beer ?ebi se Abraham nastani.

   ^20Poslije tih dogad-aja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru
   Milka je porodila djecu:

   ^21njegova prvorod-enca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

   ^22Keseda, Haza, Pilda?a, Jidlafa i Betuela."

   ^23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru,
   Abrahamovu bratu.

   ^24A i njegova sulo?nica, kojoj bija?e ime Reuma, rodila je Tebaha,
   Gahama, Taha?a i Maaku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Duljina Sarina ?ivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.

   ^2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i
   Abraham ud-e u ?alost za Sarom i narica?e za njom.

   ^3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima
   Hetovim:

   ^4"Premda sam ja med-u vama doseljeni stranac, prodajte mi zemlji?te za
   grob med-u vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je."

   ^5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:

   ^6"Gospodine, saslu?aj nas! Ti si izabranik Bo?ji u na?oj sredini.
   Pokopaj svoju pokojnicu u na?em najbiranijem grobu. Nitko ti od nas
   neaee odbiti svoga groba da mogne? sahraniti svoju pokojnicu."

   ^7Nato se Abraham di?e pa se mje?tanima, sinovima Hetovim, duboko
   pokloni

   ^8te im reee: "Ako se sla?ete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim,
   eujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,

   ^9da mi proda spilju Makpelu ?to njemu pripada a nalazi se na kraju
   njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u va?oj nazoenosti, proda u
   vlasni?tvo za sahranjivanje."

   ^10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori
   Abrahamu da ga euju sinovi Hetovi svojim u?ima - svi koji su sjedili u
   vijeaeu onoga grada:

   ^11"Ne, moj gospodine! Saslu?aj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju
   ?to je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju
   pokojnicu."

   ^12Abraham se duboko nakloni mje?tanima,

   ^13a onda progovori Efronu da mje?tani euju na svoje u?i: "Ded me samo
   poslu?aj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu
   sahraniti svoju pokojnicu!"

   ^14Efron odgovori Abrahamu:

   ^15"Euj me, moj gospodine: zemlji?te u vrijednosti od eetiri stotine
   srebrnika, ?to je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!"

   ^16Abraham se slo?i s Efronom; isplati Abraham Efronu novac ?to ga je
   spomenuo tako da su na svoje u?i euli sinovi Hetovi - eetiri stotine
   srebrnika trgovaeke mjere.

   ^17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i
   sva stabla ?to su bila na poljani -

   ^18prijed-e u vlasni?tvo Abrahamovo u nazoenosti sinova Hetovih, sviju
   koji su sjedili u vijeaeu svoga grada.

   ^19A onda Abraham sahrani svoju ?enu Saru u spilji na poljani Makpeli
   nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.

   ^20Tako je poljana i spilja na njoj pre?la od sinova Hetovih u
   vlasni?tvo Abrahamovo za sahranjivanje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Abraham bija?e veae ostario, za?ao u godine, Jahve je Abrahama
   blagoslovio u svemu.

   ^2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuaei, pod eijom je
   upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno

   ^3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neaee?
   nabaviti za ?enu ni jednu od kaeeri Kanaanaca, med-u kojima boravim,

   ^4nego aee? otiaei u moj rodni kraj i dobaviti ?enu mom sinu Izaku."

   ^5A sluga mu reee: "A ?to ako ?ena ne htjedne za mnom iaei u ovu
   zemlju? Hoaeu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti
   do?ao?"

   ^6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodi? moga sina!

   ^7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuaee moga oca i rodnog kraja i
   koji mi je pod zakletvom obeaeao: 'Tvome aeu potomstvu dati ovu
   zemlju', pred tobom aee poslati svog and-ela, i odande aee? ti dovesti
   ?enu mome sinu.

   ^8A ako ?ena ne bude htjela za tobom poaei, ti aee? biti oslobod-en od
   ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"

   ^9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te
   mu se zakune.

   ^10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga
   svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad.

   ^11Pusti deve da polije?u izvan grada, pokraj studenca. Bija?e veeer,
   kad ?ene izlaze da crpu vodu.

   ^12Onda reee: "Oh, Jahve, Bo?e moga gospodara Abrahama, molim te,
   izid-i mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iska?i!

   ^13Evo me kraj studenca, a kaeeri onih iz grada dolaze crpsti vodu;

   ^14pa neka djevojka kojoj ja reeem: 'Molim te, spusti svoj vre da se
   napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve aeu ti napojiti', bude ona koju
   si odredio za svoga slugu Izaka. Tako aeu saznati da si iskazao milost
   mome gospodaru."

   ^15Tek ?to on izreee svoje, gle, dod-e Rebeka, kaei Betuelova; taj
   Betuel bija?e sin Milke, ?ene Abrahamova brata Nahora. Dod-e ona s
   kreagom na ramenu.

   ^16Djevojka je bila krasna, djevica koju mu?karac nije dirnuo. Sid-e
   ona k vrelu, napuni kreag i eto je opet gore.

   ^17Sluga joj potrea u susret i reee: "Daj mi malo vode iz svog vrea!"

   ^18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti kreag na ruku i dade
   mu piti.

   ^19Kad je njega napojila, reee: "Nalit aeu i tvojim devama da se
   napoje."

   ^20Izliv?i brzo kreag u korito, otrea natrag zdencu da ponovo zahvaaea,
   i tako nali svim njegovim devama.

   ^21Eovjek ju je ?utke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put
   uspje?no priveo kraju ili nije.

   ^22Kad su deve prestale piti, eovjek izvadi viticu od zlata, te?ku pol
   ?ekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne
   narukvice, te?ke deset ?ekela.

   ^23Zatim reee: "Ka?i mi eija si kaei. Ima li u kuaei tvoga oca mjesta
   za nas da prenoaeimo?"

   ^24Ona mu odgovori: "Ja sam kaei Betuela, koga je Milka rodila Nahoru."

   ^25Jo? mu doda: "Ima slame i pS:iaee kod nas u obilju, a i mjesta za
   prenoaei?te."

   ^26Eovjek se onda duboko nakloni te iska?e po?tovanje Jahvi

   ^27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara
   Abrahama, ?to nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome
   gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuaeu brata moga
   gospodara."

   ^28Djevojka otrea i sve ovo ispripovjedi u kuaei svoje majke.

   ^29A Rebeka imala brata komu bija?e ime Laban. Laban se po?uri van, k
   eovjeku kod studenca.

   ^30Eim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te euo
   kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je eovjek govorio", on
   pod-e onome koji je jo? stajao kod deva na studencu.

   ^31Reee on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! ?to stoji? vani kad
   sam ja spremio kuaeu i mjesto za deve."

   ^32Tako eovjek ud-e u kuaeu. Rastovare deve i dadu im slame i pS:iaee,
   a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge.

   ^33Ali kad su preda nj stavili hranu, reee: "Neaeu jesti dok ne ka?em
   ?to imam kazati." A Laban mu reee: "Onda kazuj!"

   ^34"Ja sam sluga Abrahamov", poee on.

   ^35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat.
   Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i slu?kinja, deva i
   magaradi.

   ^36Sara, ?ena moga gospodara, rodi mu sina po?to je ostarjela, i on mu
   ustupi sve svoje.

   ^37Potom mene moj gospodar zakune rekav?i: 'Nemoj uzeti za ?enu mome
   sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac,

   ^38nego otid-i k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da nad-e? ?enu
   mome sinu.'

   ^39A ja rekoh svome gospodaru: 'A ?to ako ?ena za mnom ne pod-e?'

   ^40On mi odgovori: 'Jahve, pred eijim sam licem hodio, poslat aee s
   tobom svog and-ela i tvoje aee putovanje dovesti k cilju, a ti aee?
   naaei ?enu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.

   ^41Jedino aee? ovako biti oslobod-en moje zakletve: ako dod-e? k mojoj
   rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve oslobod-en.'

   ^42Danas dod-oh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bo?e moga gospodara
   Abrahama, ako si voljan da uspje?no zavr?im putovanje ?to sam ga
   poduzeo,

   ^43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja dod-e vodu crpsti i
   ja joj reeem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrea! -

   ^44i koja mi ka?e: Pij ti, a i tvojim aeu devama zahvatiti! - ona neka
   bude ?ena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.'

   ^45Tek ?to sam ja zavr?io govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s
   vreem na ramenu; sid-e k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se
   napijem!'

   ^46Ona brzo spusti vre i odvrati: 'Pij! A napojit aeu i tvoje deve.'
   Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.

   ^47Pitao sam je: 'Eija si kaei?' Odgovorila je: 'Kaei sam Betuela, koga
   je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na
   ruke.

   ^48Duboko se naklonim i ?tovanje Jahvi iska?em te blagoslovim Jahvu,
   Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kaeer brata
   moga gospodara njegovu sinu.

   ^49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite
   mi; ako li ne, to mi ka?ite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo
   lijevo."

   ^50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne mo?emo
   reaei ni da ni ne.

   ^51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ?enom sinu
   tvoga gospodara, kako je Jahve rekao."

   ^52Kad Abrahamov sluga eu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi.

   ^53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih
   Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci.

   ^54Tada jedo?e i pi?e on i ljudi koji su bili s njim i provedo?e noae.
   Kad su ujutro ustali, on reee: "Pustite me da se vratim svome
   gospodaru!"

   ^55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama jo?
   desetak dana, pa poslije toga pod-i!"

   ^56On im reee: "Ne zadr?avajte me kad je Jahve moje putovanje uspje?no
   kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"

   ^57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo ?to ona misli!"

   ^58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoaee? li poaei s ovim eovjekom?" Ona
   odgovori: "Hoaeu."

   ^59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim
   slugom i njegovim ljudima.

   ^60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo na?a, budi mati nebrojenim
   tisuaeama, a du?mana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"

   ^61Onda se di?e Rebeka i njezine dvorkinje, zajaha?e deve te pod-o?e za
   eovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.

   ^62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; ?ivio je, naime, u kraju
   Negeba.

   ^63U predveeerje izid-e Izak da se poljem pro?eta; di?e oei i ugleda
   deve gdje dolaze.

   ^64Kad Rebeka, podigav?i svoje oei, opazi Izaka, sjaha s deve

   ^65pa zapita slugu: "Tko je onaj eovjek ?to poljem ide nama u susret?"
   A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se
   pokri.

   ^66Sluga ispriea Izaku sve ?to je ueinio.

   ^67Tada Izak uvede Rebeku u svoj ?ator i uze je sebi za ?enu. U ljubavi
   prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Abraham je sebi uzeo jo? jednu ?enu; zvala se Ketura.

   ^2Ona mu je rodila Zimrana, Jok?ana, Medana, Midjana, Ji?baka i ?uaha.

   ^3A od Jok?ana rodili se ?eba i Dedan. Dedanovi su potomci: A?urci,
   Letu?ci i Leumci.

   ^4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to
   potomci Keturini.

   ^5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;

   ^6a sinovima od svojih sulo?nica dade Abraham samo darove i jo? ih za
   svoga ?ivota raza?alje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u
   Istoeni kraj.

   ^7Ovo je duljina Abrahamova ?ivota ?to ga je pro?ivio: stotinu
   sedamdeset i pet godina.

   ^8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te
   bi pridru?en svojim precima.

   ^9Njegovi sinovi, Izak i Ji?mael, sahrane ga u spilji Makpeli, na
   poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:

   ^10to je poljana ?to ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je
   sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara.

   ^11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka.
   Izak je ?ivio blizu Beer Lahaj Roja.

   ^12Ovo je povijest Abrahamova sina Ji?maela, koga je Abrahamu rodila
   Sarina slu?kinja, Egipaeanka Hagara.

   ^13A ovo su sinovi Ji?maelovi, svaki po svom imenu i po svom rod-enju:
   Ji?maelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,

   ^14Mi?ma, Duma, Masa,

   ^15Hadad, Tema, Jetur, Nafi? i Kedma.

   ^16To su Ji?maelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim
   naseljima i tabori?tima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.

   ^17A ovo je duljina Ji?maelova ?ivota: stotinu trideset i sedam godina.
   Zatim izdahnu; umrije i bi pridru?en svojim precima.

   ^18Potomstvo mu se naselilo od Havile do ?ura, koji je na istok Egiptu
   iduaei prema A?uru. Nastani?e se nasuprot svojoj braaei.

   ^19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama.

   ^20Izaku je bilo eetrdeset godina kad se o?enio Rebekom, kaeerkom
   Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana.

   ^21Izak se obrati Jahvi za svoju ?enu jer je bila nerotkinja. Jahve ga
   usli?a te njegova ?ena Rebeka zaee.

   ^22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je
   tako, za?to aeu ?ivjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.

   ^23I Jahve joj reee: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva aee se naroda
   iz tvog krila odijeliti. Narod aee nad narodom gospodovati, stariji aee
   slu?iti mlad-emu."

   ^24Do?lo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.

   ^25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtae. Stoga mu
   nadjenu?e ime Ezav.

   ^26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se dr?ao Ezavu za petu. Zato mu
   nadjenu?e ime Jakov. Izaku je bilo ?ezdeset godina kad su oni rod-eni.

   ^27Kad su djeeaci odrasli, Ezav postane vje?t lovac, eovjek pustare.
   Jakov je bio eovjek krotak i boravio je u ?atorima.

   ^28Izaku je Ezav bio dra?i jer je volio divljae, a Rebeka je vi?e
   voljela Jakova.

   ^29Jednom Jakov kuha?e jelo. Ezav stigne s polja, gladan.

   ^30Reee Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam
   izgladnio." Stoga mu je ime Edom.

   ^31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"

   ^32Ezav reee: "Evo me skoro na smrti; ?to aee mi prvorodstvo!"

   ^33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda
   Jakovu svoje prvorodstvo.

   ^34Tada Jakov dade Ezavu kruha i eorbe od soeivice. Jeo je i pio, onda
   se digao i oti?ao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U zemlji zavlada glad, razlieita od prija?nje ?to je bila za vrijeme
   Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

   ^2Jahve mu se ukaza i reee: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju
   aeu ti oznaeiti.

   ^3U ovoj se zemlji nastani, ja aeu s tobom biti i blagoslivljati te;
   tebi i tvome potomstvu dat aeu sve ove krajeve, da izvr?im zakletvu
   kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

   ^4Tvoje aeu potomstvo umno?iti kao zvijezde na nebesima i tvome aeu
   potomstvu predati sve ove krajeve, tako da aee se tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje;

   ^5a to zato ?to je Abraham slu?ao moj glas i pokoravao se mojim
   zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

   ^6Tako Izak ostane u Geraru.

   ^7Kad su ga mje?tani pitali o njegovoj ?eni, reee: "Ona mi je sestra."
   Bojao se reaei: "Ona mi je ?ena", misleaei: "Mje?tani bi me mogli ubiti
   zbog Rebeke jer je lijepa."

   ^8Kako su se ondje du?e zadr?ali, kralj Filistejaca Abimelek jednom
   pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ?enu Rebeku.

   ^9Nato Abimelek pozove Izaka te reee: "Tako, ona ti je ?ena! Kako si
   mogao reaei da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih
   zbog nje mogao poginuti."

   ^10Abimelek reee: "Za?to si nam to ueinio? Umalo netko od ljudi nije
   legao s tvojom ?enom. Tako bi na nas svalio krivnju."

   ^11Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog
   eovjeka i njegove ?ene, glavu aee izgubiti."

   ^12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve
   ga blagoslivljao

   ^13te je eovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

   ^14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu slu?inead, tako da su mu
   Filistejci zavidjeli.

   ^15Zato Filistejci zasu?e sve bunare ?to su ih sluge njegova oca bile
   iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuni?e ih zemljom.

   ^16Onda Abimelek reee Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moaeniji
   od nas!"

   ^17Tako Izak ode odande, postavi svoj ?ator u gerarskoj dolini i
   nastani se ondje.

   ^18Izak opet iskopa bunare za vodu ?to su bili iskopani u vrijeme
   njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove
   smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

   ^19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje na?le bunar
   sa ?ivom vodom,

   ^20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreaei: "Na?a
   je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

   ^21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svad-ali, nazva ga
   imenom Sitna.

   ^22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu
   svad-ali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaei: "Jer nam je Jahve
   dao prostor da se na zemlji umno?imo."

   ^23Odande se popne u Beer ?ebu.

   ^24Iste mu se noaei uka?e Jahve i reee: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama.
   Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit aeu te, potomke ti umno?it, zbog
   Abrahama, sluge svojega."

   ^25Izak tu podigne ?rtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj
   ?ator, a njegove sluge poenu kopati bunar.

   ^26Uto mu dod-e Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s
   Fikolom, zapovjednikom vojske.

   ^27Izak ih upita: "Za?to ste do?li k meni kad me mrzite i kad ste me
   otjerali od sebe?"

   ^28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo:
   neka zakletva bude veza izmed-u nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo
   savez:

   ^29ti nama neaee? zla nanositi, kao ?to mi tebe nismo zlostavljali,
   nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A
   blagoslov Jahvin bio nad tobom."

   ^30On im priredi gozbu te su jeli i pili.

   ^31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od
   njega odu u miru.

   ^32Toga istog dana dod-u Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru ?to su
   ga iskopali te mu reknu: "Na?li smo vodu."

   ^33On ga prozva ?iba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer ?eba.

   ^34Kad je Ezavu bilo eetrdeset godina, uzme za ?enu Juditu, kaeer
   Hetita Beerija, i Basematu, kaeer Hetita Elona.

   ^35One postado?e izvor ogoreenja Izaku i Rebeki.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Ostarje Izak, vid mu se oeinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina
   Ezava i reee mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

   ^2A on nastavi: "Vidi?, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

   ^3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi
   mi divljaei.

   ^4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da
   blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

   ^5Rebeka je slu?ala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav
   oti?ao u pustaru da ulovi divljaei svome ocu,

   ^6Rebeka reee svome sinu Jakovu: "Upravo sam eula kako tvoj otac govori
   tvome bratu Ezavu:

   ^7'Donesi mi divljaei te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te
   pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

   ^8A sad, sine moj, poslu?aj me i ueini kako ti naredim.

   ^9Otid-i k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja aeu od
   njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

   ^10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije
   nego umre."

   ^11Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav
   runjav, a ja sam bez dlaka!

   ^12Mo?da me se moj otac dotakne te aeu u njegovim oeima ispasti
   varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

   ^13Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka
   padne na mene! Samo ti mene poslu?aj, otid-i i donesi!"

   ^14Ode on, nad-e i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan
   obrok, kako je njegov otac volio.

   ^15Potom Rebeka uzme najljep?e odijelo svoga starijeg sina Ezava ?to je
   u kuaei imala, pa u nj odjene svoga mlad-eg sina Jakova.

   ^16U ko?u kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

   ^17Stavi zatim ukusan obrok i kruh ?to ga je pripravila na ruke svoga
   sina Jakova.

   ^18Ode on k ocu i reee: "Oee!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj
   sin?"

   ^19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorod-enac; ueinio
   sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda
   mogne? blagosloviti."

   ^20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On
   odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

   ^21Potom Izak reee Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti
   zbilja moj sin Ezav ili nisi."

   ^22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reee: "Glas je
   Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

   ^23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova
   brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

   ^24upita jo? jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on:
   "Jesam."

   ^25Potom reee Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da
   te blagoslovi du?a moja." Jakov ga poslu?i pa je jeo. Zatim mu donese i
   vina, pa je pio.

   ^26Poslije toga reee mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i
   poljubi me!"

   ^27Kad se primaee i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeaee pa ga
   blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve
   blagoslovi.

   ^28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje ?ita i
   mladoga vina.

   ^29Narodi ti slu?ili, plemena ti se klanjala! Braaeom svojom gospodari,
   nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe
   proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

   ^30Tek ?to se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - po?to je Izak
   podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dod-e iz lova.

   ^31I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reee svome ocu:
   "Ustani, oee moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogne?
   blagosloviti!"

   ^32A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj
   prvorod-enac Ezav!"

   ^33Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj ?to je divljaei
   ulovio i meni veae donio? Blagovao sam je prije nego si ti do?ao; onoga
   sam blagoslovio i blagoslovljen aee ostati."

   ^34Kad je Ezav euo rijeei svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa
   reee svome ocu: "I mene blagoslovi, oee!"

   ^35A on odvrati: "Brat tvoj dod-e na prijevaru i odnese tvoj
   blagoslov."

   ^36"Zato valjda ?to mu je ime Jakov, dvaput me veae prevario", reee
   Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda
   doda: "Zar za me nisi saeuvao nikakva blagoslova?"

   ^37Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veae postavio za tvoga gospodara;
   njemu sam svu njegovu braaeu predao za sluge; ?itom sam ga i vinom
   opskrbio. A ?to sad za te mogu ueiniti, sine moj?"

   ^38Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oee, raspola?e? samo jednim
   blagoslovom? Blagoslovi i mene, oee moj!" Ezav jeca?e na sav glas.

   ^39Tada otac njegov Izak progovori i reee: "Daleko od plodna tla dom
   tvoj aee biti, daleko od rose s neba.

   ^40Od maea svoga aee? ?ivjeti, brata svoga aee? slu?iti. Ali jednom,
   kada se pobuni?, jaram aee? njegov stresti sa svog vrata."

   ^41Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov
   blagoslovio pa reee u sebi: "Eim dod-u dani ?alosti za mojim ocem, ubit
   aeu ja svoga brata Jakova."

   ^42Kada su Rebeki javili te rijeei ?to ih je izrekao njezin stariji sin
   Ezav, zovne ona svoga mlad-eg sina Jakova te mu reee: "Pazi! Brat ti se
   Ezav nosi mi?lju kako aee te ubiti.

   ^43Ali ti, sine moj, poslu?aj mene: odmah bje?i mome bratu Labanu u
   Haran.

   ^44Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

   ^45dok se srd?ba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi ?to si mu
   ueinio. Ja aeu onda po te poslati i odande te dovesti. Za?to da vas
   obojicu izgubim u jedan dan!"

   ^46Potom Rebeka reee Izaku: "Moj mi je ?ivot dosadio zbog ovih ?ena
   Hetitkinja. Ako se i Jakov o?eni kojom kao ?to su ove urod-enice,
   Hetitkinjom, ?to aee mi onda ?ivot!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu nalo?i: "Nemoj uzimati
   ?enu od kanaanskih djevojaka.

   ^2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa
   odande sebi uzmi ?enu, od kaeeri Labana, brata svoje majke.

   ^3A Bog Svemo?ni, El-?adaj, neka te blagoslovi i neka te ueini rodnim i
   brojnim, tako da postane? mno?tvo naroda.

   ^4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo,
   tako da zaposjedne? zemlju u kojoj boravi? kao prido?lica, a koju je
   Bog predao Abrahamu!"

   ^5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca
   Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

   ^6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao
   u Padan Aram da odande sebi uzme ?enu, nared-ujuaei mu kad ga je
   blagoslivljao: "Ne smije? uzeti ?enu od kanaanskih djevojaka",

   ^7i da je Jakov poslu?ao svoga oca i svoju majku te oti?ao u Padan
   Aram,

   ^8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

   ^9Stoga ode k Ji?maelu te se, uza ?ene koje veae ima?e, o?eni
   Mahalatom, kaeerju Ji?maela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

   ^10Jakov ostavi Beer ?ebu i zaputi se u Haran.

   ^11Stigne u neko mjesto i tu prenoaei, jer sunce bija?e veae za?lo.
   Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu
   legne.

   ^12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i
   and-eli Bo?ji po njima se penju i silaze.

   ^13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca
   Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj le?i? dat aeu tebi i tvome
   potomstvu.

   ^14Tvojih aee potomaka biti kao i praha na zemlji; ra?irit aeete se na
   zapad, istok, sjever i jug; tobom aee se i tvojim potomstvom
   blagoslivljati svi narodi zemlje.

   ^15Dobro znaj: ja sam s tobom; euvat aeu te kamo god pod-e? te aeu te
   dovesti natrag u ovu zemlju; i neaeu te ostaviti dok ne izvr?im ?to sam
   ti obeaeao."

   ^16Jakov se probudi od sna te reee: "Zaista se Jahve nalazi na ovome
   mjestu, ali ja nisam znao!"

   ^17Potresen, uzviknu: "Kako je stra?no ovo mjesto! Zaista, ovo je kuaea
   Bo?ja, ovo su vrata nebeska!"

   ^18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen ?to ga bija?e stavio pod glavu,
   uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

   ^19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

   ^20Tada ueini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i u?euva me na ovom putu
   kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaeim,

   ^21te se zdravo vratim kuaei svoga oca, Jahve aee biti moj Bog.

   ^22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit aee kuaea Bo?ja. A od
   svega ?to mi bude? davao za te aeu odlagati desetinu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Jakov nastavi put i dod-e u zemlju istoenu.

   ^2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega
   plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio
   studencu na otvoru.

   ^3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s
   otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto,
   na otvor studenca.

   ^4"Odakle ste, braaeo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.

   ^5"Poznajete li", pita?e ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo",
   odgovore.

   ^6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kaei
   Rahela sa stadom", odgovore.

   ^7"Jo? ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraaeati blago.
   Za?to ga ne napojite i ne otjerate na pa?u?"

   ^8"Ne mo?emo dok se ne skupe svi pastiri", odgovori?e, "da odvale kamen
   s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."

   ^9Dok je on jo? s njima govorio, dod-e Rahela s ovcama svoga oca. Bila
   je, naime, pastirica.

   ^10Kako Jakov ugleda Rahelu, kaeer Labana, brata svoje majke, sa stadom
   svoga ujaka Labana, Jakov se primaee i odvali kamen s otvora studenca
   te napoji stado svoga ujaka Labana.

   ^11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plae.

   ^12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriae njezina oca, sin Rebekin.
   Nato ona otrea i obavijesti oca.

   ^13Kad je Laban euo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrea mu u
   susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuaeu. Ispriea Labanu sve
   ?to mu se dogodilo.

   ^14A onda Laban reee. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Po?to je
   Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,

   ^15Laban reee Jakovu: "Zar aee? me zato ?to si mi sestriae badava
   slu?iti! Ka?i mi koliko aee? tra?iti za najam?"

   ^16A Laban ima?e dvije kaeeri. Starijoj bija?e ime Lea, a mlad-oj
   Rahela.

   ^17Lea imala slabe oei, a Rahela bila stasita i lijepa.

   ^18Kako je Jakov volio Rahelu, reee: "Slu?it aeu ti sedam godina za
   tvoju mlad-u kaeer Rahelu."

   ^19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani
   sa mnom!"

   ^20Tako je Jakov slu?io za Rahelu sedam godina, ali mu se ueinile, zbog
   ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.

   ^21Poslije toga Jakov reee Labanu: "Daj mi moju ?enu, jer se moje
   vrijeme navr?ilo pa bih htio k njoj."

   ^22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.

   ^23Ali naveeer uzme svoju kaeer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on prid-e
   k njoj.

   ^24Laban dade svoju slu?kinju Zilpu svojoj kaeeri Lei za slu?kinju.

   ^25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reee Labanu: "Za?to si mi
   to ueinio! Zar te ja nisam slu?io za Rahelu? Za?to si me prevario?"

   ^26Laban odgovori: "U na?em mjestu nije obieaj da se mlad-a udaje prije
   starije.

   ^27Zavr?i s njom ovu ?enidbenu sedmicu, a onda aeu ti dati i drugu, za
   drugih sedam godina slu?be kod mene." Jakov pristane: navr?i onu
   ?enidbenu sedmicu.

   ^28Onda mu Laban dade i svoju kaeer Rahelu za ?enu.

   ^29Laban dade svoju slu?kinju Bilhu svojoj kaeeri Raheli za slu?kinju.

   ^30Jakov nato prid-e Raheli. Rahelu je vi?e volio nego Leu. I tako je
   slu?io Labana jo? sedam godina.

   ^31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je ueini plodnom, dok Rahela
   ostade nerotkinja.

   ^32Lea zaee i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaei, kako je ona
   protumaeila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga aee me sada mu? moj
   ljubiti."

   ^33Opet zaee i rodi sina te izjavi: "Jahve je euo da nisam voljena,
   stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime ?imun.

   ^34Opet zaee i rodi sina te izjavi: "Sad aee se moj mu? meni
   prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.

   ^35A kad je jo? jednom zaeela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit
   aeu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rad-ati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Vidjev?i Rahela da Jakovu ne rad-a djece, postade zavidna svojoj
   sestri pa reee Jakovu: "Daj mi djecu! Inaee aeu svisnuti!"

   ^2Jakov se razljuti na Rahelu te reee. "Zar sam ja namjesto Boga koji
   ti je uskratio plod utrobe?"

   ^3A ona odgovori: "Evo moje slu?kinje Bilhe: ud-i k njoj, pa neka rodi
   na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

   ^4Dade mu dakle svoju slu?kinju Bilhu za ?enu, i Jakov prid-e k njoj.

   ^5Bilha zaee te Jakovu rodi sina.

   ^6Tada Rahela reee: "Jahve mi je dosudio pravo. Usli?ao je moj glas i
   dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

   ^7Rahelina slu?kinja Bilha opet zaee i rodi Jakovu drugoga sina.

   ^8Tada Rahela reee: "?estoko sam se borila sa sestrom, ali sam
   pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

   ^9A vidjev?i Lea da je prestala rad-ati, uzme svoju slu?kinju Zilpu pa
   je dade Jakovu za ?enu.

   ^10I kad je Leina slu?kinja Zilpa rodila Jakovu sina,

   ^11Lea uskliknu: "Koje sreaee!" Tako mu nadjenu ime Gad.

   ^12Leina slu?kinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

   ^13i Lea opet uskliknu: "Blago meni! ?ene aee me zvati bla?enom!" Tako
   mu nadjenu ime A?er.

   ^14Jednoga dana, u vrijeme p?eniene ?etve, namjeri se Ruben u polju na
   ljubaveice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reee Lei: "Daj mi od
   ljubaveica svoga sina!"

   ^15A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta ?to si mi oduzela mu?a pa jo?
   hoaee? da od mene uzme? i ljubaveice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa
   dobro, neka s tobom noaeas le?i u zamjenu za ljubaveice tvog sina."

   ^16Kad je Jakov naveeer stigao iz polja, Lea mu izid-e u susret pa
   reee: "Treba da dod-e? k meni, jer sam te unajmila za ljubaveice moga
   sina." One je noaei on s njom le?ao.

   ^17Bog usli?a Leu; ona zaee te Jakovu rodi petog sina.

   ^18Onda Lea reee: "Bog mi je uzvratio nagradom ?to sam ustupila svoju
   slu?kinju svome mu?u." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

   ^19Lea opet zaee i rodi Jakovu ?estoga sina.

   ^20Onda Lea reee: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada aee mi moj mu?
   dati darove: tOa rodila sam mu ?est sinova." Tako mu nadjenu ime
   Zebulun.

   ^21Zatim rodi kaeer te joj nadjenu ime Dina.

   ^22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usli?a i otvori njezinu utrobu.

   ^23Ona zaee i rodi sina te reee: "Ukloni Bog moju sramotu!"

   ^24Nadjene mu ime Josip, rekav?i: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

   ^25Po?to je Rahela rodila Josipa, Jakov reee Labanu: "Pusti me da idem
   u svoj zavieaj!

   ^26Daj mi moje ?ene za koje sam te slu?io i moju djecu da mogu otiaei:
   tOa dobro zna? kako sam te slu?io."

   ^27A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve
   blagoslivljao zbog tebe."

   ^28I nadoda: "Odredi plaaeu koju ?eli? od mene, i dat aeu ti."

   ^29On mu odgovori: "Ti dobro zna? ?to je moja slu?ba znaeila za te i
   kako je tvome blagu bilo sa mnom.

   ^30Malenkost ?to si je imao prije nego sam ja do?ao poveaeala se vrlo
   mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim
   koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

   ^31On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti
   ni?ta! Ako mi ueini? ovo, opet aeu na pa?u goniti i euvati tvoje stado.

   ^32Daj da prod-em danas kroz tvoje stado i od njega izlueim svaku
   garavu ovcu i svaku ?arenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja
   plaaea!

   ^33A ubuduaee kad bude? svojim oeima provjeravao moju naplatu, moje aee
   po?tenje biti svjedok za mene: nad-e li se med-u mojim kozama ijedna
   koja ne bude ?arena ili naprugana, ili med-u ovcama koja ne bi bila
   garava, neka se smatra ukradenom!"

   ^34Laban reee: "Dobro, neka bude kako si kazao."

   ^35Ali toga dana Laban izluei naprugane i ?arene jarce i sve rid-aste i
   ?arene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa
   ih preda svojim sinovima.

   ^36I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za
   koja tri dana hoda.

   ^37A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima
   izreza bijele pruge, otkriv?i bjeliku na mladicama.

   ^38Pruaee tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka
   napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

   ^39to su se jarci parili uz pruaee, pa su koze kozile prugaste,
   rid-aste i ?arene kozliaee.

   ^40Tako je i ovce Jakov bio izlueio i glave im okrenuo prema prugastima
   ili posve garavima ?to su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao
   posebna stada koja nije mije?ao s Labanovim stadima.

   ^41Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio
   pruaee u korita, ba? pred oei ?ivine, tako da se pari pred pruaeem.

   ^42Ali ga pred kr?ljavu marvu nije stavljao. Tako je kr?ljava zapadala
   Labana, a dobro razvijena Jakova.

   ^43Eovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i
   slu?kinje, deve i magarad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro na?ega oca
   uze Jakov; i od onoga ?to bi moralo pripasti na?em ocu namaknuo je sve
   ono bogatstvo."

   ^2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne dr?i prema njemu kao
   prije.

   ^3Tada Jahve reee Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj
   zavieaj, i ja aeu biti s tobom!"

   ^4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu,

   ^5pa im reee: "Ja vidim na licu va?ega oca da se on ne dr?i prema meni
   kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.

   ^6I same znate da sam va?ega oca slu?io koliko sam god mogao;

   ^7pa ipak je va? otac mene varao, deset mi je puta plaaeu mijenjao. Ali
   Bog nije dopu?tao da mi nanese ?tetu.

   ^8Ako bi on rekao: 'Svaka ?arena neka bude tebi za naplatu', onda bi
   cijelo stado mladilo ?arene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu
   tebi za plaaeu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.

   ^9Tako je Bog uzimao blago od va?eg oca pa ga meni davao.

   ^10Jednom, kad se stado oplod-ivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci
   u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimieno bijeli i ?areni.

   ^11Jo? u snu and-eo Bo?ji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.

   ^12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu ?to se pare
   prugasti, mjestimieno bijeli i ?areni. Ja sam, naime, vidio sve ?to ti
   je Laban einio.

   ^13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i
   gdje si mi ueinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u
   svoj zavieaj!'"

   ^14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jo? imamo ba?tinskog dijela u
   svome oeinskom domu?

   ^15Zar nas otac nije smatrao tud-inkama? TOa on je nas prodao, a onda
   je pojeo novac ?to ga je za nas dobio!

   ^16Sve bogatstvo ?to je Bog oduzeo na?em ocu zbilja je na?e i djece
   na?e. Zato izvr?i sve ?to ti je Bog rekao!"

   ^17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje ?ene;

   ^18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra ?to ih je
   stekao, stoku ?to ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju
   kanaansku, k svome ocu Izaku.

   ^19Laban bija?e oti?ao da stri?e svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuaene
   kumire koji su pripadali njezinu ocu.

   ^20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da aee bje?ati.

   ^21I pobjegne sa svim ?to je bilo njegovo. Ubrzo prijed-e Eufrat i
   upravi put prema brdu Gileadu.

   ^22Treaeeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.

   ^23On povede sa sobom svoje rod-ake te je za Jakovom i?ao u potjeru
   sedam dana hoda; sti?e ga na brdu Gileadu.

   ^24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noaeu u snu, te mu reee. "Pazi da
   protiv Jakova ne poduzimlje? ni?ta, ni dobro ni zlo!"

   ^25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bija?e postavio svoj ?ator na
   Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu.

   ^26Onda Laban reee Jakovu: "?to si to htio zavaravajuaei me i odvodeaei
   mi kaeeri kao zarobljenice na maeu?

   ^27Za?to si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio?
   Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.

   ^28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kaeeri i svoju unuead! Zbilja
   si ludo postupio.

   ^29U mojoj je ruci da s tobom lo?e postupim. Ali Bog tvoga oca noaeas
   mi reee: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzme? ni?ta, ni dobro ni zlo!'

   ^30Sada dobro, oti?ao si jer si eeznuo za svojim oeinskim domom; ali
   za?to si mi kumire pokrao?"

   ^31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom
   oteti svoje kaeeri.

   ^32A kumire svoje u koga nad-e?, onaj neka pogine! Ovdje pred na?om
   braaeom ka?i ?to je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je
   Rahela prisvojila.

   ^33Tako Laban ud-e u ?ator Jakovljev, pa u ?ator Lein, onda u ?ator
   dviju slu?kinja, ali ni?ta ne nad-e. Izi?av?i iz Leina ?atora, ud-e u
   ?ator Rahelin.

   ^34A Rahela bija?e uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a
   onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu ?atoru, ali ih ne nad-e.

   ^35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti ?to
   ne mogu pred njim ustati jer imam ono ?to je red kod ?ena." I tako je
   pretra?ivao, ali kumira nije na?ao.

   ^36Sad se Jakov ra?esti i zad-e u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov
   reee Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me
   progoni??

   ^37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet na?ao od svega
   svog kuaeanstva? Polo?i ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci
   med-u nama dvojicom.

   ^38Za ovih dvadeset godina ?to sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni
   tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.

   ^39Ono ?to bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga
   gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tra?io, bilo da je nestalo danju
   ili da je nestalo noaeu.

   ^40Eesto sam danju skapavao od ?ed-i, a obnoae od studeni. San je
   bje?ao od mojih oeiju.

   ^41Od ovih dvadeset godina ?to sam ih proveo u tvojoj kuaei eetrnaest
   sam ti godina slu?io za tvoje dvije kaeeri, a ?est godina za tvoju
   stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.

   ^42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov,
   otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud
   mojih ruku te je sinoae dosudio."

   ^43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kaeeri su moje kaeeri; djeca su moja
   djeca; stada su moja stada, sve ?to gleda? moje je. Ali ?to danas mogu
   ueiniti ovim svojim kaeerima ili djeci koju su rodile?

   ^44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok
   izmed-u mene i tebe."

   ^45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,

   ^46a onda reee svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe
   kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.

   ^47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".

   ^48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmed-u mene
   i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,

   ^49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni
   kad jedan drugog ne budemo gledali.

   ^50Ako bude? lo?e postupao prema mojim kaeerima, ili ako uzme? druge
   ?ene uz moje kaeeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da aee Bog
   biti svjedok izmed-u mene i tebe."

   ^51Potom Laban reee Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji
   sam uspravio izmed-u sebe i tebe:

   ^52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neaeu
   iaei na te iza ove gomile i da ti neaee? iaei na me iza ove gomile i
   ovog stupa.

   ^53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu na?i suci!" Jakov se zakune
   Bogom - Strahom svoga oca Izaka.

   ^54Poslije toga Jakov prinese ?rtvu na Glavici i pozva svoje ljude da
   blaguju. Poslije objeda proveli su noae na Glavici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kaeeri te
   ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.

   ^2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izad-u and-eli Bo?ji.

   ^3Kad ih Jakov opazi, reee: "Ovo je Bo?je tabori?te!" Zato nazva ono
   mjesto Mahanajim.

   ^4Jakov po?alje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u
   Edomsku pustaru,

   ^5i nalo?i im: "Ovako aeete reaei mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj
   Jakov porueuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadr?ao.

   ^6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i slu?kinja. Javljam to
   svome gospodaru, ne bih li na?ao naklonost u njegovim oeima.'"

   ^7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata
   Ezava; on sam dolazi ti u susret sa eetiri stotine momaka."

   ^8Jakov se silno upla?i. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude,
   stada, krda i deve ?to ih je sa sobom imao.

   ^9Raeunao je: ako Ezav naid-e na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se
   tabor mogao spasiti.

   ^10Onda se Jakov pomoli: "O Bo?e oca moga Abrahama! Bo?e oca moga
   Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja
   aeu ti biti dobrostiv!'

   ^11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome
   sluzi. TOa samo sam sa svojim ?tapom nekoae pre?ao ovaj Jordan, a sad
   sam narastao u dva tabora.

   ^12Izbavi me od ?aka moga brata, od ?aka Ezavovih! Inaee se bojim da bi
   mogao doaei i umlatiti i mene, i majke, i djecu.

   ^13Ti si rekao: 'Obilnim aeu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo
   umno?iti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mno?ine.'"

   ^14Ondje provede onu noae; a onda, od onog ?to je imao pri ruci,
   pripravi dar svome bratu Ezavu:

   ^15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;

   ^16trideset deva dojilica s njihovim mladima; eetrdeset krava i deset
   junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.

   ^17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reee svojim slugama:
   "Idite preda mnom, ali dr?ite razmak med-u stadima!"

   ^18A prvom izda naredbu rekav?i: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te
   upita: 'Eiji si ti? Kamo ide?? Eije je ovo pred tobom?'

   ^19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji ?alje svome gospodaru
   Ezavu; on je tamo za nama.'"

   ^20Tako je naredio i drugome, pa treaeemu i svima drugima koji su i?li
   za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretne?.

   ^21Jo? mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je
   naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim
   suoeim, mo?da aee mi oprostiti."

   ^22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noaei u tabori?tu.

   ^23One noaei on ustane, uzme svoje obje ?ene, obje svoje slu?kinje i
   svoje jedanaestero djece te prijed-e Jabok preko gaza.

   ^24Prebaciv?i njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo ?to
   bija?e njegovo.

   ^25Jakov ostane sam. I neki se eovjek rvao s njim dok nije zora
   svanula.

   ^26Videaei da ga ne mo?e svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da
   se Jakovu kuk i?ea?io dok su se rvali.

   ^27Potom reee: "Pusti me jer zora sviaee!" Ali on odgovori: "Neaeu te
   pustiti dok me ne blagoslovi?."

   ^28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov."

   ^29Onaj reee. "Vi?e se neaee? zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro
   borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."

   ^30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me
   ime ne smije? pitati!" I tu ga blagoslovi.

   ^31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reee - "Vidjeh Boga licem
   u lice, i na ?ivotu ostadoh."

   ^32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je pro?ao Penuel. Hramao je zbog
   kuka.

   ^33Zato Izraelci do dana?njeg dana ne jedu kukovnu tetivu ?to se nalazi
   na bedrenom zglobu, buduaei da je Jakovljev bedreni zglob bio i?ea?en u
   kukovnoj tetivi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jakov podi?e oei i opazi gdje dolazi Ezav i s njime eetiri stotine
   ljudi. Onda on podijeli svoju djecu med-u Leu, Rahelu i dvije
   slu?kinje;

   ^2postavi slu?kinje i njihovu djecu na eelo; iza njih Leu i njezinu
   djecu; a Rahelu i Josipa straga.

   ^3Sam prod-e naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne
   primaee svome bratu.

   ^4Ezav mu potrea u susret. Zagrli ga padnuv?i mu oko vrata, poljubi ga
   i zaplaka.

   ^5Onda podi?e oei i vidje ?ene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita.
   On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu."

   ^6Potom naprijed stupe slu?kinje sa svojom djecom te se duboko naklone.

   ^7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni.
   Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.

   ^8Ezav upita: "?to kani? sa svom ovom povorkom ?to sam je sreo?"
   Odgovori: "Naaei naklonost svoga gospodara."

   ^9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi ?to je
   tvoje."

   ^10A Jakov reee: "Nemoj tako! Ako sam na?ao naklonost u tvojim oeima,
   primi dar iz moje ruke; jer meni je, ?to si me ljubezno primio, kao da
   gledam lice Bo?je.

   ^11Zato prihvati moj dar ?to sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te
   imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.

   ^12"Pod-imo na put", reee Ezav, "i ja aeu s tobom putovati."

   ^13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga,
   valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale
   prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.

   ^14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja aeu iaei polako, uz
   korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome
   gospodaru u Seir."

   ^15Onda reee Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom
   nalaze." Ali on odgovori: "Eemu to? Neka ja samo nad-em milost u oeima
   svoga gospodara!"

   ^16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,

   ^17dok je Jakov oti?ao u Sukot, gdje sebi sagradi kuaeu, a svom blagu
   podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.

   ^18Do?av?i tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad ?ekem, koji
   se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj ?ator pred gradom.

   ^19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj ?ator kupi od sinova
   Hamora, ?ekemova oca, za stotinu kesita.

   ^20Tu podi?e ?rtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Dina, kaei koju je Lea rodila Jakovu, izid-e da posjeti neke ?ene
   onoga kraja.

   ^2Opazi je Hivijac ?ekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i
   na silu s njom le?e.

   ^3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kaeer, i on se u djevojku
   zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojeino srce.

   ^4?ekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ?enu!"

   ^5Jakov sazna da je ?ekem obe?eastio njegovu kaeer Dinu. Ali kako su
   njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ni?ta dok
   oni ne dod-u.

   ^6Uto dod-e k Jakovu ?ekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,

   ^7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraaeali iz polja. Kad su euli
   vijest, ljudi su bili ojad-eni i vrlo ljuti. ?to je ?ekem ueinio -
   legav?i s Jakovljevom kaeeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije
   smjelo trpjeti.

   ^8Hamor im reee. "Moj se sin ?ekem svom du?om zaljubio u va?u kaeer.
   Dajte mu je za ?enu!

   ^9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kaeeri, a na?e kaeeri
   uzimajte sebi!

   ^10Tako mo?ete ?ivjeti med-u nama; zemlja je pred vama da se naselite,
   u njoj se slobodno kreaeete i stjeeete imovinu!"

   ^11Potom ?ekem reee njezinu ocu i njezinoj braaei: "Da nad-em milost u
   va?im oeima, dat aeu vam ?to zatra?ite.

   ^12Tra?ite od mene koliko hoaeete: sve ?to god zapitate dat aeu, samo
   mi dajte djevojku za ?enu."

   ^13Jakovljevi sinovi odgovore ?ekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su
   s prijevarom jer je obe?eastio njihovu sestru Dinu -

   ^14te im reko?e: "Ne mo?emo pristati da svoju sestru damo eovjeku koji
   nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.

   ^15Jedino aeemo je dati ako postanete kao i mi, ako obre?ete sve svoje
   mu?karce.

   ^16Onda vam mo?emo davati svoje kaeeri i uzimati va?e sebi, s vama se
   naseliti i biti jedan rod.

   ^17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet aeemo svoju kaeer i otiaei."

   ^18Hamoru i ?ekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev ueini povoljan.

   ^19Mladiae nije easio da zahtjev izvr?i, jer je eeznuo za Jakovljevom
   kaeeri; a bio je najuva?eniji od svih u oeevu domu.

   ^20Tako Hamor i njegov sin ?ekem dod-u u svoje gradsko vijeaee i obrate
   se svojim sugrad-anima ovako:

   ^21"Ovaj je svijet prijazan; neka se med-u nama u zemlji nasele; neka
   se po njoj slobodno kreaeu; ima dosta prostora u zemlji za njih; mo?emo
   uzimati njihove kaeeri sebi za ?ene, a njima davati svoje.

   ^22No ljudi aee pristati da med-u nama ?ive i s nama budu jedan rod
   samo ako se svi na?i mu?karci obre?u kao ?to su oni obrezani.

   ^23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo na?e?
   Pristanimo, pa neka se med-u nama nasele!"

   ^24Svi odrasli mu?karci koji imaju pravo izaaei na gradska vrata
   poslu?a?e Hamora i njegova sina ?ekema, pa bude obrezan svaki mu?karac
   - svaki koji ima pravo izaaei na gradska vrata.

   ^25A treaeega dana, dok su oni jo? bili u bolovima, dva Jakovljeva
   sina, ?imun i Levi, Dinina braaea, pograbe svaki svoj mae i nesmetano
   dod-u u grad te poubijaju sve mu?karce.

   ^26Sasijeku maeem Hamora i njegova sina ?ekema, uzmu Dinu iz ?ekemove
   kuaee i odu.

   ^27Ostali Jakovljevi sinovi dod-u na ubijene i opusto?e grad ?to je
   njihova sestra bila obe?ea?aeena.

   ^28?to je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju,
   otjeraju;

   ^29opljaekaju sva njihova dobra, a svu im djecu i ?ene - sve ?to je
   bilo po kuaeama - odvedu u roblje.

   ^30Jakov reee ?imunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omraziv?i me
   stanovnicima zemlje, Kanaancima i Peri?anima. Ako se ujedine protiv
   mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit aee me s
   mojim domom."

   ^31Oni odgovore: "Zar da prema na?oj sestri postupaju kao prema kakvoj
   bludnici?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Bog reee Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naeini
   ondje ?rtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bje?ao od svoga brata
   Ezava!"

   ^2I Jakov reee svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite
   tud-e kumire koji se nalaze u va?oj sredini; oeistite se i preobucite.

   ^3Idemo gore u Betel; ondje aeu naeiniti ?rtvenik Bogu, koji me usli?ao
   kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio."

   ^4Oni predaju Jakovu sve tud-e kumire ?to su ih imali i nau?nice ?to su
   bile o njihovim u?ima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod ?ekema.

   ^5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okoli?na mjesta, tako da
   nisu i?li u potjeru za Jakovljevim sinovima.

   ^6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk ?to
   je bio s njim.

   ^7Ondje sagradi ?rtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog
   objavio kad on bje?a?e pred svojim bratom Ezavom.

   ^8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahrani?e pod Betelom, pod
   hrastom, koji se otad zove "Tu?ni hrast".

   ^9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga
   blagoslovi.

   ^10Bog mu reee: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neaee? zvati Jakov nego
   aee Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom.

   ^11Onda mu Bog reee: "Ja sam El ?adaj - Bog Svesilni! Budi rodan i
   mno?i se! Od tebe poteaei aee narod, mno?tvo naroda, i kraljevi iz tvog
   aee izaaei krila.

   ^12Zemlju ?to je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu
   tvojem poslije tebe zemlju aeu ovu dati."

   ^13A onda Bog ode od njega gore.

   ^14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od
   kamena; na njemu prinese ?rtvu i izli ulja.

   ^15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.

   ^16Potom odu iz Betela. Jo? bija?e malo puta do Efrate, a Rahela se
   nad-e pri porod-aju. Napali je te?ki trudovi.

   ^17Kad su joj porod-ajni bolovi bili najte?i, reee joj babica: "Ne boj
   se jer ti je i ovo sin!"

   ^18Kad se rastavljala s du?om - jer umira?e Rahela - nadjenu sinu ime
   Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin.

   ^19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.

   ^20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj ?to je na Rahelinu
   grobu do danas.

   ^21Izrael krenu dalje te razape svoj ?ator s onu stranu Migdal-Edera.

   ^22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom,
   prile?nicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest
   sinova.

   ^23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvorod-enac, ?imuna, Levija,
   Judu, Jisakara i Zebuluna;

   ^24s Rahelom: Josipa i Benjamina;

   ^25s Bilhom, Rahelinom slu?kinjom: Dana i Naftalija;

   ^26sa Zilpom, slu?kinjom Leinom: Gada i A?era. To su Jakovljevi sinovi
   ?to su mu se rodili u Padan Aramu.

   ^27Jakov dod-e k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron -
   gdje su boravili Abraham i Izak kao prido?lice.

   ^28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.

   ^29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiaeen, te bude pridru?en
   svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.

   ^2Ezav je uzeo sebi ?ene od kanaanskih djevojaka: Adu, kaeer Hetita
   Elona; Oholibamu, kaeer Ane, unuku Sibeona Horijca;

   ^3i Basematu, kaeer Ji?maelovu, sestru Nebajotovu.

   ^4Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,

   ^5Oholibama rodi Jeu?a, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se
   rodi?e u zemlji kanaanskoj.

   ^6Ezav uzme svoje ?ene, svoje sinove, svoje kaeeri, svu eeljad svoga
   doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu ?to ju je namakao u
   zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata
   Jakova.

   ^7Njihov se, naime, posjed jako uveaeao te nisu mogli ostati zajedno:
   kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdr?avati zbog njihova blaga.

   ^8Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.

   ^9Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju
   Seiru.

   ^10Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove ?ene Ade; Reuel,
   sin Ezavove ?ene Basemate.

   ^11Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.

   ^12Timna je bila inoea Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila
   Amaleka. To su potomci Ezavove ?ene Ade.

   ^13A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, ?ama i Miza. Oni su bili
   sinovi Ezavove ?ene Basemate.

   ^14A ovo su opet sinovi Ezavove ?ene Oholibame, Anine kaeeri, unuke
   Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeu?a, Jalama i Koraha.

   ^15Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova
   prvorod-enca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,

   ^16knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari
   Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.

   ^17A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez
   ?ama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to
   su potomci Ezavove ?ene Basemate.

   ^18A ovo su potomci Ezavove ?ene Oholibame: knez Jeu?, knez Jalam i
   knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove ?ene Oholibame, kaeeri
   Anine.

   ^19To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

   ^20A ovo su sinovi Seira Horijca, ?itelji one zemlje: Lotan, ?obal,
   Sibeon, Ana,

   ^21Di?on, Eser i Di?an. To su koljenoviaei Horijci, sinovi Seirovi, u
   zemlji edomskoj.

   ^22Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je
   Timna.

   ^23Ovo su bili sinovi ?obalovi: Alvan, Manahat, Ebal, ?efo i Onam.

   ^24Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je na?ao vruaea
   vrela u pustari dok je euvao magarad svoga oca Sibeona.

   ^25Ovo su bila djeca Ane: sin Di?on i Anina kaei Oholibama.

   ^26Ovo su bili sinovi Di?onovi: Hemdan, E?ban, Jitran i Keran.

   ^27Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

   ^28A sinovi Di?anovi bili su: Uz i Aran.

   ^29Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez ?obal, knez Sibeon, knez
   Ana,

   ^30knez Di?on, knez Eser i knez Di?an. To su bili knezovi Horijaca,
   glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.

   ^31Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je
   zavladao kralj sinova Izraelovih.

   ^32Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.

   ^33Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha
   iz Bosre.

   ^34Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hu?am iz temanske
   zemlje.

   ^35Kad je umro Hu?am, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad,
   koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo
   Avit.

   ^36Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

   ^37Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto ?aul iz Rehobota
   na Rijeci.

   ^38Kad umrije ?aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

   ^39Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vlada?e Hadad. Ime je njegovu
   gradu bilo Pai. ?ena mu se zvala Mehetabela. Bila je kaei Matredova, iz
   Me Zahaba.

   ^40Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i
   smje?taju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,

   ^41knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

   ^42knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,

   ^43knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim
   naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 A Jakov se bija?e nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao
   prido?lica - u zemlji kanaanskoj.

   ^2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiae, u dobi od sedamnaest godina,
   Josip je euvao stada sa svojom braaeom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje
   bijahu ?ene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o
   njima.

   ^3Izrael je volio Josipa vi?e nego ijednog svoga sina jer je bio dijete
   njegove staraeke dobi; i on mu napravi kiaeenu haljinu.

   ^4Kako njegova braaea opaze da ga njihov otac voli vi?e od svih drugih
   svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijee
   progovoriti.

   ^5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braaei, a oni ga zbog toga jo?
   vi?e zamrze.

   ^6"Poslu?ajte", reee im, "san ?to sam ga usnio!

   ^7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj
   snop uspravi i stade uzgor. Uto se va?i snopovi okupe okolo i duboko se
   poklone mom snopu."

   ^8Njegova ga braaea upita?e: "Kani? li nad nama zakraljevati? Hoaee? li
   nam biti gospodar?" I jo? ga vi?e zamrze zbog njegova prieanja o
   snovima.

   ^9Usni on jo? jedan san te ga ispriea svojoj braaei: "Jo? sam jedan san
   usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se
   klanjahu!"

   ^10Kad je to isprieao svome ocu, ukori ga otac i reee mu: "?to znaei
   taj san ?to si ga usnuo? Zar aeemo doaei ja, tvoja majka i tvoja braaea
   pa ti se do zemlje klanjati?"

   ^11I dok su braaea od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac
   razmi?ljao o svemu.

   ^12Jednom njegova braaea odu euvati oeeva stada blizu ?ekema.

   ^13Izrael reee Josipu: "Tvoja braaea euvaju stada kod ?ekema, pa hajde
   da te po?aljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."

   ^14Potom aee mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braaea i stoka pa mi
   javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u ?ekem.

   ^15Neki eovjek nad-e ga gdje luta poljem pa ga upita: "?to tra?i??"

   ^16"Tra?im braaeu", odgovori. "Mo?e? li mi kazati gdje euvaju stada?"

   ^17A eovjek reee: "Odavde su oti?li. Euo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u
   Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braaeom i nad-e ih u Dotanu.

   ^18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se pribli?io, poenu se
   dogovarati da ga ubiju.

   ^19I jedan drugom reee: "Eno sti?e onaj sanjar!

   ^20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu eatrnju! Mo?emo kazati da
   ga je pro?drla divlja zvijer. Vidjet aeemo ?to aee biti od njegovih
   snova!"

   ^21Ali kad je to euo Ruben, poku?a da ga izbavi iz njihovih ?aka. I
   reee: "Nemojmo oduzimati njegova ?ivota!

   ^22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u eatrnju
   u pustari; ali ne di?ite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz
   njihovih ?aka i odvesti ocu.

   ^23Ali kad je Josip stigao braaei, oni s Josipa svuku njegovu haljinu,
   haljinu kiaeenu ?to je bila na njemu;

   ^24pograbe ga i bace u eatrnju. Eatrnja je bila prazna; nije bilo u
   njoj vode.

   ^25Potom sjednu da rueaju. Kako podignu svoje oei, opaze povorku
   Ji?maelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i
   mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.

   ^26Tada reee Juda svojoj braaei: "?to aeemo postiaei ako ubijemo svog
   brata a krv njegovu sakrijemo?

   ^27Hajde da ga prodamo Ji?maelcima; ali ne di?imo na nj ruke. TOa on je
   na? brat, na?e meso." Braaea ga poslu?aju.

   ^28Uto naid-u ljudi, midjanski trgovci. Braaea izvuku Josipa iz eatrnje
   i prodaju ga za dvadeset srebrnika Ji?maelcima, a oni Josipa dovedu u
   Egipat.

   ^29Kad se Ruben vratio k eatrnji i vidio da Josipa nema u eatrnji,
   razdere svoju odjeaeu.

   ^30A kad se vratio svojoj braaei, povika: "Djeeaka nema! Kamo aeu ja
   sad?"

   ^31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoee u
   krv.

   ^32Kiaeenu haljinu otpreme ocu i poruee: "Ovo smo na?li; gledaj je li
   ovo haljina tvoga sina ili nije."

   ^33Prepozna je on pa reee: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer
   rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"

   ^34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornieku kostrijet oko bokova
   i dugo vremena oplakiva?e svoga sina.

   ^35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kaeeri nastojali utje?iti,
   ali se on ne moga?e utje?iti. Govorio je: "Ne, siaei aeu k svome sinu u
   ?eol tugujuaei!" Tako ga je oplakivao njegov otac.

   ^36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu,
   zapovjedniku stra?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braaee te okrenu nekom
   Adulamcu komu ime bija?e Hira.

   ^2Tu Juda zapazi kaeer jednog Kanaanca - zvao se ?ua - i njome se
   o?eni. Prid-e njoj

   ^3te ona zaee i rodi sina, komu dade ime Er.

   ^4Opet ona zaee, rodi sina i dade mu ime Onan.

   ^5Jo? jednog sina rodi te mu nadjene ime ?ela. Nalazila se u Kezibu kad
   je njega rodila.

   ^6Juda o?eni svoga prvorod-enca Era djevojkom kojoj bija?e ime Tamara.

   ^7Ali Judin prvorod-enac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.

   ^8Tada reee Juda Onanu: "Prid-i k udovici svoga brata, izvr?i prema
   njoj djeversku du?nost i tako oeuvaj lozu svome bratu!"

   ^9Ali Onan, znajuaei da se sjeme neaee raeunati kao njegovo, ispu?ta?e
   ga na zemlju kad god bi pri?ao bratovoj udovici, tako da ne dade
   potomstva svome bratu.

   ^10To ?to je einio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi.

   ^11Onda Juda reee svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu
   svoga oca dok poodraste moj sin ?ela." Bojao se, naime, da bi i on
   mogao umrijeti kao i njegova braaea. I tako Tamara ode da ?ivi u oeevu
   domu.

   ^12Dugo vremena poslije toga umre ?uina kaei, Judina ?ena. Kad je
   pro?lo vrijeme ?alosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem
   Adulamcem Hirom, u Timnu da stri?e svoje ovce.

   ^13Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", reko?e joj, "na putu u Timnu
   da stri?e ovce."

   ^14Ona svuee udovieko ruho, navuee koprenu i zamota se pa sjede na
   ulazu u Enajim, ?to je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je ?ela
   odrastao, ali nju jo? ne uda?e za nj.

   ^15Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice.

   ^16Svrati se on k njoj i reee: "Daj da ti prid-em!" Nije znao da mu je
   nevjesta. A ona odgovori: "?to aee? mi dati da ud-e? k meni?"

   ^17"Spremit aeu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da
   ostavi? jameevinu dok ga ne po?alje?."

   ^18A on zapita: "Kakvu jameevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj
   peeatnjak o vrpci i ?tap ?to ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a
   onda prid-e k njoj i ona po njem zaee.

   ^19Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u
   svoje udovieko ruho.

   ^20Uto Juda po?alje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi
   jameevinu iz ruku ?ene, ali je nije mogao naaei.

   ^21Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica ?to se nalazila uz put u
   Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."

   ^22Tako se on vrati k Judi pa reee: "Nisam je mogao naaei. Osim toga,
   ljudi mi u mjestu reko?e da ondje nije nikad bilo bludnice."

   ^23Onda reee Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih dr?i! Slao sam
   joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi na?ao."

   ^24Otprilike poslije tri mjeseca doneso?e vijest Judi: "Tvoja nevjesta
   Tamara odala se bludni?tvu; eak je u bludnieenju i zaeela." "Izvedite
   je", naredi Juda, "pa neka se spali!"

   ^25Dok su je izvodili, ona poruei svekru: "Zaeela sam po eovjeku eije
   je ovo." Jo? doda: "Vidi eiji je ovaj peeatnjak o vrpci i ovaj ?tap!"

   ^26Juda ih prepozna pa reee: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam
   dao svoga sina ?elu." Ali vi?e s njom nije imao posla.

   ^27Kad joj je do?lo vrijeme da rodi, poka?e se da nosi blizance.

   ^28Dok je rad-ala, jedan od njih pru?i ruku van. Nato babica prive?e za
   njegovu ruku crven konac govoreaei: "Ovaj je izi?ao prvi."

   ^29Ali ba? tada on uvuee ruku te izid-e njegov brat. A ona reee: "Kakav
   li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.

   ^30Poslije izid-e njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu
   dado?e ime Zerah.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Josipa dovedo?e u Egipat. Tu ga od Ji?maelaca koji su ga onamo
   doveli kupi Egipaeanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove
   tjelesne stra?e.

   ^2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreaeu: Egipaeanin ga
   uzme k sebi u kuaeu.

   ^3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu ?to mu ruka
   poduzme Jahve daje uspjeh;

   ^4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja
   svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.

   ^5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka,
   blagoslovi Jahve dom Egipaeaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bija?e
   na svemu ?to je imao - u kuaei i u polju.

   ^6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se vi?e ni za ?to nije
   brinuo, osim za jelo ?to je jeo. A Josip je bio mladiae stasit i
   naoeit.

   ^7Poslije nekog vremena ?ena njegova gospodara zagleda se u Josipa i
   reee mu: "Legni sa mnom!"

   ^8On se oprije i reee ?eni svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja
   ovdje, moj se gospodar ne brine ni za ?to u kuaei; sve ?to ima meni je
   povjerio.

   ^9On u ovoj kuaei nema vi?e vlasti negoli ja i ni?ta mi ne krati, osim
   tebe, jer si njegova ?ena. Pa kako bih ja mogao ueiniti tako veliku
   opaeinu i sagrije?iti protiv Boga!"

   ^10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju
   legne; nije joj prilazio.

   ^11Jednog dana Josip ud-e u kuaeu na posao. Kako nikog od slu?ineadi
   nije bilo u kuaei,

   ^12ona ga uhvati za ogrtae i reee: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj
   ogrtae u njezinoj ruci, otr?e se i pobje?e van.

   ^13Vidjev?i ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtae i pobjegao van,

   ^14zovne svoje sluge te im reee: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede
   jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni dod-e da sa mnom
   legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.

   ^15A eim je euo kako vieem, ostavi svoj ogrtae pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^16Uza se je dr?ala njegov ogrtae dok mu je gospodar do?ao kuaei.

   ^17Onda i njemu kaza istu prieu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo
   dod-e k meni da sa mnom ljubaka!

   ^18Ali eim je euo kako vieem, ostavi svoj ogrtae pokraj mene i pobje?e
   van."

   ^19Kad je njegov gospodar euo pripovijest svoje ?ene koja reee: "Eto,
   tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.

   ^20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili
   zatvoreni kraljevi utamnieenici. I osta u tamnici.

   ^21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on nad-e milost
   u oeima upravitelja tamnice.

   ^22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnieenike koji
   su se nalazili u tamnici; i ondje se ni?ta nije radilo bez njega.

   ^23Buduaei da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao
   ni?ta ?to je Josipu bilo povjereno: Jahve bija?e s njim, i ?to god bi
   poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrije?e o svoga
   gospodara, kralja egipatskog.

   ^2Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i
   glavnog pekara,

   ^3te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne stra?e - u istu
   tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.

   ^4Zapovjednik tjelesne stra?e odredi Josipa da ih poslu?uje. Po?to su
   proveli u zatvoru neko vrijeme,

   ^5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnieenici -
   usnu san jedne te iste noaei. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san
   imao svoje znaeenje.

   ^6Kad je Josip ujutro do?ao k njima, opazi da su neraspolo?eni.

   ^7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi
   njegova gospodara: "Za?to ste danas tako poti?teni?"

   ^8Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaei."
   Josip im reee: "Zar tumaeenje ne spada na Boga? Dajte, prieajte mi!"

   ^9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da
   je preda mnom lozov trs.

   ^10Na trsu bile tri mladice. I tek ?to je propupao, procvjeta i na
   njegovim grozdovima sazru bobe.

   ^11Kako sam u ruci dr?ao faraonov pehar, uzmem gro?d-a, istije?tim ga u
   faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku."

   ^12Josip mu reee: "Ovo ti je znaeenje: tri mladice tri su dana.

   ^13Poslije tri dana faraon aee te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto;
   opet aee? stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio
   peharnik.

   ^14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi
   ueini ovu uslugu: spomeni me faraonu i poku?aj me izvesti iz ove kuaee.

   ^15Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam
   ni?ta skrivio, a baci?e me u tamnicu."

   ^16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaeenje, reee
   mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele ko?are.

   ^17U najgornjoj bilo svakovrsna peciva ?to ga pekar pripravlja faraonu,
   ali su ptice jele iz ko?are povrh moje glave."

   ^18Josip odgovori: "Ovo je znaeenje: tri ko?are tri su dana.

   ^19Poslije tri dana faraon aee uzdiaei tvoju glavu i o drvo te objesiti
   te aee ptice jesti meso s tebe."

   ^20I zaista, treaeega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje
   slu?benike - bio mu je rod-endan - iz sredine svojih slu?benika izluei
   glavnog peharnika i glavnog pekara.

   ^21Vrati glavnog peharnika u peharnieku slu?bu te je i dalje stavljao
   pehar u faraonovu ruku,

   ^22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaeio.

   ^23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.

   ^2Iz Nila izid-e sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po ?a?u.

   ^3Ali odmah poslije njih iz Nila izid-e sedam drugih krava, ru?nih i
   mr?avih, te stanu uz one krave na obali Nila.

   ^4Ru?ne i mr?ave krave po?deru ono sedam lijepih i pretilih, i uto se
   faraon probudi.

   ^5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na
   jednoj stabljici.

   ^6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova ?turih, istoenjakom
   opaljenih.

   ^7?turi klasovi pro?dru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se
   probudi, i gle: bio je to san.

   ^8Ujutro faraon bija?e uznemiren u du?i, pa pozva sve earobnjake i sve
   mudrace egipatske: ispriea im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije
   mogao protumaeiti.

   ^9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan
   svoj propust.

   ^10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje slu?benike, mene i glavnog
   pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.

   ^11Usnusmo san iste noaei, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san
   drugog znaeenja.

   ^12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika stra?e.
   Isprieasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaei: kaza svakom znaeenje
   njegova sna.

   ^13Kako nam ih je protumaeio, tako nam se i dogodilo: mene vrati?e na
   moje mjesto, a onoga objesi?e."

   ^14Faraon odmah po?alje po Josipa; izvuku ga br?e-bolje iz tamnice;
   o?i?aju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.

   ^15Onda faraon reee Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne mo?e
   protumaeiti. Euo sam o tebi da mo?e? protumaeiti san eim ga euje?."

   ^16"Ni?ta ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego aee Bog dati pravi
   odgovor faraonu."

   ^17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila.

   ^18I gle! Iz Nila izid-e sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po
   ?a?u.

   ^19Poslije njih izad-e drugih sedam krava. Bile su mr?ave, vrlo ru?ne i
   ko?tunjave. Jo? nikad ne vidjeh onako ru?nih krava u svoj zemlji
   egipatskoj!

   ^20I sedam mr?avih i ru?nih krava pro?dru prvih sedam debelih krava.

   ^21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je ?to u trbuhu: bile
   su ru?ne kao i prije. Uto se probudim.

   ^22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i
   lijepih klasova.

   ^23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgreenih, ?turih, istoenjakom
   opaljenih.

   ^24I ?turi klasovi pro?dru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i
   vraearima, ali nema nikoga da mi razjasni."

   ^25Onda Josip reee faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja
   faraonu ?to kani ueiniti.

   ^26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet
   je sedam godina. Tako je samo jedan san.

   ^27Sedam mr?avih i ru?nih krava poslije njih, a tako i sedam praznih,
   istoenjakom opaljenih klasova, oznaeuje sedam gladnih godina.

   ^28To je ono ?to sam veae faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu ?to
   kani ueiniti.

   ^29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.

   ^30A poslije njih nastat aee sedam gladnih godina, kada aee se
   zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.

   ^31Kako glad bude harala zemljom, neaee se ni znati da je u zemlji bilo
   obilje - zbog gladi koja aee doaei - jer aee biti vrlo velika.

   ^32A ?to se faraonov san ponovio, znaei da se Bog na to zaista odlueio
   i da aee to uskoro provesti.

   ^33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra eovjeka te ga postavi nad
   zemljom egipatskom.

   ^34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji
   aee kOupiti petinu sve ?etve u zemlji egipatskoj za sedam godina
   obilja.

   ^35Neka skupljaju od svakog ?ita za sedam dobrih godina ?to dolaze;
   neka s ovla?tenjem faraonovim sabiru ?ito za hranu i pohranjuju ga po
   gradovima.

   ^36Neka zalihe slu?e za hranu u zemlji za sedam godina gladi ?to aee
   snaaei zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne."

   ^37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim slu?benicima.

   ^38Zato faraon reee svojim slu?benicima: "Zar bismo mogli naaei drugoga
   kao ?to je on, eovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Bo?jim?"

   ^39A onda faraon reee Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga
   nema sposobna i mudra kao ?to si ti.

   ^40Ti aee? biti upravitelj moga dvora: sav aee se moj narod pokoravati
   tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja aeu biti veaei od tebe.

   ^41Postavljam te, evo," reee faraon Josipu, "nad svom zemljom
   egipatskom."

   ^42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peeatni prsten i stavi ga
   Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeaeom od najljep?e tkanine, a
   o vrat mu objesi zlatan lanac.

   ^43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu:
   "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.

   ^44Jo? faraon reee Josipu: "Premda sam ja faraon, neaee nitko diaei
   svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."

   ^45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ?enu mu dade Asenatu,
   kaeer Poti-Fere, sveaeenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji
   egipatskoj.

   ^46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u slu?bu faraona,
   kralja egipatskog. A oti?av?i Josip ispred faraona, putovao je po svoj
   zemlji egipatskoj.

   ^47Za sedam rodnih godina zemlja je rad-ala u obilju;

   ^48on je - u tih sedam godina ?to ih je egipatska zemlja u?ivala -
   kOupio od razlieite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smje?tajuaei
   u svakom gradu urod iz okolnih polja.

   ^49Tako Josip nagomila mnogo ?ita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i
   mjeriti jer mu mjere ne bija?e.

   ^50Dok jo? ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi
   Asenata, kaei Poti-Fere, sveaeenika u Onu.

   ^51Prvorod-encu Josip nadjenu ime Mana?e, "jer Bog je", reee, "dao te
   sam zaboravio svoje te?koaee i svoj oeinski dom."

   ^52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reee, "ueinio rodnim u
   zemlji moje nevolje."

   ^53Sedam godina obilja koje je u?ivala zemlja egipatska dod-e kraju,

   ^54a primaee se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim
   zemljama bija?e glad, a u svoj zemlji egipatskoj bija?e kruha.

   ^55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za
   kruh; a faraon reee Egipaeanima: "Idite k Josipu i ?to god vam rekne,
   einite!"

   ^56Kad se glad pro?iri po svoj zemlji, Josip rastvori skladi?ta te je
   Egipaeane opskrbljivao ?itom, jer je glad postala ?estoka i u zemlji
   egipatskoj.

   ^57Sav je svijet i?ao u Egipat k Josipu da kupuje ?ita, jer je stra?na
   glad vladala po svem svijetu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Kad je Jakov euo da u Egiptu ima ?ita, reee svojim sinovima: "?to tu
   zurite jedan u drugoga?

   ^2Eujem da ima ?ita u Egiptu. Otid-ite dolje te nam ga odande nabavite
   da ostanemo na ?ivotu i ne pomremo."

   ^3Tako desetero Josipove braaee sid-e da nabavi ?ita iz Egipta.

   ^4Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga
   ne bi zadesila kakva nesreaea", govorio je.

   ^5Med-u onima koji su i?li nabavljati ?ito, jer u zemlji kanaanskoj
   vlada?e glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

   ^6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio ?ito svemu svijetu.
   Dod-u tako i Josipova braaea i poklone mu se licem do zemlje.

   ^7Josip prepozna braaeu eim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao
   stranac i o?tro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz
   zemlje kanaanske do?li smo da kupimo hrane."

   ^8Iako je Josip prepoznao svoju braaeu, oni njega nisu prepoznali.

   ^9Josip se sjeti snova ?to ih je o njima sanjao. I reee im: "Vi ste
   uhode! Do?li ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."

   ^10Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge do?le da nabave
   hrane.

   ^11Svi smo sinovi jednog oca; po?teni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu
   bile uhode."

   ^12On aee im opet: "Ne, nego ste do?li da izvidite slaba mjesta ove
   zemlje."

   ^13Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bija?e dvanaestero braaee -
   sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlad-i je sad s ocem, a
   jednoga vi?e nema."

   ^14No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veae rekao: vi ste uhode!

   ^15Ovako aeu vas isku?ati: odavde, tako mi faraona, neaeete iziaei ako
   va? najmlad-i brat ne dod-e ovamo!

   ^16Po?aljite jednoga izmed-u sebe da vam dovede brata, a vi ostali u
   zatvor! Tako aeu isku?ati va?e rijeei i vidjeti je li u vas istina ili
   nije. Inaee, tako mi faraona, vi ste uhode!"

   ^17Potom ih baci u zatvor na tri dana.

   ^18Treaei im dan reee Josip: "Izvr?ite to, i ostat aeete na ?ivotu, jer
   sam ja eovjek bogobojazan.

   ^19Ako ste po?teni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali
   idite i nosite ?ito svojim izgladnjelim domovima.

   ^20Poslije toga dovedite mi svoga najmlad-eg brata, tako da se obistine
   va?e rijeei te da ne izginete." Oni pristanu.

   ^21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Sti?e nas kazna zbog
   na?ega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali
   ga nismo usli?ali. Stoga nas je ova nevolja sna?la."

   ^22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogre?ujte se o
   mladiaea! Ali vi niste slu?ali. Sad se tra?i raeun za njegovu krv."

   ^23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko
   tumaea.

   ^24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovara?e s
   njima. Onda izdvoji ?imuna izmed-u njih i naredi da bude svezan na
   njihove oei.

   ^25Potom Josip zapovjedi da im vreaee napune ?itom; da svakome njegov
   novac metnu u vreaeu i da im daju poputninu. Tako im ueine.

   ^26Tada oni natovare ?ito na svoje magarce i krenu odande.

   ^27Kad na prenoaei?tu jedan od njih otvori svoju vreaeu da nahrani
   magarca, opazi svoj novac ozgo u vreaei.

   ^28"Moj je novac vraaeen!" - povika braaei. - "Evo ga u mojoj vreaei!"
   Zadrhta srce u njima. Zgleda?e se, upla?eni, i reko?e: "?to nam ovo Bog
   uradi!"

   ^29Do?av?i k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kaza?e mu sve ?to ih
   je sna?lo.

   ^30"Eovjek koji je gospodar one zemlje", reko?e, "o?tro nam je govorio
   i optu?io nas kao uhode.

   ^31Po?teni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.

   ^32Bilo nas je dvanaestero braaee, sinovi istog oca, ali jednoga vi?e
   nema, dok se najmlad-i sad nalazi s na?im ocem u zemlji kanaanskoj.

   ^33Ali eovjek koji je gospodar one zemlje reee nam: 'Ovim aeu doznati
   da ste po?teni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali
   uzmite ?to vam treba za izgladnjele domove, pa idite.

   ^34Onda mi dovedite svoga najmlad-eg brata, tako da znam da niste
   uhode, nego po?teni ljudi. Poslije toga vratit aeu vam va?eg brata, i
   vi aeete se moaei slobodno kretati u ovoj zemlji.'"

   ^35Kako su praznili svoje vreaee, svaki nad-e u vreaei svoju kesu.
   Opaziv?i to, zapado?e u strah - i oni i njihov otac.

   ^36"Mene vi ostavljate bez djece!" - reee im njihov otac. - "Josipa je
   nestalo, ?imuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me
   svaljuje!"

   ^37Onda Ruben reee svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag
   ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja aeu ti ga vratiti!"

   ^38"Moj sin neaee s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veae
   mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji aeete poaei sna?la
   nesreaea, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u ?eol."
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Stra?na glad pritisla zemlju.

   ^2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac
   reee: "Idite opet i nabavite nam malo hrane."

   ^3Nato aee mu Juda: "Onaj nam je eovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda
   me ako va? brat ne bude s vama.'

   ^4Ako si, dakle, voljan s nama poslati na?ega brata, mi aeemo otiaei
   dolje i kupit aeemo ti ?ita.

   ^5Ali ako njega ne pusti? s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je
   onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako va? brat ne bude s vama.'"

   ^6"Za?to ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekav?i onom eovjeku da
   imate jo? jednoga brata?"

   ^7Oni odgovore: "Eovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o na?oj
   obitelji: 'Je li vam jo? ?iv otac? Imate li jo? kojega brata?' Mi smo
   mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da aee reaei : 'Dovedite
   svoga brata!'"

   ^8Potom Juda reee svome ocu Izraelu: "Pusti djeeaka sa mnom pa da se
   dignemo i krenemo; tako aeemo pre?ivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i
   na?a djeca.

   ^9Ja za nj jameim; mene dr?i odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i
   preda te ga ne dovedem, bit aeu ti kriv svega vijeka.

   ^10TOa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veae i dvaput vratiti."

   ^11Njihov otac Izrael reee im: "Kad je tako, neka bude, ali ueinite
   ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na
   dar onom eovjeku: ne?to balzama, ne?to meda i mirodija, mirisne smole,
   pa lje?njaka i badema.

   ^12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste
   na?li u grlima svojih vreaea. Mo?da je ono bila zabuna.

   ^13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom eovjeku.

   ^14Neka Bog Svemoguaei, El ?adaj, potakne onog eovjeka na milosrd-e
   prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez
   djece ostati, neka ostanem."

   ^15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina
   te sid-u u Egipat i stupe pred Josipa.

   ^16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reee upravitelju svoga
   kuaeanstva: "Odvedi ljude u kuaeu, zakolji jedno ?ivinee i pripremi,
   jer aee ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!"

   ^17Eovjek ueini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom.

   ^18Ljudi se poboja?e kad su bili povedeni u dom Josipov te reko?e:
   "Zbog novca koji se na?ao u na?im vreaeama prvi put vode nas unutra
   tako da nas napadnu i zajedno s na?om magaradi uzmu za robove."

   ^19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuaeu,
   reknu:

   ^20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo
   hrane;

   ^21i kad smo stigli na prenoaei?te i otvorili svoje vreaee, a to novac
   svakoga od nas ozgo u njegovoj vreaei, na? novac, ista svota. Sad smo
   ga donijeli sa sobom.

   ^22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam
   je stavio novac u na?e vreaee."

   ^23"Budite mirni", reee im on. "Ne bojte se! Bog va? i Bog va?ega oca
   stavio je blago u va?e vreaee. Va? je novac k meni stigao." Potom im
   izvede ?imuna.

   ^24Eovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuaeu; dade im vode da operu
   noge, a njihovoj magaradi baci pS:iaee.

   ^25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su
   euli da aee ondje rueati.

   ^26Kad je Josip do?ao u kuaeu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli
   i do zemlje mu se poklone.

   ^27Upita ih on za zdravlje te aee dalje: "A je li dobro va? stari otac
   o kome ste mi govorili? Je li jo? dobra zdravlja?"

   ^28"Sluga tvoj, otac na?, dobro je i jo? je dobra zdravlja", odgovore i
   duboko se naklone iskazujuaei po?tovanje.

   ^29Podigav?i svoje oei, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje
   majke - te upita: "Je li ovo va? najmlad-i brat o kome ste mi
   govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!"

   ^30Josip se poslije toga po?uri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata;
   bilo mu je da zaplaee. Ud-e u jednu sobu i tu se isplaka.

   ^31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuaei se, naredi:
   "Poslu?ite rueak!"

   ^32Stavi?e njemu napose, njima napose, a napose opet Egipaeanima koji
   su s njim jeli. Egipaeani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to
   Egipaeanima bilo odvratno.

   ^33I kad posjeda?e pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a
   najmlad-i prema mladosti svojoj, samo se zgledahu.

   ^34I nared-iva?e on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov
   bija?e pet puta veaei od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuaeanstva: "Napuni vreaee ovih
   ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove
   vreaee.

   ^2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreaee najmlad-ega,
   zajedno s njegovim novcem za ?ito." On ueini kako mu je Josip naredio.

   ^3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.

   ^4Tek ?to su izi?li iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip
   reee upravitelju svoga kuaeanstva: "Na noge! Pod-i za onim ljudima! Kad
   ih stigne?, ka?i im: 'Za?to uzvraaeate zlo za dobro?

   ^5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne eita iz njega
   proricanje? Zlo ste ueinili!'"

   ^6Stigav?i ih, ponovi im te rijeei.

   ^7Oni odgovore: "Za?to nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu
   tvojih da ueine takvo ?to!

   ^8Eak i novac koji smo na?li u svojim vreaeama donijeli smo ti natrag
   iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz
   kuaee tvoga gospodara!

   ^9Onaj u koga se od tvojih slugu nad-e, neka se usmrti, a mi drugi
   postat aeemo robovi tvome gospodaru."

   ^10"Premda je ono ?to predla?e? pravo", preuzme on, "ipak aee samo onaj
   u koga se ukradeno pronad-e biti moj rob, a ostali bit aeete slobodni."

   ^11Br?e spusti?e vreaee na zemlju i svaki svoju otvori.

   ^12On je pretra?ivao, poeev?i s najstarijim i zavr?iv?i s najmlad-im.
   Pehar se nad-e u Benjaminovoj vreaei.

   ^13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i
   vrate se u grad.

   ^14Kad su Juda i njegova braaea ponovo stupili u Josipov dom, jo? je on
   bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.

   ^15Onda im Josip reee: "Kakvo je to djelo ?to ste ga ueinili? Zar ne
   znate da se eovjek kao ?to sam ja bavi proricanjem?"

   ^16Nato Juda odgovori: "?to bismo mogli reaei svome gospodaru? ?to
   mo?emo kazati, eime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih
   slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u
   koga se na?ao pehar."

   ^17"Daleko od mene da ueinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se
   na?ao pehar bit aee moj rob, a vi drugi pod-ite mirno k svome ocu!"

   ^18Onda mu se Juda primaee i reee: "Gospodaru moj, molim te, dopusti
   sluzi svojem da rekne rijee u?ima gospodara svojega i neka se tvoja
   srd?ba ne razlijeva na tvog slugu. TOa ti si ravan faraonu.

   ^19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili jo? kojega
   brata?'

   ^20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on jo? ima jednog
   sina, rod-ena u njegovoj staraekoj dobi. Taj je najmlad-i. Njegov je
   pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga
   otac osobito voli.'

   ^21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje
   oei?'

   ^22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeeak ne mo?e ostaviti oca;
   kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'

   ^23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako va? najmlad-i brat s vama ne
   dod-e ovamo, vi?e ne smijete preda me.'

   ^24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeei moga
   gospodara.

   ^25Na? nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'

   ^26Odgovorili smo: 'Ne mo?emo onamo. Samo ako s nama pod-e na?
   najmlad-i brat, siaei aeemo, jer ne smijemo pred onoga eovjeka ako ne
   bude s nama na? najmlad-i brat.'

   ^27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, ?ena mi je rodila
   dva sina.

   ^28Jedan je nestao, te sam zakljueio: sigurno je rastrgan! Odonda ga
   vi?e nisam vidio.

   ^29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreaea snad-e, moju aeete
   sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u ?eol.'

   ^30Ako sad dod-em k tvome sluzi, ocu svome, a mladiae - eiji je ?ivot
   tako povezan s njegovim - ne bude s nama,

   ^31on aee svisnuti kad vidi da djeeaka nema s nama; tako aee tvoje
   sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca na?ega, dolje u
   ?eol.

   ^32Jer tvoj je sluga zajameio ocu svome za djeeaka, rekav?i: 'Ako ti ga
   ne vratim, bit aeu kriv svome ocu svega vijeka.'

   ^33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a
   djeeak neka ide natrag s braaeom.

   ^34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeeaka nema sa mnom! Ne bih mogao
   gledati jad ?to bi sna?ao moga oca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Josip se vi?e nije mogo svladavati pred onima koji su ga okru?ivali
   pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se
   oeitovao svojoj braaei.

   ^2Briznuo je u glasan plae, da su ga i Egipaeani mogli euti. Doznalo se
   za to i na faraonovu dvoru.

   ^3"Ja sam Josip", reee Josip svojoj braaei. "Otac mi je, dakle, jo? na
   ?ivotu!" Ali mu braaea nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanji?e pred
   njim.

   ^4Onda aee opet Josip svojoj braaei: "Primaknite se k meni!" Kad su se
   primakli, nastavi: "Ja sam Josip, va? brat; onaj koga ste prodali u
   Egipat.

   ^5Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati ?to ste me ovamo prodali;
   jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas odr?i u ?ivotu.

   ^6Dvije su veae godine ?to je glad do?la na zemlju, a jo? pet godina
   neaee biti ni oranja ni ?etve u zemlji.

   ^7Zato me Bog poslao pred vama da vam se saeuva ostatak na zemlji te da
   vam ?ivot spasi velikim izbavljenjem.

   ^8Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za
   oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom
   egipatskom.

   ^9?urite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti porueuje tvoj sin Josip:
   Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; sid-i k meni bez
   oklijevanja.

   ^10Nastanit aee? se u kraju Go?enu. Tako aee? biti blizu mene: ti,
   tvoja djeca, tvoja unuead, tvoje ovce i goveda i sve ?to je tvoje.

   ^11Ondje aeu se za te brinuti, jer aee glad potrajati jo? pet godina.
   Tako neaee? oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'

   ^12Ta svojim oeima mo?ete vidjeti, kao ?to vidi i moj brat Benjamin, da
   vam to moja usta govore.

   ^13Pripovjedite ocu o mome visokom polo?aju u Egiptu i sve ?to ste
   vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"

   ^14Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin
   obisnuv?i mu oko vrata.

   ^15Izljubi zatim svu svoju braaeu, u narueju im se rasplaka. Poslije
   toga njegova braaea zad-u s njim u razgovor.

   ^16Glas se proeuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braaea!" Bilo je
   to drago faraonu i njegovim dvoranima.

   ^17Onda faraon reee Josipu: "Ka?i svojoj braaei neka ueine ovo:
   'Natovarite svoje ?ivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.

   ^18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni dod-ite! Ja aeu vam dati
   najbolju zemlju u Egiptu te aeete u?ivati od obilja ove zemlje.'

   ^19A naredi i ovo: 'Ovako ueinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola
   za svoju djecu i svoje ?ene, uzmite oca i dod-ite.

   ^20Neka vam se oei ne rastu?uju za va?im stvarima, jer sve ?to je u
   Egiptu najbolje bit aee va?e.'"

   ^21Sinovi Izraelovi tako ueine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade
   kola i popudbinu.

   ^22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine
   srebrnika i petore haljine.

   ^23Isto tako po?alje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim
   plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih ?itom, kruhom i
   namirnicama ocu za put.

   ^24Isprativ?i svoju braaeu na put, reee im: "Nemojte se putem
   svad-ati!"

   ^25I tako oni odo?e iz Egipta i stigo?e u zemlju kanaansku, k svome ocu
   Jakovu.

   ^26Kad mu reko?e: "Josip je ?iv i eak vlada nad svom zemljom
   egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati.

   ^27Ali kad mu ispripovjedi?e sve ?to im je Josip rekao i kad vidje kola
   ?to ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova o?ivje.

   ^28"Dosta", reee Izrael. "Sin moj Josip jo? je ?iv! Moram poaei i
   vidjeti ga prije nego umrem."
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Tako Izrael krene na put sa svim ?to bija?e njegovo i stigne u Beer
   ?ebu te prinese ?rtvu Bogu svoga oca Izaka.

   ^2U noaenom vid-enju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori:
   "Evo me!"

   ^3"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siaei u Egipat, jer aeu ondje
   od tebe proizvesti velik narod.

   ^4Ja aeu siaei u Egipat s tobom i sam aeu te vratiti ovamo; a Josip aee
   ti svojom rukom oei zaklopiti."

   ^5I Jakov krene iz Beer ?ebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca
   Jakova, svoju djecu i svoje ?ene u kola ?to ih je faraon poslao da ga
   prevezu.

   ^6Uzmu sa sobom svoje blago i dobra ?to ih bijahu stekli u zemlji
   kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat.

   ^7Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kaeeri i
   kaeeri svojih sinova, sve svoje potomstvo.

   ^8Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli
   u Egipat: Jakovljev prvorod-enac Ruben.

   ^9Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.

   ^10Sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke.

   ^11Sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^12Sinovi Judini: Er, Onan, ?ela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u
   zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul.

   ^13Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Ja?ub i ?imron.

   ^14Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.

   ^15To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i jo? kaeerka
   Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kaeeri trideset i troje.

   ^16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, ?uni, Esbon, Eri, Arodi i Areli.

   ^17Sinovi A?erovi: Jimna, Ji?va, Ji?vi, Berija i sestra im Serah.
   Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.

   ^18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kaeeri Lei.
   Ona je tako rodila Jakovu ?esnaest du?a.

   ^19Sinovi Jakovljeve ?ene Rahele: Josip i Benjamin.

   ^20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Mana?e i Efrajim. Rodila mu
   ih je kaei onskog sveaeenika Poti-Fere.

   ^21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, A?bel, Gera, Naaman, Ehi, Ro?,
   Mupim, Hupim i Ard.

   ^22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih
   eetrnaest.

   ^23Danov je sin Hu?im.

   ^24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i ?ilem.

   ^25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kaeeri Raheli.
   Ona je Jakovu rodila sedam potomaka.

   ^26Tako je sve Jakovljeve eeljadi ?to je od njega poteklo i u Egipat
   doselilo - ne ukljueujuaei ?ena Jakovljevih sinova - u svemu ?ezdeset i
   ?est osoba.

   ^27I k tome dva sina Josipova ?to su mu se rodila u Egiptu. Prema tome,
   sve eeljadi Jakovljeva doma ?to se naseli u Egiptu bija?e sedamdeset
   du?a.

   ^28Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Go?enu.
   Kad stignu u go?enski kraj,

   ^29Josip upregne svoja kola i zaputi se u Go?en - u susret svome ocu
   Izraelu. Stupiv?i preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.

   ^30Onda Izrael reee Josipu: "Sada, po?to sam rod-enim oeima vidio da si
   jo? ?iv, mogu umrijeti."

   ^31Zatim Josip reee svojoj braaei i oeevoj obitelji: "Otiaei aeu i
   obavijestiti faraona; reaei aeu mu: 'Moja braaea i obitelj moga oca,
   koji su bili u zemlji kanaanskoj, do?li su k meni.

   ^32Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoearstvom; dotjerali su
   sa sobom svoja stada i sve ?to im pripada.'

   ^33Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Eime se bavite?'

   ^34odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poeetka do sad
   bavimo stoearstvom; i mi i na?i preci', tako da se mo?ete naseliti u
   go?enskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipaeanima mrski."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braaea
   stigo?e sa svojim ovcama i govedima i sa svime ?to imaju iz zemlje
   kanaanske, i eno ih u go?enskom kraju."

   ^2I uzev?i petoricu izmed-u svoje braaee, uvede ih faraonu.

   ^3Onda faraon zapita njegovu braaeu: "Eime se bavite?" Odgovore
   faraonu: "Tvoje su sluge stoeari, ba? kao ?to su bili na?i preci.

   ^4Do?li smo da potra?imo kratak boravak u ovoj zemlji", reko?e faraonu,
   "jer je nestalo pa?e za stada tvojih slugu, stra?na glad priti?te
   kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u go?enskom kraju."

   ^5[5a] Faraon reee Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u go?enskom
   kraju. A ako zna? da med-u njima ima prikladnih, postavi ih za
   nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi
   stigo?e u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to eu, reee Josipu:
   "Buduaei da su tvoj otac i tvoja braaea do?li k tebi,

   ^6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i
   svoju braaeu u najboljem kraju."

   ^7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.

   ^8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

   ^9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaekog ?ivljenja ima stotina
   i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga ?ivota; ne
   dosti?u brojem godine ?ivljenja na zemlji mojih otaca."

   ^10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.

   ^11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braaeu dav?i im u vlasni?tvo
   najljep?i kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon
   naredio.

   ^12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braaeu i svu oeevu obitelj
   sve do najmanjega.

   ^13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla stra?na glad: izmuei ona i
   zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.

   ^14Josip pobra sav novac ?to se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji
   kanaanskoj u zamjenu za ?ito koje se prodavalo i odnese novac u
   faraonov dvor.

   ^15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi
   Egipaeani dod-u k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Za?to da pomremo
   pred tvojim oeima? Novca vi?e nema."

   ^16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa aeu vam dati ?ita u zamjenu
   za stoku kad je novca nestalo."

   ^17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im dava?e kruh u
   zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one
   godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.

   ^18Kad je ona godina pro?la, dod-u k njemu i druge godine te mu reknu:
   "Ne mo?emo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veae
   ustupljena gospodaru; drugo ni?ta ne preostaje da gospodaru ustupimo
   nego sebe i svoje oranice.

   ^19Za?to da uni?timo na tvoje oei i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i
   na?e zemlje u zakup za kruh, i tako aeemo zajedno sa svojom zemljom
   postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da pre?ivimo: da ne izginemo i
   da nam oranice ne postanu pusto?!"

   ^20Tako Josip steee faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je
   svaki Egipaeanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je
   zemlja postala faraonovo vlasni?tvo,

   ^21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.

   ^22Jedino nije preuzeo sveaeeniekih imanja, jer je faraon davao
   sveaeenicima odred-eni dio, i tako su ?ivjeli od prihoda ?to im ga je
   faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.

   ^23Onda Josip reee svijetu: "Buduaei da sam danas za faraona prekupio i
   vas i va?u zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.

   ^24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu aeete davati jednu petinu, dok
   aee eetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i
   onima koji su u va?im domovima i za hranu va?oj djeci."

   ^25Oni odgovore: "?ivot si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru
   ?to mo?emo biti faraonovi robovi."

   ^26Tako Josip napravi za Egipat zemlji?ni zakon koji i danas vrijedi:
   petina pripada faraonu; jedino sveaeenieka imanja nisu pre?la faraonu.

   ^27Izraelci se nastani?e u zemlji egipatskoj, u kraju go?enskom; u njem
   steko?e vlasni?tvo; bijahu rodni i broj im se veoma umno?i.

   ^28U zemlji egipatskoj po?ivje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina
   Jakovljeva ?ivota iznosila sto eetrdeset i sedam godina.

   ^29A kad se pribli?i vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa
   te mu reee: "Ako mi ?eli? ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao
   jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!

   ^30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i
   sahrani me u njihovu grobnicu!" "Ueinit aeu kako si rekao", odgovori.

   ^31"Zakuni mi se!" - reee. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko
   prignu na uzglavlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on
   uzme sa sobom svoja dva sina, Mana?ea i Efrajima.

   ^2Kad Jakovu reko?e: "Evo ti je do?ao sin Josip", Izrael skupi svoje
   snage i sjede na postelju.

   ^3Reee Jakov Josipu: "Bog Svemo?ni, El ?adaj, objavi mi se u Luzu, u
   zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade,

   ^4a potom mi reee: 'Ueinit aeu te rodnim i mnogobrojnim, ueinit aeu da
   postane? skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat aeu ovu zemlju
   u posjed zauvijek.'

   ^5Sad, oba tvoja sina ?to su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije
   nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Mana?e
   neka budu moji kao i Ruben i ?imun!

   ^6A djeca ?to su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom
   nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braaee.

   ^7Kad sam se, naime, vraaeao iz Padana, na moju ?alost, tvoja majka
   Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti
   od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sada?nji Betlehem."

   ^8Opaziv?i Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"

   ^9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao
   ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reee.

   ^10Izraelu oei oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede
   sinove, a on ih poljubi i zagrli.

   ^11Potom Izrael reee Josipu: "Nisam oeekivao da aeu jo? ikada vidjeti
   tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke."

   ^12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje,
   nakloni.

   ^13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu
   nalijevo, a Mana?ea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu
   primaee.

   ^14Ali Izrael ispru?i svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu,
   premda je bio mlad-i, a svoju ljevicu na glavu Mana?eovu - tako je
   dr?ao ruke unakrst - iako je Mana?e bio prvorod-enac.

   ^15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreaei: "Bog, eijim su
   putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio
   otkako postah pa do danas,

   ^16and-eo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi!
   Neka se ime moje i mojih pred-a Abrahama i Izaka po njima spominje! U
   mno?tva se mnogobrojna po zemlji razmno?ili!"

   ^17Kad je Josip vidio da je njegov otac polo?io desnicu na Efrajimovu
   glavu, njegovim se oeima to ueini krivo; zato posegne za rukom svoga
   oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Mana?eovu.

   ^18"Ne tako, oee moj," reee Josip svome ocu, "jer ovo je prvorod-enac;
   zato stavi desnicu na njegovu glavu!"

   ^19Ali njegov otac to odbije rekav?i: "Znam ja, sine moj, znam; i od
   njega aee postati narod i bit aee velik. Ali njegov mlad-i brat bit aee
   veaei od njega, a njegovo aee potomstvo biti mno?tvo."

   ^20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekav?i: "Vama nek' se Izrael
   blagoslivlja govoreaei: Kao ?to je Efrajimu i Mana?eu, nek' i tebi Bog
   ueini!" Tako stavi Efrajima pred Mana?ea.

   ^21Poslije Izrael reee Josipu: "Ja aeu, evo, naskoro umrijeti; no Bog
   aee biti s vama i opet vas dovesti u zemlju va?ih otaca.

   ^22A tebi ostavljam ?ekem, ne?to vi?e nego tvojoj braaei, ?to sam ga
   svojim maeem i lukom osvojio od Amorejaca."
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reee: "Skupite se da vam ka?em ?to
   aee vas snaaei u kasnije vrijeme:

   ^2Okupite se, eujte, sinovi Jakovljevi, eujte oca svoga Izraela!

   ^3Ti Rubene, moj prvorod-enee, snaga ti si moja, prvenac moje mu?kosti.
   Istiee?, se ponosom, snagom se istiee?,

   ^4no, poput vode nabujao, neaee? vi?e imati prvenstva, jer na le?aj oca
   svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.

   ^5?imun i Levi braaea su prava! Maeevi im orud-e nasilja.

   ^6Na njihova vijeaeanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne
   imao! U srd?bi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.

   ^7Prokleta im srd?ba, jer je pre?estoka! Prokleta im obijest, jer je
   preokrutna! Razdijelit aeu ih po Jakovu, Izraelom raspr?iti.

   ^8Judo! Tvoja braaea slavit aee te; svagda ti je ?aka na ?iji du?mana,
   sinci oca tvoga tebi aee se klanjat.

   ^9Judo, laviaeu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput
   lavice legao potrbu?ke! Tko bi ga dra?iti smio?

   ^10Od Jude ?ezlo se kraljevsko, ni palica vladalaeka od nogu njegovih
   udaljiti neaee dok ne dod-e onaj kome pripada - kome aee se narodi
   pokoriti.

   ^11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za eokot. U
   vinu on kupa svoju odjeaeu svoju halju u krvi od gro?d-a.

   ^12Oei su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.

   ^13Zebulun aee stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit aee brodarima,
   uz bok njegov Sidon aee le?ati.

   ^14Jisakar je ko?eat magarac polegao med-u ogradama.

   ^15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te led-a svoja pod teret
   podmetnu i na tlaku pristade.

   ^16Dan aee narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.

   ^17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze ?to aee konja za
   zglob ujesti, i njegov konjik nauznak aee pasti.

   ^18U spas tvoj se, Jahve, uzdam!

   ^19Gada aee pljaekat razbojnici, pljaekom aee im za petama biti.

   ^20U A?era bit aee hrane, poslastica za kraljeve.

   ^21Naftali je ko?uta lakonoga koja krasnu lanad mladi.

   ^22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana
   preko zida.

   ^23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaekali.

   ^24Ali luk mu evrst ostaje, mi?ice mu ojaeale, rukom Jakog Jakovljeva,
   imenom Pastira, Stijene Izraela,

   ^25Bogom, Ocem tvojim, koji ti poma?e, Svesilnim koji te blagoslivlje
   blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz
   svih prsa, iz svih utroba!

   ^26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, ?elja
   vjeenih bre?uljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmed-u braaee
   posveaeenog!

   ^27Benjamin je vuk grabe?ljivi, lovinu on jutrom jede, a naveeer plijen
   dijeli."

   ^28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac
   rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim
   blagoslovom.

   ^29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro aeu se pridru?iti svojim
   precima. Sahranite me kraj mojih otaca,

   ^30u spilji ?to se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju
   Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham
   kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.

   ^31Ondje je sahranjen Abraham i njegova ?ena Sara; sahranjeni su ondje
   Izak i njegova ?ena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.

   ^32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."

   ^33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuee noge natrag na
   postelju te izdahnu - pridru?i se svojim precima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.

   ^2Poslije toga Josip naredi lijeenicima koji su se nalazili u njegovoj
   slu?bi da mu oca balzamiraju, i oni balzamira?e Izraela.

   ^3Trebalo je eetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje.
   Sedamdeset su ga dana Egipaeani oplakivali.

   ^4A kad je pro?lo vrijeme oplakivanja, Josip reee onima u dvoru
   faraonovu: "Ueinite mi milost i prenesite faraonu ovo:

   ^5Moj me otac zakleo govoreaei: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam
   sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim
   oca, a onda aeu se vratiti."

   ^6Faraon odgovori: "Otid-i gore i sahrani svoga oca kako si mu se
   zakleo."

   ^7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su po?li i svi faraonovi
   slu?benici - odlienici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske
   zemlje;

   ^8sva Josipova obitelj, njegova braaea i oeeva porodica. Jedino su u
   go?enskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.

   ^9S njim su i?la i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.

   ^10Stigav?i u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odr?a?e ondje veliko
   i sveeano naricanje. Josip odr?a sedmodnevnu ?alost za ocem.

   ^11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren
   Haatadu, reko?e: "To ti je sveeano naricanje Egipaeana!" Zato nazovu to
   mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.

   ^12Jakovljevi sinovi ueine kako im je naredio otac:

   ^13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli
   kod Mamre, polju ?to ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za
   sahranjivanje.

   ^14Po?to je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova
   braaea i svi koji su s njim i?li da mu oca pokopaju.

   ^15Kad su Josipova braaea vidjela da im je otac umro, reko?e: "?to ako
   je Josip na nas ljut i poku?a uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi
   njemu nanijeli?"

   ^16Stoga poruee Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:

   ^17'Ovako recite Josipu: Oprosti braaei svojoj zlo i grijeh ?to su
   onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama
   Boga svoga oca!" Na te rijeei Josip brizne u plae.

   ^18Tada sama njegova braaea dod-u k njemu, bace se preda nj te mu
   reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"

   ^19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TOa zar sam ja namjesto Boga!

   ^20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono
   okrenuo na dobro: da ueini ?to se danas zbiva - da spasi ?ivot velikom
   narodu.

   ^21Zato se ne bojte! Ja aeu se brinuti za vas i za va?u djecu." Tako ih
   je smirio ljubeznim rijeeima.

   ^22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oeevim. Po?ivje Josip
   stotinu i deset godina.

   ^23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treaeeg koljena; a rad-ala
   se djeca i Makiru, Mana?eovu sinu, na Josipovim koljenima.

   ^24Napokon reee Josip svojoj braaei: "Ja aeu, evo, naskoro umrijeti.
   Ali aee se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u
   zemlju ?to ju je pod zakletvom obeaeao Abrahamu, Izaku i Jakovu."

   ^25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog aee se vas doista sjetiti,
   i tada ponesite moje kosti odavde!"

   ^26Josip umrije kad mu bija?e sto i deset godina; balzamira?e ga i u
   Egiptu polo?i?e u lijes.
     __________________________________________________________________

Exodus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom si?li u Egipat,
   svaki sa svojim domom:

   ^2Ruben, ?imun, Levi i Juda;

   ^3Jisakar, Zebulun i Benjamin;

   ^4Dan i Naftali; Gad i A?er.

   ^5U svemu Jakovljevih potomaka bija?e sedamdeset du?a. A Josip je veae
   bio u Egiptu.

   ^6I umre Josip, a pomru i sva njegova braaea i sav onaj nara?taj.

   ^7Ali su Izraelci bili rodni, namno?ili se i silno ojaeali, tako da su
   napueili zemlju.

   ^8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.

   ^9I reee on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan
   i moaeniji od nas.

   ^10Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeeimo im porast, da se u
   slueaju rata ne pridru?e na?im neprijateljima, da ne udare na nas i
   napokon ne odu iz zemlje."

   ^11I postavi?e nad njima nadglednike da ih tlaee te?kim radovima. Tako
   su faraonu sagradili gradove-skladi?ta: Pitom i Ramses.

   ^12Ali ?to su ih vi?e tlaeili, oni se jo? vi?e mno?ili, napredovali i
   ?irili se, tako da su Egipaeani strahovali od Izraelaca.

   ^13I Egipaeani se okrutno obore na Izraelce.

   ^14Ogoreavali su im ?ivot te?kim radovima: pravljenjem meljte i opeke,
   razlieitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im
   nemilosrdno nametahu.

   ^15Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj
   bija?e ime ?ifra, a drugoj Pua, pa im naredi:

   ^16"Kad u porodu poma?ete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena
   sjedala: ako je mu?ko dijete, ubijte ga; ako je ?ensko, neka ?ivi.

   ^17Ali su se babice bojale Boga i nisu einile kako im je naredio
   egipatski kralj, nego su ostavljale na ?ivotu mu?ku djecu.

   ^18Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Za?to ste tako
   radile i na ?ivotu ostavljale mu?ku djecu?"

   ^19Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske ?ene. One
   su ?ivotne. Prije nego babica dod-e k njima, one veae rode."

   ^20Bog je to babicama za dobro primio. Narod se mno?io i silno
   porastao.

   ^21A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.

   ^22Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako mu?ko dijete
   koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na ?ivotu ostavite samo ?ensku
   djecu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Neki eovjek od Levijeva koljena ode i o?eni se djevojkom Levijkom.

   ^2?ena zaee i rodi sina. Vidjev?i kako je krasan, krila ga je tri
   mjeseca.

   ^3Kad ga nije mogla vi?e sakrivati, nabavi ko?aricu od papirusove
   trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i polo?i ga
   u trstiku na obali Rijeke.

   ^4Njegova sestra stane podalje da vidi ?to aee s njime biti.

   ^5Faraonova kaei sid-e k Rijeci da se kupa, dok su njezine slu?kinje
   ?etale uz obalu Rijeke. Opazi ona ko?aricu u trstici, pa po?alje
   slu?kinju da je donese.

   ^6Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Mu?ko eedo. Plakalo je. Njoj
   se sa?ali na nj. "Bit aee to hebrejsko dijete", reee.

   ^7Onda njegova sestra rekne faraonovoj kaeeri: "Hoaee? li da ti
   potra?im dojilju med-u Hebrejkama da ti dijete doji?"

   ^8"Idi!" - odgovori joj faraonova kaei. Tako djevojka ode i pozove
   djetetovu majku.

   ^9"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kaei, "i odgoji mi ga, a ja
   aeu te plaaeati." Tako ?ena uzme dijete i othrani ga.

   ^10Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kaeeri, koja ga
   posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reee, "iz vode izvadila".

   ^11Jednog dana, kad je Mojsije veae odrastao, dod-e med-u svoj narod i
   vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipaeanin tuee jednoga
   Hebrejca - brata njegova.

   ^12Okrene se tamo-amo i, vidjev?i da nikoga nema, ubije Egipaeanina i
   zatrpa ga u pijesak.

   ^13Izad-e on i sutradan te zateee dva Hebrejca kako se tuku. "Za?to
   tuee? svoga druga?" - rekne napadaeu.

   ^14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starje?inu i suca na?ega? Kani? li
   ubiti i mene kako si ubio onog Egipaeanina?" Mojsije se upla?i pa aee u
   sebi: "Tako! Ipak se saznalo."

   ^15Kad je faraon to doeuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije
   pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj
   nekog studenca.

   ^16Midjanski je sveaeenik imao sedam kaeeri. Dod-u one da zahvate vode
   i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.

   ^17Ali dod-u i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i
   stado im napoji.

   ^18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas
   tako brzo vratile?"

   ^19One odgovore: "Neki Egipaeanin obrani nas od pastira i jo? nam
   zahvati vode i stado nam napoji."

   ^20"Gdje je?" - zapita on svoje kaeeri. "Za?to ste ostavile toga
   eovjeka? Pozovite ga na objed."

   ^21Mojsije pristane da ostane kod toga eovjeka. On o?eni Mojsija svojom
   kaeeri Siporom.

   ^22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Ger?on, "jer sam", reee,
   "stranac u tud-oj zemlji".

   ^23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su jo? stenjali
   u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoae sred ropstva uzlazio je
   k Bogu.

   ^24Bog je euo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom,
   Izakom i Jakovom.

   ^25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveaeenika.
   Goneaei tako stado po pustari, dod-e do Horeba, brda Bo?jega.

   ^2And-eo mu se Jahvin uka?e u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se
   zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

   ^3"Hajde da prid-em, " reee Mojsije, "i promotrim ovaj eudni prizor:
   za?to grm ne sagorijeva."

   ^4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne:
   "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se.

   ^5"Ne prilazi ovamo!" - reee. "Izuj obuaeu s nogu! Jer mjesto na kojem
   stoji? sveto je tlo.

   ^6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog
   Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

   ^7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i euo mu
   tu?bu na tlaeitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

   ^8Zato sam si?ao da ga izbavim iz ?aka egipatskih i odvedem ga iz te
   zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teee med i mlijeko:
   u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i
   Jebusejaca.

   ^9Vapaji sinova Izraelovih doprije?e do mene. I sam vidjeh kako ih
   Egipaeani tlaee.

   ^10Zato, hajde! Ja te ?aljem faraonu da izbavi? narod moj, Izraelce, iz
   Egipta."

   ^11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem
   Izraelce iz Egipta!"

   ^12"Ja aeu biti s tobom", nastavi. "I ovo aee ti biti znak da sam te ja
   poslao: kad izvede? narod iz Egipta, Bogu aeete iskazati ?tovanje na
   ovome brdu."

   ^13Nato Mojsije reee Bogu: "Ako dod-em k Izraelcima pa im ka?em: 'Bog
   otaca va?ih poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' -
   ?to aeu im odgovoriti?"

   ^14"Ja sam koji jesam", reee Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako ka?i
   Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

   ^15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Ka?i Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog
   va?ih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k
   vama.' To mi je ime dovijeka, tako aee me zvati od koljena do koljena."

   ^16"Idi, skupi starje?ine Izraelaca pa im ka?i: 'Jahve, Bog otaca - Bog
   Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam
   vas i razabrao ?to vam se eini u Egiptu.

   ^17Odlueio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca,
   Hetita, Amorejaca, Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom
   teee med i mlijeko!'

   ^18Oni aee te poslu?ati. Onda pod-i sa starje?inama Izraelaca k
   egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti
   nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo ?rtvu Jahvi,
   Bogu svojemu.'

   ^19Znam ja da vas egipatski kralj neaee pustiti ako ne bude natjeran
   te?kom ?akom.

   ^20Zato aeu ja pru?iti svoju ?aku i pritisnuti Egipat svakovrsnim
   eudesima ?to aeu ih u njemu izvesti. Poslije aee vas pustiti.

   ^21Dobro aeu raspolo?iti Egipaeane prema ovome narodu, pa kad pod-ete,
   neaeete poaei praznih ruku.

   ^22Svaka aee ?ena zatra?iti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuaei
   nakita srebrnog i zlatnog i odjeaee. To stavite na svoje sinove i
   kaeeri. Tako aeete oplijeniti Egipaeane."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslu?aju me, nego mi
   reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'"

   ^2"?to ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "?tap", odgovori.

   ^3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a ?tap
   se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaee.

   ^4Onda Jahve reee Mojsiju: "Pru?i ruku i uhvati je za rep." I on se?e
   rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade ?tap u njegovoj ruci.

   ^5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog
   Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio."

   ^6Jo? mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuee ruku u njedra.
   Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

   ^7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra.
   Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio
   tijela.

   ^8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat
   aee poruci drugoga znamenja.

   ^9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode
   iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda ?to je bude? iz Rijeke uzeo na suhu
   aee se u krv pretvoriti."

   ^10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio
   eovjek rjeeit; ni prije ni sada kad govori? svome sluzi. Ja sam u
   govoru spor, a na jeziku te?ak."

   ^11"Tko je dao eovjeku usta?" - reee mu Jahve. "Tko ga eini nijemim i
   gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!

   ^12Idi, dakle! Ja aeu biti s tobom kad bude? govorio i kazivat aeu ti
   ?to aee? govoriti."

   ^13"Oprosti, Gospodine", opet aee Mojsije, "ne bi li poslao koga
   drugoga!"

   ^14Razljuti se Jahve na Mojsija i reee: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj
   brat? Znam da je on vrlo rjeeit. Evo, ba? ti izlazi u susret. Kad te
   vidi, obradovat aee se u srcu.

   ^15Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeei. Ja aeu biti i s
   tobom i s njime dok budete govorili; kazivat aeu obojici ?to aeete
   raditi.

   ^16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on aee tebi biti mjesto
   usta, a ti aee? njemu biti mjesto Boga.

   ^17Uzmi ovaj ?tap u ruku. Njim izvodi znamenja."

   ^18Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reee: "Pusti me da se
   vratim braaei u Egipat da vidim jesu li jo? na ?ivotu." "Pod-i u miru!"
   - reee Jitro Mojsiju.

   ^19I Jahve reee Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli
   svi ljudi koji su tra?ili tvoj ?ivot."

   ^20Tako Mojsije posadi na magarca svoju ?enu i sinove i ode u zemlju
   egipatsku. A u ruku Mojsije uze Bo?ji ?tap.

   ^21Jahve opet reee Mojsiju: "Kad se vrati? u Egipat, pobrini se da pred
   faraonom izvede? sva eudesa za koja sam ti dao moae, premda aeu ja
   tvrdim ueiniti njegovo srce, tako te neaee pustiti narod da ode.

   ^22Tada reci faraonu: 'Ovako ka?e Jahve: Izrael je moj prvorod-enac.

   ^23Tra?im od tebe da mi pusti? sina da mi iska?e ?tovanje. Ako odbije?
   da ga pusti?, ja aeu ubiti tvoga prvorod-enca.'"

   ^24Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoaei, navali na nj Jahve da
   ga ubije.

   ^25Ali Sipora pograbi o?tar kremen, obreza svoga sina i ko?icom se
   dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav mu?", reee.

   ^26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav mu?".

   ^27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret
   Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Bo?jem brdu. Poljubi ga.

   ^28Mojsije pripovjedi Aronu sve ?to mu je Jahve povjerio i sva znamenja
   koja mu je naredio da ih ueini.

   ^29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starje?ine Izraelaca.

   ^30Aron izlo?i sve ?to je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede
   znamenja naoeigled naroda.

   ^31Narod je bio uvjeren, i po?to eu?e da je Jahve pohodio Izraelce i
   pogledao na njihove jade, popada?e nieice i pokloni?e se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve,
   Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju east slavi svetkovinu.'"

   ^2"Tko je taj Jahve da ga ja poslu?am", odvrati faraon, "i pustim
   Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti aeu pustiti Izraelce."

   ^3"Bog Hebreja objavio nam se", reko?e. "Zato nas pusti da odemo tri
   dana hoda u pustinju i prinesemo ?rtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas
   ne obori pomorom ili maeem."

   ^4Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, za?to odvraaeate
   svijet od njegovih du?nosti? Idite na svoj posao.

   ^5Sad kad se svjetina tako umno?ila", nastavi faraon, "vi biste ih od
   posla odvratili?"

   ^6Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilje?nicima:

   ^7"Ne pribavljajte vi?e ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i
   sebi je skupljaju.

   ^8A zahtijevajte od njih istu kolieinu opeke koju su pravili i dosad.
   Ne smanjujte je! Lijeneine su. Zato vieu: 'Hajdemo prinijeti ?rtvu Bogu
   svome!'

   ^9Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraaeaju pa?nje
   klevetama!"

   ^10Sad dod-u nadglednici naroda i njegovi bilje?nici te svijetu objave:
   "Ovako porueuje faraon: 'Neaeu vam vi?e nabavljati slame.

   ^11Vi sami morate iaei i tra?iti je gdje god je mo?ete naaei. Ali zato
   neaeu smanjiti va? posao.'"

   ^12Stoga se narod razid-e po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku
   namjesto slame.

   ^13A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svr?iti jednako posla
   kao i onda dok ste slamu dobivali."

   ^14A bilje?nike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad
   Izraelcima tukli su i korili: "Za?to niste ni jueer ni danas napravili
   opeke koliko i prije?"

   ^15Onda bilje?nici Izraelaca odu i potu?e se faraonu: "Za?to ovako
   postupa? sa svojim slugama?

   ^16Tvoje sluge vi?e ne dobivaju slame, a ipak se od nas tra?i:
   napravite opeku? Eak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!"

   ^17"Lijeneine ste vi! Lijeneine!" - odgovori faraon. "Stoga i ka?ete:
   'Hajdemo da prinesemo ?rtvu Jahvi!'

   ^18Nosite se na posao! Slama vam se neaee davati, ali morate praviti
   odred-ene kolieine opeke."

   ^19Bilje?nici Izraelaca nad-u se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu
   kolieinu opeke ne smijete smanjiti!"

   ^20Oti?av?i od faraona, naid-u na Mojsija i Arona, koji su ih eekali.

   ^21"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste
   nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mae u ruke da nas
   pobiju."

   ^22Mojsije se vrati Jahvi i reee: "Za?to, Gospodine, nanosi? ?tetu
   svome puku? Za?to si me poslao?

   ^23Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on jo?
   gore postupa s ovim narodom. A ti ni?ta ne poduzima? da izbavi? svoj
   narod."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reee Mojsiju: "Naskoro aee? vidjeti kako aeu ja s faraonom!
   Pod jakom rukom pustit aee ih da odu; pod jakom rukom sam aee ih iz
   svoje zemlje istjerati."

   ^2Jo? reee Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve.

   ^3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El ?adaj. Ali njima
   se nisam oeitovao pod svojim imenom - Jahve.

   ^4I sklopio sam svoj Savez s njima da aeu im dati kanaansku zemlju,
   zemlju gdje su ?ivjeli kao prido?lice.

   ^5A sada, po?to sam euo uzdisaje Izraelaca koje Egipaeani dr?e u
   ropstvu, sjetih se svoga Saveza.

   ^6Ka?i, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da aeu vas izbaviti od
   tereta ?to su vam ga Egipaeani nametnuli. Oslobodit aeu vas od ropstva
   u kojem vas dr?e; izbavit aeu vas udarajuaei jako i ka?njavajuaei
   strogo.

   ^7Za svoj aeu vas narod uzeti i bit aeu va?im Bogom. Tada aeete znati
   da sam vas ja, Jahve, va? Bog, izbavio od egipatske tlake.

   ^8Dovest aeu vas u zemlju za koju sam se zakleo da aeu je dati
   Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat aeu vam je u ba?tinu, ja, Jahve."

   ^9Mojsije to kaziva?e Izraelcima, ali ga ne htjedo?e slu?ati: duhovi su
   im bili pomuaeeni od te?koga ropstva.

   ^10Onda Jahve reee Mojsiju:

   ^11"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz
   svoje zemlje."

   ^12Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slu?ali, kako aee me,
   spora u govoru, saslu?ati faraon!"

   ^13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a
   sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^14Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvorod-enca Rubena:
   Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena.

   ^15A sinovi ?imunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i ?aul, sin
   Kanaanke. To su obitelji potekle od ?imuna.

   ^16Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Ger?on, Kehat i
   Merari. Levi je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^17Sinovi su Ger?onovi: Libni i ?imi sa svojim obiteljima.

   ^18Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je ?ivio
   sto trideset i tri godine.

   ^19Merarijevi su sinovi: Mahli i Mu?i. To su Levijeve obitelji s
   njihovim potomcima.

   ^20Amram se o?eni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i
   Mojsija. Amram je ?ivio sto trideset i sedam godina.

   ^21Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri.

   ^22A sinovi su Uzielovi: Mi?ael, Elsafan i Sitri.

   ^23Aron se o?eni Eli?ebom, kaeerkom Aminadabovom, a sestrom Nah?onovom,
   koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara.

   ^24Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci.

   ^25Aronov sin Eleazar o?eni se jednom Putielovom kaeeri, koja mu rodi
   Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima.

   ^26To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu
   Izraelce iz Egipta po njihovim eetama.

   ^27To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju
   egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

   ^28U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji,

   ^29rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o
   svemu ?to ti ka?em."

   ^30Mojsije se pred Jahvom isprieavao: "Spor sam ja u govoru. Kako aee
   me faraon poslu?ati?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu aeu te nametnuti kao
   bo?anstvo; tvoj brat Aron bit aee tvoj prorok.

   ^2Ti kazuj sve ?to ti nared-ujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi
   da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje.

   ^3Ja aeu ueiniti da otvrdne srce faraonu i umno?it aeu znakove i eudesa
   u zemlji egipatskoj.

   ^4Kako vas faraon neaee poslu?ati, ja aeu staviti svoju ruku na Egipat:
   stra?no ka?njavajuaei, izbavit aeu svoje eete, narod svoj, Izraelce, iz
   egipatske zemlje.

   ^5Kad pru?im svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove
   sredine, tada aee Egipaeani spoznati da sam ja Jahve."

   ^6Mojsije i Aron poslu?a?e: kako im je Jahve naredio, upravo tako
   ueini?e.

   ^7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su
   faraonu postavili svoje zahtjeve.

   ^8Jo? doda Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^9"Kad faraon zatra?i od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu
   da uzme svoj ?tap i baci ga pred faraona, a ?tap aee se pretvoriti u
   zmiju."

   ^10Dod-u Mojsije i Aron pred faraona i ueine kako im je Jahve naredio.
   Aron baci pred faraona i njegove slu?benike svoj ?tap, koji se pretvori
   u zmiju.

   ^11Zovne faraon mudrace i vraeare. I zaista, egipatski vraeari svojim
   vraeanjem ueine isto:

   ^12svaki baci svoj ?tap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov ?tap
   proguta njihove ?tapove.

   ^13Faraon bija?e tvrdokorna srca: ne htjede poslu?ati Mojsija i Arona,
   kako je Jahve i kazao.

   ^14Tada Jahve reee Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da
   pusti narod.

   ^15Ujutro pod-i k faraonu. Kad izad-e k vodi, stani preda nj na obali
   Rijeke. Uzmi u ruku ?tap ?to se bio u zmiju pretvorio.

   ^16Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pusti?
   moj narod da mi iska?e ?tovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi
   poslu?ao.

   ^17Ovako Jahve porueuje: Ovim aee? spoznati da sam ja Jahve. Gledaj!
   ?tapom koji imam u ruci mlatnut aeu po vodi u Rijeci i pretvorit aee se
   u krv.

   ^18Ribe aee u Rijeci pocrkati; Rijeka aee se usmrdjeti, i grstit aee se
   Egipaeanima piti vodu iz Rijeke.'"

   ^19Jo? Jahve reee Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj ?tap i pru?i svoju
   ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih
   jezeraca, svih njihovih vodenih stjeci?ta, da se pretvore u krv; po
   svoj zemlji egipatskoj neka je krv, eak i u drvenim i kamenim
   posudama."

   ^20Mojsije i Aron ueini?e kako im je Jahve naredio. Podi?e Aron svoj
   ?tap i naoeigled faraona i njegovih slu?benika mlatnu po vodi u Rijeci.
   Sva se voda u Rijeci prometnu u krv.

   ^21Ribe u Rijeci pocrka?e; Rijeka se usmrdje, tako da Egipaeani nisu
   mogli piti vodu iz Rijeke; krv bija?e po svoj zemlji egipatskoj.

   ^22Ali egipatski vraeari svojim vraeanjem ueini?e isto. Tako faraon
   ostade tvrdokorna srca: nije htio poslu?ati Mojsija i Arona, kako je
   Jahve i kazao.

   ^23Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuaei ni to k srcu.

   ^24Svi su Egipaeani poeeli kopati oko Rijeke tra?eaei pitke vode jer
   nisu mogli piti vode iz Rijeke.

   ^25Kad je pro?lo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci,

   ^26opet Jahve reee Mojsiju: "Pod-i k faraonu i reci mu: 'Ovako govori
   Jahve: Pusti moj narod da ode i ?tovanje mi iska?e.

   ^27Ako odbije? da ih pusti?, svu aeu ti zemlju kazniti ?abama.

   ^28Rijeka aee vrvjeti ?abama. One aee iziaei i prodrijeti u tvoj dvor,
   u lo?nicu, u tvoju postelju, u kuaee tvojih slu?benika i tvoga naroda,
   pod saeeve i naaeve tvoje.

   ^29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim slu?benicima skakat aee
   ?abe.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onda Jahve reee Mojsiju: "Reci Aronu neka ispru?i svoju ruku sa
   ?tapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i ueini da ?abe navale na
   egipatsku zemlju."

   ^2Aron pru?i svoju ruku povrh egipatskih voda, i ?abe izid-o?e i
   prekri?e zemlju egipatsku.

   ^3Ali i vraeari ueini?e tako svojim vraeanjem, te ?abe navali?e na
   egipatsku zemlju.

   ^4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni
   ?abe od mene i moga puka, a ja aeu pustiti narod da prinese ?rtvu
   Jahvi."

   ^5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoaee? da molim
   za te, za tvoje slu?benike i za tvoj narod da se ?abe odstrane od tebe
   i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci."

   ^6"Sutra", reee. "Neka bude kako ka?e?", odvrati Mojsije, "da zna? kako
   nitko nije kao Jahve, Bog na?.

   ^7?abe aee otiaei od tebe, od tvojih slu?benika i tvoga naroda; ostat
   aee samo u Rijeci."

   ^8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog ?aba
   kojima je kaznio faraona.

   ^9I Jahve usli?a Mojsija, te ?abe pocrkaju po kuaeama, dvori?tima i
   njivama.

   ^10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela.

   ^11Kad je faraon vidio da je nastupilo olak?anje, srce mu otvrdnu te ne
   poslu?a Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao.

   ^12Onda aee opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim ?tapom
   i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji
   egipatskoj."

   ^13I ueine tako: zamahne Aron rukom i ?tapom te udari po prahu na tlu.
   Komarci navale na ljude i ?ivotinje. Sav prah na tlu pretvori se u
   komarce po svoj zemlji egipatskoj.

   ^14Vraeari poku?a?e da svojim vraeanjem stvore komarce, ali nisu mogli.
   Ljudi i ?ivotinje postanu plijenom komaraca.

   ^15Tada vraeari reknu faraonu: "To je prst Bo?ji!" Ali je faraonovo
   srce bilo okorjelo, pa nije poslu?ao Mojsija i Arona, kako je Jahve i
   kazao.

   ^16Onda Jahve reee Mojsiju: "Podrani ujutro, izid-i pred faraona kad
   krene k vodi, i reci mu: 'Ovako porueuje Jahve: Pusti moj narod da ode
   i da mi ?tovanje iska?e.

   ^17Ako ne pusti? moga naroda, pripustit aeu obade na te, na tvoje
   slu?benike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na
   kojem stoje vrvjet aee od obada.

   ^18Ali aeu toga dana izuzeti go?enski kraj, u kojem ?ivi moj narod, te
   se ondje obadi neaee pojaviti, tako da zna? da sam ja Jahve u sredi?tu
   zemlje.

   ^19Tu aeu razliku napraviti izmed-u svoga i tvoga naroda. To aee
   znamenje biti sutra.'"

   ^20I ueini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove
   njegovih slu?benika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od
   obada.

   ^21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite
   ?rtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji."

   ^22"Ne dolikuje da tako ueinimo", odgovori Mojsije. "?rtve koje mi
   prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipaeane su svetogrd-e. Kad bismo,
   dakle, na njihove oei prinosili ?rtve koje su Egipaeanima svetogrdne,
   zar nas ne bi kamenovali?

   ^23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti ?rtvu Jahvi, Bogu
   svome, kako nam je zapovjedio."

   ^24"Pustit aeu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete
   ?rtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!"

   ^25Nato odvrati Mojsije: "Eim odem od tebe, zazvat aeu Jahvu da sutra
   nestane obada s faraona, njegovih slu?benika i njegova puka. Ali neka
   faraon vi?e ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese ?rtvu Jahvi."

   ^26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi.

   ^27I Jahve ueini kako je Mojsije tra?io: s faraona, s njegovih
   slu?benika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao.

   ^28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Jahve reee Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako porueuje
   Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi ?tovanje iska?e.

   ^2Ako ga ne pusti?, nego ga i dalje bude? zadr?avao,

   ^3ruka Jahvina udarit aee stra?nim pomorom po tvome blagu ?to je u
   polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci.

   ^4Razlikovat aee Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipaeana, tako da
   ni?ta ?to pripada Izraelcima neaee stradati.'"

   ^5Jahve je odredio i vrijeme, rekav?i: "Sutra aee Jahve izvesti ovo u
   zemlji."

   ^6Sutradan Jahve tako i ueini. Sva stoka Egipaeana ugine, a od stoke
   Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo.

   ^7Faraon je istra?ivao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo
   ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda.

   ^8Reee Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregr?ti pepela iz peaei,
   pa neka ga Mojsije pred faraonovim oeima baci prema nebu.

   ^9Od toga aee nastati sitna pra?ina po svoj zemlji egipatskoj, i na
   ljudima aee i na ?ivotinjama izazivati otekline i stvarati eireve s
   kraja na kraj Egipta."

   ^10Tako oni uze?e pepela iz peaei i dod-o?e pred faraona. Onda Mojsije
   rasu pepeo prema nebu, a otekline s eirevima prekri?e ljude i
   ?ivotinje.

   ^11Ni earobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i
   earobnjaci, kao i ostali Egipaeani, bili prekriveni eirevima.

   ^12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne poslu?a Mojsija i
   Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao.

   ^13Tada Jahve reee Mojsiju: "Podrani ujutro, izid-i pred faraona i reci
   mu: 'Ovako porueuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi
   ?tovanje iska?e.

   ^14Ako ih ne pusti?, sva zla svoja navalit aeu ovaj put na te, na tvoje
   slu?benike i tvoj puk, tako da spozna? da nema nikoga na svoj zemlji
   kao ?to sam ja.

   ^15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo
   bi te sa zemlje.

   ^16Po?tedio sam te da ti poka?em svoju moae i da se hvali moje ime po
   svoj zemlji.

   ^17Ali se ti previ?e uzdi?e? nad mojim narodom i prijeei? mu da ode.

   ^18Sutra u ovo doba pustit aeu tueu tako stra?nu kakve u Egiptu jo?
   nije bilo otkad je postao do sada.

   ^19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve ?to je vani, na
   otvorenu. Sve ?to se nad-e u polju, bilo eovjek bilo ?ivinee, ne bude
   li uvedeno unutra, poginut aee kad tuea zaspe po njima.'"

   ^20Faraonovi slu?benici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju
   svoje sluge i svoje blago unutra.

   ^21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge
   i stoku.

   ^22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku prema nebu da udari tuea po
   svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, ?ivotinjama i svemu bilju u zemlji
   egipatskoj."

   ^23Mojsije di?e svoj ?tap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tueu i
   munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tueu po zemlji Egipaeana.

   ^24Tuea je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije
   oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj.

   ^25Tuea pobi po svem Egiptu sve ?to je ostalo vani, ljude i ?ivotinje;
   uni?ti sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi.

   ^26Samo u go?enskom kraju, gdje su ?ivjeli Izraelci, nije bilo tuee.

   ^27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reee: "Ovaj put priznajem da
   sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.

   ^28Molite Jahvu da ustavi gromove i tueu, a ja aeu vas pustiti da
   idete. Neaeete vi?e dugo ostati."

   ^29"Kad izid-em iz grada", reee mu Mojsije, "diaei aeu ruke prema
   Jahvi, pa aee gromovi prestati, a ni tuee vi?e neaee biti, tako da zna?
   da zemlja pripada Jahvi.

   ^30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, jo? se ne bojite Boga Jahve."

   ^31I tako propade lan i jeeam: jer jeeam bija?e u klasu, a lan u cvatu.

   ^32P?enica i ra? nisu nastradali jer su ozima ?ita.

   ^33Oti?av?i od faraona, Mojsije izid-e iz grada i podigne ruke prema
   Jahvi. Prestane grmljavina i tuea, a ni ki?a vi?e nije padala na
   zemlju.

   ^34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuea i ki?a, opet
   padne u grijeh: i on i njegovi slu?benici opet otvrdnu srcem.

   ^35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i
   prorekao preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Reee Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Ueinio sam da njemu i njegovim
   slu?benicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja med-u njima;

   ^2da mo?e? pripovjedati svome sinu i svome unuku ?to sam ueinio
   Egipaeanima i kakva sam znamenja izvodio med-u njima, kako biste znali
   da sam ja Jahve."

   ^3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i ka?u mu: "Ovako porueuje Jahve,
   Bog Hebreja: 'Dokle aee? odbijati da se preda mnom ponizi?? Pusti moj
   narod da mi iska?e ?tovanje.

   ^4Jer ako ne pusti? moga naroda, sutra aeu navesti skakavce na tvoju
   zemlju.

   ^5Tako aee prekriti povr?inu da se zemlja od njih neaee vidjeti. Pojest
   aee ono ?to vam je iza tuee ostalo; i ogolit aee vam sva stabla ?to po
   polju rastu.

   ^6Ispunit aee ti sav dvor, kuaee tvojih slu?benika i domove svih
   ostalih Egipaeana - takvo ?to ne vidje?e ni tvoji oeevi ni oeevi tvojih
   oeeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od
   faraona.

   ^7"Dokle aee nam ovaj eovjek biti stupica?" - reko?e faraonu njegovi
   slu?benici. - "Pusti te ljude neka idu i iska?u ?tovanje Jahvi, svome
   Bogu! Zar ne vidi? kako Egipat srlja u propast?"

   ^8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reee: "Idite!
   Iska?ite ?tovanje Jahvi, svome Bogu! A tko aee sve iaei?"

   ^9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim
   sinovima i svojim kaeerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer
   moramo odr?ati sveeanost Jahvi."

   ^10"Jahve bio s vama isto kao ?to i ja pustio da s vama pod-u i djeca!"
   - odgovori im. "Oeito se vidi da vam nakana nije eista.

   ^11Neaeemo tako! Nego mu?karci neka odu i ?tovanje iska?u Jahvi. To ste
   i tra?ili." I otjeraju ih od faraona.

   ^12Tada reee Jahve Mojsiju: "Pru?i ruku povrh zemlje egipatske da
   navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje ?to jo? ostade
   nakon tuee!"

   ^13Tako Mojsije podigne svoj ?tap povrh egipatske zemlje, a Jahve
   navrati istoeni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele
   noaei. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce.

   ^14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima
   Egipta u silnoj gustoaei: toliko ih mno?tvo nikad prije nije bilo niti
   aee kada biti.

   ^15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u
   polju i sve plodove sa stabala ?to su bili ostali iza tuee. Ni?ta se
   vi?e nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.

   ^16Br?e-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reee: "Sagrije?io sam
   protiv Jahve, va?ega Boga, i vas!

   ^17Oprostite mi uvredu jo? samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da
   samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bie!"

   ^18Kad je Mojsije oti?ao od faraona, zazva Jahvu

   ^19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati
   skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije
   ostao ni u kojem kraju Egipta.

   ^20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca.

   ^21"Pru?i ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina
   spusti na egipatsku zemlju, tmina koja aee se moaei opipati."

   ^22Mojsije pru?i ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju
   egipatsku: tri je dana trajala.

   ^23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga
   mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci ?ivjeli sjala
   svjetlost.

   ^24Pozva onda faraon Mojsija i reee: "Idi i ?tovanje iska?i Jahvi! Ali
   va?a stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Va?a djeca neka idu s
   vama!"

   ^25"Ti nas sam mora? opskrbiti prinosima i ?rtvama paljenicama koje
   aeemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije.

   ^26"Zato aeemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neaee ostati
   ovdje. Od njih nam valja izabrati za ?rtvovanje Jahvi, Bogu na?emu, a
   ne znamo, dok onamo ne stignemo, ?to moramo Jahvi prinijeti."

   ^27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu.

   ^28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi vi?e na oei ne
   dolazi?! Onoga dana kad mi se opet pojavi? na oei, zaglavit aee?!"

   ^29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga vi?e neaeu
   vidjeti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 "Jo? aeu samo jednom nedaaeom udariti faraona i Egipat", reee Jahve
   Mojsiju. "Poslije toga pustit aee vas odavde. I vi?e: sam aee vas
   odavde potjerati.

   ^2Ka?i svijetu neka svaki eovjek i?te od svoga susjeda i svaka ?ena od
   svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti."

   ^3Jahve ueini te Egipaeani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije
   postane vrlo uva?en u egipatskoj zemlji, u oeima faraonovih slu?benika
   i u oeima naroda.

   ^4A onda Mojsije navijesti: "Ovako porueuje Jahve: 'O ponoaei proaei
   aeu Egiptom.

   ^5Svaki aee prvorod-enac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorod-enca
   faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorod-enca
   ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut aee i sve prvine od
   stoke.

   ^6U svoj aee zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo
   niti aee kad poslije biti.

   ^7Med-u Izraelcima ni pas neaee zalajati na ?ivo stvorenje: ni na
   eovjeka ni na ?ivotinju.' Po tome aeete znati da Jahve luei Izraelca od
   Egipaeanina.

   ^8Onda aee svi ovi tvoji dvorani k meni doaei, preda me se baciti i
   vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga aeu
   otiaei." I gnjevan ode od faraona.

   ^9"Neaee vas faraon poslu?ati", reee Jahve Mojsiju, "a to da bi se
   umno?ila moja znamenja u zemlji egipatskoj."

   ^10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve
   okorio srce faraonu, tako te on nije pu?tao Izraelaca da odu iz njegove
   zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

   ^2"Ovaj mjesec neka vam bude poeetak mjesecima; neka vam bude prvi
   mjesec u godini.

   ^3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca
   neka svatko za obitelj pribavi jedno ?ivinee. Tako, jedno na obitelj.

   ^4Ako je obitelj premalena da ga potro?i, neka se ona prikljuei svome
   susjedu, najbli?oj kuaei, prema broju osoba. Podijelite ?ivinee prema
   tome koliko koja osoba mo?e pojesti.

   ^5?ivinee neka bude bez mane, od jedne godine i mu?ko. Mo?ete izabrati
   bilo janje bilo kozle.

   ^6Euvajte ga do eetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva
   izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

   ^7Neka uzmu krvi i po?krope oba dovratnika i nadvratnik kuaee u kojoj
   se bude blagovalo.

   ^8Meso, peeeno na vatri, neka se pojede te iste noaei sa beskvasnim
   kruhom i gorkim zeljem.

   ^9Da ni?ta sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na
   vatri peeeno: s glavom, nogama i ponutricom.

   ^10Ni?ta od njega ne smijete ostaviti za sutradan: ?to bi god do jutra
   ostalo, morate na vatri spaliti.

   ^11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuaeom na nogama i sa
   ?tapom u ruci. Jedite ga ?urno: to je Jahvina pasha.

   ^12Te aeu, naime, noaei ja proaei egipatskom zemljom i pobiti sve
   prvorod-ence u zemlji egipatskoj - i eovjeka i ?ivotinju. Ja, Jahve,
   kaznit aeu i sva egipatska bo?anstva.

   ^13Krv neka oznaeuje kuaee u kojima vi budete. Gdje god spazim krv,
   proaei aeu vas; tako aeete vi izbjeaei bieu zatornomu kad se oborim na
   zemlju egipatsku."

   ^14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u east
   Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

   ^15Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veae dana uklonite kvasac
   iz svojih kuaea. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan
   kruh, taj se ima iskorijeniti izmed-u Izraelaca.

   ^16Prvoga dana dr?ite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva
   posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, ?to kome treba, mo?ete
   pripraviti.

   ^17Dr?ite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo va?e
   eete iz zemlje egipatske. Dr?ite zato taj dan kao blagdan od koljena do
   koljena: to je vjeena naredba.

   ^18Od veeeri eetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veeeri dvadeset
   prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

   ^19Sedam dana ne smije biti kvasca u va?im domovima. Tko bi god jeo
   bilo ?to ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio
   stranac ili domorodac.

   ^20Ni?ta ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivali?tima jedite
   nekvasan kruh."

   ^21Zatim sazva Mojsije sve starje?ine Izraelaca te im reee: "Idite i
   pribavite janje za svoje obitelji i ?rtvujte Pashu.

   ^22Onda uzmite kitu izopa, zamoeite je u krv ?to je u zdjeli i
   po?kropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne
   izlazi preko kuaenih vrata do jutra.

   ^23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipaeane, zapazit aee krv na
   nadvratniku i na oba dovratnika, pa aee mimoiaei ta vrata i neaee
   dopustiti da Zatornik ud-e u va?e kuaee da hara.

   ^24Ovu uredbu dr?ite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

   ^25I kad dod-ete u zemlju koju aee vam Jahve dati kako je obeaeao,
   vr?ite ovaj obred.

   ^26Kad vas va?a djeca zapitaju: ?to vam taj obred oznaeuje?

   ^27odgovorite im: Ovo je pashalna ?rtva u east Jahvi koji je prolazio
   mimo kuaee Izraelaca kad je usmraeivao Egipaeane, a na?e kuaee
   po?ted-ivao." Tada narod popada nieice i pokloni se.

   ^28Potom Izraelci odu i poslu?aju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu
   naredio, tako i ueine.

   ^29U ponoaei Jahve pobije sve prvorod-ence po zemlji egipatskoj: od
   prvorod-enca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do
   prvorod-enca su?nja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

   ^30Noaeu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipaeani, jer
   se stra?an jauk razlijegao Egiptom: ne bija?e kuaee u kojoj nije le?ao
   mrtvac.

   ^31Faraon pozva u noaei Mojsija i Arona te im reee: "Ustajte i odlazite
   od moga naroda i vi i va?i Izraelci! Idite! Odajte ?tovanje Jahvi, kako
   ste tra?ili.

   ^32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite
   pa i mene blagoslovite!"

   ^33Egipaeani nagonili narod da br?e ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi",
   govorahu oni.

   ^34Tako narod ponese svoje jo? neukislo tijesto; naaeve, uvijene u
   ogrtaee, poneso?e na ramenima.

   ^35I ueini?e Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatra?i?e od
   Egipaeana srebrnine, i zlatnine, i odjeaee.

   ^36Jahve je ueinio te Egipaeani bijahu naklonjeni narodu pa davahu.
   Tako su Egipaeane oplijenili.

   ^37Pod-u tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko ?est
   stotina tisuaea pje?aka, osim ?ena i djece.

   ^38A mnogo i drugoga svijeta pod-e s njima, i mnoga stoka, krupna i
   sitna.

   ^39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta ?to su ga iz Egipta ponijeli:
   nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli
   odgad-ati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

   ^40Vrijeme ?to su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je eetiri
   stotine i trideset godina.

   ^41I kad se navr?i eetiri stotine i trideset godina - toeno onoga dana
   - sve eete Jahvine izid-o?e iz zemlje egipatske.

   ^42Ona noae koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je
   svima Izraelcima, u sve nara?taje njihove, noae bdjenja u east Jahvi.

   ^43Reee Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu ?rtvu:
   ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

   ^44Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, mo?e je jesti.

   ^45Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

   ^46Blagujte je u jednoj te istoj kuaei; iz kuaee ne smijete iznositi
   mesa niti na ?rtvi smijete koju kost slomiti.

   ^47Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

   ^48Ako bi stranac koji med-u vama boravi htio svetkovati Pashu u east
   Jahvi, svi se njegovi mu?ki moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i
   slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije
   od nje jesti.

   ^49Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i prido?licu koji med-u vama
   boravi."

   ^50Svi Izraelci poslu?aju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako
   su i ueinili.

   ^51Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim eetama iz
   zemlje egipatske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Meni posvetite svakoga prvorod-enca! Prvenci materina krila kod
   Izraelaca, i od ljudi i od ?ivotinja, meni pripadaju!"

   ^3A onda Mojsije reee narodu: "Sjeaeajte se ovoga dana u koji ste
   izbavljeni iz Egipta, iz kuaee ropstva, jer vas Jahve izbavi odande
   svojom jakom mi?icom. Ukvasani kruh neka se ne jede!

   ^4Ovoga dana mjeseca Abiba va?e je izbavljenje.

   ^5Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da aee ti je
   dati - zemlju kojom teee med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav
   obred:

   ^6sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi
   svetkovina u east Jahvi.

   ^7Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude
   kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podrueju.

   ^8Svome sinu toga dana objasni: to je za ono ?to mi je Jahve ueinio kad
   sam se iz Egipta izbavio.

   ^9Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome eelu: da
   Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve
   izbavio iz Egipta.

   ^10Ovaj propis vr?ite svake godine u odred-eno vrijeme."

   ^11"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi
   i tvojim ocima - i kada ti je preda,

   ^12ustupajte Jahvi prvorod-ence materinjega krila, a tako i sve prvine
   ?to ih tvoja stoka dade - svako mu?ko pripada Jahvi!

   ^13Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne
   otkupi?, slomi joj vrat. A svakoga prvorod-enca izmed-u svoje djece
   otkupi.

   ^14Kad te sin tvoj sutra zapita: ?to znaei to? - odgovori mu: Rukom
   jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuaee ropstva.

   ^15Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je
   poubijao sve prvorod-ence u zemlji egipatskoj: prvorod-ence ljudi i
   prvine stoke. Eto zato Jahvi ?rtvujem svaku mu?ku prvinu materinjega
   krila, a svakoga prvorod-enca od svojih sinova otkupljujem.

   ^16Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred eela
   da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta."

   ^17Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema
   filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbli?e. Bog je, naime, rekao:
   "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje."

   ^18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema
   Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoru?ani od
   glave do pete.

   ^19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bija?e zakleo
   Izraelce rijeeima: "Bog aee se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje
   kosti odavde ponesite sa sobom!"

   ^20Krenuv?i iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.

   ^21Jahve je i?ao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put
   pokazuje, a noaeu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli
   putovati i danju i noaeu.

   ^22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja
   noaeu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmed-u
   Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome
   mjestu, uz more.

   ^3Faraon aee reaei: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih
   zatvorila.'

   ^4Ja aeu otvrdnuti faraonu srce, i on aee za njima poaei u potjeru. Ali
   ja aeu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako aee
   Egipaeani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako ueine.

   ^5Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i
   njegovi dvorani predomisli?e se o narodu. "?to ovo ueinismo!" - reko?e.
   "Pustismo Izraelce i vi?e nam neaee slu?iti."

   ^6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku.

   ^7Uze ?est stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u
   svima bijahu ?titono?e.

   ^8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru
   za Izraelcima, koji su oti?li uzdignute pesnice.

   ^9Egipaeani, dakle, pod-u za njima u potjeru. I dok su Izraelci
   taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih
   svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici.

   ^10Kako se faraon pribli?avao, Izraelci pogledaju i opaze da su
   Egipaeani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povieu
   Izraelci Jahvi:

   ^11"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da
   pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu ueinio ?to si nas izveo iz
   Egipta!

   ^12Zar ti nismo rekli ba? ovo u Egiptu: Pusti nas! Slu?it aeemo
   Egipaeane! Bolje nam je i njih slu?iti nego u pustinji poginuti."

   ^13"Ne bojte se!" - reee Mojsije narodu. "Stojte evrsto pa aeete
   vidjeti ?to aee vam Jahve ueiniti da vas danas spasi: Egipaeane koje
   danas vidite nikad vi?e neaeete vidjeti.

   ^14Jahve aee se boriti za vas. Budite mirni!"

   ^15"Za?to zapoma?ete prema meni?" - reee Jahve Mojsiju. "Reci
   Izraelcima da krenu na put.

   ^16A ti podigni svoj ?tap, ispru?i svoju ruku nad morem i razdijeli ga
   nadvoje da Izraelci mogu proaei posred mora po suhu.

   ^17Ja aeu otvrdnuti srce Egipaeana, i oni aee poaei za njima, a ja aeu
   se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i
   konjanicima.

   ^18Neka znaju Egipaeani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom,
   njegovim kolima i njegovim konjanicima."

   ^19And-eo Bo?ji, koji je i?ao na eelu izraelskih eeta, promijeni mjesto
   i stupi im za led-a. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade
   im za led-a.

   ^20Smjesti se izmed-u vojske egipatske i vojske izraelske te postade
   onima oblak taman, a ovima rasvjetljiva?e noae, tako te ne mogo?e jedni
   drugima priaei cijele noaei.

   ^21Mojsije je dr?ao ruku ispru?enu nad morem dok je Jahve svu noae na
   stranu valjao vode jakim istoenim vjetrom i more posu?io. Kad su se
   vode razdvojile,

   ^22Izraelci sid-o?e u more na osu?eno dno, a vode stajahu kao bedem
   njima nadesno i nalijevo.

   ^23Egipaeani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u
   more, u potjeru.

   ^24Za jutarnje stra?e pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na
   egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku.

   ^25Zakoei toekove njihovih kola da su se jedva naprijed micali.
   "Bje?imo od Izraelaca!" - povieu Egipaeani, "jer Jahve se za njih bori
   protiv Egipaeana!" Tada aee Jahve Mojsiju:

   ^26"Pru?i ruku nad more da se vode vrate na Egipaeane, na njihova kola
   i konjanike."

   ^27Mojsije pru?i ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje
   korito. Kako su Egipaeani, bje?eaei, jurili prema moru, Jahve ih
   strmoglavi usred voda.

   ^28Tako vode, slijevajuaei se natrag, potope kola, konjanike i svu
   vojsku faraonovu koja bija?e po?la u potjeru za Izraelcima - u more. I
   ne ostade od njih ni jedan jedini.

   ^29A Izraelci i?li suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i
   slijeva.

   ^30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz ?aka egipatskih, i vidje
   Izrael pomorene Egipaeane na morskome ?alu.

   ^31Osvjedoei se Izrael i o silnoj moaei koju Jahve pokaza nad
   Egipaeanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi
   Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U east
   Jahvi zapjevat aeu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more
   je survao.

   ^2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem.
   On je Bog moj, njega ja aeu slaviti, on je Bog oca moga, njega aeu
   velieati.

   ^3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo.

   ^4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih ?titono?a
   More crveno proguta.

   ^5Valovi ih prekri?e; poput kamena u morske potonu?e dubine.

   ^6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodiei; desnica tvoja, Jahve,
   raskomada du?mana.

   ^7Velieanstvom svojim obara? ti protivnike; pu?ta? svoj gnjev i on ih
   k'o slamu pro?dire.

   ^8Od daha iz tvojih nosnica vode narasto?e, valovi se u bedem uzdigo?e,
   u srcu mora dubine se stvrdnu?e.

   ^9Mislio je neprijatelj: 'Gonit aeu ih, stiaei, plijen aeu podijelit',
   du?a aee moja sita ga biti; trgnut aeu mae, uni?tit' ih rukom svojom.'

   ^10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo
   potonu?e silnoj vodi u bezdane.

   ^11Tko je kao ti, Jahve med-u bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u
   djelima stra?an, divan u eudima?

   ^12Desnicu si pru?io i zemlja ih proguta!

   ^13Milo?aeu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom
   Stanu snagom si ga svojom upravio.

   ^14Kada to eu?e, prodrhta?e narodi; Filistejce muke spopado?e.

   ^15U?as je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i
   tresu se svi koji ?ive u Kanaanu.

   ^16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je
   dok narod tvoj, Jahve, ne prod-e, dok ne prod-e narod tvoj koji si
   otkupio.

   ^17Dovest aee? ih i posaditi na gori svoje ba?tine, na mjestu koje ti,
   Jahve, svojim ueini Boravi?tem, Sveti?tem, o Jahve, tvojom rukom
   sazidanim.

   ^18Vazda i dovijeka Jahve aee kraljevati."

   ^19Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sa?li u more, Jahve
   je na njih povratio morske vode po?to su Izraelci pro?li posred mora po
   suhu.

   ^20Tada Aronova sestra, proroeica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve ?ene
   pridru?e joj se s bubnjem u ruci i ple?uaei.

   ^21Mirjam je zaeinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom
   proslavio! Konja s konjanikom u more je survao."

   ^22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i pod-u na put kroz
   pustinju ?ur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu na?li.

   ^23Dod-u k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka.
   Stoga se i zove Mara.

   ^24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "?to aeemo piti?"

   ^25A on zazva Jahvu. Jahve mu poka?e neko drvo. Baci on to drvo u vodu
   i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi
   u ku?nju.

   ^26Zatim reee: "Bude? li zdu?no slu?ao glas Jahve, Boga svoga, vr?eaei
   ?to je pravo u njegovim oeima; bude? li pru?ao svoje uho njegovim
   zapovijedima i dr?ao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio
   na Egipaeane na vas neaeu pu?tati. Jer ja sam Jahve koji dajem
   zdravlje."

   ^27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset
   palma. Tu se, uz vodu, utabore.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dod-e u pustinju
   Sin, koja je izmed-u Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca
   nakon odlaska iz zemlje egipatske.

   ^2U pustinji sva izraelska zajednica poene mrmljati protiv Mojsija i
   Arona.

   ^3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo
   sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - reko?e im.
   "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mno?tvo gladom pomorite!"

   ^4Tada reee Jahve Mojsiju: "Ueinit aeu da vam da?di kruh s neba. Neka
   narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako aeu ih
   ku?ati i vidjeti hoaee li se dr?ati moga zakona ili neaee.

   ^5A ?estoga dana, kad spreme ?to su nakupili, bit aee dvaput onoliko
   koliko su skupljali za svaki dan."

   ^6Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veeeras aeete poznati
   da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

   ^7a ujutro aeete vidjeti svojim oeima Jahvinu slavu, jer vas je euo
   Jahve kako ste protiv njega mrmljali. ?to smo mi da protiv nas
   mrmljate?

   ^8Veeeras aee vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a
   ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve euo va?e mrmljanje protiv
   njega. ?to smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

   ^9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici:
   'Skupite se pred Jahvu, jer je euo va?e mrmljanje!'"

   ^10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema
   pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.

   ^11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reee mu:

   ^12"Euo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veeeras aeete jesti
   meso, a ujutro aeete se nasititi kruha. Tada aeete poznati da sam ja
   Jahve, Bog va?.'"

   ^13I doista! Naveeer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro
   obilna rosa sve orosila oko tabora.

   ^14Kad se prevlaka rose digla, povr?inom pustinje le?ao tanak sloj,
   ne?to poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.

   ^15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "?to je to?"
   Jer nisu znali ?to je. Onda im Mojsije reee: "To je kruh koji vam je
   Jahve pribavio za hranu.

   ^16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba
   za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju elanova koji su mu u
   ?atoru.'"

   ^17Izraelci tako uradi?e. Neki nakupe vi?e, neki manje.

   ^18Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ni?ta preteklo onome
   koji bija?e nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija?e
   nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

   ^19"Neka nitko ne ostavlja ni?ta za ujutro!" - rekne im Mojsije.

   ^20Ali oni nisu poslu?ali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se
   ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.

   ^21Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad
   bi sunce ogrijalo, mOana bi se rastopila.

   ^22Onda ?estoga dana nakupi?e dvostruku kolieinu hrane - po dva gomera
   na svakoga. Kad su starje?ine zajednice do?le da izvijeste Mojsija,

   ^23on im reee: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora,
   subota Jahvi posveaeena. Ispecite ?to ?elite peaei; skuhajte ?to ?elite
   kuhati. Sve ?to vam preteee ostavite za sutra."

   ^24Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo
   niti su se crvi pojavili.

   ^25"Jedite to danas", reee im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u east
   Jahve; danas neaeete naaei mOane na polju.

   ^26?est je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neaee je biti."

   ^27Bija?e nekih koji su i sedmoga dana i?li da je nakupe, ali ni?ta ne
   nad-o?e.

   ^28Zato Jahve reee Mojsiju: "Dokle aeete odbijati da se pokorite mojim
   zapovijedima i mojim zakonima?

   ^29Pogledajte! Zato ?to vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane ?estoga
   dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan
   ne izlazi iz svoga stana."

   ^30Tako se sedmoga dana narod odmarao.

   ^31Dom je Izraelov tu hranu prozvao mOanom. Bija?e kao zrno korijandra;
   bijela, a imala je ukus medenog kolaeiaea.

   ^32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite
   tim jedan gomer i euvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam
   vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."

   ^33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer
   mane, a onda je polo?i pred Jahvu da se saeuva za va?e potomke."

   ^34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoeanstvo na
   euvanje.

   ^35Izraelci su se hranili manom eetrdeset godina, sve dok nisu do?li u
   naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

   ^36Gomer je deseti dio efe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz
   pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod
   pije.

   ^2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da
   pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Za?to se sa mnom prepirete? Za?to
   ku?ate Jahvu?"

   ^3Ali je narod ?ed-ao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:
   "Za?to si nas iz Egipta izveo? Zar da nas ?ed-om pomori?, nas, na?u
   djecu i na?u stoku?"

   ^4"?to aeu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Jo? malo pa
   aee me kamenovati."

   ^5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko
   izraelskih starje?ina; uzmi u ruku ?tap kojim si udario Rijeku i pod-i.

   ^6A ja aeu stajati pred tobom ondje, na peaeini na Horebu. Udari po
   peaeini: iz nje aee poteaei voda, pa neka se narod napije." Mojsije
   ueini tako naoeigled izraelskih starje?ina.

   ^7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga ?to su se Izraelci prepirali
   i ku?ali Jahvu govoreaei: "Je li Jahve med-u nama ili nije?"

   ^8Uto dod-u Amaleeani i zarate s Izraelcima kod Refidima.

   ^9A Mojsije reee Jo?ui: "Odaberi momead pa pod-i i zapodjeni borbu s
   Amaleeanima. Ja aeu sutra stati na vrh brda, sa ?tapom Bo?jim u ruci."

   ^10Jo?ua ueini kako mu je Mojsije rekao te zad-e u borbu s Amaleeanima,
   a Mojsije, Aron i Hur uzad-o?e na vrh brda.

   ^11I dok bi Mojsije dr?ao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaeavali; a
   kad bi ruke spustio, nadjaeavali bi Amaleeani.

   ^12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uze?e kamen, stavi?e ga poda nj
   i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane,
   dr?ahu ruke, tako da mu izdr?a?e do suneanog zalaska.

   ^13I Jo?ua o?tricom maea svlada Amaleka i njegov narod.

   ^14Onda Jahve reee Mojsiju: "Zapi?i ovo u knjigu na sjeaeanje i utuvi u
   u?i Jo?ui da aeu ja spomen na Amaleeane sasvim izbrisati pod nebom!"

   ^15Podi?e zatim Mojsije ?rtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!

   ^16"Jer", reee, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleeana
   od nara?taja do nara?taja!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 A Jitro, midjanski sveaeenik, tast Mojsijev, eu sve ?to ueini Bog
   Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz
   Egipta.

   ^2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ?enu - koju Mojsije
   bija?e otpustio -

   ^3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Ger?on, a to aee reaei:
   "Bijah do?ljak u tud-oj zemlji."

   ^4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoaei i
   spasio me od faraonova maea."

   ^5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije
   bio utaborio na Bo?jem brdu, njegove sinove i njegovu ?enu.

   ^6Poruei on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom
   ?enom i s oba njezina sina."

   ^7Izad-e Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli
   ga. Po?to su se upitali za zdravlje, ud-u pod ?ator.

   ^8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu ?to je Jahve ueinio
   faraonu i Egipaeanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama ?to su ih sna?le
   na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio.

   ^9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve ueinio Izraelcima i ?to ih
   je oslobodio od egipatskih ?aka.

   ^10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih ?aka i od
   ?aka faraonovih", reee Jitro.

   ^11"Sada znam da je Jahve veaei od svih bogova jer je izbavio narod
   ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali."

   ^12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu ?rtvu paljenicu i prinos.
   Uto dod-e Aron i sve izraelske starje?ine da s Mojsijevim tastom
   blaguju gozbu pred Bogom.

   ^13Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega
   stajao od jutra do mraka.

   ^14Vidjev?i Mojsijev tast sav trud ?to ga on za narod eini, rekne mu:
   "?to to ima? toliko s narodom? I za?to ti sam sjedi?, a sav narod stoji
   oko tebe od jutra do mraka?"

   ^15"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje.

   ^16Kad zad-u u prepirku, dod-u k meni. Ja onda rasudim izmed-u jednoga
   i drugoga; izlo?im im Bo?je zakone i odredbe."

   ^17"Nije dobro kako radi?", odgovori Mojsiju tast.

   ^18"I ti i taj narod s tobom potpuno aeete se iscrpsti. Taj je posao za
   te prete?ak; sam ga ne mo?e? obavljati.

   ^19Poslu?aj me. Svjetovat aeu te, i Bog aee biti s tobom! Ti zastupaj
   narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice.

   ^20Poueavaj ih o zakonima i odredbama; svraaeaj ih na put kojim moraju
   iaei, upuaeuj ih na djela koja moraju vr?iti.

   ^21Onda proberi izmed-u svega puka ljude sposobne, bogobojazne i
   pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuaenike,
   stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^22Neka sude narodu u svako doba. Sve veaee slueajeve neka preda te
   iznose, a u manjima neka sami rasud-uju. Olak?aj sebi breme: neka ga
   oni s tobom nose.

   ^23Ako tako uradi? - i Bog ti to odobri - moaei aee? izdr?ati, a sav
   ovaj narod odlazit aee kuaei u miru."

   ^24Mojsije poslu?a savjet svoga tasta i ueini sve kako ga svjetova.

   ^25Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za
   glavare narodu: tisuaenike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

   ^26Oni su sudili narodu u svako doba. Te?e slueajeve iznosili bi
   Mojsiju, a sve manje rje?avali sami.

   ^27Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu
   Izraelci u Sinajsku pustinju.

   ^2Iduaei od Refidima, dod-u u Sinajsku pustinju i utabore se u
   pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom,

   ^3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako
   ka?i domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:

   ^4'Vi ste vidjeli ?to sam ueinio Egipaeanima; kako sam vas nosio na
   orlovskim krilima i k sebi vas doveo.

   ^5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i dr?ali moj Savez, vi aeete
   mi biti predraga svojina mimo sve narode - tOa moj je sav svijet! -

   ^6vi aeete mi biti kraljevstvo sveaeenika, narod svet.' Tim rijeeima
   oslovi Izraelce."

   ^7Mojsije se vrati i sazva narodne starje?ine te im izlo?i sve ?to mu
   je Jahve naredio.

   ^8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vr?it aeemo sve ?to je Jahve
   naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi.

   ^9Nato Jahve reee Mojsiju: "Ja aeu, evo, doaei k tebi u gustom oblaku
   da narod euje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako
   je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda.

   ^10"Pod-i k narodu", reee Jahve Mojsiju, "i posveaeuj ga danas i sutra.
   Neka opere svoju odjeaeu;

   ^11neka bude gotov prekosutra, jer aee prekosutra siaei Jahve na brdo
   Sinaj naoeigled svega puka.

   ^12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se
   na brdo ne penjete; da se ni podno?ja ne dotieete! Tko se god brda
   dotakne, smrt aee ga snaaei.

   ^13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut
   ili strijelom ustrijeljen: bio eovjek ili ?ivinee, neka na ?ivotu ne
   ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju."

   ^14Mojsije sid-e s brda k narodu i poee posveaeivati narod. Oni operu
   svoju odjeaeu.

   ^15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primieite
   se ?eni!"

   ^16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijeva?e,
   a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeea truba, zadrhta sav puk
   koji bija?e u taboru.

   ^17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stado?e na podno?ju
   brda.

   ^18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja si?ao na nj.
   Dizao se dim kao dim iz peaei. Sve se brdo silno treslo.

   ^19Zvuk trube bivao sve jaei. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom
   odgovarao.

   ^20Jahve sid-e na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na
   vrhunac brda. Mojsije se uspe.

   ^21Sad Jahve reee Mojsiju: "Sid-i i opomeni narod da ne bi provalio
   prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo.

   ^22I sami sveaeenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oeistiti, da
   ih Jahve ne uni?ti."

   ^23"Narod se ne mo?e popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi,
   "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi
   ga svetim.'"

   ^24"Sid-i pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali
   neka sveaeenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne
   izginu."

   ^25Mojsije sid-e k narodu i sve mu kaza.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Onda Bog izgovori sve ove rijeei:

   ^2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuaee ropstva.

   ^3Nemoj imati drugih bogova uz mene.

   ^4Ne pravi sebi lika ni oblieja bilo eega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^5Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treaeeg i eetvrtog koljena,

   ^6a iskazujem milosrd-e tisuaeama koji me ljube i vr?e moje zapovijedi.

   ^7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^8Sjeti se da svetkuje? dan subotni.

   ^9?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^10A sedmoga je dana subota, poeinak posveaeen Jahvi, Bogu tvojemu.
   Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kaei tvoja, ni
   sluga tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni ?ivina tvoja, niti do?ljak koji se
   nad-e unutar tvojih vrata.

   ^11Ta i Jahve je ?est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve ?to je u
   njima, a sedmoga je dana poeinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio
   dan subotni.

   ^12Po?tuj oca svoga i majku svoju da imadne? dug ?ivot na zemlji koju
   ti da Jahve, Bog tvoj.

   ^13Ne ubij!

   ^14Ne ueini preljuba!

   ^15Ne ukradi!

   ^16Ne svjedoei la?no na bli?njega svoga!

   ^17Ne po?eli kuaee bli?njega svoga! Ne po?eli ?ene bli?njega svoga; ni
   sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova, ni magarca
   njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga!"

   ^18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi eu?e zvuk trube i
   vidje?e kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje.

   ^19Onda reko?e Mojsiju: "Ti nam govori, a mi aeemo slu?ati. Neka nam
   Bog ne govori, da ne pomremo!"

   ^20"Ne bojte se", reee Mojsije narodu. "Bog je do?ao da vas samo
   isku?a; da strah pred njim ostane s vama te da ne grije?ite."

   ^21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog
   nalazio.

   ^22"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli
   da sam s vama govorio s neba.

   ^23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od
   zlata.

   ^24Naeini mi ?rtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje ?rtve
   paljenice i ?rtve prieesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na
   svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja aeu doaei k tebi
   da te blagoslovim.

   ^25Ako mi bude? gradio kameni ?rtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga
   kamena, jer eim na nj spusti? svoje dlijeto, oskvrnit aee? ga.

   ^26Ne uzlazi na moj ?rtvenik po stepenicama, da se ne poka?e na njemu
   golotinja tvoja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 "Ovo su propisi koje treba da im izlo?i?:

   ^2Kad za roba kupi? jednoga Hebreja, neka slu?i ?est godina. Sedme
   godine neka ode, bez otkupnine, slobodan.

   ^3Ako dod-e sam, neka sam i ode; ako li je o?enjen, neka s njim ide i
   njegova ?ena.

   ^4Ako mu gospodar nabavi ?enu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kaeeri,
   i ?ena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide
   sam.

   ^5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ?enu i
   svoju djecu, neaeu da budem slobodan',

   ^6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima
   ili dovratku, neka mu gospodar ?ilom probu?i uho i neka mu trajno
   ostane u slu?bi.

   ^7Kad eovjek proda svoju kaeer za ropkinju, neka se ona ne oslobad-a
   kao i mu?ki robovi.

   ^8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka
   joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije
   bio vjeran.

   ^9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kaeeri.

   ^10Ako se o?eni drugom, ne smije prvoj uskraaeivati hrane, odjeaee ili
   njezinih braenih prava.

   ^11Ne bude li joj einio ovo troje, neka je slobodna da ode bez
   otkupnine."

   ^12"Tko god udari eovjeka pa ga usmrti, neka se smraeu kazni.

   ^13Ali ako to ne ueini hotimieno, nego Bog pripusti da padne u njegovu
   ?aku, odredit aeu ti mjesto kamo mo?e pobjeaei.

   ^14Tko hotimieno navali na svoga bli?njega te ga podmuklo ubije, odvuci
   ga i s moga ?rtvenika da se pogubi.

   ^15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smraeu.

   ^16Tko otme eovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti
   zadr?i - neka se kazni smraeu.

   ^17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smraeu."

   ^18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili
   ?akom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju,

   ^19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa ?tapom, onda onome
   koji ga je udario neka je opro?teno, samo neka mu plati njegov gubitak
   vremena i pribavi mu posvema?nje izljeeenje.

   ^20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod
   njegovom ?akom, mora snositi osvetu.

   ^21Ali ako rob pre?ivi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob
   njegovo vlasni?tvo.

   ^22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ?enu te ona pobaci, ali druge
   ?tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati od?tetu koju
   zatra?i njezin mu?. On neka plati kako suci odrede.

   ^23Bude li drugog zla, neka je kazna: ?ivot za ?ivot,

   ^24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu,

   ^25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu.

   ^26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga,
   neka ga oslobodi zbog oka.

   ^27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi
   zbog zuba."

   ^28"Kad goveee ubode eovjeka ili ?enu pa ih usmrti, neka se kamenjem
   kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu
   neka je opro?teno.

   ^29Ali ako je to goveee i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan,
   nije ga euvao, pa ono usmrti eovjeka ili ?enu, neka se to goveee
   kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti.

   ^30Ako se vlasniku oznaei otkupna cijena da svoj ?ivot iskupi, neka
   plati koliko mu se odredi.

   ^31Ubode li goveee djeeaka ili djevojeicu, neka se prema njemu postupi
   isto prema ovome pravilu.

   ^32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru
   trideset srebrnih ?ekela, a goveee neka se kamenuje.

   ^33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga,
   pa u nj upadne goveee ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu:

   ^34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula ?ivotinja neka njemu
   pripadne.

   ^35Kad neeije goveee ubode goveee drugome te ono ugine, onda neka
   prodaju ?ivo goveee, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveee
   neka med-u sebe podijele.

   ^36Ali ako se zna da je to goveee i prije bolo, a njegov ga gospodar
   nije euvao, onda mora nadoknaditi goveee za goveee, dok aee uginulo
   ?ivinee biti njegovo."

   ^37"Tko ukrade goveee ili marvinee od sitne stoke, pa bilo da ga
   zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveee neka se vrati petero
   goveda, a za malo marvinee eetvero marvineadi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Ako se lopov zateee gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac,
   njegovu krv ne treba osveaeivati.

   ^2No ako je veae izi?lo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora
   ?tetu nadoknaditi. Ako nema ni?ta, njega za njegovu krad-u treba
   prodati.

   ^3Nad-e li se ukradeno ?ivinee ?ivo u njegovu vlasni?tvu - goveee,
   magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko."

   ^4"Tko opusto?i njivu ili vinograd pustiv?i svoju stoku da obrsti
   tud-e, neka nadoknadi onim ?to najbolje nad-e na svojoj njivi i u svome
   vinogradu.

   ^5Tko zapali vatru pa ona zahvati drae te izgori ?ito u snopu, u klasu
   ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora ?tetu nadoknaditi.

   ^6Kad tko polo?i kod znanca novac ili stvari na euvanje, pa budu
   pokradene iz njegove kuaee, ako se lopov pronad-e, mora dvostruko
   platiti.

   ^7Ako se lopov ne pronad-e, vlasnik kuaee neka se primakne k Bogu, da
   se doka?e kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bli?njega.

   ^8Za svaki prekr?aj pronevjere - radilo se o goveeetu, magaretu, sitnoj
   stoci, odjeaei ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to
   je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim
   neka plati dvostruko drugome.

   ^9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveee, glavu sitne stoke ili
   bilo kakvo ?ivinee, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne
   bude svjedoka,

   ^10zakletva pred Jahvom neka odluei med-u obojicom je li euvar posegao
   za dobrom svoga bli?njega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a
   euvar nije du?an da nadoknad-uje.

   ^11Nad-e li se da je on ukrao, mora ?tetu nadoknaditi.

   ^12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano
   ne daje od?tete.

   ^13Kad tko posudi ?ivinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati
   ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati od?tetu.

   ^14Je li vlasnik bio s njom, od?tete mu ne daje; ali ako je bila
   unajmljena na izor, neka dod-e po svoju nadnicu."

   ^15"Ako tko zavede djevojku koja nije zarueena i s njom legne, neka za
   nju dadne ?enidbenu procjenu i uzme je za ?enu.

   ^16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti
   srebra u vrijednosti ?enidbene procjene za djevojku.

   ^17Ne dopu?taj da vraearica ?ivi!

   ^18Tko bi god sa ?ivinom legao, treba ga kazniti smraeu.

   ^19Tko bi prinosio ?rtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude
   izrueen prokletstvu, potpuno uni?ten.

   ^20Ne tlaei prido?licu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili
   prido?lice u zemlji egipatskoj.

   ^21Ne cvilite udovice i siroeeta!

   ^22Ako ih ucvili? i oni zavape k meni, sigurno aeu njihove vapaje
   usli?ati.

   ^23Moj aee se gnjev raspaliti i maeem aeu vas pogubiti. Tako aee vam
   ?ene ostati udovice a djeca siroead.

   ^24Ako uzajmi? novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne
   postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameaei mu kamata!

   ^25Uzme? li svome susjedu ogrtae u zalog, mora? mu ga vratiti prije
   zalaza sunca.

   ^26TOa to mu je jedini pokrivae kojim omata svoje tijelo i u kojem mo?e
   leaei. Ako k meni zavapi, usli?at aeu ga jer sam ja milostiv!

   ^27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.

   ^28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog
   vina! Meni daj prvorod-enca od svojih sinova.

   ^29Isto ueini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka
   ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao!

   ^30Budite narod meni posveaeen! Zato nemojte jesti mesa od ?ivotinje
   koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pa?eadi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 "Nemojte davati la?ne izjave! Ne poma?i zlikovcu svjedoeeaei krivo!

   ^2Ne povodi se za mno?tvom da eini? zlo; niti svjedoei u parnici
   stajuaei na stranu veaeine protiv pravde.

   ^3Ne smije? biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.

   ^4Kad nabasa? na zalutalo goveee ili magare svoga neprijatelja, mora?
   mu ga natrag dovesti.

   ^5Ako opazi? magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom,
   nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom mora? mu pomoaei da se
   digne.

   ^6Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici.

   ^7Stoj daleko od la?ne optu?be; ne ubijaj nedu?na i pravedna, jer ja
   zlikovcu ne pra?tam.

   ^8Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i
   upropa?aeuje pravo pravednika.

   ^9Ne ugnjetavaj prido?licu! TOa znate kako je prido?lici; i sami ste
   bili prido?lice u zemlji egipatskoj."

   ^10"?est godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri,

   ^11a sedme je godine pusti da poeiva neobrad-ena. Neka se s nje hrani
   sirotinja tvoga naroda, a ?to njoj ostane, neka pojede poljska ?ivina.
   Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom.

   ^12?est dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani,
   da ti otpoeine vo i magarac i da odahne sin tvoje slu?kinje i
   prido?lica.

   ^13Pripazite na sve ?to sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih
   bogova. Neka se to i ne euje iz tvojih usta."

   ^14"Triput na godinu odr?avaj u moju east svetkovinu.

   ^15Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odred-eno vrijeme u mjesecu Abibu
   - jer si u njemu iz Egipta izi?ao - sedam dana jedi beskvasan kruh,
   kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku!

   ^16Onda slavi Blagdan ?etve - prvina ?to ih donose polja koja
   zasijava?. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupi?
   plodove svoga truda.

   ^17Triput na godinu neka svi tvoji mu?ki stupe pred Gospodara Jahvu.

   ^18Krv ?rtve koju u moju east ?rtvuje? nemoj prinositi s ukvasanim
   kruhom; salo od ?rtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za
   sutradan.

   ^19Donosi u kuaeu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje.
   Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke."

   ^20"?aljem, evo, svog and-ela pred tobom da te euva na putu i dovede te
   u mjesto koje sam priredio.

   ^21Po?tuj ga i slu?aj! Ne buni se protiv njega, jer vam neaee opra?tati
   prekr?aje: tOa moje je ime u njemu.

   ^22Ako mu se bude? vjerno pokoravao i bude? vr?io sve ?to sam naredio,
   ja aeu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim
   protivnicima.

   ^23And-eo aee moj iaei pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita,
   Peri?ana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uni?tim.

   ^24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj ?tovanje; ne
   postupaj kako oni rade nego njihove kumire poru?i i stupove im
   porazbijaj.

   ^25Iskazujte ?tovanje Jahvi, Bogu svome, pa aeu blagoslivati tvoj kruh
   i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest.

   ^26U tvojoj zemlji neaee biti pometkinje; ja aeu ueiniti punim broj
   tvojih dana.

   ^27Pred tobom aeu odaslati stravu svoju; u mete? aeu baciti sav svijet
   med-u koji dospije? i ueinit aeu da svi tvoji neprijatelji bje?e pred
   tobom.

   ^28Str?ljene aeu pred tobom oda?iljati da ispred tebe tjeraju u bijeg
   Hivijce, Kanaance i Hetite.

   ^29Neaeu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i
   divlje se ?ivotinje ne razmno?e na tvoju ?tetu.

   ^30Tjerat aeu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste,
   tako da zemlju zaposjedne?.

   ^31Postavit aeu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od
   pustinje pa do Rijeke. Predat aeu, naime, stanovni?tvo zemlje u tvoje
   ?ake, a ti ga ispred sebe tjeraj.

   ^32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima.

   ^33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv
   mene. Ako bi ?tovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Potom reee Mojsiju: "Uzad-i k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i
   sedamdeset izraelskih starje?ina. Poklonite se izdaljega!

   ^2Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primieu, a puk
   neka se s njim ne penje."

   ^3Dod-e Mojsije i kaza narodu sve rijeei Jahvine i sve odredbe. A sav
   puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeei ?to ih Jahve reee, vr?it aeemo."

   ^4Tada Mojsije popi?e sve rijeei Jahvine. A ujutro podrani te podigne
   ?rtvenik na podno?ju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena
   Izraelovih.

   ^5Zatim nalo?i mladim Izraelcima da prinesu ?rtve paljenice i da
   ?rtvuju Jahvi junce kao ?rtve prieesnice.

   ^6Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije
   po ?rtveniku.

   ^7Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proeita, a narod
   uzvrati: "Sve ?to je Jahve rekao, izvr?it aeemo i poslu?at aeemo."

   ^8Mojsije potom uzme krvi te po?kropi narod govoreaei: "Ovo je krv
   Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeei."

   ^9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset
   starje?ina Izraelovih.

   ^10Oni vidje?e Boga Izraelova: podno?je njegovim nogama kao da je bilo
   od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo.

   ^11Ni ruke svoje nije pru?io na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga
   motrili i jeli i pili.

   ^12Onda Jahve reee Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prieekaj ondje.
   Dat aeu ti kamene ploee sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu
   pouku napisao."

   ^13Ustane Mojsije i njegov pomoaenik Jo?ua te se Mojsije popne na brdo
   Bo?je.

   ^14A starje?inama reee: "Eekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s
   vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih."

   ^15Zatim Mojsije uzad-e na brdo, a onda oblak prekri brdo.

   ^16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavija?e ?est
   dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka.

   ^17Slava Jahvina na vrhuncu brda bija?e oeima Izraelaca kao vatra koja
   sa?i?e. Mojsije zad-e u oblak i uspne se na brdo.

   ^18Eetrdeset dana i eetrdeset noaei boravio je Mojsije na brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju east od
   svakoga koji daje od srca.

   ^3A primajte ove darove: zlato, srebro i tue;

   ^4ljubieasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan;

   ^5ueinjene ovnujske ko?e, pa fine ko?e; bagremovo drvo;

   ^6ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kad-enje;

   ^7oniks i drugo drago kamenje koje aee se umetnuti u opleaeak i
   naprsnik.

   ^8Neka mi sagrade Sveti?te da mogu boraviti med-u njima.

   ^9Pri gradnji Prebivali?ta i svega u njemu postupi toeno prema uzorku
   koji ti poka?em."

   ^10"Od bagremova drva neka naprave Koveeg: dva i po lakta dug, lakat i
   po ?irok i lakat i po visok.

   ^11Okuj ga eistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi
   naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^12Salij za nj eetiri zlatna koluta; prikuj ih za eetiri njegove noge;
   dva koluta s jedne strane, a dva s druge.

   ^13Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj.

   ^14Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Koveega da se na njima
   Koveeg nosi.

   ^15Neka motke ostanu u kolutima Koveega; neka se iz njih ne izvlaee.

   ^16Svjedoeanstvo koje aeu ti predati - u Koveeg polo?i."

   ^17"Pomirili?te napravi takod-er od eistoga zlata. Neka bude dugo dva i
   pol lakta, a ?iroko lakat i pol.

   ^18Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirili?ta.

   ^19Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi
   kraj. Prievrsti ih na oba kraja Pomirili?ta da s njim saeinjavaju jedan
   komad.

   ^20Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima
   zaklanjaju Pomirili?te. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome,
   ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirili?te.

   ^21Stavi na Koveeg Pomirili?te, a u Koveeg polo?i ploee Svjedoeanstva
   ?to aeu ti ih dati.

   ^22Tu aeu se ja s tobom sastajati i ozgo aeu ti, iznad Pomirili?ta -
   izmed-u ona dva kerubina ?to su na Koveegu ploea Svjedoeanstva -
   saopaeavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima."

   ^23"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat
   i pol visok.

   ^24U eisto ga zlato oblo?i i naeini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^25Naokolo mu naeini obrub, podlanicu ?irok, a onda po obrubu stavi
   zavr?ni pojas od zlata.

   ^26Nadalje, uspravi mu eetiri koluta od zlata pa mu ih prievrsti na
   njegova eetiri no?na ugla.

   ^27Neka su kolutovi tik pod obrubom da slu?e kao kvake motkama za
   no?enje stola.

   ^28Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima aee se
   stol nositi.

   ^29Za nj onda napravi: zdjele, varjaee, vreeve i pehare za izlijevanje
   prinosa. Naeini ih od eistoga zlata.

   ^30Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh."

   ^31"Naeini svijeaenjak od eistoga zlata. Svijeaenjak neka bude skovan.
   Njegovo podno?je, njegov stalak, njegove ea?e, ea?ke i latice - sve
   neka bude od jednoga komada.

   ^32?est krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane
   stalka, a tri kraka s druge strane stalka.

   ^33Na jednome kraku neka budu tri ea?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   s ea?kom i laticama. Tako za svih ?est krakova ?to budu izbijali iz
   stalka svijeaenjaka.

   ^34Na samome svijeaenjaku neka budu eetiri ea?e u obliku bademova
   cvijeta, svaka s ea?kom i laticama.

   ^35Ea?ka ispod dva kraka, saeinjavajuaei jedan komad s njime; onda
   ea?ka ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa ea?ka ispod
   dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih ?est
   krakova ?to iz stalka budu izbijali.

   ^36Njihove ea?ke i njihovi krakovi saeinjavat aee jedan komad s njim -
   sve skovano u jednome komadu od eistoga zlata.

   ^37Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu
   postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda.

   ^38Usekaei i pepeljare za njih neka su od eistoga zlata.

   ^39Upotrijebi talenat eistoga zlata za svijeaenjak i sav njegov pribor.

   ^40Pazi! Naeini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Prebivali?te naeini od deset zavjesa: od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni
   likovi kerubina - djelo umjetnika.

   ^2Du?ina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je
   ?irina eetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere.

   ^3Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa
   opet jedna s drugom.

   ^4Napravi petlje od ljubieaste vune pri rubu krajnje zavjese u
   sastavljenom komadu.

   ^5Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od
   zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naeinjene jedna
   spram druge.

   ^6Onda napravi pedeset kopea od zlata. Zavjese zatim kopeama sastavi
   jednu s drugom. Tako aee Prebivali?te biti jedna cjelina.

   ^7Naeini zatim zavjese od kostrijeti za ?ator povrh Prebivali?ta.
   Naeini ih jedanaest.

   ^8Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a ?irina svake
   zavjese eetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere.

   ^9Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih ?est zavjesa napose.
   ?estu zavjesu podvostruei na proeelju ?atora.

   ^10U?ij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa,
   a pedeset na rubu drugoga.

   ^11Izradi pedeset kopea od tuea, zapni kopee za petlje da sastavi?
   ?ator u cjelinu.

   ^12A kako aee zavjese od ?atora pretjecati, neka se polovina zavjesa
   ?to preostane spu?ta na zadnjem dijelu Prebivali?ta.

   ^13Od onoga ?to preteee na du?ini ?atorskih zavjesa neka po jedan lakat
   visi na obje strane svetoga ?atora da ga zaklanja.

   ^14Napokon napravi ?atoru pokrov od ueinjenih i u crveno obojenih
   ovnujskih ko?a, a povrh njega pokrov od finih ko?a.

   ^15Trenice ?to aee nauzgor stajati za Prebivali?te napravi od bagremova
   drva.

   ^16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol ?iroka.

   ^17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno dr?e. Tako napravi
   na svakoj trenici za Prebivali?te.

   ^18Trenice za Prebivali?te postavi: dvadeset trenica s juga, prema
   podnevu;

   ^19onda pod dvadeset trenica napravi eetrdeset podno?ja od srebra, dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva
   podno?ja za dva klina svake slijedeaee trenice.

   ^20Za drugu stranu Prebivali?ta, sa sjevera: dvadeset trenica

   ^21i eetrdeset srebrnih podno?ja, dva podno?ja za dva klina prve
   trenice, i tako redom, dva podno?ja za svaku trenicu.

   ^22Na stra?njoj strani Prebivali?ta, sa zapada, postavi ?est trenica.

   ^23Napravi i dvije trenice za stra?nje uglove Prebivali?ta.

   ^24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka
   budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla.

   ^25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podno?jima:
   ?esnaest podno?ja, dva podno?ja pod prvom trenicom, a dva opet podno?ja
   pod svakom slijedeaeom trenicom.

   ^26Nadalje napravi prijeenice od bagremova drva: pet njih za trenice s
   jedne strane Prebivali?ta,

   ^27a pet prijeenica s druge strane Prebivali?ta; onda pet prijeenica za
   trenice Prebivali?ta straga prema zapadu.

   ^28Srednja prijeenica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na
   drugi.

   ^29Trenice oblo?i zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje aee se
   prijeenice provlaeiti, naeini od zlata. Prijeenice onda oblo?i zlatom.

   ^30Tako, dakle, podigni Prebivali?te prema nacrtu koji ti je pokazan na
   brdu."

   ^31"Napravi zavjesu od ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini.

   ^32Objesi je na eetiri stupa od bagremova drva, zlatom oblo?ena, s
   kopeama od zlata, a na eetiri podno?ja od srebra.

   ^33Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Koveeg svjedoeanstva tu za
   zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Sveti?te od Sveti?ta nad
   sveti?tima.

   ^34Stavi Pomirili?te na Koveeg svjedoeanstva u Svetinji nad svetinjama.

   ^35Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeaenjak na ju?nu stranu
   Prebivali?ta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu.

   ^36A na ulazu u ?ator napravi zastorak od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen.

   ^37Za zastorak iste?i pet stupeiaea od bagrenova drva pa ih oblo?i
   zlatom. Kopee za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podno?ja od
   tuea."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 "Naeini ?rtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata ?irok
   - prava eetvorina - i tri lakta visok.

   ^2Na njegova eetiri ugla naeini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome
   komadu s njim. I tueem ga okuj.

   ^3Dalje, naeini za ?rtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaee,
   kotliaee, vilju?ke i kadionike. Sve potrep?tine za ?rtvenik naeini od
   tuea.

   ^4Onda naeini za nj re?etku od tuea, u obliku mre?ice,

   ^5a na eetiri ugla mre?icu ispod izboeine ?rtvenika, tako da zahvati do
   sredine ?rtvenika.

   ^6Napravi zatim motke za ?rtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tueem
   okuj.

   ^7Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da dod-u na obje strane
   ?rtvenika kad se nosi.

   ^8Naeini ga ?uplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka
   je i napravljen."

   ^9"Napravi i dvori?te Prebivali?ta. Na ju?noj strani napravi zavjese od
   prepredenog lana, sto lakata u du?inu s te strane.

   ^10Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podno?ja od tuea i
   neka imaju kopee i ?ipke od srebra.

   ^11Isto tako za sjevernu stranu naeini plahte sto lakata duge. Njihovih
   dvadeset stupova i dvadeset podno?ja od tuea, ali kopee i ?ipke neka su
   od srebra.

   ^12?irini dvori?ta sa zapadne strane trebat aee zavjese pedeset lakata
   duge, sa deset stupova i deset podno?ja.

   ^13?irina dvori?ta prema istoenoj strani neka bude pedeset lakata.

   ^14Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge,
   sa svoja tri stupa i njihova tri podno?ja.

   ^15A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri
   stupa i njihova tri podno?ja.

   ^16Za dvori?ni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubieastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja eetiri
   stupa i njihova eetiri podno?ja.

   ^17Svi stupovi naokolo dvori?ta neka su povezani srebrnim ?ipkama. Neka
   su im kopee od srebra, a podno?ja od tuea.

   ^18Neka je dvori?te u duljinu sto lakata, u ?irinu pedeset, a u visinu
   pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podno?ja od tuea.

   ^19Sve potrep?tine u Prebivali?tu za opaeu upotrebu i svi njegovi
   koeiaei, a tako i koeiaei u dvori?tu, neka su od tuea."

   ^20"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose eistoga ulja od
   istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori.

   ^21Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u ?ator sastanka izvan
   zavjese ?to zaklanja Svjedoeanstvo da gori pred Jahvom od veeeri do
   jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske nara?taje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 "A onda dovedi k sebi izmed-u Izraelaca svoga brata Arona zajedno s
   njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi slu?e
   kao sveaeenici.

   ^2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na east i ukras.

   ^3Obrati se svim vje?tacima koje sam obdario mudro?aeu neka naprave
   haljine Aronu da bi se posvetio i vr?io sveaeenieku slu?bu u moju east.

   ^4Neka ovu odjeaeu naprave: naprsnik, opleaeak, ogrtae, ko?ulju resama
   obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeaeu za tvoga brata
   Arona i njegove sinove da mi slu?e kao sveaeenici.

   ^5Stoga neka oni primaju zlato, ljubieasto, crveno i tamnocrveno
   predivo i prepredeni lan."

   ^6"Opleaeak neka naprave od zlata, od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vje?to izrad-en.

   ^7Neka na njemu budu dvije poramenice, prievr?aeene za njegove krajeve.

   ^8Tkanica ?to bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od
   ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a
   neka s njim saeinjava jedan komad.

   ^9Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ure?i imena Izraelovih
   sinova:

   ^10?est njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih ?est
   imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu rod-enju.

   ^11Kao ?to rezbar dragulja urezuje peeate na prstene, tako ti ure?i
   imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub,

   ^12pa prievrsti oba draga kamena za poramenice opleaeka da budu
   spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena
   o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeaea.

   ^13Naeini zlatne okvire

   ^14i dva laneiaea od eistoga zlata. Naeini ih kao zasukane uzice i onda
   zasukane laneiaee prievrsti za okvire."

   ^15"Naprsnik za presud-ivanje izradi umjetnieki; izvedi to kao i posao
   na opleaeku: od zlata, od ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   od prepredenog lana.

   ^16Neka bude eetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a
   pedalj ?irina.

   ^17Na njemu poredaj eetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude:
   rubin, topaz i alem;

   ^18u drugome redu: smaragd, safir i ametist;

   ^19u treaeem redu: hijacint, ahat i ledac;

   ^20a u eetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u
   zlatne okvire.

   ^21Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova.
   Neka budu urezani kao i peeati na prstenju, svaki s imenom jednoga od
   dvanaest plemena.

   ^22Napravi za naprsnik laneiaee od eistoga zlata, zasukane kao uzice.

   ^23Zatim napravi za naprsnik dva kolutiaea od zlata i prievrsti ih na
   dva gornja ugla naprsnika.

   ^24Onda prive?i dvije zlatne uzice za ta dva kolutiaea koja budu
   prievr?aeena za uglove naprsnika.

   ^25Druga dva kraja uzica prive?i za dva okvira. Sad ih tako prievrsti
   za poramenice opleaeka sprijeda.

   ^26Napravi dva kolutiaea od zlata pa ih prievrsti za dva donja ugla
   naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleaeku.

   ^27Napravi jo? dva kolutiaea od zlata i prievrsti ih za donji, prednji
   kraj poramenice opleaeka, uz njegov ?av povrh tkanice opleaeka.

   ^28Neka se naprsnik sve?e za svoje kolutiaee s kolutiaeima opleaeka
   vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se
   ne mo?e odvajati od opleaeka.

   ^29Neka tako Aron, kada god ulazi u Sveti?te, na svome srcu nosi imena
   sinova Izraelovih na naprsniku za presud-ivanje da ih uvijek doziva u
   sjeaeanje pred Jahvom.

   ^30U naprsnik za presud-ivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i
   oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron
   uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih."

   ^31"Ogrtae za opleaeak sav napravi od ljubieastog prediva.

   ^32Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza
   neka bude op?iven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtae ne podere.

   ^33Na njegovu rubu sve naokolo naeini ?ipke od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, a izmed-u njih zvonca od zlata naokolo;

   ^34zlatno zvonce pa ?ipak, zlatno zvonce pa ?ipak naokolo ogrtaea uz
   rub.

   ^35Neka budu na Aronu dok vr?i slu?bu, da se euje kad ulazi u Sveti?te
   pred Jahvu i kad izlazi; tako neaee umrijeti."

   ^36"Napravi potom jednu ploeu od eistoga zlata i na njoj ure?i, kao ?to
   se urezuje na peeatnom prstenu: 'Jahvi posveaeen'.

   ^37Za mitru je prive?i modrom vrpcom da stoji s proeelja mitre.

   ^38Neka stoji na Aronovu eelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke
   koji bi mogli okaljati sve svete prinose ?to ih Izraelci posveaeuju.
   Neka uvijek stoji na njegovu eelu da za njih stjeee blagonaklonost
   Jahvinu.

   ^39Ko?ulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas
   vezom izvezi.

   ^40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na east
   i ukras.

   ^41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih poma?i,
   ispuni im ruke vla?aeu i posveti ih da mi slu?e kao sveaeenici.

   ^42Napravi za njih gaaeice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka se?u
   od bedara do stegna.

   ^43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u ?ator sastanka ili
   kad se primieu ?rtveniku za slu?bu u Sveti?tu da ne navuku na se
   krivnju i umru. To neka bude vjeena naredba za nj i za njegovo
   potomstvo poslije njega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "Ovo je obred koji aee? obaviti na njima da ih posveti? za moje
   sveaeenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane;

   ^2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaea zamije?enih u ulju i
   beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga p?enienog
   bra?na.

   ^3Nasla?i ih u ko?aricu i u ko?arici prinesi ih s juncem i oba ovna."

   ^4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u ?ator sastanka i operi ih u
   vodi.

   ^5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u ko?ulju; stavi na nj ogrtae
   opleaeka, opleaeak i naprsnik i opa?i ga tkanicom opleaeka.

   ^6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac.

   ^7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i poma?i ga.

   ^8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u ko?ulje;

   ^9opa?i ih u pasove i obvij im turbane. Sveaeeni?tvo neka im pripada
   vjeenom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!"

   ^10"Dovedi zatim junca pred ?ator sastanka, pa neka Aron i njegovi
   sinovi stave ruke juncu na glavu.

   ^11Onda pred Jahvom, na ulazu u ?ator sastanka, junca zakolji.

   ^12Uzmi juneeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove ?rtvenika.
   Ostatak krvi izlij podno ?rtvenika.

   ^13Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko
   njih, pa spali na ?rtveniku.

   ^14Meso od junca, njegovu ko?u i njegovu neeist spali na vatri izvan
   tabori?ta. To je ?rtva okajnica.

   ^15Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave
   na njegovu glavu svoje ruke.

   ^16Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^17Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i polo?i ih na
   njegove ostale dijelove i glavu.

   ^18I onda cijeloga ovna spali na ?rtveniku. ?rtva je to paljenica u
   east Jahvi, miris ugodan, ?rtva ognjena.

   ^19Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke ovnu na glavu.

   ^20Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome nama?i resicu desnoga Aronova
   uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci
   pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni ?rtvenik
   naokolo.

   ^21Uzmi onda krvi ?to je ostala na ?rtveniku i ulja za pomazanje i
   po?kropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela.
   Tako aee biti posveaeen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela
   njegovih sinova."

   ^22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak
   s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleaee - jer je to ovan
   prinesen za sveaeenieko posveaeenje -

   ^23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolae na ulju i jednu prevrtu iz
   ko?arice beskvasnoga kruha ?to je pred Jahvom.

   ^24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom.

   ^25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na ?rtveniku, povrh ?rtve
   paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena ?rtva u east
   Jahvi.

   ^26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveaeenje i prinesi ih
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio.

   ^27Posveti grudi ?to su bile prinesene kao ?rtva prikaznica i pleaee
   ?to je bilo prineseno kao ?rtva podizanica od ovna prinesena za
   posveaeenje Arona i njegovih sinova.

   ^28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za
   sva vremena. TOa to je ujam koji aee Izraelci davati od svojih
   prieesnica - ujam koji Jahvi pripada.

   ^29Aronova posveaeena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije
   njega da u njima budu pomazani i posveaeeni.

   ^30Sin koji postane sveaeenikom mjesto njega, kad ud-e u ?ator sastanka
   da vr?i slu?bu u Sveti?tu, neka ih nosi sedam dana."

   ^31"Uzmi onda ovna za posveaeenje i skuhaj njegovo meso na posveaeenome
   mjestu.

   ^32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz
   ko?arice na ulazu u ?ator sastanka.

   ^33Neka jedu od onoga ?to je poslu?ilo za njihovo oei?aeenje, da im se
   ruke ispune vla?aeu i da budu posveaeeni. Nijedan svjetovnjak neka ne
   jede od toga jer je posveaeeno.

   ^34Ako bi ostalo ?to mesa od sveaeeniekog posveaeenja ili ?to od onoga
   kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je
   posveaeeno."

   ^35"Toeno tako ueini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio.
   Posveaeuj ih sedam dana.

   ^36Svakoga dana prinesi jednoga junca kao ?rtvu okajnicu - za
   pomirenje. I prinesi ?rtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga
   poma?i da bude posveaeen.

   ^37Sedam dana prinosi ?rtvu pomirnicu za ?rtvenik i posveaeuj ga. Tako
   aee ?rtvenik postati presvet, i sve ?to se ?rtvenika dotakne bit aee
   posveaeeno."

   ^38"A ovo treba da prinosi? na ?rtveniku: dva janjca godinu dana stara,
   svaki dan bez prijekida.

   ^39Jedno janje ?rtvuj ujutro, a drugo uveeer.

   ^40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga bra?na
   zamije?ena u eetvrtini hina istupanog ulja i ?rtvu ljevanicu od
   eetvrtine hina vina.

   ^41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi ?rtvu prinosnicu s
   njezinom ?rtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, ?rtvu u
   east Jahvi paljenu.

   ^42Neka to bude trajna ?rtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu
   u ?ator sastanka, pred Jahvom. Tu aeu se ja s tobom sastajati da ti
   govorim.

   ^43I s Izraelcima aeu se tu sastajati, i moja aee ih slava
   posveaeivati.

   ^44Ja aeu posvetiti ?ator sastanka i ?rtvenik; posvetit aeu Arona i
   njegove sinove da mi slu?e kao sveaeenici.

   ^45Ja aeu prebivati med-u Izraelcima i biti njihov Bog.

   ^46Upoznat aee oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je
   izbavio iz zemlje egipatske da prebivam med-u njima - ja, Jahve, Bog
   njihov."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 "Napravi i ?rtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova
   drva.

   ^2Neka bude lakat dug, lakat ?irok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka
   mu ro?eiaei budu od jednoga komada s njim.

   ^3Oblo?i mu u eisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo
   i njegove ro?eiaee. Naeini mu zlatan zavr?ni pojas naokolo.

   ^4Naeini mu dva zlatna koluta. Prievrsti mu ih s dviju suprotnih strana
   ispod zavr?nog pojasa. Kroz njih aee se provlaeiti motke za no?enje.

   ^5Motke naeini od bagremova drva i zlatom ih oblo?i.

   ^6Postavi ?rtvenik pred zavjesu ?to zastire Koveeg Svjedoeanstva -
   nasuprot Pomirili?tu nad Svjedoeanstvom - gdje aeu se ja s tobom
   sastajati.

   ^7Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema
   svjetla;

   ^8neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude
   svagda?nje kadiono prino?enje pred Jahvom u sve va?e nara?taje.

   ^9Ne prinosi na njemu ni neposveaeenoga tamjana, ni paljenice, ni
   prinosnice, ni ljevanice!

   ^10Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim
   ro?eiaeima. Krvlju ?rtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu,
   neka obavi obred pomirenja za ?rtvenik. Tako einite u sve nara?taje.
   Jer oltar je presveta svetinja Jahvina."

   ^11Nadalje Jahve reee Mojsiju:

   ^12"Kad bude? pravio popis Izraelaca prilikom novaeenja, neka svatko da
   Jahvi otkupninu za se kad se upi?e, da ih kakvo zlo ne snad-e zbog
   novaeenja.

   ^13Tko god potpada pod novaeenje, ovoliko neka dadne: pola ?ekela -
   prema hramskom ?ekelu, gdje je dvadeset gera u ?ekelu. To pola ?ekela
   neka bude kao prinos Jahvi.

   ^14Tko god potpada pod novaeenje, od dvadeset godina starosti pa
   navi?e, neka dadne prinos Jahvi.

   ^15Bogata? neka ne plaaea vi?e niti siromah manje od pola ?ekela kad
   daju prinos Jahvi kao otkup za se.

   ^16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odred-uj ga za potrebe ?atora
   sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeaea Izraelaca i da im
   bude milostiv."

   ^17Reee Jahve Mojsiju:

   ^18"Napravi umivaonik od tuea i podno?je od tuea za umivanje. Postavi
   ga izmed-u ?atora sastanka i ?rtvenika. Nalij u nj vode

   ^19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega.

   ^20Kad moradnu ulaziti u ?ator sastanka, ili kad se moradnu primicati
   ?rtveniku za slu?bu da spaljuju ?rtve u east Jahvi paljene, neka se
   vodom operu da ne poginu.

   ^21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna
   naredba Aronu i njegovim potomcima u sve nara?taje."

   ^22Jo? reee Jahve Mojsiju:

   ^23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina ?ekela smirne samotoka, pola
   te te?ine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset
   mirisave trstike,

   ^24pet stotina - prema hramskom ?ekelu - lovorike i jedan hin maslinova
   ulja.

   ^25Od toga napravi posveaeeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da
   ju je pravio pomastar. Neka to bude posveaeeno ulje za pomazanje.

   ^26Time onda poma?i: ?ator sastanka i Koveeg Svjedoeanstva;

   ^27stol i sav njegov pribor; svijeaenjak i sav njegov pribor; ?rtvenik
   kadioni;

   ^28?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov
   stalak:

   ^29posveti ih, i oni aee tako postati posveaeeni; i ?to god ih se
   dotakne, posveaeeno aee postati.

   ^30Poma?i Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveaeenike.

   ^31Onda ka?i Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveaeeno ulje za
   pomazanje od koljena do koljena.

   ^32Ne smije se polijevati po tijelu obienoga eovjeka; ne smijete
   praviti drugoga ovakva sastava! To je posveaeeno i neka vam bude sveto!

   ^33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka
   se odstrani od svog naroda!'"

   ^34Jahve jo? reee Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, ?eheleta i
   helebene. Od ovih mirodija i eistoga tamjana,

   ^35sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kad-enje, smjesu
   mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, eistu, svetu.

   ^36Od toga ne?to smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoeanstvo, u
   ?ator sastanka, gdje aeu se ja s tobom sastajati. Dr?ite ovu mirodiju
   presvetom!

   ^37A miomiris koji napravi? prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne
   smijete praviti. To dr?i za svetinju Jahvi!

   ^38Tko sebi napravi ?to takvo da mu miri?e, neka se iskorijeni iz svoga
   naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena
   Hurova iz plemena Judina.

   ^3Napunio sam ga duhom Bo?jim koji mu je dao umje?nost, razumijevanje i
   sposobnost za svakovrsne poslove:

   ^4da zami?lja nacrte za radove od zlata, srebra i tuea;

   ^5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove
   svakakve.

   ^6Dodao sam jo? Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vje?tinom
   sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve ?to sam ti
   naredio:

   ^7?ator sastanka, Koveeg Svjedoeanstva, povrh njega Pomirili?te i sav
   namje?taj ?atora;

   ^8stol i sav njegov pribor, eisti svijeaenjak sa svim njegovim
   priborom;

   ^9kadioni ?rtvenik, ?rtvenik za ?rtve paljenice i njegov pribor, onda
   umivaonik i njegovo podno?je;

   ^10odijela za slu?bu, posveaeena odijela za sveaeenika Arona i odijela
   za njegove sinove, za njihovu sveaeenieku slu?bu;

   ^11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Sveti?te. Sve neka
   naeine kako sam ti naredio."

   ^12Jahve opet reee Mojsiju:

   ^13"Reci Izraelcima: Subote moje morate odr?avati, jer subota je znak
   izmed-u mene i vas od nara?taja do nara?taja, da budete svjesni da vas
   ja, Jahve, posveaeujem.

   ^14Dr?ite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka
   se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^15?est dana neka se vr?e poslovi, ali sedmi dan neka bude dan
   posvema?njeg odmora, Jahvi posveaeen. Tko bi u dan subotni obavljao
   kakav posao neka se pogubi.

   ^16Stoga neka Izraelci dr?e subotu - svetkujuaei je od nara?taja do
   nara?taja - kao vjeeni savez.

   ^17Neka je ona znak, zauvijek, izmed-u mene i Izraelaca. TOa Jahve je
   za ?est dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i
   odahnuo."

   ^18Kad Jahve svr?i svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu
   dvije ploee Svjedoeanstva, ploee kamene, ispisane prstom Bo?jim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 A narod, videaei gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko
   Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!
   Ne znamo ?to se dogodi s tim eovjekom Mojsijem koji nas izvede iz
   zemlje egipatske."

   ^2"Poskidajte zlatne nau?nice ?to vise o u?ima va?ih ?ena, va?ih sinova
   i va?ih kaeeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite."

   ^3Sav svijet skine zlatne nau?nice ?to ih je o u?ima imao i donese
   Aronu.

   ^4Primiv?i zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naeini
   saliveno tele. A oni povieu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo
   iz zemlje egipatske."

   ^5Vidjev?i to Aron, sagradi pred njim ?rtvenik a onda najavi: "Sutra
   neka se priredi sveeanost u east Jahvi!"

   ^6Sutradan rano ustanu i prinesu ?rtve paljenice i donesu ?rtve
   prieesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da
   se zabavlja.

   ^7"Po?uri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si
   izveo iz zemlje egipatske, po?ao je naopako.

   ^8Brzo su za?li s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od
   rastopljene kovine, preda nj pali nieice i ?rtve mu prinijeli uz
   poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!'

   ^9Dobro vidim", reee dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde ?ije.

   ^10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda
   aeu od tebe razviti velik narod."

   ^11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O
   Jahve! Eemu da gnjevom plamti? na svoj narod koji si izbavio iz zemlje
   egipatske silom velikom i rukom jakom!

   ^12Za?to bi Egipaeani morali reaei: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako
   da ih smakne u brdinama i izbri?e s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i
   ljutinu; odustani od zla svome narodu!

   ^13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim
   sobom zakleo i obeaeao im: 'Razmno?it aeu va?e potomstvo kao zvijezde
   na nebu i svu zemlju ovu ?to sam obeaeao dat aeu va?em potomstvu i ona
   aee zavazda biti njihova ba?tina.'"

   ^14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreaeu kojom mu bija?e
   zaprijetio.

   ^15Mojsije se okrene i sid-e s brda. U rukama su mu bile dvije ploee
   Svjedoeanstva, ploee ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s
   druge strane.

   ^16Ploee su bile djelo Bo?je; pismo je bilo pismo Bo?je u ploeama
   urezano.

   ^17A Jo?ua eu viku naroda koji je bueio pa reee Mojsiju: "Bojna vika u
   taboru!"

   ^18Mojsije mu odgovori: "Niti vieu pobjednici, niti tu?e pobijed-eni:
   tu ja samo pjesmu eujem."

   ^19Eim se pribli?i taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se
   Mojsije. Baci iz ruku ploee i razbije ih na podno?ju brda.

   ^20Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre.
   Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.

   ^21"?to ti je ovaj puk ueinio", reee Mojsije Aronu, "da si tako velik
   grijeh na nj svalio?"

   ^22"Neka se moj gospodar srd?bom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam
   dobro zna? kako je ovaj narod na zlo sklon.

   ^23Reko?e mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo ?to se
   dogodi s tim eovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.'

   ^24Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga
   dado?e, a ja ga bacih u vatru te izad-e ovo tele."

   ^25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tOa Aron ih je
   pustio da padnu u idolopoklonstvo med-u svojim neprijateljima -

   ^26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi
   se sinovi Levijevi okupe oko njega.

   ^27On im reee: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripa?e
   mae o bedro i pod-e taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga
   brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'"

   ^28Sinovi Levijevi izvr?i?e Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko
   tri tisuaee ljudi.

   ^29"Danas ste se posvetili Jahvi za slu?bu", reee Mojsije, "tko uz
   cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje
   blagoslov."

   ^30Sutradan reee Mojsije narodu: "Te?ak ste grijeh poeinili. Ipak aeu
   se Jahvi popeti. Mo?da za va? grijeh opro?tenje pribavim."

   ^31Mojsije se vrati Jahvi pa reee: "Jao! Narod onaj te?ak je grijeh
   poeinio napraviv?i sebi boga od zlata.

   ^32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neaee?, onda i mene izbri?i iz
   svoje knjige koju si napisao."

   ^33Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagrije?io
   izbrisat aeu iz svoje knjige.

   ^34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. And-eo aee moj pred
   tobom iaei. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova aeu ih grijeha
   kazniti."

   ^35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta ?to im ga Aron naeini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Jahve reee Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz
   zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i
   Jakovu da aeu je dati njihovim potomcima.

   ^2Pred tobom aeu poslati and-ela; istjerat aeu Kanaance, Amorejce,
   Hetite, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^3Idite u zemlju kojom teee mlijeko i med. Ja s vama neaeu poaei - jer
   ste narod tvrde ?ije - da vas putem ne istrijebim."

   ^4Kad narod eu ove o?tre rijeei, poee tugovati. I nitko vi?e ne stavi
   na se svoga nakita.

   ^5Jer reee Jahve Mojsiju: "Ka?i Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde ?ije.
   Kad bih ja s vama i?ao samo eas, uni?tio bih vas. Stoga skinite svoj
   nakit, a ja aeu vidjeti ?to aeu s vama ueiniti.'"

   ^6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita.

   ^7Mojsije uze ?ator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva
   ga ?ator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, po?ao bi k ?atoru
   sastanka, koji se nalazio izvan tabora.

   ^8Kad bi god Mojsije po?ao u ?ator, sav bi se narod digao; svatko bi
   stajao kod ulaza u svoj ?ator i gledao za Mojsijem dok ne bi u?ao u
   ?ator.

   ^9A kad bi Mojsije u?ao u ?ator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na
   ulazu u ?ator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao.

   ^10Videaei kako stup oblaka stoji na ulazu ?atora, sav bi se narod tada
   dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga ?atora.

   ^11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao ?to eovjek
   govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se
   njegov pomoaenik Jo?ua, sin Nunov, mlad-arac, iz ?atora ne bi micao.

   ^12Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod',
   ali mi nisi objavio koga aee? sa mnom poslati. Jo? si mi rekao: 'Znam
   te po imenu, i ti u?iva? moju blagonaklonost.'

   ^13Stoga, ako u?ivam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te
   shvatim i da dalje u?ivam tvoju blagonaklonost. Promisli takod-er da je
   ova svjetina tvoj narod."

   ^14"Ja aeu osobno s tobom poaei", odgovori Jahve, "i poeinak ti
   priu?titi."

   ^15"Ako ti ne pod-e?", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi.

   ^16TOa kako aee se znati da u?ivamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod?
   Po tome ?to ide? s nama. Time aeemo se samo razlikovati ja i tvoj narod
   med-u svim narodima koji su na licu zemlje."

   ^17"I ovo ?to si zatra?io, ueinit aeu", odgovori Jahve Mojsiju. "TOa ti
   u?iva? moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem."

   ^18"Poka?i mi svoju slavu", zamoli Mojsije.

   ^19"Dopustit aeu da ispred tebe prod-e sav moj sjaj", odgovori, "i pred
   tobom aeu izustiti svoje ime Jahve. Bit aeu milostiv kome hoaeu da
   milostiv budem; smilovat aeu se komu hoaeu da se smilujem.

   ^20A ti", doda, "moga lica ne mo?e? vidjeti, jer ne mo?e eovjek mene
   vidjeti i na ?ivotu ostati.

   ^21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peaeinu!

   ^22Dok moja slava bude prolazila, stavit aeu te u pukotinu peaeine i
   svojom te rukom zakloniti dok ne prod-em.

   ^23Onda aeu ja svoju ruku maknuti, pa aee? me s led-a vidjeti. Ali se
   lice moje ne mo?e vidjeti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Reee Jahve Mojsiju: "Okle?i dvije kamene ploee kao i prija?nje pa
   aeu ja na ploee napisati rijeei koje su bile na prvim ploeama ?to si ih
   razbio.

   ^2Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje
   aee?, navrh brda, stupiti preda me.

   ^3Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne
   poka?e. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda."

   ^4Mojsije okle?e dvije kamene ploee kao i prija?nje; rano jutrom ustane
   i popne se na Sinajsko brdo, uzev?i u ruke dvije kamene ploee, kako mu
   je Jahve naredio.

   ^5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime:
   "Jahve!"

   ^6Jahve prod-e ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i
   milostiv, spor na srd?bu, bogat ljubavlju i vjerno?aeu,

   ^7iskazuje milost tisuaeama, podnosi opaeinu, grijeh i prijestup, ali
   krivca neka?njena ne ostavlja nego ka?njava opaeinu otaca na djeci -
   eak na unueadi do treaeega i eetvrtog koljena."

   ^8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se.

   ^9Onda reee: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim
   oeima, onda, o Gospodine, pod-i s nama! Premda je narod tvrde ?ije,
   oprosti na?e grijehe i na?e opaeine i primi nas za svoju ba?tinu!"

   ^10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom einit
   aeu eudesa kakva se nisu dogad-ala ni u kojoj zemlji, ni u kojem
   narodu. Sav narod koji te okru?uje vidjet aee ?to mo?e Jahve, jer ono
   ?to aeu s tobom ueiniti bit aee stra?no.

   ^11Vr?i, dakle, ?to ti danas nala?em! Gle, protjerat aee ispred tebe
   Amorejce, Kanaance, Hetite, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce.

   ^12Euvaj se da ne pravi? saveza sa stanovnicima zemlje u koju ide?; da
   ne budu zamkom u tvojoj sredini.

   ^13Nego poru?ite njihove ?rtvenike, oborite njihove stupove, poeupajte
   im a?ere!

   ^14Jer ne smije? se klanjati drugome bogu. TOa Jahve - ime mu je
   Ljubomorni - Bog je ljubomoran.

   ^15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju
   bludnosti sa svojim bogovima i ?rtve im budu prinosili, ne bi pozivali,
   a ti pristao da jede? od prinesene ?rtve;

   ^16da ne bi uzimao njihove djevojke za ?ene svojim sinovima, da one -
   odajuaei se bludni?tvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i
   tvoje sinove.

   ^17Ne pravi sebi livenih bogova!

   ^18Dr?i Blagdan beskvasnoga kruha - jeduaei beskvasni kruh sedam dana,
   kako sam ti naredio - u odred-eno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u
   mjesecu Abibu izi?ao iz Egipta.

   ^19Svako prvorod-enee materinjega krila meni pripada: svako mu?ko,
   svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga.

   ^20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne
   otkupi?, mora? mu ?ijom zavrnuti. A sve prvorod-ence od svojih sinova
   otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku!

   ^21?est dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba
   oranja ili u vrijeme ?etve.

   ^22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine p?eniene ?etve - i Blagdan berbe na
   prekretu godine.

   ^23Triput na godinu neka se svi mu?karci pojave pred Gospodinom Jahvom,
   Bogom Izraelovim.

   ^24Jer aeu protjerati narode ispred tebe i pro?iriti tvoje med-e te
   nitko neaee hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini bude? uzlazio
   da se poka?e? pred Jahvom, Bogom svojim.

   ^25Od ?rtve koju mi namjenjuje? ne prinosi krvi ni s eim ukvasanim;
   niti ostavljaj ?rtve prinesene na blagdan Pashe da prenoaei do jutra.

   ^26U kuaeu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje
   zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke.

   ^27Zapi?i ove rijeei", reee Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na
   kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez."

   ^28Mojsije ostade ondje s Jahvom eetrdeset dana i eetrdeset noaei. Niti
   je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploee ispisao rijeei Saveza -
   Deset zapovijedi.

   ^29Napokon Mojsije sid-e sa Sinajskog brda. Silazeaei s brda, nosio je
   u rukama ploee Svjedoeanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog
   razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.

   ^30Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija
   svjetlost, ne usudi?e se k njemu pristupiti.

   ^31Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu dod-o?e Aron i sve starje?ine
   zajednice. I Mojsije razgovara?e s njima.

   ^32Poslije k njemu dod-o?e i svi Izraelci, pa im on priopaei sve ?to mu
   je nalo?io Jahve na Sinajskom brdu.

   ^33Kad je Mojsije zavr?io razgovor s njima, prevuee preko svoga lica
   koprenu.

   ^34Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi
   skinuo dok opet ne bi izi?ao. Kad bi izlazio da Izraelcima ka?e ?to mu
   je nared-eno,

   ^35Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi
   Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne ud-e da s Jahvom
   govori.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reee: "Ovo vam
   je Jahve nalo?io da einite:

   ^2Neka se posao obavlja ?est dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan,
   dan potpunog poeinka u east Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni
   smraeu.

   ^3Na subotnji dan ni vatre ne lo?ite po svojim stanovima."

   ^4Nadalje Mojsije reee svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve
   naredio:

   ^5Med-u sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka
   Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuea;

   ^6ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana;

   ^7ueinjenih ovnujskih ko?a, onda finih ko?a, bagremova drva,

   ^8ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan;

   ^9oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleaeak i naprsnik.

   ^10A svi koji su med-u vama vje?ti neka dod-u praviti ?to je Jahve
   naredio:

   ^11Prebivali?te, njegov ?ator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove
   prijeenice i stupce; njegova podno?ja;

   ^12njegov Koveeg i motke; Pomirili?te pa zavjesu za zaklon;

   ^13stol s njegovim motkama i sve njegove potrep?tine; prinesene
   hljebove;

   ^14svijeaenjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeaee, onda ulje
   za svjetlo;

   ^15kadioni ?rtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan; zastorak na ulazu u Prebivali?te;

   ^16?rtvenik za ?rtve paljenice s njegovom re?etkom od tuea; motke za nj
   i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^17zastore za dvori?te; stupce i njihova podno?ja, pa zastor na ulazu u
   dvori?te;

   ^18koeiaee za Prebivali?te i koeiaee za dvori?te s njihovim uzicama;

   ^19sveeano ruho za vr?enje slu?be u Sveti?tu - posveaeena odijela za
   sveaeenika Arona i odijela za sveaeenieku slu?bu njegovih sinova."

   ^20Nato se sva izraelska zajednica povuee ispred Mojsija.

   ^21A onda svatko koga je srce vuklo i du?a poticala dod-e noseaei svoj
   prinos u east Jahvi za gradnju ?atora sastanka, za svaku slu?bu u njemu
   i za posveaeena odijela.

   ^22Strea?e se mu?evi i ?ene: svi koje je srce vuklo doneso?e zapinjaea,
   nau?nica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi
   koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u east Jahvi.

   ^23Svi kod kojih se na?lo ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana, ueinjenih ovnujskih ko?a ili finih ko?a doneso?e
   svoje.

   ^24Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tueu donese
   to kao prinos u east Jahvi. Svatko u koga se na?lo bagremova drva za
   upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga.

   ^25Sve ?ene koje su bile vje?te prele su svojim rukama i donosile ?to
   bijahu oprele: ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana.

   ^26Sve opet ?ene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vje?tine
   prele su kostrijet.

   ^27Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u
   opleaeak i naprsnik;

   ^28pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni
   tamjan.

   ^29I tako Izraelci - svi ljudi i sve ?ene koje je srce poticalo da
   pridonesu bilo ?to poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvr?i
   - doneso?e to kao dragovoljan prinos u east Jahvi.

   ^30Potom reee Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao
   Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina.

   ^31Njega je napunio duhom Bo?jim, dao mu umje?nost, sposobnost i
   razumijevanje u svim poslovima:

   ^32da zami?lja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuea;

   ^33da re?e dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umje?no radi
   svaki posao.

   ^34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i
   sposobnost da poueavaju druge.

   ^35Obdari ih umje?tvom u svakom poslu rezbarskom, krojaekom, veziljskom
   i tkalaekom; oni tkaju tkanine od ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog
   prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vje?ti u
   nacrtima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vje?taci koje je Jahve obdario
   vje?tinom i sposobno?aeu da vje?to izvedu sve poslove oko podizanja
   Sveti?ta obave sve kako je Jahve naredio."

   ^2Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one ?to ih je Jahve
   obdario vje?tinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i
   izvedu ga.

   ^3Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da
   se izvedu poslovi oko podizanja Sveti?ta. Ali kako su oni i dalje
   donosili prinose jutro za jutrom,

   ^4svi majstori koji su gradili Sveti?te dod-u - svaki s posla na kojem
   je radio -

   ^5i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo vi?e nego ?to je potrebno za
   izvod-enje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo."

   ^6Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka vi?e nijedan
   eovjek ni ?ena ne donosi nikakva priloga za Sveti?te!" Tako ustave
   narod te nije donosio novih darova.

   ^7?to imahu bija?e dosta da se izvede sve djelo; i jo? je pretjecalo.

   ^8I tako najvje?tiji ljudi med-u radnicima naprave Prebivali?te. Naeine
   ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina.

   ^9Du?ina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a ?irina svake
   zavjese eetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere.

   ^10Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave
   opet jednu s drugom.

   ^11Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naeine petlje od
   modre vune; jednako ih naeine i na rubu posljednje zavjese drugoga
   dijela;

   ^12naeine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese
   drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge.

   ^13Onda naprave pedeset zlatnih kopea pa sastave zavjese kopeama jednu
   s drugom. Tako je Prebivali?te bilo kao jedna cjelina.

   ^14Zatim za ?ator povrh Prebivali?ta naeine zavjese od kostrijeti;
   naeine ih jedanaest.

   ^15Du?ina svake zavjese bila je trideset lakata, a ?irina eetiri lakta.
   Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere.

   ^16Sastave pet zavjesa za se, a ?est drugih opet za se.

   ^17Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset
   naeine na rubu drugoga komada.

   ^18Naeine i pedeset kopea od tuea da sastave ?ator zajedno, tako da
   bude jedna cjelina.

   ^19Zatim naprave pokrov za ?ator od ueinjenih ovnujskih ko?a, a povrh
   njega drugi, od finih ko?a.

   ^20Trenice nauzgor za Prebivali?te izrade od bagremova drva.

   ^21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a ?irina lakat i pol.

   ^22Svaka je trenica imala dva klina da je dr?e uspravno. To su
   napravili na svakoj trenici za ?ator.

   ^23Trenice za Prebivali?te napravili su ovako: dvadeset trenica za
   ju?nu stranu;

   ^24napravili su eetrdeset podno?ja od srebra pod dvadeset trenica - dva
   podno?ja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podno?ja pod svaku
   slijedeaeu trenicu za njezina dva klina.

   ^25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivali?ta naprave dvadeset trenica

   ^26i za njih eetrdeset podno?ja od srebra - dva podno?ja pod prvu
   trenicu, a po dva podno?ja pod svaku slijedeaeu trenicu.

   ^27Prebivali?tu straga, prema zapadu, napravi?e ?est trenica.

   ^28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivali?ta straga.

   ^29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta,
   sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla.

   ^30Bilo je osam trenica s njihovim podno?jima od srebra: ?esnaest
   podno?ja, pod svakom trenicom dva.

   ^31Naeine prijeenice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne
   strane Prebivali?ta,

   ^32a pet opet prijeenica za trenice s druge strane Prebivali?ta te pet
   prijeenica za trenice Prebivali?tu straga, prema zapadu.

   ^33Onda naeine sredi?nju prijeenicu ?to je prolazila sredinom trenica s
   kraja na kraj.

   ^34Trenice oblo?e zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeenice
   bile provueene, naeine od zlata. I prijeenice oblo?e zlatom.

   ^35Naprave zavjesu od ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i
   prepredenog lana; naeine je s izvezenim kerubinima.

   ^36Za nju naprave eetiri stupa od bagremova drva i oblo?e ih zlatom.
   Kuke su im bile od zlata, a saliju im i eetiri podno?ja od srebra.

   ^37Na ulazu u ?ator naprave zavjesu od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnieki protkanu, i za nju
   pet stupeiaea s njihovim kukama. Vrhove stupeiaea i njihove ?ipke
   oblo?e zlatom, dok im pet podno?ja naprave od tuea.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Besalel napravi Koveeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, ?irok
   lakat i pol, a lakat i pol visok.

   ^2Iznutra ga i izvana okuje eistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan
   zavr?ni pojas.

   ^3I salije mu eetiri koluta na njegova eetiri ugla: dva koluta s jedne
   strane, a dva koluta s njegove druge strane.

   ^4Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje;

   ^5onda provuee motke kroz kolutove Koveegu sa strane za no?enje
   Koveega.

   ^6Zatim napravi Pomirili?te od eistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a
   lakat i pol ?iroko.

   ^7Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirili?ta:

   ^8jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome
   kraju. Kerubine na oba kraja naeini u jednome komadu s Pomirili?tem.

   ^9Kerubini imali uzdignuta i ra?irena krila, zaklanjali njima
   Pomirili?te. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im
   lica gledala u Pomirili?te.

   ^10Od bagremova drva naeini stol, dva lakta dug, lakat ?irok, a lakat i
   pol visok.

   ^11Oblo?i ga eistim zlatom i od zlata mu naokolo naeini zavr?ni pojas.

   ^12I naeini mu obrub unaokolo, podlanicu ?irok. A za obrub naokolo
   naeini zlatan zavr?ni pojas.

   ^13Salije mu eetiri zlatna koluta. Kolutove onda prievrsti za njegova
   eetiri no?na ugla.

   ^14Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol
   mo?e nositi.

   ^15Motke za no?enje stola naeinio je od bagremova drva i zlatom ih
   oblo?io.

   ^16A pribor ?to se dr?ao na stolu - njegove zdjele, varjaee, vreeve i
   pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od eistoga zlata.

   ^17Od eistoga zlata naeini i svijeaenjak. Svijeaenjak - njegovo
   podno?je i stalak - skova. Njegove ea?e - ea?ke i latice - bile su u
   jednome komadu s njim.

   ^18?est je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeaenjaka s
   jedne strane, a tri kraka svijeaenjaka s druge strane.

   ^19Na jednome kraku bile su tri ea?e u obliku bademova cvijeta, svaka
   sa svojom ea?kom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri ea?e u
   obliku bademova cvijeta, svaka s ea?kom i laticama. Tako je bilo na
   svih ?est krakova ?to izbijahu iz svijeaenjaka.

   ^20Na samome svijeaenjaku bile su eetiri ea?e u obliku bademova
   cvijeta, svaka s ea?kom i laticama:

   ^21ea?ka, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaeno ea?ka,
   u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih ?est krakova
   ?to su iz njega izbijali.

   ^22Njihove ea?ke i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve
   to od eistoga kovanog zlata.

   ^23A od eistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaee i
   pepeljare.

   ^24Svijeaenjak i sav njegov pribor naeini od jednoga talenta eistoga
   zlata.

   ^25Kadioni je ?rtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat
   ?irok - u eetvorinu - a dva lakta visok. Ro?eiaei su mu bili u jednom
   komadu s njim.

   ^26Oblo?i mu eistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove ro?eiaee.
   Naeini mu naokolo zavr?ni pojas od zlata.

   ^27Na njemu naeini i dva zlatna koluta na opreenim stranama, ispod
   zavr?nog pojasa, da slu?e motkama za kvake kad se na njima nosi.

   ^28Motke naeini od bagremova drva pa ih oblo?i zlatom.

   ^29Onda pripravi posveaeeno ulje za pomazanje i eisti kad mirisni,
   onako kako ga pravi pomastar.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Od bagremova drva napravi ?rtvenik za ?rtve paljenice, pet lakata
   dug, pet lakata ?irok - u eetvorinu - a tri lakta visok.

   ^2Na njegova eetiri ugla naeini mu eetiri roga. Rogovi su bili u jednom
   komadu s njim. Onda ga oblo?i tueem.

   ^3A naeini i sav pribor za ?rtvenik: lonce, strugaee, kotliaee,
   vilju?ke i kadionike; sav mu je ovaj pribor naeinio od tuea.

   ^4Za ?rtvenik zatim naeini re?etku u obliku mre?ice od tuea ispod
   izboeine; zahvaaeala mu je do sredine.

   ^5Salije eetiri koluta na eetiri ugla tueane re?etke da slu?e kao kvake
   za motke.

   ^6Motke naeini od bagremova drva pa ih oblo?i tueem.

   ^7Onda provuee motke kroz kolutove na objema stranama ?rtvenika da se
   na njima nosi. Napravio ga je ?uplja - od dasaka.

   ^8A zatim, od zrcala ?ena koje su poslu?ivale na vratima ?atora
   sastanka, naeini tueani umivaonik i tueani stalak za nj.

   ^9Onda naeini dvori?te. Na ju?noj strani dvori?ta bijahu zavjese od
   prepredenog lana, stotinu lakata duge.

   ^10Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuea, dok
   su kuke na stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^11Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih
   dvadeset stupova sa dvadeset podno?ja bilo je od tuea, dok su kuke na
   stupovima i njihove ?ipke bile od srebra.

   ^12Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova
   i deset njihovih podno?ja. Kuke su na stupovima i njihove ?ipke bile od
   srebra.

   ^13Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata.

   ^14S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca
   i njihova tri podno?ja.

   ^15Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvori?nih vrata - bile
   su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podno?ja.

   ^16Sve su zavjese oko dvori?ta bile od prepredenog lana.

   ^17Podno?ja za stupove bila su od tuea, a kuke na stupovima i njihove
   ?ipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni. Sve ?ipke na
   dvori?nim stupovima bijahu od srebra.

   ^18Zavjesa na dvori?nim vratima - izvezena - bila je od ljubieastog,
   crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata
   bila duga; visoka, po ?irini, pet lakata kao i dvori?ne zavjese.

   ^19Bila su eetiri njihova stupa sa eetiri podno?ja od tuea. Kuke na
   stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom oblo?eni, a
   njihove ?ipke bile su srebrne.

   ^20Svi koeiaei unutar Prebivali?ta bili su od tuea.

   ^21To je popis stvari za Prebivali?te - Prebivali?te Svjedoeanstva,
   koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom
   Itamara, sina sveaeenika Arona.

   ^22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je
   sve ?to je Jahve Mojsiju naredio.

   ^23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar,
   krojae i vezilac za ljubieasto, crveno i tamnocrveno predivo i
   prepredeni lan.

   ^24Sve zlato ?to je utro?eno u radove oko Sveti?ta - zlato posveaeeno
   prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina
   trideset ?ekela u hramskim ?ekelima.

   ^25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice -

   ^26to jest beku po glavi, odnosno pola ?ekela prema hramskom ?ekelu, od
   svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo
   je: stotinu talenata i tisuaeu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela u
   hramskim ?ekelima. Bilo je upisanih: ?est stotina tri tisuaee i petsto
   pedeset.

   ^27Stotinu talenata srebra oti?lo je za salijevanje podno?ja Sveti?tu i
   zavjesi: sto podno?ja od sto talenata - talenat za podno?je.

   ^28A od tisuaeu sedam stotina sedamdeset i pet ?ekela naeinio je kuke
   za stupove, oblo?io njihove vrhove i napravio ?ipke za njih.

   ^29Tue od ?rtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije
   tisuaee eetiri stotine ?ekela.

   ^30Od njega je naeinio: podno?ja za ulaz u ?ator sastanka, ?rtvenik od
   tuea s njegovom tueanom re?etkom i sav pribor za ?rtvenik;

   ^31dalje, podno?ja oko dvori?ta, podno?ja za dvori?ni ulaz; sve koeiaee
   za Prebivali?te i sve koeiaee oko dvori?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Od ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo
   izrad-eno ruho za slu?bu u Sveti?tu; naprave svetu odjeaeu Aronu, kako
   je Jahve naredio Mojsiju.

   ^2Opleaeak naprave od zlata, ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog
   prediva i prepredenog lana.

   ^3Skuju zlatne ploeice, a onda ih na niti izre?u da ih vje?taeki uvezu
   u ljubieasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan.

   ^4Za opleaeak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na
   svoja dva kraja;

   ^5tkanica ?to je na njemu stajala bila je napravljena od zlata,
   ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i
   on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^6Kamenje oniksa optoee obrubom od zlata. Na njima su, kao ?to se re?u
   peeati, bila urezana imena Izraelovih sinova.

   ^7Njih stave na poramenice opleaeka da budu spomen-kamenje sinovima
   Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^8I naprsnik izrade radovima vje?taka kao i opleaeak: od zlata,
   ljubieastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^9Naprsnik naeini?e eetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj
   ?irok, a predvostrueen.

   ^10Umetnu u nj eetiri reda dragulja. Prvi red bija?e od rubina, topaza
   i alema;

   ^11drugi red od smaragda, safira i ametista;

   ^12treaei red od hijacinta, ahata i leca;

   ^13a eetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom
   obrubljeno.

   ^14Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo
   dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peeati - svaki
   kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena.

   ^15Za naprsnik naprave laneiaee od eistoga zlata kao zasukane uzice.

   ^16Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiaea pa prievrste
   oba kolutiaea za dva gornja ugla naprsnika.

   ^17Sad prive?u ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiaea ?to su
   bila priev?aeena za uglove naprsnika.

   ^18Druga dva kraja zasukanih uzica prievrste za dva okvira. Tako ih
   pove?u za poramenice opleaeka sprijeda.

   ^19Potom naeine dva zlatna kolutiaea pa ih prievrste za dva kraja
   naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleaeku.

   ^20Jo? naprave dva zlatna kolutiaea te ih prievrste za donji, prednji
   kraj poramenice opleaeka, pokraj mjesta gdje se ve?e, povrh tkanice
   opleaeka.

   ^21Sve?u kolutiaee naprsnika s kolutiaeima opleaeka modrom vrpcom, tako
   da naprsnik stoji nad tkanicom opleaeka i da se s opleaeka ne mogne
   odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^22Naprave i ogrtae za opleaeak, sav satkan od ljubieastog prediva.

   ^23U sredini je ogrtaea bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo
   op?iven, da se ogrtae ne podere.

   ^24O donjem rubu ogrtaea naeine ?ipke od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva i prepredenog lana.

   ^25A naeine i zvonca od eistog zlata, pa zvonca prive?u med-u ?ipke;
   sve naokolo donjeg ruba ogrtaea izmed-u ?ipaka:

   ^26zvonce pa ?ipak, zvonce pa ?ipak okolo donjeg ruba ogrtaea za
   vr?enje slu?be, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^27Zatim od otkanog lana naeine ko?ulje Aronu i njegovim sinovima;

   ^28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaaee naeine od
   prepredenog lana.

   ^29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubieastog, crvenog i
   tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Naeine i ploeu, sveti vijenac, od eistoga zlata i na njoj ure?u
   natpis kako se urezuje na peeatnome prstenu: "Posveaeen Jahvi."

   ^31Za nju prive?u modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Tako su bili zavr?eni svi radovi na Prebivali?tu, ?atoru sastanka.
   Izraelci su sve naeinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naeine.

   ^33Onda donesu Mojsiju Prebivali?te, ?ator i sav njegov pribor: njegove
   kuke, njegove trenice, njegove prijeenice, njegove stupove i njegova
   podno?ja;

   ^34pokrov od ueinjenih ovnujskih ko?a, pokrov od finih ko?a, zavjesu za
   zaklon;

   ^35Koveeg svjedoeanstva s njegovim motkama i Pomirili?tem;

   ^36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove,

   ^37svijeaenjak od eistoga zlata s njegovim svijeaeama - svijeaee veae u
   red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo;

   ^38zlatni ?rtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za
   ulaz ?atora;

   ^39?rtvenik od tuea s tueanom re?etkom; njegove motke i sav njegov
   pribor; umivaonik i njegov stalak;

   ^40zavjese za dvori?te; njihove stupove i njihova podno?ja, zavjesu za
   dvori?ni ulaz, njegova u?eta i njihove koeiaee - sav pribor za slu?bu u
   Prebivali?tu, za ?ator sastanka;

   ^41lijepo izrad-eno ruho za slu?bu u Sveti?tu - svetu odjeaeu za
   sveaeenika Arona i odijela za sveaeenieku slu?bu njegovih sinova.

   ^42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao
   obavili.

   ^43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovr?ili: kako je
   Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Reee Jahve Mojsiju:

   ^2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivali?te, ?ator sastanka.

   ^3Ondje postavi Koveeg svjedoeanstva, onda Koveeg zakloni zavjesom.

   ^4Potom unesi stol i ?to na nj spada poredaj; unesi i svijeaenjak i
   svijeaee mu pripremi.

   ^5A zlatni ?rtvenik za kad-enje postavi pred Koveeg svjedoeanstva. Onda
   objesi zastor nad ulazom u Prebivali?te.

   ^6Stavi ?rtvenik za ?rtve paljenice pred ulaz Prebivali?ta, ?atora
   sastanka.

   ^7Izmed-u ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij
   vode.

   ^8Naokolo napravi dvori?te i objesi zastor nad dvori?nim ulazom.

   ^9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa poma?i Prebivali?te i sve ?to je u
   njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa aee svetim postati.

   ^10Poma?i potom ?rtvenik za ?rtve paljenice i sav njegov pribor;
   posveti ?rtvenik i presvetim aee ?rtvenik postati.

   ^11Poma?i umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga!

   ^12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz ?atora sastanka pa ih
   operi vodom.

   ^13Stavi onda na Arona posveaeenu odjeaeu; poma?i ga i posveti da mi
   slu?i kao sveaeenik.

   ^14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi ko?ulje

   ^15i poma?i ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi slu?e kao
   sveaeenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeeno sveaeenstvo u sve
   njihove nara?taje."

   ^16Tako Mojsije ueini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i ueinio.

   ^17Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivali?te bi podignuto.

   ^18Ovako Mojsije namjesti Prebivali?te: razmjesti njegova podno?ja,
   onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeenice i podi?e
   stupove.

   ^19Zatim raspne ?ator nad Prebivali?te, a povrh njega stavi pokrov
   ?atora, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^20Uze onda Svjedoeanstvo i stavi ga u Koveeg; na Koveeg postavi motke;
   onda stavi Pomirili?te ozgo na Koveeg.

   ^21Potom unese Koveeg u Prebivali?te; objesi zavjesu za zaklon. Tako
   zastre Koveeg svjedoeanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju.

   ^22Zatim postavi stol u ?ator sastanka, Prebivali?tu sa sjeverne
   strane, ali izvan zavjese.

   ^23Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^24Onda smjesti svijeaenjak u ?ator sastanka naprama stolu, na ju?noj
   strani Prebivali?ta.

   ^25I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^26Zlatni ?rtvenik smjesti u ?ator sastanka, pred zavjesu.

   ^27Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^28Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivali?te.

   ^29Kod ulaza u Prebivali?te, u ?ator sastanka, postavi ?rtvenik za
   ?rtve paljenice. Na njemu prinese ?rtvu paljenicu i ?rtvu od ?ita, kako
   je Jahve naredio Mojsiju.

   ^30Izmed-u ?atora sastanka i ?rtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije
   vode za pranje.

   ^31Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje
   noge.

   ^32A prali su se kad su ulazili u ?ator sastanka i kad su pristupali k
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^33Napokon Mojsije napravi dvori?te oko Prebivali?ta i ?rtvenika i
   postavi zavjesu na dvori?nim vratima. Tako Mojsije zavr?i taj posao.

   ^34A onda oblak prekri ?ator sastanka i slava Jahvina ispuni
   Prebivali?te.

   ^35Mojsije nije mogao uaei u ?ator sastanka zbog oblaka koji je na
   njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivali?te.

   ^36Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s
   Prebivali?ta, Izraelci bi krenuli;

   ^37ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do
   dana dok se ne bi digao.

   ^38Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju staja?e nad
   Prebivali?tem, a noaeu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu
   domu Izraelovu.
     __________________________________________________________________

Leviticus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz ?atora sastanka reee:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: 'Kad tko od vas ?eli prinijeti Jahvi
   ?rtvu od stoke, prinijet aee je ili od krupne ili od sitne stoke.

   ^3Ako njegov prinos za ?rtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka
   prinese mu?ko bez mane. Neka ga dovede k ulazu u ?ator sastanka da pred
   Jahvom bude primljen.

   ^4Neka stavi svoju ruku na glavu ?rtve paljenice da mu za njegovo
   ispa?tanje bude primljena.

   ^5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveaeenici,
   neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane ?rtvenika koji stoji
   pred ulazom u ?ator sastanka.

   ^6Potom neka se ?rtva sadre i rasijeee na dijelove.

   ^7Neka sinovi Aronovi, sveaeenici, nalo?e vatru na ?rtveniku i na vatru
   metnu drva.

   ^8Neka zatim sinovi Aronovi, sveaeenici, nasla?u dijelove, s glavom i
   lojem, na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveaeenik sve sa?e?e
   u kad na ?rtveniku. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.'

   ^10Ako bi htio prinijeti za ?rtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca
   ili koza - neka prinese mu?ko bez mane.

   ^11Neka ga zakolje pred Jahvom, na ?rtveniku sa sjeverne strane. Neka
   zatim Aronovi sinovi, sveaeenici, zapljusnu ?rtvenik krvlju sa svih
   strana.

   ^12Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveaeenik neka ih, s glavom i
   lojem, nasla?e na drva ?to su na vatri na ?rtveniku.

   ^13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveaeenik neka sve prinese
   i na ?rtveniku sa?e?e. To je ?rtva paljenica, ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao ?rtvu paljenicu, neka onda
   prinese grlicu ili golubiaea.

   ^15Neka ga sveaeenik prinese k ?rtveniku i, zavrnuv?i mu vratom, otkine
   glavu i na ?rtveniku sa?e?e. Zatim neka mu krv iscijedi ?rtveniku sa
   strane.

   ^16Neka mu gu?u i perje ukloni i pobaca ih na istoenu stranu ?rtvenika,
   na mjesto za otpatke.

   ^17Neka ga raspori du? obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka
   ga sveaeenik na ?rtveniku sa?e?e na drvima ?to su na vatri. To je ?rtva
   paljenica, ?rtva paljena Jahvi na ugodan miris."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 "Kad tko ?eli prinijeti Jahvi ?rtvu prinosnicu, neka njegov dar bude
   od najboljeg bra?na; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana.

   ^2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveaeenicima. Zatim neka
   zagrabi ?aku od toga bra?na i ulja i sav tamjan, pa neka sveaeenik na
   ?rtveniku to sa?e?e u kad za spomen-?rtvu. To je ?rtva paljena Jahvi na
   ugodan miris.

   ^3A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^4Ako za ?rtvu prinosnicu ?eli? prinijeti tijesta peeena u peaei, neka
   to budu beskvasne pogaee od najboljeg bra?na, zamije?ene u ulju, ili
   beskvasne prevrte uljem namazane.

   ^5Ako tvoj dar bude ?rtva prinosnica peeena na tavi, neka bude od
   najboljeg bra?na, neukvasana i u ulju zamije?ena.

   ^6U komade je izlomi i po njima ulja polij: ?rtva je to prinosnica.

   ^7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotlu?i, neka bude od najboljeg
   bra?na, pripravljena s uljem.

   ^8Donosi Jahvi ?rtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda
   sveaeeniku, a on aee je polagati na ?rtvenik.

   ^9Neka sveaeenik odvoji od ?rtve prinosnice dio kao spomen-?rtvu, pa
   neka ga sa?e?e u kad na ?rtveniku - kao ?rtvu paljenu Jahvi na ugodan
   miris!

   ^10A ?to od ?rtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim
   sinovima - najsvetije od ?rtava Jahvi paljenih.

   ^11Nikakva ?rtva prinosnica koju bude? prinosio Jahvi neka ne bude
   prired-ivana s kvasom, jer ne smije? u kad sa?igati ni kvasa ni meda
   kao ?rtvu paljenicu.

   ^12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa ?rtvenika ne
   viju na ugodan miris.

   ^13Svaku svoju ?rtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje ?rtve
   prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom
   prinesi i sol.

   ^14Ako prinosi? Jahvi ?rtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu ?rtvu od
   prvina svojih plodova u obliku klasa pr?ena na vatri ili bra?na od
   samljevenog zrnja.

   ^15Dodaj jo? ulja i na nju stavi tamjana. To je ?rtva prinosnica.

   ^16Onda neka sveaeenik sa?e?e u kad za spomen-?rtvu dio kruha i ulja i
   sav tamjan kao ?rtvu Jahvi paljenu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Ako tko prinosi ?rtvu prieesnicu te ako prinosi goveee - ?ensko ili
   mu?ko - neka je bez mane ?to prinosi pred Jahvom.

   ^2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i zakolje je na ulazu u
   ?ator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveaeenici, zapljusnu krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^3Od ?rtve prieesne, kao ?rtvu paljenu, neka prinese loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sa?egu na ?rtveniku sa ?rtvom
   paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je ?rtva paljena Jahvi
   na ugodan miris.

   ^6Ako tko prinosi za ?rtvu prieesnicu od sitne stoke Jahvi, neka
   prinese bez mane, bilo mu?ko ili ?ensko.

   ^7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom.

   ^8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^9Od ?rtve prieesnice neka prinesu ?rtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio
   pretili rep, otkinuv?i ga tik uz hrptenjaeu; loj ?to omotava drobinu,
   sav loj ?to je oko drobine;

   ^10oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^11Onda neka sveaeenik to sa?e?e na ?rtveniku u kad - kao hranu vatre u
   east Jahvi.

   ^12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom:

   ^13neka stavi svoju ruku na glavu svoje ?rtve i neka je zakolje pred
   ?atorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju
   sve strane ?rtvenika.

   ^14Onda neka od nje prinese, kao paljenu ?rtvu Jahvi, loj ?to omotava
   drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^15oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre; neka i njega s bubrezima izvadi.

   ^16Onda neka ih sveaeenik sa?e?e na ?rtveniku - ?rtvu paljenu Jahvi na
   ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi.

   ^17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim va?im nara?tajima u kojem
   god mjestu budete boravili: nipo?to ne smijete jesti ni loja ni krvi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogrije?i o bilo koju
   Jahvinu zapovijed te ueini ?to je zabranjeno einiti:

   ^3Bude li to pomazanjem posveaeeni sveaeenik koji pogrije?i i navuee
   tako krivnju na narod, onda za grijeh koji ueini neka prinese Jahvi
   jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao ?rtvu okajnicu.

   ^4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u ?ator sastanka; neka juncu na
   glavu polo?i svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom.

   ^5Zatim neka pomazanjem posveaeeni sveaeenik uzme krvi od junca i
   donese je u ?ator sastanka.

   ^6Onda neka sveaeenik zamoei svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam
   puta po?kropi prednju stranu zavjese Sveti?ta, pred Jahvom.

   ^7Potom neka sveaeenik stavi te krvi na rogove ?rtvenika za miomirisni
   kad koji se dimi pred Jahvom u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv od junca
   neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve paljenice ?to se nalazi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^8Iz junca ?to ga prinosi kao ?rtvu okajnicu neka izvadi: loj ?to
   omotava drobinu, sav loj ?to je oko drobine;

   ^9oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama, privjesak s jetre;
   neka i njega izvadi s bubrezima;

   ^10onako kako se uzima dio iz vola ?rtve prieesnice. Neka ih zatim
   sveaeenik sa?e?e u kad na ?rtveniku za ?rtve paljenice.

   ^11Ko?u od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge,
   drobinu i njegovu neeist

   ^12- svega junca - neka iznese na eisto mjesto izvan tabora gdje se
   pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se
   junac spali.'"

   ^13"Ako sva izraelska zajednica nehotieno pogrije?i poeiniv?i ?togod
   ?to je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje,

   ^14onda, kad se sazna za ueinjeni prijestup, neka zajednica prinese
   jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao ?rtvu okajnicu.
   Neka ga dovedu pred ?ator sastanka.

   ^15Tu pred Jahvom neka starje?ine zajednice polo?e svoje ruke juncu na
   glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom.

   ^16Neka zatim pomazanjem posveaeeni sveaeenik donese krvi od junca u
   ?ator sastanka;

   ^17neka sveaeenik zamoei svoj prst u krv i sedam puta po?kropi prednju
   stranu zavjese, pred Jahvom.

   ^18Neka zatim stavi krvi na rogove ?rtvenika koji se nalazi pred Jahvom
   u ?atoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno ?rtvenika za ?rtve
   paljenice ?to se nalazi na ulazu u ?ator sastanka.

   ^19S junca neka skine sav loj i sa?e?e ga u kad na ?rtveniku.

   ^20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem ?rtve okajnice -
   tako neka ueini i s tim. I po?to sveaeenik nad elanovima zajednice
   izvr?i obred pomirenja, bit aee im opro?teno.

   ^21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga
   junca. To je ?trva za prijestup zajednice."

   ^22"Ako nehotieno pogrije?i glavar i ueini ?togod ?to je Jahve, Bog
   njegov, zabranio i tako sagrije?i,

   ^23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poeinio, neka kao svoj
   prinos donese mu?ko jare bez mane.

   ^24Polo?iv?i svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje
   se kolju pred Jahvom ?rtve paljenice. To je ?rtva okajnica.

   ^25Sveaeenik neka uzme na svome prstu krvi od ?rtve okajnice pa je
   stavi na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka
   izlije podno ?rtvenika za ?rtve paljenice.

   ^26Sav loj neka sa?e?e u kad na ?rtveniku kao i loj sa ?rtve
   prieesnice. Neka tako sveaeenik nad glavarom izvr?i obred pomirenja za
   njegov grijeh, pa aee mu biti opro?teno."

   ^27"Ako tko od obienoga puka nehotieno pogrije?i ueiniv?i ?togod ?to je
   Jahve zabranio i tako sagrije?i,

   ^28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poeinio, neka kao svoj
   prinos za grijeh koji je poeinio donese ?ensko jare bez mane.

   ^29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje ?rtvu okajnicu na
   mjestu za ?rtve paljenice.

   ^30Neka sveaeenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove
   ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno
   ?rtvenika.

   ^31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prieesnice; neka ga onda sveaeenik sa?e?e u kad na ?rtveniku kao ugodan
   miris Jahvi. Kad sveaeenik izvr?i nad tim eovjekom obred pomirenja, bit
   aee mu opro?teno.

   ^32Ako bi tko htio dovesti janje kao ?rtvu okajnicu, neka dovede ?ensko
   bez mane.

   ^33Polo?iv?i svoju ruku na glavu ?rtve okajnice, neka je zakolje kao
   ?rtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju ?rtve paljenice.

   ^34Neka onda sveaeenik uzme krvi od ?rtve okajnice na svome prstu pa je
   stavi na rogove ?rtvenika za ?rtve paljenice. A svu ostalu krv neka
   izlije podno ?rtvenika.

   ^35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao ?to se vadi loj iz ?rtve
   prieesnice. Neka to sveaeenik sa?e?e u kad povrh ?rtava paljenih Jahvi
   u east. Neka tako sveaeenik izvr?i nad tim eovjekom obred pomirenja za
   grijeh koji je poeinio, pa aee mu biti opro?teno."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 "Zgrije?i li tko tako ?to euje rijeei proklinjanja a odbije da
   svjedoei iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao
   pa tako nosi krivnju na sebi;

   ^2ili ako tko dirne kakav neeist predmet, strv neeiste zvijeri, strv
   neeista ?ivineeta ili strv neeista puzavca - i u neznanju postane
   neeist i odgovoran;

   ^3ili kad se tko dotakne neeistoaee eovjeeje, bilo to ?to mu drago od
   eega se neeistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva
   odgovoran;

   ^4nadalje, kad tko nepromi?ljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na
   ?to se veae eovjek nepromi?ljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan,
   onda, kad dozna, biva odgovoran;

   ^5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo eemu od toga, neka prizna
   poeinjeni grijeh.

   ^6I neka prinese Jahvi kao ?rtvu naknadnicu za poeinjeni grijeh jednu
   ?enku od sitne stoke, janje ili kozle, kao ?rtvu okajnicu. Neka
   sveaeenik izvr?i nad njim obred pomirenja koji aee ga osloboditi od
   njegova grijeha."

   ^7"Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi glavu sitne stoke, neka
   Jahvi, kao naknadnicu za poeinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva
   golubiaea; jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu paljenicu.

   ^8Neka ih donese sveaeeniku, a on neka najprije prinese ono ?to je
   odred-eno kao ?rtva okajnica. Stisnuv?i ga za vrat, neka mu slomi ?iju,
   ali neka glave ne otkida.

   ^9Neka krvlju ?rtve po?kropi ?rtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se
   iscijedi podno ?rtvenika. To je ?rtva okajnica.

   ^10Onda neka drugo prinese kao ?rtvu paljenicu prema propisu. Neka tako
   sveaeenik nad tim eovjekom izvr?i obred pomirenja za grijeh koji je
   poeinio, i bit aee mu opro?teno.

   ^11Ako mu sredstva ne dopu?taju da pribavi dvije grlice ili dva
   golubiaea, neka Jahvi, u zadovolj?tinu za poeinjeni grijeh, prinese
   jednu desetinu efe njaboljeg bra?na. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na
   nj tamjana stavlja jer je ?rtva okajnica.

   ^12Kada to donese sveaeeniku, neka sveaeenik zagrabi punu pregr?t kao
   spomen-?rtvu i na ?rtveniku sa?e?e u east Jahvi povrh paljenih ?rtava.
   To je ?rtva okajnica.

   ^13Neka tako sveaeenik izvr?i nad tim eovjekom obred pomirenja za
   grijeh koji je poeinio u bilo kojem od tih slueajeva, pa aee mu biti
   opro?teno. Ono ostalo neka pripadne sveaeeniku kao i od ?rtve
   prinosnice."

   ^14Jo? reee Jahve Mojsiju:

   ^15"Ako tko poeini pronevjerenje ogrije?iv?i se nehotieno o svete
   stvari Jahvine, neka za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu, prinese Jahvi,
   iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje
   dva ?ekela srebra - prema cijeni hramskog ?ekela.

   ^16Neka nadoknadi koliko se ogrije?io o svete stvari i tome doda jo?
   petinu i neka dadne sveaeeniku. Neka sveaeenik nad njim izvr?i obred
   pomirenja ovnom ?rtve naknadnice, i bit aee mu opro?teno.

   ^17Ako tko i ne znajuaei pogrije?i i ueini ?togod ?to je Jahve
   zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje.

   ^18Neka sveaeeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane,
   prema tvojoj procjeni. Neka sveaeenik nad tim eovjekom izvr?i obred
   pomirenja za pogre?ku ?to je poeinio u neznanju, i bit aee mu
   opro?teno.

   ^19To je ?rtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi."

   ^20Jahve jo? reee Mojsiju:

   ^21"Kad se tko ogrije?i i poeini pronevjeru prema Jahvi prevariv?i
   svoga bli?njega u pologu ili pohrani, a tako i krad-om ili
   iskori?tavanjem svoga bli?njega;

   ^22ili, nad-e li ?to je bilo izgubljeno pa sla?e i krivo se zakune u
   bilo kojem grijehu ?to ga eovjek mo?e ueiniti;

   ^23ako tko tako pogrije?i i kriv postane, onda ono ?to je krad-om
   oduzeo ili ?to je iskori?tavanjem namakao; ili polog ?to mu je bio
   povjeren; ili izgubljenu stvar ?to ju je na?ao;

   ^24ili ono za ?to se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i,
   dodav?i tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad
   spozna svoju krivnju.

   ^25Neka potom sveaeeniku za naknadu, kao ?rtvu naknadnicu Jahvi, dovede
   iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni,

   ^26a sveaeenik neka nad tim eovjekom izvr?i obred pomirenja pred
   Jahvom, i bit aee mu opro?teno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je
   krivac."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve jo? reee Mojsiju:

   ^2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za ?rtvu
   paljenicu: ?rtva paljenica neka ostane na ?eravi na ?rtveniku svu noae
   do jutra; i vatra neka neprestano gori na ?rtveniku.

   ^3Neka sveaeenik stavi na se lanenu ko?ulju, na svoje tijelo neka
   navuee lanene gaaee; zatim neka zgrne zama?aeeni pepeo u ?to je vatra
   pretvorila ?rtvu paljenicu na ?rtveniku i neka ga stavi pokraj
   ?rtvenika.

   ^4Potom neka svuee svoje ruho i na se obuee drugo te neka odnese
   zama?aeeni pepeo na eisto mjesto izvan tabora.

   ^5Vatra na ?rtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka
   svako jutro sveaeenik na nju nalo?i drva i onda na nju nasla?e ?rtvu
   paljenicu. Tu neka u kad sa?i?e loj sa ?rtava prieesnica.

   ^6Neka na ?rtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'"

   ^7"Ovo je obred za ?rtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u
   nazoenosti Jahve pred ?rtvenikom.

   ^8Po?to jedan od njih zagrabi pregr?t najboljeg bra?na i ulja sa ?rtve
   prinosnice i sav tamjan ?to bude na njoj, po?to to sa?e?e na ?rtveniku
   kao spomen-?rtvu, ugodan miris Jahvi,

   ^9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi
   sinovi; neka ga jedu na posveaeenu mjestu - u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^10Neka se ne peee s kvascem. To je dio ?rtava meni paljenih ?to im ga
   ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i ?rtva okajnica i kao ?rtva
   naknadnica.

   ^11Svaki mu?karac Aronova potomstva mo?e jesti taj dio od ?rtava
   paljenih Jahvi, i to je vjeeni zakon za sve va?e nara?taje: i tko ih se
   god dotakne, bit aee posveaeen."

   ^12Jahve jo? reee Mojsiju:

   ^13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi
   ovaj prinos: desetinu efe najboljeg bra?na kao redovitu ?rtvu
   prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveeer.

   ^14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoeenu i
   prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao ?rtvu prinosnicu od vi?e komada.

   ^15Neka je tako pripravi sveaeenik koji od njegovih sinova bude pomazan
   da ga naslijedi. To je vjeeni zakon. Neka se ta ?rtva Jahvi sva sa?e?e!

   ^16Svaka sveaeenieka ?rtva prinosnica treba da bude posve spaljena;
   neka se od nje ne jede."

   ^17Jo? reee Jahve Mojsiju:

   ^18"Ka?i Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred ?rtvovanja za grijeh:
   ?rtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje
   ?rtva paljenica - presveta je!

   ^19Sveaeenik koji prinosi tu ?rtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se
   ona jede na posveaeenu mjestu, u dvori?tu ?atora sastanka.

   ^20Tko se god dotakne njezina mesa bit aee posveaeen; ako krv po?trapa
   odijelo, po?trapani dio neka se ispere na posveaeenu mjestu.

   ^21A posuda od ilovaee u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako
   bude kuhano u posudi od tuea, neka se istare i vodom ispere.

   ^22Svaki mu?ki od sveaeenieke loze mo?e od nje jesti - presveta je!

   ^23Ali nijedna ?rtva okajnica od koje je krv donesena u ?ator sastanka
   za obred pomirenja u Sveti?tu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 "Ovo je obred za ?rtvu naknadnicu.

   ^2Nadasve je sveta! Neka se ?rtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se
   kolju ?rtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveaeenik zapljusne sve
   strane ?trvenika.

   ^3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj ?to omotava
   drobinu,

   ^4oba bubrega i loj ?to je na njima i na slabinama; pa privjesak s
   jetre: neka i njega izvadi s bubrezima!

   ^5Neka ih sveaeenik sa?e?e na ?rtveniku kao ?rtvu u east Jahvi paljenu.
   To je ?rtva naknadnica.

   ^6Svaki mu?ki od sveaeenieke loze mo?e od nje jesti. Neka je jedu na
   posveaeenu mjestu - presveta je!

   ^7Kakva je ?rtva okajnica, takva je i ?rtva naknadnica; jedno je
   pravilo za njih: neka pripadne sveaeeniku koji njome vr?i obred
   pomirenja.

   ^8Tako isto ko?a od ?rtve koju tko preda sveaeeniku da bude prinesena
   za ?rtvu paljenicu neka pripadne sveaeeniku.

   ^9Nadalje, svaka ?rtva prinosnica ?to bude peeena u peaei, kao i svaka
   ?to bude zgotovljena u kotlu?i ili na tavi, neka pripadne sveaeeniku
   koji je prinosi.

   ^10A svaka ?rtva prinosnica, zamije?ena s uljem ili nasuho, neka
   pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!"

   ^11"Ovo je obred za ?rtvu prieesnicu koja aee se prinositi Jahvi.

   ^12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa ?rtvom zahvalnicom
   prinesu i beskvasne pogaee uljem zamije?ene; beskvasne prevrte uljem
   namazane i kolaei od najboljeg bra?na, zamije?eni uljem.

   ^13Ovaj prinos, nadopunjen kolaeima od ukvasanoga tijesta, neka se
   prinosi zajedno sa ?rtvom prieesnicom u zahvalu.

   ^14Od svake ovakve ?rtve neka se prinese po jedan kolae na dar Jahvi.
   To neka bude za sveaeenika koji zapljuskuje krv od ?rtve prieesnice.

   ^15A meso ?rtve prieesnice neka se pojede istoga dana kad bude
   ?rtvovana; neka se od nje ne ostavlja ni?ta za sutradan.

   ^16A bude li prinos ?rtva zavjetnica ili ?rtva dragovoljna, neka se
   jede na dan kad se ?rtva prinosi. ?to ostane od nje neka se jede
   sutradan.

   ^17A ?to jo? mesa od ?rtve preteee, neka se treaei dan na vatri spali."

   ^18"Ako bi tko jeo meso ?rtve prieesnice i treaei dan, ?rtva neaee biti
   primljena niti aee onome koji je prinosi biti uraeunata. To je meso
   kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi!

   ^19Meso koje se dotakne bilo eega neeista neka se ne jede nego na vatri
   spali! Inaee, tko je god eist mo?e jesti meso.

   ^20A tko bi neeist jeo mesa od ?rtve prieesnice ?to je bila Jahvi
   prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^21Kad se tko dotakne bilo eega neeista - bila to neeist eovjeeja,
   kakva neeista ?ivotinja ili bilo kakvo neeisto stvorenje - pa pojede
   mesa od ?rtve prieesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se
   iskorijeni iz svoga naroda!"

   ^22Reee Jahve Mojsiju:

   ^23"Ovako ka?i Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovejega,
   ni kozjega.

   ^24Loj sa ?ivotinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, mo?e
   se upotrijebiti za bilo ?to, ali ga ne smijete jesti.

   ^25Tko god jede loj od ?ivotinje koja se mo?e prinijeti Jahvi kao ?rtva
   paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda.

   ^26Ne smijete u?ivati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome
   prebivali?tu.

   ^27Tko bi god u?ivao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga
   naroda.'"

   ^28Jahve jo? reee Mojsiju:

   ^29"Ovako ka?i Izraelcima: 'Prinos Jahvi od ?rtve prieesnice mora
   donijeti onaj koji Jahvi prinosi ?rtvu prieesnicu.

   ^30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi ?rtvu paljenicu; neka
   prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao ?rtva
   prikaznica.

   ^31Neka sveaeenik sa?e?e loj na ?rtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu
   i njegovim sinovima.

   ^32Desno pleaee od svojih ?rtava prieesnica dajte sveaeeniku na dar.

   ^33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa ?rtve prieesnice
   neka u dio pripadne desno pleaee.

   ^34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od ?rtava prieesnica ?to se prinose
   kao ?rtva prikaznica i pleaee ?rtve podizanice te ih predajem
   sveaeeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce.

   ^35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od ?rtava paljenih u east
   Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vr?e sveaeenieku
   slu?bu u east Jahvi.

   ^36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao
   pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove nara?taje'."

   ^37To je obred za ?rtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu,
   ?rtvu posvetnicu i ?rtvu prieesnicu

   ^38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio
   Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose ?rtve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca
   ?rtve okajnice, dva ovna i ko?aru beskvasnih kruhova

   ^3te skupi svu zajednicu na ulazu u ?ator sastanka."

   ^4Mojsije ueini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu
   u ?ator sastanka.

   ^5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se
   ueini."

   ^6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra.

   ^7Obuee na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaeem i stavi mu
   opleaeak. Zatim ga opasa tkanicom opleaeka i njome pritegnu uza nj
   opleaeak.

   ^8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim.

   ^9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploeicu -
   sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te poma?e Prebivali?te i sve ?to
   je u njemu da ih posveti.

   ^11Sedam puta po?kropi njime ?rtvenik te poma?e ?rtvenik i sav njegov
   pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti.

   ^12Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga poma?e da ga posveti.

   ^13Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuee haljine, pasovima
   ih opa?e i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^14Dovede potom junce ?rtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje
   ruke na glavu juncu ?rtve okajnice.

   ^15Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi
   na rogove oko ?rtvenika. Tako ?rtvenik oeisti. Zatim izlije krv podno
   ?rtvenika; posveti ga, izvr?iv?i na njemu obred pomirenja.

   ^16Zatim Mojsije uzme sav loj ?to je bio oko drobine, privjesak s
   jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^17A ko?u od junca, njegovo meso i njegovu neeist spali u vatri izvan
   tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^18Dovede potom ovna za ?rtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave
   svoje ruke ovnu na glavu.

   ^19Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih
   strana.

   ^20Po?to isijeee ovna na dijelove, Mojsije sa?e?e u kad glavu, dijelove
   i loj.

   ^21U vodi opere drobinu i noge pa u kad sa?e?e na ?rtveniku svega ovna.
   Bila je to ?rtva paljenica na ugodan miris - ?rtva u east Jahvi paljena
   - kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^22Zatim dovede drugoga ovna, ovna za ?rtvu posvetnicu. Aron i njegovi
   sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu.

   ^23Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog
   uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.

   ^24Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu
   desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije
   krvlju zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^25Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj ?to je bio oko drobine,
   privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleaee;

   ^26a iz ko?are beskvasnih kruhova, ?to je stajala pred Jahvom, uzme
   jednu beskvasnu pogaeu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolae i postavi
   ih na loj i desno pleaee.

   ^27Sve to polo?i na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese
   kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom.

   ^28Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sa?e?e u kad na
   ?rtveniku povrh ?rtve paljenice. Bila je to ?rtva posvetnica na ugodan
   miris, ?rtva u east Jahvi paljena.

   ^29Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao ?rtvu prikaznicu
   pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna ?rtve posvetnice,
   kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^30Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi ?to je bila na ?rtveniku
   te po?kropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove
   haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove
   haljine.

   ^31Onda reee Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na
   ulazu u ?ator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom ?to je u ko?ari za
   ?rtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi!

   ^32A ?to od mesa i kruha ostane, spalite na vatri.

   ^33Sedam dana ne odlazite s ulaza ?atora sastanka - do dana kad se
   navr?i rok va?ega sveaeeniekog posveaeenja. Jer sedam dana treba za
   va?e posveaeenje.

   ^34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se
   nad vama izvr?i obred pomirenja.

   ^35Zato ostanite na ulazu ?atora sastanka sedam dana, danju i noaeu
   vr?eaei ?to je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed
   dobio."

   ^36Aron i njegovi sinovi ueini?e sve ?to je Jahve naredio preko
   Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starje?ine
   Izraelove

   ^2i reee Aronu: "Uzmi jedno tele za ?rtvu okajnicu, jednoga ovna za
   ?rtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu.

   ^3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za ?rtvu okajnicu,
   tele i janje od godine, oboje bez mane, za ?rtvu paljenicu;

   ^4a junca i ovna za ?rtvu prieesnicu da ?rtvujete pred Jahvom; napokon
   prinosnicu, s uljem zamije?enu; jer aee vam se danas Jahve ukazati.'"

   ^5Dovedu oni pred ?ator sastanka ?to je Mojsije naredio; naprijed stupi
   sva zajednica i stane pred Jahvu.

   ^6"Ovo je zapovijed", reee Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvr?ite je,
   da vam se poka?e slava Jahvina."

   ^7Zatim Mojsije reee Aronu: "Stupi k ?rtveniku, prinesi svoju ?rtvu
   okajnicu i svoju ?rtvu paljenicu i tako izvr?i obred pomirenja za se i
   svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvr?i obred pomirenja, kako
   je Jahve naredio."

   ^8Aron se primaee ?rtveniku i zakla tele ?rtve za svoj vlastiti grijeh.

   ^9Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoei svoj prst i
   stavi je na rogove ?rtvenika. Potom ostalu krv izli podno ?rtvenika.

   ^10A loj, bubrege i privjesak s jetre ?rtve okajnice sa?e?e u kad na
   ?rtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^11Meso i ko?u spali na vatri izvan tabora.

   ^12Zakolje poslije toga ?rtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi
   pru?e krv. On njome zapljusne ?rtvenik sa svih strana.

   ^13Dodaju mu i ?rtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je
   sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^14Drobinu i noge opere pa i njih na ?rtveniku sa?e?e u kad povrh ?rtve
   paljenice.

   ^15Zatim prinese dar naroda. Uze jarca ?rtve okajnice za grijehe
   naroda, zakla ga i prinese kao ?rtvu okajnicu, isto onako kao i
   prija?nju.

   ^16Donese potom ?rtvu paljenicu i prinese je prema propisu.

   ^17Donijev?i poslije toga ?rtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregr?t i
   sa?e?e na ?rtveniku u kad povrh jutarnje ?rtve paljenice.

   ^18Napokon zakolje junca i ovna kao ?rtvu prieesnicu za narod. Aronovi
   mu sinovi pru?e krv, a on zapljusne ?rtvenik sa svih strana;

   ^19dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine,
   bubrege i privjesak s jetre.

   ^20Metnuv?i te masne dijelove na grudi, sa?ga ih u kad na ?rtveniku.

   ^21A grudi i desno pleaee Aron prinese kao ?rtvu prikaznicu pred
   Jahvom, kako je Mojsije naredio.

   ^22Tada Aron podi?e ruke spram naroda i blagoslovi ga. Po?to prinese
   ?rtvu okajnicu, paljenicu i prieesnicu, sid-e.

   ^23Poslije toga Mojsije i Aron ud-o?e u ?ator sastanka. Kad izid-o?e,
   blagoslovi?e narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu.

   ^24Ispred Jahve izbi oganj i sa?ga ?rtvu paljenicu i masne komade na
   ?rtveniku. A sav narod, vidjev?i to, viknu od veselja i pade nieice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj
   vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveaeenu vatru,
   koju im on ne bija?e propisao.

   ^2Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginu?e oni pred
   Jahvom.

   ^3Nato aee Mojsije Aronu: "To je ono ?to je Jahve navijestio: Po onima
   koji su mi blizu svetim aeu se pokazati; pred svim aeu se pukom
   proslaviti." Aron je ?utio.

   ^4Mojsije zovnu Mi?aela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im
   reee: "Dod-ite i odnesite svoju braaeu ispred Sveti?ta u polje izvan
   tabora!"

   ^5Oni dod-u i odnesu ih u njihovim ko?uljama u polje izvan tabora, kako
   je Mojsije rekao.

   ^6Poslije toga Mojsije reee Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Ne ra?eupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da
   ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Va?a braaea
   i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sa?egla.

   ^7Ne smijete odlaziti s ulaza u ?ator sastanka da ne pomrete, jer na
   vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni ueine po rijeei Mojsijevoj.

   ^8Jahve reee Aronu:

   ^9"Kad ulazite u ?ator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piaea,
   ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neaeete poginuti. To je trajan
   zakon za va?e nara?taje;

   ^10da mo?ete lueiti posveaeeno od obienoga, eisto od neeistoga;

   ^11da mo?ete ueiti Izraelce svim zakonima ?to ih je Jahve predao preko
   Mojsija."

   ^12Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim pre?ivjelim sinovima, Eleazaru i
   Itamaru: "Uzimajte od ?rtve prinosnice ?to preostaje nakon prinesene
   ?rtve u east Jahvi paljene i beskvasnu je uza ?rtvenik jedite jer je
   vrlo sveta.

   ^13Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nared-eno -
   pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od ?rtava paljenih u east
   Jahvi.

   ^14A grudi ?rtve prikaznice i pleaee ?rtve podizanice ti i tvoji sinovi
   i tvoje kaeeri s tobom jedite na bilo kojem eistom mjestu. Jer to je
   dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih ?rtava
   prieesnica.

   ^15Pleaee ?rtve podizanice i grudi ?rtve prikaznice ?to se donose
   zajedno s lojem, na vatri paljenim - po?to budu prineseni za ?rtvu
   prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom.
   To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon."

   ^16Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu ?rtve okajnice. Veae je bio
   spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove pre?ivjele
   sinove, pa rekne:

   ^17"Za?to ste jeli ?rtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To
   vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vr?eaei nad njom
   obred pomirenja pred Jahvom.

   ^18Buduaei da krv ?rtve nije bila unesena unutar Sveti?ta, morali ste
   je blagovati u Sveti?tu, kako mi je bilo zapovjed-eno."

   ^19Nato aee Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju ?rtvu
   okajnicu i svoju ?rtvu paljenicu pred Jahvom! ?to bi se meni dogodilo
   da sam ja danas jeo od ?rtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?"

   ^20Kad Mojsije to eu, odobri.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovako ka?ite Izraelcima: 'Ovo su ?ivotinje koje izmed-u svih
   eetverono?aca na zemlji mo?ete jesti:

   ^3svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja pre?iva mo?ete
   jesti.

   ^4Ali ove, iako pre?ivaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer
   iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neeista;

   ^5svisca, jer iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neeist;

   ^6arnebeta, iako pre?iva, razdvojena papka nema - za vas je neeist.

   ^7A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne pre?iva - za vas
   je neeista.

   ^8Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas
   su one neeiste.'"

   ^9Od svih vodenih ?ivotinja ove mo?ete jesti: sve ?to ?ivi u vodi, bilo
   u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske mo?ete jesti.

   ^10A ?to u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve ?ivotinjice u
   vodi, sva ?iva vodena biaea - neka su vam odvratna

   ^11i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove
   strvine dr?ite za odvratnost.

   ^12Sve, dakle, ?to je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas
   odvratno."

   ^13"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost
   su: orao, orao strvinar i jastreb,

   ^14tetrijeb i sokol bilo koje vrste;

   ^15gavran svih vrsta;

   ^16noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste;

   ^17sova, gnjurac, u?ara,

   ^18labud, pelikan, droplja;

   ^19roda, eaplja svake vrste; pupavac i ?i?mi?."

   ^20"Svi krilati kukci ?to hodaju eetverono?ke neka su vam odvratni!

   ^21Od svih tih krilatih kukaca ?to hodaju eetverono?ke mo?ete jesti
   samo one koji imaju na svojim no?icama listove za skakutanje po zemlji.

   ^22Od njih mo?ete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvreaka i zrikavaca.

   ^23A svi drugi krilati kukci na eetiri no?ice neka su vam odvratni!

   ^24I od njih aeete se oneeistiti: tko se god dotakne njihove crkotine,
   neka je neeist do veeeri;

   ^25tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeaeu
   i neeistim se smatra do veeeri;

   ^26i ?ivotinje s nerazdvojenim papkom ?to ne pre?ivaju za vas su
   neeiste, i tko ih se dotakne neka je neeist!

   ^27Onda, eetverono?ne ?ivotinje koje hodaju na eetiri ?ape za vas su
   neeiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neeist do veeeri.

   ^28A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeaeu i bude
   neeist do veeeri. Za vas su one neeiste."

   ^29"Od ?ivotinja ?to po zemlji gmi?u neka su za vas ove neeiste:
   krtica, mi? i svaka vrsta gu?tera;

   ^30zidni macaklin, kameleon, da?devnjak, zelembaae i tin?amet.

   ^31Te su ?ivotinje od svih ?to gmi?u za vas neeiste. Tko ih se mrtvih
   dotakne neka je neeist do veeeri.

   ^32A na ?to koja od njih mrtva padne, neka je oneei?aeeno: bio to kakav
   drveni predmet ili odjeaea, ko?a ili vreaea. Svaki takav predmet koji
   se upotrebljava neka se zamoei u vodu i ostane neeist do veeeri. Onda
   aee postati eist.

   ^33Upadne li ?to od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u
   njoj oneei?aeeno.

   ^34A bilo kakva hrana ?to se jede, ako na nju kapne voda iz te posude,
   bit aee oneei?aeena. Svaka tekuaeina ?to se pije u svakoj takvoj posudi
   neka se smatra neeistom.

   ^35A sve na ?to padne bilo ?to od njihove crkotine neka je neeisto;
   bude li to peae ili ognji?te, neka se sru?e: oneei?aeeni su za vas i
   neka neeisti budu.

   ^36A vrelo ili eatrnja koja dr?i vodu neka se smatraju eistima. Ali tko
   dirne strvinu ?ivotinje neka je neeist.

   ^37Ako ?to od njihova strva padne na ?itno sjemenje ?to aee se sijati,
   ono ostaje eisto;

   ^38ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne ?to od njihove
   crkotine, neka je za vas neeisto.

   ^39Ako ugine koja ?ivotinja ?to vam slu?i za hranu, onaj koji dotakne
   njezinu strvinu neka je neeist do veeeri;

   ^40a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeaeu i bude
   neeist do veeeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeaeu
   i bude neeist do veeeri.

   ^41Svaka ?ivotinja ?to po tlu gmi?e odvratna je. Neka se ne jede!

   ^42Ni?ta ?to pu?e na trbuhu, ni?ta ?to god ide na eetiri noge ili na
   vi?e nogu - nikakve puzavce ?to po tlu gmi?u nemojte jesti jer su
   odvratni!

   ^43Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima ?to gmi?u; ne prljajte
   se njima, da i vi zbog njih ne postanete neeisti.

   ^44Ta ja - Jahve - Bog sam va?! Posveaeujte se, dakle, da sveti budete,
   jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem ?to po tlu gmi?e ne prljajte!

   ^45Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem
   Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!"

   ^46To je odredba koja se odnosi na ptice i sva ?iva biaea ?to se u vodi
   kreaeu i na sve stvorove koji po zemlji gmi?u.

   ^47Svrha joj je da se razlikuje neeisto od eistoga; ?ivotinja koja se
   mo?e jesti od ?ivotinje koja se ne smije jesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Kad koja ?ena zatrudni i rodi mu?ko eedo, neka je
   neeista sedam dana, kako je neeista u vrijeme svoga mjeseenog pranja.

   ^3Osmoga dana neka se dijete obre?e.

   ^4A ona neka ostane jo? trideset i tri dana da se oeisti od svoje krvi;
   ne smije dirati ni?ta posveaeeno niti dolaziti u Sveti?te dok se ne
   navr?i vrijeme njezina ei?aeenja.

   ^5Ako rodi ?ensko eedo, neka je neeista dva tjedna, kao za svoga
   mjeseenog pranja, i neka ostane jo? ?ezdeset i ?est dana da se oeisti
   od svoje krvi.

   ^6A kad se navr?i vrijeme njezina ei?aeenja - bilo za sineiaea, bilo za
   kaeerkicu - neka donese sveaeeniku na ulaz u ?ator sastanka
   jednogodi?nje janje za ?rtvu paljenicu i jednoga golubiaea ili grlicu
   za ?rtvu okajnicu.

   ^7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvr?i obred pomirenja.
   Tako aee ona biti oei?aeena od svoga krvarenja. To je odredba koja se
   odnosi na ?enu kad rodi bilo mu?ko bilo ?ensko eedo.

   ^8Ali ako ne mo?e da nad-e dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada,
   neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiaea - jedno za ?rtvu
   paljenicu, a drugo za ?rtvu okajnicu. Neka sveaeenik izvr?i nad njom
   obred pomirenja, i ona aee biti oei?aeena'."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Reee Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ako se kome na ko?i pojavi oteklina ili li?aj ili bjelkasta pjega
   ?to bi bila nagovje?taj gube na ko?i njegova tijela, neka se takav
   dovede sveaeeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveaeenika.

   ^3Neka sveaeenik pregleda zara?eno mjesto na ko?i njegova tijela. Ako
   je dlaka na zara?enom mjestu postala bijela i ueini se da je ono dublje
   od ko?e njegova tijela, onda je to guba. Po?to ga sveaeenik pregleda,
   neka ga proglasi neeistim.

   ^4Ali ako se poka?e da bjelkasta pjega na ko?i njegova tijela nije
   dublja nego i ko?a, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda
   sveaeenik bolesnika osami sedam dana.

   ^5Neka ga sedmoga dana opet sveaeenik pregleda. Ako ustanovi svojim
   oeima da zaraza jo? postoji, ali da se po ko?i dalje ne ?iri, neka ga
   osami jo? sedam dana.

   ^6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zara?eno mjesto manje
   upadno, a bolest se ko?om ne bude pro?irila, neka ga proglasi eistim:
   to je samo li?aj. Po?to opere svoje haljine, bit aee eist.

   ^7Ali ako se li?aj ko?om pro?iri, po?to je sveaeenik bolesnika
   pregledao i proglasio ga eistim, neka se ponovo poka?e sveaeeniku.

   ^8Neka ga sveaeenik pregleda. Bude li se li?aj pro?irio po ko?i, neka
   ga sveaeenik proglasi neeistim: to je guba.

   ^9Ako se na eovjeku poka?e guba, neka ga dovedu sveaeeniku.

   ^10Neka ga sveaeenik pregleda. Ako po ko?i bude bjelkasta oteklina s
   pobijeljelom dlakom i napetim eirom,

   ^11to je duboko ukorijenjena guba po ko?i njegova tijela. Neka ga
   sveaeenik proglasi neeistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno
   neeist.

   ^12Ako guba izbije po ko?i tako da bolesniku prekrije svu ko?u od glave
   do pete - sve ?to sveaeenikove oei vide -

   ^13neka sveaeenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo
   tijelo, neka ga proglasi eistim. Buduaei da je sav pobijelio, eist je.

   ^14Ali onog dana kad se na njemu poka?e eir, bit aee neeist.

   ^15Kad sveaeenik vidi taj eir, neka bolesnika proglasi neeistim: eir je
   neeista stvar, to je guba.

   ^16Ali ako se eir promijeni u bijelo, neka eovjek dod-e k sveaeeniku.

   ^17Sveaeenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka
   sveaeenik proglasi bolesnika eistim - eist i jest."

   ^18"Kad se kome na ko?i napne eir i zacijeli,

   ^19i ondje gdje je bio eir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto
   izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka
   se taj eovjek poka?e sveaeeniku.

   ^20Neka ga sveaeenik pregleda. Pronad-e li da je tu ko?a udubljenija a
   dlaka pobijeljela, neka ga sveaeenik proglasi neeistim - to je onda
   guba ?to je izbila u eiru.

   ^21Ali ako sveaeenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da ko?a
   nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami
   sedam dana.

   ^22Pro?iri li mu se bolest po ko?i, neka ga sveaeenik proglasi neeistim
   - to je guba.

   ^23Ako pjega ostane na mjestu i ne pro?iri se, to je o?iljak od eira.
   Neka toga eovjeka sveaeenik proglasi eistim."

   ^24"Kome na ko?i bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega
   bijelocrvenkasta ili bjelkasta,

   ^25neka to sveaeenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i
   ueini se da je to mjesto udubljenije od ko?e, onda je to guba ?to je u
   opeklini izbila. Neka ga sveaeenik proglasi neeistim; to je guba.

   ^26Ali ako sveaeenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije
   udubljenije od ko?e i da tamni, neka ga osami sedam dana.

   ^27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po ko?i pro?iri, neka ga
   sveaeenik proglasi neeistim: to je guba.

   ^28Ostane li ozljeda na mjestu i pro?iri se po ko?i, to je onda
   oteklina od opekline. Neka eovjeka sveaeenik proglasi eistim: to je
   o?iljak od opekline."

   ^29"Ako se na glavi ili na bradi kojega eovjeka ili ?ene poka?e bolest,

   ^30neka sveaeenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od ko?e
   i da je tu dlaka po?utjela i otaneala, neka bolesnika sveaeenik
   proglasi neeistim. To je ?uga, to jest guba na glavi ili na bradi.

   ^31Ali ako sveaeenik, pregledav?i oboljelo mjesto, ustanovi da nije
   dublje od ko?e, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveaeenik odstrani
   ?ugavca sedam dana.

   ^32Sedmoga dana neka ga sveaeenik pregleda. Ako se ?uga nije pro?irila
   niti dlaka po?utjela, te ako se eini da ?uga nije dublja od ko?e,

   ^33neka se bolesnik obrije - ali o?ugano mjesto da ne brije! - i neka
   ga sveaeenik odstrani od drugih sedam dana.

   ^34Sedmoga dana neka opet sveaeenik pregleda ?ugavo mjesto. Ako se ?uga
   ko?om ne bude pro?irila i ueini se da nije dublja od ko?e, neka tog
   bolesnika sveaeenik proglasi eistim. On neka opere svoju odjeaeu i bude
   eist.

   ^35Pro?iri li se ?uga po ko?i po?to je bio eistim progla?en,

   ^36neka ga sveaeenik ponovo pregleda. Ako se ?uga ko?om bude pro?irila
   - sveaeenik neka vi?e i ne tra?i ?ute dlake - bolesnik ja neeist.

   ^37Ali ako opazi da je ?uga stala i da je nikla crna dlaka, ?uga je
   zacijeljela - on je eist. Neka ga sveaeenik proglasi eistim."

   ^38"Ako se na ko?i kojeg eovjeka ili ?ene poka?u pjege te ako su te
   pjege bijele,

   ^39neka ih sveaeenik pregleda. Ako te pjege po ko?i budu tamnobijele,
   onda je to osip ?to je izbio po ko?i: bolesnik je eist."

   ^40"Ako eovjeku opadne kosa s glave, oaeelavio mu je zatiljak, ali je
   eist.

   ^41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oaeelavio je na eelu, ali je
   eist.

   ^42Ali ako se po aeelavu zatiljku ili po oaeelavljelu eelu pojavi
   crvenkastobijela bolest, to je guba ?to je izbila po njegovu aeelavom
   zatiljku ili oaeelavljelu eelu.

   ^43Neka ga sveaeenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na aeelavu
   zatiljku ili po oaeelavljelu eelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i
   guba na ko?i tijela -

   ^44eovjek se ogubavio, neeist je. Sveaeenik ga mora proglasiti neeistim
   - guba mu je na glavi."

   ^45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeaeu; kosa neka
   mu je ra?eupana; gornju usnu neka prekrije i viee: "Neeist! Neeist!"

   ^46Sve dok na njemu bude bolest, neka neeistim ostane, a kako je
   neeist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora."

   ^47"Kad se zaraza gube poka?e na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu,

   ^48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na ko?i; ili na bilo
   kakvu predmetu od ko?e;

   ^49pa ako mrlja na odijelu ili ko?i, na osnovi ili na potki, ili na
   bilo kakvu predmetu od ko?e, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba
   i neka se sveaeeniku poka?e.

   ^50Neka sveaeenik, po?to pregleda ?to je zara?eno, to stavi na osamu
   sedam dana.

   ^51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza pro?iri po
   odijelu, po osnovi ili potki, ili po ko?i, ili po kakvu god predmetu od
   ko?e, to je zarazna guba. Stvar je neeista.

   ^52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav
   ko?ni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na
   vatri izgori.

   ^53Ali ako sveaeenik opazi da se zaraza nije pro?irila na odijelu - na
   osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu ko?nom predmetu,

   ^54onda neka naredi da se zara?ena stvar opere. Neka je zatim stavi
   nasamo drugih sedam dana.

   ^55A ako, po?to je stvar bila oprana, sveaeenik opazi da se zara?eno
   mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije ra?irila, stvar je
   neeista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana.

   ^56Opazi li sveaeenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to
   mjesto izre?e, bilo ono na odijelu ili na ko?i, na osnovi ili na potki.

   ^57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu
   ko?nom predmetu, onda je to zaraza, i zara?eni predmet neka u vatri
   izgori.

   ^58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva
   ko?noga predmeta po?to je bio opran, neka se opere opet, pa neka je
   eist."

   ^59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi
   ili potki - ili bilo kakvu predmetu od ko?e da se proglase eistim ili
   neeistim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova ei?aeenja: neka se
   dovede sveaeeniku;

   ^3neka sveaeenik izid-e iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je
   gubavac od gube ozdravio,

   ^4neka naredi da se za eovjeka koji se ima eistiti uzmu dvije ptice,
   eiste i ?ive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa.

   ^5Neka zatim sveaeenik naredi da se jedna ptica zakolje nad ?ivom vodom
   u zemljanoj posudi.

   ^6Potom neka uzme ?ivu pticu, a onda zajedno ?ivu pticu, cedrovinu,
   grimizno predivo i izop zamoei u krv ptice ?to je bila zaklana povrh
   ?ive vode.

   ^7Sada neka sedam puta po?kropi onoga koji se od gube eisti, a onda ga
   eistim proglasi. Poslije toga neka pusti ?ivu pticu na otvorenu polju.

   ^8Onaj koji se eisti neka opere svoju odjeaeu, obrije sve svoje dlake i
   u vodi se okupa. Tako neka je eist. Poslije toga neka ud-e u tabor, ali
   sedam dana neka stanuje izvan svoga ?atora.

   ^9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka
   obrije sve ostale svoje dlake. Po?to u vodi opere svoju odjeaeu i okupa
   se, neka je eist.

   ^10Osmoga dana neka uzme mu?ko janje bez mane, jedno ?ensko janje od
   godine dana, takod-er bez mane, tri desetine efe najboljeg bra?na
   zamije?ena u ulju za ?rtvu prinosnicu i jedan log ulja.

   ^11Sveaeenik koji vr?i ei?aeenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u
   ?ator sastanka s eovjekom koji se ima eistiti.

   ^12Neka zatim sveaeenik uzme jedno mu?ko janje pa ga s ono ulja u logu
   prinese kao ?rtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju ?rtve okajnice i ?rtve
   paljenice - na svetome mjestu, jer ?rtva naknadnica kao i okajnica
   pripada sveaeeniku: vrlo je sveta!

   ^14Potom neka sveaeenik uzme krvi od ?rtve naknadnice, pa neka njome
   nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se eisti.

   ^15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve
   ruke.

   ^16Zamoeiv?i sveaeenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci,
   neka uljem sa svoga prsta obavi ?kropljenje pred Jahvom sedam puta.

   ^17Od ulja ?to mu preostane u ruci neka sveaeenik, po krvi od ?rtve
   naknadnice, poma?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne
   noge onoga koji se eisti.

   ^18Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveaeenik metne na glavu onoga koji
   se eisti. Tako aee sveaeenik nad njim izvr?iti obred pomirenja pred
   Jahvom.

   ^19Neka sveaeenik poslije toga prinese ?rtvu okajnicu i nad onim koji
   se eisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neeistoaeu. Napokon neka
   zakolje ?rtvu paljenicu,

   ^20a onda neka sveaeenik ?rtvu paljenicu i ?rtvu prinosnicu podigne na
   ?rtvenik. Kad tako sveaeenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je
   eist.

   ^21Ako bude siroma?an te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno
   mu?ko janje za ?rtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao ?rtva
   prinosnica da se nad tim eovjekom izvr?i obred pomirenja. I neka uzme
   samo desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena u ulju za ?rtvu
   prinosnicu, jedan log ulja,

   ^22k tome dvije grlice ili dva golubiaea - prema svojim moguaenostima -
   jedno za ?rtvu okajnicu, a drugo za ?rtvu paljenicu.

   ^23Osam dana nakon svoga oei?aeenja neka ih donese sveaeeniku na ulaz u
   ?ator sastanka pred Jahvu.

   ^24Neka sveaeenik uzme janje za ?rtvu naknadnicu i log s uljem pa ih
   prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu.

   ^25Neka se onda zakolje janje ?rtve naknadnice, a sveaeenik neka uzme
   njegove krvi i neka njome nama?e resicu desnoga uha, palac desne ruke i
   palac desne noge onoga koji se eisti.

   ^26Poslije toga neka sveaeenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke.

   ^27A onda neka od ulja ?to mu je na dlanu lijeve ruke obavi ?kropljenje
   sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom.

   ^28Od ulja iz svoje ruke neka sveaeenik, po krvi ?rtve naknadnice,
   nama?e resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga
   koji se eisti.

   ^29Ostatak ulja ?to bude na dlanu neka sveaeenik stavi na glavu onoga
   koji se eisti, vr?eaei nad njim obred pomirenja pred Jahvom.

   ^30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju
   golubiaea - ?to je veae mogao pribaviti -

   ^31kao ?rtvu okajnicu, a drugu kao ?rtvu paljenicu zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom. Neka tako sveaeenik izvr?i obred pomirenja pred Jahvom nad
   onim koji se eisti."

   ^32To je propis za onoga koji je gubom zara?en a ne mo?e priskrbiti sve
   za svoje oei?aeenje.

   ^33Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^34"Kad ud-ete u kanaansku zemlju koju aeu vam dati u posjed, a ja
   pustim gubu na koju kuaeu u zemlji ?to je budete zaposjeli,

   ^35onda onaj eija je kuaea neka dod-e sveaeeniku i ka?e: 'Eini mi se da
   je moja kuaea zara?ena gubom.'

   ^36Neka sveaeenik naredi da se kuaea isprazni prije nego on dod-e da
   bolest pregleda, da ne bi sve ?to je u kuaei bilo progla?eno neeistim;
   poslije toga neka sveaeenik ud-e da kuaeu pregleda.

   ^37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuaenim zidovima od
   zelenkastih ili crvenkastih udubina i prieini mu se da idu dublje od
   povr?ine zida,

   ^38neka sveaeenik izid-e iz kuaee na kuaena vrata i neka kuaeu zatvori
   sedam dana.

   ^39Sedmi dan neka sveaeenik opet dod-e i pregleda: ako se bolest bude
   pro?irila po zidovima kuaee,

   ^40neka sveaeenik naredi da se povadi zara?eno kamenje i baci na koje
   neeisto mjesto izvan grada.

   ^41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuaee ostru?u i da
   se sastrugani prah baci na koje neeisto mjesto izvan grada.

   ^42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja.
   Potom neka se uzme druga ?buka i kuaea ponovo o?buka.

   ^43Ako se po?ast na kuaei opet pojavi po?to je kamenje bilo povad-eno i
   kuaea ostrugana i opet o?bukana,

   ^44neka sveaeenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuaei
   pro?irila, to je onda u kuaei zarazna guba; kuaea je neeista.

   ^45Neka se kuaea poru?i, a njezino kamenje, njezina drvena grad-a i sva
   ?buka s kuaee neka se odnese izvan grada na koje neeisto mjesto.

   ^46Tko ud-e u kuaeu dok je zatvorena, neka je neeist do veeeri.

   ^47Tko u kuaei legne, mora oprati svoju odjeaeu. I tko u kuaei
   objeduje, mora svoju odjeaeu oprati.

   ^48Ako li sveaeenik dod-e i vidi da se bolest po kuaei nije pro?irila
   po?to je kuaea opet bila o?bukana, neka sveaeenik kuaeu proglasi
   eistom, jer se bolest izlijeeila.

   ^49A za oei?aeenje kuaee neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna
   prediva i izopa.

   ^50Jednu od ptica neka zakolje nad ?ivom vodom u zemljanoj posudi.

   ^51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu ?ivu te
   ih zamoei u krv ptice zaklane i u ?ivu vodu pa kuaeu po?kropi sedam
   puta.

   ^52Oeistiv?i tako od grijeha kuaeu krvlju ptice, ?ivom vodom, ?ivom
   pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom,

   ^53neka pticu ?ivu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi
   obred pomirenja nad kuaeom, bit aee eista."

   ^54To je propis za svaku vrst gube i ?uge,

   ^55za gubu odjeaee ili kuaee,

   ^56za otekline, li?aje ili pjege.

   ^57On odred-uje vrijeme neeistoaee i eistoaee. To je zakon o gubi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^2"Govorite Izraelcima i ka?ite im: 'Kad koji eovjek imadne izljev iz
   svoga tijela, njegov je izljev neeist.

   ^3Evo u eemu je njegova neeistoaea ako ima taj izljev: ispusti li
   njegovo tijelo izljev ili ga zadr?i, on je neeist.

   ^4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neeista; i
   svaki predmet na koji sjedne neka je neeist.

   ^5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeaeu,
   u vodi se okupa i neeistim ostane do veeeri.

   ^6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao
   izljev neka opere svoju odjeaeu, u vodi se okupa i neeistim ostane do
   veeeri.

   ^7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju
   odjeaeu, u vodi se okupa i do veeeri neeistim ostane.

   ^8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je eist neka taj opere
   svoju odjeaeu, u vodi se okupa i neeistim ostane do veeeri.

   ^9Neka je neeisto i svako sjedalo na koje za vo?nje sjedne onaj koji
   ima izljev;

   ^10i tko se dotakne eega ?to je pod tim bolesnikom bilo neka je neeist
   do veeeri. Tko ponese ?togod takvo neka svoju odjeaeu opere, u vodi se
   okupa i ostane neeistim do veeeri.

   ^11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka
   svoju odjeaeu opere, u vodi se okupa i ostane neeistim do veeeri.

   ^12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a
   svaki drveni sud neka se vodom ispere.

   ^13Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeei, neka onda nabroji
   sedam dana za svoje oaei?aeenje; neka opere svoju odjeaeu, okupa se u
   ?ivoj vodi i neka je eist.

   ^14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiaea, dod-e pred
   Jahvu na ulaz u ?ator sastanka pa ih sveaeeniku preda.

   ^15Neka ih sveaeenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao
   ?rtvu paljenicu. Time aee sveaeenik izvr?iti obred pomirenja nad tim
   eovjekom za njegov izljev.

   ^16Kad eovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje
   tijelo i ostane neeistim do veeeri.

   ^17Svaka haljina i svaka ko?a na koju dospije takav sjemeni izljev neka
   se u vodi opere i ostane neeistom do veeeri.

   ^18Ako koja ?ena legne s kojim eovjekom i on ispusti sjeme, neka se
   okupaju u vodi i budu neeisti do veeeri'."

   ^19"Kad ?ena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane
   u svojoj neeistoaei sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neeist
   do veeeri.

   ^20Na ?to god bi legla za svoje neeistoaee neka je neeisto; na ?to god
   sjedne neka je neeisto.

   ^21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeaeu, u vodi
   se okupa i do veeeri ostane neeistim.

   ^22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka
   svoju odjeaeu opere, u vodi se okupa i neeist ostane do veeeri.

   ^23A ako bi se dotakao eega ?to je bilo na njezinoj postelji ili na
   predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neeist do veeeri.

   ^24Ako koji eovjek s njom legne, njezina neeistoaea za nj prianja, pa
   neka je neeist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je
   neeista.

   ^25Ako ?ena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseenog
   pranja, ili ako se njezino mjeseeno pranje produ?uje, neka se smatra
   neeistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseenog pranja.

   ^26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit aee
   joj kao i postelja za njezina mjeseenog pranja. I svaki predmet na koji
   sjedne neka postane neeistim kao ?to bi bio neeist u vrijeme njezina
   mjeseenog pranja.

   ^27A svatko tko ih se dotakne neka je neeist; neka opere svoju odjeaeu,
   okupa se u vodi i ostane neeistim do veeeri.

   ^28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije
   toga neka je eista.

   ^29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiaea te ih donese
   sveaeeniku na ulaz u ?ator sastanka.

   ^30Neka jedno sveaeenik prinese kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu. Tako aee sveaeenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad
   njom, za njezino neeisto krvarenje."

   ^31"Odvraaeajte Izraelce od njihovih neeistoaea, da ne bi zbog njih
   pomrli oskvrnjujuaei moje Prebivali?te koje se nalazi med-u njima.

   ^32To je propis za eovjeka koji ima izljev; za onoga koga eini neeistim
   sjemeni izljev;

   ^33za ?enu u vrijeme neeistoaee njezina mjeseenog pranja; za svakoga -
   bilo mu?ko bilo ?ensko - tko imadne izljev, a tako i za eovjeka koji
   legne s oneei?aeenom ?enom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseaei
   pred Jahvom neposveaeenu vatru, progovori Jahve Mojsiju.

   ^2Jahve reee Mojsiju: "Ka?i svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba
   u Sveti?te iza zavjese, pred Pomirili?te koje se nalazi na Koveegu, da
   ne pogine. Jer ja aeu se pojavljivati nad Pomirili?tem u oblaku.

   ^3Neka Aron ulazi u Sveti?te ovako: s juncem za ?rtvu okajnicu i ovnom
   za ?rtvu paljenicu.

   ^4Neka se obuee u posveaeenu ko?ulju od lana; na svoje tijelo neka
   navuee gaaee od lana; neka se opa?e lanenim pasom, a na glavu stavi
   mitru od lana. To je posveaeeno ruho koje ima obuaei po?to se okupa u
   vodi.

   ^5Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za ?rtvu okajnicu i
   jednoga ovna za ?rtvu paljenicu.

   ^6Po?to Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh i izvr?i
   obred pomirenja za se i za svoj dom,

   ^7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u ?ator sastanka.

   ^8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a
   drugoga Azazelu.

   ^9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za
   ?rtvu okajnicu.

   ^10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti ?iv
   pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u
   pustinju.

   ^11Zatim neka Aron prinese junca za ?rtvu okajnicu za svoj grijeh; i
   obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za
   ?rtvu okajnicu za svoj grijeh.

   ^12Potom neka uzme kadionik pun u?arena ugljevlja sa ?rtvenika ispred
   Jahve i dvije pune pregr?ti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga.
   Neka to unese iza zavjese.

   ^13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana
   zastre Pomirili?te ?to je na Svjedoeanstvu. Tako neaee poginuti.

   ^14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom po?kropi
   istoenu stranu Pomirili?ta; a ispred Pomirili?ta neka svojim prstom
   po?kropi sedam puta tom krvlju.

   ^15Neka potom zakolje jarca za ?rtvu okajnicu za grijeh naroda; neka
   unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi ueini kako je ueinio s
   krvlju od junca: neka njome po?kropi po Pomirili?tu i pred njim.

   ^16Tako aee obaviti obred pomirenja nad Sveti?tem zbog neeistoaea
   Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako
   neka ueini i za ?ator sastanka ?to se med-u njima nalazi, sred njihovih
   neeistoaea.

   ^17Kad on ud-e da obavi obred pomirenja u Sveti?tu, neka nikoga drugog
   ne bude u ?atoru sastanka dok on ne izid-e. Obaviv?i obred pomirenja za
   se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu,

   ^18neka ode k ?rtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad ?rtvenikom
   obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi
   na rogove oko ?rtvenika.

   ^19Neka svojim prstom po?kropi ?rtvenik istom krvlju sedam puta. Tako
   aee ga oeistiti od neeistoaea Izraelaca i posvetiti.

   ^20Kad svr?i obred pomirenja Sveti?ta, ?atora sastanka i ?rtvenika,
   neka primakne jarca ?ivoga.

   ^21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve
   krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe.
   Polo?iv?i ih tako jarcu na glavu, neka ga po?alje u pustinju s jednim
   prikladnim eovjekom.

   ^22Tako aee jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj.
   Otpremiv?i jarca u pustinju,

   ^23neka se Aron vrati u ?ator sastanka, sa sebe svuee lanenu odjeaeu u
   koju se bio obukao kad je ulazio u Sveti?te i neka je ondje ostavi.

   ^24Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveaeenu mjestu, na se
   obuee svoju odjeaeu te izid-e da prinese svoju ?rtvu paljenicu i ?rtvu
   paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod.

   ^25Loj sa ?rtve okajnice neka sa?e?e u kad na ?rtveniku.

   ^26Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeaeu, svoje
   tijelo u vodi okupa i poslije toga mo?e opet doaei u tabor.

   ^27A junca ?rtve okajnice i jarca ?rtve okajnice od kojih je krv bila
   donesena u Sveti?te da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan
   tabora pa neka na vatri spale njihove ko?e, njihovo meso i njihovu
   neeist.

   ^28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeaeu, svoje tijelo okupa
   u vodi i poslije toga mo?e opet doaei u tabor.

   ^29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan
   toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni
   stranac koji med-u vama boravi.

   ^30Jer toga dana nad vama se ima izvr?iti obred pomirenja da se
   oeistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete eisti.

   ^31Neka je to za vas subotnji poeinak kad postite. Trajan je to zakon.

   ^32Neka obred pomirenja obavi onaj sveaeenik koji bude pomazan i
   posveaeen za vr?enje sveaeenieke slu?be namjesto svoga oca. Neka se
   obuee u posveaeeno laneno ruho;

   ^33on neka obavi obred pomirenja za posveaeeno Sveti?te, za ?ator
   sastanka i za ?rtvenik. Zatim neka izvr?i obred pomirenja nad
   sveaeenicima i nad svim narodom zajednice.

   ^34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad
   Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je
   ueinio kako mu je Jahve naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo
   ?to je zapovjedio Jahve:

   ^3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje
   vola, ili ovcu, ili kozu,

   ^4a ne donese ih na ulaz u ?ator sastanka da se prinesu na dar Jahvi
   pred njegovim Prebivali?tem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je
   krv i neka se odstrani iz svoga naroda.'

   ^5Zato neka Izraelci svoje ?rtve koje bi htjeli klati vani u polju
   dovedu na ulaz u ?ator sastanka, k sveaeeniku, i neka ih prinose kao
   ?rtve prieesnice.

   ^6Neka sveaeenik izlije krv po Jahvinu ?rtveniku koji se nalazi na
   ulazu u ?ator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi,

   ^7tako da ubuduaee ne prinose svojih ?rtava klanica jarcima s kojima se
   odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove nara?taje.

   ^8I ka?i im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji med-u
   vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu

   ^9a ne donese je na ulaz u ?ator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka
   se odstrani iz svoga naroda.'"

   ^10"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i
   protiv svakoga prido?lice med-u vama koji bi blagovao bilo kakvu krv,
   ja aeu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit aeu iz njegova
   naroda.

   ^11Jer je ?ivot ?ivoga biaea u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na
   ?rtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje ?ivote. Jer krv je
   ono ?to ispa?ta za ?ivot.

   ^12Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni
   stranac koji med-u vama bude ne jede krvi.

   ^13Tko god, Izraelac ili stranac koji med-u vama boravi, uhvati u lovu
   kakvu zvijer ili pticu ?to se mo?e jesti neka joj prolije krv i zatrpa
   zemljom.

   ^14Jer ?ivot svakoga ?ivog biaea jest njegova krv. Zato sam i rekao
   Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva ?ivog biaea, jer ?ivot
   svakoga ?ivog biaea jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se
   odstrani.

   ^15Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo ?to je uginulo ili ?to su
   zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeaeu, u vodi se okupa i ostane
   neeistim do veeeri. Tada aee postati eist.

   ^16Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice
   svoje krivnje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^3Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili;
   niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne
   povodite se za njihovim obieajima!

   ^4Vr?ite moje naredbe; vr?ite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja
   sam Jahve, Bog va?.

   ^5Zato dr?ite moje zakone i moje naredbe; tko ih vr?i - u njima aee
   naaei ?ivot. Ja sam Jahve!

   ^6Neka se nitko od vas ne pribli?uje svojoj krvnoj rodbini da otkriva
   njezinu golotinju. Ja sam Jahve!

   ^7Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti
   je, ne otkrivaj njezine golotinje!

   ^8Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca!

   ^9Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kaeeri svoga oca ili kaeeri
   svoje majke - bila rod-ena u kuaei ili izvan nje!

   ^10Ne otkrivaj golotinje kaeeri svoga sina niti golotinje kaeeri svoje
   kaeeri! TOa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja.

   ^11Ne otkrivaj golotinje kaeeri ?ene svoga oca! Jer, rod-ena od tvog
   oca, ona ti je sestra.

   ^12Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca.

   ^13Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje
   majke!

   ^14Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se pribli?avati
   njegovoj ?eni. Ta ona je tvoja strina.

   ^15Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je ?ena tvoga sina. Ne
   otkrivaj golotinje njezine.

   ^16Ne otkrivaj golotinje ?ene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga
   brata.

   ^17Ne otkrivaj golotinje koje ?ene i njezine kaeeri! Nemoj se ?eniti
   kaeerju njezina sina niti kaeerju njezine kaeeri te im golotinju
   otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost.

   ^18Ne uzimaj sebi koju ?enu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je
   ljubomorom ?alosti? otkrivajuaei golotinju ovoj preko nje za njezina
   ?ivota!

   ^19Ne pribli?uj se ni jednoj ?eni kad je u neeistoaei svoga mjeseenog
   pranja da joj otkriva? golotinju!

   ^20Ne lijegaj sa ?enom bli?njega svoga; od nje bi postao neeist.

   ^21Ne smije? dopu?tati da koje tvoje dijete bude ?rtvovano Moleku; ne
   smije? tako obe?ea?aeivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^22Ne lijegaj s mu?karcem kako se lije?e sa ?enom! To bi bila grozota.

   ^23Da nisi legao ni s jednom ?ivotinjom - od nje bi postao neeist. ?ena
   ne smije stati pred ?ivotinju da se s njom pari. To bi bila krajnja
   opaeina.

   ^24Nieim se od toga nemojte oneei?aeavati! Ta svim su se tim
   oneei?aeavali narodi koje ja ispred vas tjeram.

   ^25I zemlja je postala neeista. Zato aeu kazniti njezinu opaeinu, i
   zemlja aee ispljuvati svoje stanovnike.

   ^26Vi pak dr?ite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaeina
   nemojte poeinjati - ni vi ni stranac koji med-u vama boravi.

   ^27Sve je te zloaee poeinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas
   te je zemlja postala neeista.

   ^28Neaee li, ako je ueinite neeistom, zemlja ispljuvati i vas kako je
   ispljuvala narod koji je bio prije vas?

   ^29Jest, svi koji bi poeinili bilo koju od tih zloaea bit aee
   odstranjeni iz svoga naroda.

   ^30Zato dr?ite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih
   odvratnih obieaja ?to su se odr?avali prije vas; tako se njima neaeete
   oneeistiti. Ja sam Jahve, Bog va?!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam
   svet ja, Jahve, Bog va?!

   ^3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje dr?ite! Ja sam
   Jahve, Bog va?!

   ^4Ne obraaeajte se na ni?tavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^5Kad prinosite Jahvi ?rtvu prieesnicu, prinesite je tako da budete
   primljeni.

   ^6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. ?to preostane za
   prekosutra neka se spali na vatri.

   ^7Kad bi se jelo od toga jela treaei dan, bilo bi odvratno i ?rtva ne
   bi bila primljena.

   ^8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduaei
   da je oskvrnuo ono ?to je Jahvi posveaeeno, neka se takav odstrani iz
   svoga naroda.

   ^9Kad ?etvu ?anjete po svojoj zemlji, ne ?anjite dokraja svoje njive;
   niti pabireite ostatke poslije svoje ?etve.

   ^10Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba
   nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog va?.

   ^11Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bli?njega.

   ^12Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga
   Boga. Ja sam Jahve!

   ^13Ne iskori?aeuj svoga bli?njega niti ga pljaekaj! Radnikova zarada
   neka ne ostane pri tebi do jutra.

   ^14Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se
   Boga boj! Ja sam Jahve!

   ^15Ne poeinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome,
   niti popu?taj pred velikima; po pravdi sudi svome bli?njemu!

   ^16Ne raznosi klevete med-u svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv
   svoga bli?njega. Ja sam Jahve!

   ^17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Du?nost ti je koriti svoga
   sunarodnjaka. Tako neaee? pasti u grijeh zbog njega.

   ^18Ne osveaeuj se! Ne gaji srd?be prema sinovima svoga naroda. Ljubi
   bli?njega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!

   ^19Dr?ite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom
   vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na
   se odjeaee od dvije vrste tkanine.

   ^20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zarueena za drugoga, a ona ne
   bude ni otkupljena ni oslobod-ena, treba ga kazniti, ali ne smraeu, jer
   ona nije slobodna.

   ^21Neka on na ulazu u ?ator sastanka prinese Jahvi ?rtvu naknadnicu, to
   jest jednoga ovna kao ?rtvu naknadnicu.

   ^22Neka sveaeenik tim ovnom ?rtve naknadnice izvr?i nad tim eovjekom
   obred pomirenja pred Jahvom za poeinjeni grijeh. I grijeh koji je
   poeinio bit aee mu opro?ten.

   ^23Kad ud-ete u zemlju i zasadite bilo kakvu voaeku, smatrajte njezine
   plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne
   jedu.

   ^24Eetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu
   zahvale Jahvi.

   ^25Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja
   sam Jahve, Bog va?!

   ^26Ni?ta s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne earajte!

   ^27Ne zaokru?ujte kose na svojim sljepooenicama; ne ?i?ajte okrajka
   svoje brade.

   ^28Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi
   usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!

   ^29Ne obe?ea?aeuj svoje kaeeri dajuaei je za javnu bludnicu. Tako se
   zemlja neaee podati bludnosti niti aee se napuniti pokvareno?aeu.

   ^30Dr?ite moje subote; ?tujte moje Sveti?te. Ja sam Jahve!

   ^31Ne obraaeajte se na zazivaee duhova i vraeare; ne pitajte ih za
   savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog va?!

   ^32Ustani pred sijedom glavom; po?tuj lice starca; boj se svoga Boga.
   Ja sam Jahve!

   ^33Ako se stranac nastani u va?oj zemlji, nemojte ga ugnjetavati.

   ^34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga
   kao sebe samoga. TOa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam
   Jahve, Bog va?.

   ^35Ne poeinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, te?inu i
   obujam.

   ^36Neka su vam mjerila toena; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja
   sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske.

   ^37Dr?ite sve moje zakone i sve moje naredbe; vr?ite ih. Ja sam
   Jahve!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji ?ivi s
   Izraelcima, ustupi svoje eedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje
   neka ga kamenuje.

   ^3Ja aeu se okrenuti protiv toga eovjeka i odstraniti ga iz njegova
   naroda, jer je on, ustupiv?i svoje eedo Moleku, okaljao moje Sveti?te i
   obe?eastio moje sveto ime.

   ^4A ako narod zatvori svoje oei nad tim eovjekom kad svoje eedo ustupi
   Moleku te ga ne smakne,

   ^5ja aeu se suprotstaviti tome eovjeku i njegovoj obitelji; odstranit
   aeu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega pod-u za
   Molekom da se podaju bludu s Molekom.

   ^6Ako se tko obrati na zazivaee duhova i vraeare da se za njima poda
   javnom bludu, ja aeu se okrenuti protiv takva eovjeka i odstranit aeu
   ga iz njegova naroda.

   ^7Posveaeujte se da budete sveti! TOa ja sam Jahve, Bog va?.

   ^8Dr?ite moje zakone i vr?ite ih. Ja, Jahve, posveaeujem vas'."

   ^9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca
   svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj.

   ^10Eovjek koji poeini preljub sa ?enom svoga susjeda neka se kazni
   smraeu - i preljubnik i preljubnica.

   ^11Eovjek koji bi legao sa ?enom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga
   oca - neka se oboje kazne smraeu, krv njihova neka padne na njih.

   ^12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smraeu. Ueinili
   su rodoskvrnuaee i neka krv njihova padne na njih.

   ^13Ako bi mu?karac legao s mu?karcem kao ?to se lije?e sa ?enom,
   obojica bi poeinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka
   padne na njih.

   ^14Eovjek koji se o?eni kaeerju i njezinom majkom - krajnja je to
   pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da med-u vama ne bude
   pokvarenosti.

   ^15Eovjek koji bi spolno opaeio sa ?ivotinjom ima se smaknuti.
   ?ivotinju ubijte!

   ^16Ako bi se ?ena primakla bilo kakvoj ?ivotinji da se s njom pari,
   ubij i ?enu i ?ivotinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na
   njih.

   ^17Eovjek koji bi se o?enio svojom sestrom, kaeerju svoga oca ili
   kaeerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu -
   pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oeima naroda. Otkrio je
   golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje.

   ^18Eovjek koji bi legao sa ?enom za njezina mjeseenog pranja te otkrio
   njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila
   izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda.

   ^19Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to
   je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje
   krivnje.

   ^20Eovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga
   strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda.

   ^21Eovjek koji bi se o?enio ?enom svoga brata - golotinju bi svoga
   brata otkrio - i to je neeisto. Neka ostanu bez poroda."

   ^22"Zato dr?ite sve moje zakone, sve moje naredbe i vr?ite ih da vas ne
   ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite.

   ^23Nemojte ?ivjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TOa
   oni su einili sve to, i zato mi se zgadili.

   ^24A vama sam ja rekao: vi aeete zaposjesti njihovu zemlju; vama aeu je
   predati u posjed - zemlju kojom teee mlijeko i med. Ja sam Jahve, va?
   Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda.

   ^25Pravite, dakle, razliku izmed-u eiste ?ivotinje i neeiste; izmed-u
   eiste ptice i neeiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni ?ivotinjom, ni
   pticom, ni bilo eim ?to zemljom pu?e: ?to sam vam ja odlueio kao
   neeisto.

   ^26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio
   od tih naroda da budete moji.

   ^27Eovjek ili ?ena koji med-u vama postanu zazivaei duhova ili vraeari
   neka se kazne smraeu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na
   njih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jahve jo? reee Mojsiju: "Govori sveaeenicima, Aronovim sinovima, i
   reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu,

   ^2osim svoje najbli?e rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina,
   svoje kaeeri i svojega brata.

   ^3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takod-er najbli?a, jer nije
   bila udata, mo?e se okaljati.

   ^4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne.

   ^5Neka ne briju glave; neka ne ?i?aju okrajke svojih brada niti prave
   ureze na svome tijelu.

   ^6Neka budu posveaeeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga,
   jer oni prinose ?rtve u east Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato
   moraju biti sveti.

   ^7Neka se ne ?ene javnom bludnicom i obe?ea?aeenom ?enom; niti se smiju
   ?eniti onom koju je njezin mu? otpustio. Jer je sveaeenik posveaeen
   svome Bogu.

   ^8Svetim ga dr?i, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer
   sam svet ja, Jahve, koji vas posveaeujem.

   ^9Ako se kaei kojeg sveaeenika oskvrne podav?i se javnom bludni?tvu,
   ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."

   ^10"A sveaeenik koji je najveaei med-u svojom braaeom, na eiju je glavu
   bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveaeen da nosi svetu odjeaeu,
   neka ne ide ra?eupane kose niti razdire svoje odjeaee.

   ^11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim
   ocem ni za svojom majkom.

   ^12Neka ne izlazi iz Sveti?ta, tako da ne oskvrne Sveti?te svoga Boga,
   jer na sebi nosi posveaeenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve!

   ^13Neka za ?enu uzme djevicu.

   ^14Udovicom, otpu?tenicom, obe?ea?aeenom i bludnicom ne smije se
   ?eniti. Jedino djevicom izmed-u svoga naroda neka se ?eni;

   ^15tako neaee oskvrnuti svoga potomstva med-u svojim narodom, jer ja,
   Jahve, njega posveaeujem."

   ^16Jahve reee Mojsiju:

   ^17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih nara?taja, koji
   imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu
   svoga Boga.

   ^18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je
   slijep ili sakat; nitko izoblieen ili iznaka?ena kojeg uda;

   ^19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku;

   ^20ni poguren, ni kr?ljav, ni bolesnih oeiju, ni li?ajav, ni krastav,
   niti u?kopljenik.

   ^21Dakle, ni jedan od potomaka sveaeenika Arona koji imadne manu neka
   se ne primiee da prinosi u east Jahvi paljenu ?rtvu; buduaei da ima
   manu, neka se ne primiee da prinosi hranu svoga Boga.

   ^22Mo?e blagovati hranu svoga Boga i od ?rtava presvetih, i svetih,

   ^23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se ?rtveniku primiee jer ima manu.
   Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'"

   ^24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim
   prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta
   moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve!

   ^3Reci im: 'Ako se ikad tko od va?ih nara?taja primakne u stanju
   neeistoaee k svetim prinosima ?to ih Izraelci posveaeuju Jahvi, taj aee
   biti uklonjen od moje nazoenosti. Ja sam Jahve!'

   ^4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne
   blaguje svetih prinosa dok ne postane eist. Onaj koji se dotakne bilo
   eega ?to je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni
   izljev;

   ^5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneeisti; ili eovjeka od
   kojega se okalja bilo kakvom neeistoaeom -

   ^6onaj koji se dotakne eega takva neka je neeist do veeeri i neka ne
   blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi.

   ^7Eim sunce zad-e, eist je. Poslije toga mo?e blagovati od svetih
   prinosa jer mu je to hrana.

   ^8Neka ne jede ni strva ni ?to je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao.

   ^9Neka dr?e moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje,
   oskvrnuv?i se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveaeujem."

   ^10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuaeanin ni
   sveaeenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa.

   ^11Ali ako sveaeenik steee koga novcem u svoje vlasni?tvo, taj to mo?e
   jesti kao onaj ?to se rodi u njegovoj kuaei; oni mogu jesti od njegove
   hrane.

   ^12Ako se sveaeenikova kaei uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od
   podizanih svetih prinosa.

   ^13Ali ako sveaeenikova kaei obudovi ili bude otpu?tena, a nema djece
   pa se vrati u oeevu kuaeu, mo?e se hraniti oeevom hranom kao u svojoj
   mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije ?to od toga jesti.

   ^14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi
   sveaeeniku dodajuaei petinu.

   ^15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa ?to ih Izraelci Jahvi podi?u.

   ^16Jeduaei ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na
   nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose."

   ^17Jahve reee Mojsiju:

   ^18"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki
   eovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao
   zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao ?rtva paljenica
   - da bude primljen -

   ^19mora prinijeti mu?ko bez mane, bilo to goveee, ovca ili koza.

   ^20Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neaee biti
   primljeno.

   ^21Ako tko prinosi Jahvi ?rtvu prieesnicu da izvr?i kakav zavjet ili
   ueini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta ?ivotinja,
   da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije
   biti.

   ^22Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaaeenu, gu?avu, ?ugavu ili
   krastavu ?ivotinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu
   takvu na ?rtvenik kao paljenu ?rtvu Jahvi polagati.

   ^23Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaaeenim mo?e?
   prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao ?rtva zavjetnica neaee biti
   primljena.

   ^24Jahvi nemojte prinositi ?ivotinje sa zgnjeeenim, stueenim,
   rastrgnutim ili odsjeeenim mo?njama. To u svoj zemlji ne einite

   ^25niti takvo ?to primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga
   Boga. S manom su jer su osakaaeene. Zato vam neaee biti primljene.'"

   ^26Jahve reee Mojsiju:

   ^27"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana
   neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana mo?e biti primljeno kao
   paljena ?rtva Jahvi.

   ^28Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim.

   ^29Kad Jahvi ?rtvujete ?rtvu zahvalnicu, ?rtvujte je tako da budete
   primljeni.

   ^30Neka se ?rtva blaguje onoga istog dana; od nje ni?ta ne ostavljajte
   za ujutro. Ja sam Jahve!"

   ^31"Moje zapovijedi dr?ite i vr?ite ih. Ja sam Jahve!

   ^32Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem progla?en svetim
   med-u Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveaeujem.

   ^33Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem va? Bog, ja,
   Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Ka?i Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu
   sveti zborovi. Ovo su moji blagdani:

   ^3?est dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog
   odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje
   god boravili, subota je Jahvina."

   ^4"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u
   njihovo odred-eno vrijeme:

   ^5U prvom mjesecu eetrnaestoga dana u suton jest Pasha u east Jahvi;

   ^6petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u east
   Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh.

   ^7Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva te?aekog posla nemojte
   raditi.

   ^8Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u east Jahvi, a sedmoga dana neka
   opet bude sveti zbor; nikakva te?aekog posla ne radite."

   ^9Jahve reee Mojsiju:

   ^10"Ka?i Izraelcima i reci im: 'Kad ud-ete u zemlju koju vam dajem i u
   njoj ?etvu po?anjete, prvi snop svoje ?etve donesite sveaeeniku.

   ^11Neka ga on prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom da budete
   primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveaeenik prinese kao ?rtvu
   prikaznicu.

   ^12A u dan kad budete prinosili snop kao ?rtvu prikaznicu, prinesite
   Jahvi jednogodi?njeg janjca bez mane kao ?rtvu paljenicu.

   ^13Uz to ?rtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg
   bra?na zamije?ena u ulju, kao paljena ?rtva Jahvi na ugodan miris; a s
   njom ljevanica od vina neka bude eetvrt hina.

   ^14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete
   jesti ni kruha, ni pr?ena zrnja, ni svje?a klasja. To je trajan zakon
   za va?e nara?taje gdje god vi boravili.'"

   ^15"A poeev?i od sutra?njega dana po suboti - dana u koji donesete snop
   za ?rtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana.

   ^16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu
   ?rtvu.

   ^17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za ?rtvu prikaznicu. Neka
   svaki bude od dvije desetine efe najboljeg bra?na; neka budu ispeeeni
   ukvas, kao prvine Jahvi.

   ^18S kruhom prinesite sedam jednogodi?njih janjaca bez mane, jednoga
   junca i dva ovna kao ?rtvu paljenicu Jahvi zajedno sa ?rtvom
   prinosnicom i ljevanicom, ?rtvom paljenom na ugodan miris Jahvi.

   ^19Prinesite i jednoga jarca kao ?rtvu okajnicu, a dva janjca od godine
   dana za ?rtvu prieesnicu.

   ^20Neka ih sveaeenik prinese pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu povrh
   kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne
   sveaeeniku.

   ^21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveaeen zbor -
   nikakva te?aekog posla ne radite. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^22Kad budete ?eli ?etvu sa svoje zemlje, nemoj ?eti dokraja svoje
   njive niti pabireiti poslije svoje ?etve. Ostavi to sirotinji i
   strancu. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^23Jahve reee Mojsiju:

   ^24"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   neka vam je potpun odmor, progla?en glasom trube, sveti zbor.

   ^25Nikakva te?kog posla ne radite; u east Jahvi paljenu ?rtvu
   prinesite.'"

   ^26Reee Jahve Mojsiju:

   ^27"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja.
   Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u east
   Jahvi paljenu ?rtvu.

   ^28Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja,
   kada aee se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom va?im.

   ^29Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga
   naroda.

   ^30A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga aeu ja istrijebiti
   iz njegova naroda.

   ^31Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za va?e nara?taje
   gdje god vi boravili.

   ^32Neka vam je to subotnji poeinak. Postite! Naveeer devetoga dana u
   mjesecu - od veeeri do veeeri - prestanite raditi."

   ^33Jahve reee Mojsiju:

   ^34"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se
   sedam dana dr?i Blagdan sjenica u east Jahvi.

   ^35Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva te?aekog posla nemojte
   raditi.

   ^36Sedam dana prinosite paljenu ?rtvu u east Jahvi. Osmi dan neka vam
   bude sveti zbor, kada aeete u east Jahvi prinijeti paljenu ?rtvu. To je
   sveeani zbor; nikakva te?aekog posla nemojte obavljati.'"

   ^37"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odred-eni
   za prino?enje ?rtava u east Jahvi; ?rtava paljenica, prinosnica, ?rtava
   klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan,

   ^38povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih
   zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaee prinosite Jahvi."

   ^39"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, po?to pokupite sa
   zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na
   osmi dan neka je potpun poeinak.

   ^40Uzmite veae prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, graneica s
   lisnatih drveta i potoene vrbovine pa se veselite u nazoenosti Jahve,
   Boga svoga, sedam dana.

   ^41Svetkujte tako blagdan u east Jahvi sedam dana svake godine. Neka je
   to trajan zakon za va?e nara?taje. Svetkujte taj blagdan sedmoga
   mjeseca.

   ^42Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka
   proborave u sjenicama,

   ^43da va?i potomci znaju kako sam ja ueinio da Izraelci ?ive u
   sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^44I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da ti za svijeaenjak donose eistoga ulja od
   istupanih maslina, da se uvijek odr?ava svjetlo.

   ^3Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veeeri do jutra u ?atoru
   sastanka, pred zavjesom Svjedoeanstva. Neka je ovo trajan zakon va?im
   nara?tajima.

   ^4Neka Aron neprekidno odr?ava svjetlila na eistome svijeaenjaku pred
   Jahvom."

   ^5"Potom uzmi najboljeg bra?na i od njega ispeci dvanaest pogaea. Neka
   u svakoj pogaei budu dvije desetine efe.

   ^6Onda ih poredaj u dva reda - po ?est u redu - na eistome stolu ?to je
   pred Jahvom.

   ^7Na svaki red stavi eistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao
   spomen - paljena ?rtva Jahvi.

   ^8Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka
   Izraelci vr?e zbog vjeenoga Saveza.

   ^9Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na
   posveaeenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih ?rtava.
   To neka bude trajna odredba."

   ^10A sin jedne Izraelke, komu otac bija?e Egipaeanin, izid-e med-u
   Izraelce i zametne u taboru svad-u s nekim Izraelcem.

   ^11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. -
   Mati mu se zvala ?elomit, a bila je kaei Dibrijeva iz plemena Danova. -

   ^12Stave ga u zatvor dok im se ne oeituje volja Jahvina.

   ^13Onda Jahve reee Mojsiju:

   ^14"Izvedi psovaea iz tabora. Potom svi oni koji su ga euli neka stave
   svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje.

   ^15Poslije toga aee? ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga
   svoga neka snosi svoju krivnju;

   ^16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva
   zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino,
   mora mrijeti.

   ^17Ako eovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti.

   ^18Tko usmrti ?ivinee mora ga nadomjestiti: ?ivot za ?ivot.

   ^19Tko ozlijedi svoga bli?njega neka mu se ueini kako je on ueinio:

   ^20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome
   neka se zada i njemu.

   ^21Tko usmrti ?ivinee mora ga nadoknaditi, ali tko ubije eovjeka mora
   umrijeti.

   ^22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog
   va?."

   ^23Po?to je Mojsije to izlo?io Izraelcima, oni izvedu psovaea izvan
   tabora i zaspu ga kamenjem. Ueine, dakle, Izraelci kako je Jahve
   Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve reee Mojsiju na Sinajskom brdu:

   ^2"Govori Izraelcima i ka?i im: Kad ud-ete u zemlju koju vam dajem,
   neka ta zemlja odr?ava Jahvin subotni poeinak.

   ^3?est godina zasijavaj svoju njivu, ?est godina svoj vinograd obrezuj
   i beri njegov plod.

   ^4Ali sedme godine neka i zemlja u?iva subotnji poeinak, Jahvinu
   subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda.

   ^5?to samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj ?eti niti beri gro?d-e
   s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poeivanja.

   ^6Zemlji?ni poeinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi,
   tvojoj slu?kinji, tvome najamniku koji s tobom ?ivi;

   ^7a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi
   slu?e za hranu."

   ^8"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam
   sedmica godina iznosit aee ti eetrdeset devet godina.

   ^9A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca,
   na Dan pomirenja, zatrubite u trubu ?irom svoje zemlje.

   ^10Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite
   oslobad-anje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej,
   oprosna godina. Neka se svatko va? vrati na svoju oeevinu; neka se
   svatko vrati k svome rodu!

   ^11Ta pedesetogodi?njica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati,
   nemojte ?eti ?to samo od sebe uzraste niti berite gro?d-e s neobrezane
   loze.

   ^12Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim ?to njiva donese od
   sebe.

   ^13Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oeevinu.

   ^14Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga
   sunarodnjaka, nemojte nanositi ?tete svome bratu!

   ^15Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbiv?i samo broj godina poslije
   jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina.

   ^16?to vi?e godina, vi?e i cijenu povisi; ?to manje godina, neka je i
   cijena manja. Jer, ono ?to ti on prodaje jest broj ljetina.

   ^17Neka nitko od vas ne nanosi ?tete svome sunarodnjaku, nego se boj
   Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog va?.

   ^18Vr?ite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa
   aeete u sigurnosti ?ivjeti na zemlji.

   ^19Zemlja aee davati svoj rod, jest aeete do sitosti i ?ivjet aeete u
   sigurnosti.

   ^20Ako biste rekli: 'Eime aeemo se hraniti te sedme godine kad ne
   budemo ni sijali ni brali plodova?'

   ^21evo, blagoslov aeu svoj pustiti na vas: ?esta godina rodom aee
   roditi za tri godine.

   ^22Kad budete sijali osme godine, hranit aeete se starim prihodom sve
   do devete godine; dok ne dod-e njezin prihod, jest aeete stari."

   ^23"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok
   ste vi samo stranci i gosti kod mene.

   ^24Zato u svakome kraju gdje imate zemlji?ne posjede morate dopustiti
   otkupljivanje zemlje.

   ^25Ako tvoj brat zapadne u ?kripac te moradne prodati dio svoje
   oeevine, neka dod-e njegov najbli?i izbavitelj i otkupi ?to je njegov
   brat prodao.

   ^26Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuaean te
   stekne sredstva da je otkupi,

   ^27neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo
   vrijeme i vrati se na svoju oeevinu.

   ^28Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama
   kupca do jubilejske godine. A stupiv?i u jubilej, neka se vrati na
   svoju oeevinu.

   ^29Ako tko proda stojnu kuaeu u gradu zidom obzidanu, mo?e je otkupiti
   dokle se ne navr?i godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle,
   jedna godina.

   ^30Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuaea u gradu zidom opasana
   prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne
   vraaea.

   ^31Ali kuaee po selima ?to nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao
   posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih
   iziaei.

   ^32Kuaee koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti
   otkupiti u svako vrijeme.

   ^33Ako se koji levit ne poslu?i svojim pravom otkupa, onda aee kuaea
   ?to bude prodana u gradu njegova vlasni?tva biti za jubileja vraaeena.
   Jer kod Izraelaca kuaee u gradovima levita njihovo su vlasni?tvo.

   ^34Neograd-ena zemlja oko njihovih gradova ne mo?e se prodati, jer je
   ona njihovo vlasni?tvo za sva vremena."

   ^35"Ako tvoj brat zapadne u ?kripac i ne mogne odr?avati svoje odnose s
   tobom, primi ga; i neka s tobom ?ivi kao stranac ili gost.

   ^36Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka
   tvoj brat ?ivi s tobom!

   ^37Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu.

   ^38Ja, Jahve, Bog va?, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem
   zemlju kanaansku i budem va? Bog.

   ^39Ako li tvoj brat padne u ?kripac dok je s tobom u urednim odnosima
   te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da slu?i kao rob; neka
   bude kod tebe kao najamnik ili nadniear.

   ^40Neka slu?i kod tebe do jubilejske godine.

   ^41Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s
   njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu.

   ^42TOa oni su moji slu?benici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske;
   oni se ne smiju prodavati kao robovi.

   ^43Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj!

   ^44A robove i ropkinje, bude? li ih htio imati, mo?ete kupiti, i mu?ke
   i ?enske, od naroda koji su oko vas.

   ^45Mo?ete ih kupovati i od prido?lica koji s vama borave; od njihovih
   obitelji ?to ?ive s vama i rod-eni su u va?oj zemlji. Takvi mogu
   postati va?im vlasni?tvom.

   ^46Njih mo?ete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda
   naslijede u ba?tinu. Prema njima mo?ete postupati kao prema robovima.
   Ali prema svojoj braaei, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati.

   ^47Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim
   odnosima prema njemu, zapadne u ?kripac te se proda strancu koji je s
   tobom nastanjen ili kojemu god potomku straneeve obitelji,

   ^48on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od
   njegove braaee;

   ^49ili neka ga otkupi njegov stric, njegov rod-ak ili bilo tko od
   njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava,
   neka se sam otkupi.

   ^50Sa svojim kupcem neka proraeuna vrijeme od godine kad mu se prodao
   do jubilejske godine. Cijena za njegovo oslobod-enje neka bude prema
   broju godina. Vrijeme ?to ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se
   procijeni kao vrijeme jednog najamnika.

   ^51Ako ostaje jo? mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u
   omjeru svoje prodajne svote.

   ^52A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka
   izraeuna pa isplati za svoj otkup prema godinama slu?be.

   ^53Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od
   godine na godinu. Neka se na tvoje oei s njim ne postupa grubo.

   ^54Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka
   odu u jubilejskoj godini.

   ^55Jer Izraelci su moji slu?benici; oni su moji slu?benici koje sam ja
   izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 "Ne pravite sebi kumira; ne podi?ite sebi ni kipa ni spomen-stupa;
   ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate.

   ^2Odr?avajte moje subote; po?tujte moje Sveti?te - jer ja sam Jahve,
   Bog va?."

   ^3"Budete li ?ivjeli prema mojim zakonima, odr?avali moje zapovijedi i
   u djelo ih provodili,

   ^4davat aeu vam ki?e u pravo vrijeme te aee zemlja rad-ati rodom a
   stabla po polju donositi plodove.

   ^5Vr?idba aee vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest aeete
   kruh svoj do sitosti i u svojoj aeete zemlji ?ivjeti u sigurnosti.

   ^6Zemlji aeu dati mir; tako aeete poeivati a da vas nitko ne pla?i.
   ?tetne aeu ?ivotinje iz zemlje ukloniti; mae neaee prolaziti va?om
   zemljom.

   ^7U bijeg aeete nagoniti svoje neprijatelje, a oni aee padati pred vama
   od maea.

   ^8Petorica vas nagonit aee u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit
   aee u bijeg deset tisuaea njih. Da, va?i aee neprijatelji padati pred
   vama od maea.

   ^9K vama aeu se okrenuti te vas rodnima einiti i razmna?ati. Dr?at aeu
   svoj Savez s vama.

   ^10Starom aeete se zalihom hraniti; ?tovi?e, trebat aee vam zalihe
   ispra?njavati da mognete sasipati novo ?ito.

   ^11Med-u vama aeu postaviti svoje Prebivali?te i neaeu vas odbaciti;

   ^12med-u vama aeu hoditi i bit aeu vam Bog, a vi aeete mi biti narod.

   ^13Ja, Jahve, Bog va?, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im vi?e ne
   budete roblje; polomio sam palice va?ih jarmova i ueinio da hodate
   uspravno."

   ^14"Ali ako me ne poslu?ate i u djelo ne provedete sve ove moje
   zapovijedi;

   ^15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekr?ite moj
   Savez, ne provodeaei u djelo sve moje zapovijedi,

   ^16evo ?to aeu ja ueiniti vama: podvrgnut aeu vas strepnji,
   iznemoglosti i groznici ?to oei tro?e a ?ivot gase.

   ^17Sjetve aeete svoje uzalud sijati - neprijatelji va?i njima aee se
   hraniti. Ja aeu se protiv vas okrenuti, a va?i aee vas neprijatelji
   ametice tuaei. Oni koji vas mrze gospodarit aee nad vama. Bje?at aeete
   i onda kad vas nitko ne bude progonio.

   ^18Pa ako me i unatoe tome ne poslu?ate, ja aeu vas sedmerostruko
   ka?njavati za va?e grijehe.

   ^19Slomit aeu ja va?u drsku silu. Va?a aeu nebesa ueiniti poput
   gvo?d-a, a zemlju va?u poput tuea.

   ^20Uzalud aee se tro?iti va?a snaga. Zemlja vam vi?e neaee davati svoga
   roda niti aee stabla na zemlji donositi svojih plodova.

   ^21Budete li se jo? i dalje protivili, ne htjednete li me poslu?ati,
   sedmerostruko aeu jo? na vama povisiti rane za va?e grijehe.

   ^22Na vas aeu pustiti ?umsku zvjerad da vas li?i djece, blago vam
   podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti.

   ^23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite ?ivljenje koje se meni
   protivi,

   ^24onda aeu se i ja suprotstaviti vama i sam aeu vas jo? sedmerostruko
   udariti za va?e grijehe.

   ^25Na vas aeu dovesti mae neka se iskali osvetom za Savez. A kad se
   zbijete u svoje gradove, poslat aeu na vas kugu i bit aeete predani u
   ruke neprijatelju.

   ^26Jo? kad vam obustavim namicanje kruha, deset ?ena moaei aee vam
   peaei kruh u jednoj peaei i na mjeru aee vam kruh davati. Jest aeete,
   ali se neaeete nasititi.

   ^27Ako me ni tada ne poslu?ate nego mi se dalje budete suprotstavljali,

   ^28i ja aeu se vama suprotstaviti - sedmerostruko aeu vas kazniti za
   va?e grijehe.

   ^29Jest aeete meso od svojih sinova, jest aeete meso od svojih kaeeri.

   ^30Poru?it aeu va?e idolske uzvi?ice; oborit aeu va?e kadione
   ?rtvenike, zgrnut aeu va?a mrtva trupla na trupla va?ih kumira i
   odbacit aeu vas.

   ^31Gradove aeu va?e pretvoriti u ru?evine; sveti?ta aeu va?a
   opusto?iti, va? ugodni miris neaeu vi?e mirisati.

   ^32Zemlju aeu ja pretvoriti u zgari?te tako da aee se va?i neprijatelji
   koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom.

   ^33Vas aeu rasijati po narodima; izvuaei aeu protiv vas mae iz korica
   tako da aee vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ru?evine.

   ^34Tada aee zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta
   i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoeinut aee tada zemlja i
   moaei aee namiriti svoje subote.

   ^35Sve dok bude pusta, imat aee poeinak koji nije imala za va?ih subota
   dok ste vi u njoj stanovali.

   ^36A onima od vas koji na ?ivotu ostanu po zemljama svojih
   neprijatelja, njima aeu strah u srce utjerati. U bijeg aee ih nagoniti
   ?u?taj lista ?to zatrepti. Bje?at aee kao ?to se bje?i od maea; padat
   aee, iako ih nitko neaee progoniti.

   ^37Spoticat aee se jedan o drugoga kao kad se bje?i ispred maea, premda
   ih nitko neaee progoniti. Neaeete se odr?ati pred svojim
   neprijateljima;

   ^38izginut aeete med-u narodima - pro?drijet aee vas zemlja va?ih
   neprijatelja.

   ^39A koji od vas pre?ive venut aee u zemljama svojih neprijatelja zbog
   svojih opaeina; venut aee i zbog opaeina svojih otaca.

   ^40Priznat aee tada svoju opaeinu i opaeinu svojih otaca ?to su je
   protiv mene poeinili izdajom, ?to su mi se protivili.

   ^41I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih
   neprijatelja." "Onda aee se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti;
   ispa?tat aee oni svoju krivnju.

   ^42Tada aeu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s
   Izakom; sjetit aeu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje aeu se sjetiti.

   ^43Zemlja aee, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane
   pusta zbog njih. A oni aee ispa?tati svoju krivnju ?to su odbacili moje
   zapovijedi; ?to su prezreli moje zakone.

   ^44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neaeu ih zabaciti
   niti aeu ih prezreti tako da ih posve uni?tim i da prekr?im svoj Savez
   s njima. TOa ja sam Jahve, Bog njihov.

   ^45Radi njih sjetit aeu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz
   zemlje egipatske naoeigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve."

   ^46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmed-u sebe i
   Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko za?eli podmiriti Jahvi zavjet
   ?to vrijedi koliko eovjek,

   ^3neka ti je mjerilo: mu?karca od dvadeset do ?ezdeset godina starosti
   procijeni pedeset ?ekela u srebru, prema hramskom ?ekelu,

   ^4a ?ensku procijeni trideset ?ekela.

   ^5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za
   mu?karca dvadeset ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za
   mu?ko pet ?ekela u srebru, a procjena za ?ensko tri ?ekela u srebru.

   ^7Bude li u starosti od ?ezdeset godina ili vi?e, neka ti je procjena:
   za mu?karca petnaest ?ekela, a za ?ensku deset ?ekela.

   ^8Ali ako je tko siroma?an te ne mo?e platiti svoju cijenu, neka ga
   dovedu pred sveaeenika i neka ga sveaeenik procijeni. Ali neka
   sveaeenik procijeni prema onome ?to zavjetovalac mo?e dati.

   ^9Ako zavjetovani prinos bude od ?ivotinja koje se mogu Jahvi
   prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit aee posveaeena stvar.

   ^10Neka se ne nadomje?ta niti zamjenjuje za ?to drugo - bilo dobro za
   lo?e, bilo lo?e za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga ?ivineeta
   za drugo, onda aee i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti
   posveaeena stvar.

   ^11Bude li zavjetovani prinos od neeiste ?ivotinje koja se ne mo?e
   Jahvi prinositi, neka se takvo ?ivinee dovede k sveaeeniku

   ^12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveaeenik
   procijeni, neka tako bude.

   ^13Za?eli li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu.

   ^14Ako tko posveti svoju kuaeu zavjetovav?i je Jahvi, neka sveaeenik
   procijeni da li je dobra ili lo?a. Kako sveaeenik prosudi, neka tako
   ostane.

   ^15Ako onaj koji je svoju kuaeu zavjetovao za?eli da je otkupi, neka
   dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude
   njegova.

   ^16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemlji?ta od svoga vlasni?tva, procijeni
   ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeemena sjemena pedeset ?ekela
   u srebru.

   ^17Zavjetuje li zemlji?te za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj
   procjeni.

   ^18Ali ako zemlji?te zavjetuje poslije jubilejske godine, neka
   sveaeenik proraeuna cijenu prema godinama ?to preostaju do jubilejske
   godine i prema tome smanji procjenu.

   ^19Ako onaj tko je zemlji?te zavjetovao za?eli da ga otkupi, neka doda
   jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane.

   ^20Ako zemlji?te ne otkupi nego ga proda drugome, ne mo?e se vi?e
   otkupiti.

   ^21Kad zemlji?te bude oslobod-eno u jubilejskoj godini, neka se posveti
   Jahvi kao zavjetovano zemlji?te i postane sveaeenikov posjed.

   ^22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemlji?te koje nije dio njegove
   oeevine,

   ^23neka mu sveaeenik proraeuna razmjernu procjenu do jubilejske godine.
   I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveaeenu Jahvi.

   ^24U jubilejskoj godini zemlji?te se ima vratiti onome od koga je
   kupljeno - kome pripada zemlji?no vlasni?tvo.

   ^25Svaka procjena neka se vr?i prema hramskom ?ekelu: dvadeset gera
   jedan ?ekel.

   ^26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TOa prvina ionako
   pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga.

   ^27Bude li od neeiste stoke, mo?e se otkupiti prema procjeni,
   dometnuv?i petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni
   proda.

   ^28Ali ni?ta od 'herema', od onog ?to je Jahvi izrueeno, bio to eovjek
   ili ?ivinee ili njegovo ba?tinjeno zemlji?te, ni?ta ?to je tko Jahvi
   zavjetom posvetio, ne mo?e se niti prodati niti otkupiti. Svaka
   zavjetom posveaeena stvar najveaea je Jahvina svetinja.

   ^29Nijedno ljudsko biaee koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno
   ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti.

   ^30Svaka desetina sa zemlji?ta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova
   sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveaeeno.

   ^31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati
   jednu petinu cijene.

   ^32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od
   svega ?to prolazi ispod pastirskog ?tapa, neka bude posveaeeno Jahvi.

   ^33Neka se ne gleda je li dobro ili rd-avo; i neka se ne zamjenjuje.
   Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveaeeno i ne
   smije se otkupljivati.'"

   ^34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na
   Sinajskome brdu.
     __________________________________________________________________

Numbers
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U Sinajskoj pustinji, u ?atoru sastanka, reee Jahve Mojsiju prvoga
   dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske:

   ^2"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama,
   navodeaei imena svih mu?karaca, glavu po glavu.

   ^3Od dvadeset godina navi?e, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron
   pobilje?ite prema njihovim jedinicama.

   ^4Neka s vama bude po jedan eovjek od svakoga plemena, glavari svoga
   pradjedovskog doma.

   ^5Ovo su imena ljudi koji aee vam pomagati: Elisur, sin ?edeurov, za
   pleme Rubenovo;

   ^6?elumiel, sin Suri?adajev, za pleme ?imunovo;

   ^7Nah?on, sin Aminadabov, za pleme Judino;

   ^8Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo;

   ^9Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo.

   ^10Za Josipove sinove: Eli?ama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo;
   Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Mana?eovo;

   ^11Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo;

   ^12Ahiezer, sin Ami?adajev, za pleme Danovo;

   ^13Pagiel, sin Okranov, za pleme A?erovo;

   ^14Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo;

   ^15Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo."

   ^16To bijahu sazivaei zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i
   glavari rodova izraelskih.

   ^17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude ?to su po imenu bili odred-eni

   ^18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis
   prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od
   dvadeset godina.

   ^19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilje?io u Sinajskoj
   pustinji.

   ^20Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvorod-enca, prema
   njegovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e, glavu po glavu, imena
   svih mu?karaca od dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^21Popisanih od Rubenova plemena bilo je eetrdeset i ?est tisuaea i pet
   stotina.

   ^22Bili su popisani ?imunovi potomci prema njihovim rodovima i
   porodicama: pribilje?i?e se, glava po glava, imena svih mu?karaca od
   dvadeset godina navi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^23Popisanih od ?imunova plemena bilo je pedeset i devet tisuaea i tri
   stotine.

   ^24Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^25Popisanih od Gadova plemena bilo je eetrdeset i pet tisuaea i ?est
   stotina i pedeset.

   ^26Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^27Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i eetiri tisuaee i
   ?est stotina.

   ^28Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^29Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i eetiri tisuaee i
   eetiri stotine.

   ^30Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^31Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuaea i
   eetiri stotine.

   ^32Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema
   njihovim rodovima i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena
   onih od dvadeset godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^33Popisanih od Efrajimova plemena bilo je eetrdeset tisuaea i pet
   stotina.

   ^34Kad se utvrdi potomstvo sinova Mana?eovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^35Popisanih od Mana?eova plemena bilo je trideset i dvije tisuaee i
   dvjesta.

   ^36Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^37Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuaea i
   eetiri stotine.

   ^38Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^39Popisanih od Danova plemena bilo je ?ezdeset i dvije tisuaee i sedam
   stotina.

   ^40Kad se utvrdi potomstvo sinova A?erovih, prema njihovim rodovima i
   porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^41Popisanih od A?erova plemena bila je eetrdeset i jedna tisuaea i pet
   stotina.

   ^42Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima
   i porodicama, pribilje?i?e se, glava po glava, imena onih od dvadeset
   godina i vi?e, svih za borbu sposobnih.

   ^43Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuaee i
   eetiri stotine.

   ^44To su oni koje popisa?e Mojsije i Aron sa dvanaest knezova
   izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom.

   ^45Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od
   dvadeset godina i vi?e, svi za borbu sposobni u Izraelu.

   ^46Bilo je, dakle, svih popisanih ?est stotina i tri tisuaee i pet
   stotina i pedeset.

   ^47Med-u te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom
   plemenu.

   ^48Jahve je, naime, rekao Mojsiju:

   ^49"Nipo?to nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis
   Izraelaca.

   ^50Nego ti sam odredi Levijevce za slu?bu u Prebivali?tu svjedoeanstva;
   za sav njegov namje?taj i sve ?to na nj spada; neka oni nose
   Prebivali?te i sav njegov namje?taj; neka oni u njemu poslu?uju i oko
   njega tabore.

   ^51Kad se Prebivali?te mora premje?tati, neka ga Levijevci rastave; a
   kad se s Prebivali?tem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu.
   Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi.

   ^52Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje
   zastave, po eetama.

   ^53Levijevci neka borave oko Prebivali?ta svjedoeanstva, da se gnjev ne
   obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stra?u stra?e oko
   Prebivali?ta svjedoeanstva."

   ^54Izraelci ueine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^2"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima
   svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko ?atora sastanka, ali
   malo podalje.

   ^3Sprijeda, s istoene strane, zastava Judina tabora, prema njihovim
   eetama. Glavar je Judinih potomaka Nah?on, sin Aminadabov.

   ^4Njegova vojska broji sedamdeset i eetiri tisuaee i ?est stotina
   popisanih.

   ^5Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih
   potomaka Netanel, sin Suarov.

   ^6Njegova vojska broji pedeset eetiri tisuaee i eetiri stotine
   popisanih.

   ^7Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin
   Helonov.

   ^8Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuaea i eetiri stotine
   popisanih.

   ^9Prema njihovim eetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset
   i ?est tisuaea i eetiri stotine. Neka oni prvi stupaju!

   ^10S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim eetama. Glavar je
   Rubenovih potomaka Elisur, sin ?edeurov.

   ^11Njegova vojska broji eetrdeset i ?est tisuaea i pet stotina
   popisanih.

   ^12Do njega neka taboruje pleme ?imunovo. Glavar je ?imunovih potomaka
   ?elumiel, sin Suri?adajev.

   ^13Njegova vojska broji pedeset i devet tisuaea i tri stotine
   popisanih.

   ^14Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov.

   ^15Njegova vojska broji eetrdeset i pet tisuaea ?est stotina i pedeset
   popisanih.

   ^16Prema njihovim eetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto
   pedeset i jedna tisuaea eetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju
   drugi!

   ^17Potom neka ide ?ator sastanka, tako da tabor levitski bude usred
   drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom
   zastavom.

   ^18Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim eetama. Glavar
   je Efrajimovih potomaka Eli?ama, sin Amihudov.

   ^19Njegova vojska broji eetrdeset tisuaea i pet stotina popisanih.

   ^20Do njega je pleme Mana?eovo. Glavar je Mana?eovih potomaka Gamliel,
   sin Pedahsurov.

   ^21Njegova vojska broji trideset i dvije tisuaee i dvjesta popisanih.

   ^22Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan,
   sin Gidonijev.

   ^23Njegova vojska broji trideset i pet tisuaea i eetiri stotine
   popisanih.

   ^24Prema njihovim eetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i
   osam tisuaea i sto. Oni neka stupaju treaei!

   ^25Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim eetama. Glavar je
   Danovih potomaka Ahiezer, sin Ami?adajev.

   ^26Njegova vojska broji ?ezdeset i dvije tisuaee i sedam stotina
   popisanih.

   ^27Do njega neka se utabori pleme A?erovo. Glavar je A?erovih potomaka
   Pagiel, sin Okranov.

   ^28Njegova vojska broji eetrdeset i jednu tisuaeu i pet stotina
   popisanih.

   ^29Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin
   Enanov.

   ^30Njegova vojska broji pedeset i tri tisuaee i eetiri stotine
   popisanih.

   ^31Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuaea i ?est
   stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama."

   ^32To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je
   upisanih u taborima, po njihovim eetama, ?est stotina i tri tisuaee i
   pet stotina i pedeset.

   ^33Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio
   Mojsiju.

   ^34U svemu su Izraelci ueinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su
   taborovali pod svojim zastavama i tako i?li, svatko prema svom rodu i
   porodici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju
   govorio na Sinajskom brdu.

   ^2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvorod-enac Nadab, zatim Abihu,
   Eleazar i Itamar.

   ^3To su imena Aronovih sinova, sveaeenika pomazanih, za sveaeeni?tvo
   posveaeenih.

   ^4Ali Nadab i Abihu umrije?e pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji
   pred njim prinosili neposveaeenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su
   Eleazar i Itamar slu?ili kao sveaeenici u nazoenosti svoga oca Arona.

   ^5Jahve reee Mojsiju:

   ^6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveaeenika Arona. Neka mu
   poslu?uju;

   ^7neka vr?e njegovu du?nost i du?nost sve zajednice pred ?atorom
   sastanka, slu?eaei Prebivali?tu.

   ^8Neka se brinu za sav namje?taj u ?atoru sastanka, za du?nost sinova
   izraelovih, i obavljaju slu?bu u Prebivali?tu.

   ^9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno
   daruju.

   ^10Arona i njegove sinove postavi da vr?e svoju sveaeenieku slu?bu. A
   svjetovnjak koji bi se tome pribli?io neka se pogubi."

   ^11Jahve reee Mojsiju:

   ^12"Ja, evo, uzimam Levijevce izmed-u Izraelaca namjesto svih
   prvorod-enaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji
   su, dakle, Levijevci!

   ^13Meni, naime, pripada svaki prvorod-enac. Onoga dana kad sam pobio
   sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvorod-ence u
   Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve."

   ^14Jahve reee Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^15"Popi?i Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popi?i sve
   mu?karce od jednoga mjeseca i vi?e."

   ^16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nared-eno.

   ^17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Ger?on, Kehat i Merari.

   ^18A ovo su imena Ger?onovih sinova po njihovim rodovima: Libni i ?imi.

   ^19A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i
   Uziel.

   ^20Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Mu?i. To su
   Levijevi rodovi po svojim porodicama.

   ^21Od Ger?ona lozu vuee rod Libnijev i rod ?imijev. To su rodovi
   Ger?onovaca.

   ^22Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca navi?e ubilje?eno
   sedam tisuaea i pet stotina.

   ^23Rodovi Ger?onovaca taborovali su za Prebivali?tem prema zapadu.

   ^24Glava porodice Ger?onovaca bija?e Elijasaf, sin Laelov.

   ^25Ger?onovci su se u ?atoru sastanka brinuli za Prebivali?te, za ?ator
   i njegov krov, za zavjese na ulazu u ?ator sastanka;

   ^26onda za dvori?ne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvori?te ?to je oko
   Prebivali?ta i ?rtvenika, za njihova u?eta i za sve ?to spada na tu
   slu?bu.

   ^27Od Kehata potjeee rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod
   Uzielov. To su rodovi Kehatovaca.

   ^28Kad se popisa?e svi mu?karci od jednoga mjeseca navi?e, bilo ih je
   osam tisuaea i ?est stotina. Oni su se brinuli za Sveti?te.

   ^29Rodovi Kehatovaca taborovali su s ju?ne strane Prebivali?ta.

   ^30Glava rodova u domu Kehatovu bija?e Elisafan, sin Uzielov.

   ^31Oni su se brinuli za Koveeg, stol, svijeaenjak, ?rtvenik i sveti
   pribor kojim su se slu?ili i, konaeno, za zavjesu i za sve ?to joj
   pripada.

   ^32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveaeenika Arona. On je
   vr?io nadzor nad onima koji su se brinuli za Sveti?te.

   ^33Od Merarija potjeee rod Mahlijev i rod Mu?ijev. To su Merarijevi
   rodovi.

   ^34Njih je u popisu svih mu?karaca od jednoga mjeseca i vi?e ubilje?eno
   ?est tisuaea i dvije stotine.

   ^35Glava rodova u domu Merarijevu bija?e Suriel, sin Abihajilov. Oni su
   taborovali sa sjeverne strane Prebivali?ta.

   ^36Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivali?ta, za njegove
   prijeenice, za stupce i njihova podno?ja, za sav njegov pribor i za sve
   ?to spada na njegovu slu?bu.

   ^37Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podno?ja, koeiaee i
   u?eta.

   ^38Pred Prebivali?tem prema istoku, pred ?atorom sastanka s istoene
   strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime
   Izraelaca bila povjerena slu?ba u Sveti?tu. Svjetovnjak koji bi se
   pribli?io imao se pogubiti.

   ^39Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca navi?e, koje je na
   Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bija?e
   dvadeset i dvije tisuaee.

   ^40Jahve rekne Mojsiju: "Popi?i sve mu?ke prvorod-ence izraelske od
   jednoga mjeseca navi?e te naeini popis njihovih imena.

   ^41I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvorod-enaca
   izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prveneadi stoke izraelske."

   ^42Tako Mojsije popi?e sve prvorod-ence izraelske, kako mu je Jahve
   naredio.

   ^43Svih mu?kih prvorod-enaca od jednoga mjeseca navi?e bija?e u popisu
   imena dvadeset i dvije tisuaee i dvije stotine sedamdeset i tri.

   ^44Tada Jahve reee Mojsiju:

   ^45"Uzmi levite namjesto svih prvorod-enaca izraelskih, a stoku
   levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve.

   ^46A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvorod-enaca
   ?to ih je vi?e nego levita,

   ^47uzmi pet ?ekela po glavi, uzmi ih prema hramskom ?ekelu: dvadeset
   gera - jedan ?ekel.

   ^48Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih
   kojih je odvi?e."

   ^49Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvorod-ence koji su
   nadilazili broj onih koje su leviti otkupili.

   ^50Od izraelskih je prvorod-enaca primio u srebru tisuaeu trista
   ?ezdeset i pet ?ekela hramske mjere.

   ^51Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i
   njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^2"Izdvojite izmed-u sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po
   rodovima i porodicama njihovim:

   ^3od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina - sve koji mogu uaei
   u red da vr?e slu?be u ?atoru sastanka.

   ^4A slu?ba je Kehatovih sinova u ?atoru sastanka: briga za svetinje nad
   svetinjama.

   ^5Kad se tabor di?e na put, neka ud-u Aron i njegovi sinovi te skinu
   za?titnu zavjesu i njom pokriju Koveeg svjedoeanstva.

   ^6Neka onda na nj stave pokrivalo od fine ko?e, a po njemu neka
   razastru platno, potpuno ljubieasto. Potom neka Koveegu namjeste motke.

   ^7Po stolu prino?enja neka prostru ljubieasto platno. Onda neka na nj
   stave zdjele, ?lice, kreage i vreeve za ljevanice. Kruh neprekidnog
   prino?enja neka takod-er bude na njemu.

   ^8To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace
   pokrivalo od fine ko?e. Potom neka stolu namjeste motke.

   ^9Neka zatim uzmu ljubieasto platno i pokriju svijeaenjak za svjetlo i
   njegove svjetiljke, njegove usekaee, njegove lugare i sve posude za
   ulje kojima se ono poslu?uje.

   ^10Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine ko?e pa
   polo?e na nosiljku.

   ^11Po zlatnom ?rtveniku neka razastru ljubieasto platno i prekriju ga
   pokrivalom od fine ko?e. Potom neka mu namjeste motke.

   ^12Neka sad uzmu sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu u Sveti?tu pa
   ga stave na ljubieasto platno i onda prekriju pokrivaeem od fine ko?e.
   Zatim neka sve to polo?e na nosiljku.

   ^13Neka pometu pepeo sa ?rtvenika i po njemu razastru crveno platno.

   ^14Na nj neka postave sav pribor ?to se upotrebljava za slu?bu:
   kadionike, vilju?ke, lopatice i zdjele - sve posud-e za ?rtvenik. Po
   njemu onda neka razastru pokrivalo od fine ko?e. Zatim neka namjeste
   motke.

   ^15Po?to Aron i njegovi sinovi zavr?e pokrivanje Sveti?ta i svega
   svetog posud-a, u easu kad imadne tabor krenuti na put, neka dod-u
   potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati
   da ne poginu. To je du?nost Kehatovih potomaka u ?atoru sastanka.

   ^16A Eleazar, sin sveaeenika Arona, neka se brine za ulje svijeaenjaka,
   za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine
   za sve Prebivali?te, za sve ?to je u njemu - za Sveti?te i njegovo
   posud-e."

   ^17Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmed-u levita.

   ^19Ovako postupajte s njima, da ?ive i ne izginu primieuaei se
   najveaeim svetinjama: neka dod-u Aron i njegovi sinovi da postave
   svakoga od njih na njegovu slu?bu i uz njegovu du?nost.

   ^20Oni neka ne ulaze ni da zaeas pogledaju Sveti?te da ne bi poginuli."

   ^21Jahve reee Mojsiju:

   ^22"Popi?i i Ger?onove sinove po njihovim porodicama i njihovim
   rodovima, od trideset godina navi?e, sve do pedesete godine;

   ^23popi?i ih sve koji mogu iaei u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^24A ovo je slu?ba rodova Ger?onovaca pri radu i preno?enju:

   ^25neka nose zavjese Prebivali?ta, ?ator sastanka s njegovim krovom,
   pokrivalo od fine ko?e ?to je povrh njega, i zavjesu na ulazu u ?ator
   sastanka;

   ^26onda, dvori?ne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje ?to
   opkoljuje Prebivali?te i ?rtvenik, konopce i sav pribor za njihovu
   slu?bu; ?to god treba oko tih stvari raditi, neka ueine.

   ^27Neka Ger?onovci obavljaju sve svoje du?nosti - sve ?to imaju nositi
   i sve ?to imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj
   brizi povjerite sve ?to treba da nose.

   ^28To je slu?ba rodova Ger?onovaca u ?atoru sastanka. Njihova slu?ba
   neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveaeenika Arona."

   ^29"Sinove Merarijeve popi?i po rodovima i porodicama njihovim.

   ^30Popi?i ih od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, koji
   mogu uaei u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^31Za sve njihove slu?be u ?atoru sastanka du?nost im je da nose
   trenice za Prebivali?te, njegove prijeenice, njegove stupce i njegova
   podno?ja;

   ^32stupce ?to okru?uju predvorje, njihova podno?ja, njihove koeiaee,
   njihove konopce, sa svim priborom za njihovu slu?bu. Poimenieno
   popi?ite predmete ?to su im povjereni da ih nose.

   ^33To je slu?ba rodova Merarijevaca u svemu ?to imaju einiti u ?atoru
   sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveaeenika Arona."

   ^34Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po
   njihovim rodovima i porodicama -

   ^35sve koji mogu uaei u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka, od
   trideset godina navi?e, sve do pedeset godina.

   ^36I popisanih po njihovim rodovima bija?e dvije tisuaee sedam stotina
   i pedeset.

   ^37To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed ?to je Jahve dade
   Mojsiju.

   ^38Popisanih sinova Ger?onovih po njihovim rodovima i porodicama,

   ^39od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu
   uaei u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^40popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bija?e dvije
   tisuaee ?est stotina i pedeset.

   ^41To je popis rodova Ger?onovaca, svih koji su slu?ili u ?atoru
   sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed.

   ^42Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama,

   ^43od trideset godina navi?e, sve do pedeset godina, svih koji mogu
   uaei u red da vr?e slu?bu u ?atoru sastanka -

   ^44popisanih, dakle, po njihovim rodovima bija?e tri tisuaee dvjesta.

   ^45To je popis Merarijevaca ?to su ga sastavili Mojsije i Aron na
   zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju.

   ^46Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i
   glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina
   navi?e do pedeset godina -

   ^47svih koji su u?li u slu?bu poslu?ivanja i slu?bu preno?enja u ?atoru
   sastanka -

   ^48bilo je osam tisuaea pet stotina i osamdeset.

   ^49Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis
   prema onom u eemu je slu?io i ?to je prenosio. Popisali su ih kako je
   Jahve zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga
   koji imadne izljev i svakoga koji se oneeisti mrtvim tijelom.

   ^3Odstranite i mu?ke i ?enske! Izvan tabora ih istjerajte da ne
   oneeiste svoje tabore u kojima ja boravim med-u njima."

   ^4Izraelci tako ueine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao
   Mojsiju, tako Izraelci ueine.

   ^5Jahve reee Mojsiju:

   ^6"Ka?i Izraelcima: Kad koji eovjek ili ?ena poeini bilo kakav grijeh
   na ?tetu eovjeka ogrije?iv?i se protiv Jahve, i osjeti se krivim,

   ^7neka prizna poeinjeni grijeh, nadoknadi ?tetu ?to bolje mo?e te jo?
   doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu.

   ^8Ako eovjek ne bi imao bli?eg rod-aka kome bi se nadoknada mogla
   urueiti, du?na nadoknada pripada Jahvi za sveaeenika, ne raeunajuaei u
   to pomirbenoga ovna kojim aee sveaeenik izvr?iti nad krivcem obred
   pomirenja.

   ^9I svaka podizanica od svih posveaeenih stvari ?to ih Izraelci
   sveaeeniku donose njemu pripada.

   ^10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveaeeniku bude ono ?to
   njemu tko dadne."

   ^11Jahve reee Mojsiju:

   ^12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome ?ena pod-e stranputicom te
   mu se iznevjeri

   ^13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oeima njezina mu?a i
   ?ena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude
   svjedoka buduaei da u einu nije bila uhvaaeena -

   ^14i sad mu?a obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju
   ?enu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane
   ljubomoran na svoju ?enu a da se ona nije oskvrnula -

   ^15neka taj mu? dovede svoju ?enu sveaeeniku. Neka za nju donese
   prinos: desetinu efe jeemenog bra?na. Neka po njemu ne polijeva ulja
   niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru,
   spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh.

   ^16Neka sveaeenik povede tu ?enu i postavi je pred Jahvu.

   ^17Sad neka sveaeenik uzme posveaeene vode u kakvu zemljanu posudu i,
   uzev?i pra?ine ?to je na podu Prebivali?ta, neka je sveaeenik ubaci u
   vodu.

   ^18Po?to je sveaeenik postavio ?enu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu
   a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest ?itnu prinosnicu za
   ljubomoru, s sveaeenik neka dr?i u ruci vodu goreine i prokletstva.

   ^19Zatim neka sveaeenik ?enu zakune. Neka joj reee: 'Ako nikad eovjek s
   tobom nije le?ao te ako nisi i?la stranputicom i oskvrnula se dok si
   bila pod vla?aeu svoga mu?a, budi po?ted-ena od ove vode goreine i
   prokletstva!

   ^20Ali ako si i?la stranputicom dok si bila pod vla?aeu svoga mu?a te
   se oskvrnula; ako je koji eovjek osim tvoga mu?a legao s tobom ...'

   ^21Ovdje neka sveaeenik zakune ?enu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve
   te postavio za prokletstvo i kletvu med-u tvojim narodom, ueinio da ti
   uvene rodnica i da ti se utroba nadme!

   ^22Neka ova voda prokletstva zad-e u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje
   naduo, a rodnica uvenula! - A ?ena neka poprati: Amen! Amen!

   ^23Potom neka ta prokletstva sveaeenik napi?e na list pa ih ispere u
   vodu goreine.

   ^24Onda neka ?enu napoji vodom goreine i prokletstva, da bi se voda
   goreine po njoj razi?la i napunila je gorko?aeu.

   ^25Neka sveaeenik onda uzme iz ?enine ruke prinosnicu za ljubomoru,
   prinese je pred Jahvom kao ?rtvu prikaznicu te je donese na ?rtvenik.

   ^26Zagrabiv?i od prinosnice punu pregr?t kao spomen-?rtvu, neka to
   sa?e?e u kad na ?rtveniku. Napokon, neka ?enu napoji vodom.

   ^27Po?to je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjeriv?i se svome mu?u,
   voda prokletstva uaei aee u nju i napunit aee je goreinom; njezina aee
   se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta aee ?ena postati prokletstvom u
   svome narodu.

   ^28A ako ?ena ne bude oskvrnuta nego nevina, neaee joj biti ni?ta i
   imat aee djece.

   ^29To je obred u slueaju ljubomore, kad ?ena pod-e stranputicom i
   oskvrne se dok je pod vla?aeu svoga mu?a;

   ^30ili kad kojega eovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na
   svoju ?enu. Neka, dakle, postavi svoju ?enu pred Jahvu, a sveaeenik
   neka nad njom izvr?i sav ovaj obred.

   ^31Neka je mu? slobodan od krivnje, a ?ena neka snosi svoju krivnju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo eovjek ili ?ena, polo?i
   nazirejski zavjet te se posveti Jahvi,

   ^3neka se suzdr?ava od vina i svakoga opojnog piaea. Neka ne pije ni
   ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piaea; a niti kakva soka od
   gro?d-a neka ne pije; neka ne jede gro?d-a, ni svje?a ni suha.

   ^4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ni?ta ?to rad-a lozov trs
   - od zelena gro?d-a do komine.'

   ^5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko
   njegove glave; dok se ne navr?i vrijeme ?to ga je Jahvi zavjetovao,
   neka bude posveaeen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi.

   ^6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primiee nikakvu
   mrtvacu.

   ^7Neka se ne oneei?aeuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga
   brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi
   posveaeenje svoga Boga.

   ^8Sve vrijeme svoga nazireata on je posveaeen Jahvi.

   ^9Umre li tko nenadanom smraeu pokraj njega, oneeistiv?i tako njegovu
   posveaeenu glavu, neka na dan svoga oei?aeenja obrije svoju glavu -
   neka je obrije sedmoga dana.

   ^10A osmoga dana neka donese sveaeeniku, na ulazu u ?ator sastanka,
   dvije grlice ili dva golubiaea.

   ^11Neka sveaeenik prinese jedno kao ?rtvu okajnicu, a drugo kao ?rtvu
   paljenicu, zatim neka nad njim izvr?i obred pomirenja zbog ljage kojom
   se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu;

   ^12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese
   jednogodi?njeg janjca kao ?rtvu naknadnicu. Prija?nje vrijeme neka se
   ne raeuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen.

   ^13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navr?i vrijeme njegova
   nazireata, neka ga dovedu na ulaz ?atora sastanka.

   ^14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodi?njeg janjca bez mane za
   ?rtvu paljenicu; jednogodi?nje ?ensko janje, bez mane, za ?rtvu
   okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za ?rtvu prieesnicu;

   ^15nadalje, ko?aru neukvasanih pogaea od najboljeg bra?na, u ulju
   zamije?enih i neukvasanih kolaea, namazanih uljem, s njihovim
   prinosnicama i ljevanicama.

   ^16Sveaeenik, po?to to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu
   i paljenicu.

   ^17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao ?rtvu prieesnicu zajedno s ko?arom
   neukvasanih pogaea. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka
   prinese sveaeenik.

   ^18Na ulazu u ?ator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveaeenu
   glavu i, uzev?i uvojke sa svoje posveaeene glave, neka ih stavi na
   vatru ?to gori pred ?rtvom prieesnicom.

   ^19Zatim neka sveaeenik uzme kuhano pleaee ovna, jednu neukvasanu
   pogaeu iz ko?are i jedan neukvasani kolae i stavi to na ruke nazirejcu
   po?to ovaj obrije svoje posveaeene kose.

   ^20Neka to sveaeenik prinese kao ?rtvu prikaznicu pred Jahvom. To je
   svetinja ?to pripada sveaeeniku, osim grudi prikaznice i stegna
   podizanice. Poslije toga nazirejac mo?e piti vina."

   ^21Ovo je obred nazirejca, ne raeunajuaei ono ?to bi jo? mogla
   prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeaeao kakav dar,
   neka povrh obreda svoga nazireata ueini kako je zavjetovao.

   ^22Jahve reee Mojsiju:

   ^23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce
   govoreaei im:

   ^24Neka te blagoslovi Jahve i neka te euva!

   ^25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude!

   ^26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka
   stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja aeu ih blagoslivljati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 U onaj dan kad Mojsije zavr?i podizanje Prebivali?ta i kad ga pomaza
   i posveti sa svim njegovim posud-em, a tako i ?rtvenik sa svim njegovim
   priborom,

   ^2pristupe glavari izraelski, starje?ine njihovih pradjedovskih domova,
   to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje,

   ^3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: ?estora teretna kola i dvanaest
   volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga.
   Dovedu ih pred Prebivali?te.

   ^4Tada Jahve progovori Mojsiju:

   ^5"Primi to od njih za upotrebu pri slu?bi u ?atoru sastanka; onda to
   podaj svakome levitu prema njegovoj slu?bi."

   ^6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima.

   ^7Dvoja kola i eetiri vola dade Ger?onovcima prema njihovoj slu?bi,

   ^8a eetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj slu?bi
   pod vodstvom Itamara, sina sveaeenika Arona.

   ^9Kehatovcima nije dao ni?ta, jer je njihova zadaaea bila nositi
   posveaeene predmete na ramenima.

   ^10Tada glavari prinesu prinos za posvetu ?rtvenika na dan njegova
   pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred ?rtvenik,

   ^11Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese
   svoj prinos za posvetu ?rtvenika!"

   ^12Prvoga dana donese svoj prinos Nah?on, sin Aminadabov, od plemena
   Judina.

   ^13Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   jedno i drugo bija?e napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju,
   za prinosnicu.

   ^14Onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^15jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^16jedan jarac za ?rtvu okajnicu,

   ^17a za ?rtvu prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Nah?ona, Aminadabova sina.

   ^18Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar
   Jisakarovaca.

   ^19Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu te?ku sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^20onda jednu zlatnu posudicu od deset ?ekela punu tamjana;

   ^21jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^22jednog jarca za okajnicu,

   ^23a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina.

   ^24Treaeega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin
   Helonov.

   ^25Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^26jedna zlatna posudica puna tamjana;

   ^27jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^28jedan jarac za okajnicu,

   ^29a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina.

   ^30Eetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin
   ?edeurov.

   ^31Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^32onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^33jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^34jedan jarac za okajnicu,

   ^35a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elisura, ?edeurova sina.

   ^36Petoga dana donese svoj prinos glavar ?imunovaca, ?elumiel, sim
   Suri?adajev.

   ^37Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^38onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^39jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^40jedan jarac za okajnicu,

   ^41a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos ?elumiela, Suri?adajeva sina.

   ^42?estoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin
   Deuelov.

   ^43Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset
   ?ekela, jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom
   ?ekelu; oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za
   prinosnicu;

   ^44onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^45jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^46jedan jarac za okajnicu,

   ^47a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina.

   ^48Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Eli?ama, sin
   Amihudov.

   ^49Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje puno najboljeg bra?na, zamije?ena u ulju, za prinosnicu;

   ^50onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^51jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu,

   ^52jedan jarac za okajnicu,

   ^53a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Eli?ama, Amihudova sina.

   ^54Osmoga dana donese svoj prinos glavar Mana?eovaca, Gamliel, sin
   Pedahsurov.

   ^55Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^56onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^57jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^58jedan jarac za okajnicu,

   ^59a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina.

   ^60Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin
   Gidonijev.

   ^61Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^62onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana,

   ^63jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^64jedan jarac za okajnicu,

   ^65a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina.

   ^66Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^67Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prikaznicu;

   ^68onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^69jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^70jedan jarac za okajnicu,

   ^71a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Ami?adajeva sina.

   ^72Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar A?erovaca, Pagiel, sin
   Okranov.

   ^73Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^74onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^75jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^76jedan jarac za okajnicu,

   ^77a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina.

   ^78Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin
   Enanov.

   ^79Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela te?ka sto trideset ?ekela
   i jedan srebrni kotliae od sedamdeset ?ekela, prema hramskom ?ekelu;
   oboje napunjeno najboljim bra?nom, zamije?enim u ulju, za prinosnicu;

   ^80onda jedna zlatna posudica od deset ?ekela puna tamjana;

   ^81jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu;

   ^82jedan jarac za okajnicu,

   ^83a za prieesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliaea i pet
   jednogodi?njih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina.

   ^84To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu ?rtvenika na dan
   kad bija?e pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih
   kotliaea i dvanaest zlatnih posudica.

   ^85Svaka srebrna zdjela te?ila je sto trideset ?ekela; svaki kotliae
   sedamdeset ?ekela. Svega srebra u posud-u bilo je dvije tisuaee i
   eetiri stotine hramskih ?ekela.

   ^86Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica
   te?ila je deset hramskih ?ekela. Sve zlato u posudicama te?ilo je sto
   dvadeset ?ekela.

   ^87Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest
   jednogodi?njih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest
   jaraca.

   ^88Sve stoke za prieesnicu: dvadeset i eetiri vola, ?ezdeset ovnova,
   ?ezdeset kozliaea i ?ezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos
   za posvetu ?rtvenika po?to bija?e pomazan.

   ^89Kad bi Mojsije ulazio u ?ator sastanka da razgovara s Njim, slu?ao
   bi glas kako mu govori ozgo s Pomirili?ta ?to je bilo na Koveegu
   svjedoeanstva, med-u dva kerubina. Tada bi mu govorio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Aronu i reci mu: 'Kad bude? palio svjetionice, neka sedam
   svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeaenjaka.'"

   ^3Aron i ueini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu
   svijeaenjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio.

   ^4Svijeaenjak bija?e skovan od zlata; skovan od svoga podno?ja do svoje
   ea?ke. Svijeaenjak je bio napravljen prema uzorku ?to ga je Jahve
   pokazao Mojsiju.

   ^5Jahve reee Mojsiju:

   ^6"Uzmi levite izmed-u Izraelaca i oeisti ih!

   ^7Ovako s njima postupi da ih oeisti?: po?kropi ih vodom za okajavanje;
   a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeaeu i
   bit aee eisti.

   ^8Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg bra?na,
   zamije?ena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu.

   ^9Dovedi onda levite pred ?ator sastanka i skupi svu izraelsku
   zajednicu.

   ^10Kad dovede? levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje
   ruke.

   ^11Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime
   Izraelaca. Tako aee njihov posao biti da slu?e Jahvi.

   ^12Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga
   prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvr?i obred
   pomirenja nad levitima.

   ^13Staviv?i levite pred Arona i njegove sinove, prika?i ih Jahvi ?rtvom
   prikaznicom.

   ^14Odvoji tako levite izmed-u Izraelaca da budu moji.

   ^15Poslije toga, po?to ih oeisti? i prinese? ?rtvom prikaznicom, neka
   leviti ud-u u slu?bu ?atora sastanka.

   ^16Jer oni su izmed-u Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi
   uzeo namjesto svih koji otvaraju majeinu utrobu, svih izraelskih
   prvorod-enaca.

   ^17Svako, naime, prvorod-enee med-u Izraelcima, kako eedo tako i
   ?ivinee, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu
   prvorod-enead u zemlji egipatskoj.

   ^18Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvorod-enaca.

   ^19I predao sam levite izmed-u Izraelaca kao dar Aronu i njegovim
   sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; da nad
   njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaaea ne bi pogodila
   Izraelce ?to bi se pribli?ili Sveti?tu."

   ^20Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica ueine tako s levitima; kako
   je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i ueine.

   ^21Leviti se oeiste i operu svoju odjeaeu; onda ih Aron prinese pred
   Jahvu ?rtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih
   oeisti.

   ^22Poslije toga ud-u leviti u slu?bu u ?ator sastanka, u nazoenosti
   Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako
   su s njima i uradili.

   ^23Jahve reee Mojsiju:

   ^24"I ovo se tiee levita: od dvadeset i pet godina navi?e neka leviti
   po redu preuzimaju slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^25A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz slu?be i neka vi?e ne
   slu?i.

   ^26Ali mo?e pomagati svojoj braaei u vr?enju njihovih du?nosti u ?atoru
   sastanka, no sam ne mora vr?iti slu?be. Tako postupi prema levitima za
   njihove du?nosti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve
   reee Mojsiju u Sinajskoj pustinji:

   ^2"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme.

   ^3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, eetrnaestoga dana ovoga
   mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obieajima."

   ^4Tako Mojsije reee Izraelcima da slave Pashu.

   ^5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca,
   eetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su
   Izraelci i ueinili.

   ^6A bija?e ljudi oneei?aeenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu
   onoga dana. Dod-u tako pred Mojsija i Arona istoga dana

   ^7pa reknu: "Mrtvacem smo se oneeistili; ipak, za?to bi nam bilo
   uskraaeeno prinositi Jahvi ?rtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih
   sinova?"

   ^8Mojsije im reee: "Strpite se da eujem ?to aee Jahve za vas odrediti."

   ^9I Jahve reee Mojsiju:

   ^10"Ovako ka?i Izraelcima: 'Kad se tko izmed-u vas ili va?ih potomaka
   oneeisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi.

   ^11Neka je slave u suton eetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je
   blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem;

   ^12neka ni?ta od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na
   njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.

   ^13Onaj koji je eist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti
   Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduaei da nije prinio Jahvi
   ?rtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju.

   ^14Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi
   prema propisima i obieajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio
   to stranac ili domorodac.'"

   ^15Na dan kad je podignuto Prebivali?te oblak prekri Prebivali?te,
   ?ator svjedoeanstva. Od veeeri do jutra stajao je u obliku ognja nad
   Prebivali?tem.

   ^16Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noaeu bija?e poput ognja.

   ^17Kad bi se god oblak digao sa ?atora, Izraelci bi poslije toga
   krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili.

   ^18Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se
   zapovijed utaborivali. Sve vrijeme ?to bi oblak stajao nad
   Prebivali?tem oni su taborovali.

   ^19Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivali?tem, Izraelci su slu?ali
   Jahvin nalog i ne bi polazili na put.

   ^20Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivali?tem malo
   vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu
   zapovijed opet krenuli na put.

   ^21Ako bi se oblak digao po?to se zadr?ao od veeeri do jutra, oni bi
   tada ujutro krenuli na put. Danju ili noaeu, kad bi se oblak digao, oni
   bi krenuli na put.

   ^22Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad
   Prebivali?tem - Izraelci su taborovali, ne kreaeuaei na put, a eim bi
   se digao, oni bi krenuli.

   ^23Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj
   kretahu na put. Dr?ali su se Jahvina naloga, kako Jahve bija?e
   zapovjedio Mojsiju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti slu?e
   za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora.

   ^3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u
   ?ator sastanka.

   ^4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski,
   tisuaenici.

   ^5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni
   na istoenoj strani.

   ^6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu
   logori utaboreni s ju?ne strane: neka se trubljenje poprati bojnim
   poklikom da oni krenu.

   ^7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika.

   ^8Neka u trube trube sveaeenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude
   trajnom uredbom za va?e nara?taje.

   ^9Kad u svojoj zemlji pod-ete u rat na neprijatelja koji vas pritisne,
   zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog va?, sjetit aee se vas
   i bit aeete izbavljeni od svojih neprijatelja.

   ^10Na dan svoje sveeanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseeevih
   mlad-aka, dok prinosite svoje paljenice i prieesnice, trubite u trube.
   Neka to za vas bude spomen pred Bogom va?im. Ja sam Jahve, Bog va?."

   ^11Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu di?e se oblak
   iznad Prebivali?ta svjedoeanstva.

   ^12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja.
   Oblak se zaustavi u pustinji Paranu.

   ^13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenu?e prvi put.

   ^14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim eetama. Nad
   njihovom vojskom bija?e Nah?on, sin Aminadabov;

   ^15nad vojskom plemena Jisakarovaca staja?e Netanel, sin Suarov,

   ^16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bija?e Eliab, sin Helonov.

   ^17Zatim, po?to je rastavljeno Prebivali?te, krenu?e Ger?onovci i
   Merarijevci noseaei Prebivali?te.

   ^18Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim eetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Elisur, sin ?edeurov;

   ^19nad vojskom plemena ?imunovaca stajao je ?elumiel, sin Suri?adajev;

   ^20nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov.

   ^21Potom krenu?e Kehatovci noseaei posveaeene predmete. Tako je
   Prebivali?te bilo podignuto prije njihova dolaska.

   ^22Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim eetama. Nad njihovom
   vojskom bija?e Eli?ama, sin Amihudov,

   ^23nad vojskom plemena Mana?eovaca staja?e Gamliel, sin Pedahsurov;

   ^24nad vojskom plemena Benjaminovaca bija?e Abidan, sin Gidonijev.

   ^25A kao zalazna stra?a za sve tabore krenu, u svojim eetama, zastava
   tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin
   Ami?adajev.

   ^26Nad vojskom plemena A?erovaca bio je Pagiel, sin Okranov;

   ^27a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov.

   ^28Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje eete. Tako su
   putovali.

   ^29Mojsije reee Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta:
   "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat aeu vam ga!'
   Pod-i s nama i dobro aeemo ti einiti, jer je Jahve obeaeao sreaeu
   Izraelu."

   ^30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraaeam u svoju zemlju; k svojima
   se vraaeam."

   ^31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reee. "Buduaei da zna? gdje nam se
   treba u pustinji utaboriti, valjat aee? nam kao oei.

   ^32Ako s nama pod-e?, dobroeinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom
   aeemo dijeliti."

   ^33Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Koveeg Jahvina saveza
   i?ao je pred njima ta tri dana hoda da im potra?i mjesto odmora.

   ^34Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora
   zaputili.

   ^35Kad bi Koveeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve!
   Neprijatelji tvoji neka se raspr?e! Koji tebe mrze nek' bje?e pred
   tobom!"

   ^36A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti
   si tisuaee bezbrojne!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine u?i. Kad to eu Jahve, planu
   gnjevom. Jahvin oganj izbi med-u njima i spali jedan kraj tabora.

   ^2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se uti?a.

   ^3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na
   njih.

   ^4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci
   se opet upuste u jadikovanje govoreaei: "Tko aee nas nasititi mesom?

   ^5Sjeaeamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje,
   prOase, luka i ee?njaka.

   ^6Sad nam ?ivot vene; nema nieega, osim mOane, pred na?im oeima."

   ^7MOana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij.

   ^8Narod i?ao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploei
   ili stOupao u stOupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaee. Okus
   joj bija?e kao okus kolaea zgotovljena u ulju.

   ^9Kad bi se noaeu spu?tala rosa po tabori?tu, s njome bi se spustila i
   mOana.

   ^10Mojsije je slu?ao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na
   ulazu u svoj ?ator. Gnjev Jahvin ?estoko planu i Mojsije se ra?alosti.

   ^11"Za?to zlostavlja? slugu svoga?" - upravi Mojsije rijee Jahvi.
   "Za?to nisam stekao milost u tvojim oeima kad si na me uprtio teret
   svega ovog naroda?

   ^12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad
   veli?: 'Nosi ga u svome krilu, kao ?to dojilja nosi dojenee, u zemlju
   ?to sam je pod zakletvom obeaeao njihovim oeevima!'

   ^13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaee oko mene
   govoreaei: 'Daj nam mesa da jedemo!'

   ^14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Prete?ko je to za me.

   ^15Ako aee? ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao
   milost u tvojim oeima, da vi?e ne gledam svoga jada."

   ^16Onda Jahve reee Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mu?eva izmed-u
   starje?ina izraelskih za koje zna? da su starje?ine narodu i njegovi
   nadglednici. Dovedi ih u ?ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja
   mjesta s tobom.

   ^17Ja aeu siaei i ondje s tobom govoriti; uzet aeu ne?to duha koji je
   na tebi i stavit aeu ga na njih. Tako aee s tobom nositi teret naroda
   da ga ne nosi? sam.

   ^18Nadalje, ka?i narodu: Za sutra se posvetite i jest aeete mesa, jer
   ste mrmljali u u?i Jahvi govoreaei: 'Tko aee nas nasititi mesa? U
   Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve aee vam, dakle, dati mesa da jedete.

   ^19Neaeete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset
   dana, ni dvadeset dana,

   ^20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se,
   jer ste odbacili Jahvu koji je med-u vama mrmljajuaei pred njim
   rijeeima: 'Za?to smo uopaee odlazili iz Egipta!'"

   ^21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima ?est stotina
   tisuaea pje?aka, a ti ka?e?: 'Mesa aeu im dati da jedu mjesec dana.'

   ^22Mo?e li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im
   se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?"

   ^23Jahve reee Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad aee?
   vidjeti hoaee li se obistiniti moja rijee ili neaee."

   ^24Mojsije izad-e i kaza narodu Jahvine rijeei. Onda skupi sedamdeset
   mu?eva izmed-u narodnih starje?ina i smjesti ih oko ?atora.

   ^25Jahve sid-e u oblaku i poee s njim govoriti. Zatim uze od duha koji
   bija?e na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starje?ina. Kad duh
   poeinu na njima, poee?e prorokovati, ali to vi?e nikad ne ueini?e.

   ^26Dvojica ostado?e u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome
   Medad. Duh je i na njima poeinuo - bili su i oni med-u upisanima,
   premda nisu do?li u tabor - te poee?e u taboru prorokovati.

   ^27Neki mladiae otrea te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reee,
   "prorokuju u taboru!"

   ^28Jo?ua, sin Nunov, koji je poslu?ivao Mojsija od svoje mladosti,
   prozbori i reee: "Mojsije, gospodaru moj, u?utkaj ih!"

   ^29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod
   Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!"

   ^30Potom se Mojsije i starje?ine izraelske vrate u tabor.

   ^31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i
   sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva
   lakta iznad zemlje.

   ^32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noae i cio sutra?nji
   dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset
   homera.

   ^33Zatim ih razastrije?e oko tabora. Meso jo? bija?e med-u njihovim
   zubima - jo? ga nisu pro?vakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv
   naroda: Jahve udari narod stra?nim pomorom.

   ^34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji
   se bijahu polakomili.

   ^35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u
   Haserotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 A Mirjam i Aron uze?e rogoboriti protiv Mojsija zbog ?ene Ku?anke
   kojom se o?enio; jer bija?e uzeo za ?enu jednu Ku?anku.

   ^2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - reko?e mu. "Zar i nama nije
   govorio?" Jahve to eu.

   ^3Mojsije je bio veoma skroman eovjek, najskromniji eovjek na zemlji.

   ^4I odmah reee Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u
   ?atoru sastanka." Njih se troje pojavi.

   ^5U stupu oblaka sid-e Jahve te stade na ulazu u ?ator. Zovnu Arona i
   Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed,

   ^6reee Jahve: "Saslu?ajte rijeei moje: Nad-e li se med-u vama prorok, u
   vid-enju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.

   ^7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuaei mojoj
   najvjerniji je on.

   ^8Iz usta u usta njemu ja govorim, oeevidno?aeu, a ne zagonetkama, i
   lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv
   sluge moga Mojsija?"

   ^9Uskipjev?i gnjevom na njih, Jahve ode.

   ^10Eim se od ?atora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom
   posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.

   ^11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za
   grijeh koji smo u ludosti poeinili i kojega smo krivci.

   ^12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veae na izlasku iz
   majeine utrobe meso napol uni?teno!"

   ^13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bo?e, molim te, ozdravi je!"

   ^14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reee Jahve Mojsiju, "zar se
   ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora
   sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti."

   ^15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na
   put polazio dok Mirjam nije opet bila pripu?tena.

   ^16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Po?alji ljude, po jednoga eovjeka iz pojedinog pradjedovskog
   plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Po?aljite
   sve njihove glavare!"

   ^3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti
   ljudi bijahu glavari Izraelaca.

   ^4A ovo su njihova imena: ?amua, sin Zakurov, od plemena Rubenova;

   ^5?afat, sin Horijev, od plemena ?imunova;

   ^6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina;

   ^7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova;

   ^8Ho?ea, sin Nunov, od plemena Efrajimova;

   ^9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova;

   ^10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova;

   ^11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Mana?eova;

   ^12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova;

   ^13Setur, sin Mikaelov, od plemena A?erova;

   ^14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva;

   ^15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova.

   ^16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Ho?eu,
   sina Nunova, Mojsije prozva Jo?uom.

   ^17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reee: "Idite gore
   u Negeb, onda se popnite na brdo.

   ^18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj ?ivi jak ili
   slab, malobrojan ili mnogobrojan?

   ^19Kakva je zemlja u kojoj ?ivi: dobra ili rd-ava? Kakvi su gradovi u
   kojima borave: otvoreni ili utvrd-eni?

   ^20Kakvo je tlo: plodno ili mr?avo? Ima li po njemu drveaea ili nema?
   Odva?ni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme
   ranog gro?d-a.

   ^21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na
   ulazu u Hamat.

   ^22Popnu se u Negeb i dod-u do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman,
   ?e?aj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije
   nego Soan u Egiptu. -

   ^23Kada stigo?e u Dolinu E?kol, odreza?e ondje lozu s grozdom i
   poneso?e ga, udvoje, na motki; poneso?e i mogranja i smokava.

   ^24Ono se mjesto prozva Dolina E?kol zbog grozda koji su ondje Izraelci
   odrezali.

   ^25Nakon eetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izvid-ali.

   ^26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kade?, u
   Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvje?taj, a onda im
   poka?u plodove zemlje.

   ^27Izvijeste ga oni: "I?li smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista
   njome teee med i mlijeko. Evo njezinih plodova.

   ^28Ali je jak narod koji u onoj zemlji ?ivi, gradovi su utvrd-eni i
   vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.

   ^29Amaleeani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci
   ?ive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i du? Jordana."

   ^30Kaleb u?utka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne
   oklijevajuaei i zauzmimo je, jer je mo?emo nadvladati!"

   ^31Ali ljudi ?to su s njim i?li odvrati?e: "Ne mo?emo iaei na onaj
   narod jer je jaei od nas."

   ^32I poenu ozlogla?ivati Izraelcima zemlju koju su izvid-ali: "Zemlja
   kroz koju smo pro?li da je izvidimo zemlja je ?to pro?dire svoje
   stanovni?tvo. Sav narod ?to ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.

   ^33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Einilo nam se
   da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tada zagraja sva zajednica i poee vikati. I te noaei narod plaka?e.

   ^2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica
   govorila: "Kamo sreaee da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo
   pomrli u ovoj pustinji!

   ^3Za?to nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maea a ?ene na?e i
   djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u
   Egipat!"

   ^4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vod-u i vratimo se u
   Egipat!"

   ^5Mojsije i Aron pado?e nieice pred svom okupljenom izraelskom
   zajednicom.

   ^6A Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu med-u onima
   ?to su izvid-ali zemlju, razdera?e svoju odjeaeu.

   ^7Zatim reko?e svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo pro?li
   da je istra?imo izvanredno je dobra.

   ^8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu aee nas zemlju dovesti i dat aee
   nam je. To je zemlja u kojoj teee med i mlijeko.

   ^9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje:
   tOa on je zalogaj za nas. Oni su bez za?tite, a s nama je Jahve! Ne
   bojte ih se!"

   ^10I dok je sva zajednica veae mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava
   Jahvina u ?atoru sastanka svima sinovima Izraelovim.

   ^11Tada reee Mojsiju: "Dokle aee me taj narod prezirati? Dokle mi neaee
   vjerovati unatoe svim znamenjima ?to sam ih med-u njima izvodio?

   ^12Udarit aeu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe aeu ueiniti narod
   veaei i moaeniji od njega."

   ^13Onda Mojsije reee Jahvi: "Egipaeani su shvatili da si ti, svojom
   moaei, izveo ovaj narod izmed-u njih.

   ^14Oni su to kazali ?iteljima one zemlje. Veae su saznali da si ti,
   Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oeituje? licem u lice, i da ti,
   Jahve, u oblaku stoji? nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoae
   u stupu od ognja ide? pred njima.

   ^15Zato, ako pobije? ovaj narod kao jednoga eovjeka, narodi koji su
   euli glas o tebi reaei aee:

   ^16'Jahve je bio nemoaean da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod
   zakletvom obeaeao, i zato ih je poubijao u pustinji.'

   ^17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekav?i:

   ^18'Jahve je spor na srd?bu, a bogat milosrd-em; podnosi opaeinu i
   prijestup, ali krivca ne ostavlja neka?njena, nego opaeinu otaca
   ka?njava na djeci do treaeega i eetvrtog koljena.'

   ^19Oprosti krivnju ovome narodu po velieini svoga milosrd-a, kao ?to si
   vodio ovaj narod od Egipta dovde."

   ^20"Opra?tam po rijeei tvojoj", reee Jahve.

   ^21"Ali ipak, tako ja ?iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,

   ^22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja ?to sam ih
   izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak isku?avali veae deset puta ne
   hoteaei poslu?ati moj glas,

   ^23neaee vidjeti zemlje ?to sam je pod zakletvom obeaeao njihovim
   ocima; nitko od onih koji me preziru neaee je vidjeti.

   ^24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukeiji duh i jer mi bija?e
   poslu?an, njega aeu ja dovesti u zemlju u koju je i?ao i njegovi aee je
   potomci zaposjesti! Neka Amaleeani i Kanaanci samo ostanu u dolini.

   ^25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora."

   ^26Jo? reee Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^27"Dokle aee ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Euo sam tu?be
   ?to ih Izraelci na me di?u.

   ^28Ka?i im: Tako ja ?iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje u?i
   govorili, tako aeu vam i ueiniti.

   ^29U ovoj pustinji popadat aee va?a mrtva tijela: svih vas koji ste
   ubilje?eni u bilo koji va? popis od dvadeset godina pa naprijed, koji
   ste rogoborili protiv mene.

   ^30Neaeete uaei u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj
   nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova.

   ^31A va?u djecu, o kojoj ka?ete da bi postala roblje, njih aeu uvesti
   da nastane zemlju ?to ste je vi prezreli.

   ^32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!

   ^33Va?i sinovi neka lutaju pustinjom eetrdeset godina, neka trpe zbog
   va?e nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.

   ^34Prema broju dana u koje ste istra?ivali zemlju - dana eetrdeset, za
   svaki dan jednu godinu - ispa?tajte svoje opaeine eetrdeset godina.
   Iskusite ?to znaei mene napustiti.

   ^35Ja, Jahve, to ka?em: tako aeu postupiti s ovom opakom zajednicom ?to
   se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavr?i! Tu neka
   izgine."

   ^36A oni ljudi koje Mojsije bija?e poslao da istra?e zemlju i koji su
   nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega
   ozlogla?ujuaei zemlju;

   ^37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni
   pred Jahvom.

   ^38Od onih ljudi koji su i?li da istra?e zemlju ostado?e na ?ivotu
   jedino Jo?ua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.

   ^39Kad je Mojsije prenio te rijeei svim Izraelcima, narod se uvelike
   ra?alosti.

   ^40I uraniv?i ujutro poenu se uspinjati na vrh brda govoreaei. "Evo
   uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrije?ili."

   ^41A Mojsije rekne: "Za?to kr?ite zapovijed Jahvinu? Neaeete uspjeti.

   ^42Ne penjite se, da vas ne potuku va?i neprijatelji, jer Jahve nije
   med-u vama.

   ^43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleeani i Kanaanci te aeete od maea
   pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neaee biti s vama."

   ^44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Koveeg saveza
   Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.

   ^45Amaleeani i Kanaanci koji su ?ivjeli na onome brdu spuste se, udare
   po njima i raspr?e ih sve do Horme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad ud-ete u zemlju gdje aeete
   boraviti i koju vam ja dajem,

   ^3pa budete prinosili Jahvi paljenu ?rtvu, paljenicu ili klanicu,
   zavjetnicu ili dragovoljnu ?rtvu, ili ?rtvu prigodom svojih svetkovina
   - praveaei tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi -

   ^4neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe
   najboljeg bra?na, zamije?ena u eetvrtini hina ulja.

   ^5Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi eevrtinu hina vina za ljevanicu
   na svako janje.

   ^6Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg
   bra?na, zamije?ena u jednoj treaeini hina ulja;

   ^7i vina za ljevanicu prinesi treaeinu hina na ugodan miris Jahvi.

   ^8Ako Jahvi prinosi? junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvr?i?
   zavjet ili kao prieesnicu,

   ^9neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg bra?na,
   zamije?ena u pola hina ulja,

   ^10a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu ?rtvu na ugodan
   miris Jahvi.

   ^11Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku
   glavu sitne stoke, ovce ili koze:

   ^12koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako ueinite, veae prema
   njihovu broju.

   ^13Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi ?rtvu paljenu na
   ugodan miris Jahvi.

   ^14I ako koji stranac koji ?ivi med-u vama, ili aee biti med-u va?im
   potomcima, htjedne prinijeti ?rtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka
   radi kako i vi radite.

   ^15Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je
   trajan zakon za va?e nara?taje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka
   bude i sa strancem.

   ^16Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s
   vama boravi.'"

   ^17Jahve reee Mojsiju:

   ^18"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad dod-ete u zemlju u koju vas vodim

   ^19i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi.

   ^20Kao prvinu iz svojih naaeava prinesite jedan kolae kao podizanicu;
   prinesite ga kao i podizanicu s gumna.

   ^21Od prvine svojih naaeava davajte Jahvi podizanicu od nara?taja do
   nara?taja.'"

   ^22"Ako nehotice pogrije?ite te ne budete obdr?avali koju od zapovijedi
   ?to ih je Jahve objavio po Mojsiju -

   ^23sve ?to vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao
   zapovijedi pa dalje od koljena do koljena -

   ^24onda: ako je to poeinjeno nepa?njom zajednice, neka sva zajednica
   prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom
   prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu.

   ^25Neka sveaeenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom,
   pa aee im biti opro?teno. Bila je samo nepa?nja, a oni su prinijeli
   svoj dar - paljenu ?rtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju
   nepa?nju.

   ^26Bit aee opro?teno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji
   med-u njima boravi, jer se sav narod iz nepa?nje ogrije?io.

   ^27Pogrije?i li iz nepa?nje pojedinac, neka prinese jedno ?ensko kozle
   od godine dana kao okajnicu.

   ^28Neka sveaeenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je
   nehotice pogrije?ila od nepa?nje. Kad nad njom obavi obred pomirenja,
   bit aee joj opro?teno.

   ^29Kada tko pogrije?i nepa?njom, neka vam jedan zakon vrijedi i za
   domoroca i za stranca koji boravi med-u vama.

   ^30Ali onaj koji ne?to ueini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj
   na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmed-u svoga naroda

   ^31jer je prezreo Jahvinu rijee i prekr?io njegovu zapovijed. Neka se
   takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!"

   ^32Kad su Izraelci bili u pustinji, nad-u eovjeka kako kupi drva u
   subotnji dan.

   ^33I oni koji su ga na?li da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj
   zajednici.

   ^34Stave ga pod stra?u, jer jo? nije bilo odred-eno ?to treba s njim
   ueiniti.

   ^35"Toga eovjeka treba pogubiti!" - reee Jahve Mojsiju. "Neka ga
   kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica."

   ^36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on
   poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

   ^37Reee Jahve Mojsiju:

   ^38"Govori Izraelcima i reci im: neka od nara?taja do nara?taja prave
   rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka
   privezuju ljubieastu vrpcu.

   ^39Imat aeete rese zato da vas pogled na njih sjeaea svih Jahvinih
   zapovijedi. Vr?ite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oeima,
   ?to vas tako lako zavode na bludnost.

   ^40Tako aeete se sjeaeati svih mojih zapovijedi, vr?it aeete ih i bit
   aeete posveaeeni svome Bogu.

   ^41Ja sam Jahve, Bog va?, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam
   budem Bogom. Ja, Jahve, Bog va?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram,
   sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi -

   ^2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara
   zajednice, uglednih na skup?tini i ljudi na glasu.

   ^3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreaei im: "Vi prelazite mjeru!
   Sva je zajednica, svi njezini elanovi, posveaeena i med-u njima je
   Jahve. Za?to se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!"

   ^4Kad to eu Mojsije, pade nieice.

   ^5Zatim reee Korahu i svoj njegovoj dru?ini: "Sutra aee Jahve pokazati
   tko je njegov i tko je posveaeen, kome dopu?ta da mu se pribli?i. Koga
   sebi izabere, k sebi aee ga i pustiti.

   ^6Ueinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova dru?ina;

   ^7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga
   Jahve odabere, taj neka bude posveaeen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!"

   ^8Potom Mojsije reee Korahu: "Poslu?ajte, Levijevci!

   ^9Zar vam je malo ?to vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove
   zajednice da vas pribli?i k sebi te da vr?ite slu?bu u Jahvinu
   prebivali?tu i da stojite pred zajednicom slu?eaei joj?

   ^10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braaeu Levijevce, a vi jo?
   tra?ite i sveaeeni?tvo!

   ^11Ti i sva tvoja dru?ina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer ?to
   je Aron da protiv njega rogoborite?"

   ^12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni
   odgovore: "Neaeemo doaei!

   ^13Zar je malo ?to si nas odveo iz zemlje kojom teee med i mlijeko da
   nas pobije? u ovoj pustinji, pa hoaee? da nasilno zagospodari? nad
   nama?

   ^14Nisi nas uveo u zemlju kojom teee med i mlijeko i nisi nam dao u
   posjed njive i vinograde! Misli? li iskopati oei ovim ljudima? Neaeemo
   doaei!"

   ^15Mojsije se vrlo razljuti i reee Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu
   prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam
   ijednoga od njih o?tetio."

   ^16Zatim Mojsije reee Korahu: "Ti i sva tvoja dru?ina stupite sutra
   pred Jahvu; ti, i oni, i Aron.

   ^17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki
   donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i
   Aron donesite svaki svoj kadionik."

   ^18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne
   tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u ?ator sastanka.

   ^19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u ?ator
   sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina.

   ^20I reee Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!"

   ^22Oni popado?e nieice i povika?e: "Bo?e! Bo?e ?ivotnog duha u svakome
   tijelu! Zar aee? se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan
   sagrije?io!"

   ^23Onda Jahve reee Mojsiju:

   ^24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivali?ta Koraha,
   Datana i Abirama!'"

   ^25Mojsije ustade i pod-e k Datanu i Abiramu. Za njim krenu?e izraelske
   starje?ine.

   ^26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od ?atora tih opakih
   ljudi! Ne dotieite se nieega ?to je njihovo, da ne budete uni?teni zbog
   svih njihovih grijeha."

   ^27Tako se oni udalje iz okolice prebivali?ta Korahova, Datanova i
   Abiramova. Uto izad-u Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih ?atora sa
   svojim ?enama, svojim sinovima i svojom nejaeadi.

   ^28"Po ovom aeete vidjeti", reee Mojsije, "da me Jahve poslao da vr?im
   sva ova djela, a da ih ne einim sam od sebe:

   ^29ako ovi ljudi umru kao ?to umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina
   kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao.

   ^30Ali ako Jahve ueini neeuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i
   proguta ih sa svim ?to je njihovo te ?ivi sid-u u ?eol, onda znajte da
   su ovi ljudi prezreli Jahvu."

   ^31A kad on zavr?i sve te rijeei, tlo se pod njima raspukne;

   ^32zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa
   svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem.

   ^33?ivi sid-u u ?eol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja
   zatvori i oni i?eeznu iz zbora.

   ^34Na njihov vrisak svi Izraelci ?to su stajali oko njih pobjego?e
   govoreaei: "Da i nas zemlja ne proguta!"

   ^35Ali sukne oganj od Jahve te pro?dre dvjesta i pedeset ljudi koji su
   prinosili tamjan.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Ka?i Eleazaru, sinu sveaeenika Arona, da ukloni kadionike - jer su
   posveaeeni - iz toga zgari?ta, a neposveaeenu vatru iz njih neka
   razaspe podalje.

   ^3Kadionici onih koji su sagrije?ili i grijehom ?ivot pokopali neka se
   prekuju u ploeice za oblaganje ?rtvenika. Doneseni su, naime, pred
   Jahvu, pa su posveaeeni. Neka budu opomenom Izraelcima!"

   ^4Tako sveaeenik Eleazar uze kadionike od tuea ?to su ih prinosili oni
   koji izgorje?e; prekova?e ih u ploeice za oblaganje ?rtvenika.

   ^5One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od
   Aronova potomstva - ne smije pribli?iti da pali tamjan pred Jahvom,
   kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj dru?ini, prema onom ?to
   je kazao Jahve po Mojsiju.

   ^6Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili
   ste Jahvin narod!" - govorili su.

   ^7Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenu?e
   prema ?atoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina
   pokaza.

   ^8Tada Mojsije i Aron odo?e pred ?ator sastanka.

   ^9I Jahve reee Mojsiju:

   ^10"Udaljite se od te zajednice; u tili aeu je eas uni?titi!" Oni
   pado?e nieice.

   ^11Zatim Mojsije reee Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa
   ?rtvenika, metni tamjana, a onda se ?uri do zajednice da obavi? nad
   njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veae izbio i zlo je poeelo!"

   ^12Aron uze ?to mu je Mojsije rekao te otrea usred zbora, a kad tamo:
   pomor med-u narodom veae poeeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja
   nad narodom.

   ^13Zatim stade izmed-u mrtvih i ?ivih i zlo se ustavi.

   ^14Bilo ih je mrtvih od toga zla eetrnaest tisuaea i sedam stotina,
   osim onih koji su poginuli zbog Koraha.

   ^15Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u ?ator sastanka: pomor se ustavi.

   ^16Jahve reee Mojsiju:

   ^17"Razlo?i Izraelcima te od njih uzmi po jedan ?tap za svaki
   predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starje?ina za njihove
   pradjedovske domove dvanaest ?tapova. Ime svakoga napi?i na njegovu
   ?tapu.

   ^18A kako ima po jedan ?tap za svakoga starje?inu pradjedovskih domova,
   Aronovo ime napi?i na Levijevu ?tapu.

   ^19Onda ih pohrani u ?ator sastanka pred Svjedoeanstvo; ondje gdje se s
   tobom sastajem.

   ^20?tap onoga eovjeka koga izaberem propupat aee. Tako aeu maknuti od
   sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama."

   ^21Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starje?ine dado?e mu ?tap,
   po jedan ?tap za svakoga starje?inu - dakle, dvanaest ?tapova za
   njihove pradjedovske domove. Med-u njihovim ?tapovima bio je i ?tap
   Aronov.

   ^22Mojsije pohrani ?tapove pred Jahvu u ?atoru svjedoeanstva.

   ^23Kad sutradan Mojsije ud-e u ?ator svjedoeanstva, gle: ?tap Arona iz
   doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli
   bademi.

   ^24Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve ?tapove sinovima Izraelovim.
   Oni ih razgleda?e, a onda svatko uze svoj ?tap.

   ^25Jahve reee Mojsiju: "Opet stavi Aronov ?tap pred Svjedoeanstvo, neka
   se euva za znak buntovnim sinovima. Dokoneaj tako njihovo rogoborenje
   protiv mene da ne izginu."

   ^26I ueini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako ueini.

   ^27"Izgibosmo!" - reko?e Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda
   propadosmo!

   ^28Tko god prid-e Jahvinu prebivali?tu, umire ... Zar aeemo svi
   izginuti?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Tada Jahve reee Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s
   tobom bit aeete odgovorni za grijehe u Sveti?tu; ti i tvoji sinovi s
   tobom bit aeete odgovorni za grijehe svoga sveaeeni?tva.

   ^2Pridru?i k sebi i svoju braaeu od Levijeva plemena - tvoga
   pradjedovskog doma - neka ti se prikljuee da ti poslu?uju, tebi i
   tvojim sinovima s tobom, pred ?atorom svjedoeanstva.

   ^3Neka stoje na slu?bu tebi i svemu ?atoru, ali neka se ne pribli?uju
   pokuaestvu u Sveti?tu niti ?rtveniku, da ne poginu i oni i vi.

   ^4Neka su, dakle, tebi pridru?eni i neka preuzmu brigu za ?ator
   sastanka, svaku slu?bu oko ?atora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne
   pribli?uje vama,

   ^5a vi vr?ite slu?bu u Sveti?tu i slu?bu oko ?rtvenika da se vi?e ne
   izlijeva gnjev na Izraelce.

   ^6Uzeh, evo, va?u braaeu levite izmed-u Izraelaca vama za dar; kao
   darovani pripadaju Jahvi da obavljaju slu?bu oko ?atora sastanka.

   ^7Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveaeenieke poslove oko svega ?to
   spada na ?rtvenik i iza zavjese. Slu?bu koju dajem na dar va?em
   sveaeeni?tvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se
   pogubi."

   ^8Jo? reee Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom ?to se meni
   prinosi. Sve ?to Izraelci posveaeuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima
   kao ba?tinu trajnim zakonom.

   ^9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih ?rtava
   svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice
   i za sve njihove naknadnice ?to ih budu meni uzvraaeali; ta vrlo sveta
   stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima!

   ^10Blagujte ih kao najveaee svetinje! Svaki mu?karac mo?e ih jesti.
   Neka ti budu svete!

   ^11I ovo neka bude za te: ono ?to se uzima od izraelskih prinosa da se
   prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima
   i tvojim kaeerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude eist mo?e od
   toga jesti.

   ^12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i ?ita - prvine
   koje se prinose Jahvi - predajem tebi.

   ^13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji ?to ih budu donosili Jahvi neka
   budu tvoji. Tko je god eist u tvome domu mo?e ih jesti.

   ^14Sve ?to u Izraelu bude odred-eno za 'herem' neka je tvoje.

   ^15Svako prvorod-enee svih biaea - kako ljudi tako i ?ivotinja - ?to se
   prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi
   i prvenee od neeiste stoke.

   ^16Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu
   otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih ?ekela, prema hramskom ?ekelu, a to
   je dvadeset gera.

   ^17Ali prvenee kravlje, prvenee oveje i prvenee kozje neka se ne
   otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na ?rtvenik, a pretilinu
   njihovu sa?e?i u kad kao ?rtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi.

   ^18Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi ?rtve prikaznice i
   desno pleaee.

   ^19Sve posveaeene prinose ?to ih Izraelci podi?u Jahvi predajem trajnim
   zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kaeerima s tobom. To je savez
   osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom."

   ^20"Nemoj imati ba?tine u zemlji njihovoj", reee Jahve Aronu, "niti
   sebi stjeei posjeda med-u njima! Ja sam tvoj dio i tvoja ba?tina med-u
   Izraelcima."

   ^21"Levijevim sinovima, evo, predajem u ba?tinu sve desetine u Izraelu
   za njihovu slu?bu - za slu?bu ?to je obavljaju u ?atoru sastanka.

   ^22A Izraelci neka se vi?e ne primieu ?atoru sastanka, da ne navuku na
   se grijeh i ne poginu.

   ^23Neka samo leviti obavljaju slu?bu u ?atoru sastanka; i neka oni budu
   odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za va?e nara?taje; med-u
   Izraelcima neka nemaju posjeda,

   ^24jer ja im predajem u posjed desetine ?to ih Izraelci prinose na dar
   Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda med-u
   Izraelcima."

   ^25Jahve reee Mojsiju:

   ^26"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju
   ja od njih dajem vama u ba?tinu, od toga onda vi prinesite podizanicu
   Jahvi: desetinu od desetine.

   ^27Prinos aee vam biti zaraeunan kao da je prinos s gumna i Ootoka iz
   badnja.

   ^28Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina ?to
   ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveaeeniku
   Aronu.

   ^29Od svih darova koje budete primali podi?ite podizanicu Jahvi; od
   svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveaeivati.'

   ^30Jo? im reci: 'Po?to od toga prinesete najbolji dio, neka se to
   levitima uraeuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja.

   ^31Na svakome ga mjestu mo?ete jesti, i vi i va?i ukuaeani, jer to vam
   je nagrada za va?u slu?bu u ?atoru sastanka.

   ^32Po?to prinesete njegov najbolji dio, neaeete navuaei na se grijeha;
   svetinja Izraelaca neaeete oskvrnjivati te neaeete ginuti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Jahve reee Mojsiju i Aronu:

   ^2"Ovo je zakonska odredba ?to ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima
   neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju jo?
   nije stavljan jaram.

   ^3A vi je predajte sveaeeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan
   tabora i zakolje pred njim.

   ^4Sveaeenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome
   po?kropi sedam puta prema proeelju ?atora sastanka.

   ^5Neka se onda junica spali na njegove oei; neka joj se spale: ko?a,
   meso, krv i neeist.

   ^6Potom neka sveaeenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih
   baci usred vatre gdje se krava spaljuje.

   ^7Neka sveaeenik opere svoju odjeaeu, a svoje tijelo u vodi okupa.
   Poslije toga neka se sveaeenik vrati u tabor, ali neka je neeist do
   veeeri.

   ^8I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeaeu opere i okupa svoje
   tijelo u vodi te bude neeist do veeeri.

   ^9A jedan eist eovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan
   tabora na eisto mjesto da se euva izraelskoj zajednici za vodu
   oei?aeenja. To je ?rtva okajnica.

   ^10I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeaeu i bude
   neeist do veeeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca
   koji med-u njima boravi."

   ^11"Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neeist sedam dana.

   ^12Takav neka se opere tom vodom treaeega dana i sedmoga dana pa aee
   biti eist. Ako se ne opere treaeega dana i sedmoga dana, neaee biti
   eist.

   ^13Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula eovjeka, a ne opere se,
   oskvrnjuje Jahvino prebivali?te. Takav neka se iskorijeni iz Izraela.
   Buduaei da vodom za oei?aeenje nije bio poliven, neeist je; njegova je
   neeistoaea jo? na njemu."

   ^14"Ovo je zakon kad koji eovjek umre u ?atoru; tko god ud-e u ?ator i
   tko god bude u ?atoru neka je neeist sedam dana.

   ^15Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je
   neeista.

   ^16A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maea, ili
   mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neeist sedam dana.

   ^17Neka se za onoga koji se oneeistio uzme pepela od ?ivotinje spaljene
   za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije ?ive vode.

   ^18Onda neka eist eovjek uzme izopa, zamoei ga u vodu te po?kropi po
   ?atoru, po svemu posud-u, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se
   dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba.

   ^19Neka eisti eovjek ?kropi neeistoga treaeega i sedmoga dana. Tako aee
   ga na sedmi dan oeistiti. Taj onda neka opere svoju odjeaeu, okupa se u
   vodi i neka je naveeer eist.

   ^20A bude li tko neeist pa se ne oeisti, neka se iskorijeni iz
   zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino sveti?te; vodom za oei?aeenje nije
   bio poliven; neeist je!

   ^21Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je ?kropio vodom za
   oei?aeenje neka opere svoju odjeaeu; i onaj koji je dirnuo vodu za
   oei?aeenje neka je neeist do veeeri.

   ^22Eega se god neeisti dotakne neka je neeisto; a osoba koja se njega
   dotakne neka je neeista do veeeri."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Potom stigo?e Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome
   mjesecu. Narod se nastani u Kade?u. Ondje umrije Mirjam i ondje je
   sahrani?e.

   ^2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udru?e protiv Mojsija i protiv
   Arona.

   ^3Narod se poee svad-ati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli
   kad su nam i braaea poginula pred Jahvom!

   ^4Za?to ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i
   mi i na?a stoka?

   ^5Za?to ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto;
   mjesto u kojem nema ni ?ita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni
   vode da pijemo."

   ^6Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u ?ator sastanka i padnu
   nieice. Tada im se pokaza slava Jahvina.

   ^7I Jahve reee Mojsiju:

   ^8"Uzmi ?tap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove
   oei, progovorite peaeini da ustupi svoje vode. Iz peaeine im izvedi
   vodu te napoj zajednicu i njezino blago."

   ^9Mojsije uzme ?tap ispred Jahve kako mu je naredio.

   ^10Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peaeinu pa im Mojsije rekne:
   "Eujte, buntovnici! Hoaeemo li vam iz ove peaeine izvesti vodu?"

   ^11Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari ?tapom o peaeinu: voda
   provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago.

   ^12Potom aee Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduaei da se niste pouzdavali u
   me i niste me svetim oeitovali u oeima sinova Izraelovih, neaeete
   uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem."

   ^13To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a
   on se pokazao svetim.

   ^14Iz Kade?a po?alje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj
   brat Izrael: 'Ti zna? sve jade koji su nas sna?li.

   ^15Na?i se preci spusti?e u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo
   vremena. Egipaeani su s nama i s na?im precima lo?e postupali.

   ^16Stoga smo vapili Jahvi, i on eu na? glas i posla and-ela koji nas
   izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kade?u, gradu uz rub tvoga podrueja.

   ^17Pusti nas da prod-emo kroz tvoju zemlju. Neaeemo iaei preko polja ni
   vinograda niti aeemo piti vodu iz bunara; iaei aeemo Kraljevskim putem,
   ne skreaeuaei ni desno ni lijevo, dok ne prod-emo tvoje podrueje."

   ^18Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maeem
   preda te!"

   ^19"Iaei aeemo utrenikom", reko?e Izraelci, "a budemo li pili tvoje
   vode, mi i na?a stada, za to aeemo ti platiti. Ni?ta vi?e, samo da
   prod-emo pje?ice."

   ^20"Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izad-e u susret s mnogo ljudi i
   s velikom silom.

   ^21Tako Edom nije dopustio Izraelu da prod-e kroz njegovo podrueje i
   Izrael se okrenu od njega.

   ^22Zaputiv?i se od Kade?a, stigo?e Izraelci, sva zajednica, k brdu
   Horu.

   ^23Kod brda Hora, uz med-u edomsku, reee Jahve Mojsiju i Aronu:

   ^24"Neka se Aron pridru?i svojim precima! Neaee uaei u zemlju koju
   dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda.

   ^25Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor.

   ^26I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru.
   Aron aee se pridru?iti precima, umrijet aee ondje."

   ^27Mojsije ueini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom pope?e se na
   brdo Hor.

   ^28Mojsije svuee s Arona njegove haljine te ih obuee njegovu sinu
   Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar
   spusti?e s brda.

   ^29Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov
   oplakiva?e Arona trideset dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kralj Arada, Kanaanac koji je ?ivio u Negebu, eu da Izrael dolazi
   Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.

   ^2Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruei? ovaj
   narod, potpuno aeu uni?titi njegove gradove."

   ^3Jahve usli?a glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i
   njihove gradove 'heremom' uni?ti. Stoga se ono mjesto prozva Horma.

   ^4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobid-u zemlju edomsku.
   Narod putem postane nestrpljiv.

   ^5I poene govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Za?to nas izvedoste
   iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to
   bijedno jelo veae se ogadilo du?ama na?im."

   ^6Onda Jahve po?alje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te
   pomrije mnogo naroda u Izraelu.

   ^7Dod-e narod k Mojsiju pa reee: "Sagrije?ili samo kad smo govorili
   protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!"
   Mojsije se pomoli za narod,

   ^8i Jahve reee Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god
   bude ujeden, ostat aee na ?ivotu ako je pogleda."

   ^9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga
   ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

   ^10Pod-u Izraelci i utabore se u Obotu.

   ^11Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji
   ?to je nasuprot Moabu, sa strane suneeva izlaska.

   ^12Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.

   ^13Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a
   izvire u podrueju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmed-u
   Moabaca i Amorejaca.

   ^14Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline
   arnonske

   ^15i padine doline ?to se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na
   granicu moapsku ..."

   ^16Odande odo?e u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju:
   "Skupi narod da im dam vode!"

   ^17Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljueaj, studenee! A vi ga
   uznosite:

   ^18knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli ?ezlom, ?tapom svojim."
   Iz pustinje odu u Matanu,

   ^19iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;

   ^20iz Bamota u dolinu ?to se stere u moapskom polju, prema vrhuncu
   Pisge, s koje se pru?a vidik na pustaru.

   ^21Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom:

   ^22"Pusti da prod-em preko tvoje zemlje. Neaeemo zalaziti u polja i u
   vinograde, niti aeemo piti vode iz bunara. Iaei aeemo Kraljevskim putem
   dok ne prod-emo tvoje podrueje."

   ^23Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prod-e njegovim podruejem, nego
   skupi sav svoj narod te izad-e u pustinju da presretne Izraelce.
   Stigav?i do Jahze, zavojuje na Izraela.

   ^24Ali ga Izrael potuee o?trim maeem i osvoji njegovu zemlju od Arnona
   do Jaboka, do Amonaca, jer je Az le?ao na granici Amonaca.

   ^25Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim
   gradovima Amorejaca; u He?bonu i svim njegovim naseljima.

   ^26Kako je He?bon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je
   ratovao protiv prija?njega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu
   zemlju do Arnona,

   ^27ka?u zato pjesnici: "Hrabro, o He?bone, dobro sazdani, evrsto
   posad-eni grade Sihonov!

   ^28Iz He?bona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sa?ga Ar moapski,
   pro?drije visove arnonske.

   ^29Te?ko tebi, Moabe! Propao si, narode Kemo?ev! Od sinova bjegunce
   ueini, a od kaeeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.

   ^30Pobili smo ih; propao je He?bon do Dibona: sve smo razorili do
   Nofaha, ?to je blizu Medebe ..."

   ^31Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.

   ^32Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a
   rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

   ^33Okrenu se onda i pod-u prema Ba?anu. A ba?anski kralj Og presrete ih
   sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.

   ^34Ali Jahve reee Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke
   njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si
   postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u He?bonu."

   ^35I potuko?e ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko
   ne uteee. Potom zaposjedo?e njegovu zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s
   onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu.

   ^2Balak, sin Siporov, vidje sve ?to Izrael ueini Amorejcima.

   ^3Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze
   strah od Izraelaca.

   ^4Zato reee Moab midjanskim starje?inama: "Sad aee ova rulja oko nas
   sve popasti kao ?to vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov,
   bija?e moapski kralj u ono vrijeme.

   ^5On po?alje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi
   na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekav?i: "Evo je do?ao neki
   narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me.

   ^6Zato dod-i i prokuni mi ovaj narod jer je jaei od mene. Tako aeu ga
   moaei svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj
   koga blagoslovi?, a proklet onaj koga prokune?."

   ^7Starje?ine moapske i starje?ine midjanske krenu s nagradom za
   vraeanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku.

   ^8On im rekne: "Prenoaeite ovdje te aeu vam odgovoriti prema onome ?to
   mi Jahve ka?e." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama.

   ^9Bog dod-e Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori
   Bogu:

   ^10"Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom:

   ^11'Evo je neki narod do?ao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Dod-i da
   ga prokune?. Tako aeu ga moaei svladati i protjerati.'"

   ^12Ali Bog reee Bileamu: "Nemoj iaei s njima! Nemoj proklinjati onaj
   narod jer je blagoslovljen."

   ^13Ujutro Bileam ustane te aee Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju
   zemlju jer mi ne da Jahve da pod-em s vama."

   ^14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio
   poaei s nama."

   ^15Balak opet po?alje knezove, brojnije i uglednije od prvih.

   ^16Oni dod-u Bileamu i reknu mu: "Ovako je porueio Balak, sin Siporov:
   'Ne skanjuj se nego dod-i k meni.

   ^17Bogato aeu te nagraditi i ueinit aeu sve ?to mi ka?e?. Dod-i, molim
   te, i prokuni mi ovaj narod!'"

   ^18Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju
   kuaeu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve,
   Boga svoga, da ueinim i?ta, bilo veliko bilo malo.

   ^19Ali provedite ovdje i vi noae da doznam ?to aee mi Jahve jo?
   kazati."

   ^20Noaeu Bog dod-e Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi do?li da te
   pozovu, ustani, pod-i s njima! Ali da eini? samo ?to ti ja reknem!"

   ^21Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim
   knezovima.

   ^22No Bo?ja srd?ba usplamtje ?to je on po?ao. Zato and-eo Jahvin stade
   na put da ga sprijeei. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga
   njegova dva momka.

   ^23Kad magarica opazi and-ela Jahvina kako stoji na putu s isukanim
   maeem u ruci, skrene sa staze i pod-e preko polja. Bileam poee tuaei
   magaricu da je vrati na put.

   ^24And-eo Jahvin tada stade na uskom prolazu, med-u vinogradima, a
   bija?e ograda i s ove i s one strane.

   ^25Magarica, spaziv?i Jahvina and-ela, stisne se uza zid i o zid
   pritisne Bileamovu nogu. On je opet poee tuaei.

   ^26And-eo Jahvin pod-e naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo
   prostora da se provuee ni desno ni lijevo.

   ^27Kad je magarica ugledala Jahvina and-ela, legne pod Bileamom. Bileam
   pobjesni i poee tuaei magaricu ?tapom.

   ^28Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "?to sam
   ti ueinila da si me tukao tri puta?"

   ^29Bileam odgovori magarici: "?to sa mnom zbija? ?alu! Da mi je mae u
   ruci, sad bih te ubio!"

   ^30A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si
   jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obieavala ovako?" -
   "Nisi!" - odgovori on.

   ^31Tada Jahve otvori oei Bileamu i on opazi and-ela Jahvina kako stoji
   na putu s golim maeem u ruci. Pognu on glavu i pade nieice.

   ^32Onda aee mu and-eo Jahvin: "Za?to si tukao svoju magaricu veae tri
   puta? TOa ja sam istupio da te sprijeeim, jer te put meni naoeigled
   vodi u propast.

   ^33Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se
   nije uklanjala, veae bih te ubio, a nju ostavio na ?ivotu."

   ^34Onda aee Bileam and-elu Jahvinu: "Sagrije?io sam! Nisam znao da ti
   preda mnom stoji? na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oeima, ja aeu
   se vratiti."

   ^35Ali and-eo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono
   govori ?to ti ja ka?em." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima.

   ^36Kad je Balak euo da Bileam dolazi, izid-e mu u susret do grada Moaba
   ?to se nalazi na granici Arnona, na kraju podrueja.

   ^37"Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Za?to mi nisi do?ao?"
   reee Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?"

   ^38"Evo sam ti do?ao", reee Bileam Balaku. "Ali hoaeu li ti moaei sada
   ?to kazati? Samo ?to mi Bog stavi na jezik, to aeu govoriti."

   ^39Pod-e zatim Bileam s Balakom i dod-o?e u Kirjat Husot.

   ^40?rtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pru?i Bileamu i
   knezovima koji su ga pratili.

   ^41Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle
   moga?e vidjeti krajnji dio naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 I Bileam reee Balaku: "Ovdje mi naeini sedam ?rtvenika; ovdje mi
   pripravi sedam junaca i sedam ovnova."

   ^2Balak ueini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po
   jednoga junca i ovna na svakome ?rtveniku.

   ^3Potom aee Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne
   bih li se sreo s Jahvom, pa ?to mi oeituje, kazat aeu ti." I ode na
   osamljeno mjesto.

   ^4I Bog srete Bileama, koji mu reee: "Sedam sam ?rtvenika podigao i
   prinio na svakome po jednoga junca i ovna."

   ^5A Jahve stavi rijeei u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku
   i ovako govori."

   ^6Bileam se vrati k njemu, a on staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   svi knezovi moapski.

   ^7Tada on poee svoju pjesmu i reee: "Iz Arama dovede me Balak, kralj
   Moaba, iz strana istoenih: 'Dod-i, prokuni mi Jakova, dod-i, gromom
   udri Izraela!'

   ^8Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga
   Jahve ne udara?

   ^9Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda
   koji odvojeno ?ivi, med-u narode on se ne broji.

   ^10Prah Jakovljev tko aee prebrojiti; pijesak Izraela tko aee
   izmjeriti! O, da mi je umrijeti smraeu pravednika! O, da svr?etak moj
   bude kao njegov!"

   ^11"?to mi to uradi!" - reee Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokune?
   moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!"

   ^12On odgovori: "Zar mi nije du?nost kazati ?to mi Jahve stavlja u
   usta?"

   ^13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga mo?e? svega vidjeti"
   zamoli ga Balak. "Odavde mu vidi? samo jedan kraj, a ne vidi? ga svega.
   Odande mi ga prokuni!"

   ^14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam
   ?rtvenika i na svakom ?rtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

   ^15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja
   odoh onamo na susret Bogu."

   ^16Jahve sretne Bileama; stavi rijeei u njegova usta te mu zapovjedi:
   "Vrati se k Balaku i tako govori!"

   ^17I vrati se on Balaku, koji staja?e uza svoju paljenicu i s njim
   moapski knezovi. Balak ga zapita: "?to je Jahve rekao?"

   ^18Tada Bileam zapoee svoju pjesmu i reee: "Ustani, Balaee, i poslu?aj!
   Uhom me posluhni, sine Siporov!

   ^19Bog nije eovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on
   kada rekne, a ne ueini, zar obeaea, pa ne ispuni?

   ^20Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit aeu i povuae' neaeu
   blagoslova.

   ^21U Jakovu nesreaee ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve,
   Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.

   ^22Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola.

   ^23Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraeanja. I kada budu
   rekli Jakovu i Izraelu: '?to radi Bog?'

   ^24gle, ustat aee narod k'o lavica, diaei aee se poput lava: leaei
   neaee dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."

   ^25Zatim Balak reee Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni
   blagoslovom blagoslivljati."

   ^26Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve ?to Jahve ka?e, to
   aeu einiti."

   ^27Potom Balak reee Bileamu: "Hajde! Odvest aeu te na drugo mjesto.
   Mo?da aee Bogu biti pravo da mi ga odande prokune?."

   ^28I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pru?a vidik na
   pustaru.

   ^29"Sagradi mi ovdje sedam ?rtvenika", reee Bileam Balaku. "Nadalje,
   pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova."

   ^30Balak ueini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna
   na svakome ?rtveniku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago ?to on blagoslivlja Izraela, ne
   htjede vi?e ni iaei kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem
   okrenu prema pustari.

   ^2Bileam podi?e oei i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na
   nj sid-e Duh Bo?ji

   ^3i on poee svoju pjesmu te reee: "Proroeanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroeanstvo eovjeka pronicava pogleda,

   ^4proroeanstvo onoga koji rijeei Bo?je slu?a, koji vidi vid-enja
   Svesilnoga, koji pada i oei mu se otvaraju.

   ^5Kako su lijepi ti ?atori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele!

   ^6Kao dolovi ?to se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje ?to ih
   Jahve posadi, kao cedri pokraj voda!

   ^7Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj aee
   njegov nadvisit' Agaga, uzdi?e se kraljevstvo njegovo.

   ^8Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On pro?dire
   narode du?manske, on njihove kosti drobi.

   ^9Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podiaei smije?
   Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe
   proklinje!"

   ^10I usplamtje srd?bom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao
   sam te da prokune? moje neprijatelje", reee Balak Bileamu, "a kad tamo,
   ti ih blagoslovi evo triput!

   ^11Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno aeu te poeastiti!
   A eto, Jahve te li?i easti."

   ^12Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima
   koje si k meni poslao:

   ^13'Da mi Balak dadne svoju kuaeu punu srebra i zlata, ne bih mogao
   prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji einiti bilo dobro, bilo
   zlo; ono ?to ka?e Jahve, to aeu i ja reaei.'

   ^14A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim ?to
   aee ovaj narod ueiniti tvome narodu u buduaenosti!"

   ^15I poee svoju pjesmu i reee: "Proroeanstvo Bileama, sina Beorova,
   proroeanstvo eovjeka pronicava pogleda,

   ^16proroeanstvo onoga koji rijeei Bo?je slu?a, koji poznaje mudrost
   Svevi?njega, koji vidi vid-enja Svesilnoga, koji pada i oei mu se
   otvaraju.

   ^17Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova
   zvijezda izlazi, od Izraela ?ezlo se di?e. On Moabu razbija bokove i
   svu djecu ?etovu zatire!

   ^18Edom aee njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom.
   Razvija snagu svoju Izrael,

   ^19Jakov vlada nad neprijateljima i uni?tava pre?ivjele iz Ira."

   ^20Bileam se zagleda u Amaleka te poee svoju pjesmu i reee: "Amalek je
   prvenac med-u narodima, ali vjeena propast njegov je svr?etak."

   ^21Onda se zagleda u Kenijce te poee svoju pjesmu i reee: "Tvrd je stan
   tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno!

   ^22Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle aee? A?uru robovati?"

   ^23Opet poee svoju pjesmu i reee: "Narodi pomorski sabiru se sa
   sjevera,

   ^24a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju A?ur, podjarmljuju Heber,
   pa i njega aee propast stiaei vjeeita."

   ^25Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode
   svojim putem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Dok je Izrael boravio u ?itimu, narod se upusti u blud s Moapkama.

   ^2One pozivahu narod na ?rtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelova?e
   u njihovim gozbama i klanja?e se njihovim bogovima.

   ^3Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na
   Izraela.

   ^4"Pokupi sve narodne glavare", reee Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi
   usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela."

   ^5Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje
   ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim."

   ^6Ba? tada neki Izraelac dod-e i dovede k svojoj braaei jednu Midjanku
   naoeigled Mojsija i naoeigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na
   ulazu u ?ator sastanka.

   ^7Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveaeenika Arona, ustade
   ispred zajednice: uze koplje u ruku

   ^8i pod-e za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ?enu; nju
   kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade.

   ^9A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^10Jahve reee Mojsiju:

   ^11"Pinhas, sin Eleazara, sina sveaeenika Arona, odvratio je moj gnjev
   od Izraelaca, obuzet med-u njima mojim revnovanjem. Zato u svome
   revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda.

   ^12Ka?i mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.

   ^13Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjeenoga
   sveaeeni?tva, jer je revnovao za svoga Boga i izvr?io pomirenje za
   izraelski narod.'"

   ^14Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome ?to je ubijen s Midjankom -
   bija?e Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od ?imunovih porodica.

   ^15A ime ubijene ?ene Midjanke bija?e Kozbi. Bila je kaei Surova. Sur
   je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu.

   ^16Jahve reee Mojsiju:

   ^17"Navali na Midjance i potuci ih,

   ^18jer su i oni navaljivali na vas svojim lukav?tinama kad su lukavo
   radili protiv vas u slueaju Peora i svoje sestre Kozbi, kaeeri glavara
   midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Poslije toga zla Jahve reee Mojsiju i Eleazaru, sinu sveaeenika
   Arona:

   ^2"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim
   porodicama, popi?ite sve, od dvadeset godina pa navi?e, koji su u
   Izraelu sposobni za borbu."

   ^3Mojsije, dakle, i sveaeenik Eleazar popi?u ih na Moapskim poljanama,
   uz Jordan blizu Jerihona,

   ^4sve od dvadeset godina pa navi?e, kako je Jahve naredio Mojsiju i
   Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su iza?li iz zemlje egipatske bili
   su:

   ^5Izraelov prvorod-enac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod
   Henokovaca; od Palua rod Paluovaca;

   ^6od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca.

   ^7To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo eetrdeset i tri tisuaee sedam
   stotina i trideset.

   ^8Paluov sin bija?e Eliab,

   ^9a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu
   ugledni elanovi zajednice koji se podigo?e protiv Mojsija i Arona u
   buni Korahovoj, kad se pobuni?e protiv Jahve.

   ^10Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s
   Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj pro?dro dvjesta i
   pedeset ljudi. Tako su postali opomenom.

   ^11No sinovi Korahovi ne izginu?e.

   ^12Sinovi ?imunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od
   Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca;

   ^13od Zeraha rod Zerahovaca i od ?aula rod ?aulovaca.

   ^14To su rodovi ?imunovaca, njih dvadeset i dvije tisuaee i dvjesta.

   ^15Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od
   Hagija rod Hagijevaca; od ?unija rod ?unijevaca;

   ^16od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca;

   ^17od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca.

   ^18To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano eetrdeset tisuaea i
   pet stotina.

   ^19Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umrije?e u zemlji kanaanskoj.

   ^20Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od ?ele rod ?elinaca; od
   Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca.

   ^21Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula
   rod Hamulovaca.

   ^22To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i ?est tisuaea i
   petsto.

   ^23Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od
   Puve rod Puvinaca;

   ^24od Ja?uba rod Ja?ubovaca i od ?imrona rod ?imronovaca.

   ^25To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano ?ezdeset i eetiri tisuaee i
   trista.

   ^26Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od
   Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca.

   ^27To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano ?ezdeset tisuaea i pet
   stotina.

   ^28Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Mana?e i Efrajim.

   ^29Sinovi Mana?eovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead.
   Od Gileada rod Gileadovaca.

   ^30Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka
   rod Helekovaca;

   ^31od Asriela rod Asrielovaca; od ?ekema rod ?ekemovaca;

   ^32od ?emide rod ?emidinaca i od Hefera rod Heferovaca.

   ^33Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kaeeri. Imena
   Selofhadovih kaeeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^34To su Mana?eovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuaee i
   sedam stotina.

   ^35Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od ?utelaha rod
   ?utelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca.

   ^36Ovo su sinovi ?utelahovi: od Erana rod Eranovaca.

   ^37To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije
   tisuaee i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima.

   ^38Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od
   A?bela rod A?belovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca;

   ^39od ?efufama rod ?efufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca.

   ^40Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a
   od Naamana rod Naamanovaca.

   ^41To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano
   eetrdeset i pet tisuaea i ?est stotina.

   ^42Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od ?uhama rod ?uhamovaca.
   To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima.

   ^43Od svih rodova ?uhamovaca bilo je upisano ?ezdeset i eetiri tisuaee
   i eetiri stotine.

   ^44Sinovi A?erovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od
   Ji?vija rod Ji?vijevaca i od Berije rod Berijevaca.

   ^45Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod
   Malkielovaca.

   ^46A?erovoj kaeeri bilo je ime Serah.

   ^47To su rodovi A?erovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuaee
   i eetiri stotine.

   ^48Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod
   Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca;

   ^49od Jesera rod Jeserovaca i od ?ilema rod ?ilemovaca.

   ^50To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je
   eetrdeset i pet tisuaea i eetiri stotine.

   ^51Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca ?est stotina i jedna tisuaea i
   sedam stotina i trideset.

   ^52Jahve reee Mojsiju:

   ^53"Tima neka se razdijeli zemlja u ba?tinu prema broju osoba.

   ^54Veaeem broju poveaeaj njegovu ba?tinu, a manjem smanji njegovu
   ba?tinu; neka se svakomu dadne njegova ba?tina prema broju upisanih.

   ^55Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u ba?tinu prema
   djedovskim plemenskim imenima.

   ^56Ba?tina se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj
   velieini."

   ^57Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Ger?ona rod
   Ger?onovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca.

   ^58Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod
   Mahlijevaca, rod Mu?ijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram.

   ^59Amramovoj ?eni bija?e ime Jokebeda. Bila je kaei Levijeva, koja se
   Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu
   sestru Mirjam.

   ^60Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^61Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveaeenu vatru pred
   Jahvom.

   ^62Svih je popisanih mu?karaca od jednog mjeseca pa navi?e bilo
   dvadeset i tri tisuaee. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im
   bila dodijeljena ba?tina med-u Izraelcima.

   ^63To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveaeenik Eleazar; oni
   su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama
   nasuprot Jerihonu.

   ^64Med-u njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i
   sveaeenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji.

   ^65Jer Jahve bija?e za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko
   od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jo?ue, sina Nunova!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Tada pristupi?e kaeeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova,
   sina Makirova, sina Mana?eova iz roda Josipova sina Mana?ea. A imena
   kaeeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa.

   ^2One stanu pred Mojsija, pred sveaeenika Eleazara, pred glavare i svu
   zajednicu na ulazu u ?ator sastanka pa reknu:

   ^3"Na? je otac umro u pustinji. Nije pripadao dru?ini ?to se pobunila
   protiv Jahve - Korahovoj dru?ini - nego je umro od svoga vlastitoga
   grijeha. Sinova nije imao.

   ^4Za?to bi se odstranilo ime na?ega oca iz njegova roda? Buduaei da
   nije imao sina, daj nama posjed med-u braaeom na?ega oca!"

   ^5Mojsije iznese njihov slueaj pred Jahvu.

   ^6A Jahve reee Mojsiju:

   ^7"Selofhadove kaeeri pravo ka?u. Treba svakako da im dadne? posjed
   koji aee biti njihova ba?tina med-u braaeom njihova oca. Prenesi na
   njih ba?tinu njihova oca.

   ^8Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji eovjek umre a ne imadne sina,
   prenesite njegovu ba?tinu na njegovu kaeer.

   ^9Ne imadne li ni kaeeri, predajte ba?tinu njegovoj braaei.

   ^10Ako ne imadne ni braaee, njegovu ba?tinu podajte braaei njegova oca.

   ^11Ako mu otac ne imadne braaee, ba?tinu njegovu podajte najbli?em
   rod-aku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska
   odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju."

   ^12Jahve reee Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju
   koju dajem Izraelcima.

   ^13A kad bude? razgledao, pridru?it aee? se svojim precima i ti, kako
   se pridru?io i tvoj brat Aron.

   ^14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim
   ustima umjesto da vodom oeitujete moju svetost pred njihovim oeima."
   (To su Meripske vode kod Kade?a u Sinskoj pustinji.)

   ^15A Jahvi Mojsije progovori ovako:

   ^16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi eovjeka nad ovom
   zajednicom

   ^17koji aee pred njom izlaziti; koji aee pred njom stupati; koji aee je
   izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado ?to nema
   pastira."

   ^18"Uzmi Jo?uu, sina Nunova!" - reee Jahve Mojsiju. "To je eovjek u
   kome ima duha. Na nj polo?i ruku svoju!

   ^19Onda ga odvedi pred sveaeenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu
   na njihove oei daj naredbe!

   ^20Predaj mu dio svoje vlasti da ga slu?a sva zajednica sinova
   Izraelovih.

   ^21Neka pristupa k sveaeeniku Eleazaru, koji aee za nj tra?iti odluke
   Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu
   zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica."

   ^22Mojsije ueini kako mu je Jahve naredio: uzme Jo?uu te ga postavi
   pred sveaeenika Eleazara i pred svu zajednicu.

   ^23Polo?i zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve
   zapovjedio preko Mojsija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Naredi Izraelcima i reci im: 'Toeno u odred-eno vrijeme prinosite mi
   moje prinose, moju hranu - ?rtve paljene meni na ugodan miris.'

   ^3Reci im: Ovo su ?rtve paljene koje aeete prinositi Jahvi: Svaki dan
   dva jednogodi?nja janjca bez mane kao trajnu paljenicu.

   ^4Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton.

   ^5A za prinosnicu desetinu efe najboljeg bra?na, zamije?ena u eetvrtini
   hina eistoga ulja.

   ^6Trajna je to paljenica koja je veae bila prinesena na Sinajskom brdu
   - ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^7Njezina ljevanica neka se sastoji od eetvrtine hina za svako janje.
   Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Sveti?tu.

   ^8Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i
   njezinu ljevanicu: kao ?rtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris."

   ^9"Na subotnji dan: dva jednogodi?nja janjeta bez mane i dvije desetine
   efe najboljeg bra?na, zamije?ena s uljem, za prinosnicu, s njezinom
   ljevanicom.

   ^10Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i
   njezinoj ljevanici."

   ^11"Na poeetku va?ih mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca,
   jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^12Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg bra?na
   zamije?ena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe
   najboljeg bra?na zamije?ena s uljem.

   ^13Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg bra?na zamije?ena s
   uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi.

   ^14Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna
   treaeina hina; na janje eetvrtina hina. To neka bude mjeseena paljenica
   na mlad-ak svakog mjeseca u godini.

   ^15Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao
   okajnica s njezinom ljevanicom."

   ^16"Prvoga mjeseca, eetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha,

   ^17a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana
   jedu beskvasni hljebovi.

   ^18Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva te?aekog posla nemojte
   raditi.

   ^19Prinesite Jahvi ?rtvu paljenu, ?rtvu paljenicu: dva junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka vam budu bez mane.

   ^20Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna,

   ^21a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe.

   ^22Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^23Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna
   paljenica.

   ^24Tako einite svaki dan za sedam dana; to je hrana, ?rtva paljena na
   ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine
   ljevanice.

   ^25Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva te?aekog posla
   nemojte raditi!"

   ^26"I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi
   prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva te?aekog posla
   nemojte raditi.

   ^27Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna
   i sedam jednogodi?njih janjaca.

   ^28Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije
   desetine efe,

   ^29a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^30Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^31Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam
   budu bez mane one i njihove ljevanice."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aekog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja.

   ^2Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^3Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna

   ^4i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^5Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvr?i obred
   pomirenja.

   ^6Neka to bude povrh paljenice o mlad-aku mjesecu i njezine prinosnice,
   povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih
   ljevanica, ?rtva spaljena na ugodan miris Jahvi."

   ^7"A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i
   nemojte raditi nikakva posla.

   ^8Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga
   ovna i sedam jednogodi?njih janjaca. Neka su vam bez mane.

   ^9Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna

   ^10i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca.

   ^11Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na
   Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih
   ljevanica."

   ^12"Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva
   te?aekog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveeanost Jahvi.

   ^13A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest
   junaca, dva ovna i eetrnaest jednogodi?njih janjaca. Neka su bez mane.

   ^14Njihova prinosnica, od najboljeg bra?na zamije?ena s uljem, neka
   bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine
   efe na svakoga od dvaju ovnova

   ^15i jedna desetina efe na svako pojedino od eetrnaestero janjadi. Neka
   se nadoda jedan jarac kao okajnica.

   ^16To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine
   ljevanice.

   ^17Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^18Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^19Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^20Treaeeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^21Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^22Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^23Eetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^24Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^25Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^26Petog dana: devet junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^27Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^28Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^29?estog dana: osam junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih janjaca
   bez mane.

   ^30Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^31Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezinih ljevanica.

   ^32Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, eetrnaest jednogodi?njih
   janjaca bez mane.

   ^33Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^34Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^35Osmog dana imajte sveeani zbor. Nikakva te?aekog posla nemojte
   raditi.

   ^36A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog
   junca, jednoga ovna i sedam jednogodi?njih janjaca bez mane.

   ^37Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema
   broju junaca, ovnova i janjaca.

   ^38Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine
   prinosnice i njezine ljevanice.

   ^39Na svoje odred-ene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih
   zavjetnica i svojih dragovoljnih ?rtava, svojih paljenica, prinosnica,
   ljevanica i svojih prieesnica."
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima.

   ^2Zatim reee Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve
   naredio.

   ^3Ako koji eovjek ueini zavjet ili se uz zakletvu obve?e da aee se
   neeega odreaei, neka ne kr?i svoje rijeei; neka izvr?i sve ?to iz
   njegovih usta izad-e!

   ^4Ako koja ?ena ueini Jahvi zavjet ili se obve?e da aee se neeega
   odreaei dok je jo? mlada, u oeevu domu,

   ^5a otac joj sazna za zavjet i obeaeanje kojim se obvezala pa joj ni?ta
   ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako
   obeaeanje kojim se obvezala.

   ^6Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni
   njezino obeaeanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve aee joj oprostiti
   jer joj se otac usprotivio.

   ^7Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeaeanjem koje je
   nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta,

   ^8pa njezin mu? sazna i po?to je saznao ni?ta joj ne rekne, tada
   vrijede njezini zavjeti i vrijede obeaeanja kojima se obvezala.

   ^9No ako se njezin mu? usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin
   zavjet i obeaeanje ?to je nepromi?ljeno izi?lo iz njezinih usta. I
   Jahve aee joj oprostiti.

   ^10A zavjet udovice ili ?ene otpu?tene i sve obveze koje je na se
   preuzela vrijede za nju.

   ^11Ako se zavjetuje ili se obve?e zakletvom na obeaeanje dok je u kuaei
   svoga mu?a,

   ^12pa njezin mu? sazna i ni?ta joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki
   je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeaeanje kojim se obvezala.

   ^13Ali ako ih njezin mu? proglasi ni?tetnim kad o njima sazna, tada
   ni?ta ?to je izi?lo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete
   obveze neaee vrijediti. Mu? ih je njezin poni?tio, i Jahve aee joj
   oprostiti.

   ^14Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ?enu na neko mrtvenje
   njezin mu? mo?e uzdr?ati na snazi ili poni?titi.

   ^15Ako joj mu? od dana do dana ni?ta ne rekne, time potvrd-uje sve
   njezine zavjete i sva njezina obeaeanja kojima se obvezala; on ih je
   ueinio valjanima ako ni?ta nije rekao kad je o njima euo.

   ^16Ali ako ih poni?ti kasnije, po?to je o njima veae euo, neka snosi
   njezinu krivnju."

   ^17To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za mu?a i njegovu ?enu i za
   oca i njegovu kaeer, koja, jo? mlada, ?ivi u kuaei oeevoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridru?it aee?
   se svojim precima."

   ^3A Mojsije reee narodu: "Opremite ljude izmed-u sebe za pohod na
   Midjance,

   ^4da na Midjancima izvr?e Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu
   tisuaeu od svakoga izraelskog plemena!"

   ^5I tako su iz izraelskih porodica - tisuaeu po plemenu - za vojnu
   skupili dvanaest tisuaea.

   ^6Posla ih Mojsije - tisuaeu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom,
   sinom sveaeenika Eleazara. On je nosio posveaeene stvari i trube.

   ^7Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve
   mu?karce.

   ^8Med-u ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura,
   Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maeem pogube i Bileama, Beorova
   sina.

   ^9Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske ?ene s njihovom djecom i svu
   njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago.

   ^10Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se ?ivjeli i sva njihova
   naselja,

   ^11a sve njihovo uzmu za plijen i pljaeku, i ljude i ?ivotinje.

   ^12Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu,
   dovedu Mojsiju, sveaeeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici
   zarobljenike, plijen i pljaeku.

   ^13Mojsije, sveaeenik Eleazar i svi glavari zajednice izad-u im u
   susret izvan tabora.

   ^14Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuaenike i satnike,
   koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda.

   ^15Reee im: "?to! Na ?ivotu ste ostavili sve ?enskinje!

   ^16A ba? su ?ene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu
   slueaju istupe protiv Jahve. Tako dod-e pomor na Jahvinu zajednicu.

   ^17Stoga svu mu?ku djecu pobijte! A ubijte i svaku ?enu koja je poznala
   mu?karca!

   ^18A sve mlade djevojke koje nisu poznale mu?karca ostavite na ?ivotu
   za se.

   ^19Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga
   ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Eistite se i vi i va?i
   zarobljenici treaeega i sedmoga dana;

   ^20oeistite svu odjeaeu, sve mje?ine, sve od kostrijeti napravljeno i
   sve drvene predmete."

   ^21Zatim sveaeenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz
   boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju:

   ^22'Zlato, srebro, bakar, gvo?d-e, mjed i olovo -

   ^23sve ?to podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit aee oei?aeeno.'
   Ipak, neka se oeisti i vodom oei?aeenja. A sve ?to ne podnosi vatru
   provucite kroz vodu.

   ^24Sedmoga dana operite svoju odjeaeu i bit aeete eisti. Poslije toga
   mo?ete se vratiti u tabor."

   ^25Jahve reee Mojsiju:

   ^26"Ti, sveaeenik Eleazar i obiteljske starje?ine zajednice napravite
   popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke,

   ^27a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su i?li u borbu i
   na svu ostalu zajednicu.

   ^28Od boraca koji su i?li u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od
   svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne
   stoke.

   ^29Uzmi to od njihove polovice i podaj sveaeeniku Eleazaru kao
   podizanicu za Jahvu.

   ^30A od polovice ?to zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset,
   bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih
   ?ivotinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu
   prebivali?tu."

   ^31Mojsije i sveaeenik Eleazar ueine kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^32Ratnoga je plijena bilo, osim pljaeke ?to su vojnici napljaekali:
   ?est stotina sedamdeset i pet tisuaea grla sitne stoke,

   ^33sedamdeset i dvije tisuaee grla krupne stoke,

   ^34?ezdeset i jedna tisuaea magaradi,

   ^35a ljudskih du?a - ?ena koje nisu poznale mu?karca - bija?e u svemu
   trideset i dvije tisuaee.

   ^36Prema tome, polovica ?to je dodijeljena onima koji su i?li u borbu
   bila je: tri stotine trideset i sedam tisuaea i pet stotina grla sitne
   stoke;

   ^37ujam za Jahvu od sitne stoke ?est stotina sedamdeset i pet grla;

   ^38krupne je stoke bilo trideset i ?est tisuaea grla, a njihov ujam za
   Jahvu sedamdeset i dva grla;

   ^39magaradi je bilo trideset tisuaea i pet stotina, a njihov ujam za
   Jahvu ?ezdeset i jedno.

   ^40Ljudskih je du?a bilo ?esnaest tisuaea, a njihov ujam za Jahvu
   trideset i dvije osobe.

   ^41Ujam predade Mojsije sveaeeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako
   je Jahve naredio Mojsiju.

   ^42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli
   od one ?to je pripala ljudima koji su se borili -

   ^43dakle, polovica ?to je pripala zajednici iznosila je: trista
   trideset i sedam tisuaea i pet stotina grla sitne stoke,

   ^44a krupne stoke trideset i ?est tisuaea grla;

   ^45magaradi trideset tisuaea i pet stotina,

   ^46a ljudskih du?a ?esnaest tisuaea.

   ^47Tako, od polovice ?to je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno
   od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se
   brinuli o Jahvinu prebivali?tu, kako je Jahve naredio Mojsiju.

   ^48Onda pristupi?e k Mojsiju vojnieki zapovjednici, tisuaenici i
   satnici,

   ^49i reko?e mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce ?to bijahu pod na?im
   zapovjedni?tvom i od nas nitko nije izgubljen.

   ^50Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica,
   prstenja, nau?nica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veae nai?ao -
   da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom."

   ^51Mojsije i sveaeenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te
   izrad-ene predmete.

   ^52Bilo je svega zlata ?to su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli
   tisuaenici i satnici: ?esnaest tisuaea sedam stotina i pedeset ?ekela.

   ^53Svaki je vojnik za se zadr?ao svoj plijen.

   ^54Tako Mojsije i sveaeenik Eleazar uzmu zlato od tisuaenika i satnika
   te ga donesu u ?ator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Rubenovci i Gadovci imad-ahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze,
   med-utim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za
   stoearstvo.

   ^2Zato Gadovci i Rubenovci dod-u k Mojsiju, sveaeeniku Eleazaru i
   glavarima zajednice pa reknu:

   ^3"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, He?bon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon -

   ^4kraj ?to ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan
   za stoearstvo; a sluge tvoje bave se stoearstvom.

   ^5Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oeima", nastave, "neka se ovaj
   kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne ?alji nas preko Jordana!"

   ^6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da va?a braaea idu u
   rat, a vi da ostanete ovdje?

   ^7Za?to odvraaeate srca Izraelaca da ne prijed-u u zemlju koju im je
   Jahve predao?

   ^8Tako su ueinili i va?i oeevi kad sam ih poslao iz Kade? Barnee da
   izvide zemlju.

   ^9Popeli su se do E?kola i razgledali zemlju, ali su onda ubili
   sreanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao.

   ^10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reee:

   ^11'Ljudi ?to su izi?li iz Egipta, kojima je dvadeset ili vi?e godina,
   jer me nisu vjerno slijedili, nikad neaee vidjeti zemlju ?to sam je pod
   zakletvom obeaeao Abrahamu, Izaku i Jakovu!'

   ^12Jahvu su jedino vjerno slijedili Keni?anin Kaleb, sin Jefuneov, i
   sin Nunov Jo?ua.

   ^13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaeio
   eetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav nara?taj ?to je u oeima
   Jahvinim zlo postupio.

   ^14A sad vi - gre?ni nara?taj - ustajete namjesto svojih oeeva da jo?
   poveaeate srd?bu Jahvinu na Izraela.

   ^15Ako se od njega odvratite, on aee jo? produ?iti va? boravak u
   pustinji; tako aeete upropastiti sav taj narod."

   ^16Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove
   za svoje blago i gradove za svoju nejaead,

   ^17a sami aeemo pograbiti oru?je i poaei na eelu Izraelaca dok ih ne
   dovedemo na njihovo mjesto. Na?a nejaead neka ostane - zbog
   stanovni?tva ove zemlje - u utvrd-enim gradovima.

   ^18Mi se svojim kuaeama neaeemo vraaeati sve dok svaki Izraelac ne
   zaposjedne svoju ba?tinu.

   ^19S njima neaeemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti
   dalje, jer aee nas zapasti na?a ba?tina s ovu stranu, na istok od
   Jordana."

   ^20Mojsije im reee: "Ako tako uradite, ako pod-ete pred Jahvom u boj;

   ^21ako vi svi naoru?ani prijed-ete Jordan pred Jahvom dok on ne
   rastjera ispred sebe svoje neprijatelje:

   ^22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi aeete se moaei vratiti.
   Tako aeete biti oslobod-eni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a
   ova aee zemlja postati pred Jahvom va?e vlasni?tvo.

   ^23Ali ako tako ne uradite, sagrije?it aeete protiv Jahve i znajte da
   aee vas stiaei kazna za va? grijeh.

   ^24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaead i torove za svoju stoku,
   ali izvr?ite ?to ste obeaeali."

   ^25Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje aee sluge ueiniti kako
   gospodar na? nala?e.

   ^26Na?a nejaead, na?e ?ene, na?a stoka i sve na?e blago neka ostanu
   ondje u gileadskim gradovima,

   ^27a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poaei aee pred Jahvom u
   boj, kako na? gospodar nala?e."

   ^28Tada za njih Mojsije izda nalog sveaeeniku Eleazaru, Nunovu sinu
   Jo?ui i glavarima obitelji izraelskih plemena.

   ^29I reee im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose
   oru?je, s vama prijed-u Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude
   pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasni?tvo.

   ^30Ali ako ne prijed-u naoru?ani s vama, neka dobiju ba?tinu med-u vama
   u zemlji kanaanskoj."

   ^31Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "?to je god Jahve rekao tvojim
   slugama, to aeemo ueiniti.

   ^32Mi aeemo naoru?ani prijeaei pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka
   nam bude posjed na?e ba?tine s ove strane Jordana."

   ^33I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Mana?ea,
   sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i
   kraljevstvo ba?anskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim
   granicama, gradove okolne zemlje.

   ^34Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer,

   ^35Atrot ?ofan, Jazer, Jogbohu,

   ^36Bet Nimru i Bet Haran, utvrd-ene gradove i torove za stada.

   ^37Rubenovci sagrade: He?bon, Eleale, Kirjatajim,

   ^38Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i ?ibmu. Oni prozovu
   svojim imenima gradove koje su oni podigli.

   ^39Sinovi Makira, sina Mana?eova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju
   Amorejce koji bijahu ondje.

   ^40Mojsije preda Gilead Mana?eovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani.

   ^41A Mana?eov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova
   sela".

   ^42Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podrueja te ga nazove
   svojim imenom "Nobah".
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo su postaje Izraelaca ?to ih prijed-o?e kad izid-o?e iz zemlje
   egipatske u svojim eetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim.

   ^2Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilje?io polazne toeke njihova
   putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toekama.

   ^3Iz Ramsesa krenu?e u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga
   mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputi?e uzdignutih
   pesnica i naoeigled sviju Egipaeana,

   ^4dok su Egipaeani pokopavali one koje je Jahve izmed-u njih pobio, to
   jest sve prvorod-ence, i tako nad njihovim bo?anstvima izvr?io pravdu.

   ^5Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu.

   ^6Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, ba? na rubu pustinje.

   ^7Pod-u iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi
   nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom.

   ^8Krenu od Pi Hahirota i prijed-u posred mora u pustinju. I?li su tri
   dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari.

   ^9Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest
   izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili.

   ^10Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more.

   ^11A oti?av?i od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu.

   ^12Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki.

   ^13Oti?av?i iz Dofke, utabore se u Alu?u.

   ^14Krenu iz Alu?a i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da
   pije.

   ^15Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji.

   ^16Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi.

   ^17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu.

   ^18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi.

   ^19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu.

   ^20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni.

   ^21Iz Libne odu i utabore se u Risi.

   ^22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati.

   ^23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu ?eferu.

   ^24Odu s brda ?efera i utabore se u Haradi.

   ^25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu.

   ^26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu.

   ^27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu.

   ^28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki.

   ^29Odu iz Mitke i utabore se u Ha?moni.

   ^30Iz Ha?mone odu i utabore se u Moserotu.

   ^31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu.

   ^32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu.

   ^33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati.

   ^34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni.

   ^35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu.

   ^36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kade?u.

   ^37Iz Kade?a krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje
   edomske.

   ^38Na zapovijed Jahvinu sveaeenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na
   prvi dan petoga mjeseca, u eetrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca
   iz egipatske zemlje.

   ^39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu
   Horu.

   ^40Aradski kralj, Kanaanac, koji je ?ivio u kanaanskom kraju Negebu,
   euo je o dolasku Izraelaca.

   ^41S brda Hora odu te se utabore u Salmoni.

   ^42Odu iz Salmone i utabore se u Punonu.

   ^43Odu iz Punona i utabore se u Obotu.

   ^44Odu iz Obota i utabore se na moapskom podrueju u Ije-Abarimu.

   ^45Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu.

   ^46Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu.

   ^47Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred
   Nebom.

   ^48Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz
   Jordan, nasuprot Jerihonu;

   ^49taborovali su uz Jordan od Bet Haje?imota sve do Abel Ha?itima na
   Moapskim poljanama.

   ^50Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reee
   Mojsiju:

   ^51"Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijed-ete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^52potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uni?tite sve
   njihove slike; uni?tite sve njihove salivene kumire i sve njihove
   uzvi?ice poru?ite.

   ^53Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je
   predao da je zaposjednete.

   ^54Zemlju razdijelite kockom med-u svoje rodove. Brojnijem poveaeajte
   dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to
   njegovo, a prema otaekim plemenima dijelite im ba?tinu.

   ^55Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda aee oni koje od
   njih na ?ivotu ostavite biti trnje u va?im oeima i bodljike u va?im
   bokovima; dosad-ivat aee vam u zemlji u kojoj budete ?ivjeli

   ^56i postupit aeu s vama kako sam mislio postupiti s njima.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Jahve reee Mojsiju:

   ^2"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad ud-ete u kanaansku zemlju,
   ta aee vam zemlja pripasti u ba?tinu, zemlja kanaanska sa svojim
   granicama.

   ^3Ju?na strana protezat aee vam se od pustinje Sina uz Edom. Ju?na aee
   vam granica poeeti s kraja Slanog mora na istoenoj strani.

   ^4Onda aee vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i
   nastaviti se preko Sina. Doprijet aee na jugu do Kade? Barnee; zatim
   aee izaaei prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone.

   ^5Od Asmone granica aee skrenuti prema Egipatskom potoku i izaaei aee
   na more.

   ^6Zapadna granica bit aee vam Veliko more; neka vam je to granica prema
   zapadu.

   ^7A ovo aee vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na
   brdo Hor;

   ^8s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; zavr?etak granice
   bit aee Sedada.

   ^9Onda aee se granica protegnuti do Zifrona i zavr?iti u Hasar Enanu.
   To aee vam biti sjeverna granica.

   ^10Za svoju istoenu granicu povucite crtu od Hasar Enana do ?efama.

   ^11Granica aee se spu?tati od ?efama do Rible, istoeno od Ajina. Odande
   aee se granica spustiti i doprijeti do istoene obale Kineretskog
   jezera.

   ^12Iza toga spustit aee se granica niz Jordan da zavr?i u Slanome moru.
   To aee biti va?a zemlja sa svojim granicama naokolo.'"

   ^13Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju aeete kockom
   dobiti u ba?tinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet
   plemena i polovica jednog plemena.

   ^14Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca
   prema svojim porodicama veae primi?e svoju ba?tinu, kao ?to je svoju
   ba?tinu primila i polovica plemena Mana?eova.

   ^15Ta dva plemena i pol primila su svoje ba?tine s one strane Jordana,
   nasuprot Jerihonu, s istoene strane."

   ^16Jahve reee Mojsiju:

   ^17"Ovo su imena ljudi koji aee vam zemlju podijeliti: sveaeenik
   Eleazar i Nunov sin Jo?ua;

   ^18i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje.

   ^19Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina;

   ^20?emuel, sin Amihudov, od plemena ?imunova;

   ^21Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova;

   ^22knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca.

   ^23Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena
   Mana?eovaca;

   ^24knez Kemuel, sin ?iftanov, od plemena Efrajimovaca;

   ^25knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca;

   ^26knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca;

   ^27knez Ahihud, sin ?elomijev, od plemena A?erovaca;

   ^28knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca."

   ^29To su oni kojima je Jahve nalo?io da Izraelcima izdijele ba?tinu u
   zemlji kanaanskoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Reee Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot
   Jerihonu:

   ^2"Naredi Izraelcima da ustupe levitima od ba?tine koju posjeduju
   gradove gdje aee stanovati i pa?njake oko gradova. To dajte levitima.

   ^3Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pa?njaci neka budu za
   njihova goveda, njihovo blago i sve njihove ?ivotinje.

   ^4Pa?njaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih
   zidina van do tisuaeu lakata naokolo.

   ^5Izmjerite od grada van dvije tisuaee lakata s istoene strane, dvije
   tisuaee lakata s ju?ne strane, dvije tisuaee lakata sa zapadne strane i
   sa sjeverne strane dvije tisuaee lakata, tako da grad bude u sredini.
   To neka im budu gradski pa?njaci.

   ^6Od gradova koje budete dali levitima ?est aee ih biti
   gradovi-utoei?ta, koje aeete ustupiti da ubojica mo?e tamo pobjeaei.
   Ovima dodajte jo? eetrdeset i dva grada.

   ^7Tako aee svih gradova koje ustupite levitima biti eetrdeset i osam
   gradova s njihovim pa?njacima.

   ^8A gradove koje budete izdvajali od vlasni?tva Izraelaca, od onih koji
   ih imaju mnogo uzmite vi?e, a manje od onih koji imaju malo. Neka
   svatko ustupi gradove levitima prema omjeru ba?tine koju bude primio."

   ^9Nadalje reee Jahve Mojsiju:

   ^10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijed-ete preko Jordana u zemlju
   kanaansku,

   ^11oznaeite sebi gradove koji aee vam slu?iti kao gradovi-utoei?ta,
   kamo mo?e pobjeaei ubojica koji nehotice koga ubije.

   ^12Ti gradovi neka vam budu utoei?te od osvetnika, tako da ubojica ne
   moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu.

   ^13Od gradova koje ustupite bit aee vam ?est gradova za utoei?te.

   ^14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji
   kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoei?ta.

   ^15Tih ?est gradova neka budu za utoei?te kako Izraelcima tako i
   strancu i do?ljaku koji med-u njima borave, kamo mo?e pobjeaei tko god
   ubije koga nehotice.

   ^16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda
   ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega eovjek mo?e poginuti i zbilja
   pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega mo?e
   umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti.

   ^19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga
   ubije.

   ^20Nadalje, ako tko koga gurne iz mr?nje ili na nj ne?to baci namjerno
   te ga usmrti,

   ^21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadae mora zaglaviti
   - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije eim ga sretne.

   ^22No gurne li ga slueajno, ne iz neprijateljstva, ili ne?to na nj
   baci, ali ne iz zasjede,

   ^23ili iz nepa?nje na njega obori kakav kamen od kojega eovjek mo?e
   poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo ?elio -

   ^24tada neka zajednica prosudi izmed-u ubojice i krvnog osvetnika prema
   ovim pravilima:

   ^25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka
   ga zajednica vrati u grad-utoei?te kamo je pobjegao; tu neka on ostane
   do smrti velikoga sveaeenika koji je bio pomazan svetim uljem.

   ^26Ali ako ubojica ikad izad-e izvan granice utoei?ta kamo je pobjegao,

   ^27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoei?ta
   te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raeuna u krvoproliaee,

   ^28jer ubojica mora ostati u gradu-utoei?tu do smrti velikoga
   sveaeenika. A poslije smrti velikoga sveaeenika mo?e se vratiti na svoj
   posjed.

   ^29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od nara?taja do nara?taja svuda
   gdje budete boravili.

   ^30Za svako ubojstvo eovjeka kazna smrti nad ubojicom mo?e se izvr?iti
   na dokaz svjedoka. Nitko se ne mo?e smraeu kazniti na dokaz samo jednog
   svjedoka.

   ^31Ne smijete primati otkupnine za ?ivot ubojice koji je zaslu?io smrt:
   on mora umrijeti.

   ^32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, po?to je pobjegao
   u svoj grad-utoei?te, hoaee da se vrati i da ?ivi na svome tlu prije
   smrti velikoga sveaeenika.

   ^33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj ?ivite. A krvoproliaeem zemlja
   se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne mo?e
   pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio.

   ^34Ne smije se obe?ea?aeivati zemlja u kojoj ?ivite i usred koje ja
   boravim, jer ja, Jahve, prebivam med-u sinovima Izraelovim.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina
   Makirova, sina Mana?eova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred
   Mojsijem i starje?inama, glavarima obitelji,

   ^2reknu: "Jahve je naredio na?emu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u
   ba?tinu Izraelcima; nadalje, na?em je gospodaru naredio Jahve da
   ba?tinu na?ega brata Selofhada dade njegovim kaeerima.

   ^3Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda aee
   njihova ba?tina biti otrgnuta od na?e djedovske ba?tine i biti
   prikljueena ba?tini plemena kojemu one pripadnu. Tako aee se okrnjiti
   ba?tina koja kockom pripadne nama.

   ^4A kada nastupi jubilej Izraelcima, ba?tina aee se tih ?ena dodati
   ba?tini plemena kojemu pripadnu. Tako aee njihova ba?tina biti oduzeta
   od ba?tine na?ega pradjedovskog plemena."

   ^5I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih
   sinova pravo govori.

   ^6Ovo nared-uje Jahve za Selofhadove kaeeri: Neka se one udaju za onoga
   koji im se ueini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oeinskoga
   plemena.

   ^7Ba?tina Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i
   svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku ba?tinu svoga
   plemena.

   ^8Zato se svaka djevojka koja steee ba?tinu u izraelskim plemenima mora
   udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oeev, tako da bi svaki
   Izraelac saeuvao ba?tinu svoga oca.

   ^9Tako se ba?tina neaee prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego aee
   svako izraelsko pleme prianjati uza svoju ba?tinu."

   ^10Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i ueinile kaeeri Selofhadove:

   ^11Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kaeeri Selofhadove, uda?e se za
   sinove svojih strieeva.

   ^12Kako su se udale u rod potomstva Mana?ea, Josipova sina, njihova je
   ba?tina ostala u plemenu kojemu pripada?e rod im oeev.

   ^13To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao
   Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.
     __________________________________________________________________

Deuteronomy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su rijeei ?to ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu
   Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmed-u Parana i Tofela,
   Labana, Hazerota i Di Zahaba -

   ^2od Horeba do Kade? Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda.

   ^3Bilo je to godine eetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad
   Mojsije reee Izraelcima sve ?to mu je Jahve za njih nared-ivao.

   ^4Po?to je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu,
   i ba?anskoga kralja Oga, koji je ?ivio u A?tarotu i Edreju,

   ^5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poee Mojsije razlagati
   ovaj Zakon. Govora?e on:

   ^6"Jahve, Bog na?, reee nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome
   brdu.

   ^7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih
   susjeda, u Arabu, u Gorje, u ?efelu i u Negeb, na morsku obalu, u
   zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata.

   ^8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za
   koju se Jahve zakle ocima va?im, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da aee je
   dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.'

   ^9Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam.

   ^10Jahve, Bog va?, toliko vas je razmno?io da vas danas ima kao
   zvijezda na nebu.

   ^11Neka vas Jahve, Bog va?ih otaca, umno?i jo? tisuaeu puta! Neka vas
   blagoslivlja kako vam je obeaeao!

   ^12Ali kako bih ja sam mogao nositi va? teret, va?e breme i va?e
   sporove?

   ^13Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne
   da vam ih postavim za poglavare.'

   ^14Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je ?to predla?e?.'

   ^15Zato sam uzeo prvake iz va?ih plemena, ljude pametne i ugledne, te
   ih postavio za poglavare: tisuaenike, stotnike, pedesetnike, desetnike
   i va?e plemenske nadglednike.

   ^16U to isto vrijeme nalo?io sam i va?im sucima: 'Saslu?ajte svoju
   braaeu; sudite pravedno izmed-u eovjeka i njegova brata ili prido?lice.

   ^17U sud-enju nemojte biti pristrani; saslu?avajte maloga kao i
   velikoga. Ne bojte se nikoga! TOa sud je Bo?ji! Ako vam koji slueaj
   bude prete?ak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.'

   ^18Tako sam vam onda nalo?io sve ?to vam je einiti.

   ^19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam
   je naredio Jahve, Bog na?, prijed-osmo svu onu veliku i stra?nu
   pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kade? Barneu.

   ^20Tada vam rekoh: 'Do?li ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve,
   Bog na?, daje.

   ^21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj!
   Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne
   strahuj!'

   ^22Svi ste onda do?li k meni i rekli: 'Po?aljimo pred sobom ljude da
   izvide zemlju i jave nam o putu kojim aeemo iaei i o gradovima u koje
   aeemo doaei.'

   ^23Svidje mi se ?to rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmed-u vas, po
   jednoga iz svakog plemena.

   ^24Krenuli su na pogorje, stigli do E?kolske doline te izvidjeli kraj.

   ^25I nabra?e plodova one zemlje, doneso?e ih k nama i javi?e: 'Zemlja
   koju nam daje Jahve, Bog na?, dobra je.'

   ^26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve,
   Boga svoga.

   ^27Rogoborili ste u svojim ?atorima i govorili: 'U svojoj mr?nji na nas
   Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca,
   kako bi nas posve uni?tili.

   ^28Kamo da idemo? Na?a su braaea ubila u nama sreanost kad reko?e:
   Narod je i veaei i jaei nego mi; gradovi su veliki, i zidine im se?u do
   nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.'

   ^29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne pla?ite ih se!

   ^30Jahve, Bog va?, koji ide pred vama, borit aee se za vas kako je to
   ueinio na va?e oei u Egiptu.'

   ^31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj,
   cijeloga puta ?to ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta,
   nosio kao ?to eovjek nosi svoga sineiaea.

   ^32Ali, unatoe tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga,

   ^33u onoga koji je na putu i?ao pred vama da vam potra?i mjesto za
   taborovanje - u ognju obnoae da vam osvijetli put kojim aeete iaei, a
   obdan u oblaku.

   ^34Jahve eu graju va?u i zakle se u svojoj srd?bi:

   ^35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog nara?taja, neaee
   vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da aeu je dati va?im
   ocima.

   ^36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On aee je vidjeti; njemu i njegovim
   potomcima dat aeu zemlju kojom je i?ao, jer je vjerno slijedio Jahvu.'

   ^37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo
   neaee? uaei.

   ^38Uaei aee onamo Jo?ua, sin Nunov, koji te slu?i. Njega ti osokoli,
   jer aee on uvesti Izraela u posjed.

   ^39A i va?i mali?ani, o kojima rekoste da aee postati roblje, sinovi
   va?i koji jo? ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni aee u nju uaei;
   njima aeu je u posjed dati.

   ^40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!'

   ^41Vi ste mi tada odgovorili rijeeima: 'Sagrije?ili smo protiv Jahve.
   Poaei aeemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog na?, zapovjedio.'
   Svaki od vas dohvati svoje oru?je i nepromi?ljeno pod-e gore u brda.

   ^42Onda mi Jahve reee: 'Ka?i im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da
   vas ne poraze va?i neprijatelji jer ja nisam med-u vama.'

   ^43Tako sam vam i govorio, ali niste poslu?ali. Oprli ste se zapovijedi
   Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda.

   ^44Ali Amorejci, koji ?ive u onome gorju, udari?e na vas, pogna?e vas,
   za vama se natisnu?e kao peele te su vas tukli od Seira do Horme.

   ^45Vrativ?i se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slu?ao va?ega
   jauka niti je okrenuo svoga uha k vama.

   ^46U Kade?u vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veae
   ostali.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Onda se okrenusmo i pod-osmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi
   je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.

   ^2I reee mi Jahve:

   ^3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'

   ^4I narodu nalo?i ovako: 'Sad aeete proaei preko podrueja svoje braaee,
   potomaka Ezavovih, koji ?ive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro
   pripazite;

   ^5s njima ne zameaeite boja jer vam neaeu dati ni stope njihove zemlje:
   goru Seir predao sam Ezavu u vlasni?tvo.

   ^6Hranu od njih kupujte za novac da imate ?to jesti; i vodu za piaee
   kupujte od njih za novac.'

   ^7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je
   bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih eetrdeset
   godina Jahve, Bog tvoj, bija?e s tobom i ni?ta ti nije nedostajalo.

   ^8Tako smo svoju braaeu, potomke Ezavove ?to ?ive u Seiru, zaobi?li
   putem ?to vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema
   Moapskoj pustinji.

   ^9Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima
   zameaei boja, jer ni?ta od njihove zemlje neaeu dati u tvoje
   vlasni?tvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'

   ^10Prije su ondje ?ivjeli Emijci. Bio je to moaean narod i brojan;
   krupna stasa kao i Anakovci.

   ^11Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju
   Emijcima.

   ^12Isto su tako u Seiru ?ivjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi
   potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je,
   uostalom, ueinio Izrael sa zemljom - ba?tinom svojom - koju mu je Jahve
   predao.

   ^13'A sada ustanite i prijed-ite preko potoka Zereda!' I prijed-osmo
   potok Zered.

   ^14Vrijeme ?to smo i?li od Kade? Barnee pa dok smo pre?li preko potoka
   Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz
   tabora sav onaj nara?taj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i
   zakleo.

   ^15I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je
   isred tabora dok ih nije nestalo.

   ^16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za
   borbu,

   ^17reee mi Jahve:

   ^18'Danas prelazi? moapsku zemlju Ar.

   ^19A onda aee? se pribli?iti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s
   njima zameaei boja. Ni?ta, naime, od zemlje Amonaca neaeu ustupiti tebi
   u vlasni?tvo jer sam je veae predao u posjed Lotovim potomcima.'

   ^20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije ?ivjeli Refaimci,
   koje Amonci zovu Zamzumijcima.

   ^21Bio je to narod moaean i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No
   Jahve ih uni?ti pred Amoncima - koji ih izvlasti?e i naseli?e se na
   njihovo,

   ^22kako je, uostalom, ueinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u
   Seiru, kad je pred njima uni?tio Horijce, koje su oni otjerali s
   posjeda i do danas ?ive na njihovim mjestima.

   ^23I Avijce, koji su ?ivjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebi?e
   Kaftorci koji su do?li iz Kaftora te se naseli?e na njihovo mjesto.

   ^24'Ustajte! Na put krenite i prijed-ite preko potoka Arnona. U ruke
   ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja he?bonskoga, i njegovu
   zemlju. Poeni s osvajanjem; izazovi ga na boj!

   ^25Od danas poeinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su
   pod svim nebesima, tako da aee strepiti i tresti se pred tobom kad god
   euju glas o tebi.'

   ^26Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju he?bonskom Sihonu
   s miroljubivim rijeeima:

   ^27'Pusti da prod-em preko tvoje zemlje. Samo aeu proaei putem, ne
   skreaeuaei ni desno ni lijevo.

   ^28Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piaee davaj mi
   za novac. Pusti me samo da pje?ice prod-em,

   ^29da prijed-em preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog na? -
   kao ?to su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci,
   ?to ?ive u Aru.'

   ^30Ali he?bonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer
   Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje
   ?ake, gdje je i danas.

   ^31Tada mi reee Jahve: 'Eto sam poeeo da ti izrueujem Sihona i njegovu
   zemlju. Poeni osvajanje da mu zemljom zagospodari?.'

   ^32Kod Jahasa presrete nas Sihon.

   ^33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog na?, predade nam ga,
   tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.

   ^34Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve
   gradove s ljudima, ?enama i djecom, ni?ta ne ?tedeaei,

   ^35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova
   ?to smo ih osvojili.

   ^36Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je
   u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve
   nam ih je Jahve, Bog na?, predao.

   ^37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i
   gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog na?, odredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tada se okrenusmo i pod-osmo prema Ba?anu. Presrete nas ba?anski
   kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja.

   ^2Tada mi Jahve reee: 'Ne boj ga se! TOa u tvoje sam ruke predao njega,
   sav njegov narod i njegovu zemlju. Ueini s njim kako si ueinio sa
   Sihonom, kraljem amorejskim, koji je ?ivio u He?bonu.'

   ^3Tako je Jahve, Bog na?, u ruke na?e predao i ba?anskoga kralja Oga sa
   svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na ?ivotu nije
   ostao.

   ^4Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo
   oteli - ?ezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo
   kraljevstvo u Ba?anu.

   ^5Svi su oni gradovi bili utvrd-eni visokim zidinama, vratima i
   prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka.

   ^6Udarismo ih prokletstvom - kako smo ueinili i sa Sihonom, kraljem
   he?bonskim - zatrv?i svaki grad, ljude, ?ene i djecu.

   ^7A svu stoku i plijen po tim gradovima zadr?asmo za se.

   ^8Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju
   ?to se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona (

   ^9Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir):

   ^10sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Ba?an, sve do Salke i
   Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Ba?anu. (

   ^11Ba?anski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet
   njegov, odar od ?eljeza, jo? se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih:
   deset je lakata - obienih lakata - dug, a eetiri lakta ?irok.)

   ^12To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poeev od
   Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s
   njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima.

   ^13Ostatak Gileada i sav Ba?an, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam
   polovini Mana?eova plemena. (Sva argopska krajina i sav Ba?an zove se
   zemlja refaimska.

   ^14Mana?eov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do med-e Ge?urovaca
   i Maakinovaca. On ta mjesta ba?anska nazva svojim imenom, pa se jo? i
   danas zovu Jairova Sela.)

   ^15Makiru sam dodijelio Gilead.

   ^16Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona -
   sredina potoka jest med-a - i do potoka Jaboka, amonske granice.

   ^17A granicom su slu?ile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu -
   Slanog mora - na podno?ju obronaka Pisge prema istoku.

   ^18U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog va?, daje vam ovu zemlju u
   posjed. Svi vi koji ste od boja pod-ite naoru?ani pred svojom braaeom
   Izraelcima.

   ^19Jedino ?ene va?e, djeca va?a i stoka va?a - znam da imate mnogo
   stoke - neka ostanu u va?im gradovima ?to vam ih dodijelih

   ^20dokle Jahve ne dadne miran boravak i va?oj braaei kao i vama; tako
   da i oni zauzmu zemlju ?to im je Jahve, Bog va?, daje s onu stranu
   Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed ?to sam vam ga
   dodijelio.'

   ^21U ono sam vrijeme naredio Jo?ui: 'Svojim si oeima vidio ?to je sve
   Jahve, Bog va?, ueinio onoj dvojici kraljeva. Tako aee Jahve ueiniti sa
   svim kraljevstvima preko kojih bude? prelazio.

   ^22Ne bojte se njih! TOa Jahve, Bog va?, bori se za vas.'

   ^23Tada zamolih milost u Jahve:

   ^24'Gospodine moj, Jahve! Ti si poeeo pokazivati svome sluzi svoju
   velieajnost i svoju moae. TOa koji bog, na nebu ili na zemlji, mo?e
   izvesti takva djela i eudesa kao ?to su tvoja!

   ^25Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu bla?enu zemlju preko
   Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!'

   ^26Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije usli?ao. 'Dosta',
   reee mi Jahve, 'ne govori mi vi?e o tom!

   ^27Popni se na vrhunac Pisge i upri oei svoje na zapad, sjever, jug i
   istok. Razmotri dobro oeima svojim, jer preko Jordana neaee? prijeaei.

   ^28Uputi Jo?uu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na eelu ovoga naroda;
   neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidi?.'

   ^29Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "A sada, Izraele, poslu?aj zakone i uredbe kojima vas ueim da biste
   ih vr?ili i tako po?ivjeli te uni?li i zaposjeli zemlju koju vam daje
   Jahve, Bog otaca va?ih.

   ^2Niti ?to nadodajite onome ?to vam zapovijedam niti ?to od toga
   oduzimljite; vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to vam ih dajem.

   ^3Vidjeli ste svojim oeima ?to je Jahve ueinio s Baal Peorom: jer
   Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je
   slijedio Baal Peora.

   ^4A svi vi koji se evrsto dr?ite Jahve, Boga svoga, ?ivi ste i danas.

   ^5Ja sam vas, eto, poueio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog
   moj, naredio da ih vr?ite u zemlji u koju idete da je zaposjednete.

   ^6Dr?ite ih i vr?ite: to aee u oeima naroda biti va?a mudrost i va?a
   razboritost. Kad oni euju za sve ove zakone, reaei aee: 'Samo je jedan
   narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.'

   ^7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao
   ?to je Jahve, Bog na?, nama kad god ga zazovemo?

   ^8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao
   ?to je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim?

   ^9Zato pazi i dobro se euvaj da ne zaboravi? dogad-aje ?to si ih svojim
   oeima vidio; neka ti ne i?eeznu iz srca ni jednoga dana tvoga ?ivota;
   naprotiv, pouei o njima svoje sinove i sinove svojih sinova.

   ^10Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve
   mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoaeu da euju moje rijeei, da me se nauee
   bojati sve vrijeme ?to budu ?ivjeli na zemlji te da o njima pouee i
   svoju djecu.'

   ^11Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda
   plamen je sukljao do sred neba zamraeena tmastim oblakom.

   ^12Isred ognja Jahve je govorio vama; euli ste zvuk rijeei, ali lika
   niste nazreli - ni?ta osim glasa.

   ^13Objavio vam je svoj Savez i nalo?io vam da ga vr?ite - Deset
   zapovijedi, ?to ih ispisa na dvije kamene ploee.

   ^14A meni je Jahve naredio da vas poueim o zakonima i uredbama ?to
   aeete ih vr?iti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete.

   ^15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog va?, govorio isred
   ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika,

   ^16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana
   lika, kipa mu?koga ili ?enskoga oblieja,

   ^17ni oblieja kakve ?ivotinje ?to je na zemlji, ni oblieja kakve ptice
   ?to pod nebom lijeta,

   ^18ni oblieja bilo eega ?to po zemlji gmi?e, ni oblieja kakve ribe ?to
   je u vodi pod zemljom

   ^19i da se ne bi, kad digne? svoje oei prema nebu te vidi? sunce,
   mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanja? i
   da im iskazuje? ?tovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima,
   svugdje pod nebom.

   ^20A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peaei ra?arene -
   da postanete narod njegove ba?tine, to ?to ste danas.

   ^21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neaeu prijeaei
   preko Jordana i uniaei u bla?enu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^22Tako, ja aeu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neaeu
   prijeaei. A vi aeete prijeaei i zaposjesti onu krasnu zemlju.

   ^23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza ?to ga je Jahve, Bog va?,
   sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo eega ?to je
   Jahve, Bog tvoj, zabranio.

   ^24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je ?to pro?dire; on je Bog ljubomoran.

   ^25Kad budete izrodili djecu i unuead i budete dulje u onoj zemlji
   proboravili, a pokvarite se praveaei sebi bilo kakve klesane likove i
   eineaei zlo u oeima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srd?bu
   izazovete,

   ^26znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da aee vas
   brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete:
   neaeete dugo u njoj ?ivjeti nego aeete biti iskorijenjeni.

   ^27Jahve aee vas raspr?iti po narodima i ostat aee vas samo malen broj
   med-u narodima med-u koje vas Jahve odvede.

   ^28Ondje aeete se klanjati bogovima ?to su ih ljudske ruke naeinile od
   drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni euti, ni jesti ni
   mirisati.

   ^29Ondje aee? tra?iti Jahvu, Boga svoga. I naaei aee? ga ako ga bude?
   tra?io svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^30U nevolji tvojoj snaaei aee te sve to, ali u posljednje vrijeme ti
   aee? se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslu?ati njegov glas.

   ^31TOa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neaee te on zapustiti ni
   upropastiti niti aee zaboraviti Saveza ?to ga je pod zakletvom sklopio
   s ocima tvojim.

   ^32Ispitaj samo prija?nja vremena ?to su protekla prije tebe, sve otkad
   je Bog stvorio eovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do
   drugoga, bilo ovako velieanstvena dogad-aja? Je li se ?to takvo eulo?

   ^33Je li ikad koji narod euo glas Boga gdje govori isred ognja kao ?to
   si ti euo i na ?ivotu ostao?

   ^34Ili, poku?a li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog
   naroda ku?njama, znakovima, eudesima i ratom, jakom rukom i ispru?enom
   mi?icom, uza silne strahote, kao ?to je sve to, na va?e oei, ueinio za
   vas Jahve, Bog va?, u Egiptu?

   ^35Tebi je to pokazano da zna? da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga
   uz njega.

   ^36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouei; dopustio ti je da
   vidi? njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja euo si njegove
   rijeei.

   ^37Zbog toga ?to je ljubio oeeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo
   potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moaei;

   ^38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaee od tebe, da te
   dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u ba?tinu, kao ?to je i danas.

   ^39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na
   nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema.

   ^40Dr?i njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da
   dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo po?ivi? na zemlji
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek."

   ^41Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoenoj strani,

   ^42kamo aee se moaei skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga
   bli?njega a da prije nije imao mr?nje prema njemu: da bi, bje?eaei u
   koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj ?ivot.

   ^43To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mi?oru, za Rubenovce; Ramot u
   Gileadu za Gadovce, i Golan u Ba?anu za Mana?eovce.

   ^44Ovo je Zakon ?to ga je Mojsije postavio pred Izraelce;

   ^45ovo su upute, zakoni i uredbe ?to ih je Mojsije dao Izraelcima kad
   su izi?li iz Egipta,

   ^46s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji
   amorejskoga kralja Sihona, koji je ?ivio u He?bonu i koga su potukli
   Mojsije i Izraelci po?to izid-o?e iz Egipta.

   ^47Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju ba?anskoga kralja Oga, dvaju
   amorejskih kraljeva koji su ?ivjeli preko Jordana na istoku,

   ^48od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona,
   to jest Hermona,

   ^49i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima
   Pisge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael te im reee: "Euj, Izraele, naredbe i
   zapovijedi ?to ih danas izrieem u tvoje u?i! Naueite ih, dr?ite i
   vr?ite.

   ^2Jahve, Bog na?, sklopio je s nama Savez na Horebu.

   ^3Nije Jahve sklopio taj Savez s na?im oeevima, nego ba? s nama svima
   koji smo danas ovdje ?ivi.

   ^4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja.

   ^5Ja sam u ono vrijeme stajao izmed-u Jahve i vas da vam objavim
   Jahvine rijeei, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na
   brdo. Rekao je:

   ^6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuaee ropstva.

   ^7Nemoj imati drugih bogova uz mene!

   ^8Ne pravi sebi lika ni oblieja bilo eega ?to je gore na nebu, ili
   dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.

   ^9Ne klanjaj im se niti im slu?i. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam
   ljubomoran. Ka?njavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do
   treaeeg i eetvrtog koljena,

   ^10a iskazujem milosrd-e tisuaeama koji me ljube i vr?e moje
   zapovijedi.

   ^11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne opra?ta onome
   koji uzalud izgovara ime njegovo.

   ^12Dan subotnji obdr?avaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog
   tvoj.

   ^13?est dana radi i obavljaj sav svoj posao.

   ^14A sedmoga je dana subota, poeinak posveaeen Jahvi, Bogu tvome. Tada
   nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kaei tvoja, ni sluga
   tvoj, ni slu?kinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo
   ?ivinee tvoje, niti do?ljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne
   otpoeinuti i sluga tvoj, i slu?kinja tvoja kao i ti.

   ^15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande
   izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispru?enom mi?icom. Zato ti je
   zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dr?i? dan subotnji.

   ^16Po?tuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   zapovjedio, da dugo ?ivi? i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog
   tvoj, daje.

   ^17Ne ubij!

   ^18Ne ueini preljuba!

   ^19Ne ukradi!

   ^20Ne svjedoei la?no na bli?njega svoga!

   ^21Ne po?eli ?ene bli?njega svoga! Ne po?eli kuaee bli?njega svoga, ni
   njive njegove, ni sluge njegova, ni slu?kinje njegove, ni vola njegova,
   ni magarca njegova, niti i?ta ?to je bli?njega tvoga.'

   ^22Te je rijeei na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim
   glasom upravio Jahve svemu va?em zboru. Ni?ta nije dodavao nego ih je
   ispisao na dvije kamene ploee te ih predao meni.

   ^23A onda, kad euste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k
   meni pristupi?e svi va?i plemenski glavari i va?e starje?ine

   ^24pa reko?e: 'Jahve, Bog na?, oeitovao nam je, eto, svoju slavu i
   svoju velieajnost; euli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli
   da eovjek mo?e ostati na ?ivotu iako mu Bog govori.

   ^25A sad, za?to da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao pro?drijeti;
   budemo li dalje slu?ali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti.

   ^26Jer, koji je smrtnik ikad slu?ao glas Boga ?ivoga kako govori isred
   ognja - kao mi - i ostao na ?ivotu?

   ^27Ti se primakni i slu?aj sve ?to aee ti reaei Jahve, Bog na?. A onda
   ti nama ka?i sve ?to tebi Jahve, Bog na?, rekne, i mi aeemo to
   poslu?ati i izvr?iti.'

   ^28Jahve je euo va?e rijeei kad ste mi govorili pa mi reee: 'Euo sam
   rijeei ?to ih je taj narod tebi upravio. Sve ?to su rekli dobro je.

   ^29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i dr?e sve
   moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!

   ^30Hajde, reci im: Vratite se u svoje ?atore!

   ^31A ti ostani ovdje kod mene; kazat aeu ti sve zapovijedi, zakone i
   uredbe kojima aee? ih poueiti i koje aee oni vr?iti u zemlji ?to im je
   dajem u posjed.'

   ^32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog va?, nalo?io! Ne
   skreaeite ni desno ni lijevo.

   ^33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog va?, oznaeio, da tako
   uzmognete ?ivjeti, imati sreaeu i dug ?ivot u zemlji koju aeete
   zaposjesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog va?, zapovjedi
   da vas u njima poueim, kako biste ih vr?ili u zemlji u koju odlazite da
   je zaposjednete;

   ^2da se svega svog vijeka boji? Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin
   tvoga sina, vr?eaei sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove ?to ti
   ih danas propisujem, pa da ima? dug ?ivot.

   ^3Slu?aj, Izraele, dr?i ih i vr?i da ti dobro bude i da se razmno?i? u
   zemlji kojom teee med i mlijeko, kao ?to ti je obeaeao Jahve, Bog otaca
   tvojih.

   ^4Euj, Izraele! Jahve je Bog na?, Jahve je jedan!

   ^5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom du?om svojom i
   svom snagom svojom!

   ^6Rijeei ove ?to ti ih danas nared-ujem neka ti se ure?u u srce.

   ^7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjedi? u svojoj
   kuaei i kad ide? putem; kad lije?e? i kad ustaje?.

   ^8Prive?i ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis med-u
   oeima!

   ^9Ispi?i ih na dovratnicima kuaee svoje i na vratima svojim!

   ^10A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim
   ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da aee je tebi dati - u velike i
   lijepe gradove kojih nisi zidao;

   ^11u kuaee pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane eatrnje
   kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se
   najede?:

   ^12pazi da ne zaboravi? Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz
   kuaee ropstva.

   ^13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj ?tovanje; njegovim imenom
   pola?i prisegu.

   ^14Ne idite za drugim bogovima izmed-u bogova drugih naroda ?to su oko
   vas.

   ^15Jer je Jahve, Bog tvoj, ?to stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog;
   gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa
   zemlje.

   ^16Ne isku?avajte Jahvu, Boga svoga, kao ?to ste ga isku?avali kod
   Mase.

   ^17Toeno vr?ite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone
   njegove koje je izdao.

   ^18Eini ?to je pravo i dobro u oeima Jahve da ti dobro bude i da se
   domogne? dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima

   ^19da aee iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je
   obeaeao Jahve.

   ^20A kad te sutra zapita tvoj sin: ?to su te upute, zakoni i uredbe ?to
   ih je Jahve, Bog na?, vama propisao -

   ^21ka?i svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je
   Jahve izveo iz Egipta jakom rukom.

   ^22Na na?e je oei Jahve ueinio velike i stra?ne znakove i eudesa protiv
   Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova,

   ^23a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je
   zakletvom obeaeao ocima na?im.

   ^24I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vr?imo u strahopo?tovanju
   prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da ?ivimo kao
   ?to je to danas.'

   ^25Na?a aee, dakle, pravednost biti: dr?ati i vr?iti sve ove zapovijedi
   pred Jahvom, Bogom na?im, kako nam je naredio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je zaposjedne?
   i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girga?ane, Amorejce,
   Kanaance, Peri?ane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i
   jaeih od tebe -

   ^2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih porazi?, udari ih
   prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti.

   ^3Ne sklapaj ?enidbe s njima, ne udavaj svoje kaeeri za njihova sina
   niti ?eni svoga sina njihovom kaeeri;

   ^4jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on
   slu?io; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.

   ^5Nego ovako ueinite prema njima: poru?ite njihove ?rtvenike,
   porazbijajte njihove stupove, njihove a?ere poeupajte a njihove kumire
   spalite.

   ^6TOa ti si narod posveaeen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj,
   izabrao da med-u svim narodima koji su na zemlji bude? njegov predragi
   vlastiti narod.

   ^7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato ?to biste vi bili brojniji od
   svih naroda - vi ste zapravo najmanji -

   ^8nego zato ?to vas Jahve ljubi i dr?i zakletvu kojom se zakleo va?im
   ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuaee
   ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga.

   ^9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji dr?i
   svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuaeu koljena onima koji ga
   ljube i dr?e njegove zapovijedi.

   ^10A onima koji ga mrze uzvraaea izravno njima samima; uni?tava bez
   odgad-anja onoga koji ga mrzi: uzvraaea izravno njemu samomu.

   ^11Stoga dr?i zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nala?em da ih
   vr?i?.

   ^12A za nagradu - bude? li slu?ao ove naloge, dr?ao ih te izvr?avao -
   Jahve, Bog tvoj, dr?at aee ti Savez svoj i milost za koje se zakleo
   tvojim ocima.

   ^13Ljubit aee te, blagoslivljati i razmna?ati; blagoslivljat aee plod
   utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: ?ito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje,
   mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo
   ocima tvojim da aee je tebi dati.

   ^14Bit aee? blagoslovljen nad sve narode; neaee u tebe biti ni neplodna
   ni neplodne, ni med-u tvojom eeljadi ni med-u stokom tvojom.

   ^15Jahve aee od tebe maknuti svaku bolest; neaee na te pustiti ni jedno
   od stra?nih zala egipatskih za koja zna? nego aee njima pritiskati one
   koji te mrze.

   ^16Uni?tavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih
   ne sa?aljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti
   to bilo zamkom.

   ^17Mo?da aee? u svome srcu reaei: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako
   aeu ih onda protjerati?'

   ^18Ne boj ih se! Sjeti se ?to je Jahve, Bog tvoj, ueinio faraonu i
   svemu Egiptu!

   ^19Pomisli na velike ku?nje ?to si ih vidio na svoje oei; na one
   znakove i eudesa pa na jaku ruku i ispru?enu mi?icu kojima te Jahve,
   Bog tvoj, izveo. Tako aee Jahve, Bog tvoj, ueiniti sa svim narodima
   kojih se pla?i?.

   ^20Povrh toga, med-u njih aee Jahve, Bog tvoj, slati str?ljene dok ne
   izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom.

   ^21Ne strepi, dakle, pred njima! TOa Jahve, Bog tvoj, u sredini je
   tvojoj, Bog silan i strahovit.

   ^22Malo aee pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uni?titi one narode; i
   neaee? ih moaei ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv
   tebe razmno?ile.

   ^23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi aee ih predati i med-u njih unositi stravu
   dok ne budu uni?teni.

   ^24I njihove aee kraljeve predati u tvoje ruke da zatre? ime njihovo
   pod nebom. Nijedan se neaee odr?ati pred tobom dok ih ne uni?ti?.

   ^25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom ?to je na
   njima; ne uzimlji ga da ne bude? njime zaveden; jer bi to bilo gadno
   Jahvi, Bogu tvome.

   ^26Ne unosi gnusobe u svoju kuaeu da ne bude? udaren prokletstvom kao i
   ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Dr?ite i vr?ite sve zapovijedi koje vam danas nared-ujem da biste
   ?ivjeli i raznmo?ili se i da biste u?li i zaposjeli zemlju koju je
   Jahve pod zakletvom obeaeao ocima va?im.

   ^2Sjeaeaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji
   ovih eetrdeset godina da te ponizi, isku?a i dozna ?to ti je u srcu:
   hoaee? li dr?ati zapovijedi njegove ili neaee?.

   ^3Poni?avao te i glad-u morio, a onda te hranio manom - za koju nisi
   znao ni ti ni tvoji oci - da ti poka?e kako eovjek ne ?ivi samo o kruhu
   nego da eovjek ?ivi o svemu ?to izlazi iz usta Jahvinih.

   ^4Tvoja se odjeaea na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih
   eetrdeset godina.

   ^5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja,
   kao ?to eovjek odgaja sina svoga.

   ^6I dr?i zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeaei putovima njegovim i
   bojeaei se njega!

   ^7TOa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela,
   dubinskih voda ?to izviru u dolinama i bregovima;

   ^8zemlju p?enice i jeema, loze, smokava i ?ipaka, zemlju meda i
   maslina;

   ^9zemlju u kojoj neaee? sirotinjski jesti kruha i gdje ti ni?ta neaee
   nedostajati; zemlju gdje kamenje ima ?eljeza i gdje aee? iz njezinih
   brdina vaditi mjed.

   ^10Do sita aee? jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre
   zemlje koju ti je dao.

   ^11Euvaj se da ne zaboravi? Jahvu, Boga svoga, zanemarujuaei njegove
   zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem.

   ^12I po?to se najede? do sitosti, posagradi? lijepe kuaee i u njima se
   nastani?;

   ^13kad ti se krupna i sitna stoka namno?i; kad se nakupi? srebra i
   zlata i kada sve tvoje uznapreduje,

   ^14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboravi? Jahvu, Boga svoga, koji
   te izveo iz zemlje egipatske, iz kuaee ropstva;

   ^15koji te proveo kroz onu veliku i stra?nu pustinju, kroz zemlju
   plamenih zmija i ?tipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo
   vodu iz stijene tvrde kao kremen;

   ^16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te
   ponizi i da te isku?a te da na kraju bude? sretan.

   ^17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moaei i snagom svojih ruku
   sebi namakao ovo bogatstvo.

   ^18Sjeti se Jahve, Boga svoga! TOa on ti je dao snagu da stjeee?
   bogatstvo da tako ispuni - kao ?to je danas - svoj Savez za koji se
   zakleo tvojim ocima.

   ^19Ako li zaboravi? Jahvu, Boga svoga, i pod-e? za drugim bogovima te
   njima bude? iskazivao ?tovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da
   aeete zacijelo izginuti;

   ^20poput naroda koje aee Jahve pogubiti pred vama, tako aee i vas
   nestati jer niste poslu?ali glasa Jahve, Boga svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Slu?aj, Izraele! Danas prelazi? preko Jordana da sebi podvrgne?
   narode i veaee i brojnije nego ?to si ti; velike gradove, s utvrdama do
   nebesa;

   ^2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veae poznaje? i o
   kojima si slu?ao: 'Tko da odoli Anakovcima?'

   ^3Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra ?to
   pro?dire; on aee ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti aee? ih onda
   rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao.

   ^4Po?to ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reaei u srcu
   svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.'
   Naprotiv, zbog opaeina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe.

   ^5Ne ide? ti da zaposjedne? njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i
   eestitosti svoga srca, nego zato ?to Jahve, Bog tvoj, zbog opaeine onih
   naroda tjera njih ispred tebe da tako odr?i rijee kojom se zakleo
   tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed
   zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde ?ije!

   ^7Sjeaeaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga
   svoga. Od dana kad ste iza?li iz zemlje egipatske do dolaska na ovo
   mjesto, Jahvi ste se opirali.

   ^8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je
   htio uni?titi.

   ^9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploee, ploee Saveza ?to ga s
   vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao eetrdeset dana i eetrdeset noaei:
   niti sam jeo kruha niti pio vode.

   ^10I dade mi Jahve dvije kamene ploee, ispisane prstom Bo?jim, na
   kojima bijahu sve rijeei ?to vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao
   na dan zbora.

   ^11Kad je pro?lo eetrdeset dana i eetrdeset noaei, Jahve mi dade dvije
   kamene ploee - ploee Saveza.

   ^12I reee mi Jahve: 'Ustaj! ?urno sid-i odavde, jer se pokvario narod
   tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su za?li s puta koji sam im oznaeio:
   veae su sebi napravili livenog kumira.'

   ^13Jo? mi reee Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod
   tvrde ?ije!

   ^14Pusti me da ih uni?tim i njihovo ime izbri?em pod nebesima, a od
   tebe da ueinim narod i jaei i brojniji nego ?to je ovaj!'

   ^15Okrenuh se i sid-oh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju.
   Dvije ploee Saveza bijahu mi u rukama.

   ^16Pogledah: zbilja ste sagrije?ili protiv Jahve, Boga svoga. Salili
   ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo za?li s puta ?to vam ga Jahve
   bija?e oznaeio.

   ^17Pograbih dvije ploee te ih bacih od sebe objema rukama - razbih
   ploee pred va?im oeima.

   ^18Onda se nieice bacih pred Jahvu. Eetrdeset dana i eetrdeset noaei -
   kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje
   ste poeinili radeaei zlo u oeima Jahve i srdeaei ga.

   ^19Jer se bojah srd?be i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas
   zatre. Ali me i tada Jahve usli?a.

   ^20I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uni?titi. Tada se zauzeh
   i za Arona.

   ^21Va? grijeh, tele ?to bijaste naeinili, uzeh i sa?egoh ga u vatri. U
   prah ga satrh i prah mu bacih u potok ?to teee s brda.

   ^22Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu.

   ^23Kad vas je Jahve slao od Kade? Barnee govoreaei: 'Idite gore i
   uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeei Jahve,
   Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slu?ali njegov glas.

   ^24Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem.

   ^25Zato sam pao nieice i le?ao pred Jahvom eetrdeset dana i eetrdeset
   noaei, jer Jahve bija?e rekao da aee vas uni?titi.

   ^26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uni?tavaj naroda
   svoga, ba?tine svoje koju si izbavio u svojoj velieajnosti i svojom
   moaenom rukom izveo iz Egipta.

   ^27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na
   tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaeinu, na grijeh njegov,

   ^28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao
   uvesti u zemlju koju im je obeaeao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo
   da ih pomori u pustinji.

   ^29A oni su tvoj narod, tvoja ba?tina, oni koje si izveo svojom velikom
   moaei i ispru?enom mi?icom.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U to vrijeme Jahve mi reee: 'Iskle?i dvije kamene ploee kao i
   prija?nje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni koveeg.

   ^2Na ploee aeu napisati rijeei koje su bile na prvim ploeama ?to si ih
   razbio. A onda ih polo?i u koveeg.'

   ^3Naeinih koveeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploee kao ?to
   bijahu prve, pa se, s dvjema ploeama u ruci, popeh na brdo.

   ^4I napisa na te ploee, kao i prije, Deset rijeei koje vam je Jahve
   rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni.

   ^5Okrenuh se i sid-oh s brda. Polo?ih ploee u koveeg koji bijah
   napravio. I stado?e ondje, kako mi je Jahve naredio.

   ^6Od Beerota sinova Jaakanovih odo?e Izraelci u Moseru. Ondje umrije
   Aron i ondje bi pokopan. Sveaeenikom mjesto njega postade njegov sin
   Eleazar.

   ^7Odande odo?e u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima.

   ^8U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Koveeg saveza
   Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj slu?bi te da u njegovo ime
   blagoslivlja, kako radi i danas.

   ^9Stoga Levi nema udjela ni ba?tine sa svojom braaeom: Jahve je njegova
   ba?tina, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao.

   ^10Na brdu sam ostao, kao i prvi put, eetrdeset dana i eetrdeset noaei.
   I usli?a me Jahve i taj put; nije htio da te uni?ti,

   ^11nego mi Jahve reee: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da ud-u i
   zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da aeu im je
   dati.'

   ^12Dakle, Izraele, ?to od tebe tra?i Jahve, Bog tvoj? Samo to da se
   boji? Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodi?; da ga
   ljubi? i slu?i? Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om
   svojom;

   ^13da dr?i? Jahvine zapovijedi i njegove zakone ?to ti ih danas za
   tvoje dobro dajem.

   ^14Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i
   sve ?to je na njoj.

   ^15Ali Jahvi samo va?i oci omilje?e i poslije njih izabrao je vas,
   potomke njihove, izmed-u svih naroda, kako je i danas.

   ^16Srce svoje obre?ite; ?iju vi?e ne ukruaeujte!

   ^17Jer Jahve, Bog va?, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima,
   Bog velik, jak i stra?an, koji nije pristran i ne da se podmititi;

   ^18daje pravdu siroti i udovici; ljubi prido?licu, daje mu hranu i
   odjeaeu.

   ^19Ljubite i vi prido?licu, jer ste i sami bili prido?lice u zemlji
   egipatskoj.

   ^20Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu slu?i; uza nj se priljubi; njegovim
   imenom prise?i.

   ^21On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe ueinio velika i
   eudesna djela ?to su ih vidjele tvoje oei.

   ^22Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bje?e samo sedamdeset, a
   sad je Jahve, Bog tvoj, ueinio te vas ima kao zvijezda na nebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vr?i u sve dane njegove naredbe,
   njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

   ^2Vi, a ne va?i sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve,
   Boga va?ega, danas ste se osvjedoeili o njegovoj velieajnosti, o
   njegovoj moaenoj ruci, ispru?enoj mi?ici,

   ^3o znamenjima njegovima i o djelima ?to ih ueini usred Egipta na
   faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj;

   ^4?to je ueinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih
   je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je
   zatro do dana?njeg dana;

   ^5?to je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta;

   ^6?to je ueinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova
   potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega
   Izraela, njih i njihove obitelji, njihove ?atore i sve ?to imahu.

   ^7Va?e su oei vidjele sva ta velika djela ?to ih je Jahve ueinio.

   ^8Zato dr?ite sve zapovijedi ?to vam ih danas nared-ujem da budete jaki
   te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite;

   ^9napokon, da dugo ?ivite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima va?im
   da aee je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teee med i
   mlijeko.

   ^10Jer zemlja u koju ide? da je zaposjedne? nije kao zemlja egipatska
   iz koje ste iza?li, gdje si, posijav?i sjeme, morao svoj usjev svojom
   nogom natapati kao ?to se natapa povrtnjak.

   ^11Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i
   natapa je da?d nebeski;

   ^12zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oei Jahve, Boga
   tvoga, uvijek poeivaju, od poeetka do svr?etka godine.

   ^13Zato, ako doista poslu?ate zapovijedi koje vam danas izdajem i
   budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i slu?ili mu svim srcem svojim i svom
   du?om svojom,

   ^14davat aeu va?oj zemlji ki?u u pravo vrijeme: u jesen i u proljeaee,
   i moaei aee? sabirati svoje ?ito, svoje vino i svoje ulje;

   ^15travu aeu davati po tvome polju tvome blagu. Tako aee? jesti i biti
   sit.

   ^16Pazite da se va?e srce ne zavede, da ne pod-ete stranputicom, da
   drugim bogovima ne iskazujete ?tovanje i da im se ne klanjate.

   ^17Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; ki?e
   ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre
   zemlje koju vam Jahve daje.

   ^18Utisnite ove moje rijeei u svoje srce i svoju du?u; kao znak ih
   prive?ite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis med-u oeima!

   ^19Poueite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj
   kuaei i kad idete putem; kad lije?ete i kad ustajete.

   ^20Ispi?ite ih na dovratnike svoje kuaee i na svoja vrata

   ^21da va?i dani i dani va?ih sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo
   va?im ocima da aee im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad
   zemljom.

   ^22Ako budete vjerno dr?ali sve ove zapovijedi koje vam nared-ujem,
   vr?ili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i
   evrsto se priljubili uz njega,

   ^23Jahve aee ispred vas protjerati sve te narode i vi aeete s posjeda
   odagnati narode brojnije i jaee od sebe.

   ^24Svako mjesto na koje stupi va?a noga bit aee va?e; od pustinje i
   Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat aee se
   va?e podrueje.

   ^25Nitko se neaee odr?ati pred vama; strah i trepet ra?irit aee Jahve,
   Bog va?, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao.

   ^26Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo:

   ^27blagoslov, budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam
   danas dajem;

   ^28a prokletstvo, ne budete li slu?ali zapovijedi Jahve, Boga svoga,
   nego sad-ete s puta koji vam danas odred-ujem te pod-ete za drugim
   bogovima kojih niste poznavali.

   ^29Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ide? da je
   zaposjedne?, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo
   nad gorom Ebalom.

   ^30Te se gore izdi?u, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema
   zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji ?ive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz
   Hrast More.

   ^31Eto aeete prijeaei preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam
   daje Jahve, Bog va?. Zaposjednite je i nastanite se u njoj.

   ^32Ali dr?ite i vr?ite sve zakone i uredbe koje vam danas izla?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zakoni i uredbe ?to vam ih valja dr?ati i vr?iti u zemlji
   koju vam Jahve, Bog otaca va?ih, daje u posjed za sve dane ?to budete
   ?ivjeli na zemlji.

   ^2Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje aeete
   protjerati iskazivali ?tovanje svojim bogovima, nalazila se ona na
   visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom.

   ^3Poru?ite njihove ?rtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im
   a?ere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta.

   ^4Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati ?tovanje.

   ^5Jahvu, Boga svoga, tra?ite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred
   svih va?ih plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva;

   ^6onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i
   darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od
   svoga krupnoga i sitnoga blaga.

   ^7Blagujte ondje, vi i va?e obitelji, u nazoenosti Jahve, Boga svoga;
   veselite se svime ?to su va?e ruke namaknule i ?to vam je Jahve, Bog
   va?, blagoslovom udijelio.

   ^8Nemojte raditi eak ni kako radimo ovdje danas - svatko ?to se njemu
   eini dobro -

   ^9jer jo? niste stigli u Poeivali?te, u ba?tinu koju ti daje Jahve, Bog
   tvoj.

   ^10Ali kad prijed-ete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam
   Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji
   budu oko vas te budete ?ivjeli bez straha,

   ^11onda aeete donositi sve ?to vam nared-ujem: svoje paljenice, svoje
   klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane
   zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog
   va?, odabere da ondje nastani svoje ime.

   ^12Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, va?i sinovi i
   kaeeri, va?e sluge i slu?kinje i levit koji bude u va?im gradovima, jer
   on nema s vama udjela ni ba?tine.

   ^13Pazi da ne prinosi? svojih ?rtava paljenica na bilo kojem mjestu ?to
   ga zamijeti?,

   ^14nego samo na mjestu ?to ga odabere Jahve, u jednome od tvojih
   plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve ?to ti
   nared-ujem.

   ^15Ali svaki put kad ti srce za?eli, mo?e? zaklati i jesti mesa u svim
   svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao.
   I neeist i eist mo?e ga jesti, kao da je od srne ili jelena.

   ^16Ali krvi nemojte blagovati; istoeite je na zemlju kao vodu.

   ^17Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga ?ita, svoga vina,
   svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti i?ta od
   svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa
   svojih ruku,

   ^18nego aee? to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje
   Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kaei, tvoj sluga, tvoja
   slu?kinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u
   nazoenosti Jahve, Boga svoga, svime ?to ti ruka namakne.

   ^19Pazi da nikad ne zaboravi? levita dok si na svojoj zemlji.

   ^20Kad ti Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podrueje, kao ?to ti je rekao,
   i ti rekne?: 'Ja bih jeo mesa' - jer ?eli? jesti mesa - mo?e? ga jesti
   koliko ti du?a ?eli.

   ^21Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime
   smjesti daleko od tebe, onda mo?e? zaklati bilo ?to od svoje krupne ili
   sitne stoke ?to ti je Jahve dadne - kako sam ti veae naredio - te jesti
   u bilo kojem svome gradu koliko ti du?a ?eli.

   ^22Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno
   eisti i neeisti.

   ^23Samo, pazi da ne jede? krvi! Ta krv je ?ivot. Ne smije? jesti ?ivot
   s mesom.

   ^24Ne blaguj je; istoei je na zemlju kao vodu.

   ^25Ne smije? je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije
   tebe kad eini? ?to je pravo u oeima Jahvinim.

   ^26Ali svoje posveaeene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na
   mjesto koje Jahve odabere.

   ^27Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na ?rtveniku Jahve, Boga
   svoga. Ali krv od svojih klanica istoei na ?rtvenik Jahve, Boga svoga,
   a meso pojedi.

   ^28Dr?i i vr?i sve ove naredbe ?to ti ih propisujem, da bude dobro
   zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad eini? ?to je dobro i
   pravedno u oeima Jahve, Boga svoga.

   ^29A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ide? da ih otjera? s
   posjeda ispred sebe i kad ih otjera? te se u njihovoj zemlji nastani?,

   ^30euvaj se da ne padne? u zamku; ne pod-i za njima po?to budu uni?teni
   ispred tebe. Ne istra?uj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni
   narodi ?tovali svoje bogove, tako aeu i ja.'

   ^31Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TOa Jahvi je zazorno
   i mrsko sve ?to su oni einili svojim bogovima. Eak su svoje sinove i
   kaeeri spaljivali u east svojim bogovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Sve ?to vam nared-ujem dr?ite; tomu ni?ta ne domeaei i ni?ta ne
   oduzimaj.

   ^2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili eovjek sa
   snovid-enjima pa ti iznese kakvo znamenje ili eudo;

   ^3i to se znamenje ili eudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on
   rekne: 'Pod-imo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaje? i njima
   iskazujmo ?tovanje',

   ^4nemoj slu?ati rijeei toga proroka ni sne toga sanjaea: tOa to vas
   isku?ava Jahve, Bog va?; hoaee da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga
   svoga, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove
   zapovijedi vr?ite; njegov glas slu?ajte; njemu ?tovanje iskazujte; uz
   njega se priljubite.

   ^6A onaj prorok ili sanjae neka se pogubi jer je poticao na otpad od
   Jahve, Boga va?ega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas
   iz kuaee ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog
   tvoj, naredio da ide?. Tako treba da iskorijeni? zlo iz svoje sredine.

   ^7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kaei
   tvoja, ?ena u tvom narueju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i ?ivot,
   potajno zavodio govoreaei: 'Hajde da iskazujemo ?tovanje drugim
   bogovima', kojih ne poznaje? ni ti niti su ih poznavali tvoji oci,

   ^8bogovima onih naroda ?to oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe
   daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga -

   ^9nemoj pristati niti ga slu?aj! Neka ga tvoje oko ne sa?aljuje; ne
   ?tedi ga i ne sakrivaj ga

   ^10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrti?,
   a onda ruka svega naroda.

   ^11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je ku?ao da te odvrati od Jahve,
   Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuaee ropstva.

   ^12Sav aee se Izrael, kad to euje, napuniti strahom te vi?e neaee
   poeinjati takva zla u tvojoj sredini.

   ^13Ako u kojem tvome gradu ?to ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u
   njemu nastani?, euje? gdje govore:

   ^14'Pojavile se ni?tarije iz tvoje sredine i zavedo?e ?itelje svoga
   grada kazujuaei: Hajde da slu?imo drugim bogovima! - kojih vi inaee ne
   poznajete -

   ^15tada dobro istra?i, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i
   doista se ta grozota ueinila u tvojoj sredini,

   ^16onda posijeci o?trim maeem stanovni?tvo toga grada, izvr?i nad njim
   kleto uni?tenje i nad svime ?to bude u njemu.

   ^17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao
   paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ru?evina i neka se
   vi?e nikada ne sazida.

   ^18Od onoga ?to je bilo prokletstvom udareno neka ni?ta ne prione za
   tvoju ruku, da Jahve odustane od ?estine svoga gnjeva; da ti iska?e
   milosrd-e, smiluje ti se i razmno?i te, kako se zakleo tvojim ocima

   ^19ako ti bude? slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eaei sve njegove
   zapovijedi koje ti danas nared-ujem i vr?eaei ?to je pravo u oeima
   Jahve, Boga tvoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni
   podstriga na eelu za pokojnikom.

   ^2TOa ti si narod posveaeen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe
   izmed-u svih naroda na zemlji da bude? njegov narod, njegova predraga
   svojina.

   ^3Ni?ta odvratno nemojte jesti.

   ^4Ovo su ?ivotinje koje mo?ete jesti: vol, ovca, koza,

   ^5jelen, srna, srndaae, kozorog, antilopa, bivol i divokoza;

   ^6mo?ete jesti svaku ?ivotinju koja ima razdvojene papke - nadvoje
   posve razdvojene - i koja pre?iva.

   ^7Samo od pre?ivaea ili od ?ivotinja s razdvojenim eaporcima ne mo?ete
   jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako pre?ivaju, nemaju
   razdvojenih papaka; neka su za vas neeiste.

   ^8A svinja, premda ima papke razdvojene, ne pre?iva: neka je za vas
   neeista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati.

   ^9A od svega ?to u vodi ?ivi ovo mo?ete jesti: ?to god ima ljuske i
   peraje, mo?ete jesti.

   ^10A ?to nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas
   neeisto.

   ^11Svaku eistu pticu mo?ete jesti.

   ^12Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba,

   ^13tetrijeba, sokola bilo koje vrste;

   ^14gavrana bilo koje vrste;

   ^15noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste;

   ^16sove, jejine i labuda;

   ^17pelikana, bijelog strvinara i gnjurca;

   ^18rode, eaplje bilo koje vrste; pupavca i ?i?mi?a.

   ^19Svi krilati kukci neka su za vas neeisti - ne smijete ih jesti.

   ^20Sve krilato eisto mo?ete jesti.

   ^21Ne smijete jesti ni?ta ?to crkne. Daj to prido?lici koji boravi u
   tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tud-incu. Jer ti si narod
   posveaeen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke!

   ^22Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega ?to tvoj usjev u
   polju donese.

   ^23A onda blaguj desetine svoga ?ita, svoga vina, svoga ulja i prvine
   svoje krupne i sitne stoke u nazoenosti Jahve, Boga svoga, na mjestu
   koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauei? zauvijek
   bojati se Jahve, Boga svoga.

   ^24Bude li ti put predug te ne mogne? donijeti desetine - jer je mjesto
   ?to ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previ?e daleko od
   tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi,

   ^25prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto ?to ga odabere
   Jahve, Bog tvoj.

   ^26Ondje za novac kupi ?to ?eli?: goveee, sitno ?ivinee, vino ili
   opojno piaee - ?to god ti du?a za?eli. Ondje u nazoenosti Jahve, Boga
   svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuaeani.

   ^27Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela
   ni ba?tine s tobom.

   ^28Na kraju svake treaee godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te
   godine i polo?i je na svoja vrata.

   ^29Pa neka dod-e levit - jer nema udjela ni ba?tine s tobom - do?ljak,
   sirota i udovica koji budu ?ivjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se
   nasite. Tako aee te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima
   ?to ih tvoja ruka poduzme.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Na zavr?etku sedme godine opra?taj dugove.

   ^2Ovako neka bude opra?tanje: neka svatko oprosti du?niku svoje
   potra?ivanje; neka ne utjeruje duga od svoga bli?njega ni od svoga
   brata kad se jednom proglasi Jahvino otpu?tanje dugova.

   ^3Mo?e? tra?iti od tud-ina, ali ono ?to se tvoga nad-e kod tvoga brata
   treba da otpusti?,

   ^4da ne bude siromaha kod tebe. TOa Jahve aee te obilno blagoslivljati
   u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu da je zaposjedne?,

   ^5samo ako bude? dobro slu?ao glas Jahve, Boga svoga, dr?eaei i vr?eaei
   sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nared-ujem.

   ^6Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat aee te kako ti je obeaeao te aee?
   moaei zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neaee? morati uzimati; i
   nad mnogim aee? narodima vladati, dok oni nad tobom neaee gospodariti.

   ^7Nad-e li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braaee u kojem god
   gradu u zemlji ?to ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca
   niti zatvaraj svoje ruke prema svome siroma?nome bratu,

   ^8nego mu ?irom rastvori svoju ruku i spremno mu daj ?to mu nedostaje.

   ^9Euvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekne?: 'Sedma se
   godina, godina otpu?tanja dugova, veae pribli?uje' - i da prijekim okom
   pogleda? svoga siroma?nog brata i ni?ta mu ne dadne?. On bi zazvao
   Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi.

   ^10Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daje?, jer aee te
   zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u
   svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^11Kako siromaha nikad neaee nestati iz zemlje, zapovijedam ti: ?irom
   otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji
   svojoj.

   ^12Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti slu?i
   ?est godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna.

   ^13Kad ga slobodna od sebe otpusti?, ne ?alji ga praznih ruku.

   ^14Daruj ga eime izmed-u stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga;
   eime te veae Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj.

   ^15Sjeaeaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog
   tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas.

   ^16Ali ako ti on ka?e: 'Neaeu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom
   tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro -

   ^17uzmi tada ?ilo i probu?i mu uho na vratima, i neka ti bude robom
   zauvijek! Tako isto ueini i sa svojom slu?kinjom.

   ^18Kad ga bude? otpu?tao od sebe slobodna, neka ti ne bude te?ko, jer
   je zavrijedio dvostruku najamnieku plaaeu za ?est godina ?to ti je
   slu?io. Zato aee te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu ?to bude?
   radio.

   ^19Sve mu?ke prvine ?to ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti
   Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striaei
   prvenca od svoje sitne stoke.

   ^20Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoenosti Jahve, Boga svoga,
   u mjestu ?to ga odabere Jahve.

   ^21Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali
   kakvu god ru?nu manu, nemoj ih ?rtvovati Jahvi, Bogu svomu!

   ^22Pojedi ih u svojoj kuaei. I neeist i eist mogu ih jesti, kao srnu i
   jelena.

   ^23Jedino krvi njihove ne smije? jesti! Istoei je na zemlju kao vodu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Dr?i mjesec Abib i slavi Pashu u east Jahvi, Bogu svome, jer te
   Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noaeu iz Egipta.

   ^2Kao pashu u east Jahvi, Bogu svome, ?rtvuj ovce i goveda u mjestu
   koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje.

   ^3Ni?ta ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan
   kruh - kruh nevoljnieki - buduaei da si u ?urbi izi?ao iz zemlje
   egipatske: da se svega svog vijeka sjeaea? dana kad si izi?ao iz zemlje
   egipatske.

   ^4Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podrueju i
   ni?ta od mesa ?rtve ?to je zakolje? naveeer prvoga dana ne smije ostati
   preko noaei do jutra.

   ^5Nije ti dopu?teno ?rtvovati pashu u bilo kojem gradu ?to ti ga dadne
   Jahve, Bog tvoj,

   ^6nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime
   svoje; samo tu ?rtvuj pashu u predveeerje, o zalasku sunca, jer u to si
   vrijeme izi?ao iz Egipta.

   ^7Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se
   onda okreni i zaputi svojim ?atorima.

   ^8?est dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveeani zbor
   u east Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi!

   ^9Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp poene
   ?eti klasje.

   ^10Tada dr?i Blagdan sedmica u east Jahvi, Bogu svome, prinoseaei
   dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veae Jahve, Bog tvoj, bude
   blagoslovio.

   ^11I proveseli se tada u nazoenosti Jahve, Boga svoga - na mjestu ?to
   ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i
   kaei tvoja, sluga tvoj i slu?kinja tvoja, levit koji bude u tvome
   gradu, do?ljak, sirota i udovica ?to budu kod tebe.

   ^12Sjeaeaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato dr?i i vr?i ove
   uredbe.

   ^13Blagdan sjenica slavi sedam dana po?to pokupi? plodove sa svoga
   gumna i iz svoga badnja.

   ^14Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kaei tvoja, sluga tvoj,
   slu?kinja tvoja, levit i do?ljak, sirota i udovica ?to se nad-e u tvome
   gradu.

   ^15Svetkuj u east Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere
   Jahve, jer aee te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim
   ?etvama, u svakom poslu ruku tvojih, da bude? potpuno veseo.

   ^16Triput u godini neka se poka?u svi tvoji mu?karci pred Jahvom, Bogom
   tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na
   Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne dod-e pred
   Jahvu praznih ruku,

   ^17nego neka svatko prinese ?to mo?e, prema blagoslovu koji ti je
   udijelio Jahve, Bog tvoj.

   ^18U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i
   nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju.

   ^19Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito
   zasljepljuje oei mudrih, a ugro?ava stvar pravednih.

   ^20Te?i za samom pravdom, da dugo ?ivi? i zaposjedne? zemlju koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^21Ne postavljaj a?ere ni od kakva drveta oko ?rtvenika Jahve, Boga
   svoga, koji podigne?;

   ^22i ne podi?i stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Ne ?rtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao
   manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ru?no pred Jahvom, Bogom tvojim.

   ^2Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu ?to ti ga dade
   Jahve, Bog tvoj - nad-e eovjek ili ?ena da ueini ?to je zlo u oeima
   Jahve, Boga tvoga, i kr?i njegov Savez:

   ^3oti?av?i da iskazuje ?tovanje drugim bogovima te se pokloni njima,
   suncu, mjesecu ili bilo eemu od nebeske vojske, a ?to sam ja zabranio,

   ^4i tebi se to javi i ti to euje?, onda pomno istra?i; i bude li istina
   i doista se ta grozota ueinila u Izraelu,

   ^5onda toga eovjeka ili tu ?enu koji ueini?e takvu opaeinu izvedi na
   gradska vrata te ih kamenuj da poginu.

   ^6Na smrt osud-eni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice
   svjedoka. Na rijee jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.

   ^7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga
   neka je digne sav narod. Tako aee? iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Bude li ti prete?ko ?togod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu
   ozljedu ili svad-u u tvome gradu, tada ustani i pod-i u mjesto ?to ga
   odabere Jahve, Bog tvoj.

   ^9Obrati se sveaeenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme.
   Njih pitaj, oni aee ti rasuditi.

   ^10I ueini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi:
   sve ueini kako te upute.

   ^11Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od
   presude koju ti ka?u ne odstupaj ni desno ni lijevo.

   ^12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslu?ao ni sveaeenika koji ondje
   stoji da slu?i Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj eovjek pogubi.
   Tako aee? iskorijeniti zlo iz Izraela,

   ^13a sav aee se narod, kad sazna, bojati i vi?e se neaee drsko
   odupirati.

   ^14Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?, pa onda ka?e?: '?elim da nad sobom
   postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' -

   ^15tada aee? onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za
   kralja. Nekoga od svoje braaee postavi sebi za kralja, a ne smije?
   postavljati nad sobom tud-ina koji ti nije brat.

   ^16Samo neka ne dr?i mnogo konja i ne ?alje naroda u Egipat da poveaea
   broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada vi?e ne
   vraaeajte!'

   ^17I neka nema mnogo ?ena da mu srce ne pod-e stranputicom; i neka sebi
   ne gomila srebra ni zlata!

   ^18A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepi?e
   ovaj Zakon od sveaeenika Levijevaca.

   ^19Neka ga dr?i uza se; neka ga eita sve vrijeme svoga ?ivota da nauei
   bojati se Jahve, Boga svoga, dr?ati sve rijeei ovoga Zakona i vr?iti
   ove odredbe;

   ^20da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braaee i da ne skrene od
   ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi
   njegovi, u Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sveaeenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni
   ba?tine s Izraelom; neka ?ive od ?rtava paljenih Jahvi i od njegove
   ba?tine.

   ^2Neka, dakle, nemaju ba?tine med-u svojom braaeom: Jahve je njihova
   ba?tina, kako im je i rekao.

   ^3Ovo neka bude sveaeenieka pristojba od naroda - od onih koji ?rtve
   prinose, bilo to goveee ili ?to od sitne stoke: sveaeeniku treba dati
   pleaee, vilice i ?eludac.

   ^4Davaj mu i prvine od svoga ?ita, od svoga vina, od svoga ulja i
   prvine od vune svojih ovaca,

   ^5jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i
   njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da
   obavljaju slu?bu i blagoslivljaju u ime Jahve.

   ^6Ako bi koji levit ?to boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u
   Izraelu, svom du?om za?elio da dod-e u mjesto ?to ga Jahve odabere,

   ^7mo?e tu slu?bovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova
   braaea Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom.

   ^8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oeevinu.

   ^9Kad ud-e? u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priueavati
   na odvratne eine onih naroda.

   ^10Neka se kod tebe ne nad-e nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina
   ili svoju kaeer; tko bi se bavio gatanjem, earanjem, vraeanjem i
   earobnja?tvom;

   ^11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i du?e predaka ili se obraaeao na
   pokojnike.

   ^12Jer tko god takvo ?to eini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti
   njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj.

   ^13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome.

   ^14Narodi koje aee? naskoro otjerati s posjeda slu?aju vraeare i
   gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopu?ta.

   ^15Proroka kao ?to sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braaee, podignut
   aee ti Jahve, Bog tvoj: njega slu?ajte!

   ^16Posve onako kako si i tra?io od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan
   zbora, kada si govorio: 'Neaeu vi?e da slu?am glas Jahve, Boga svoga,
   niti ?elim vi?e gledati taj silni oganj da ne poginem!'

   ^17Nato mi reee Jahve: 'Pravo su rekli.

   ^18Podignut aeu im proroka izmed-u njihove braaee, kao ?to si ti.
   Stavit aeu svoje rijeei u njegova usta da im ka?e sve ?to mu
   zapovjedim.

   ^19A ne bude li tko poslu?ao mojih rijeei ?to ih prorok bude govorio u
   moje ime, taj aee odgovarati preda mnom.

   ^20A prorok koji bi se usud-ivao govoriti ?to u moje ime ?to ja ne
   budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav
   prorok neka se pogubi.'

   ^21Mo?da aee? reaei u svome srcu: 'Kako aeemo raspoznati rijee koju
   Jahve nije izrekao?'

   ^22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijee se ne ispuni,
   onda je to rijee koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok
   govorio. Nemoj od njega strahovati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode eiju zemlju tebi daje te kad
   ih istjera? i nastani? se u njihovim gradovima i domovima,

   ^2u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, odvoji tri grada.

   ^3Naeini put onamo, a onda podrueje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj,
   daje u ba?tinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica mo?e onamo
   uteaei.

   ^4Ovo je slueaj u kojemu ubojica mo?e onamo pobjeaei i spasiti svoj
   ?ivot: kad tko ubije svoga bli?njega nehotice, a da ga prije nije
   mrzio;

   ^5primjerice, kad ode sa svojim bli?njim u ?umu da sijeee drva, zamahne
   sjekirom u ruci da obori drvo, gvo?d-e odleti s dr?alice i pogodi
   njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteee u jedan od tih
   gradova i spasit aee ?ivot.

   ^6Inaee bi krvni osvetnik, progoneaei u svom bijesu ubojicu - kad bi
   put bio predug - mogao gonjenoga stiaei i pogubiti ga, iako taj nije
   zaslu?io smrt buduaei da ubijenoga nije otprije mrzio.

   ^7Stoga ti nala?em: tri grada odvoji!

   ^8A kad Jahve, Bog tvoj, pro?iri tvoje podrueje, kao ?to se zakleo
   ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeaeao tvojim ocima,

   ^9bude? li dr?ao i vr?io sve ove zapovijedi ?to ti ih danas nala?em i
   ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda
   ovim gradovima dodaj jo? tri grada:

   ^10tako se neaee prolijevati nedu?na krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve
   daje u ba?tinu i neaee? se krvlju okaljati.

   ^11Ali ako tko mrzi svoga bli?njega i vreba ga, skoei na nj i ubije ga,
   a zatim pobjegne u jedan od tih gradova,

   ^12onda neka starje?ine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke
   krvnom osvetniku da ga pogubi.

   ^13Neka ga oko tvoje ne sa?aljuje! Tako aee? u Izraelu iskorijeniti
   prolijevanje nedu?ne krvi i bit aee? sretan.

   ^14Nemoj pomicati susjedova med-a?a kojim su stari razmed-a?ili tvoj
   posjed ?to aee? ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^15Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv eovjeka ni za koju
   krivnju i ni za kakav zloein. Kakav god bio prekr?aj, neka presuda
   poeiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

   ^16Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optu?ujuaei ga za pobunu,

   ^17onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveaeenika i
   suce koji budu vr?ili slu?bu u to vrijeme.

   ^18Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je
   svjedok la?an i da je la?no svjedoeio protiv svoga brata,

   ^19ueinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz
   svoje sredine!

   ^20Drugi aee, kad o tome euju, pobojati se te vi?e neaee einiti takva
   zla u tvojoj sredini.

   ^21Neka ti se oko ne sa?aljuje! ?ivot za ?ivot; oko za oko; zub za zub;
   ruka za ruku; noga za nogu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ako pod-e? u rat na svoje neprijatelje te vidi? konje, kola i narod
   brojniji od sebe, ne boj ih se! TOa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te
   izveo iz zemlje egipatske.

   ^2Prije boja neka sveaeenik istupi i govori narodu.

   ^3Neka im ka?e: 'Euj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje
   svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne pla?ite se! Ne bojte se! Ne dr?aeite
   pred njima!

   ^4TOa Jahve, Bog va?, ide s vama da se bori za vas protiv va?ih
   neprijatelja i da vas spasi.'

   ^5Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio
   novu kuaeu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuaei svojoj da ne
   pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli.

   ^6Ima li koga da je zasadio vinograd a jo? ga nije brao? Neka se vrati
   domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere.

   ^7Ima li koga da se zarueio a nije se o?enio? Neka se vrati domu svome
   da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruenice ne odvede.'

   ^8Neka nadglednici nastave te narodu ka?u: 'Tko se boji i kome srce
   trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braaei kao
   njemu.'

   ^9Kad nadglednici zavr?e govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na
   eelo naroda.

   ^10Kada dod-e? pod koji grad da na nj navali?, najprije mu ponudi mir.

   ^11Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod ?to se
   nad-e u njemu podvrgni tlaki neka za te radi.

   ^12Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga.

   ^13Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove mu?karce pobij
   o?trim maeem!

   ^14A ?ene, djecu, stoku, sve ?to bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi
   i u?ivaj plijen od svojih neprijatelja ?to ti ga daje Jahve, Bog tvoj.

   ^15Tako eini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne
   budu gradovi ovih naroda odavde.

   ^16U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u ba?tinu
   ni?ta ne ostavljaj na ?ivotu

   ^17nego ih udari 'heremom' - kletim uni?tenjem: Hetite i Amorejce,
   Kanaance i Peri?ane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj,
   naredio,

   ^18tako da vas ne nauee einiti sve one odvratnosti ?to ih eine svojim
   bogovima te da ne sagrije?ite protiv Jahve, Boga svoga.

   ^19Kad navali? na kakav grad pa ga moradne? dugo opsjedati da ga
   osvoji?, nemoj uni?tavati njegovih stabala zasijecajuaei u njih
   sjekirom. Mo?e? im jesti plod, a nemoj ih sjeaei. Jer poljska stabla
   nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bje?ati u utvrdu.

   ^20Jedino stabla za koja zna? da nisu voaeke mo?e? ni?titi; njih mo?e?
   sjeaei i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv
   tebe dok ne padne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedne?
   nad-e tko ubijen gdje u polju le?i - a ne zna se tko ga je ubio -

   ^2onda neka odu tvoje starje?ine i suci te izmjere udaljenost od
   ubijenoga do okolnih gradova.

   ^3Tako aee ustanoviti koji je grad najbli?e ubijenom. Starje?ine toga
   grada neka tada uzmu junicu ?to jo? nije radila: ?to jo? pod jarmom
   nije vukla.

   ^4Neka zatim starje?ine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresu?ni
   potok, na mjesto koje se ne obrad-uje i ne zasijava, i ondje, na
   potoku, neka junicu zakolju.

   ^5Zatim neka dod-u sveaeenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao
   Jahve, Bog tvoj, da mu slu?e i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na
   njihovu se rijee rje?ava svaki spor i svako nasilje.

   ^6Zatim sve starje?ine iz onoga grada koji bude najbli?i ubijenome neka
   operu ruke u potoku nad zaklanom junicom.

   ^7Potom neka izjave: 'Na?e ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim
   oeima i?ta vidjeli.

   ^8Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se
   prolijeva nedu?na krv u tvome izraelskom narodu!' Tako aee biti
   za?tiaeeni od krvi.

   ^9A ti aee? ukloniti prolijevanje nedu?ne krvi iz svoje sredine ako
   ueini? ?to je pravo u Jahvinim oeima.

   ^10Kad ode? u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u
   ruke tvoje te ih zarobi?,

   ^11ako med-u zarobljenicima opazi? lijepu ?enu i u nju se zagleda?,
   mo?e? je uzeti za ?enu.

   ^12Dovedi je svojoj kuaei pa neka obrije glavu, obre?e nokte

   ^13i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u
   tvome domu oplakujuaei svoga oca i svoju majku. Poslije toga mo?e? joj
   pristupiti kao mu? i neka ti postane ?enom.

   ^14Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za
   novac je ne smije? prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti
   je bila ?ena.

   ^15Ako koji eovjek imadne dvije ?ene: jednu koja mu je draga, a drugu
   koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvorod-enac
   bude od one koja mu je mrska,

   ^16onda, kad dod-e dan da podijeli svoju imovinu med-u svoje sinove, ne
   smije postupiti prema prvorod-encu od drage na ?tetu sina od mrske,
   koji je prvenac,

   ^17nego mora za prvorod-enca priznati sina od mrske i njemu dati
   dvostruk dio od svega ?to ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu
   pripada pravo prvorodstva.

   ^18Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neaee da slu?a ni oca ni
   majke - pa ni onda po?to ga kazne -

   ^19neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starje?inama svoga grada,
   na vrata svoga mjesta,

   ^20i neka ka?u gradskim starje?inama: 'Ovaj na? sin opak je i
   nepokoran; neaee da nas slu?a; ni?tarija je i pijanica.'

   ^21Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugrad-ani, kamenjem zasiplju dok
   ne pogine. Tako aee? iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav aee Izrael
   to euti i bojat aee se.

   ^22Ako tko ueini grijeh koji zaslu?uje smrt te bude pogubljen vje?anjem
   o stablo,

   ^23njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noaei nego ga
   pokopaj istoga dana, jer je obje?eni prokletstvo Bo?je. Tako neaee?
   okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Kad vidi? kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proaei mimo njih
   nego ih otjeraj svome bratu.

   ^2Ako ti brat nije blizu ili ga ne zna?, kuaei ih svojoj dotjeraj pa
   neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne dod-e po njih. Tada mu ih
   vrati.

   ^3Tako eini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaeem i sa svime ?to
   brat tvoj izgubi, a ti nad-e?. Nije ti dopu?teno prolaziti mimo
   njegovo.

   ^4Kad opazi? kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu,
   ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.

   ^5?ena ne smije na se stavljati mu?ke odjeaee, a mu?karac se ne smije
   oblaeiti u ?enske haljine. Tko bi to einio bio bi odvratan Jahvi, Bogu
   svome.

   ^6Ako putem naid-e? na ptieje gnijezdo sa ptiaeima ili s jajima, na
   stablu ili na zemlji, a majka bude le?ala sa ptiaeima ili na jajima,
   nemoj uzimati majke sa ptiaeima:

   ^7pusti majku na slobodu, a ptiaee uzmi. Tako aee? imati sreaeu i dug
   ?ivot.

   ^8Kad gradi? novu kuaeu, na krovu naeini ogradu da svoju kuaeu, kad bi
   tko s nje pao, ne okalja? krvlju.

   ^9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila
   posveaeena eitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.

   ^10Ne upre?i u plug vola i magarca zajedno.

   ^11Ne oblaei se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.

   ^12Na eetiri roglja ogrtaea kojim se zaograee? napravi rese.

   ^13Ako koji eovjek uzme ?enu i ud-e k njoj, ali je potom zamrzi,

   ^14pripi?e joj ru?noaee i ozloglasi je govoreaei: 'O?enih se njome, ali
   kad joj prid-oh, ne nad-oh u nje znakova djevieanstva' -

   ^15neka tada djevojein otac i majka uzmu dokaz djevojeina djevieanstva
   te ga iznesu pred gradske starje?ine na vrata.

   ^16Potom neka progovori starje?inama djevojein otac: 'Ovome sam eovjeku
   dao svoju kaeer za ?enu, ali mu je omrzla.

   ^17Stoga joj pripisuje sva?ta ru?no i tvrdi: nisam u tvoje kaeeri na?ao
   znakove djevieanstva. Ali evo djevieanskih znakova moje kaeeri!' I neka
   razastru plahtu pred gradskim starje?inama.

   ^18Neka tada starje?ine onoga grada uzmu mu?a pa ga kazne;

   ^19neka ga, zato ?to je pronio ru?an glas o jednoj izraelskoj djevici,
   udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade ?ene. I neka mu
   ona i dalje bude ?enom da je ne mo?e pustiti dok je ?iv.

   ^20Ali ako optu?ba - da se na mladoj ?eni nije na?lo djevieanstvo -
   bude istinita,

   ^21neka djevojku izvedu na kuaena vrata njezina oca pa neka je ljudi
   njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poeinila besramnost
   u Izraelu odajuaei se bludu u oeevu domu. Tako aee? iskorijeniti zlo iz
   svoje sredine.

   ^22Ako se koji eovjek zateee gdje le?i sa ?enom udatom za drugoga, neka
   oboje - i eovjek koji je le?ao sa ?enom i sama ?ena - budu smaknuti.
   Tako aee? iskorijeniti zlo iz Izraela.

   ^23Ako mladu djevicu zarueenu za nekoga u gradu sretne drugi eovjek i s
   njom legne,

   ^24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok
   ne umru: djevojku ?to nije zvala u pomoae u gradu, a eovjeka ?to je
   oskvrnuo ?enu bli?njega svoga. Tako aee? iskorijeniti zlo iz svoje
   sredine.

   ^25Ako eovjek u polju naid-e na zarueenu djevojku i silom legne s njom,
   onda neka se pogubi samo taj ?to je s njom legao;

   ^26a djevojci nemoj ni?ta: nema na njoj krivnje kojom bi zaslu?ivala
   smrt. Jer to je kao da navali tko na bli?njega svoga i ubije ga.

   ^27On ju je zatekao u polju; i premda je zarueena djevojka zapomagala,
   nije bilo nikoga da joj priskoei u pomoae.

   ^28Ako eovjek naid-e na mladu djevicu koja nije zarueena te je pograbi
   i s njom legne, pa budu uhvaaeeni na djelu,

   ^29tada eovjek koji je s njom le?ao neka djevojeinu ocu dade pedeset
   srebrnika. A buduaei da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ?enu da je ne
   mo?e pustiti dok je ?iv.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Neka se nitko ne ?eni ?enom oca svoga i neka ne odgraee oeeva
   pokrivaea.

   ^2Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stueena mo?njica
   ili odrezano udo.

   ^3Ni mje?anac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne
   primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena.

   ^4Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od
   njihovih, eak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu.

   ^5A sve zato ?to nisu iza?li pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na
   putu izi?av?i iz Egipta; i ?to su za novce najmili sina Beorova,
   Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune.

   ^6Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede usli?ati Bileama nego ti Jahve, Bog
   tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj.

   ^7Nikad ne promiei njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje
   dovijeka.

   ^8Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni
   Egipaeanina, jer si bio do?ljak u zemlji njegovoj.

   ^9Njihovi potomci u treaeem nara?taju mogu se primiti u Jahvinu
   zajednicu.

   ^10Kad pod-e? s taborom na svoje neprijatelje, euvaj se od svakoga zla.

   ^11Ako je med-u tvojima tko postao neeist zbog noaenog izljeva, neka
   izid-e iz tabora i neka se ne vraaea u nj.

   ^12A predveeer neka se u vodi opere te u smiraje mo?e opet u tabor.

   ^13Imaj izvan tabora mjesto gdje aee? iaei napolje.

   ^14Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome aee?, kad ide? napolje,
   iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neeist.

   ^15TOa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te ?titi i da ti
   predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve
   ne zapazi u tebe ni?ta nedolieno, da se ne bi odvratio od tebe.

   ^16Ne smije? gospodaru izrueivati roba koji je od svoga gospodara
   utekao k tebi.

   ^17Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu ?to ga odabere u
   jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime lo?e
   postupati.

   ^18Neka ne bude sveti?ne bludnice med-u izraelskim kaeerima i neka ne
   bude sveti?nog bludnika med-u izraelskim sinovima!

   ^19Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludnieine
   plaaee ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome.

   ^20Ne tra?i kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na
   jestvine, niti kamata na bilo ?to gdje se obieno tra?e.

   ^21Od tud-inca mo?e? tra?iti kamate, ali ih od svoga brata nemoj
   tra?iti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu
   tvoje ruke u zemlji u koju ide? da je zaposjedne?.

   ^22Kad zavjetuje? kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga
   ispuni?. Zacijelo aee ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tra?iti; i bio bi ti
   grijeh.

   ^23Ako se ne zavjetuje?, neaee ti biti grijeh.

   ^24Ali ispuni ono ?to prijed-e preko tvojih usana, zavjet koji si
   svojim ustima slobodno ueinio Jahvi, Bogu svome.

   ^25Ako ud-e? u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati gro?d-a do
   mile volje, ali u svoj sud ne smije? stavljati.

   ^26Ako ud-e? u ?ito svoga susjeda, mo?e? kidati klasove rukom, ali ne
   smije? prinositi srpa susjedovu ?itu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Kada tko uzme ?enu i s njome postupi kao mu?, a potom na njoj
   otkrije ?to ru?no te ona vi?e ne nalazi milosti u njegovim oeima i on
   joj napi?e otpusno pismo, uruei joj ga i potjera je iz svoje kuaee,

   ^2a ona izad-e iz njegove kuaee, ode i pod-e za drugoga

   ^3pa omrzne i tome drugomu te joj i on napi?e otpusno pismo, uruei joj
   ga i otjera je iz svoje kuaee - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo
   -

   ^4tada je, po?to se tako oskvrnula, ne mo?e opet uzeti za ?enu onaj
   prvi mu? koji je bija?e otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne
   smije? uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u
   ba?tinu.

   ^5Kad se tko netom o?eni, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne
   dodjeljuje nikakva slu?ba, nego, oslobod-en, neka ostane kod kuaee
   godinu dana da razveseljuje ?enu koju je doveo.

   ^6Neka se ne uzima u zalog ?rvanj, ni gornji ni donji: tOa time bi se u
   zalog uzimao sam ?ivot.

   ^7Ako se nad-e tko da otme koga izmed-u svoje braaee Izraelaca te
   postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmiear neka se smakne!
   Tako aee? iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

   ^8Javi li se guba, pazi da bri?no dr?i? i vr?i? sve ?to vas pouee
   levitski sveaeenici. Dr?ite i vr?ite ?to njima naredim.

   ^9Sjeaeaj se ?to je Jahve, Bog tvoj, ueinio Mirjami na putu kad ste
   izi?li iz Egipta.

   ^10Kada bli?njemu svome daje? bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu
   kuaeu da mu uzme? zalog.

   ^11Stoj vani, a eovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van.

   ^12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom;

   ^13o zalasku sunca mora? mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome
   ogrtaeu i tebe blagoslivljati. To aee ti biti dobro djelo pred Jahvom,
   Bogom tvojim.

   ^14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak
   ili do?ljak iz kojega grada u tvojoj zemlji.

   ^15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zad-e, jer je siromah i za
   njom uzdi?e. Tako neaee na te vapiti Jahvi i neaee? sagrije?iti.

   ^16Neka se oeevi ne osud-uju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oeeva;
   neka svatko za svoj grijeh gine.

   ^17Ne izvraei pravice do?ljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine
   udovici.

   ^18Sjeaeaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog
   tvoj; zato ti nala?em da ovu zapovijed vr?i?.

   ^19Kad ?anje? ?ito na svojoj njivi pa zaboravi? koji snop na njivi, ne
   vraaeaj se po nj; neka ostane do?ljaku, siroti i udovici da te Jahve,
   Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih.

   ^20Kad jednom omlati? svoje masline, vi?e iza sebe ne pretra?uj; neka
   to ostane do?ljaku, siroti i udovici.

   ^21Kad obere? svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za
   do?ljaka, sirotu i udovicu.

   ^22Sjeaeaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nared-ujem
   da ovu zapovijed vr?i?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Kad nastane svad-a med-u ljudima i dod-u na sud da im se sudi, neka
   se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi.

   ^2Ako krivac zaslu?i da bude i?iban, neka mu sudac naredi da legne i tu
   pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj
   krivnji.

   ^3Do eetrdeset udaraca mo?e mu se dati, ali ne vi?e, da modrica ne bi
   bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu
   udarali vi?e udaraca.

   ^4Ne zavezuj usta volu kad vr?e.

   ^5Kad braaea stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina,
   ?ena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuaee, nego neka k njoj
   pristupi njezin djever i uzme je sebi za ?enu te izvr?i djeversku
   du?nost.

   ^6A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata
   da njegovo ime ne izumre u Izraelu.

   ^7Ako, med-utim, onaj eovjek ne ?eli da se o?eni svojom snahom, onda
   njegova snaha neka dod-e na vrata pred starje?ine i ka?e: 'Neaee djever
   moj da saeuva ime bratu svome u Izraelu; neaee da mi ueini djeversku
   du?nost.'

   ^8Neka ga pozovu starje?ine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i
   ka?e: 'Ne ?elim se njom ?eniti',

   ^9neka njegova snaha k njemu pristupi na oei starje?ine pa mu skine s
   noge sandalu, pljune mu u lice i ka?e ove rijeei: 'Ovako se radi
   eovjeku koji neaee da podigne doma svome bratu!'

   ^10Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'.

   ^11Ako se dvojica potuku, pa ?ena jednoga pod-e da izbavi svoga mu?a iz
   ?aka onoga koji ga tuee i pru?i ona svoju ruku i onoga uhvati za sram,

   ^12odsijeci joj ruku i neka je ne sa?aljuje oko tvoje.

   ^13U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veaei i manji.

   ^14U svojoj kuaei opet nemoj dr?ati dvojaku efu: veaeu i manju.

   ^15Neka ti je uteg potpun i toean i neka ti je efa potpuna i toena, da
   dugo ?ivi? na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj.

   ^16TOa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to eini, tko god eini
   nepravdu.

   ^17Sjeaeaj se onoga ?to ti je ueinio Amalek dok ste bili na putu po?to
   ste izi?li iz Egipta;

   ^18kako te doeeka na putu i pobi u tvom zaled-u sve nemoaene kad si bio
   umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao.

   ^19I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja
   naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, izbri?i pod
   nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Kad stigne? u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u ba?tinu, kad je
   zaposjedne? i u njoj se nastani?,

   ^2uzmi ne?to prvina od svakoga ploda ?to ga bude? dobivao od zemlje
   koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u ko?aru, otid-i u mjesto ?to
   ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime.

   ^3Stupi k sveaeeniku koji bude tada vr?io slu?bu i reci: 'Priznajem
   danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se
   Jahve zakleo na?im ocima da aee je nama dati.'

   ^4Zatim aee sveaeenik uzeti iz tvoje ruke ko?aru i polo?iti je pred
   ?rtvenik Jahve, Boga tvoga.

   ^5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio
   aramejski lutalac koji je sa malo eeljadi si?ao u Egipat da se skloni.
   Ali je ondje postao velikim, brojnim i moaenim narodom.

   ^6Egipaeani su s nama postupali lo?e; tlaeili su nas i nametnuli nam
   te?ko ropstvo.

   ^7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je euo vapaj na?; vidje
   na? jad, na?u nevolju i na?u muku.

   ^8Iz Egipta nas izvede Jahve moaenom rukom i ispru?enom mi?icom,
   velikom strahotom, znakovima i eudesima.

   ^9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teee
   med i mlijeko.

   ^10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla ?to si mi ga, Jahve, dao.'
   Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se
   nakloni.

   ^11A onda zajedno s levitom i do?ljakom koji bude kod tebe u?ivaj sva
   dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.

   ^12A kad treaee godine - godine desetine - zavr?i? odjeljivanje sve
   desetine od svoga prihoda i dade? levitu, do?ljaku, siroti i udovici po
   tvojim gradovima da jedu do sitosti,

   ^13tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuaee sam uklonio ono
   ?to je bilo posveaeeno. Dao sam jo? i levitu, do?ljaku, siroti i
   udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne
   tvoje zapovijedi nisam prekr?io ni zaboravio.

   ^14Od toga nisam ni?ta jeo u ?alosti; od toga nisam ni?ta ?rtvovao u
   neeistoaei, niti sam od toga ?to dao mrtvacu; slu?ao sam glas Jahve,
   Boga svoga; u svemu sam ueinio kako si mi naredio.

   ^15Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivali?ta, i blagoslovi narod
   svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teee med i
   mlijeko - kako si se zakleo ocima na?im.'

   ^16Jahve, Bog tvoj, nared-uje ti danas da vr?i? ove zakone i uredbe.
   Dr?i ih, dakle, i vr?i svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^17Danas si ugovorio s Jahvom da aee ti on biti Bog, a ti da aee? iaei
   njegovim putovima, dr?ati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove
   uredbe i slu?ati njegov glas.

   ^18Danas je Jahve ugovorio s tobom da aee? ti biti njegov narod,
   njegova predraga svojina, kako ti je obeaeao, i da aee? dr?ati sve
   njegove zapovijedi.

   ^19On aee te uzvisiti ea?aeu, imenom i slavom nad sve narode koje je
   stvorio; i ti aee? biti narod posveaeen Jahvi, Bogu svome, kako ti je
   rekao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Potom Mojsije i starje?ine izraelske nalo?e narodu: "Vr?ite sve
   zapovijedi ?to vam ih danas nared-ujem.

   ^2Onog dana kad prijed-ete preko Jordana u zemlju ?to ti je daje Jahve,
   Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreeom ga okreei

   ^3i na njemu ispi?i sve rijeei ovoga Zakona u trenutku kad bude? ulazio
   u zemlju ?to ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teee med i
   mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih.

   ^4Kada, dakle, prijed-e? preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas
   zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreei ga kreeom.

   ^5Ondje sagradi i ?rtvenik Jahvi, Bogu svome - ?rtvenik od kamenja na
   koje nisi spu?tao gvo?d-a.

   ^6?rtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu
   prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome.

   ^7Prinosi i prieesnice i ondje ih blaguj, radujuaei se pred Jahvom,
   Bogom svojim.

   ^8Ispi?i na tom kamenju sve rijeei ovoga Zakona: ure?i ih dobro."

   ^9Zatim Mojsije i levitski sveaeenici reko?e svemu Izraelu: "Pozor,
   Izraele, i slu?aj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga.

   ^10Zato slu?aj glas Jahve, Boga svoga, i vr?i zapovijedi njegove i
   zakone njegove koje ti danas nared-ujem."

   ^11Onoga dana naredi Mojsije narodu:

   ^12"Kad prijed-ete preko Jordana, neka ova plemena: ?imun, Levi, Juda,
   Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju
   narod.

   ^13A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, A?er,
   Zebulun, Dan i Naftali.

   ^14Neka onda Levijevci preuzmu rijee i jakim glasom reknu svim
   Izraelcima:

   ^15'Proklet bio tko naeini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi,
   djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod
   neka odgovori: 'Amen!'

   ^16'Proklet bio koji vrijed-a oca svoga i majku svoju!' - I sav narod
   neka reee: 'Amen!'

   ^17'Proklet bio koji pomakne med-a? susjedov!' - I sav narod neka reee:
   'Amen!'

   ^18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod
   neka reee: 'Amen!'

   ^19'Proklet bio koji krnji prava do?ljaka, sirote i udovice!' - I sav
   narod neka reee: 'Amen!'

   ^20'Proklet bio koji legne sa ?enom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivae
   oca svoga!'- I sav narod neka reee: 'Amen!'

   ^21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom ?ivotinjom!' - I sav narod
   neka reee: 'Amen!'

   ^22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kaei njegova oca
   ili kaei njegove majke.' - I sav narod neka reee: 'Amen!'

   ^23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reee:
   'Amen!'

   ^24'Proklet bio koji ubije bli?njega svoga iz potaje!' - I sav narod
   neka reee: 'Amen!'

   ^25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod
   neka reee: 'Amen!'

   ^26'Proklet bio koji ne bude dr?ao rijeei ovoga Zakona i vr?io ih!' - I
   sav narod neka reee: 'Amen!'
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Ako zbilja poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eaei i vr?eaei sve
   njegove zapovijedi ?to ti ih danas nared-ujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit
   aee te nad sve narode na zemlji.

   ^2Svi ovi blagoslovi siaei aee na te i stiaei aee te ako bude? slu?ao
   glas Jahve, Boga svoga.

   ^3Blagoslovljen aee? biti u gradu, blagoslovljen u polju.

   ^4Blagoslovljen aee biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod
   blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga.

   ^5Blagoslovljen aee biti tvoj ko? i naaeve tvoje.

   ^6Blagoslovljen aee? biti kad ulazi?, blagoslovljen kad izlazi?.

   ^7Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve aee polo?iti preda
   te potueene; jednim aee putem izaaei na te, a na sedam putova razbje?at
   aee se ispred tebe.

   ^8Jahve aee narediti da blagoslov bude s tobom u ?itnicama tvojim i u
   svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat aee te u zemlji koju ti
   Jahve, Bog tvoj, daje.

   ^9Jahve aee od tebe ueiniti narod sebi posveaeen, kako ti se zakleo,
   ako bude? dr?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim
   putovima.

   ^10Svi narodi zemlje vidjet aee da je nada te zazvano ime Jahvino te
   aee strahovati od tebe.

   ^11Jahve aee te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje,
   prira?tajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve
   zakleo ocima tvojim da aee ti je dati.

   ^12Jahve aee ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje ki?u
   tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih.
   Mnogim aee? narodima u zajam davati, a sam neaee? uzimati u zajam.

   ^13Jahve aee te dr?ati na proeelju, a ne u zaeelju; uvijek aee? biti na
   vrhu, nikad na dnu, ako bude? slu?ao zapovijedi Jahve, Boga svoga, ?to
   ti ih danas nared-ujem da ih dr?i? i vr?i?.

   ^14Ni od jedne rijeei ?to vam je danas nala?em nemoj odstupati ni desno
   ni lijevo iduaei za drugim bogovima i iskazujuaei im ?tovanje.

   ^15Ali ako ne bude? slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ne dr?eaei i ne
   vr?eaei svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona ?to ti ih danas
   nared-ujem, sva aee ova prokletstva doaei na te i stiaei aee te:

   ^16Proklet aee? biti u gradu, proklet u polju.

   ^17Proklet aee biti ko? tvoj i naaeve tvoje.

   ^18Proklet aee biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava
   tvojih i prira?taj stada tvoga.

   ^19Proklet aee? biti kad ulazi?, proklet kad izlazi?.

   ^20Jahve aee na te pu?tati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na ?to
   pru?i? ruku svoju da uradi?, sve dok ne bude? satrt i brzo ne propadne?
   zbog zloaee svojih djela kojima si me napustio.

   ^21Kugu aee Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju
   ide? da je zaposjedne?.

   ^22Jahve aee te udariti su?icom, groznicom, upalom, ?egom i su?om,
   medljikom i snijeti; to aee te goniti dok te ne nestane.

   ^23Nebesa nad tvojom glavom postat aee mjedena, a tlo pod tvojim nogama
   postat aee gvozdeno.

   ^24Ki?u tvoje zemlje Jahve aee pretvarati u pijesak i pra?inu da na te
   pada s nebesa dok te ne uni?ti.

   ^25Jahve aee od tebe ueiniti pobijed-enoga pred tvojim neprijateljima;
   jednim aee? putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bje?at aee?
   ispred njih. Stra?ilo aee? postati za sva zemaljska kraljevstva.

   ^26I mrtvo tijelo tvoje postat aee hranom svim pticama nebeskim i svoj
   zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neaee biti da ih pla?i.

   ^27Jahve aee te udarati egipatskim pri?tevima, eirevima, krastama i
   svrabom, od kojih se neaee? moaei izlijeeiti.

   ^28Jahve aee te udarati bjesnilom, sljepoaeom i ludilom;

   ^29u po bijela dana tumarat aee? kao ?to tumara slijepac po mraku;
   neaee? imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit aee?
   izrabljivan i pljaekan, a neaee biti nikoga da te spasi.

   ^30Sa ?enom aee? se zarueivati, ali aee je drugi posjedovati. Kuaeu
   aee? graditi, ali u njoj neaee? stanovati. Vinograd aee? zasad-ivati,
   ali ga neaee? brati.

   ^31Tvoga aee vola na tvoje oei zaklati, ali ti od njega neaee? jesti;
   tvoga aee magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neaee vraaeati; stado
   aee tvoje neprijatelju tvome predavati, a neaee biti nikoga da ti
   pritekne u pomoae.

   ^32Sinovi tvoji i kaeeri tvoje bit aee predavani drugome narodu. Oei
   aee tvoje svaki dan kapati gledajuaei za njima, ali ruka tvoja neaee
   moaei ni?ta.

   ^33Narod koji i ne poznaje? jest aee plod sa zemlje tvoje i svu muku
   tvoju, dok aee? ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i ga?en.

   ^34Ludovat aee? od prizora ?to aee ih oei tvoje gledati.

   ^35Jahve aee te udarati ljutim pri?tevima po koljenima i po stegnima -
   od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neaee?
   moaei izlijeeiti.

   ^36Jahve aee odvesti i tebe i tvoga kralja, koga bude? postavio nad
   sobom, med-u narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te aee? ondje
   iskazivati ?tovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim.

   ^37Bit aee? na zgra?anje, porugu i ruglo svim narodima med-u koje te
   Jahve odvede.

   ^38Mnogo aee? sjemena bacati u polje, ali aee? malo ?eti jer aee ti
   urod skakavci ogolijevati.

   ^39Vinograde aee? saditi i obrad-ivati, ali vina neaee? piti niti aee?
   ?to brati jer aee ih crv izjedati.

   ^40Imat aee? masline po svemu svome podrueju, ali se uljem neaee?
   mazati jer aee ti masline opadati.

   ^41Sinove aee? i kaeeri rad-ati, ali tvoji neaee biti jer aee u
   su?anjstvo odlaziti.

   ^42Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat aee plijenom kukaca.

   ^43Do?ljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat aee se nada te, a ti aee?
   padati sve ni?e i ni?e.

   ^44On aee uzaimati tebi, a ne ti njemu; on aee biti glava, a ti rep.

   ^45Sva aee te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseaei dok te ne
   uni?te, jer nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga, ni dr?ao zapovijedi
   njegovih i zakona njegovih koje ti je dao.

   ^46Ona aee slu?iti za eudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek.

   ^47Buduaei da nisi htio slu?iti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna
   srca zbog obilja svega,

   ^48slu?it aee? neprijatelju svome, koga aee Jahve poslati na te, u
   gladu i ?ed-i, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju aee ?iju
   navaljivati jaram od gvo?d-a dok te ne satre.

   ^49Jahve aee iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji aee
   sletjeti kao orao. Bit aee to narod kojemu jezika neaee? razumjeti;

   ^50narod bezdu?an, koji neaee pokazivati obzira prema starima ni
   smilovanja prema mladima.

   ^51On aee ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne
   uni?ti; neaee ti ostavljati ni ?ita, ni vina, ni ulja, ni mlado od
   krave, ni prira?taj od stada, sve dok te ne upropasti.

   ^52Opsjedat aee te u svim tvojim gradovima ?irom zemlje tvoje dok ne
   obori visoke i utvrd-ene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut
   aee te u svim gradovima tvojim ?irom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve,
   Bog tvoj.

   ^53U tjeskobi i jadu, kojima aee te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest
   aee? plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kaeeri svojih koje ti
   dadne Jahve, Bog tvoj.

   ^54Eovjek najnje?niji i najmek?i u tebe zlobnim aee okom gledati na
   vlastitog brata, ?enu u svome narueju i djecu svoju ?to mu preostanu,

   ^55ne hoteaei ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude
   jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima aee te neprijatelj tvoj
   pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neaee preostajati.

   ^56I ?ena najnje?nija i najmek?a ?to bude u tebe - toliko nje?na i
   tankoaeutna da se ne usud-uje spustiti stopala na zemlju - zlobnim aee
   okom gledati na mu?a u svome narueju, i na sina svoga, i na kaeer
   svoju,

   ^57i na posteljicu svoju ?to joj izid-e izmed-u nogu, i na djecu ?to ih
   ima roditi, jer aee ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i
   jada kojim aee te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim.

   ^58Ako ne bude? dr?ao i vr?io rijeei ovoga Zakona ?to su napisane u
   ovoj knjizi, ne po?tujuaei ovo slavno i stra?no Ime - Jahvu, Boga svoga
   -

   ^59Jahve aee tebe i tvoje potomstvo te?ko o?inuti velikim i dugotrajnim
   bieevima, pogubnim i dugim bolestima.

   ^60Pustit aee na te sva zla egipatska kojih si se pla?io, i ona aee se
   prilijepiti za te.

   ^61A i svaku drugu bolest i bie, koji nije naveden u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve aee na te pu?tati dok te ne uni?ti.

   ^62Ostat aee vas samo malo, vas ?to brojni bijaste kao zvijezde
   nebeske, a sve zato ?to nisi slu?ao glasa Jahve, Boga svoga.

   ^63Kako se Jahve nad vama radovao usreaeujuaei vas i mno?eaei, tako aee
   se Jahve radovati nad vama ru?eaei vas i uni?tavajuaei da se
   iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete.

   ^64Jahve aee vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje;
   ondje aee? iskazivati ?tovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim -
   koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima.

   ^65Ali med-u tim narodima neaee? imati mira; ni tvome stopalu neaee
   biti poeivali?ta, nego aee ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oei
   utonule, du?u tjeskobnu.

   ^66?ivot tvoj visjet aee o niti; bojat aee? se i danju i noaeu i neaee?
   biti siguran za ?ivot svoj.

   ^67U strahu koji aee ti stezati srce i od prizora ?to aee ga oei tvoje
   gledati, jutrom aee? govoriti: 'Oh, da je veae veeer!' a naveeer aee?
   govoriti: 'Oh, da je veae jutro!'

   ^68U Egipat aee te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam
   ti rekao da ga vi?e ne smije? vidjeti. Ondje aeete se vi sami prodavati
   svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neaee biti kupca."

   ^69To su rijeei Saveza ?to ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s
   Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza ?to ga je s njima sklopio na
   Horebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reee: "Vidjeli ste na rod-ene oei sve
   ?to je Jahve ueinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim slu?benicima
   njegovim i svoj zemlji njegovoj:

   ^2velike ku?nje ?to su ih vidjele tvoje oei, silne znakove i eudesa!

   ^3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oeiju da vidite ni
   u?iju da eujete.

   ^4Vodio sam vas pustinjom eetrdeset godina; odjeaea se na vama nije
   izderala niti su se sandale na va?im nogama raskidale.

   ^5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piaea niste pili, da biste
   znali da sam ja Jahve, Bog va?.

   ^6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj he?bonski, i Og, kralj
   ba?anski, izid-o?e pred nas u boj, ali smo ih potukli.

   ^7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u ba?tinu Rubenovcima,
   Gadovcima i polovini plemena Mana?eova.

   ^8Dr?ite i vr?ite rijeei ovog Saveza da uspijevate u svemu ?to
   poduzmete.

   ^9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: va?i plemenski glavari,
   va?e starje?ine i va?i nadglednici, svi mu?evi Izraela,

   ^10djeca va?a, ?ene va?e i do?ljak koji je u tvome taboru - od onoga
   koji ti sijeee drva do onoga koji ti nosi vodu -

   ^11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom
   potvrd-en, ?to ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa

   ^12da danas od tebe ueini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je
   rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu.

   ^13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama

   ^14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom
   na?im, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama.

   ^15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo pro?li
   posred naroda kroz koje ste morali proaei.

   ^16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena,
   srebra i zlata ?to ih imaju.

   ^17Neka ne bude med-u vama eovjeka ni ?ene, roda ni plemena kojemu bi
   se srce danas odvratilo od Jahve, Boga na?ega, pa da ide iskazivati
   ?tovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude med-u vama korijena koji
   rad-a otrovom i pelinom.

   ^18Neka se nitko, euv?i rijeei ovog prokletstva, ne nada blagoslovu
   kazujuaei u svome srcu: 'Bit aee mi dobro ako po?ivim i po prohtjevima
   srca svoga. Nek' povodanj uta?i ?ed-!'

   ^19Takvome neaee Jahve nikad oprostiti, nego aee se gnjev i
   ljubomornost Jahvina izliti na tog eovjeka, tako da aee se sve
   prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te aee Jahve izbrisati
   ime njegovo pod nebom.

   ^20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga
   Zakona, Jahve aee ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena
   izraelskih.

   ^21Kasniji nara?taj, sinovi va?i poslije vas, i stranci koji dod-u iz
   daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti ?to aee ih Jahve
   pustiti na nju, reaei aee:

   ^22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se ?to sije niti ?to
   klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je sru?enoj Sodomi i
   Gomori, Admi i Sebojimu, ?to ih Jahve sru?i u svojoj ljutini i gnjevu.'

   ^23I svi aee narodi pitati: 'Za?to ueini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva
   je morala biti ?estina toga silnoga gnjeva?'

   ^24Onda aee im se reaei: 'Jer su ostavili Savez ?to ga je Jahve, Bog
   otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje
   egipatske;

   ^25i jer su oti?li da iskazuju ?tovanje drugim bogovima i njima se
   klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio.

   ^26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve
   prokletstvo zapisano u ovoj knjizi.

   ^27Jahve ih je i?eupao iz njihove zemlje u ljutini, srd?bi i velikom
   gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.'

   ^28?to je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu na?emu, a objava nama i
   sinovima na?im zauvijek da vr?imo sve rijeei ovoga Zakona.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad te sve ove rijeei, blagoslov i prokletstvo ?to ih danas preda te
   stavih, snad-u i ti ih uzme? k srcu med-u svim narodima med-u koje te
   Jahve, Bog tvoj, bude protjerao

   ^2i obrati? se k Jahvi, Bogu svome, i poslu?a? - i ti i tvoji sinovi -
   glas njegov iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje u svemu ?to sam ti
   danas naredio,

   ^3tada aee Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat aee se
   tebi i opet aeete sabrati izmed-u svih naroda med-u koje te bude
   rastjerao Jahve, Bog tvoj.

   ^4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande aee
   te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande aee te uzeti.

   ^5Jahve, Bog tvoj, dovest aee te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji
   da je ti zaposjedne?; ueinit aee te sretnijim i brojnijim od oeeva
   tvojih.

   ^6Jahve, Bog tvoj, obrezat aee tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako
   da ljubi? Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve du?e svoje i
   da ?ivi?.

   ^7Jahve, Bog tvoj, svalit aee sva ova prokletstva na neprijatelje
   tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili.

   ^8A ti aee? ponovo slu?ati glas Jahvin i vr?iti sve njegove zapovijedi
   koje ti danas dajem.

   ^9Jahve, Bog tvoj, obilno aee te nagrad-ivati u svakom pothvatu ruku
   tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga
   plodnog tla; jer Jahve aee se opet radovati nad tvojim dobrom, kao ?to
   se radovao nad dobrom otaca tvojih,

   ^10kad poslu?a? glas Jahve, Boga svoga, dr?eaei njegove zapovijedi i
   njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obrati?
   Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom du?om svojom.

   ^11Ova zapovijed ?to ti je danas dajem nije za te prete?ka niti je od
   tebe predaleko.

   ^12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko aee se za nas popeti na nebesa,
   skinuti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^13Nije ni preko mora da bi mogao reaei: 'Tko aee preko mora za nas
   poaei, donijeti nam je te nam je objaviti da je vr?imo?'

   ^14Jer, Rijee je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je
   vr?i?.

   ^15Gledaj! Danas preda te stavljam: ?ivot i sreaeu, smrt i nesreaeu.

   ^16Ako poslu?a? zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako
   ih poslu?a? ljubeaei Jahvu, Boga svoga, hodeaei njegovim putovima,
   vr?eaei njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ?ivjet
   aee? i razmno?it aee te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit aee te u zemlji
   u koju ulazi? da je zaposjedne?.

   ^17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslu?a?, nego zastrani? i bude?
   se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao ?tovanje,

   ^18ja vam danas izjavljujem da aeete zaista propasti; neaeete dugo
   ?ivjeti na zemlji u koju aeete, pre?av?i Jordan, uaei da je
   zaposjednete.

   ^19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas
   stavljam: ?ivot i smrt, blagoslov i prokletstvo. ?ivot, dakle, biraj,

   ^20ljubeaei Jahvu, Boga svoga, slu?ajuaei njegov glas, prianjajuaei uz
   njega, da ?ivi? ti i tvoje potomstvo. TOa on je ?ivot tvoj, tvoj dugi
   vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle
   ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da aee im je dati."
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Mojsije dod-e da upravi ove rijeei svemu Izraelu:

   ^2"Meni je danas sto dvadeset godina", - reee im. "Ne mogu vi?e
   izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neaee? prijeaei ovog
   Jordana!'

   ^3Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom aee prijeaei; on aee pred tobom
   potuaei one narode da ih otjerate s posjeda. Jo?ua aee pred tobom iaei,
   kako je Jahve rekao.

   ^4Jahve aee postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom,
   amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uni?ti.

   ^5Pred vas aee ih Jahve polo?iti, a vi aeete s njima postupati prema
   svim naredbama koje sam vam dao.

   ^6Ohrabrite se i budite odlueni! Ne bojte se i nemojte prOedati pred
   njima. TOa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neaee te zapustiti niti
   aee te ostaviti."

   ^7Tada Mojsije zovnu Jo?uu pa mu reee pred svim Izraelom: "Ohrabri se i
   budi odluean! Jer ti aee? iaei s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve
   zakle ocima njihovim da aee im je dati; ti aee? im je predavati u
   ba?tinu.

   ^8Sam Jahve ide pred tobom; on aee s tobom biti; neaee te zapustiti
   niti aee te ostaviti. Ne boj se i ne dr?aei!"

   ^9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveaeenicima, sinovima
   Levijevim, koji su nosili Koveeg saveza Jahvina, i svim izraelskim
   starje?inama.

   ^10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan
   sjenica,

   ^11kad dod-e sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje
   on odabere, proeitaj ovaj Zakon u nazoenosti svega Izraela.

   ^12Saberi narod - ljude, ?ene, djecu i do?ljaka ?to bude u tvojim
   gradovima - da euju i da nauee bojati se Jahve, Boga va?ega, pa da dr?e
   i vr?e sve rijeei ovog Zakona.

   ^13Sinovi njihovi, koji to jo? ne znaju, eut aee i naueit aee bojati se
   Jahve, Boga va?ega, sve vrijeme dok budete ?ivjeli na zemlji ?to aeete
   je, pre?av?i Jordan, zaposjesti."

   ^14Jahve reee Mojsiju: "Evo se bli?i vrijeme tvoje smrti. Zovni Jo?uu i
   nad-ite se u ?atoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jo?ua
   dod-u u ?ator sastanka.

   ^15U ?atoru poka?e se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je
   na ulazu u ?ator.

   ^16Jahve reee Mojsiju: "Evo aee? naskoro poeinuti sa svojim ocima. A
   narod aee se ovaj diaei da eini blud iduaei za tud-im bogovima one
   zemlje u koju aee naskoro uaei; mene aee napustiti i prekr?it aee moj
   Savez ?to ga s njim sklopih.

   ^17I onda aee se izliti moj gnjev na nj. Ostavit aeu ih tada i sakriti
   od njih svoje lice da budu pro?dirani. Snaaei aee ih mnoga zla i
   nevolje i onda aee reaei: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga ?to
   Bog moj nije u mojoj sredini?'

   ^18A ja aeu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla ?to ga
   budu einili okreaeuaei se drugim bogovima.

   ^19Pi?ite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauee Izraelci! Stavi je u
   njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca.

   ^20Kad ih dovedem u zemlju kojom teee med i mlijeko i za koju se zakleh
   ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut aee se oni
   drugim bogovima i njima aee iskazivati ?tovanje; mene aee prezreti i
   prekr?iti moj Savez.

   ^21A kad ih snad-u mnoge nesreaee i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo
   potomstvo neaee nikada zaboraviti, pru?it aee svjedoeanstvo protiv
   njih. Jer znam ja njihove osnove i ?to veae danas snuju, prije nego sam
   ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeaeah."

   ^22Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauei Izraelce pjesmi.

   ^23Nunovu sinu Jo?ui nalo?i: "Ohrabri se i budi odluean! Jer ti aee?
   uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja aeu biti s
   tobom."

   ^24Kad Mojsije napisa rijeei ovoga Zakona u knjigu,

   ^25tada naredi Levijevcima, koji su nosili Koveeg saveza Jahvina:

   ^26"Uzmite knjigu ovoga Zakona i polo?ite je uz Koveeg saveza Jahvina.
   Neka ondje bude svjedokom protiv tebe!

   ^27TOa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu ?iju. Evo i danas, dok
   jo? s vama ?ivim, bunite se protiv Jahve. A kako li neaeete kad ja
   umrem!

   ^28Saberite k meni sve starje?ine svojih plemena i svoje nadglednike da
   na njihove u?i ka?em ove rijeei te da protiv njih uzmem za svjedoke
   nebo i zemlju.

   ^29Jer znam ja da aeete se nakon moje smrti izopaeiti i skrenuti s puta
   koji sam vam odredio; nesreaea aee vas snaaei u buduaeim vremenima kad
   budete einili ?to je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih."

   ^30A onda, na u?i sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja
   rijeei ove pjesme:
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 "Slu?ajte, nebesa, sad aeu govoriti; euj, zemljo, rijeei usta mojih!

   ^2Nek' mi nauk da?di poput ki?e, kao rosa rijee nek' moja pada, kao
   ki?ica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj!

   ^3Jer, Jahvino aeu ime uznositi, a vi Boga na?eg velieajte!

   ^4On je Stijena, djelo mu je savr?eno, jer pravi su svi njegovi putovi.
   Bog je on vjeran i bez zloaee, pravedan je on i praviean.

   ^5Oni mu se iznevjeri?e - nisu mu sinovi, veae nakaze sinovske, porod
   izopaeen i prepreden.

   ^6Tako li uzvraaea? Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac
   tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postoji??

   ^7Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od nara?taja do nara?taja.
   Oca svoga pitaj, i poueit aee te, pitaj starije, pa aee ti kazati.

   ^8Kad je Vi?nji ba?tinu dijelio narodima, kad je razmje?tao sinove
   eovjeeje, odredi im med-e po broju Bo?jih sinova:

   ^9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova ba?tina.

   ^10U zemlji stepskoj on ga je na?ao, u pustinjskoj jezivoj pusto?i.
   Obujmio ga, gajio ga i euvao k'o zjenu oka svoga.

   ^11Poput orla ?to bdi nad gnijezdom, nad svojim orliaeima lebdeaei,
   tako on krila ?iri, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima.

   ^12Jahve sam njega je vodio, tud-eg boga s njim ne bija?e.

   ^13Povede ga po visoejima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade
   mu meda iz peaeine i ulja iz tvrde stijene;

   ^14kravljeg masla i ovejeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova
   ba?anskih i jaraca, sa salom ?itnih bubrega, i napoji ga pjenu?avom
   krvlju gro?d-a.

   ^15Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Je?urun pa se uzritao. Udebljao
   si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu
   svog spasenja.

   ^16Tud-im bozima ueini?e ga ljubomornim, razjari?e ga gnusobama.

   ^17?rtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu
   prije, do?ljacima koji stigo?e nedavno i koje oci njihovi ne ?tovahu.

   ^18Odnemaruje? Stijenu ?to te na svijet dade, ne sjeaea? se vi?e Boga
   koji te rodi!

   ^19Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kaeeri.

   ^20Lice aeu im svoje sakriti, reee, i vidjet aeu ?to aee biti od njih.
   Jer izopaeeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema.

   ^21Ni?tavnim me bogom na ljubomor potako?e, razdra?i?e me ni?tavilima
   svojim, i ja aeu njih ljubomornim ueinit', pukom ni?tavnim, razdra?it
   aeu ih glupim nekim narodom!

   ^22Da, moga gnjeva po?ar je usplamtio i gorjet aee do dubina ?eolskih;
   pro?drijet aee zemlju i sve ?to ona rad-a, sa?eaei joj brda do temelja.

   ^23Nevolje na njih aeu svaliti, na njih aeu svoje istro?iti strijele.

   ^24Od gladi aee umirati, ognjica i po?ast njih aee trovati. Poslat aeu
   na njih zub zvjerinji i otrov zmija ?to prahom gmi?u.

   ^25Vani aee mae zatirati djecu, a strava aee vladati unutra. Ginut aee
   jednako momak i djevojka, dojenee i starac sjedokos.

   ^26Rekoh: U prah aeu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi.

   ^27Ali se bojah ruga du?manskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici,
   pa da ka?u: 'Pobjeda je na?a, nije to Jahvina izvela ruka.'

   ^28Jer narod je to neupuaeen, o?troumlja u njih nema.

   ^29Da su mudri, veae bi se i dosjetili, razabrali ?to ih oeekuje.

   ^30Kako da jedan tisuaeu u bijeg nagna, i deset tisuaea da dvojica
   gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izrueio?

   ^31Al' stijena im nije poput na?e Stijene; osud-eni su na?i
   neprijatelji.

   ^32Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih;
   gro?d-e im je gro?d-e otrovno, grozdovi im grozdovi goreine;

   ^33njihovo je vino otrov zmijski, ?estok jed otrovnice ljute.

   ^34Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeeaaeen u mojim riznicama?

   ^35Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je
   dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bli?i!

   ^36(Pravdu aee Jahve dati svome puku, sa?alit se nad slugama svojim.)
   Vidjet aee da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj.

   ^37Tad aee reaei: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se
   zaklanjahu?

   ^38Oni ?to su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih
   ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zakloni?te!

   ^39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja
   usmraeujem i o?ivljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke
   moje ne izbavlja).

   ^40Da, svoju ruku ja di?em prema nebu i ka?em: Ne bio ja ?iv vjeeito

   ^41ako nao?triv?i mae svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim
   odmazdim du?manima, da naplatim onima koji mene mrze.

   ^42Strijele svoje opojit aeu krvlju i mae moj najest aee se mesa, krvi
   ubijenih i zarobljenih, glava du?manskih vrhovnika.

   ^43Klieite, o nebesa, s njime, obo?avajte ga, sinovi Bo?ji! Klieite,
   puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini.
   Jer aee krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' du?manima,
   naplatit aee od onih koji njega mrze, oeistit' od grijeha zemlju svog
   naroda."

   ^44Dod-e Mojsije s Jo?uom, sinom Nunovim, te izgovori u u?i naroda
   rijeei ove pjesme.

   ^45Kad Mojsije izgovori sve ove rijeei svemu Izraelu,

   ^46reee im: "U srca svoja usadite sve rijeei koje danas uzimam za
   svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih dr?e vr?eaei sve
   rijeei ovoga Zakona.

   ^47TOa nije to za vas prazna rijee jer ona je va? ?ivot. Zbog ove
   rijeei ?ivjet aeete dugo na zemlji koju aeete, pre?av?i Jordan,
   zaposjesti."

   ^48Toga istog dana Jahve reee Mojsiju:

   ^49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji
   nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku ?to aeu je dati u
   posjed Izraelcima.

   ^50Onda umri na gori na koju se uspne? i pridru?i se svojim precima kao
   ?to je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridru?en
   svojima.

   ^51A to zato ?to ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba
   Kade?a, kod voda u pustinji Sinu: niste oeitovali moju svetost med-u
   Izraelcima.

   ^52Zato aee? samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neaee? uaei -
   u zemlju koju dajem Izraelcima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - eovjek Bo?ji - blagoslovi Izraelce
   pred svoju smrt.

   ^2Reee on: "Dod-e Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore
   Parana zasja. Zbog njih dod-e od kade?kih zborova, sa svoga juga sve do
   Obronaka.

   ^3Ipak ti ljubi? narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred
   tvojim su le?ali nogama, i?li tobom predvod-eni."

   ^4(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta
   ba?tinom;

   ^5i bje kralj u Je?urunu kad se sakupi?e glavari narodni, kad se
   sjedini?e plemena Jakovljeva.

   ^6Nek' ?ivi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' ?ivi ?aeica njegovih!

   ^7Evo ?to reee za Judu: Usli?aj, Jahve, glas Judin i privedi ga k
   njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv
   du?mana njegovih.

   ^8O Leviju reee: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime eovjeku milosti
   svoje, koga si u Masi isku?ao, s kojim si se preo kod voda meripskih.

   ^9O ocu svome i majci reee on: Nisam ih vidio! Braaee svoje ne poznaje,
   na svoju se djecu ne osvraee, jer tvoju rijee on je vr?io i tvojega se
   dr?ao Saveza.

   ^10On uei Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podi?e
   kad k tvojim nosnicama i paljenicu na ?rtvenik ti stavlja.

   ^11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih.
   Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' vi?e ne
   ustanu.

   ^12O Benjaminu reee: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poeiva.
   Vi?nji ga ?titi svih njegovih dana, izmed-u njegovih prebiva bregova.

   ^13O Josipu reee: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje
   od onog ?to daje rosa nebeska i ?to se u bezdanima dolje krije!

   ^14Najbolje od onog ?to daruje sunce i ?to mlad-ak novi nosi,

   ^15prvine s drevnih planina i najbolje s vjeenih bre?uljaka,

   ^16ponajbolji rod zemlje i svega ?to je na njoj i milost Onog ?to
   prebiva u grmu. Nek' sve to dod-e na glavu Josipovu, na tjeme
   posveaeenog izmed-u sve braaee!

   ^17K'o prvenac bika on je velieanstven, rozi su mu rogovi bivolji,
   njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mno?tva
   Efrajimova, takve su tisuaee Mana?eove.

   ^18O Zebulunu reee: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u
   ?atorima svojim!

   ^19Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave
   ?rtve jer si?u obilje mora i blago skriveno u pijesku.

   ^20O Gadu reee: Nek' je blagoslovljen tko Gada ra?iri! Poput lavice on
   poeiva razderav?i mi?icu i glavu.

   ^21Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saeuvan dio
   glavarev. Na eelu svega naroda on je do?ao, pravdu Jahvinu izvr?iv?i i
   odluke njegove s Izraelom.

   ^22O Danu reee: Dan je laviae ?to skaee iz Ba?ana.

   ^23O Naftaliju reee: Naftali, milostima nasiaeen, Jahvinim ispunjen
   blagoslovom: more i jug njegovo su vlasni?tvo.

   ^24O A?eru reee: Blagoslovljen bio A?er med-u sinovima! Nek' miljenik
   bude med-u braaeom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaee!

   ^25Nek' ti zasuni budu od gvo?d-a i mjedi i nek' ti mir traje koliko i
   ?ivot!

   ^26Nitko nije kao Bog Je?urunov: po nebesima u pomoae ti jezdi i po
   oblacima u svom velieanstvu!

   ^27Bog vjeeni tvoje je utoei?te, a na zemlji drevna njegova mi?ica pred
   tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uni?ti!'

   ^28U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji
   ?ita i vina, gdje nebesa rosom da?de.

   ^29Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On ?tit je
   tvoj ?to te brani i mae tvoj slavodobitni, du?mani ti se ulaguju, al'
   ti aee? im gazit' po led-ima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac
   Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do
   Dana,

   ^2sav Naftali, kraj Efrajimov i Mana?eov, svu Judinu krajinu do
   Zapadnog mora;

   ^3zatim Negeb, podrueje doline Jerihona - grada palmi - do Soara.

   ^4Potom mu reee Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu,
   Izaku i Jakovu da aeu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je
   pogleda? svojim oeima, ali ti onamo neaee? prijeaei."

   ^5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj
   zapovijedi.

   ^6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana
   dana?njega nitko nije doznao za njegov grob.

   ^7Mojsiju bija?e sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo
   niti mu je snaga popustila.

   ^8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana.
   Potom prod-o?e i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem.

   ^9A Jo?ua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bija?e
   na nj polo?io svoje ruke. Njega su Izraelci slu?ali i einili kako je
   Jahve naredio Mojsiju.

   ^10Ne pojavi se vi?e prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve
   poznavao licem u lice! -

   ^11po svim onim znakovima i eudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je
   Jahve slao da ih ueini na faraonu, na svim slu?benicima njegovim i na
   svoj zemlji njegovoj,

   ^12po onoj moaenoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastra?nim
   djelima koja ueini na oei svega Izraela.
     __________________________________________________________________

Joshua
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reee Jahve Jo?ui, sinu Nunovu,
   pomoaeniku Mojsijevu:

   ^2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijed-i preko toga
   Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.

   ^3Svako mjesto na koje stupi va?a noga dajem vam, kao ?to obeaeah
   Mojsiju.

   ^4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve
   do Velikog mora na suneanom zapadu - sve aee to biti va?e podrueje.

   ^5Nitko neaee odoljeti pred tobom u sve dane tvog ?ivota; ja aeu biti s
   tobom, kao ?to sam bio s Mojsijem, i nikada te neaeu napustiti niti aeu
   te ostaviti.

   ^6Budi odva?an i hrabar jer aee? ti uvesti narod ovaj da primi u
   ba?tinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da aeu im je dati.

   ^7Samo budi odva?an i hrabar da sve ueini? vjerno prema naredbama koje
   ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreaei od toga ni desno ni lijevo da
   bi ti bilo sretno sve ?to poduzme?.

   ^8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmi?ljaj o njoj danju i
   noaeu, kako bi vjerno dr?ao sve ?to je u njoj napisano: samo aee? tada
   biti sretan i uspjet aee? u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio:

   ^9odva?i se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pod-e?,
   s tobom je Jahve, Bog tvoj."

   ^10Tada zapovijedi Jo?ua glavarima narodnim:

   ^11"Prod-ite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi
   bra?nenice jer aeete za tri dana prijeaei preko Jordana da biste
   primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog va?, daje u ba?tinu.'"

   ^12Zatim reee Jo?ua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena
   Mana?eova:

   ^13"Sjetite se onoga ?to vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada
   vam je rekao: 'Jahve, Bog va?, hoaee da poeinete i daje vam ovu zemlju.

   ^14Va?e ?ene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao
   Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate
   naoru?ani poaei pred svojom braaeom da im pomognete,

   ^15sve dok Jahve ne dade da poeinu i va?a braaea, kao i vi, i dok ne
   zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog va?. Tada se mo?ete vratiti u
   zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na
   drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'"

   ^16Oni odgovore Jo?ui: "Sve ?to nam zapovjedi?, ueinit aeemo, i kuda
   nas god po?alje?, poaei aeemo.

   ^17Kao ?to smo slu?ali Mojsija, tako aeemo se pokoravati i tebi. Samo
   neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao ?to bija?e s Mojsijem!

   ^18Tko se god usprotivi tvome glasu i ne poslu?a tvojih rijeei u svemu
   ?to mu zapovjedi? neka bude pogubljen. Samo ti budi odva?an i hrabar!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jo?ua, sin Nunov, posla potajno iz ?itima dvojicu uhoda s nalogom:
   "Idite, izvidite podrueje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuaeu
   bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoaee.

   ^2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigo?e noaeas ovamo neki
   ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju."

   ^3Tada kralj jerihonski poruei Rahabi: "Izvedi ljude koji su do?li k
   tebi, koji su u?li u tvoj dom, jer su do?li uhoditi svu zemlju."

   ^4Ali ?ena uze ona dva eovjeka, sakri ih i reee: "Istina, ti su ljudi
   do?li k meni, ali ja nisam znala odakle su.

   ^5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odo?e i ja ne znam kamo
   su krenuli. Po?urite za njima jer ih jo? mo?ete stiaei."

   ^6A ona ih bija?e izvela na krov i sakrila pod netrveni lan ?to ga je
   ondje razastrla.

   ^7I po?ure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza
   preko rijeke; a kad je potjera izi?la, zatvore se za njima gradska
   vrata.

   ^8Dok jo? oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov

   ^9i reee im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve
   uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi ?itelji ovoga kraja.

   ^10Jer eusmo kako je Jahve isu?io vodu Crvenoga mora pred vama kada ste
   iza?li iz Egipta, i ono ?to ste ueinili dvojici kraljeva amorejskih s
   druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste.

   ^11Kad smo euli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam
   se suprotstavi jer Jahve, Bog va? - on je Bog gore na nebesima i dolje
   na zemlji.

   ^12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da aeete i vi ueiniti milost domu oca
   moga, kao ?to i ja ueinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak

   ^13da aeete ostaviti na ?ivotu moga oca i moju majku, braaeu moju i
   sestre moje i sve njihovo i da aeete nas izbaviti od smrti."

   ^14Odgovori?e joj ljudi: "?ivotom svojim jameimo za vas, samo ako nas
   ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat aeemo ti milost i
   vjernost."

   ^15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuaea bila
   uz bedem i ona je do bedema stanovala.

   ^16Jo? im reee: "Pod-ite prema gori da vas potjera ne nad-e i krijte se
   ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim
   putem."

   ^17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako aeemo ti ispuniti zakletvu kojom si
   nas zaklela:

   ^18kad ud-emo u zemlju, poslu?i se ovim znakom: prive?i ovu crvenu
   vrpcu za prozor kroz koji nas spu?ta? i sakupi kod sebe, u kuaei, svoga
   oca, i svoju majku, i svoju braaeu, i svu svoju rodbinu.

   ^19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuaee, krv njegova na
   glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko
   ostane s tobom u kuaei, krv njegova neka padne na glave na?e - mi aeemo
   biti krivci ako ga se tko rukom dotakne.

   ^20Ako pak izda? ovu na?u stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas
   zaklela."

   ^21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odo?e,
   a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.

   ^22Oni odo?e i dod-o?e u goru i ondje ostado?e tri dana dok se ne vrati
   potjera; tra?ila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje
   na?la.

   ^23Tada se vrate i one dvije uhode: sid-u s gore, prijed-u preko rijeke
   i dod-u k Jo?ui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu ?to im se
   dogodilo.

   ^24I reko?e Jo?ui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je
   njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Urani Jo?ua i sa svim sinovima Izraelovim krene od ?itima. I stignu
   do Jordana pa ondje prije prelaza prenoaee.

   ^2Poslije tri dana prod-u starje?ine kroz tabor i zapovjede puku:

   ^3"Eim ugledate Koveeg saveza Jahve, Boga va?ega, i sveaeenike levite
   koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pod-ite za njim.

   ^4Tako aeete znati put kojim vam je iaei, jer tim putem jo? nikada
   niste i?li. Ali izmed-u vas i Koveega neka bude razmak do dvije tisuaee
   lakata. I da mu se niste pribli?ili."

   ^5A Jo?ua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer aee sutra Jahve
   ueiniti eudesa med-u vama."

   ^6A sveaeenicima Jo?ua zapovjedi: "Dignite Koveeg saveza i nosite ga
   pred narodom." I digo?e Koveeg saveza i ponije?e ga pred narodom.

   ^7Jahve reee Jo?ui: "Danas te poeinjem uzvisivati pred oeima svega
   Izraela, neka znaju da sam s tobom kao ?to bijah s Mojsijem.

   ^8Ti pak zapovjedi sveaeenicima koji nose Koveeg saveza:' Kada stignete
   do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'"

   ^9Tada reee Jo?ua Izraelcima: "Prid-ite i eujte rijeei Jahve, Boga
   svojega."

   ^10I reee Jo?ua: "Po ovomu aeete spoznati da je med-u vama Bog ?ivi: on
   aee goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Peri?ane, Girga?ane,
   Amorejce i Jebusejce.

   ^11Evo, Koveeg saveza Gospodara sve zemlje proaei aee pred vama preko
   Jordana.

   ^12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz
   svakoga plemena.

   ^13Eim stopala sveaeenika koji nose Koveeg Jahve, Gospodara sve zemlje,
   stupe u Jordan, razdijelit aee se voda Jordana, i ona ?to teee odozgo
   ustavit aee se kao nasip.'"

   ^14Kad je narod krenuo iz svojih ?atora da prijed-e preko Jordana,
   ponesu sveaeenici Koveeg saveza pred njim.

   ^15A kad su nosaei Koveega stigli do Jordana i kada su sveaeenici koji
   su nosili Koveeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme ?etve kad
   se Jordan prelijeva preko svojih obala -

   ^16voda ?to je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada
   Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda ?to je otjecala dolje u
   Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema
   Jerihonu.

   ^17Sveaeenici koji su nosili Koveeg saveza Jahvina stajahu na suhu
   usred Jordana i prela?a?e Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijed-e
   preko rijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Po?to je sav narod pre?ao preko Jordana, reee Jahve Jo?ui:

   ^2"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga,

   ^3i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje
   stoje noge sveaeenika - dvanaest kamenova koje aeete ponijeti sa sobom
   i polo?iti na mjestu gdje budete noaeas prenoaeili.'"

   ^4Tada pozva Jo?ua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmed-u sinova
   Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga eovjeka,

   ^5i reee im: "Idite pred Koveeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i
   neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena
   Izraelovih.

   ^6To aee biti na spomen med-u vama. Kad vas jednoga dana budu pitala
   va?a djeca: '?to vam znaee ovi kamenovi?'

   ^7reaei aeete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Koveegom saveza
   Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo aee kamenje biti vjeeni
   spomen sinovima Izraelovim."

   ^8Izraelci ueine kako im je zapovjedio Jo?ua, uzmu dvanaest kamenova iz
   sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio
   Jo?ui: prenesu ih do svoga noaei?ta i polo?e ondje.

   ^9Zatim Jo?ua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su
   stajale noge sveaeenika koji su nosili Koveeg saveza. Ondje stoje i
   danas.

   ^10Sveaeenici koji su nosili Koveeg saveza stajali su usred Jordana,
   sve dok se nije izvr?ilo sve ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui da narod
   izvr?i, sasvim onako kao ?to Mojsije bija?e naredio Jo?ui. A narod je
   ?urno prelazio.

   ^11Po?to je sav narod pre?ao, prijed-u i sveaeenici s Koveegom saveza
   Jahvina i krenu pred narodom.

   ^12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova u
   bojnoj opremi stanu na eelo sinova Izraelovih, kao ?to im bija?e
   zapovjedio Mojsije.

   ^13Oko eetrdeset tisuaea naoru?anih ljudi pre?lo je pred Jahvom da se
   bori na Jerihonskim poljanama.

   ^14Toga dana uzvisi Jahve Jo?uu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu,
   kao nekoae Mojsija, u sve dane njegova ?ivota.

   ^15Jahve reee Jo?ui:

   ^16"Zapovjedi sveaeenicima koji nose Koveeg saveza neka izad-u iz
   Jordana."

   ^17Tada Jo?ua zapovjedi sveaeenicima: "Izad-ite iz Jordana!"

   ^18A eim su sveaeenici koji su nosili Koveeg saveza Jahvina iza?li
   isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje
   mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala.

   ^19Narod je iza?ao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se
   utaborio u Gilgalu, istoeno od Jerihona.

   ^20A onih dvanaest kamenova ?to su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jo?ua
   postavi u Gilgalu.

   ^21Tada reee Izraelcima: "Ako potomci va?i upitaju jednoga dana svoje
   oeeve: '?to znaei ovo kamenje?' -

   ^22vi ih poueite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu pre?ao preko Jordana

   ^23jer je Jahve, Bog va?, osu?io pred vama vodu Jordana dok ne
   prijed-oste, kao ?to je ueinio Jahve, Bog va?, s Morem crvenim kad ga
   je osu?io pred nama dok ne prijed-osmo.

   ^24A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moaena ruka
   Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Po?to su euli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i
   svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osu?io Jordan
   pred Izraelcima dok ne prijed-o?e, zastade im srce i nestade im
   juna?tva pred Izraelcima.

   ^2U to vrijeme Jahve reee Jo?ui: "Naeini sebi kamene no?eve i ponovo
   obre?i Izraelce."

   ^3Jo?ua naeini sebi kamene no?eve i obreza Izraelce na bre?uljku
   Aralotu.

   ^4A evo za?to ih je Jo?ua obrezao: sve ljudstvo ?to je izi?lo iz
   Egipta, sve ?to moga?e nositi oru?je, pomrlo je na putu kroz pustinju.

   ^5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na
   putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta,

   ^6jer su eetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrije?e
   svi za oru?je sposobni koji bijahu izi?li iz Egipta; nisu slu?ali glasa
   Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oei neaee vidjeti zemlju koju
   je obeaeao njihovim ocima - zemlju u kojoj teee mlijeko i med.

   ^7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jo?ua obrezao:
   nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo.

   ^8Kad je bio obrezan sav narod, poeivali su u taboru sve dok nisu
   ozdravili.

   ^9Tada reee Jahve Jo?ui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I
   prozva se ono mjesto Gilgal sve do na?ih dana.

   ^10Izraelci se, dakle, utabori?e u Gilgalu i ondje na Jerihonskim
   poljanama proslavi?e Pashu uveeer eetrnaestoga dana u mjesecu.

   ^11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda
   one zemlje: beskvasna kruha i pr?ena zrnja.

   ^12I mOana je prestala padati eim su poeeli jesti plodove zemlje. Tako
   Izraelci nisu vi?e imali mane, nego su se te godine hranili plodovima
   zemlje kanaanske.

   ^13Kad se Jo?ua pribli?io gradu Jerihonu, podi?e oei i ugleda eovjeka
   kako pred njim stoji s isukanim maeem u ruci. Jo?ua mu pristupi i upita
   ga: "Jesi li ti s nama ili s na?im neprijateljima?"

   ^14A on odgovori: "Ne, ja sam vod-a vojske Jahvine i upravo sam do?ao
   ..." Tada Jo?ua pade nieice, pokloni mu se i reee: "?to zapovijeda?
   Gospodaru, sluzi svome?"

   ^15A vod-a vojske Jahvine odgovori Jo?ui: "Skini obuaeu s nogu svojih,
   jer je sveto mjesto na kojem stoji?." I Jo?ua ueini tako.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Jerihon staja?e silno utvrd-en i zatvoren pred sinovima
   Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio.

   ^2Tada Jahve reee Jo?ui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja
   njegova s ratnicima.

   ^3Svi vi ratnici obid-ite oko grada jedanput na dan. Tako einite ?est
   dana.

   ^4A sedam sveaeenika neka nose pred Koveegom sedam truba od ovnujskih
   rogova. Sedmoga dana obid-ite sedam puta oko grada, a sveaeenici neka
   trube u trublje.

   ^5Pa kad ote?uaei zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, eim euje glas
   trube, podigne silnu bojnu viku. I sru?it aee se gradski bedemi, a
   narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nad-e."

   ^6Jo?ua, sin Nunov, pozva k sebi sveaeenike i reee im: "Uzmite Koveeg
   saveza, a sedam sveaeenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih
   pred Koveegom Jahvinim."

   ^7A narodu reee: "Pod-ite i obid-ite oko grada, a ratnici neka idu pred
   Koveegom Jahvinim."

   ^8I bi kako je Jo?ua zapovjedio narodu. Pod-e sedam sveaeenika noseaei
   trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Koveeg Jahvin id-a?e
   za njima.

   ^9Ratnici pod-o?e pred sveaeenicima koji su trubili u trube, a
   zalaznica krenu za Koveegom. Stupali su tako dok se glas truba
   razlijegao.

   ^10A narodu bija?e zapovjedio Jo?ua govoreaei: "Ne vieite i ne dajte
   glasa od sebe i nijedna rijee neka se ne euje iz va?ih usta dok vam ne
   ka?em: 'Vieite!' Tada neka odjekne bojna vika."

   ^11I naredi da Koveeg Jahvin obid-e jednom oko grada pa da se vrate u
   tabor i ondje prenoaee.

   ^12Sutradan urani Jo?ua, a sveaeenici ponesu Koveeg saveza.

   ^13A sedam sveaeenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih
   pod-u pred Koveegom Jahvinim. Iduaei trubili su u trube, ratnici id-ahu
   pred njima, a zalaznica pak za Koveegom Jahvinim dok su trube
   odjekivale.

   ^14Tako i drugog dana obid-u jednom oko grada pa se vrate natrag u
   tabor. Tako su einili ?est dana.

   ^15A sedmoga dana zorom ustanu i obid-u oko grada istim onakvim redom
   sedam puta. Samo su toga dana obi?li oko grada sedam puta.

   ^16Za sedmog obilaska sna?no zatrube sveaeenici u rogove, a Jo?ua reee
   narodu: "Klieite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad!

   ^17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uni?tenju sa svime ?to
   je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane ?iva i svi koji budu s njom
   u kuaei, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali.

   ^18A euvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti ?to
   ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i
   unesreaeili ga.

   ^19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i ?eljezno posud-e neka bude
   posveaeeno Jahvi i pohranjeno u riznicu."

   ^20Tada povika narod i odjeknu?e trube. Kada se zaori glas truba i
   bojni povici naroda, pado?e bedemi i narod prodrije u grad, svatko
   odande gdje se na?ao, i osvoji?e ga.

   ^21I tada izvr?i?e kletvu ni?teaei o?tricom maea sve ?to bija?e u
   gradu: mu?ko i ?ensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad.

   ^22A onoj dvojici ?to su uhodili zemlju reee Jo?ua: "Idite u kuaeu one
   bludnice pa izvedite ?enu sa svima njezinima, kako joj se zakleste."

   ^23I mladi ljudi, uhode, odo?e te izvedo?e Rahabu, njezina oca i
   njezinu majku, braaeu i svu rodbinu. Izvedo?e sve njezine i smjesti?e
   ih izvan izraelskog tabora.

   ^24Spali?e grad i sve ?to bija?e u njemu: uze?e samo srebro, zlato,
   tueano i ?eljezno posud-e i stavi?e u riznicu Doma Jahvina.

   ^25Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo po?tedi Jo?ua.
   Ona ostade med-u Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje
   je poslao Jo?ua da uhode Jerihon.

   ^26Tada izreee Jo?ua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve eovjek
   koji poku?a da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu,
   podizao mu vrata na svome mezimcu!"

   ^27Jahve je bio s Jo?uom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ali se sinovi Izraelovi te?ko ogrije?i?e o "herem", jer je Akan, sin
   Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od
   ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove.

   ^2Jo?ua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji le?i istoeno od Betela,
   i reee im: "Uzid-ite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odo?e te izvidje?e
   Aj.

   ^3Vrativ?i se k Jo?ui, reko?e mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod;
   dvije do tri tisuaee ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muei onamo sav
   narod, jer je ondje malo svijeta."

   ^4Pod-e onamo oko tri tisuaee ljudi od svega naroda, ali su morali
   pobjeaei pred onima iz Aja.

   ^5Ajani pobi?e oko trideset i ?est ljudi i tjerali su ih ispred svojih
   vrata do ?ebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao
   da mu je voda u ?ilama.

   ^6Razdrije Jo?ua haljine svoje i baci se nieice pred Koveegom Jahvinim,
   i ostade tako do veeeri, on i starje?ine u Izraelu, posuv?i glave
   pepelom.

   ^7Tada reee Jo?ua: "Jao, Gospode Jahve, za?to si preveo ovaj narod
   preko Jordana? Da nas preda? u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo
   sreaee da smo stali s onu stranu Jordana!

   ^8Oprosti, Gospode! ?to drugo da reeem kad je Izrael okrenuo led-a pred
   svojim neprijateljima?

   ^9Ako to euju Kanaanci i ostali ?itelji zemlje, udru?it aee se protiv
   nas da zbri?u ime na?e sa zemlje. ?to aee?, dakle, ueiniti za veliko
   ime svoje?"

   ^10A Jahve odgovori Jo?ui: "Ustani! Za?to si pao nieice?

   ^11Izrael je sagrije?io: prekr?ili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista,
   uze?e ukleto, porobi?e, posakriva?e i prisvoji?e.

   ^12I zato Izraelci ne mogu izdr?ati pred svojim neprijateljima, okreaeu
   led-a pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu vi?e biti s
   vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete.

   ^13Ustani! Sazovi narod na posveaeenje i reci mu: Posvetite se za
   sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi,
   Izraele; i neaee? izdr?ati pred svojim neprijateljima sve dok ne
   odstranite kletvu iz svoje sredine.'

   ^14Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje
   odredi Jahve priaei aee rod za rodom, a onda iz roda koji oznaei Jahve
   pristupit aee obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaei Jahve
   pristupit aee eovjek za eovjekom.

   ^15I tko se tada nad-e s ukletom stvari, neka se spali on i sve ?to mu
   pripada, jer je prekr?io Savez Jahvin i osramotio Izraela."

   ^16Urani Jo?ua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupi?e i otkri
   se pleme Judino.

   ^17Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronad-e se rod
   Zerahov. Pristupi?e obitelji roda Zerahova, domaaein jedan za drugim, i
   pronad-o?e obitelj Zabdijevu.

   ^18Naposljetku naredi Jo?ua da pristupi obitelj Zabdijeva, mu?karac
   jedan za drugim, i prona?ao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina
   Zerahova, od plemena Judina.

   ^19Tada reee Jo?ua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i
   priznaj mu ?to si ueinio; objasni ?to si ueinio i nemoj mi ni?ta
   tajiti."

   ^20Akan reee Jo?ui: "Zaista, ja sagrije?ih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo
   ?to sam ueinio:

   ^21vidjeh u plijenu lijep ?inearski pla?t, dvije stotine srebrnjaka i
   zlatnu ?ipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi.
   Eno je sve zakopano usred moga ?atora, a srebro je odozdo."

   ^22Tada uputi Jo?ua poslanike, koji otrea?e u ?ator. I gle, sve bija?e
   zakopano u ?atoru, a odozdo srebro.

   ^23Uzmu sve iz ?atora i donesu Jo?ui i starje?inama Izraelovim i
   prostrije?e sve pred Jahvu.

   ^24Tada uze Jo?ua Akana, sina Zerahova, i srebro, pla?t i zlatnu ?ipku,
   i sve sinove i kaeeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, ?ator
   njegov i sve ?to bija?e njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih
   sav Izrael.

   ^25Reee Jo?ua: "Kako si ti nas unesreaeio, tako danas tebe unesreaeio
   Jahve!" I kamenova ga sav Izrael.

   ^26Potom navali?e na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se
   Jahve ubla?i od svoga ?estoka gnjeva. Zbog toga se dogad-aja prozva ono
   mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada reee Jahve Jo?ui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve
   ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja,
   njegov narod, grad i zemlju njegovu.

   ^2Ueini s Ajem i s njegovim kraljem kao ?to si ueinio s Jerihonom i
   njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i
   njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s led-a."

   ^3Spremi se Jo?ua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je
   trideset tisuaea junaka i poslao ih noaeu;

   ^4dade im zapovijed: "Pazite! Poaei aeete u zasjedu gradu s led-a, ali
   da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni.

   ^5A ja i sav narod koji me prati primaknut aeemo se gradu; i kada ljudi
   iz Aja izad-u pred nas, mi aeemo kao i prije pobjeaei ispred njih.

   ^6Oni aee onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer aee
   misliti: 'Bje?e ispred nas kao i prije.'

   ^7Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog va?, predat aee
   vam ga u ruke.

   ^8Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Ueinite to po Jahvinoj
   zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih."

   ^9Jo?ua ih posla i oni odo?e u zasjedu te se smjesti?e izmed-u Betela i
   Aja, gradu sa zapada. A Jo?ua provede noae med-u narodom.

   ^10Uraniv?i, Jo?ua ujutro prebroja narod i pod-e sa starje?inama
   Izraelovim pred narodom na Aj.

   ^11Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa
   sjevera, tako da je izmed-u njih i mjesta bila ravnica.

   ^12Jo?ua uze oko pet tisuaea ljudi i namjesti zasjedu izmed-u Betela i
   Aja, gradu sa zapadne strane.

   ^13A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je
   njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jo?ua opet provede noae usred
   naroda.

   ^14Kad je sve to vidio ajski kralj, po?uri se te izad-e on i sav njegov
   narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili
   da je iza grada namje?tena zasjeda.

   ^15Tada Jo?ua i sav Izrael nagnu bje?ati kao da su ih pobijedili. I
   bje?ali su putem prema pustinji.

   ^16Ajani nato pozva?e sve iz grada i dado?e se za njima u potjeru te,
   goneaei Jo?uu, odvoje se od grada.

   ^17I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije po?ao za Izraelcima.
   Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce.

   ^18Tada reee Jahve Jo?ui: "Zamahni kopljem ?to ti je u ruci prema Aju:
   predajem ti ga u ruke." I podi?e Jo?ua koplje ?to mu bje?e u ruci i
   zamahnu prema gradu.

   ^19I tek ?to je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potree prema
   gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale.

   ^20Kada se oni iz Aja obazre?e, imado?e ?to vidjeti: dim se dizao iz
   grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteaei ni tamo ni amo.
   Tada se narod koji je bje?ao prema pustinji okrenuo prema
   progoniteljima.

   ^21Vidjev?i Jo?ua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se di?e
   dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja.

   ^22Njihovi su im iza?li u susret iz grada, i tako se oni iz Aja nad-o?e
   posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bi?e pobijeni
   tako te ni jedan ne ostade ?iv niti uteee.

   ^23A kralja Aja uhvati?e ?iva i dovedo?e ga Jo?ui.

   ^24Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u
   pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi pado?e od maea, vrati?e se
   Izraelci u Aj i sasjeko?e maeem sve ?to bje?e u njemu.

   ^25Bilo je dvanaest tisuaea onih koji su izginuli toga dana, ljudi i
   ?ena - sav Aj.

   ^26Jo?ua nije spu?tao ruke kojom bija?e zamahnuo kopljem sve dok nisu
   poubijani svi stanovnici Aja.

   ^27Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele med-u sobom Izraelci,
   kao ?to je Jahve zapovjedio Jo?ui.

   ^28Jo?ua spali Aj i ueini ga za sve vijeke ru?evinom, pustim mjestom do
   danas.

   ^29Kralja ajskoga objesi o drvo do veeeri. O zapadu suneanom zapovjedi
   Jo?ua te skinu?e truplo s drveta, baci?e ga pred gradska vrata i
   nabaca?e na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas.

   ^30Tada podi?e Jo?ua ?rtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu,

   ^31kao ?to je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima
   Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: ?rtvenik od
   grubog kamena, neklesanog ?eljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi ?rtva
   paljenica i prieesnica.

   ^32Tu na kamenju Jo?ua prepi?e Zakon Mojsijev koji bje?e napisan za
   sinove Izraelove.

   ^33I sav Izrael i njegove starje?ine, glavari narodni i suci, do?ljaci
   i domaaei, stanu s obje strane Koveega prema sveaeenicima i levitima
   koji su nosili Koveeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a
   polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema
   obredu koji zapovjedi Mojsije.

   ^34Tada proeita Jo?ua svaku rijee Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve
   kako je napisano u knjizi Zakona.

   ^35Nije Jo?ua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve
   proeitao pred saborom svih Izraelaca, pred ?enama, djecom i do?ljacima
   koji su i?li s njima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 O tim su dogad-ajima euli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u
   Gorju, u ?efeli i du? eitave obale Velikoga mora sve do Libanona:
   Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Peri?ani, Hivijci, Jebusejci -

   ^2pa se svi udru?i?e da slo?no udare protiv Jo?ue i Izraela.

   ^3A stanovnici Gibeona, poueeni onim ?to Jo?ua ueini Jerihonu i Aju,

   ^4dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje
   magarce stare vreaee i vinske mje?ine, poderane i zakrpane.

   ^5Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuaeu i vrgli na se staru
   odjeaeu. Sav kruh ?to su ga ponijeli na put bija?e suh i razdrobljen.

   ^6Stigo?e Jo?ui u gilgalski tabor i reko?e njemu i ljudima Izraelcima:
   "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama."

   ^7Ali ljudi Izraelci ka?u tim Hivijcima: "Tko zna ne ?ivite li mo?da
   med-u nama? Kako aeemo, dakle, sklopiti savez s vama?"

   ^8A oni odgovore Jo?ui: "Tvoje smo sluge!" Jo?ua ih upita: "Tko ste i
   odakle dolazite?"

   ^9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve,
   Boga tvojega: euli smo za slavu njegovu i za sve ?to je ueinio u Egiptu

   ^10i za ono ?to je ueinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s
   onu stranu Jordana - Sihonu, kralju he?bonskom, i Ogu, kralju ba?anskom
   u A?tarotu.

   ^11Tada nam reko?e na?e starje?ine i svi u na?oj zemlji: 'Opskrbite se
   hranom za put, pod-ite im u susret i recite im: Va?e smo sluge,
   sklopite dakle savez s nama.'

   ^12Evo na?ega kruha: vruae smo ponijeli na put od kuaea svojih kada smo
   krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen.

   ^13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veae
   poderali; i haljine na?e i obuaea veae su tro?ni od dalekog puta."

   ^14I povjerova?e im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuaei Jahvu ?to aee
   im reaei.

   ^15Jo?ua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da aee ih
   po?tedjeti. I glavari se na to zakunu.

   ^16A poslije tri dana, po?to su sklopili s njima savez, saznalo se da
   su im susjedi i da ?ive usred Izraela.

   ^17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su
   bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim.

   ^18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice
   zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poee rogoboriti
   protiv glavara.

   ^19Tada svi glavari reko?e zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom,
   Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati.

   ^20Evo ?to aeemo: pustimo ih da ?ive, kako nas ne bi stigla srd?ba zbog
   zakletve kojom smo se zakleli."

   ^21Jo? dometnu?e glavari: "Neka ?ive i neka budu drvosjeee i vodono?e
   svoj zajednici." Sva zajednica prihvati ?to reko?e glavari.

   ^22Jo?ua pozva Gibeonce i reee im: "Za?to nas prevariste govoreaei:
   'Vrlo smo daleko od vas', kad eto ?ivite usred nas?

   ^23Zato aee sada na vama biti kletva i nikada neaee nestati med-u vama
   ropstva: bit aeete drvosjeee i vodono?e za Dom Boga moga."

   ^24Oni odgovore Jo?ui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama,
   slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu,
   da aee vam dati svu zemlju i da aee istrijebiti ispred vas sve
   stanovnike ove zemlje; silno smo se upla?ili od vas za svoje ?ivote i
   zato smo ueinili ovo.

   ^25I sada smo, evo, u tvojim rukama: ueini s nama ?to misli? da je
   dobro i pravo."

   ^26A on im je ueinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih
   nisu pobili.

   ^27I od toga dana naredi im Jo?ua da sijeku drva i nose vodu, sve do
   danas, za zajednicu i za ?rtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A kad eu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jo?ua zauzeo Aj i da
   ga je izrueio "heremu", kletom uni?tenju, kao ?to je ueinio s Jerihonom
   i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona ueinili mir s Izraelom i
   ukljueili se med-u njih,

   ^2vrlo se upla?i, jer je Gibeon bio znaeajan kao kakav kraljevski grad,
   veaei od Aja, a svi ?itelji njegovi bijahu ratnici.

   ^3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruei Hohamu, kralju hebronskom,
   Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju laki?kom, i Debiru, kralju
   eglonskom:

   ^4"Dod-ite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je ueinio mir
   s Jo?uom i Izraelcima!"

   ^5Udru?i se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj
   hebronski, kralj jarmutski, kralj laki?ki i kralj eglonski; krenu oni i
   sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poenu ga napadati.

   ^6Tada Gibeonci poruei?e Jo?ui u tabor u Gilgalu: "Ne napu?taj svojih
   slugu, nego se po?uri k nama da nas izbavi? i da nam pomogne?, jer su
   se protiv nas udru?ili svi amorejski kraljevi koji ?ive u Gorju."

   ^7I pod-e Jo?ua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci.

   ^8A Jahve reee Jo?ui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i
   nijedan od njih neaee se odr?ati pred tobom."

   ^9I udari na njih Jo?ua iznenadno, po?to je svu noae i?ao od Gilgala.

   ^10I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih te?ko porazi?e kod Gibeona
   i potjera?e prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve
   do Azeke i do Makede.

   ^11A dok su bje?ali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je
   Jahve s neba na njih tueu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo
   ih je vi?e od tuee kamene nego ?to su ih pobili sinovi Izraelovi svojim
   maeevima.

   ^12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati
   se Jo?ua Jahvi i poviee pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona,
   i mjeseee, iznad dola Ajalona!"

   ^13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio
   neprijateljima svojim. Ne pi?e li to u knjizi Pravednika? I stade sunce
   nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.

   ^14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao
   glasu eovjeejem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.

   ^15Potom se vrati Jo?ua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.

   ^16A onih pet kraljeva uteee i sakri se u peaeinu kod Makede.

   ^17Javi?e Jo?ui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peaeini kod
   Makede."

   ^18A Jo?ua reee: "Navalite veliko kamenje peaeini na otvor i postavite
   ljude pred nju da je euvaju.

   ^19A vi se drugi ne zadr?avajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i
   tucite ih s led-a; ne dajte im da ud-u u svoje gradove, jer ih Jahve,
   Bog va?, predade u va?e ruke."

   ^20A kad Jo?ua i sinovi Izraelovi okonea?e bitku te?kim pokoljem -
   utekla im je samo nekolicina pre?ivjelih u tvrde gradove -

   ^21vrati se narod zdrav i eitav k Jo?ui u tabor u Makedi. I nitko vi?e
   ni da pisne protiv sinova Izraelovih.

   ^22Tada reee Jo?ua: "Otvorite ulaz u peaeinu i odande mi izvedite onih
   pet kraljeva."

   ^23I ueine tako, izvedu k njemu iz peaeine onih pet kraljeva: kralja
   jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja laki?kog
   i kralja eglonskog.

   ^24A kad ih izvedo?e, pozva Jo?ua sve Izraelce i reee vojskovod-ama
   koji su ga pratili: "Prid-ite i stanite svojim nogama na vratove ovih
   kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove.

   ^25Reee Jo?ua: "Ne bojte se i ne pla?ite se! Hrabri budite i odlueni,
   jer aee tako Jahve ueiniti sa svim va?im neprijateljima s kojima se
   budete borili."

   ^26Potom Jo?ua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli
   su ondje do veeeri.

   ^27A o zalasku suneanom zapovjedi Jo?ua te ih skido?e s drveaea i
   baci?e u istu onu peaeinu u koju se bijahu sklonili te na otvor
   navali?e golemo kamenje, koje je i danas ondje.

   ^28Istoga dana zauze Jo?ua Makedu: udari na grad o?tricom maea i pogubi
   kralja njegova i sve ?ivo u gradu izruei "heremu", kletom uni?tenju, ne
   pu?tajuaei da itko utekne. I ueini s kraljem makedskim kao ?to je
   ueinio s kraljem jerihonskim.

   ^29Ode zatim Jo?ua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju.

   ^30I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji o?tricom
   maea pobi sve ?ivo u njoj; ne po?tedje nikoga, a s kraljem Libne ueini
   ?to i s kraljem jerihonskim.

   ^31Potom ode Jo?ua i svi Izraelci iz Libne u Laki?, opsjede ga i
   napade.

   ^32Jahve predade Laki? u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobi?e
   o?tricom maea sve ?ivo u njemu, onako kao ?to su ueinili s Libnom.

   ^33Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Laki?u, ali Jo?ua porazi
   njega i njegov narod tako te nitko ne pre?ivje.

   ^34Jo?ua krenu zatim sa svim Izraelcima od Laki?a na Eglon. Opsjedo?e
   grad i napado?e ga.

   ^35Osvoji?e ga jo? istoga dana i pobi?e sve o?tricom maea. Sve ?ivo
   izruei?e kletom uni?tenju, kako su ueinili s Laki?em.

   ^36Onda Jo?ua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga.

   ^37Osvoji?e ga i pobi?e sve o?tricom maea, kralja i stanovni?tvo u svim
   mjestima koja mu pripadaju, ne po?tedjev?i nikoga. Ueini s njime kao s
   Eglonom. Grad sa svim svojim stanovni?tvom bi izrueen kletom uni?tenju.

   ^38Napokon krenu Jo?ua i sav Izrael s njim na Debir i napado?e ga.

   ^39Osvoji?e ga i razori?e; kralja njegova i ?itelje okolnih mjesta
   pobi?e o?tricom maea. Kletom uni?tenju izruei?e sve njegovo
   stanovni?tvo. Ne po?tedje?e nikoga. I ueini Jo?ua s Debirom i njegovim
   kraljem kao ?to je ueinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i
   njezinim kraljem.

   ^40Tako je Jo?ua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, ?efelu i Visoeje
   - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi pre?ivjelih, veae izruei kletom
   uni?tenju sve ?to je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov.

   ^41I pobi ih Jo?ua sve od Kade? Barnee do Gaze i sav kraj Go?en do
   Gibeona.

   ^42Sve tamo?nje kraljeve i zemlje njihove zauze Jo?ua ujedanput, jer se
   za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov.

   ^43Naposljetku se Jo?ua i sav Izrael vrati?e u tabor u Gilgalu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kad je sve to euo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja
   od Madona, i kralja od ?imrona, i kralja od Ak?afa,

   ^2i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi ju?no od Kinereta, i u
   ?efeli, i na uzvi?icama Dora prema moru;

   ^3Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Peri?ane i Jebusejce u
   planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi.

   ^4Svi oni izad-u sa svim svojim eetama, s mno?tvom ?to ga bija?e kao
   pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima.

   ^5Udru?e se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama
   Meroma da se bore protiv Izraela.

   ^6Tada Jahve reee Jo?ui: "Ne boj se njih, jer aeu sutra u ovo doba
   ueiniti te aee svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati,
   a bojna im kola ognjem spali."

   ^7Jo?ua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama
   Meroma i udari na njih.

   ^8I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobi?e i protjera?e sve
   do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i
   porazi?e ih tako te nitko ne pre?ivje.

   ^9Jo?ua ueini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im
   ognjem spali.

   ^10U to se vrijeme vrati Jo?ua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi
   maeem. Hasor je nekoae bio glavni grad svima tim kraljevstvima.

   ^11Pobili su sve o?tricom maea, izvr?ujuaei "herem", kletvu. Ne ostade
   ni?ta ?ivo, a Hasor spali?e ognjem.

   ^12Sve gradove onih kraljeva pokori Jo?ua i pobi kraljeve o?tricom
   maea, izvr?ujuaei "herem", kletvu, kao ?to je bio zapovjedio Mojsije,
   sluga Jahvin.

   ^13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim bre?uljcima Izraelci
   nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jo?ua.

   ^14Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeli?e sinovi Izraelovi med-u
   sobom, a sve ljude pobi?e o?tricom maea, istrijebi?e ih i ni ?ive du?e
   ne ostade.

   ^15Sve ?to Jahve bija?e zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je
   Mojsije Jo?ui, a Jo?ua sve izvr?io, ne izostaviv?i ni?ta od svega ?to
   Jahve bija?e zapovjedio Mojsiju.

   ^16Tako je Jo?ua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju
   Go?en, ?efelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove bre?uljke,

   ^17od gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici
   libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio
   ih i pogubio.

   ^18Dugo je vremena ratovao Jo?ua s tim kraljevima.

   ^19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima
   Izraelovim, osim Hivijaca, koji su ?ivjeli u Gibeonu: sve ih zauze?e
   ratom.

   ^20Jahve im bija?e otvrdnuo srca te su iza?li u boj protiv Izraela i
   pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je
   to Jahve bio zapovjedio Mojsiju.

   ^21U ono vrijeme dod-e Jo?ua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona,
   iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova:
   predade ih "heremu", uni?tenju, njih i sve njihove gradove.

   ^22Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih,
   osim u Gazi, u Gatu i A?dodu.

   ^23Jo?ua zauze svu zemlju, kao ?to je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade
   je u ba?tinu Izraelu podijeliv?i je po plemenima. I konaeno zemlja
   poeinu od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Izraelci i osvojili
   njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore
   Hermona, sa svom Arabom na istoku:

   ^2Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u He?bonu; njegovo se
   kraljevstvo protezalo od Aroera, koji le?i na rubu doline potoka
   Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje
   je granieilo s Amoncima;

   ^3i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do
   Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haje?imotu; i dalje na jugu do
   obronaka Pisge.

   ^4Med-a?io s njime Og, kralj ba?anski, jedan od posljednjih Refaimaca;
   stolovao je u A?tarotu i Edreju.

   ^5A vladao je gorom Hermonom i Salkom, eitavim Ba?anom sve do ge?urske
   i maakadske med-e te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona,
   kralja he?bonskoga.

   ^6Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao
   je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu
   plemenu te polovini plemena Mana?eova.

   ^7A ovo su zemaljski kraljevi ?to su ih pobijedili Jo?ua i sinovi
   Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj
   ravnici pa do gore Halaka, koja se di?e prema Seiru, a tu je zemlju
   Jo?ua dao u ba?tinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima,

   ^8u Gorju, u ?efeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu:
   zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, peri?ansku, hivijsku i
   jebusejsku:

   ^9jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan;

   ^10jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan;

   ^11jarmutski kralj, jedan; laki?ki kralj, jedan;

   ^12eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan;

   ^13debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan;

   ^14hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan;

   ^15kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan;

   ^16makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan;

   ^17kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan;

   ^18afeeki kralj, jedan; ?aronski kralj, jedan;

   ^19madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan;

   ^20?imron-meronski kralj, jedan; ah?afski kralj, jedan;

   ^21tanaaeki kralj, jedan; megidski kralj, jedan;

   ^22kede?ki kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan;

   ^23dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu,
   jedan;

   ^24tir?ki kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je Jo?ua ostario i odmakao u svojim godinama, reee mu Jahve:
   "Veae si star i vreme?an, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji.

   ^2Evo podrueja ?to jo? preostaju: sve pokrajine filistejske i sva
   zemlja ge?urska;

   ^3od ?ihora, ?to je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a
   raeuna se kao podrueje Kanaanaca; pet kne?evina filistejskih: Gaza,
   A?dod, A?kelon, Git i Ekron; zatim Avijci

   ^4na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do
   Afeka i do med-e amorejske;

   ^5onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u
   podno?ju gore Hermona do Lebo Hamata.

   ^6Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve
   Sidonce otjerat aeu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu
   zemlju u ba?tinu, kao ?to sam ti zapovjedio.

   ^7Razdijeli, dakle, tu zemlju u ba?tinu med-u devet plemena i polovinu
   plemena Mana?eova."

   ^8Druga polovina plemena Mana?eova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo,
   primi?e svoju ba?tinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na
   istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako:

   ^9od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred
   doline, svu visoravan od Medebe do Dibona;

   ^10sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u He?bonu,
   sve do med-e sinova Amonovih;

   ^11i Gilead, i krajinu ge?ursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i
   sav Ba?an do Salke;

   ^12a u Ba?anu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u A?tarotu i Edreju i
   bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao.

   ^13Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Ge?urce i Maakance, pa tako
   ostado?e Ge?urci i Maakanci usred Izraela sve do dana?njega dana.

   ^14Samo plemenu Levijevu ne dade ba?tine: Jahve, Bog Izraelov, njegova
   je ba?tina, kao ?to je rekao.

   ^15Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim
   porodicama.

   ^16Primili su zemlju od Aroera, koji le?i uz obalu potoka Arnona, i od
   grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe;

   ^17He?bon sa svim njegovim gradovima koji le?e na visoravni: Dibon,
   Bamot Baal, Bet Baal Meon;

   ^18Jahas, Kedemot, Mefaat;

   ^19Kirjatajim, Sibmu i Seret Ha?ahar na gori iznad doline;

   ^20Bet Peor, A?dot Hapisgu, Bet Haje?imot;

   ^21sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog
   kralja, koji je vladao u He?bonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove
   midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su
   ?ivjeli u toj zemlji;

   ^22i vraea Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi o?tricom
   maea s ostalim ?rtvama.

   ^23Med-a sinova Rubenovih bija?e Jordan. To je bila ba?tina sinova
   Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova.

   ^24Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po
   porodicama njihovim.

   ^25Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje
   sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi,

   ^26i od He?bona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do
   pokrajine Lo-Debar;

   ^27a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak
   kraljevstva Sihona, kralja he?bonskoga; Jordan s obalom sve do kraja
   Kineretskoga mora, na istoenoj strani Jordana.

   ^28To je ba?tina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela
   njihova.

   ^29Mojsije je dao dio polovini plemena Mana?eova po njegovim
   porodicama.

   ^30Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Ba?an, sve kraljevstvo
   Oga, kralja ba?anskoga, i sva Sela Jairova ?to su u Ba?anu - ?ezdeset
   gradova.

   ^31A polovina Gileada, A?tarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u
   Ba?anu, pripali su sinovima Makira, sina Mana?eova, i to polovini
   sinova Makirovih po njihovim porodicama.

   ^32Tako je Mojsije bio podijelio ba?tine na Moapskim poljanama, s druge
   strane Jordana, istoeno od Jerihona.

   ^33Levijevu plemenu ne dade Mojsije ba?tine: Jahve, Bog Izraelov,
   njihova je ba?tina, kao ?to im je sam rekao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Ovo je ?to su dobili u ba?tinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj
   - ?to su im razdijelili u ba?tinu sveaeenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov,
   i glavari porodica izraelskih plemena.

   ^2?drijebom su razdijelili ba?tinu, kao ?to je Jahve odredio preko
   Mojsija, med-u devet plemena i polovinu desetoga plemena.

   ^3Mojsije je odredio ba?tinu dvama plemenima i polovini desetog plemena
   s onu stranu Jordana, a levitima nije dao ba?tine med-u njima.

   ^4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Mana?eovo i Efrajimovo. A
   levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i
   pa?njake za njihovu stoku i za blago njihovo.

   ^5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su ueinili sinovi Izraelovi
   pri diobi zemlje.

   ^6Sinovi Judini pristupe k Jo?ui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov,
   Keni?anin, reee mu: "Ti zna? ?to je Jahve rekao Mojsiju, eovjeku
   Bo?jem, za mene i za tebe u Kade? Barnei.

   ^7Bilo mi je eetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz
   Kade? Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvje?aee kako sam
   najbolje znao.

   ^8Braaea koja su po?la sa mnom upla?ila su srce naroda, ali sam ja
   vr?io volju Jahve, Boga svojega.

   ^9I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja
   pripast aee tebi i sinovima tvojim u vjeenu ba?tinu, jer si vr?io volju
   Jahve, Boga mojega.'

   ^10I vidi?, Jahve me saeuvao u ?ivotu, kao ?to je rekao. Veae je pro?lo
   eetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeaeao Mojsiju, dok je Izrael
   jo? i?ao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina,

   ^11ali sam jo? i danas sna?an kao ?to sam bio onoga dana kad me Mojsije
   poslao kao uhodu. Kao nekoae, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da
   odem i da se vratim.

   ^12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeaeao onoga dana. Sam si
   euo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi.
   Ako je Jahve sa mnom, protjerat aeu ih, kako je to obeaeao Jahve."

   ^13Tada ga Jo?ua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u
   ba?tinu.

   ^14Hebron je pripao u ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Keni?aninu, sve
   do danas, jer je Kaleb vr?io volju Jahve, Boga Izraelova.

   ^15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bija?e velik eovjek med-u
   Anakovcima. I poeinu zemlja od rata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dio ?to je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama,
   bija?e prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem
   jugu.

   ^2A ju?na im med-a i?la od kraja Slanoga mora od zaljeva ?to je na
   jugu;

   ^3izlazila je onda ju?no od Akrabimskog uspona, pru?ala se preko Sina i
   uzlazila ju?no od Kade? Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i
   odatle okretala prema Karkai,

   ^4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije
   izbijala na more. To vam je ju?na med-a.

   ^5Na istoku je med-a bila: Slano more do u?aea Jordana. Sjeverna je
   med-a poeinjala od Slanog mora kod u?aea Jordana.

   ^6Odatle je med-a uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu,
   i?la gore na Kamen Bohana, sina Rubenova.

   ^7Med-a se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na
   sjever prema Gelilotu, koji le?i naprama Adumimskom usponu, ju?no od
   Potoka; dalje je med-a prolazila prema vodama En-?eme?a te izlazila kod
   En-Rogela.

   ^8Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku,
   to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu
   gleda na dolinu Hinon i le?i na sjevernom kraju doline Refaima.

   ^9S vrha te gore zavijala je med-a na izvor Neftoah te izlazila prema
   gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat
   Jearimu.

   ^10Od Baale med-a je okretala na zapad prema gori Seiru i onda,
   prolazeaei sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spu?tala se u
   Bet-?eme? te i?la k Timni.

   ^11Dalje je med-a tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema
   ?ikronu, prelazila visove Baale, pru?ala se do Jabneela da konaeno
   izbije na more.

   ^12Zapadna je med-a Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova
   Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim.

   ^13Kaleb, sin Jefuneov, primi dio med-u sinovima Judinim, kako je Jahve
   naredio Jo?ui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih -
   Hebron.

   ^14Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: ?e?aja, Ahimana i Talmaja,
   potomke Anakove.

   ^15Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoae zvao Kirjat Sefer.

   ^16Tada reee Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat aeu mu svoju
   kaeer Aksu za ?enu."

   ^17Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju
   kaeer Aksu za ?enu.

   ^18Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca zatra?i polje. Ona
   sid-e s magarca, a Kaleb je upita: "?ta hoaee??"

   ^19Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi
   i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^20To je bila ba?tina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim.

   ^21Med-a?ni su gradovi plemena sinova Judinih, du? edomske med-e prema
   jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur;

   ^22Kina, Dimona, Adada;

   ^23Kede?, Hasor Jitnan;

   ^24Zif, Telem, Bealot;

   ^25Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor);

   ^26Amam, ?ema, Molada;

   ^27Hasar Gada, He?mon, Bet-Pelet;

   ^28Hasar ?ual, Beer ?eba s pripadnim podruejima;

   ^29Baala, Ijim, Esem;

   ^30Eltolad, Kesil, Horma;

   ^31Siklag, Madmana, Sansana;

   ^32Lebaot, ?elhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim
   selima.

   ^33U Dolini: E?taol, Sora, A?na;

   ^34Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam;

   ^35Jarmut, Adulam, Soko, Azeka;

   ^36?aarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: eetrnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^37Senan, Hada?a, Migdal-Gad;

   ^38Dilean, Hamispe, Jokteel;

   ^39Laki?, Boskat, Eglon;

   ^40Kabon, Lahmas, Kitli?;

   ^41Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: ?esnaest gradova s njihovim
   selima.

   ^42Libna, Eter, A?an;

   ^43Jiftah, A?na, Nesib;

   ^44Keila, Akzib i Mare?a: devet gradova s njihovim selima.

   ^45Ekron s naseljima i selima njegovim;

   ^46od Ekrona pa do Mora, sve ?to se nalazi pokraj A?doda, s njihovim
   selima;

   ^47A?dod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima
   njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je med-a.

   ^48A u Gori: ?amir, Jatir, Soko;

   ^49Dana, Kirjat Sefer (to je Debir);

   ^50Anab, E?temoa, Anim;

   ^51Go?en, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^52Arab, Duma, E?ean;

   ^53Janum, Bet-Tapuah, Afeka,

   ^54Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim
   selima.

   ^55Maon, Karmel, Zif, Juta;

   ^56Jizreel, Jokdeam, Zanoah;

   ^57Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima.

   ^58Halhul, Bet-Sur, Gedor;

   ^59Maarat, Bet-Anot, Eltekon: ?est gradova s njihovim selima. Tekoa,
   Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem,
   Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima.

   ^60Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim
   selima.

   ^61U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka;

   ^62Hanib?an, Slani grad i En-Gedi: ?est gradova s njihovim selima.

   ^63A Jebusejce koji su ?ivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati
   sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do
   danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sinovima Josipovim pripao je ?drijebom posjed: od Jordana kod
   Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori;

   ^2od Betel-Luza med-a se nastavljala podruejem Arkijaca do Atarota.

   ^3Potom se spu?tala na zapad do jafletske med-e, sve do Donjeg
   Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more.

   ^4To je bila ba?tina Josipovih sinova: Mana?ea i Efrajima.

   ^5Podrueje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: med-a
   ba?tine njihove prema istoku i?la je od Atrot Adara pa do Gornjega
   Bet-Horona.

   ^6Odatle se pru?ala do mora ... (i?la na) Mikmetat na sjeveru i
   zavijala dalje na istok prema Taanat ?ilu i prolazila s istoene strane
   do Janoaha.

   ^7Od Janoaha spu?tala se u Atarot i Naarat i onda, dotieuaei se
   Jerihona, udarala na Jordan.

   ^8Od Tapuaha i?la je ta med-a prema zapadu do potoka Kane te izbijala
   na more. To je bila ba?tina plemena sinova Efrajimovih po njihovim
   porodicama.

   ^9A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i jo?
   odvojene gradove usred ba?tine sinova Mana?eovih.

   ^10Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru. Tako
   su Kanaanci ostali med-u sinovima Efrajimovim do danas, ali im bija?e
   nametnuta tlaka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 ?drijebom je dopao i dio plemenu Mana?eovu, jer je Mana?e bio
   prvenac Josipov. Makiru, prvencu Mana?eovu, ocu Gileadovu - bija?e on
   ratnik bez premca - pripade Gilead i Ba?an.

   ^2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Mana?eovi po svojim porodicama:
   sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi ?ekemovi,
   sinovi Heferovi i sinovi ?emidini. To su mu?ki potomci Mana?ea, sina
   Josipova, po svojim porodicama.

   ^3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Mana?eova,
   nije imao sinova nego samo kaeeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla,
   Milka i Tirsa.

   ^4One dod-o?e pred sveaeenika Eleazara i pred Jo?uu, sina Nunova, i
   pred glavare govoreaei: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade
   ba?tina med-u na?om braaeom." I dado?e im po Jahvinoj zapovijedi
   ba?tinu med-u braaeom njihova oca.

   ^5Tako je dopalo Mana?eu deset dijelova, povrh gileadske i ba?anske
   zemlje, koje su s onu stranu Jordana.

   ^6Kaeeri Mana?eove dobi?e ba?tinu med-u njegovim sinovima, a zemlja
   gileadska pripala je drugim sinovima Mana?eovim.

   ^7Med-a je Mana?eova i?la od A?era do Mikmetata, koji le?i nasuprot
   ?ekemu, a zatim zavijala desno prema Ja?ibu na izvoru Tapuahu.

   ^8Pokrajina Tapuah pripada?e Mana?eu, ali sam Tapuah na med-i
   Mana?eovoj pripada?e sinovima Efrajimovim.

   ^9Med-a je silazila do potoka Kane. Ju?no od potoka bili su i ovi
   gradovi ?to su Efrajimovim sinovima pripadali izmed-u Mana?eovih
   gradova; a zemlja se Mana?eova nalazila na sjeveru i izbijala na more.

   ^10Podrueje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Mana?eu, a more im
   bi med-a; na sjeveru su granieili s A?erom, a s Jisakarom na istoku.

   ^11Mana?eu pripadahu u Jisakaru i A?eru: Bet-?ean sa svojim selima,
   Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici
   En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima,
   stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podrueja.

   ^12Ali Mana?eovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su
   Kanaanci ostali u tom kraju.

   ^13Ali kad su ojaeali sinovi Izraelovi, nametnu?e Kanaancima tlaku, ali
   ih nisu uspjeli protjerati.

   ^14Obrate se tada Josipovi sinovi Jo?ui i upitaju: "Za?to si nam dao u
   ba?tinu prema jednom ?drijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i
   Jahve nas dosad blagoslivljao?"

   ^15Jo?ua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, pod-ite u ?umu i
   kreite ondje sebi zemlje u peri?koj i refaimskoj krajini, ako vam je
   pretijesna gora Efrajimova."

   ^16A sinovi Josipovi reko?e: "Gora nam ova neaee biti dosta, a svi
   Kanaanci koji ?ive u ravnici imaju ?eljezna kola, oni ?to su u
   Bet-?eanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj."

   ^17Tada odgovori Jo?ua domu Josipovu, i Efrajimu i Mana?eu: "Vi ste
   brojan narod i imate silnu snagu. Zato neaee? dobiti samo jedan
   ?drijeb:

   ^18neka gora bude tvoja. Ako je ?umovita, iskrei je pa aee obronci biti
   posjed doma tvoga. Istjerat aee? sigurno Kanaance ako i imaju ?eljezna
   kola, ako i jesu jaki."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u ?ilo, i ondje razape?e
   ?ator sastanka. Sva im se zemlja pokorila.

   ^2Ali ostade med-u sinovima Izraelovim jo? sedam plemena koja nisu
   primila svoje ba?tine.

   ^3Tada im reee Jo?ua: "Dokle aeete oklijevati da pod-ete i zaposjednete
   zemlju koju vam je dao Jahve, Bog va?ih otaca?

   ^4Izaberite po tri eovjeka iz svakoga plemena, a ja aeu ih poslati da
   popi?u svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni,

   ^5razdijelit aeu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome
   podrueju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru.

   ^6A vi raspi?ite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim
   ?drijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom na?im.

   ^7Leviti neaee imati dijela med-u vama jer je sveaeeni?tvo Jahvino
   njihova ba?tina; a Gad, Ruben i polovina plemena Mana?eova primili su
   svoju ba?tinu na istoenoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije,
   sluga Jahvin."

   ^8Spreme se ti ljudi na put, a Jo?ua zapovjedi onima koji su po?li
   popisati zemlju: "Idite i obid-ite svu zemlju i opi?ite je, pa se onda
   vratite k meni da bacim ?drijeb ovdje pred Jahvom u ?ilu."

   ^9Odo?e oni ljudi, prod-o?e zemljom i u knjigu popisa?e sve gradove u
   sedam dijelova, pa se vrati?e k Jo?ui u tabor u ?ilu.

   ^10A Jo?ua baci za njih ?drijeb u ?ilu pred Jahvom i ondje razdijeli
   Jo?ua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim.

   ^11I pade ?drijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama:
   utvrdi se da je njihov dio izmed-u dijela sinova Judinih i sinova
   Josipovih.

   ^12Sjeverna im se med-a protezala od Jordana te i?la uza sjeverni
   obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavr?avala se u
   pustinji Bet-Avenu.

   ^13Odatle je i?la k Luzu, k ju?nom obronku Luza, to jest Betela;
   spu?tala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je ju?no od Donjeg
   Bet-Horona.

   ^14Med-a se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore
   koja se di?e nasuprot Bet-Horonu s juga, i svr?avala se kod Kirjat
   Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna
   strana.

   ^15Ju?na se strana poeinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pru?ala
   na zapad k vrelu Neftoahu;

   ^16potom se spu?tala med-a do kraja gore koja je prema dolini
   Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom
   uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela.

   ^17Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-?eme? i doticala
   Gelilot, koji se di?e prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen
   Bohana, sina Rubenova.

   ^18Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i
   silazila do Arabe.

   ^19Dalje je tekla med-a uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svr?avala
   se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do ju?nog kraja Jordana. To je
   ju?na med-a.

   ^20Jordan je pak bio med-a s istoene strane. To je ba?tina sinova
   Benjaminovih, s njihovim med-ama unaokolo po porodicama njihovim.

   ^21Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu:
   Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis;

   ^22Bet-Haaraba, Samarajim, Betel;

   ^23Avim, Para, Ofra;

   ^24Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima.

   ^25Gibeon, Rama, Beerot;

   ^26Mispe, Kefira i Mosa;

   ^27Rekem, Jirpeel, Tarala;

   ^28Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: eetrnaest
   gradova s njihovim selima. To je ba?tina sinova Benjaminovih po
   porodicama njihovim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Drugi ?drijeb izad-e za ?imuna, za pleme sinova ?imunovih po
   porodicama njihovim: njihova je ba?tina bila usred sinova Judinih.

   ^2Dodijeljena im je kao ba?tina: Beer ?eba, ?eba, Molada;

   ^3Hasar ?ual, Bala, Esem;

   ^4Eltolad, Betul, Horma,

   ^5Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa,

   ^6Bet-Lebaot i ?aruhen: trinaest gradova i njihova sela.

   ^7Ajin, Rimon, Eter i A?an: eetiri grada s njihovim selima.

   ^8I sva naselja ?to su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba.
   To je ba?tina plemena sinova ?imunovih po porodicama njihovim.

   ^9Ba?tina je sinova ?imunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio
   dodijeljen sinovima Judinim bija?e za njih prevelik. Zato su sinovi
   ?imunovi dobili svoju ba?tinu usred njihova podrueja.

   ^10Treaei ?drijeb izad-e za sinove Zebulunove po porodicama njihovim:
   njihovo je podrueje sezalo do Sarida,

   ^11odakle im se med-a na zapadu penjala do Marale, doticala Dabe?et i
   dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu.

   ^12Od Sarida je med-a okretala prema istoku, sve do med-e Kislot
   Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije.

   ^13A odatle je i?la opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin,
   izlazila na Rimon i vraaeala se do Nee.

   ^14Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavr?avala se u dolini
   Jiftah-Elu.

   ^15Pa Katat, Nahalal, ?imron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s
   njihovim selima.

   ^16To je bila ba?tina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^17Eetvrti je ?drijeb iza?ao za Jisakara, za sinove Jisakarove po
   njihovim porodicama.

   ^18A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, ?unem;

   ^19Hafarajim, ?ion, Anaharat;

   ^20Harabit, Ki?jon, Ebes;

   ^21Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases.

   ^22Potom med-a dotiee Tabor, ?ahasimu i Bet-?eme? i izlazi na Jordan:
   ?esnaest gradova s njihovim selima.

   ^23To je ba?tina plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi s njihovim selima.

   ^24Peti ?drijeb izid-e za pleme sinova A?erovih po njihovim porodicama.

   ^25Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Ak?af,

   ^26Alamelek, Amad, Mi?al. Na zapadu je med-a doticala Karmel i ?ihor
   Libnat.

   ^27Zatim je okretala prema suneanom istoku do Bet-Dagona i doticala se
   Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom
   i Neielom i dosezala slijeva Kabul,

   ^28pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona.

   ^29Med-a je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je
   okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaaeala je Mehaleb, Akzib,

   ^30Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima.

   ^31To je ba?tina plemena sinova A?erovih po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^32?esti ?drijeb izad-e za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama.

   ^33Njihova med-a ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami
   Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan.

   ^34Potom med-a okreaee na zapad k Aznot Taboru i pru?a se odande prema
   Hukoku; na jugu se dotiee Zebuluna, na zapadu A?era, na istoku Jordana.

   ^35Utvrd-eni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret;

   ^36Adama, Rama, Hasor,

   ^37Kede?, Edrej, En-Hasor;

   ^38Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-?eme?: devetnaest gradova s
   njihovim selima.

   ^39To je ba?tina plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti
   gradovi i njihova sela.

   ^40Izad-e sedmi ?drijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim.

   ^41Podrueje ba?tine njihove bilo je: Sora, E?taol, Ir ?eme?,

   ^42?aalabin, Ajalon, Jitla,

   ^43Elon, Timna, Ekron,

   ^44Elteke, Gibeton, Baalat,

   ^45Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon,

   ^46Me-Hajarkon i Harakon s podruejem prema Jafi.

   ^47Ali podrueje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare
   Danovi sinovi na Le?em, osvoje ga i sve pobiju o?tricom maea;
   zaposjednu grad, nastane se u njemu i Le?em prozovu Dan, po imenu Dana,
   oca svoga.

   ^48To je ba?tina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im
   gradovi i sela njihova.

   ^49Kada zavr?e diobu zemlje ?drijebom i utvrde njezine med-e, dadu
   Izraelci Jo?ui, sinu Nunovu, ba?tinu u svojoj sredini.

   ^50Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi ?elio:
   Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u
   njemu.

   ^51To su ba?tine koje su sveaeenik Eleazar i Jo?ua, sin Nunov, i
   glavari izraelskih plemena podijelili ?drijebom med-u plemena izraelska
   u ?ilu, pred Jahvom, na vratima ?atora sastanka. Tako je zav?ena
   razdioba zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jahve reee Jo?ui:

   ^2"Ka?i sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoei?ta
   za koje sam vam govorio preko Mojsija,

   ^3da bi onamo mogao pobjeaei ubojica koji nehotice ubije koga i da vam
   budu utoei?ta od krvnoga osvetnika.

   ^4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska
   vrata i neka starje?inama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga
   prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje aee prebivati med-u njima.

   ^5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izrueiti ubojicu u njegove
   ruke: tOa nehotice je ubio svoga bli?njega, a ne iz mr?nje.

   ^6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice
   ili do smrti velikoga sveaeenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se
   ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je
   utekao.'"

   ^7I posvete Kede? u Galileji, u Naftalijevoj gori; ?ekem u Efrajimovoj
   gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori.

   ^8S druge strane Jordana, istoeno od Jerihona, odrede Beser u pustinji,
   u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i
   Golan u Ba?anu od plemena Mana?eova.

   ^9To su bili gradovi odred-eni svim Izraelcima i do?ljacima koji borave
   med-u njima: ovamo je mogao uteaei svaki koji nehotice drugoga ubije, a
   da sam ne pogine od osvetnieke ruke dok ne izad-e na sud, pred
   zajednicu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Pod-o?e tada glavari levitskih obitelji k sveaeeniku Eleazaru i
   Jo?ui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela.

   ^2I reko?e im u ?ilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko
   Mojsija da nam se dadu gradovi gdje aeemo ?ivjeti i pa?njaci oko njih
   za na?u stoku."

   ^3Izraelci dado?e levitima od svoje ba?tine, po zapovijedi Jahvinoj,
   ove gradove s njihovim pa?njacima.

   ^4Izid-e, dakle, ?drijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima
   sveaeenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, ?imunova
   i Benjaminova;

   ^5ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ?drijebom po porodicama deset
   gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Mana?eova.

   ^6Sinovi Ger?onovi dobi?e po porodicama trinaest gradova od plemena
   Jisakarova, A?erova i Naftalijeva i od polovine plemena Mana?eova u
   Ba?anu.

   ^7Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest
   gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova.

   ^8Tako Izraelci ?drijebom dodijeli?e levitima te gradove s pa?njacima,
   kako bija?e zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^9Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova ?imunovih dodijeljeni
   su bili ovi gradovi koji se poimence navode:

   ^10sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi
   ?drijeb bio za njih,

   ^11pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u
   Judinoj gori, s pa?njacima unaokolo.

   ^12Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veae dana u
   ba?tinu Kalebu, sinu Jefuneovu.

   ^13Sinovima sveaeenika Arona pripade grad-utoei?te Hebron s pa?njacima
   i Libna s pa?njacima;

   ^14Jatir s pa?njacima, E?temoa s pa?njacima,

   ^15Holon s pa?njacima, Debir s pa?njacima,

   ^16A?an s pa?njacima, Juta s pa?njacima, Bet-?eme? s pa?njacima. Dakle,
   devet gradova od ona dva plemena.

   ^17Od plemena Benjaminova: Gibeon s pa?njacima, Geba s pa?njacima,

   ^18Anatot s pa?njacima, Almon s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^19Tako su sveaeenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s
   njihovim pa?njacima.

   ^20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ?drijebom su pripali
   gradovi plemena Efrajimova.

   ^21Dali su im grad-utoei?te ?ekem s pa?njacima njegovim na Efrajimovoj
   gori, zatim Gezer s pa?njacima,

   ^22Kibsajim s pa?njacima, Bet-Horon s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pa?njacima i Gibeton s
   pa?njacima,

   ^24Ajalon s pa?njacima i Gat-Rimon s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^25Od polovine plemena Mana?eova: Tanak s pa?njacima i Jibleam s
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^26U svemu: deset su gradova s pa?njacima dobile porodice ostalih
   sinova Kehatovih.

   ^27Ger?onovim sinovima, porodicama levitskim, dado?e od polovine
   plemena Mana?eova grad-utoei?te Golan u Ba?anu i A?tarot s njihovim
   pa?njacima. Dakle, dva grada.

   ^28Od plemena Jisakarova: Ki?on s pa?njacima, Dabrat s pa?njacima,

   ^29Jarmut s pa?njacima i En-Ganim s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^30Od plemena A?erova: Mi?al s pa?njacima, Abdon s pa?njacima,

   ^31Helkat s pa?njacima i Rehob s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^32Od plemena Naftalijeva: grad-utoei?te Kede? u Galileji s pa?njacima,
   Hamot Dor s pa?njacima i Kartan s pa?njacima. Dakle, tri grada.

   ^33Svega Ger?onovih gradova po porodicama njihovim bija?e trinaest
   gradova s pa?njacima.

   ^34Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od
   plemena Zebulunova: Jokneam s pa?njacima, Kartu s pa?njacima,

   ^35Rimon s pa?njacima, Nahalal s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^36S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dado?e im grad-utoei?te
   Beser s pa?njacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pa?njacima,

   ^37Kedemot s pa?njacima, Mefaat s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^38Od plemena Gadova: grad-utoei?te Ramot u Gileadu s pa?njacima,
   Mahanajim s pa?njacima,

   ^39He?bon s pa?njacima, Jazer s pa?njacima. Dakle, eetiri grada.

   ^40U svemu bija?e dodijeljeno ?drijebom porodicama sinova Merarijevih,
   preostalim levitima, dvanaest gradova.

   ^41Tako usred ba?tine sinova Izraelovih bija?e eetrdeset i osam
   levitskih gradova s pa?njacima.

   ^42Svaki je taj grad imao pa?njake unaokolo. Tako je bilo sa svima
   spomenutim gradovima.

   ^43Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da aee
   je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj.

   ^44I dade im Jahve da otpoeinu u miru na svim med-ama, kako se bija?e
   zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bija?e
   kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke.

   ^45Od svih obeaeanja ?to ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta
   neispunjeno. Sve se ispunilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Tada sazove Jo?ua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena
   Mana?eova

   ^2i reee im: "Izvr?ili ste sve ?to vam je Mojsije, sluga Jahvin,
   zapovjedio i poslu?ali ste me u svemu ?to sam vam zapovjedio.

   ^3Niste ostavili svoje braaee unatoe dugom vojevanju do dana?njega dana
   i vr?ili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega.

   ^4Sada je Jahve, Bog va?, dao mir braaei va?oj, kako im bija?e obeaeao.
   Vratite se sada u svoje ?atore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga
   Jahvin, u ba?tinu s onu stranu Jordana.

   ^5Samo pazite da vr?ite zapovijedi i Zakon ?to vam ga dade Mojsije,
   sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima
   njegovim, da euvate zapovijedi njegove, da se dr?ite uz njega i da mu
   slu?ite svim srcem i svom du?om."

   ^6I blagoslovi ih Jo?ua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje ?atore.

   ^7Mojsije bija?e jednoj polovini plemena Mana?eova dao ba?tinu u
   Ba?anu; a drugoj polovini dade je Jo?ua usred njihove braaee zapadno od
   Jordana. Otpu?tajuaei ih u njihove ?atore, Jo?ua ih blagoslovi.

   ^8I reee im: "Vratite se u svoje ?atore s velikim blagom i s mnogom
   stokom, sa srebrom, zlatom, tueem, ?eljezom i haljinama u izobilju i
   podijelite plijen od neprijatelja svojih s braaeom svojom."

   ^9Vrati?e se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova; odo?e od sinova Izraelovih iz ?ila u zemlji kanaanskoj da
   krenu u zemlju gileadsku, na svoju ba?tinu koju su zaposjeli, kako im
   je zapovjedio Jahve preko Mojsija.

   ^10Kad su stigli do jordanskog podrueja u zemlji kanaanskoj, podigo?e
   sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Mana?eova ?rtvenik na
   Jordanu, ?rtvenik velik, izdaleka se vidio.

   ^11Euli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i
   polovina plemena Mana?eova podigo?e ?rtvenik prema zemlji kanaanskoj,
   kod Jordana, na izraelskoj strani."

   ^12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u ?ilu da pod-u u boj
   na njih.

   ^13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena
   Mana?eova u gileadsku zemlju posla?e Pinhasa, sina sveaeenika Eleazara,

   ^14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga
   plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji med-u
   tisuaeama porodica Izraelovih.

   ^15I kad oni dod-o?e k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini
   plemena Mana?eova u zemlju gileadsku, reko?e im:

   ^16"Evo ?to veli sva zajednica Jahvina: '?to znaei nevjera koju einite
   protiv Jahve, Boga Izraelova? Za?to se odvrgoste danas od Jahve i,
   podigav?i ?rtvenik, za?to se bunite protiv Jahve?

   ^17Zar vam nije dosta zloeina iz Peora, od kojega se nismo oeistili do
   dana dana?njega i zbog kojega je do?ao pomor na zajednicu Jahvinu?

   ^18Ako se danas odvraaeate od Jahve i bunite se danas protiv njega,
   neaee li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu?

   ^19Ili vam je mo?da zemlja va?e ba?tine neeista? Onda prijed-ite u
   zemlju ba?tine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivali?te, i prebivajte
   med-u nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas
   di?uaei sebi ?rtvenik mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega.

   ^20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrije?io o 'herem' te se oborila
   srd?ba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'"

   ^21Tada odgovori?e sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena
   Mana?eova govoreaei plemenskim glavarima Izraelovim:

   ^22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako
   je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju
   pomoae danas;

   ^23ako smo podigli ?rtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo
   ?rtve paljenice, prinosnice i ?rtve prieesnice, neka nam onda sudi
   Jahve!

   ^24Ueinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga aee dana sinovi
   va?i reaei na?ima: ?to vam je zajednieko s Jahvom, Bogom Izraelovim?

   ^25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmed-u
   vas i nas med-u na?u - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi
   sinovi va?i mogli ueiniti da se sinovi na?i odvrate te ne ?tuju Jahvu.

   ^26Zato smo rekli: 'Podignimo ?rtvenik, ali ne za ?rtve paljenice niti
   za klanice,

   ^27nego da bude svjedoeanstvo izmed-u nas i vas, med-u potomcima na?im,
   da ?elimo slu?iti Jahvi paljenicama, klanicama i prieesnicama. Tako da
   ne mognu jednom va?i sinovi reaei na?ima: Nemate dijela s Jahvom.'

   ^28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima na?im, mogli bismo
   odgovoriti: 'Pogledajte slog ?rtvenika Jahvina ?to su ga podigli oci
   na?i ne za ?rtve paljenice ni klanice, nego za svjedoeanstvo izmed-u
   nas i vas.'

   ^29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se
   odvraaeamo od njega di?uaei ?rtvenik za ?rtve paljenice, prinosnice i
   klanice, mimo ?rtvenik Jahve, Boga na?ega, koji je pred njegovim
   Prebivali?tem!"

   ^30Kad sveaeenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena
   koji su bili s njim eu?e rijeei koje im reko?e sinovi Gadovi, sinovi
   Rubenovi i sinovi Mana?eovi, umiri?e se.

   ^31Tada sveaeenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim,
   sinovima Gadovim i sinovima Mana?eovim: "Spoznali smo sada da je Jahve
   med-u nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saeuvali sinove
   Izraelove od kazne Jahvine."

   ^32Sveaeenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odo?e od sinova Rubenovih
   i sinova Gadovih i vrati?e se iz zemlje gileadske u kanaansku k
   sinovima Izraelovim i kaza?e im odgovor.

   ^33Izraelovim sinovima bija?e drag taj odgovor: hvalili su Boga i
   odustali su od nauma da udare na njih i da opusto?e zemlju u kojoj su
   ?ivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi.

   ^34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su ?rtvenik "Ed" -
   "Svjedoeanstvo", jer reko?e: "To je svjedoeanstvo med-u nama: Jahve je
   Bog."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoeine od svih
   neprijatelja unaokolo. I Jo?ua bija?e ostario, za?ao u godine.

   ^2Dozva zato Jo?ua sve Izraelce, starje?ine, glavare, suce i
   upravitelje njihove i reee im: "Ostario sam i odmakao u godinama.

   ^3Vi ste bili svjedoci svega ?to je Jahve, Bog va?, pred va?im oeima
   ueinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog va?, borio se za vas.

   ^4Vidite, razdijelio sam ?drijebom u ba?tinu va?im plemenima sve narode
   koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do
   Velikog mora na zapadu.

   ^5Jahve, Bog va?, sam aee ih goniti ispred vas i otjerat aee ih ispred
   vas i zaposjest aeete njihovu zemlju, kao ?to vam je obeaeao Jahve, Bog
   va?.

   ^6Budite, dakle, postojani i sve evr?aei u tome da euvate i vr?ite sve
   ?to je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni
   desno ni lijevo.

   ^7Ne mije?ajte se s tim narodima koji ostado?e med-u vama; i ne
   spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im
   slu?iti i ne klanjajte se njima.

   ^8Nego se dr?ite Jahve, Boga svoga, kako ste einili do danas.

   ^9Jahve je protjerao ispred vas velike i moaene narode i nitko se nije
   do danas mogao odr?ati pred vama.

   ^10Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuaeu, jer se Jahve, Bog va?,
   borio za vas, kao ?to vam je obeaeao.

   ^11Bri?no pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o va?em
   ?ivotu.

   ^12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji
   preosta?e med-u vama i s njima se pove?ete tazbinom i pomije?ate se s
   njima i oni s vama,

   ^13znajte dobro da aee Jahve, Bog va?, prestati goniti te narode ispred
   vas; oni aee vam postati zamka i mre?a, bit aee bie bokovima va?im i
   trnje oeima va?im, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam
   dade Jahve, Bog va?.

   ^14Evo, ja kreaeem danas na put kojim je svima poaei. Spoznajte i
   priznajte svim srcem svojim i svom du?om svojom: ni jedno od svih
   obeaeanja koja vam je dao Jahve, Bog va?, nije ostalo neispunjeno.

   ^15I kao ?to vam se ispunilo svako obeaeanje ?to vam ga je dao Jahve,
   Bog va?, tako aee Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbri?e s
   lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog va?.

   ^16Ako prekr?ite Savez koji je Jahve, Bog va?, sklopio s vama; ako
   budete slu?ili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut aee gnjev
   Jahvin na vas i nestat aee vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve
   dao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jo?ua potom sabra sva plemena Izraelova u ?ekem; i sazva starje?ine
   Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stado?e pred
   Bogom.

   ^2Tada reee Jo?ua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov:
   'Nekoae su oci va?i, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, ?ivjeli s onu
   stranu Rijeke i slu?ili drugim bogovima.

   ^3Ali sam ja uzeo oca va?ega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga
   kroza svu zemlju kanaansku, umno?io mu potomstvo i dao mu Izaka.

   ^4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i
   sinovi njegovi oti?li su u Egipat.

   ^5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam
   ueinio u njemu i tada sam vas izveo.

   ^6Izveo sam oce va?e iz Egipta i stigli su na more; Egipaeani su
   progonili va?e oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga.

   ^7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmed-u njih i
   Egipaeana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim
   oeima ?to sam ueinio Egipaeanima; zatim ste ostali dugo vremena u
   pustinji.

   ^8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji ?ive s onu stranu Jordana.
   Zarati?e s vama i ja ih dadoh u va?e ruke; uzeli ste u ba?tinu zemlju
   njihovu jer sam ih ja ispred vas uni?tio.

   ^9Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom
   i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune.

   ^10Ali ja ne htjedoh poslu?ati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i
   spasih vas iz njegove ruke.

   ^11Onda ste pre?li preko Jordana i do?li u Jerihon, ali su glavari
   Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Peri?ani, Kanaanci,
   Hetiti, Girga?ani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u va?e
   ruke.

   ^12Pred vama sam poslao str?ljene koji su ispred vas tjerali dva kralja
   amorejska: nema? ?to zahvaliti svome maeu ni svome luku.

   ^13Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste
   gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje
   niste sadili, a danas vas hrane.'

   ^14I zato se sada bojte Jahve i slu?ite mu savr?eno i vjerno! Uklonite
   bogove kojima su slu?ili oci va?i s onu stranu Rijeke i u Egiptu i
   slu?ite Jahvi!

   ^15Med-utim, ako vam se ne svid-a slu?iti Jahvi, onda danas izaberite
   kome aeete slu?iti: mo?da bogovima kojima su slu?ili va?i oci s onu
   stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u eijoj zemlji sada prebivate. Ja
   i moj dom slu?it aeemo Jahvi."

   ^16Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a slu?imo
   drugim bogovima.

   ^17Jahve, Bog na?, izveo je nas i na?e oce iz Egipta, iz doma
   robovanja, i on je pred na?im oeima ueinio velika eudesa i euvao nas
   cijelim putem kojim smo i?li i med-u svim narodima kroz koje smo
   prolazili.

   ^18Jo? vi?e: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji
   su ?ivjeli u ovoj zemlji. I mi aeemo slu?iti Jahvi jer je on Bog na?."

   ^19Tada reee Jo?ua narodu: "Vi ne mo?ete slu?iti Jahvi, jer je on Bog
   sveti, Bog ljubomorni, koji ne mo?e podnijeti va?ih prijestupa ni va?ih
   grijeha.

   ^20Ako ostavite Jahvu da biste slu?ili tud-im bogovima, okrenut aee se
   protiv vas i uni?tit aee vas, po?to vam je bio dobro einio."

   ^21A narod odgovori Jo?ui: "Ne, mi aeemo slu?iti Jahvi!"

   ^22Na to aee Jo?ua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste
   izabrali Jahvu da mu slu?ite." Odgovori?e mu: "Svjedoci smo."

   ^23"Maknite, dakle, tud-e bogove koji su med-u vama i priklonite svoja
   srca Jahvi, Bogu Izraelovu."

   ^24Odgovori narod Jo?ui: "Slu?it aeemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas
   aeemo njegov slu?ati."

   ^25Tako sklopi Jo?ua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i
   zakon. Bilo je to u ?ekemu.

   ^26Jo?ua upisa te rijeei u Knjigu zakona Bo?jega. Zatim uze velik kamen
   i stavi ga ondje pod hrast koji bija?e u sveti?tu Jahvinu.

   ^27Zatim reee Jo?ua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude
   svjedokom jer je euo rijeei ?to ih je govorio Jahve; on aee biti
   svjedok da ne zatajite Boga svoga."

   ^28Tada Jo?ua otpusti narod, svakoga na njegovu ba?tinu.

   ^29Poslije ovih dogad-aja umrije Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi
   od sto deset godina.

   ^30Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Serahu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaa?a.

   ^31Izrael je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka
   starje?ina koje su Jo?uu nad?ivjele i vidjele sva djela ?to ih je Jahve
   ueinio Izraelu.

   ^32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz
   Egipta, pokopali su u ?ekemu, na zemlji?tu koje Jakov bija?e kupio od
   sinova Hamora, oca ?ekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u
   ba?tinu sinova Josipovih.

   ^33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopa?e ga u Gibei, koja je
   pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.
     __________________________________________________________________

Judges
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Jo?uine upita?e Izraelci Jahvu: "Tko aee od nas prvi
   poaei na Kanaance da se protiv njih bori?"

   ^2A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi pod-e; u njegove ruke stavljam
   zemlju."

   ^3Tada Juda reee svome bratu ?imunu: "Pod-i sa mnom u zemlju koja mi je
   dosud-ena u ba?tinu; borit aeemo se protiv Kanaanaca, a potom aeu se ja
   uza te boriti na tvojoj zemlji." I ?imun ode s njim.

   ^4Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Peri?ane te pobi?e u
   Bezeku deset tisuaea ljudi.

   ^5U Bezeku zateko?e Adoni-Sedeka, udari?e na nj i porazi?e Kanaance i
   Peri?ane.

   ^6Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i
   odsjekli mu palce na rukama i nogama.

   ^7Tada reee Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeeenih palaca na
   rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam einio,
   tako mi Bog vraaea." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.

   ^8Zatim Judini sinovi udari?e na Jeruzalem, osvoji?e ga, posjeko?e
   maeem ?itelje i spali?e grad.

   ^9Poslije toga krenu?e Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji
   su ?ivjeli u Gorju, Negebu i u ?efeli.

   ^10Onda Juda ode na Kanaance koji su ?ivjeli u Hebronu - Hebronu bija?e
   nekoae ime Kirjat Arba - i ondje potuee ?e?aja, Ahimana i Talmaja.

   ^11Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoae zvao Kirjat Sefer.

   ^12Tada reee Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat aeu mu svoju
   kaeer Aksu za ?enu."

   ^13Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlad-eg brata Kalebova, i Kaleb mu dade
   svoju kaeer Aksu za ?enu.

   ^14Kad je pri?la mu?u, on je nagovori da u svoga oca i?te polje. Sid-e
   ona s magarca, a Kaleb je upita: "?to hoaee??"

   ^15Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj
   mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.

   ^16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odo?e iz Palmova grada s
   Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada.
   Tu se nastani?e med-u Amaleeanima.

   ^17Potom ode Juda s bratom ?imunom i pobi?e Kanaance koji su ?ivjeli u
   Sefatu i grad izruei?e "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva
   Horma.

   ^18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruejem, ni A?kelona s
   njegovim podruejem, ni Ekrona s njegovim podruejem.

   ^19Jahve bija?e s njim te on osvoji gorje, ali ne moga?e potjerati onih
   u nizini jer imahu ?eljezna kola.

   ^20Kao ?to bija?e odredio Mojsije, dado?e Hebron Kalebu, koji iz njega
   otjera tri sina Anakova.

   ^21A Benjaminovi sinovi ne uspje?e otjerati Jebusejaca koji su ?ivjeli
   u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostado?e u Jeruzalemu s Benjaminovim
   sinovima do dana dana?njega.

   ^22Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bija?e s njima.

   ^23I pleme Josipovo uze izvid-ati Betel. Grad se nekoae zvao Luz.

   ^24Uhode opazi?e eovjeka gdje izlazi iz grada i reko?e mu: "Poka?i nam
   kuda se mo?e u grad, pa aeemo ti biti milostivi."

   ^25On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjeko?e maeem, a onoga
   eovjeka sa svom njegovom obitelji pusti?e da ode.

   ^26Eovjek je oti?ao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga
   Luz. Tako se zove jo? i danas.

   ^27Mana?e nije osvojio Bet-?eana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih
   sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni
   stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih
   sela. Tako su Kanaanci ostali i ?ivjeli u toj zemlji.

   ^28Kad je Izrael ojaeao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije
   mogao otjerati.

   ^29Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su ?ivjeli u Gezeru, tako te
   su Kanaanci tu ?ivjeli med-u njima.

   ^30Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako
   su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bija?e nametnuta
   tlaka.

   ^31Ni A?er nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih
   iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.

   ^32A?erovci su ostali tako med-u Kanaancima, stanovnicima te zemlje,
   jer ih nisu otjerali.

   ^33Naftali nije otjerao stanovnika Bet-?eme?a i Bet-Anata, nego je
   ?ivio med-u Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima
   Bet-?eme?a i Bet-Anata nametnuta tlaka.

   ^34Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih pu?tali da
   sid-u u ravnicu.

   ^35Amorejci su se zadr?ali u Har-Heresu, Ajalonu i ?aalbimu, ali kad je
   ruka Josipova doma ojaeala, bila im je nametnuta tlaka.

   ^36Podrueje Edomaca pru?a se od Akrabimskog uspona do Stijene pa
   navi?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 And-eo Jahvin dod-e iz Gilgala u Bokim i reee: "Izveo sam vas iz
   Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeaeao zaklev?i se ocima
   va?im. Rekao sam: 'Neaeu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.

   ^2A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego ru?ite
   njihove ?rtvenike!' Ali vi niste poslu?ali moga glasa. ?to ste ueinili?

   ^3Zato vam ka?em: neaeu ih odagnati pred vama. Nego, oni aee vas
   tlaeiti i bogovi njihovi bit aee vam zamkom."

   ^4Kad And-eo Jahvin izreee te rijeei svim Izraelcima, narod zakuka i
   zaplaka.

   ^5I tako prozva?e ono mjesto Bokim i ondje prineso?e ?rtve Jahvi.

   ^6Tada Jo?ua otpusti narod i razid-o?e se Izraelci svaki na svoju
   ba?tinu da zaposjednu zemlju.

   ^7Narod je slu?io Jahvi svega vijeka Jo?uina i svega vijeka starje?ina
   koje su nad?ivjele Jo?uu i vidjele sva velika djela ?to ih je Jahve
   ueinio Izraelu.

   ^8Jo?ua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina.

   ^9Sahrani?e ga u kraju ?to ga je ba?tinio u Timnat Heresu, u
   Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaa?a.

   ^10A kada se sav onaj nara?taj pridru?io svojim ocima, naslijedi ga
   drugi nara?taj koji nije mario za Jahvu ni za djela ?to ih je ueinio
   Izraelu.

   ^11Tada su sinovi Izraelovi poeeli einiti ono ?to Jahvi nije po volji i
   slu?ili su baalima.

   ^12Ostavi?e Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje
   egipatske, i pod-o?e za drugim bogovima izmed-u bogova okolnih naroda.
   Klanjahu im se, razgnjevi?e Jahvu.

   ^13Otpali su od Jahve da bi slu?ili Baalu i A?tarti.

   ^14Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaeka?ima da ih
   plijene, izruei ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogo?e
   oduprijeti.

   ^15?to bi god poeeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu
   nesreaeu, kao ?to im je Jahve rekao i kao ?to im se zakleo. I tako
   zapado?e u veliku nevolju.

   ^16Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji
   su ih pljaekali.

   ^17Ali oni ni svojih sudaca nisu slu?ali, nego se iznevjeri?e s drugim
   bogovima te im se klanjahu. Brzo su za?li s puta kojim su i?li oci
   njihovi slu?ajuaei Jahvine zapovijedi; oni nisu einili tako.

   ^18Kada im je podizao suce, Jahve bija?e sa svakim sucem te ih
   izbavlja?e iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka sueeva, jer se
   sa?alilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih
   ugnjetavali.

   ^19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veaeu pokvarenost nego
   njihovi oci. I?li su za drugim bogovima, slu?ili im i klanjali im se,
   ne odustajuaei od svojih opakih djela i postupaka.

   ^20Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reee: "Kad je taj narod
   pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oeeve i nije poslu?ao glasa
   moga,

   ^21ni ja odsad neaeu pred njim potjerati ni jednoga izmed-u naroda ?to
   ih je Jo?ua po svojoj smrti ostavio",

   ^22da bi njima stavio na ku?nju Izraela: hoaee li se ili neaee dr?ati
   Jahvinih putova kao ?to ih se dr?ahu oci njihovi.

   ^23Zato Jahve bija?e ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni
   predao Jo?ui u ruke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima isku?avao
   sinove Izraelove, sve one koji ne iskusi?e ratova kanaanskih.

   ^2Bija?e to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauee
   vje?tinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prija?njih ratova:

   ^3ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci
   koji su ?ivjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.

   ^4Oni su poslu?ili da se isku?a Izrael: da bi se vidjelo hoaee li se
   dr?ati zapovijedi ?to ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.

   ^5Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca,
   Peri?ana, Hivijaca i Jebusejaca;

   ^6?enili se njihovim kaeerima i davali svoje kaeeri njihovim sinovima i
   slu?ili njihovim bogovima.

   ^7I einili su Izraelci ono ?to Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su
   Jahvu, svoga Boga, da bi slu?ili baalima i a?tartama.

   ^8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Ku?anu
   Ri?atajimu, kralju edomskom; i slu?i?e Ku?anu Ri?atajimu osam godina.

   ^9Tad Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja, Otniela,
   sina Kenaza, mlad-ega brata Kalebova, da ih oslobodi.

   ^10Duh Jahvin sid-e na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u
   boj. Jahve mu preda u ruke Ku?ana Ri?atajima, kralja edomskog, i on
   pobijedi Ku?ana Ri?atajima.

   ^11Zemlja je otad bila u miru eetrdeset godina. Poslije smrti Otniela,
   sina Kenazova,

   ^12Izraelci su poeeli opet einiti ?to je zlo u oeima Jahvinim. Zato
   Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moae nad Izraelom, jer su einili
   ?to je zlo pred Jahvom.

   ^13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, pod-e na
   Izraela, potuee ga i osvoji Palmov grad.

   ^14Izraelci su slu?ili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.

   ^15Tada Izraelci zavapi?e Jahvi i Jahve im podi?e izbavitelja - Ehuda,
   sina Gere iz Benjaminova plemena, eovjeka koji bija?e ljevak. I posla?e
   ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.

   ^16A Ehud naeini sebi bode? sa dvije o?trice, lakat dug, i pripasa ga
   pod haljine uz desno bedro.

   ^17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bija?e vrlo debeo.

   ^18Predav?i danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.

   ^19Ali kada je do?ao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reee: "Imam
   ti, kralju, reaei jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su
   uza nj bili izad-u.

   ^20Ehud ud-e. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam.
   Ehud mu reee: "Imam, kralju, za tebe rijee od Boga!" On odmah usta s
   prijestolja.

   ^21Tad Ehud lijevom rukom trgnu bode? s desnog bedra i satjera mu ga u
   trbuh.

   ^22Za o?tricom ud-e sav dr?ak i salo se sklopi za o?tricom, jer Ehud
   nije mogao izvuaei o?tricu iz trbuha. Neeist je izlazila odande.

   ^23Ehud je oti?ao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i
   zakljueao ih.

   ^24Kada je on oti?ao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje
   sobe bijahu zakljueana, reko?e: "Bit aee da je oti?ao na stranu, u
   klijet do hladovite sobe."

   ^25Eekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje
   sobe. Naposljetku uze?e kljue i otvori?e: gospodar im le?ao na tlu,
   mrtav.

   ^26Dok su oni eekali, Ehud je pobjegao, pro?ao veae idole i sklonio se
   u Seiru.

   ^27Eim dod-e u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i
   sid-o?e Izraelci s njim s gore, a on im staja?e na eelu.

   ^28I reee im: "Pod-ite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, va?e
   neprijatelje." Oni krenu?e za njim, zatvori?e Moapcima put preko gazova
   Jordana i ne dado?e nikome prijeko.

   ^29Pobili su u to vrijeme oko deset tisuaea Moabaca, sve kr?nih i
   hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.

   ^30Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bija?e mirna
   osamdeset godina.

   ^31Poslije njega bija?e ?amgar, sin Anatov. On je pobio ?est stotina
   Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali einiti ?to Jahvi nije
   po volji

   ^2i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u
   Hasoru. Vojskovod-a vojsci njegovoj bija?e Sisera, koji je ?ivio u
   Haro?etu Poganskom.

   ^3Tad Izraelci zavapi?e Jahvi. Jer Jabin ima?e devet stotina ?eljeznih
   bojnih kola i te?ko je tlaeio Izraelce dvadeset godina.

   ^4U to vrijeme Izraelu je sudila proroeica Debora, ?ena Lapidotova.

   ^5?ivjela je pod Deborinom palmom izmed-u Rame i Betela u Efrajimovoj
   gori i k njoj su dolazili Izraelci da presud-uje u njihovim sporovima.

   ^6Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kede?a i reee mu:
   "Evo ?to ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor
   i uzmi sa sobom deset tisuaea ljudi izmed-u Naftalijevih i Zebulunovih
   sinova.

   ^7Ja aeu k tebi na Ki?onski potok privuaei Siseru, vojskovod-u Jabinove
   vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te aeu ga predati u
   tvoje ruke.'"

   ^8Barak joj odgovori: "Ako ti pod-e? sa mnom, iaei aeu; ako li ne
   pod-e? sa mnom, ne idem."

   ^9"Idem s tobom", reee mu ona, "ali na putu kojim aee? poaei slava
   neaee tebi pripasti jer aee Jahve ?eni predati u ruke Siseru." Tada
   Debora ustane i pod-e s Barakom u Kede?.

   ^10Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuaea ljudi
   pod-e za njim, a i?la je s njim i Debora.

   ^11Heber Kenijac bija?e se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa,
   tasta Mojsijeva; razapeo je svoj ?ator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko
   od Kede?a.

   ^12Javi?e Siseri da je Barak, sin Abinoamov, iza?ao na goru Tabor.

   ^13Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina ?eljeznih kola, i
   sve ljude koje je doveo od Haro?eta Poganskog do Ki?onskog potoka.

   ^14Debora reee Baraku: "Ustani, evo dana kada aee Jahve predati Siseru
   u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak sid-e s gore Tabora sa
   deset tisuaea ljudi za sobom.

   ^15Jahve zastra?i Siseru, sva njegova kola i eitavu njegovu vojsku,
   koja na?e u bijeg pred maeem Barakovim. Sisera sid-e sa svojih kola i
   pobje?e pje?ice.

   ^16Barak je gonio kola i vojsku sve do Haro?eta Poganskog. Sva je
   Siserina vojska pala od o?trog maea i nijedan eovjek nije umakao.

   ^17Sisera je dotle bje?ao pje?ice prema ?atoru Jaele, ?ene Hebera
   Kenijca, jer izmed-u Jabina, kralja hasorskog, i kuaee Hebera Kenijca
   bija?e mir.

   ^18Jaela izid-e Siseri u susret i reee mu: "Zaustavi se, gospodaru,
   svrati se k meni. Ne boj se nieega!" On svrati k njoj pod ?ator, a ona
   ga pokri pokrivaeem.

   ^19On joj reee: "Daj mi malo vode jer sam ?edan." Ona otvori mijeh s
   mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.

   ^20"Stani na ulazu u ?ator", reee joj on, "pa ako tko naid-e i zapita
   te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'"

   ^21A Jaela, ?ena Heberova, uze ?atorski klin i eekiae u ruke, tiho mu
   se pribli?i i zabi mu klin kroza sljepooeice tako da se zario u zemlju.
   On od iscrpljenosti bija?e tvrdo zaspao i tako umrije.

   ^22I gle, dod-e Barak progoneaei Siseru. Jaela izid-e preda nj i reee
   mu: "Dod-i da ti poka?em eovjeka koga tra?i?." On ud-e k njoj, i gle -
   Sisera le?a?e mrtav, s klinom u sljepooeici.

   ^23Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred
   Izraelcima.

   ^24Ruka Izraelaca postaja?e sve te?a Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga
   nije napokon zatrla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjeva?e ovu pjesmu:

   ^2Ratoborno rasu?e kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod:
   blagoslivljajte Jahvu!

   ^3Eujte, o kraljevi! Poslu?ajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam,
   Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.

   ^4Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednieki kad si kroeio iz polja
   edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom da?djeli.

   ^5Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bo?e Izraelov!

   ^6U dane ?amgara, sina Anatova, u dane Jaele opustje?e putovi; i oni
   koji su putovali, obila?ahu naokolo.

   ^7Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh
   kao majka Izraelu.

   ^8Tud-e bogove sebi izabra?e, i zato im rat stade pred vrata. Za pet
   gradova ne bi nijednog ?tita! Nijednog kralja za eetrdeset tisuaea u
   Izraelu!

   ^9Srce moje kuca za vod-e izraelske, za narod ?to dragovoljno u boj
   kreaee! Blagoslivljajte Jahvu!

   ^10Vi koji na bijelim ja?ete magaricama, na sagovima sjedeaei, i vi
   koji hodite putovima, pjevajte,

   ^11uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroeinstva
   Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin sid-e na vrata.

   ^12Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani,
   Baraee, vodi u roblje porobljivaee svoje, sine Abinoamov!

   ^13Tad sid-e na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaeki.

   ^14Iz Efrajima poteko?e u dolinu, za njima sti?e med-u eete tvoje
   Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni ?to nose ?tap
   zapovjednieki.

   ^15Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali pod-e s Barakom,
   pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^16Za?to si ostao u torovima da slu?a? sred stada svirku frule? Kod
   Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

   ^17Gilead osta s onu stranu Jordana. A za?to je Dan na stranim lad-ama?
   Za?to na obali mora A?er sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?

   ^18Zebulun je narod ?to prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.

   ^19Do?li su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u
   Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobi?e.

   ^20Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.

   ^21Sve otplavi potok Ki?on, potok Ki?on pradavni. Gazi evrsto, moja
   du?o!

   ^22Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!

   ^23"Proklinjite Meroz," And-eo aee Jahvin, "proklinjite ?itelje njegove
   ?to Jahvi nisu u pomoae pritekli, u pomoae Jahvi s junacima."

   ^24Blagoslovljena med-u ?enama bila Jaela, ?ena Hebera Kenijca, med-u
   ?enama ?atora nek' je slavljena!

   ^25On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu
   povlake.

   ^26Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za eekiaeem kovaekim. Udari
   Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooeicu.

   ^27Do nogu pade joj, sru?i se, le?e, do nogu pade joj, sru?i se; i gdje
   pade, mrtav osta.

   ^28Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na re?etku
   jOada: "Dugo mu se kola ne vraaeaju: ?to im je zapreg tako spor?"

   ^29Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:

   ^30"Plijen su na?li pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i
   po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"

   ^31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube
   nek budu kao sunce kada se di?e u svojemu sjaju! I zemlja bija?e mirna
   eetrdeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Opet su Izraelci einili ?to je zlo u Jahvinim oeima; i Jahve ih
   predade u ruke Midjancima za sedam godina.

   ^2Te?ka bija?e ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima,
   Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovi?ta.

   ^3I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleeani
   i sinovi Istoka.

   ^4Utaboriv?i se na njihovoj zemlji, uni?tavali bi rod zemlje sve do
   Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ni?ta da se prehrani, ni ovce ni koze, ni
   vola ni magarca,

   ^5jer dola?ahu sa svojim stadima i svojim ?atorima u takvu mno?tvu kao
   skakavci; ne bija?e broja njima ni njihovim devama; preplavili bi
   zemlju, opusto?ili je.

   ^6Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapi?e
   Jahvi.

   ^7Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca,

   ^8Jahve posla Izraelcima proroka koji im reee: "Ovako ka?e Jahve, Bog
   Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuaee ropstva.

   ^9Ja sam vas oslobodio od ruke Egipaeana i od ruke svih va?ih
   tlaeitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju

   ^10i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog va?. Ne ?tujte bogova Amorejaca u
   kojih zemlji ?ivite. Ali vi ne poslu?aste moga glasa.'"

   ^11And-eo Jahvin dod-e i sjede pod hrast kod Ofre koji pripada?e Joa?u
   Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je p?enicu na tijesku da bi je
   saeuvao od Midjanaca.

   ^12I ukaza mu se And-eo Jahvin i reee mu: "Jahve s tobom, hrabri
   junaee!"

   ^13Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, za?to nas
   sve ovo snad-e? Gdje su sva ona eudesa njegova o kojima nam
   pripovijedahu oci na?i govoreaei: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?'
   A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima."

   ^14Jahve se tad okrenu prema njemu i reee mu: "Idi s tom snagom u sebi
   i izbavit aee? Izraela iz ruke Midjanaca. Ne ?aljem li te ja?"

   ^15"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako aeu izbaviti Izraela?
   Moj je rod najmanji u Mana?eovu plemenu, a ja sam posljednji u kuaei
   svoga oca."

   ^16Jahve mu reee: "Ja aeu biti s tobom te aee? pobijediti Midjance kao
   jednoga."

   ^17Gideon mu reee: "Ako sam na?ao milost u tvojim oeima, daj mi znak da
   ti govori? sa mnom.

   ^18Nemoj otiaei odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te."
   A on odgovori: "Ostat aeu dok se ne vrati?."

   ^19Gideon ode, zgotovi jare i od efe bra?na naeini beskvasne hljebove,
   stavi meso u ko?aricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast.

   ^20And-eo Jahvin reee mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na
   tu stijenu, a juhu prolij." On ueini tako.

   ^21And-eo Jahvin tad uze ?tap ?to ga je dr?ao i vrhom dotaknu meso i
   beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne
   hljebove. And-eo Jahvin nato i?eeze pred njegovim oeima.

   ^22Tad Gideon vidje da je to bio And-eo Jahvin i reee: "Jao, Jahve,
   Gospode! And-ela Jahvina vidjeh licem u lice!"

   ^23Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neaee? umrijeti!"

   ^24Gideon podi?e na tome mjestu ?rtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir".
   ?rtvenik jo? i danas stoji u Ofri Abiezerovoj.

   ^25Iste noaei Jahve reee Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca,
   junca od sedam godina, i razori Baalov ?rtvenik i posijeci gaj pokraj
   njega.

   ^26Potom podigni ?rtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene
   i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima A?ere ?to ih
   u gaju nasijeee?."

   ^27Tada Gideon uze deset ljudi izmed-u svojih slugu i ueini kako mu je
   zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i grad-ana, ueini to
   noaeu.

   ^28Kad su grad-ani sutradan poranili, a to razoren Baalov ?rtvenik i
   gaj posjeeen pored njega, a junac ?rtvovan kao paljenica na novom
   oltaru.

   ^29I pitahu jedni druge: "Tko je to ueinio?" Ispita?e, istra?i?e pa
   reko?e: "Gideon, Joa?ev sin, ueini to."

   ^30Tada grad-ani reko?e Joa?u: "Izvedi sina da umre jer je razorio
   Baalov ?rtvenik i posjekao gaj pored njega."

   ^31Joa? odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar aeete vi braniti
   Baala? Zar aeete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit aee pogubljen
   prije sutra?njeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona ?to
   mu je razorio ?rtvenik."

   ^32Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam
   Baal s njim obraeuna ?to mu je sru?io ?rtvenik."

   ^33Svi Midjanci, Amaleeani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i,
   pre?av?i Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici.

   ^34Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade
   iza njega.

   ^35Posla on glasnike po svem plemenu Mana?eovu te i oni stado?e iza
   njega. Posla glasnike i u pleme A?erovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im
   i oni krenu?e u susret.

   ^36Gideon reee Bogu: "Ako zaista hoaee? osloboditi Izraela mojom rukom,
   kao ?to si obeaeao,

   ^37evo aeu metnuti oveje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a
   zemlja ostane suha, tada aeu znati da aee? mojom rukom izbaviti
   Izraela, kao ?to si obeaeao."

   ^38I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu
   zdjelu vode.

   ^39Opet Gideon reee Bogu: "Ne razgnjevi se na me ?to ti progovaram jo?
   jednom. Dopusti mi da jo? ovaj put poku?am s runom: neka samo runo bude
   suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!"

   ^40I Bog one noaei ueini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj
   zemlji pala rosa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bija?e s njim i utabori
   se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova,
   podno brijega More, u dolini.

   ^2Tada Jahve reee Gideonu: "Previ?e je naroda s tobom a da bih predao
   Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reaei:
   'Vlastita me ruka izbavila.'

   ^3Zato oglasi da narod euje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'"
   Gideon ih isku?a. Dvadeset i dvije tisuaee ljudi iz naroda vrati se, a
   ostade ih deset tisuaea.

   ^4Jahve reee Gideonu: "Jo? je previ?e naroda. Povedi ih na vodu i ondje
   aeu ih isku?ati. Za koga ti ka?em: 'Neka ide s tobom', taj aee s tobom
   iaei. A za koga ti ka?em: 'Neka ne ide s tobom', taj neaee iaei."

   ^5Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reee: "Koji bude laptao vodu
   jezikom kao ?to lapaee pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije,
   odvoji ga na drugu stranu."

   ^6Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseaei vodu rukom k ustima -
   bija?e tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.

   ^7Tad Jahve reee Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali
   vodu ja aeu vas izbaviti i predat aeu Midjance u va?e ruke. Svi drugi
   neka se vrate svaki svojoj kuaei."

   ^8Gideon tad nalo?i narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti
   Izraelce da ide svaki svome ?atoru; zadr?a samo one tri stotine. A
   midjanski se tabor prostirao ni?e njega u dolini.

   ^9One noaei reee mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem
   u ruke.

   ^10Ako se boji? napasti, sid-i najprije u tabor s Purom, momkom svojim;

   ^11slu?aj ?to govore; ohrabrit aee? se i napast aee? na tabor." On
   sid-e sa svojim momkom Purom do prvih taborskih stra?a.

   ^12Midjanci, Amaleeani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao
   skakavci; njihovim devama ne bija?e broja, kao pijesku na obali mora.

   ^13Kad je Gideon do?ao, a to jedan ba? pripovijeda?e svome drugu ?to je
   sanjao: "Usnuo sam kako se pogaea jeemenog kruha kotrlja u midjanski
   tabor: dokotrlja se do jednog ?atora i pogodi, a ?ator pade, prevrnu
   se."

   ^14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego mae Gideona, Joa?eva sina,
   Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor."

   ^15Kada je Gideon euo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi
   protumaeio, baci se nieice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika:
   "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!"

   ^16Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri eete. Svakome
   eovjeku dade u ruke rog, prazan vre i lue u vreu:

   ^17"Gledajte mene", reee im, "i einite ?to i ja! Kada dod-em na rub
   tabora, einite ?to budem i ja einio!

   ^18Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u
   rog oko sveg tabora i vieite: 'Za Jahvu i Gideona!'"

   ^19Gideon i stotina ljudi ?to ga je pratila dod-o?e na rub tabora pri
   poeetku ponoaene stra?e; tek ?to su postavili stra?e, oni zatrubi?e u
   rogove i razbi?e vreeve koje su imali u ruci.

   ^20Tako tri eete zasvira?e u rogove i razbi?e vreeve; lijevom rukom
   dr?ahu luei, a desnom rogove da trube i udari?e vikati: "Za Jahvu i
   Gideona!"

   ^21I svaki staja?e nepomieno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se
   probudi sav tabor i Midjanci vieuaei nago?e u bijeg.

   ^22Dok su one tri stotine trubile u rogove, ueini Jahve te oni u taboru
   okrenu?e mae jedan na drugoga. I sva se vojska razbje?a do Bet-Ha?ita,
   prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata.

   ^23A Izraelci iz plemena Naftalijeva, A?erova i iz svega plemena
   Mana?eova sabra?e se i pogna?e Midjance.

   ^24Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Sid-ite
   pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana."
   Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazva?e i zauze?e gazove voda do
   Bet-Bara i Jordana.

   ^25I uhvati?e dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubi?e na
   Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i
   donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada Efrajimovi ljudi reko?e Gideonu: "Kako si postupio prema nama:
   nisi nas pozvao kada si po?ao u boj protiv Midjanaca?" I ?estoko mu
   prigovori?e.

   ^2On im odgovori: "Pa ?to sam ja ueinio kad se usporedim s vama? Nije
   li Efrajimovo pabireenje bolje od Abiezerove berbe?

   ^3U va?e je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Mo?e li
   se usporediti moje djelo s onim ?to ste vi ueinili?" Na te rijeei uti?a
   se njihova srd?ba prema njemu.

   ^4Kad je Gideon do?ao do Jordana, prijed-e ga, ali i on i tri stotine
   ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni.

   ^5Stoga reee ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom,
   iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske."

   ^6Ali mu sukotski glavari odgovori?e: "Zar je Zebahova i Salmunina ?aka
   veae u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?"

   ^7Gideon im reee: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu,
   iskidat aeu vam meso trnjem i draeem pustinjskim."

   ^8Odatle ode u Penuel i zatra?i isto od Penuelaca, a oni mu odgovore
   kao ?to su mu odgovorili i Sukoaeani.

   ^9On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, poru?it aeu
   ovu kulu."

   ^10Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko
   petnaest tisuaea ljudi, ?to ih god osta od vojske sinova Istoka; sto
   dvadeset tisuaea ratnika bija?e palo.

   ^11Gideon pod-e putem kojim prolaze oni ?to ?ive pod ?atorima, istoeno
   od Nobaha i Jogbohe, te potuee vojsku kad staja?e bezbri?na.

   ^12Zebah i Salmuna pobjego?e. On ih pogna i uhvati dva kralja
   midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uni?ti.

   ^13Poslije bitke Gideon, sin Joa?ev, vrati se preko Hare?ke uzvisine.

   ^14I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa
   imena sukotskih knezova i starje?ina, sedamdeset i sedam ljudi.

   ^15Potom Gideon ode Sukoaeanima i reee: "Evo Zebaha i Salmune zbog
   kojih ste mi se rugali govoreaei: 'Je li Zebahova i Salmunina ?aka veae
   u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'"

   ^16I uhvati starje?ine gradske, nabra pustinjskog trnja i draea da ih
   oaeute led-a Sukoaeana.

   ^17Poru?i Penuelsku kulu i pobi grad-ane.

   ^18Onda reee Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na
   Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovori?e. "Svaki bija?e kao kraljev
   sin."

   ^19"To su bila moja braaea, sinovi moje matere", reee Gideon. "Tako mi
   Jahve, da ste ih ostavili na ?ivotu, ne bih vas ubio."

   ^20Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeeak
   ne izvuee maea: bojao se, bija?e jo? mlad.

   ^21Tada reko?e Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav
   je eovjek, onakva mu i snaga." I ustav?i, Gideon pogubi Zebaha i
   Salmunu i uze mjeseeiaee ?to su visjeli o vratu njihovih deva.

   ^22Izraelci reko?e Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj,
   jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca."

   ^23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neaeu ja vladati nad vama, a ni moj
   sin; Jahve aee biti va? vladar."

   ^24Jo? im reee Gideon: "Jedno samo od vas tra?im: da mi svaki dade
   prsten od svog plijena." Pobijed-eni su nosili zlatne prstenove jer
   bijahu Ji?maelci.

   ^25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj pla?t, a svaki od
   njih baci od svog plijena po prsten.

   ^26Te?ina zlatnih prestenova ?to ih je zaiskao iznosila je tisuaeu i
   sedam stotina zlatnih ?ekela, osim mjeseeiaea, nau?nica i skrletnih
   haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim laneiaea ?to bijahu
   oko vrata njihovih deva.

   ^27Gideon naeini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav
   Izrael udari za njim u nevjeru i bija?e to zamka Gideonu i njegovu
   domu.

   ^28Tako su Midjanci bili poni?eni pred Izraelcima. Vi?e ne dizahu glave
   i zemlja bi mirna eetrdeset godina, koliko jo? potraja vijek Gideonov.

   ^29Jerubaal, sin Joa?ev, oti?ao je i ?ivio u svojoj kuaei.

   ^30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je
   imao mnogo ?ena.

   ^31Njegova inoea koja je ?ivjela u ?ekemu rodi mu sina komu nadjenu ime
   Abimelek.

   ^32Gideon, sin Joa?ev, umrije u dubokoj starosti; sahrani?e ga u grobu
   njegova oca Joa?a u Abiezerovoj Ofri.

   ^33Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenu?e u preljub s baalima te
   postavi?e sebi za boga Baal-Berita.

   ^34Izraelci se nisu vi?e sjeaeali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio
   iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo.

   ^35I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro ?to ga
   je ueinio Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Abimelek, sin Jerubaalov, otid-e u ?ekem k braaei svoje matere i
   reee njima i svemu rodu kuaee svoje majke:

   ^2"Upitajte sve ?ekemske grad-ane: ?to vam je bolje - da nad vama vlada
   sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan eovjek? Sjetite se
   da sam ja od va?eg mesa i va?ih kostiju!"

   ^3To braaea njegove matere preneso?e ostalim ?ekemskim grad-anima i
   njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Na? je brat!"

   ^4I dado?e mu sedamdeset ?ekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time
   Abimelek unajmi klate? i pustolove koji pod-o?e za njim.

   ^5Onda dod-e u kuaeu svoga oca u Ofri i pobi svoju braaeu, sinove
   Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo
   Jotam, najmlad-i sin Jerubaalov jer se bija?e sakrio.

   ^6Tada se skupi?e svi ?ekemski grad-ani i sav Bet-Milo te postavi?e
   Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u ?ekemu.

   ^7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i
   povika im na sav glas: "Eujte me, uglednici ?ekemski, tako vas euo Bog!

   ^8Jednom se zaputila stabla da poma?u kralja koji aee vladati nad
   njima. Pa reko?e maslini: 'Budi nam kraljem!'

   ^9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem ?to je na east
   bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveaeem?'

   ^10Tad reko?e stabla smokvi: 'Dod-i, budi nam kraljem!'

   ^11Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoaee i krasnoga ploda
   svog da bih vladala nad drugim drveaeem?'

   ^12Tad reko?e stabla lozi: 'Dod-i, budi nam kraljem!'

   ^13Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina ?to veseli bogove i ljude
   da bih vladala nad drugim drveaeem?'

   ^14Sva stabla reko?e tad glogu: 'Dod-i, budi nam kraljem!'

   ^15A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoaeete pomazat' za kralja,
   u sjenu se moju sklonite. Ako neaeete, iz gloga aee oganj planuti i
   sa?eaei cedrove libanonske!'

   ^16Sada, jeste li vjerno i eestito ueinili kad ste izabrali Abimeleka
   za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuaei?
   Jeste li mu uzvratili za djela ?to ih za vas ueini?

   ^17Moj se otac za vas borio izlo?iv?i svoj ?ivot te vas izbavio iz ruku
   Midjanaca,

   ^18a vi danas ustaste protiv kuaee moga oca, pobiste njegove sinove,
   sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad grad-anima ?ekema ueiniste
   kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato ?to je va? brat!

   ^19Ako ste vjerno i po?teno danas radili prema Jerubaalu i prema
   njegovoj kuaei, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!

   ^20Ako niste, neka oganj izid-e iz Abimeleka i sa?e?e grad-ane ?ekema i
   Bet-Mila i neka izid-e oganj iz grad-ana ?ekema i Bet-Mila i sa?e?e
   Abimeleka!"

   ^21Onda Jotam pobje?e, skloni se i dod-e u Beer, i ondje ostade, jer se
   bojao svoga brata Abimeleka.

   ^22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.

   ^23Tada Bog posla duh razdora med-u Abimeleka i ?ekemske grad-ane i
   ?ekemski se grad-ani pobuni?e protiv Abimeleka.

   ^24Bija?e to zato da bi se osvetio zloein poeinjen nad sedamdeset
   Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata
   Abimeleka, koji ih ubi, i na grad-ane ?ekema, koji mu pomogo?e da ubije
   braaeu.

   ^25Hoteaei mu napakostiti, ?ekemski su grad-ani postavili zasjede po
   vrhovima planina i pljaekali svakoga tko bi pro?ao mimo njih onim
   putem. Javi?e to Abimeleku.

   ^26Gaal, sin Ebedov, dod-e sa svojom braaeom i nastani se u ?ekemu; a
   ?ekemski se grad-ani pouzda?e u njega.

   ^27Oti?av?i u polje, trgali su u svojim vinogradima gro?d-e i gazili
   ga, a onda udarili u veselje; u?li su u hram svoga boga, jeli su, pili
   i proklinjali Abimeleka.

   ^28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu slu?imo? Zar ne
   bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, slu?e ljude
   Hamora, ?ekemova oca? Za?to da mi njemu slu?imo?

   ^29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i
   rekao mu: 'Pojaeaj svoju vojsku i izid-i u boj!'"

   ^30A kad Zebul, gradski naeelnik, doznade ?to je govorio Gaal, sin
   Ebedov, razgnjevi se.

   ^31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruei mu: "Evo, Gaal, sin
   Ebedov, do?ao u ?ekem sa svojom braaeom i bune grad-ane protiv tebe.

   ^32Zato ustani noaeu, ti i narod ?to je s tobom, i stani u zasjedu u
   polju.

   ^33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i
   njegovi ljudi izid-u preda te, ti ueini s njima ?to ti prilike
   posavjetuju."

   ^34Abimelek usta noaeu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko
   ?ekema u eetiri eete.

   ^35Kada je Gaal, sin Ebedov, izi?ao pred gradska vrata i zaustavio se,
   Abimelek i njegovi ljudi usta?e iz zasjede.

   ^36Gaal ugleda ljude i reee Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih
   vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "eine ti se
   ljudi."

   ^37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a
   eeta jedna dolazi putem od Earobnjaekog hrasta."

   ^38Tad mu reee Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je
   Abimelek da mu slu?imo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Izid-i
   sada i pobij se s Abimelekom."

   ^39I Gaal izid-e na eelu ?ekemskih grad-ana i pobi se s Abimelekom.

   ^40Abimelek potjera Gaala i on pobje?e pred njim; i mnogi njegovi ljudi
   pado?e mrtvi prije nego ?to su i do?li do vrata.

   ^41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu
   braaeu i nije im vi?e dao da ostanu u ?ekemu.

   ^42Sutradan je narod izi?ao u polje i javi?e to Abimeleku.

   ^43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri eete i stade u zasjedu u
   polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i
   pobio ih.

   ^44Dok je Abimelek sa svojom eetom udarao kod gradskih vrata, druge se
   dvije eete baci?e na one koji bijahu u polju i tako ih pobi?e.

   ^45Eitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzev?i ga, poubija sve
   stanovni?tvo, razori grad i posu sol po njemu.

   ^46Kad su to euli gospodari Migdal ?ekema, ud-o?e svi u tvrdi prostor
   hrama El-Berita.

   ^47Kada je Abimelek doznao da su se svi grad-ani Migdal ?ekema ondje
   sakupili,

   ^48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzev?i u ruke
   sjekiru, odsjeee granu od drveta, podi?e je i metnu sebi na rame. A
   ljudima zapovjedi: "?to vidjeste da sam ja ueinio, ueinite brzo i vi."

   ^49I svi ljudi odsjeko?e sebi po granu, a onda krenu?e za Abimelekom,
   nabaca?e granje na utvrdu i zapali?e ga nad onima koji su se ondje
   nalazili. Tako izgibo?e svi ?itelji Migdal ?ekema, oko tisuaeu ljudi i
   ?ena.

   ^50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.

   ^51Bija?e ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i ?ene i
   svi uglednici gradski. Zatvoriv?i za sobom vrata, pope?e se kuli na
   krov.

   ^52Abimelek dod-e do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da
   je zapali,

   ^53neka ?ena baci mu ?rvanj na glavu i razbi mu lubanju.

   ^54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oru?je i reee mu: "Trgni
   mae i ubij me da se ne govori o meni: '?ena ga je ubila.'" Njegov ga
   momak probode te on umrije.

   ^55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vrati?e svojim
   kuaeama.

   ^56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on ueinio svome ocu
   pobiv?i sedamdesetero svoje braaee.

   ^57I sve zlo ?ekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih sti?e kletva
   Jotama, sina Jerubaalova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi
   Izraela. On bija?e iz Jisakarova plemena, a ?ivio je u ?amiru, u
   Efrajimovoj gori.

   ^2Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali
   su ga u ?amiru.

   ^3Poslije njega ustao je Jair Gilead-anin, koji je bio sudac Izraelu
   dvadeset i dvije godine.

   ^4Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i
   imali trideset gradova ?to se do dana dana?njega zovu Sela Jairova, a
   nalaze se u gileadskoj zemlji.

   ^5Kad umrije Jair, pokopa?e ga u Kamonu.

   ^6Izraelci su opet stali einiti ono ?to Jahvi nije po volji. Slu?ili su
   baalima i a?tartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima
   Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili
   i nisu mu vi?e slu?ili.

   ^7Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima.

   ^8Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaeili Izraelce - sve
   Izraelce koji ?ivljahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja
   je u Gileadu.

   ^9Potom su Amonci pre?li Jordan da zavoj?te i na Judu, Benjamina i na
   Efrajima te se Izrael nad-e u velikoj nevolji.

   ^10Tada zavapi?e Izraelci Jahvi govoreaei: "Grije?ili smo prema tebi
   jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo slu?ili baalima."

   ^11A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaeili Egipaeani i
   Amorejci, Amonci i Filistejci,

   ^12Sidonci, Amaleeani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni,
   nisam li vas izbavio iz njihovih ruku?

   ^13Ali vi ostaviste mene i uzeste slu?iti drugim bogovima. Zbog toga
   vas neaeu vi?e izbavljati.

   ^14Idite i vapite za pomoae onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas
   oni izbave iz va?e nevolje!"

   ^15Izraelci odgovori?e Jahvi: "Sagrije?ili smo! Eini s nama ?to ti
   drago, samo nas danas izbavi!"

   ^16I odstrani?e tud-e bogove i poee?e opet slu?iti Jahvi. A Jahve vi?e
   ne moga?e trpjeti da Izraelci pate.

   ^17Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupi?e se i
   Izraelci i utabori?e se u Mispi.

   ^18Tada narod i knezovi gileadski reko?e jedni drugima: "Koji eovjek
   povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji ?ive u
   Gileadu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Gilead-anin Jiftah bija?e hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac
   mu bija?e Gilead.

   ^2Ali je Gileadu i njegova ?ena rodila sinove, pa kada su sinovi te
   ?ene odrasli, otjera?e Jiftaha govoreaei mu: "Neaee? dobiti ba?tine od
   na?eg oca jer si sin strane ?ene."

   ^3Jiftah zato pobje?e od svoje braaee i naseli se u zemlji Tobu. Ondje
   se oko njega okupila hrpa beskuaenika koji su s njim pljaekali.

   ^4Poslije nekog vremena Amonci zavoj?ti?e na Izraela.

   ^5Kada su Amonci napali Izraela, krenu?e gileadske starje?ine da tr?e
   Jiftaha u zemlji Tobu.

   ^6"Hodi", reko?e mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca."

   ^7Ali Jiftah odgovori gileadskim starje?inama: "Niste li me vi mrzili i
   otjerali iz kuaee moga oca? Za?to sada dolazite k meni kada ste u
   nevolji?"

   ^8Gileadske starje?ine reko?e Jiftahu: "Zato smo sada do?li tebi: pod-i
   s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit aee? poglavar nama i svima u
   Gileadu."

   ^9Jiftah upita gileadske starje?ine: "Ako me odvedete natrag da ratujem
   protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoaeu li biti va? poglavar?"

   ^10"Jahve neka bude svjedokom med-u nama", odgovore Jiftahu gradske
   starje?ine. "Jao nama ako ne ueinimo kako si rekao!"

   ^11I Jiftah ode sa starje?inama Gileada. Narod ga postavi sebi za
   poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u
   Mispi.

   ^12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "?to ima
   izmed-u tebe i mene da si do?ao ratovati protiv moje zemlje?"

   ^13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je
   izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i
   Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!"

   ^14Jiftah nanovo po?alje glasnike kralju Amonaca

   ^15i poruei mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku
   ni amonsku zemlju,

   ^16nego je, izi?av?i iz Egipta, Izrael pre?ao pustinjom do Crvenog mora
   i do?ao u Kade?.

   ^17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih
   proaei kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne poslu?a. Poslao ih
   je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kade?u.

   ^18Onda je preko pustinje zaobi?ao edomsku i moapsku zemlju i do?ao na
   istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne
   prelazeaei granice Moaba, jer Arnon bija?e moapska med-a.

   ^19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je
   vladao u He?bonu, i poruei mu: 'Pusti nas da prod-emo kroz tvoju zemlju
   do mjesta koje nam je odred-eno.'

   ^20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prod-e preko njegova podrueja, nego
   skupi svu svoju vojsku koja bija?e utaborena u Jahasu i zametnu boj s
   Izraelom.

   ^21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke
   Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji
   nastavahu to podrueje.

   ^22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od
   pustinje do Jordana.

   ^23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim
   narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?

   ^24Zar ne posjeduje? sve ?to je tvoj bog Kemo? bio oteo starim
   posjednicima? Tako i sve ono ?to je Jahve, na? Bog, oteo starim
   posjednicima, mi sada posjedujemo!

   ^25Po eemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li
   se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?

   ^26Kada se Izrael nastanio u He?bonu i u njegovim selima, u Aroeru i u
   njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo,
   veae tri stotine godina - za?to ih tada niste oteli?

   ^27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni eini? krivo ratujuaei protiv
   mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmed-u sinova Izraelovih i
   sinova Amonovih."

   ^28Ali kralj Amonaca ne poslu?a rijeei ?to mu ih je porueio Jiftah.

   ^29Duh Jahvin sid-e na Jiftaha te on pod-e kroz Gileadovo i Mana?eovo
   pleme, prod-e kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dod-e iza
   Amonaca.

   ^30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi preda? u ruke Amonce,

   ^31tko prvi izid-e na vrata moje kuaee u susret meni kada se budem
   vraaeao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit aee Jahvin i njega aeu
   prinijeti kao paljenicu."

   ^32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruei u
   njegove ruke.

   ^33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova -
   i sve do Abel Keramima. Bija?e to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu
   poni?eni pred Izraelom.

   ^34Kada se Jiftah vratio kuaei u Mispu, gle, izid-e mu u susret kaei
   ple?uaei uza zvuke bubnjeva. Bija?e mu ona jedinica, osim nje nije imao
   ni sina ni kaeeri.

   ^35Ugledav?i je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kaeeri moja, u
   veliku me tugu baca?! Zar mi ba? ti mora? donijeti nesreaeu! Zavjetovah
   se Jahvi i ne mogu zavjeta poreaei."

   ^36Ona mu odgovori: "Oee moj, ako si ueinio zavjet Jahvi, ueini sa mnom
   kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osveti? Amoncima,
   svojim neprijateljima."

   ^37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem
   slobodna dva mjeseca; lutat aeu po gorama sa svojim drugama i
   oplakivati svoje djevieanstvo."

   ^38"Idi", reee joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim
   drugama i oplakiva?e na gorama svoje djevieanstvo.

   ^39Kada su pro?la dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvr?i na njoj
   zavjet ?to ga bija?e ueinio. I nikada nije upoznala eovjeka. Otada je
   potekao obieaj u Izraelu

   ^40da svake godine odlaze Izraelove kaeeri i oplakuju kaeer Jiftaha
   Gilead-anina eetiri dana na godinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Uto se skupi?e ljudi od Efrajimova plemena, prijed-o?e Jordan put
   Safona i reko?e Jiftahu. "Za?to si i?ao u boj protiv Amonaca a nas nisi
   pozvao da idemo s tobom? Spalit aeemo ti kuaeu i tebe!"

   ^2Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci
   su nas te?ko tlaeili. Pozvao sam vas u pomoae, ali me niste izbavili iz
   njihovih ruku.

   ^3Videaei da mi nitko ne pritjeee u pomoae, stavih svoj ?ivot na kocku,
   odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Za?to ste, dakle,
   po?li danas da ratujete protiv mene?"

   ^4Tada skupi Jiftah sve Gilead-ane i udari na Efrajima. Gilead-ani
   potuko?e Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gilead-ani, Efrajimovi
   bjegunci koji ste ?ivjeli usred Efrajima i Mana?ea."

   ^5Zatim Gilead-ani presjeko?e Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji
   bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijed-em", Gilead-ani bi ga
   pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam",

   ^6oni bi mu kazali: "Hajde reci: ?ibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer
   nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na
   jordanskim pliaeacima. Tako je poginulo eetrdeset i dvije tisuaee ljudi
   iz Efrajimova plemena.

   ^7Jiftah je sudio Izraelu ?est godina. A kada je Gilead-anin Jiftah
   umro, pokopa?e ga u njegovu gradu, u Gileadu.

   ^8Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Ibsan iz Betlehema.

   ^9On je imao trideset sinova i trideset kaeeri, koje je poudao iz
   kuaee, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio
   Izraelu sedam godina.

   ^10Zatim umrije Ibsan i pokopa?e ga u Betlehemu.

   ^11Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Elon Zebulunac. On je sudio
   Izraelu deset godina.

   ^12Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopa?e ga u Ajalonu u zemlji
   Zebulunovoj.

   ^13Poslije njega sudac u Izraelu bija?e Abdon, sin Hilela iz Pireatona.

   ^14On je imao eetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na
   sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina.

   ^15Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopa?e ga u
   Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji ?aalimu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Izraelci su opet okrenuli da eine ono ?to Jahvi nije po volji i
   Jahve ih predade u ruke Filistejcima za eerdeset godina.

   ^2A bija?e neki eovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah.
   ?ena mu bila nerotkinja i nije imala djece.

   ^3Toj se ?eni ukaza And-eo Jahvin i reee joj: "Ti si neplodna i nisi
   rad-ala.

   ^4Ali se odsad pazi: da ne pije? ni vina ni ?estoka piaea i da ne jede?
   ni?ta neeisto.

   ^5Jer, zatrudnjet aee?, evo, i rodit aee? sina. I neka mu britva ne
   prijed-e po glavi, jer aee od majeine utrobe dijete biti Bogu
   posveaeeno - bit aee nazirej Bo?ji i on aee poeeti izbavljati Izraela
   iz ruke Filistejaca."

   ^6?ena ode i kaza mu?u: "Bo?ji eovjek do?ao k meni, lice mu kao u
   Bo?jeg and-ela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je do?ao,
   niti mi on kaza svog imena.

   ^7Ali mi je rekao: 'Ti aee? zaeeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina
   ni ?estoka piaea i ne jedi ni?ta neeisto jer aee ti dijete biti nazirej
   Bo?ji od majeine utrobe do smrti.'"

   ^8Tada se Manoah pomoli Jahvi i reee: "Molim te, Gospode, neka Bo?ji
   eovjek koga si jednom poslao dod-e jo? jednom k nama i pouei nas ?to
   aeemo einiti s djetetom kad se rodi!"

   ^9Jahve usli?i Manoaha i And-eo Jahvin dod-e opet k ?eni dok je sjedila
   u polju. Manoah, mu? njezin, ne bija?e kraj nje.

   ^10?ena brzo otrea da obavijesti mu?a i reee mu: "Gle, ukazao mi se
   eovjek koji mi je do?ao onog dana."

   ^11Manoah ustade, pod-e za ?enom i kada dod-e k eovjeku, upita ga:
   "Jesi li ti onaj ?to je govorio s ovom ?enom?" A on odgovori: "Jesam."

   ^12"Kada se ispuni ono ?to si rekao", opet aee Manoah, "po kojim
   propisima i kako treba postupati s djetetom?"

   ^13And-eo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se ?ena euva svega ?to sam joj
   zabranio.

   ^14Neka ne u?iva ni?ta ?to dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina
   ni ?estoka piaea, neka ne jede ni?ta neeisto i neka se dr?i svega ?to
   sam joj zapovjedio."

   ^15Tada reee Manoah And-elu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i
   pogostili jaretom."

   ^16And-eo Jahvin nato aee Manoahu: "Sve da me i ustavi?, ja ne bih jeo
   tvoga jela; nego ako ?eli? ?rtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi."
   Manoah, ne znajuaei da je to And-eo Jahvin,

   ^17reee tada And-elu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te mo?emo eastiti
   kada se ispuni ?to si obeaeao."

   ^18And-eo Jahvin odgovori mu: "Za?to pita? za moje ime? Ono je
   tajanstveno."

   ^19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu ?rtvova
   Jahvi koji eini tajanstvene stvari.

   ^20Kada se poee dizati plamen sa ?rtvenika k nebu, podi?e se And-eo
   Jahvin u tome plamenu. Kad to vidje?e Manoah i njegova ?ena, pado?e
   nieice.

   ^21And-eo Jahvin nije se vi?e ukazivao Manoahu i njegovoj ?eni. Manoah
   tada shvati da je to And-eo Jahvin.

   ^22"Zacijelo aeemo umrijeti", reee ?eni, "jer smo vidjeli Boga."

   ^23"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu ?ena, "ne bi iz na?e ruke
   primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da
   takvo ?to eujemo."

   ^24?ena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga
   blagoslovi.

   ^25I Jahvin duh bija?e s njim u Danovu taboru, izmed-u Sore i E?taola.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 I sid-e Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku med-u filistejskim
   kaeerima.

   ^2Vrativ?i se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reee on,
   "djevojku med-u filistejskim kaeerima: o?enite me njome."

   ^3Otac i mati reko?e: "Zar nema djevojaka med-u kaeerima tvoga plemena
   i u svemu na?em narodu da mora? uzeti ?enu izmed-u neobrezanih
   Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "O?eni me njome jer mi ona
   omilje."

   ^4Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tra?io
   zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom.

   ^5Samson sid-e tako u Timnu i kad dod-e do timnjanskih vinograda, gle -
   odjednom preda nj iskoei mladi lav rieuaei.

   ^6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao ?to se
   raskida jare; ali ne reee ni ocu ni majci ?to je ueinio.

   ^7Do?av?i, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje.

   ^8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da
   vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj peela i med.

   ^9On uze meda u ruke i jeo ga je iduaei putem. Kada se vratio k ocu i
   majci, dade ga i njima te i oni jedo?e; ali im ne reee da ga je uzeo iz
   mrtvog lava.

   ^10Zatim ode ?eni i ondje priredi?e gozbu Samsonu; trajala je sedam
   dana, jer tako obieavahu mladi ljudi.

   ^11Ali kako ga se bojahu, izabra?e trideset svadbenih drugova da budu
   uza nj.

   ^12Tad im reee Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je
   odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat aeu vam trideset truba finog
   platna i trideset sveeanih haljina.

   ^13Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi aeete meni dati trideset truba
   platna i trideset sveeanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu
   oni, "mi te slu?amo."

   ^14A on im reee: "Od onog koji jede izi?lo je jelo, od jakoga izi?lo je
   slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.

   ^15Eetvrtoga dana reko?e Samsonovoj ?eni: "Izvuci od mu?a na prijevaru
   rje?enje zagonetke, ili aeemo spaliti i tebe i oeev ti dom! Zar ste nas
   ovamo pozvali da nas oplijenite?"

   ^16Tada ?ena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreaei: "Ti mene
   samo mrzi? i ne ljubi? me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a
   meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni
   majci, a tebi da je ka?em?"

   ^17Ona mu plaka?e oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.
   Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona
   je odade sinovima svoga naroda.

   ^18Sedmoga dana, prije nego je za?lo sunce, ljudi iz toga grada reko?e
   Samsonu: "?to ima slad-e od meda i ?to ima jaee od lava?" A on im
   odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke
   pogodili."

   ^19Tada duh Jahvin dod-e na njega, te on sid-e u A?kelon i ondje pobi
   trideset ljudi, uze im odjeaeu i dade sveeane haljine onima koji su
   odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oeevoj kuaei.

   ^20A Samsonovu ?enu dado?e drugu koji mu bija?e svadbeni pratilac.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije nekog vremena, o ?etvi p?enice, Samson dod-e da pohodi svoju
   ?enu, donijev?i joj kozle i reee: "?elim uaei k svojoj ?eni u lo?nicu."
   Ali mu tast ne dopusti.

   ^2"Mislio sam," reee mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome
   drugu. Ali zar njezina mlad-a sestra nije ljep?a od nje? Uzmi je
   namjesto one!"

   ^3Samson mu odgovori: "Ovaj put neaeu biti krivac Filistejcima kad im
   ueinim zlo."

   ^4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luei i, okrenuv?i rep
   prema repu, stavi jednu lue med-u dva repa.

   ^5Tad zapali luei, pusti lisice u filistejska polja i popali im
   snopove, i nepoko?eno ?ito, i vinograde, i maslinike.

   ^6Filistejci zapita?e: "Tko je to ueinio?" Odgovori?e im: "Samson,
   Timnjaninov zet, zato ?to mu tast oduze ?enu i dade je njegovu drugu."
   Tad Filistejci odo?e i spali?e onu ?enu i njenu obitelj.

   ^7"Kad ste to ueinili", reee im Samson, "neaeu mirovati dok vam se ne
   osvetim."

   ^8I sve ih izudara uzdu? i poprijeko i ?estoko ih porazi. Poslije toga
   ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

   ^9Tad Filistejci krenu?e, utabori?e se u Judi i ra?iri?e do Lehija.

   ^10"Za?to ste po?li na nas?" - upita?e ih Judejci. A oni im odgovori?e:
   "Po?li smo da sve?emo Samsona i da mu ueinimo kako je on ueinio nama."

   ^11Tri tisuaee Judejaca odo?e tada k spilji Etamske stijene i reko?e
   Samsonu: "Zar ne zna? da Filistejci nama gospodare? Za?to si nam onda
   to ueinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu
   reko?e:

   ^12"Dod-osmo da te sve?emo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi
   se", reee im, "da me neaeete ubiti."

   ^13"Ne", odgovori?e mu, "mi aeemo te samo svezati i predati u njihove
   ruke, ali te zacijelo ne ?elimo pogubiti." Onda ga sveza?e sa dva nova
   u?eta i odvedo?e iz spilje.

   ^14Kad ga dovedo?e u Lehi i kad Filistejci, vieuaei od radosti,
   pojuri?e na nj, duh Jahvin zahvati ga i u?eta na njegovim rukama
   postado?e kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spado?e mu s ruku.

   ^15Spaziv?i jo? sirovu magareaeu eeljust, pru?i on ruku, uze onu
   eeljust i pobi njome tisuaeu ljudi.

   ^16Tad reee Samson: "Magareaeom eeljusti gomile prebih, Magareaeom
   eeljusti tisuaeu pobih."

   ^17Rekav?i to, baci eeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat
   Lehi.

   ^18Kako bija?e jako o?ednio, zavapi Jahvi govoreaei: "Ti si izvoj?tio
   ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od
   ?ed-i i pasti u ruke neobrezanima?"

   ^19Tad Jahve rasijeee udubinu ?to je kod Lehija i voda poteee iz nje.
   Samson se napi i vrati mu se snaga, o?ivje mu duh. Zato su onom izvoru
   dali ime En Hakore, a postoji jo? i danas u Lehiju.

   ^20Samson bija?e sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine
   dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i ud-e k njoj.

   ^2?iteljima Gaze javi?e: "Samson je do?ao ovamo!" Opkoli?e ga i vrebahu
   ga svu noae na gradskim vratima. Svu noae bijahu mirni. "Prieekajmo do
   zore", mi?ljahu, "pa aeemo ga ubiti."

   ^3Ali je Samson le?ao samo do ponoaei, a o ponoaei ustade, dohvati
   gradska vrata s oba dovratnika, i?eupa ih zajedno s prijevornicom,
   metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i
   polo?i ih ondje.

   ^4Poslije toga zamilova on neku ?enu iz doline Soreka po imenu Delilu.

   ^5Filistejski knezovi dod-o?e k njoj i reko?e joj: "Zavedi ga i doznaj
   gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga
   sve?emo i ueinimo nemoaenim. A dat aee ti svaki od nas po tisuaeu i sto
   srebrnih ?ekela."

   ^6Delila upita Samsona: "Ka?i mi gdje stoji tvoja velika snaga i eime
   bi se mogao svezati i svladati."

   ^7Samson joj odgovori: "Da me sve?u sa sedam svje?ih jo? neosu?enih
   ?ila od luka, onemoaeao bih i postao kao obiean eovjek."

   ^8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svje?ih jo? neosu?enih ?ila i
   ona ga veza njima.

   ^9Kod nje u sobi bija?e zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca
   na te!" On pokida ?ile kao ?to se prekine kueina kad se primakne ognju.
   I tako ne doznado?e za tajnu njegove snage.

   ^10Tad reee Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada
   ka?i eime bi te trebalo vezati."

   ^11On joj odgovori: "Da me dobro sve?u novim jo? neupotrijebljenim
   u?etima, onemoaeao bih i postao kao obiean eovjek."

   ^12Tada Delila uze nova u?eta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto
   Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bija?e zasjeda, ali on prekide u?eta
   na rukama kao da su konci.

   ^13Tada Delila reee Samsonu: "Vara? me svejednako i la?e? mi. Ka?i mi
   napokon eime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otka? sedam
   pramenova moje kose na tkalaekom stanu i da ih zaglavi? klinom,
   onemoaeao bih i postao kao obiean eovjek."

   ^14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaekom
   stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se
   probudi i istrgne i klin i tkalaeki stan. I nije otkrila tajnu njegove
   snage.

   ^15Delila mu reee: "Kako mo?e? reaei da me ljubi? kad tvoje srce nije
   sa mnom? Triput si me veae prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja
   velika snaga."

   ^16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mueila ga, njemu veae
   dozlogrdje.

   ^17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije pre?la po mojoj
   glavi jer sam od majeine utrobe nazirej Bo?ji. Da me obriju, sva bi me
   snaga ostavila, onemoaeao bih i postao bih kao obiean eovjek."

   ^18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva
   filistejske knezove i reee im: "Dod-ite sada jer mi je otvorio cijelo
   svoje srce." I filistejski knezovi dod-o?e k njoj i doneso?e sa sobom
   novac.

   ^19Uspavav?i Samsona na svojim koljenima, ona dozva eovjeka te mu
   obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poee slabiti i ostavi ga
   snaga.

   ^20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i
   pomisli: "Izvuaei aeu se kao i uvijek i oslobodit aeu se." Ali nije
   znao da se Jahve od njega okrenuo.

   ^21Filistejci ga uhvati?e, iskopa?e mu oei i odvedo?e ga u Gazu.
   Okova?e ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.

   ^22Ali kosa gdje mu je obrija?e poene opet rasti.

   ^23A knezovi se filistejski skupi?e da prinesu veliku ?rtvu svome bogu
   Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog na? predade nam u ruke
   Samsona, na?eg neprijatelja."

   ^24A narod, vidjev?i ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu
   east govoreaei: "Bog na? predade nam u ruke Samsona, na?eg
   neprijatelja, koji nam je zemlju pusto?io i tolike na?e usmrtio."

   ^25Kad im se srce razigralo, povika?e: "Dovedite Samsona da nas
   zabavlja!" I dovedo?e iz tamnice Samsona i on igra?e pred njima; a onda
   ga postavi?e med-u stupove.

   ^26Samson tada reee djeeaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi
   mi da opipam stupove na kojima poeiva zdanje da se naslonim na njih."

   ^27A kuaea bija?e puna ljudi i ?ena. Bijahu tu i svi filistejski
   knezovi, a na krovu tri tisuaee ljudi koji su gledali kako Samson igra.

   ^28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi jo?
   sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka."

   ^29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poeiva?e zdanje, oprije
   se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi,

   ^30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i
   sru?i zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Vi?e ih
   ubi umiruaei nego ?to ih pobi za ?ivota.

   ^31Poslije dod-o?e njegova braaea i sva kuaea njegova oca, uze?e ga i
   odneso?e i pokopa?e ga izmed-u Sore i E?taola, u grobu Manoaha, oca
   njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Bija?e u Efrajimovoj gori eovjek po imenu Mikajehu.

   ^2On reee majci: "Tisuaeu i sto srebrnih ?ekela ?to su ti ukradeni i
   zbog kojih si izustila kletvu - u?i su je moje eule - taj je novac kod
   mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine
   moj!"

   ^3I Mikajehu vrati joj tisuaeu i sto srebrnih ?ekela. A mati mu njegova
   reee: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da
   se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem."

   ^4Majka uze dvije stotine srebrnih ?ekela i dade ih zlataru. On naeini
   od njih rezani i ljeveni idol koji postavi?e u Mikajehuovoj novoj
   kuaei.

   ^5On mu sagradi sveti?te, zatim naeini efod i terafe te posveti jednoga
   od svojih sinova da mu bude sveaeenik.

   ^6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj
   volji.

   ^7Bija?e neki mladiae iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je
   levit i boravio je ondje kao do?ljak.

   ^8Taj eovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu
   prikladnu mjestu kao do?ljak. Putujuaei, dod-e u Efrajimovu goru do
   Mikine kuaee.

   ^9Mika ga upita: "Odakle dolazi??" "Ja sam levit iz Judina Betlehema",
   odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim."

   ^10"Ostani kod mene", reee mu Mika, "i budi mi ocem i sveaeenikom, a ja
   aeu ti davati deset srebrnih ?ekela na godinu, haljine i hranu." I
   levit ud-e.

   ^11Levit je pristao da ostane u njega, i mladiae mu bija?e kao jedan od
   sinova.

   ^12Mika posveti levita za sveaeenika; mladiae je postao njegovim
   sveaeenikom i ?ivio je u Mikinoj kuaei.

   ^13"Sad znam", reee Mika, "da aee mi Jahve ueiniti dobro kad imam
   levita za sveaeenika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 U ono vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme
   tra?ilo zemlji?te gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo
   zemlji?te med-u Izraelovim plemenima.

   ^2Zato posla?e Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito
   hrabre iz Sore i E?taola, da izvide i upoznaju zemlju. I reko?e im:
   "Idite, istra?ite zemlju." I oni dod-o?e u Efrajimovu goru, do Mikine
   kuaee, i ondje zanoaei?e.

   ^3Kako bijahu blizu Mikine kuaee, pozna?e glas mladog levita; svrati?e
   se onamo te ga upita?e: "Tko te doveo ovamo? ?to tu radi?? I ?to aee?
   tu?"

   ^4A on im odgovori: "Mika je ueinio sa mnom tako i tako. On me najmio,
   a ja mu slu?im kao sveaeenik."

   ^5"Upitaj Boga", kaza?e mu, "da znamo hoaee li nam uspjeti put koji smo
   poduzeli."

   ^6"Idite u miru", odgovori im sveaeenik, "put na koji ste po?li po
   volji je Jahvi."

   ^7Tada odo?e ona petorica i stigo?e u Laji?. I vidje?e da narod koji
   prebiva u njemu ?ivi bez straha - po obieaju Sidonaca - bezbri?no i
   mirno; imaju svega ?to rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju
   nikakvih odnosa s Aramejcima.

   ^8Kad se vrati?e svojoj braaei u Sori i E?taolu, braaea ih upita?e:
   "?to ste doznali?"

   ^9Oni odgovori?e: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli
   vrlo je dobra. O vi, lijeneine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu
   zemlju.

   ^10Kada dod-ete, naaei aeete ondje bezbri?an narod. Zemlja je
   prostrana. Bog je predao u va?e ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u
   eemu ?to rodi zemlja!"

   ^11Tako je odande krenulo ?est stotina naoru?anih ljudi iz Danova
   plemena iz Sore i E?taola.

   ^12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto
   naziva do dana?njeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od
   Kirjat Jearima.

   ^13Odatle se zaputi?e u Efrajimovu goru i dod-o?e do Mikine kuaee.

   ^14A ona petorica ?to bijahu i?la izvid-ati zemlju reko?e svojoj
   braaei: "Znate li da u ovim kuaeama imaju efod, terafe i ljeveni idol?
   Sada pazite ?to aeete raditi."

   ^15Skrenuv?i, oni ud-o?e u kuaeu mladog levita, u Mikinu kuaeu, i
   pozdravi?e ga.

   ^16I dok je ?est stotina naoru?anih ljudi od Danovih sinova stajalo
   pred vratima,

   ^17ona petorica ?to su i?la izvid-ati zemlju ud-o?e, uze?e efod, terafe
   i ljeveni idol, a sveaeenik staja?e na pragu pokraj ?est stotina
   naoru?anih ljudi.

   ^18Kad su u?li u Mikinu kuaeu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni
   idol, sveaeenik im reee: "?to to radite?"

   ^19"?uti", odgovori?e mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit aee?
   nam otac i sveaeenik. Zar ti je bolje biti sveaeenikom u kuaei jednog
   eovjeka nego da bude? sveaeenikom jednog plemena i roda u Izraelu?"

   ^20Sveaeenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol
   te ode s ljudima.

   ^21Vrativ?i se na put kojim su krenuli, odo?e pustiv?i naprijed ?ene i
   djecu, stoku i dragocjenosti.

   ^22Bijahu veae daleko od Mikine kuaee, kad gle - ljudi ?to ?ivljahu u
   susjednim kuaeama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za
   Danovcima.

   ^23Kada poee?e vikati za Danovim sinovima, oni se obazre?e i reko?e
   Miki: "?to ti je? ?to ste se skupili?"

   ^24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naeinio i sveaeenika
   te odlazite. A ?to ostaje meni? I jo? mi ka?ete: '?to ti je?'"

   ^25Danovci mu odgovore: "Da te vi?e nismo euli! Jer bi gnjevni ljudi
   mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuaeu!"

   ^26Danovci odo?e dalje, a Mika, videaei da su jaei od njega, okrenu se
   i vrati kuaei.

   ^27I tako, uzev?i boga ?to ga je naeinio Mika i sveaeenika koga je
   najmio da mu slu?i, Danovci navali?e na Laji?, na mirne i spokojne
   ljude, te ih posjeko?e o?trim maeem i spali?e grad.

   ^28Nikoga ne bija?e da pomogne Laji?anima, jer bijahu daleko od Sidona
   i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bija?e u
   dolini koja se pru?a prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i
   nastanili se u njemu.

   ^29I nazva?e ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu.
   A prije se grad zvao Laji?.

   ^30I Danovci namjesti?e sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin
   Ger?ona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveaeenici
   Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.

   ^31I staja?e im onaj rezani i ljeveni idol ?to ga je Mika naeinio, i
   ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Bo?ji bija?e u ?ilu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 U ono vrijeme kad u Izraelu jo? ne bija?e kralja, ?ivio neki eovjek,
   levit, kao do?ljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoeu ?enu iz
   Judina Betlehema.

   ^2Rasrdiv?i se jednom, njegova ga inoea ostavi i vrati se u oeevu kuaeu
   u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva eetiri mjeseca.

   ^3Njen mu? ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom
   slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuaei oca mlade ?ene, opazi ga
   tast i veselo mu izid-e u susret.

   ^4Tast, otac mlade ?ene, zadr?i ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i
   noaeivali.

   ^5Eetvrtoga dana urani?e; levit se spremao da ide, kad otac mlade ?ene
   reee zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite."

   ^6I tako sjedo?e te su obojica jela i pila, a onda otac mlade ?ene reee
   eovjeku: "Hajde, ostani jo? noaeas i proveseli se!"

   ^7A kad eovjek ustade da pod-e, tast uze navaljivati na njega te on jo?
   jednom ondje prenoaei.

   ^8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade ?ene reee:
   "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduaei zajedno dok se
   nije nagnuo dan.

   ^9Mu? ustade da ide, s inoeom i slugom, kad mu tast, otac mlade ?ene,
   reee: "Evo se dan nagnuo k veeeru. Prenoaei jo? ovdje i proveseli se,
   pa sutra uranite na put i vratite se svom ?atoru."

   ^10Ali eovjek ne htjede prenoaeiti nego ustade i krenu. Tako je do?ao
   do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca,
   inoea i sluga.

   ^11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veae jako nagnuo, pa sluga reee
   svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu
   prenoaeimo."

   ^12Ali mu gospodar odgovori: "Neaeemo se svraaeati u grad tud-inaca
   koji nisu Izraelci, nego aeemo iaei do Gibee."

   ^13Jo? reee sluzi: "Hajde, po?urimo se da stignemo u koje od tih mjesta
   gdje aeemo prenoaeiti, u Gibeu ili Ramu."

   ^14I prod-o?e, nastavljajuaei put. Kad su stigli pred Benjaminovu
   Gibeu, sunce je zapadalo.

   ^15Oni skrenu?e onamo da prenoaee u Gibei. U?av?i, levit sjede na
   gradskom trgu, ali ne bija?e nikoga da ih primi u kuaeu da prenoaee.

   ^16I dod-e neki starac koji se predveeer vraaeao s posla u polju.
   Bija?e to eovjek iz Efrajimove gore; ?ivlja?e u Gibei kao do?ljak, a
   svi ?itelji toga mjesta bijahu Benjaminovci.

   ^17Podigav?i oei, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolazi? i
   kamo aee??" - upita ga starac.

   ^18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove
   gore. Ja sam odande. I?ao sam u Judin Betlehem i vraaeam se kuaei, ali
   nema nikoga da me primi k sebi u kuaeu.

   ^19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za
   svoju ?enu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta."

   ^20"Mir s tobom i dobro mi do?ao", odgovori starac. "Moja je briga ?to
   ti je potrebno, samo nemoj noaeiti na trgu."

   ^21I uvede ga u svoju kuaeu i baci krme magarcima. Putnici su oprali
   noge, a onda jeli i pili.

   ^22Dok su se oni krijepili, gle, neki grad-ani, opaki ljudi, okru?i?e
   kuaeu i, lupajuaei svom snagom o vrata, reko?e starcu, gospodaru kuaee:
   "Izvedi toga eovjeka ?to je u?ao u tvoju kuaeu da ga se namilujemo."

   ^23Tad izid-e domaaein iz kuaee i reee im: "Ne, braaeo moja, ne einite
   zla. Taj je eovjek u?ao u moju kuaeu, zato ne einite bezakonja.

   ^24Evo, moja je kaei djevica, prepustit aeu vam je. Einite od nje ?to
   vam drago, ali ovom eovjeku ne einite bezakonja."

   ^25Ljudi ga ne htjedo?e poslu?ati. Tad onaj eovjek uze inoeu te im je
   izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noae do jutra, a kad je
   zora zabijeljela, pusti?e je.

   ^26Pred zoru ?ena dod-e i pade na ulaz kuaee onog eovjeka gdje je bio
   njen gospodar i le?ala je ondje dok se nije razdanilo.

   ^27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuaena vrata te izi?ao da
   nastavi put, kad spazi ?enu, svoju inoeu, kako le?i na kuaenim vratima
   s rukama na pragu.

   ^28"Ustani, idemo!" - reee joj. Ali ne bija?e odgovora. Onda je uze,
   natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuaei.

   ^29Kada je do?ao kuaei, tr?e no? i uze mrtvo tijelo inoeino, rasijeee
   ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela.

   ^30I tko god vidje reee: "Ovakvo ?to se nije dogodilo od dana kada su
   Izraelci iza?li iz Egipta do dana?njeg dana. Valja o tome promisliti,
   vijeaeati i govoriti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Tada izid-e sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan eovjek, od
   Dana do Beer ?ebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi.

   ^2Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, dod-o?e na zbor Bo?jeg
   naroda, eetiri stotine tisuaea pje?aka vienih maeu.

   ^3A Benjaminovci dozna?e da su Izraelovi sinovi uzi?li u Mispu. Sinovi
   Izraelovi zapita?e tada: "Ka?ite nam kako se dogodio zloein!"

   ^4Levit, mu? ubijene ?ene, uze rijee: "Do?ao sam s inoeom u Benjaminovu
   Gibeu da prenoaeim.

   ^5A grad-ani Gibee ustado?e na mene i noaeu opkoli?e kuaeu u kojoj sam
   bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoeu silovali tako da je umrla.

   ^6Zato sam uzeo mrtvu inoeu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve
   krajeve Izraelove ba?tine, jer su poeinili sramotno djelo u Izraelu.

   ^7Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite
   odluku."

   ^8Sav narod ustade kao jedan eovjek govoreaei: "Neka se nitko od nas ne
   vraaea svome ?atoru, neka nitko ne ide svojoj kuaei!

   ^9Nego da sada ovo ueinimo Gibei: bacit aeemo ?drijeb;

   ^10i uzet aeemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine,
   po stotinu od tisuaee i po tisuaeu od deset tisuaea: oni aee nositi
   hranu vojsci, onima koji aee krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za
   sramotu ?to ju je poeinila u Izraelu."

   ^11I sabra?e se svi Izraelci protiv onoga grada, udru?eni kao jedan
   eovjek.

   ^12Tada Izraelova plemena razasla?e poslanike po svemu Benjaminovu
   plemenu s porukom: "Kakav se to zloein dogodio med-u vama?

   ^13Sada izrueite one opake ljude ?to su u Gibei da ih smaknemo te
   iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedo?e poslu?ati
   svoje braaee Izraelaca.

   ^14Benjaminovci se skupi?e u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s
   Izraelcima.

   ^15A Benjaminovaca koji su do?li iz raznih gradova nabroji?e toga dana
   dvadeset i ?est tisuaea ljudi vienih maeu, bez stanovnika Gibee.

   ^16Od svega toga naroda bija?e sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili
   ljevaci, i svaki je taj gad-ao kamenom iz praaeke navlas toeno, ne
   proma?ujuaei cilja.

   ^17A bija?e Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, eetiri stotine
   tisuaea, sve ljudi vienih maeu i sve samih ratnika.

   ^18I sinovi Izraelovi, ustav?i, pod-o?e u Betel da se posavjetuju s
   Bogom: "Tko aee od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapita?e
   Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda pod-e prvi."

   ^19Izjutra krenu?e Izraelci te se utabori?e pred Gibeom.

   ^20Krenuv?i u boj protiv Benjaminovaca, svrsta?e se u bojni red pred
   Gibeom.

   ^21A Benjaminovci izid-o?e iz Gibee i pobi?e toga dana Izraelu dvadeset
   i dvije tisuaee ljudi, koji ostado?e na onome polju.

   ^22Izraelci odo?e i plakahu pred Jahvom sve do veeeri, a onda upita?e
   Jahvu govoreaei: "Moramo li opet iziaei u boj protiv sinova svoga brata
   Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Pod-ite na njega!"

   ^23Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red
   na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana.

   ^24Drugoga se dana Izraelci pribli?i?e Benjaminovcima,

   ^25ali toga drugog dana Benjamin izid-e iz Gibee pred njih i pobi
   Izraelcima jo? osamnaest tisuaee ljudi, koji ostado?e na onome polju -
   sve sami poizbor ratnici, vieni maeu.

   ^26Tada svi Izraelci i sav narod odo?e u Betel te plakahu i stajahu
   ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veeeri, prinosili paljenice i
   ?rtve pomirnice pred Jahvom.

   ^27I tad opet Izraelci upita?e Jahvu, jer se u ono vrijeme Koveeg
   saveza Bo?jega nalazio na tome mjestu,

   ^28i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, poslu?iva?e ga. Oni upita?e:
   "Moramo li opet iziaei u boj protiv sinova na?ega brata Benjamina?" A
   Jahve im odgovori: "Pod-ite, jer aeu ih sutra predati u va?e ruke."

   ^29Tad Izrael postavi eete u zasjedu oko Gibee.

   ^30Treaeega dana pod-o?e Izraelci protiv Benjaminovaca i svrsta?e se u
   bojne redove pred Gibeom, kao i prije.

   ^31Benjaminovci izid-o?e na njih, a oni ih odmami?e daleko od grada.
   Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide
   u Betel, a drugi u Gibeu; ubi?e tako oko trideset Izraelaca.

   ^32I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tueemo kao i prvi put." A Izraelci
   reko?e: "Bje?imo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od
   grada!"

   ^33Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga polo?aja i svrsta
   se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova izid-e iz svog
   skrovi?ta zapadno od Gibee.

   ^34Deset tisuaea vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sle?e se prema
   Gibei. Boj bija?e ?estok. Benjaminovci nisu ni slutili da aee ih
   zadesiti zlo.

   ^35I Jahve potuee Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobi?e
   Benjaminu dvadeset i pet tisuaea i sto ljudi vienih maeu.

   ^36Benjaminovci vidje?e da su pobijed-eni. Ljudi Izraelci bijahu se
   povukli sa svojih bojnih polo?aja pred Benjaminom uzdajuaei se u
   zasjedu ?to su je postavili oko Gibee.

   ^37A oni koji bijahu u zasjedi navali?e br?e na Gibeu i, u?av?i u nju,
   posjeko?e o?trim maeem sve stanovni?tvo.

   ^38Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi
   podignu iz grada stup dima kao znak:

   ^39tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poee ubijati
   Izraelce i posijeee im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao
   u prija?njem boju."

   ^40A kada se znak, stup dima, poeeo dizati iz grada, obazre se Benjamin
   i vidje kako se plamen iz svega grada di?e prema nebu.

   ^41Tada se Izraelovi ljudi okrenu?e, a Benjaminovce obuze u?as jer
   vidje?e da ih je zadesilo zlo.

   ^42I pobjego?e ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu
   za petama, a oni ?to su dolazili iz grada ubijahu ih s led-a.

   ^43Tako su opkolili Benjamina i, goneaei ga bez predaha, uni?ti?e ga
   pred Gibeom na istoenoj strani.

   ^44I palo je Benjaminu osmnaest tisuaea ljudi, sve samih vrsnih junaka.

   ^45Pre?ivjeli se okrenu?e i pobjego?e u pustinju prema Rimonskoj
   stijeni. Sijekuaei po cestama, Izraelci pobi?e jo? pet tisuaea ljudi; a
   onda pogna?e Benjamina do Gideoma i pobi?e jo? dvije tisuaee ljudi.

   ^46Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuaea ljudi vienih maeu,
   sve samih vrsnih junaka.

   ^47?est stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni.

   ^48Izraelovi se ljudi vrati?e potom Benjaminovcima, posjeko?e o?trim
   maeem mu?karce u gradovima, stoku i ?to se god na?lo; i sve gradove na
   koje su nai?li u Benjaminu popali?e ognjem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neaee
   dati svoju kaeer za ?enu Benjaminovu sinu."

   ^2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veeeri, narieuaei i
   jecajuaei.

   ^3Govorili su: "Za?to se, o Jahve, Bo?e Izraelov, ova nesreaea morala
   dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

   ^4Sutradan urani?e ljudi i sagradi?e ondje ?rtvenik; prineso?e
   paljenice i ?rtve zahvalnice.

   ^5Tad zapita?e Izraelci: "Ima li koga med-u svim plemenima Izraelovim
   da nije do?ao na zbor Jahvi?" Jer su se sveeano zakleli da aee pogubiti
   onoga tko ne dod-e u Mispu k Jahvi.

   ^6Izraelcima se sada sa?alilo na brata Benjamina te reko?e: "Danas je
   otkinuto jedno pleme od Izraela.

   ^7Kako aeemo dati ?ene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom
   da im neaeemo dati svojih kaeeri za ?ene?"

   ^8Zato zapita?e: "Ima li koga med-u Izraelovim plemenima da nije do?ao
   k Jahvi u Mispu?" I pronad-e se da nije do?ao u tabor, na zbor, nitko
   od ?itelja Jabe?a u Gileadu.

   ^9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bija?e nikoga od ?itelja Jabe?a
   u Gileadu.

   ^10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuaea hrabrih ljudi i
   zapovjedi im: "Idite i posijecite o?trim maeem stanovnike Jabe?a u
   Gileadu, zajedno sa ?enama i djecom.

   ^11Evo ?to aeete ueiniti: izrueit aeete prokletstvu sve mu?karce i sve
   ?ene ?to su dijelile postelju sa eovjekom, ali aeete saeuvati ?ivot
   djevicama." Tako i ueini?e.

   ^12I na?li su med-u stanovnicima Jabe?a u Gileadu eetiri stotine mladih
   djevojaka koje nisu dijelile postelje s eovjekom i doveli su ih u tabor
   u ?ilu, koji je u Kanaanu.

   ^13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na
   Rimonskoj stijeni: objavi?e im mir.

   ^14Tako se oporavi Benjamin. Dado?e im one med-u ?enama iz Jabe?a u
   Gileadu koje su ostavili na ?ivotu, ali ih ne bija?e dovoljno za sve.

   ^15Narodu se sa?alio Benjamin ?to je Jahve naeinio prazninu med-u
   Izraelovim plemenima.

   ^16"Kako aeemo naaei ?ene onima ?to su ostali", reko?e starje?ine
   zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene ?ene?"

   ^17Reko?e jo?: "Kako saeuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno
   pleme iz Izraela?

   ^18A ne mo?emo im dati svoje kaeeri za ?ene." Jer se bijahu zakleli
   rekav?i: "Proklet bio onaj koji dade ?enu Benjaminu!"

   ^19"Ali", reko?e, "svake se godine slavi u ?ilu Jahvina svetkovina."
   Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoeno od ceste koja vodi iz
   Betela u ?ekem i ju?no od Lebone.

   ^20I zato svjetova?e Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

   ^21Pazite, pa kada djevojke iz ?ila izid-u da ple?u u kolu, vi iskoeite
   iz vinograda, otmite svaki sebi ?enu izmed-u ?ilskih kaeeri pa otid-ite
   u Benjaminovu zemlju.

   ^22A kad njihovi oeevi ili njihova braaea dod-u da se pritu?e na vas,
   mi aeemo im reaei: 'Oprostite im ?to je svaki uzeo po ?enu kao u ratu;
   vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

   ^23Benjaminovci ueini?e tako i od djevojaka koje ote?e uze?e onoliki
   broj ?ena koliko bija?e njih. Onda odo?e svaki na svoju ba?tinu,
   sagradi?e opet gradove i naseli?e se u njima.

   ^24Izraelci se tada razid-o?e, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i
   svaki se odande vrati na svoju ba?tinu.

   ^25U to vrijeme ne bija?e kralja u Izraelu i svatko je ?ivio kako mu se
   einilo da je pravo.
     __________________________________________________________________

Ruth
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz
   Betlehema Judina jedan eovjek ode sa svojom ?enom i sa svoja dva sina
   da se naseli na Moapskim poljanama.

   ^2Taj se eovjek zvao Elimelek, ?ena mu Noemi, a dva njegova sina:
   Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraaeani iz Betlehema Judina. Stigo?e na
   Moapske poljane i tu se nastani?e.

   ^3Tada Elimelek, Noemin mu?, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina.

   ^4Oni se o?eni?e Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu
   proboravi?e deset godina.

   ^5Onda umrije?e i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva
   sina i bez svoga mu?a.

   ^6Tada se ona di?e sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je
   eula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu
   kruha.

   ^7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je ?ivjela, a s njome i njezine snahe;
   krenu?e na put da se vrate u zemlju Judinu.

   ^8Noemi tada reee svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke
   svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao ?to vi bijaste pokojnicima i
   meni.

   ^9Neka vam Jahve udijeli da obje nad-ete mir, svaka u domu svoga mu?a!"
   I poljubi ih, a one briznu?e u plae.

   ^10I reko?e joj: "Ne! Mi aeemo s tobom, tvome narodu."

   ^11Ali im reee Noemi: "Vratite se natrag, kaeeri moje! Za?to biste i?le
   sa mnom? Zar aeu jo? imati sinova u utrobi svojoj da vam budu mu?evi?

   ^12Vratite se natrag, kaeeri moje, idite samo! Odvi?e sam stara, nisam
   za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam jo? noaeas i da
   rodim sinove' -

   ^13zar biste mogle eekati da odrastu i zar biste radi njih ostale
   neudate? Ne, kaeeri moje, tuga bi moja bila veaea od va?e, jer se ruka
   Jahvina digla na me."

   ^14One i opet zaplaka?e i zajeca?e. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati
   se, a Ruta ostade s njom.

   ^15Noemi joj reee: "Eto vidi?, jetrva se tvoja vratila narodu svome i
   bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"

   ^16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od
   tebe: jer kamo ti ide?, idem i ja i gdje se ti nastani?, nastanit aeu
   se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.

   ^17Gdje ti umre?, umrijet aeu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat aee i
   mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me ?to drugo,
   osim smrti, rastavi od tebe."

   ^18Videaei gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraaeati.

   ^19Tako su zajedno i?le dok ne dod-o?e u Betlehem. A kad dod-o?e u
   Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu
   ?ene.

   ^20A ona im odgovara?e: "Ne zovite me vi?e Noemi nego me zovite Mara;
   jer me ?adaj goreinom ispunio!

   ^21Odavde sam oti?la punih ruku, a sad me Jahve vraaea bez igdje ieega.
   Za?to me zovete Noemi kad Jahve posvjedoei protiv mene i Svemoguaei me
   u tugu zavi?"

   ^22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih
   poljana. Stigle su u Betlehem ba? kad je poeela ?etva jeema.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Noemi ima?e rod-aka po mu?u, eovjeka vrlo imuaena, iz porodice
   Elimelekove: zvao se Boaz.

   ^2Tada Ruta Moapka reee Noemi: "Htjela bih iaei u polje pabireiti
   klasje za onim u koga nad-em milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kaeeri
   moja!"

   ^3I ode, dod-e u polje te poee pabireiti za ?eteocima. A sreaea je
   dovede u polje koje pripada?e Boazu, iz roda Elimelekova.

   ^4I gle, dod-e Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on
   ?eteoce. A oni mu odgovori?e: "Jahve te blagoslovio!"

   ^5Boaz aee nato momku koji je nadzirao ?eteoce: "Eija je ona mlada
   ?ena?"

   ^6A momak koji bija?e nad ?eteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka ?to
   je do?la prateaei Noemi s Moapskih poljana.

   ^7Pitala je: 'Smijem li pabireiti i kupiti klasje izmed-u snopova za
   ?eteocima?' I do?la je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo
   je malo u?la u kuaeu."

   ^8Onda Boaz reee Ruti: "Euj me, kaeeri moja, ne idi pabireiti u drugoga
   nego se dr?i mojih njiva i mojih poslenika.

   ^9Pazi na kojoj njivi oni ?anju, pa idi za njima. A naredio sam momcima
   da te nitko ne dira. Kad o?edni?, idi k posudama i pij ?to moje sluge
   zahitaju."

   ^10Ona tada pade nieice, pokloni se do zemlje i reee: "Eime sam stekla
   toliku milost u oeima tvojim da mi posveaeuje? pa?nju kad sam
   tud-inka?"

   ^11Boaz joj odgovori: "Euo sam ?to si sve ueinila za svoju svekrvu
   poslije smrti svoga mu?a; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i
   zavieaj svoj te do?la u narod kojega do jueer ili prekjueer nisi
   poznavala.

   ^12Neka ti Jahve plati sve ?to si ueinila i neka ti udijeli pravu
   nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si do?la da se pod krila njegova
   skloni?!"

   ^13Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oeima,
   gospodaru, jer si me utje?io i milostivo progovorio slu?kinji svojoj,
   ako i nisam kao jedna od tvojih slu?kinja."

   ^14Kad bija?e vrijeme rueku, Boaz joj reee: "Hodi ovamo, jedi ovog
   kruha i umoei svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj ?etelaca, a on
   stavi pred nju pr?enih zrna. Jela je i nasitila se i jo? joj preteee.

   ^15Kad je ustala da pabirei dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I
   med-u snopljem neka ona pabirei, a vi joj nemojte zanovijetati.

   ^16Nego navla? ispu?tajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj
   neka kOupi i nemojte je koriti!"

   ^17I tako je pabireila sve do veeeri, pa onda ovr?e ono ?to je
   napabireila: bija?e otprilike jedna efa jeema.

   ^18Uze ona svoje i dod-e u grad, a svekrva vidje koliko je napabireila.
   Tada Ruta izvadi i dade joj ?to joj bija?e preteklo po?to se nasitila.

   ^19Svekrva je upita: "Gdje si pabireila danas? Gdje si radila? Neka je
   blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi
   kod koga je radila i reee: "Eovjek u koga sam danas radila zove se
   Boaz."

   ^20Tada aee Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne
   uskraaeuje dobrote svoje ni ?ivima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj
   je eovjek na? rod; jedan od na?ih skrbnika."

   ^21Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Jo? mi reee: 'Dr?i se mojih poslenika
   dokle ne po?anju sve moje!'"

   ^22Noemi nato reee Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kaeeri moja, idi za
   njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."

   ^23I tako se dr?ala poslenika Boazovih i pabireila dokle ne po?e?e i
   jeeam i p?enicu. I ?ivjela je kod svekrve svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Onda aee joj Noemi, svekrva njezina: "Kaeeri moja, da ti potra?im
   mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?

   ^2Vidi?, Boaz, s eijim si se poslenicima na?la, na? je rod-ak. Evo, on
   aee noaeas vijati jeeam na gumnu.

   ^3Umij se ti i nama?i, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te
   prepozna prije nego ?to se najede i napije.

   ^4Kad bude lijegao, dobro pazi gdje aee leaei; pa kad legne, otid-i
   onamo, podigni mu pokrivae s nogu i lezi ondje! Tada aee ti on reaei
   ?to ti je einiti."

   ^5Ona joj odgovori: "Ueinit aeu sve kako mi ka?e?."

   ^6I sid-e na gumno i ueini sve kako joj je svekrva naredila.

   ^7A Boaz, po?to je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i le?e kraj
   stoga. Onda ona prid-e polako, otkri mu noge i le?e.

   ^8Kad bija?e oko ponoaei, tr?e se eovjek i obrnu se, i gle: ?ena le?i
   do njegovih nogu.

   ^9"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, slu?kinja tvoja.
   Ra?iri skut svoje haljine na slu?kinju svoju jer si mi skrbnik."

   ^10"Blagoslovio te Jahve, kaeeri moja!" - doeeka on. "Ovaj drugi tvoj
   ein milosti jo? je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijedi?
   mlade poslenike, bili oni bogati ili siroma?ni.

   ^11I zato se, kaeeri moja, sada ne pla?i: ueinit aeu ti sve ?to
   zatra?i?, jer sva vrata moga naroda znaju da si eestita ?ena.

   ^12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jo? bli?i od mene.

   ^13Ostani noaeas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti,
   dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet aeu te ja, tako mi Jahve!
   Spavaj do jutra."

   ^14I spava?e ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego ?to
   moga?e eovjek eovjeka razaznati jer mi?lja?e: "Ne treba da znaju da je
   ?ena bila na gumnu."

   ^15I kaza joj: "Daj ogrtae ?to je na tebi i dr?i ga dobro." Ona ga
   pridr?a, a on joj nasu ?est mjerica jeema i naprti joj. I ode ona u
   grad.

   ^16Kad je stigla, upita je svekrva: "?to je s tobom, kaeeri moja?" A
   ona joj pripovjedi sve ?to je ueinio za nju.

   ^17I nadoveza: "Ovih ?est mjerica jeema dade mi kazujuaei: 'Ne smije?
   se vratiti svekrvi praznih ruku.'"

   ^18Nato aee joj Noemi: "Budi mirna, kaeeri moja, dok ne vidi? ?to aee
   biti: jer neaee on imati spokoja dok sve jo? danas ne dokrajei."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Boaz potom izid-e na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naid-e onaj
   skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!"
   Onaj dod-e i sjede.

   ^2Onda Boaz uze deset ljudi izmed-u starje?ina gradskih i reee:
   "Posjedajte ovdje!" I posjeda?e.

   ^3Zatim reee skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela
   bi prodati ono zemlje na?ega brata Elimeleka.

   ^4Zato sam odlueio da se s tobom razgovorim i predlo?im ti: otkupi
   njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starje?inama moga naroda. Ako
   je kani? otkupiti, onda otkupi; ako ne kani?, ka?i mi da znam. Jer
   prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A
   onaj reee: "Hoaeu, otkupit aeu je."

   ^5Onda kaza Boaz: "Kad uzme? zemlju iz ruke Noemi, treba da uzme? i
   Rutu Moapku, pokojnikovu ?enu, da se pokojniku saeuva ime na ba?tini."

   ^6Ali skrbnik reee: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje
   ba?tine. Otkupi ti po svome skrbniekom pravu jer ja ne mogu."

   ^7A bija?e od starine obieaj u Izraelu: da se eemu potkrijepi valjanost
   otkupa ili zamjene, eovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bija?e
   svjedoeanstvo u Izraelu.

   ^8Tako dakle i onaj skrbnik reee Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i
   dade mu je.

   ^9Tada Boaz kaza starje?inama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da
   ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono ?to je bilo Elimelekovo, sve ?to
   je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.

   ^10Uz to uzimam za ?enu Rutu Moapku, ?enu Mahlonovu, da bi se saeuvalo
   ime pokojnikovo na ba?tini i da se ime njegovo ne bi zatrlo med-u
   braaeom njegovom i nestalo s vrata zavieaja njegova. Vi ste danas tome
   svjedoci."

   ^11Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starje?ine reko?e:
   "Svjedoci smo! Dao Jahve da ?ena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela
   i Lea, koje su obje podigle kuaeu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a
   prodiei u Betlehemu!

   ^12Neka tvoja kuaea, po potomstvu koje aee ti dati Jahve od ove mlade
   ?ene, bude kao kuaea Peresa, koga Judi rodi Tamara!"

   ^13Tako Boaz uze Rutu i ona posta ?ena njegova. Ud-e on k njoj i Jahve
   joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.

   ^14Onda ?ene reko?e Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije
   uskratio skrbnika! I prodieio njegovo ime u Izraelu!

   ^15On aee biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi
   snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi vi?e od sedam sinova."

   ^16Noemi uze djeeaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.

   ^17Susjede mu nadjenu?e ime govoreaei: "Noemi se rodio sin!" I prozva?e
   ga Obed; on je otac Ji?aja, oca Davidova.

   ^18A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,

   ^19Hesron Rama, Ram Aminadaba,

   ^20Aminadab Nah?ona, Nah?on Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,

   ^21Obed Ji?aja, a Ji?aj Davida.
     __________________________________________________________________

1 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bio jedan eovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu
   Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova,
   Efrajimljanin.

   ^2Imao je dvije ?ene: ime jednoj bija?e Ana, a drugoj bija?e ime
   Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala.

   ^3Taj je eovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i
   prinese ?rtvu Jahvi Sebaotu u ?ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva,
   Hofni i Pinhas, kao sveaeenici Jahvini.

   ^4Jednoga dana Elkana prinese ?rtvu. On je obieno svojoj ?eni Penini i
   svim njezinim sinovima i kaeerima davao vi?e ?rtvenih dijelova,

   ^5a Ani je davao samo jedan dio, premda je vi?e ljubio Anu, ali Jahve
   joj ne bija?e dao od srca poroda.

   ^6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi ?to joj
   Jahve ne bija?e dao od srca poroda.

   ^7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina
   je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti.

   ^8Tada joj reee Elkana, njezin mu?: "Za?to plaee?, Ana? I za?to ne
   jede?? Za?to ti je srce rastu?eno? Nisam li ti ja vredniji nego deset
   sinova?"

   ^9Ali Ana ustade, po?to su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a
   sveaeenik Eli sjed-a?e na stolici na pragu sveti?ta Jahvina.

   ^10I ojad-ena u du?i pomoli se Ana Jahvi, plaeuaei gorko.

   ^11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogleda? na nevolju
   slu?benice svoje i opomene? se mene i ne zaboravi? slu?benice svoje te
   dade? slu?benici svojoj mu?ko eedo, ja aeu ga darovati Jahvi za sve
   dane njegova ?ivota i britva neaee prijeaei preko glave njegove."

   ^12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina.

   ^13Ana govora?e u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije
   euo. Zato Eli pomisli da je pijana.

   ^14I reee joj Eli: "Dokle aee? biti pijana? Otrijezni se od vina ?to je
   u tebi!"

   ^15Ali Ana odgovori i reee: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika
   nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piaea nego izlijevam du?u
   svoju pred Jahvom.

   ^16Ne sudi slu?benicu svoju kao ?enu nevaljalu, jer sam od prete?ke
   tuge i ?alosti tako dugo molila."

   ^17Tada joj Eli odgovori ovako: "Pod-i u miru! A Bog Izraelov neka ti
   ispuni molitvu kojom si ga molila."

   ^18A ona reee: "Neka slu?benica tvoja nad-e milost u oeima tvojim!" I
   ?ena ode svojim putem: jela je i lice joj nije vi?e bilo tu?no kao i
   prije.

   ^19Sutradan urani?e i pokloni?e se Jahvi, a onda se vrati?e i dod-o?e
   svojoj kuaei u Ramu. Elkana pozna Anu, ?enu svoju, a Jahve je se
   opomenu.

   ^20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel,
   "jer sam ga", reee, "izmolila od Jahve".

   ^21Poslije godine dana uzid-e njezin mu? Elkana sa svim domom svojim da
   prinese Jahvi godi?nju ?rtvu i da izvr?i zavjet.

   ^22Ali Ana ne pod-e s njim jer reee svome mu?u: "Neaeu poaei dok se
   dijete ne odbije od prsiju, a onda aeu ga odvesti da se poka?e pred
   Jahvom i da ostane ondje zauvijek."

   ^23I odgovori joj Elkana, njezin mu?: "Eini kako misli? da je dobro;
   ostani dok ga ne odbije? od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju
   ?elju!" I ?ena osta kod kuaee dojeaei sina svoga dok ga nije odbila od
   prsiju.

   ^24Eim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzev?i uz to
   trogodi?njeg junca, efu bra?na i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u
   ?ilu. A djeeak je bio jo? vrlo mlad.

   ^25Tada zakla?e junca, a majka djeeakova pristupi k Eliju.

   ^26I reee Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti ?ivota tvoga, gospodaru, ja
   sam ona ?ena koja je stajala ovdje kraj tebe moleaei se Jahvi.

   ^27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je usli?io pro?nju kojom sam ga
   prosila.

   ^28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova ?ivota: ta
   ispro?en je od Jahve." I pokloni?e se ondje Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Nato se Ana pomoli ovako: "Kliee srce moje u Jahvi, raste snaga moja
   po Bogu mom. ?ire mi se usta na du?mane moje, jer se radujem pomoaei
   tvojoj.

   ^2Nitko nije svet kao ?to je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema
   hridi kao ?to Bog je na?.

   ^3Ne govorite mnogo hvastavih rijeei, neka ne izlazi drskost iz usta
   va?ih, jer Jahve je sveznajuaei Bog, pravo on prosud-uje djela.

   ^4Lomi se luk junacima, nemoaeni se snagom opasuju.

   ^5Nekoae siti sad se za kruh muee, nekoae gladni ne gladuju vi?e.
   Nerotkinja rad-a sedam puta, majka brojne djece svje?inu izgubi.

   ^6Jahve daje smrt i ?ivot, ru?i u ?eol i odande di?e.

   ^7Jahve eini uboga i bogata, obara eovjeka i uzvisuje.

   ^8Di?e slabiaea iz pra?ine, iz bunji?ta izvlaei uboga, da ih posadi s
   knezovima i da im odredi poeasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje,
   na njih je stavio ovaj svijet.

   ^9Korake euva svojih vjernika, zlikovce sti?e propast u mraku (svojom
   snagom eovjek ne stjeee pobjede).

   ^10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevi?nji grmi s nebesa. Jahve sudi
   med-ama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdi?e snagu pomazanika
   svoga."

   ^11Potom se Ana vrati u Ramu, a djeeak ostade da slu?i Jahvi pod okom
   sveaeenika Elija.

   ^12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu

   ^13ni za prava sveaeenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio ?rtvu,
   do?ao bi sluga sveaeenikov, dok se meso jo? kuhalo, s trorogom vilicom
   u ruci

   ^14i zabadao njom u kotliae ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i ?to god
   bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveaeenik sebi. Tako su einili svim
   Izraelcima ?to su dolazili onamo, u ?ilo.

   ^15Tako i prije nego bi se spalilo salo, do?ao bi sluga sveaeenikov i
   rekao eovjeku koji je prinosio ?rtvu: "Daj mi mesa da ispeeem
   sveaeeniku! On neaee od tebe kuhana mesa nego samo sirovo."

   ^16Ako bi mu eovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda
   uzmi ?to ti du?a ?eli", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne
   da?, uzet aeu silom."

   ^17Grijeh je mladiaea bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi
   prezirali ?rtvu koja se prinosila Jahvi.

   ^18A Samuel slu?a?e pred Jahvom, jo? dijete u opleaeku lanenom.

   ^19Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine
   kad bi dolazila s mu?em svojim da prinese godi?nju ?rtvu.

   ^20A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ?enu govoreaei: "Neka ti Jahve
   dade poroda od te ?ene na uzdarje za dar ?to ga je dala Jahvi." Nato bi
   se vraaeali svojoj kuaei.

   ^21Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi jo? tri sina i dvije kaeeri.
   A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

   ^22Eli je bio veae vrlo star, ali je ipak euo sve ?to su njegovi sinovi
   einili svemu Izraelu.

   ^23I on im reee: "Za?to radite takvo ?to da o tome moram slu?ati od
   svega ovog naroda?

   ^24Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi ?to ih eujem ...
   Sabla?njujete narod Jahvin.

   ^25Ako eovjek zgrije?i eovjeku, Bog aee prosuditi. Ali ako eovjek
   zgrije?i Jahvi, tko aee se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslu?a?e
   glasa oca svojega, jer je Jahve odlueio da ih pogubi.

   ^26A mladi je Samuel sve vi?e rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i
   pred ljudima.

   ^27Uto dod-e jedan Bo?ji eovjek k Eliju i reee mu: "Ovako govori Jahve:
   'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu,
   robovi u kuaei faraonovoj?

   ^28Odabrao sam ih izmed-u svih plemena Izraelovih da mi budu
   sveaeenici, da se uspinju na moj ?rtvenik, da prinose ?rtve paljenice i
   da nose opleaeak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene
   ?rtve sinova Izraelovih.

   ^29Za?to gleda? zavidnim okom ?rtvu i prinos ?to sam ih odredio za svoj
   Dom? I za?to pazi? sinove svoje vi?e nego mene, toveaei ih najboljim
   dijelovima svih ?rtvenih prinosa naroda moga Izraela?

   ^30Zato sam - rijee je Jahve, Boga Izraelova - rekao dodu?e da aee dom
   tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijee je
   Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja eastim one koji mene easte,
   a koji mene preziru, bit aee osramoaeeni.

   ^31Gle, dolaze dani kad aeu odsjeaei mi?icu tvoju i mi?icu doma oca
   tvojega, tako da vi?e neaee biti starca u tvom domu.

   ^32Ti aee? kivnim okom gledati na sve dobro kojim aeu obasuti Izraela,
   i nikada vi?e neaee biti starca u tvom domu.

   ^33Zadr?at aeu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu
   sahnu oei i vene du?a njegova, ali sve mno?tvo doma tvoga poginut aee
   od ljudskoga maea.

   ^34Znak aee ti biti ono ?to aee stiaei oba tvoja sina, Hofnija i
   Pinhasa: obojica aee poginuti istoga dana.

   ^35Ja aeu sebi podiaei vjerna sveaeenika koji aee raditi po mom srcu i
   po mojoj ?elji i njemu aeu sazdati trajan dom, i on aee svagda stupati
   pred pomazanikom mojim.

   ^36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit aee da mu se pokloni i da
   izmoli srebrn noveiae ili hljeb kruha i kazat aee: 'Molim te, primi me
   u kakvu god slu?bu sveaeenieku, da imam zalogaj kruha.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Mladi je Samuel slu?io Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme
   Jahve je izrijetka govorio ljudima, a vid-enja nisu bila eesta.

   ^2No jednoga je dana Eli le?ao u svojoj sobi - oei su njegove poeele
   slabiti te vi?e nije mogao vidjeti -

   ^3svijeaenjak Bo?ji jo? ne bija?e uga?en i Samuel je spavao u sveti?tu
   Jahvinu, ondje gdje je bio Koveeg Bo?ji.

   ^4I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!"

   ^5I otrea k Eliju i reee: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reee: "Ja te
   nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i le?e.

   ^6I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i
   reee: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine!
   Vrati se i spavaj!"

   ^7Samuel jo? nije poznavao Jahve i jo? mu nikada ne bija?e objavljena
   rijee Jahvina.

   ^8I Jahve zovnu Samuela po treaei put. On usta, ode k Eliju i reee:
   "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeeaka.

   ^9Zato reee Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori,
   sluga tvoj slu?a.'" I Samuel ode i le?e na svoje mjesto.

   ^10I dod-e Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A
   Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj slu?a."

   ^11Tada Jahve reee Samuelu: "Evo, ueinit aeu ne?to u Izraelu da aee oba
   uha zujati svakome koji euje.

   ^12U onaj aeu dan ispuniti na Eliju sve ?to sam rekao za kuaeu njegovu,
   od poeetka do kraja.

   ^13Ti aee? mu objaviti da osud-ujem kuaeu njegovu dovijeka; on je znao
   da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao.

   ^14Zato - kunem se domu Elijevu - neaee oprati krivicu Elijeva doma
   nikakve ?rtve ni prinosi dovijeka."

   ^15Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel
   se bojao kazati vid-enje Eliju.

   ^16Ali Eli zovnu Samuela govoreaei: "Samuele, sine!" A on odgovori:
   "Evo me!"

   ^17I on upita: "Kakva je rijee koju ti reee? Nemoj mi zatajiti ni?ta!
   Tako ti Bog ueinio zlo i dodao ti drugo ako mi zataji? ne?to od onoga
   ?to ti je kazao."

   ^18Nato mu Samuel pripovjedi sve i ni?ta ne zataji od njega. A Eli
   reee: "On je Jahve, neka eini ?to je dobro u oeima njegovim!"

   ^19Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od
   njegovih rijeei padne na zemlju.

   ^20Sav Izrael, od Dana do Beer ?ebe, spozna da je Samuel postavljen za
   proroka Jahvina.

   ^21Jahve se i dalje javljao u ?ilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i
   rijee se Samuelova obraaeala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a
   njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 U ono vrijeme skupi?e Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci
   izid-o?e pred njih da se pobiju i utabori?e se kod Eben Haezera, dok su
   Filistejci udarili tabor kod Afeka.

   ^2Filistejci se svrsta?e u bojni red protiv Izraela i nasta ?estoka
   bitka. Izrael podle?e Filistejcima: oko eetiri tisuaee ljudi pogibe na
   boji?tu, na otvorenu polju.

   ^3Kad se narod vratio u tabor, reko?e starje?ine Izraelove: "Za?to je
   Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Pod-imo u ?ilo po
   Koveeg saveza Jahvina neka dod-e u na?u sredinu i spasi nas iz ruku
   na?ih neprijatelja."

   ^4Narod posla ljude u ?ilo i doneso?e odande Koveeg saveza Jahve nad
   vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i
   Pinhas, dod-o?e kao pratioci Koveega.

   ^5Kad je Koveeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podi?e gromki poklik,
   od kojega odjeknu zemlja.

   ^6Filistejci eu?e taj gromki poklik i zapita?e: "?to znaei taj gromki
   poklik u taboru Hebreja?" I shvati?e da je Koveeg Jahvin stigao u
   njihov tabor.

   ^7Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je do?ao u tabor!"
   I povika?e: "Jao nama! Tako nije bilo dosad.

   ^8Jao nama! Tko aee nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj
   koji je udario Egipat svakojakim nevoljama.

   ^9Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi
   Hebrejima kao ?to su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!"

   ^10Tada Filistejci zametnu?e bitku, Izraelci bi?e potueeni i pobjego?e
   svaki u svoj ?ator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuaea pje?aka
   poginulo na izraelskoj strani.

   ^11I Koveeg Bo?ji bi otet, i oba sina Elijeva poginu?e, Hofni i Pinhas.

   ^12Jedan Benjaminovac otrea iz bojnih redova i sti?e u ?ilo jo? istoga
   dana, razderanih haljina i glave posute pra?inom.

   ^13Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata,
   pazeaei na cestu, jer mu je srce strepilo za Koveeg Bo?ji. Taj dakle
   eovjek dod-e da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu.

   ^14Kad je Eli euo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Eovjek se
   po?uri i dod-e da obavijesti Elija. -

   ^15A Eliju bija?e devedeset i osam godina, oei mu bijahu ukoeene te
   ni?ta vi?e nije vidio. -

   ^16Eovjek reee Eliju: "Dolazim s boji?ta, danas sam utekao iz boja."
   Tada starac zapita: "?to se dogodilo, sine?"

   ^17Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to
   te?ak poraz za narod i jo? su oba tvoja sina poginula i Koveeg je Bo?ji
   otet!"

   ^18Kad je spomenuo Koveeg Bo?ji, pade Eli sa stolice nauznak kraj
   vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star eovjek i te?ak. Bio je
   sudac u Izraelu eetrdeset godina.

   ^19Njegova snaha, ?ena Pinhasova, bija?e trudna i pred porodom. Kad je
   eula vijest da je otet Koveeg Bo?ji i da je umro njezin svekar i
   poginuo njezin mu?, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili
   trudovi.

   ^20Kako je bila na samrti, reko?e joj ?ene koje stajahu oko nje: "Budi
   bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na
   to.

   ^21Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreaei: "Oti?la je slava od Izraela."
   Time je mislila na oteti Koveeg Bo?ji i na svoga svekra i svoga mu?a.

   ^22Zato reee: "Oti?la je slava od Izraela" jer je otet Koveeg Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kad su Filistejci osvojili Koveeg Bo?ji, preneso?e ga iz Eben
   Haezera u A?dod.

   ^2Nato Filistejci uze?e Koveeg Bo?ji, uneso?e ga u hram Dagonov i
   smjesti?e pokraj Dagona.

   ^3Sutradan ujutro, kad su ?itelji A?doda do?li u hram Dagonov, gle,
   Dagon le?a?e nieice na zemlji pred Koveegom Jahvinim. Oni digo?e Dagona
   i metnu?e ga natrag na njegovo mjesto.

   ^4Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet le?a?e nieice na zemlji
   pred Koveegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke le?ahu
   odsjeeene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup.

   ^5Zato Dagonovi sveaeenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju
   nogom na prag Dagonov u A?dodu sve do dana?njeg dana.

   ^6Tada ruka Jahvina te?ko pritisnu ?itelje A?doda i natjera ih u silan
   strah: udari ih eirevima, A?dod i njegovo podrueje.

   ^7Kad su ljudi u A?dodu vidjeli ?to se dogodilo, reko?e: "Koveeg Boga
   Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeeila
   protiv nas i protiv na?ega boga Dagona."

   ^8Oni sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske k sebi i reko?e: "?to
   da radimo s Koveegom Boga Izraelova?" A oni odgovori?e: "U Gat neka se
   prenese Koveeg Boga Izraelova." I preneso?e Koveeg Boga Izraelova
   onamo.

   ^9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna
   strava: udari grad-ane, od najmanjega do najveaeega, tako da im se
   pojavi?e eirevi.

   ^10Oni tada posla?e Koveeg Bo?ji u Ekron. Ali kad je Koveeg Bo?ji
   stigao u Ekron, povika?e Ekronjani: "Doneso?e Koveeg Boga Izraelova k
   meni da pomori mene i sav moj narod!"

   ^11Zato sazva?e i okupi?e sve knezove filistejske i reko?e: "Po?aljite
   natrag Koveeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne
   pomori mene i moj narod!" Jer vlada?e smrtna strava u svemu gradu,
   toliko ondje bija?e pritisnula ruka Bo?ja.

   ^12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni eirevima i bolni se vapaj
   grada dizao do neba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Koveeg Jahvin bija?e sedam mjeseci u zemlji Filistejaca.

   ^2Tada Filistejci sazva?e sveaeenike i vraee i zapita?e ih: "?to da
   radimo s Koveegom Jahvinim? Poueite nas kako da ga po?aljemo natrag na
   njegovo mjesto."

   ^3Oni odgovori?e: "Ako hoaeete vratiti Koveeg Boga Izraelova, ne
   ?aljite ga natrag prazna nego uza nj po?aljite i naknadnicu. Tada aeete
   se izlijeeiti i znat aeete za?to se njegova ruka nije okrenula od vas."

   ^4Oni zapita?e: "Kakvu naknadnicu treba da mu po?aljemo?" Oni
   odgovori?e: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih eireva i pet
   zlatnih ?takora, jer je ista nevolja na vama i na va?im knezovima.

   ^5Naeinite, dakle, likove svojih eireva i likove svojh ?takora, koji
   vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Mo?da aee dignuti ruku
   svoju od vas, od va?ih bogova i od va?e zemlje.

   ^6Za?to hoaeete da vam srce otvrdne kao ?to je bilo otvrdnulo
   Egipaeanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili
   da odu?

   ^7Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje
   jo? nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite
   natrag u staju.

   ^8Tada aeete uzeti Koveeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete
   koje mu prinosite kao ?rtvu naknadnicu stavit aeete u kovee?iae kraj
   njega i tako neka pod-e.

   ^9Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet ?eme?a, onda je
   sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat
   aeemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo
   slueajno."

   ^10Ljudi ueini?e tako: uze?e dvije krave dojilice i uprego?e ih u kola,
   a njihovu telad zadr?a?e u staji.

   ^11Koveeg Jahvin stavi?e na kola i kovee?iae sa zlatnim ?takorima i s
   likovima svojih eireva.

   ^12Krave udari?e ravno cestom prema Bet ?eme?u i jednako su i?le istim
   putem, mukale su iduaei, a nisu skretale ni desno ni lijevo.
   Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet ?eme?a.

   ^13Stanovnici Bet ?eme?a upravo su bili zabavljeni ?etvom p?enice u
   dolini. Digav?i oei, ugleda?e Koveeg i potrea?e mu s veseljem u susret.

   ^14Kad su kola stigla na polje Jo?ue iz Bet ?eme?a, zaustavi?e se.
   Ondje bija?e velik kamen. Tada iscijepa?e drvo od kola i prineso?e
   krave kao ?rtvu paljenicu Jahvi.

   ^15Leviti bijahu skinuli Koveeg Jahvin i kovee?iae ?to je bio kraj
   njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj
   veliki kamen. Stanovnici Bet ?eme?a prinosili su toga dana ?rtve
   paljenice i klali ?rtve klanice Jahvi.

   ^16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vrati?e se u Ekron isti
   dan.

   ^17A ovo je pet zlatnih eireva ?to su ih Filistejci poslali kao ?rtvu
   naknadnicu Jahvi: za A?dod jedan, za Gazu jedan, za A?kelon jedan, za
   Gat jedan, za Ekron jedan.

   ^18A zlatnih je ?takora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u
   svih pet kne?evina, od utvrd-enih gradova do otvorenih sela. Svjedok je
   veliki kamen na koji su polo?ili Koveeg Jahvin i koji jo? i danas stoji
   na polju Jo?ue iz Bet ?eme?a.

   ^19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet ?eme?a kad su
   vidjeli Koveeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi med-u
   njima. Narod je tugovao zbog toga ?to ga je Jahve tako te?ko isku?ao.

   ^20Tada ljudi u Bet ?eme?u reko?e: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom,
   ovim Svetim Bogom? Kome aee otiaei sada od nas?"

   ^21I posla?e poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruei?e im:
   "Filistejci su vratili Koveeg Jahvin. Dod-ite i odnesite ga sebi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Tada dod-o?e ljudi iz Kirjat Jearima i odneso?e Koveeg Jahvin sebi.
   Uneso?e ga u kuaeu Abinadabovu, na uzvi?ici, i posveti?e njegova sina
   Eleazara da euva Koveeg Jahvin.

   ^2Od dana kad je Koveeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, prod-e mnogo
   vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom.

   ^3Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega
   srca svoga vraaeate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tud-e bogove,
   baale i a?tarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome slu?ite.
   Tada aee vas on izbaviti iz ruke Filistejaca."

   ^4Sinovi Izraelovi ukloni?e nato baale i a?tarte i slu?ahu jedinome
   Jahvi.

   ^5Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se
   pomolim Jahvi za vas."

   ^6Oni se dakle skupi?e u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je
   pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagrije?ili smo
   Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi.

   ^7Kad su Filistejci euli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi,
   krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidje?e sinovi
   Izraelovi, upla?i?e se Filistejaca.

   ^8I zamoli?e sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi,
   Bogu na?emu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca."

   ^9Samuel uze jedno janje sisanee i prinese ga Jahvi kao ?rtvu paljenicu
   i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usli?a.

   ^10Dok je Samuel prinosio ?rtvu paljenicu, Filistejci su do?li da udare
   na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce
   i tako ih prestra?i i smete da su podlegli Izraelu.

   ^11Ratnici izraelski izid-o?e iz Mispe i potjera?e Filistejce, tukuaei
   ih sve do ispod Bet Kara.

   ^12A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmed-u Mispe i Je?ane i nazva
   ga imenom Eben Haezer govoreaei: "Dovde nam je Jahve pomogao."

   ^13Tako su Filistejci bili poni?eni i nikada vi?e ne navali?e na zemlju
   Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka
   Samuelova.

   ^14I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vrati?e se
   njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podrueje iz ruke
   filistejske. I bio je mir izmed-u Izraela i Amorejaca.

   ^15Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka.

   ^16Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim
   mjestima sudio Izraelu.

   ^17Zatim se vraaeao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuaeu i ondje je
   sudio Izraelu. Ondje je podigao i ?rtvenik Jahvi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu.

   ^2Njegov prvorod-enac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci
   u Beer ?ebi.

   ^3Ali sinovi nisu i?li stopama oeevim: gledali su na svoj dobitak,
   primali mito i izvrtali pravicu.

   ^4Tada se skupi?e sve starje?ine izraelske i dod-o?e k Samuelu u Ramu.

   ^5I reko?e mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim
   stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao ?to je to kod
   svih naroda."

   ^6Ali Samuelu nije bilo drago ?to su rekli: "Daj nam kralja da nam
   vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi.

   ^7A Jahve reee Samuelu: "Poslu?aj glas naroda u svemu ?to od tebe
   tra?i, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne ?eleaei da ja
   kraljujem nad njima.

   ^8Sve ?to su einili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do
   dana?njega dana - ostavili su mene i slu?ili tud-im bogovima - tako oni
   eine i tebi.

   ^9Sada, dakle, poslu?aj njihov zahtjev, ali ih sveeano opomeni i pouei
   o pravima kralja koji aee vladati nad njima."

   ^10Samuel ponovi sve Jahvine rijeei narodu koji je od njega tra?io
   kralja.

   ^11I reee: "Ovo aee biti pravo kralja koji aee kraljevati nad vama:
   uzimat aee va?e sinove da mu slu?e kod bojnih kola i kod konja i oni
   aee treati pred njegovim bojnim kolima.

   ^12Postavljat aee ih za tisuaenike i pedesetnike; orat aee oni njegovu
   zemlju, ?eti njegovu ?etvu, izrad-ivati mu bojno oru?je i opremu za
   njegova bojna kola.

   ^13Uzimat aee kralj va?e kaeeri da mu prired-uju mirisne pomasti, da mu
   kuhaju i peku.

   ^14Uzimat aee najbolja va?a polja, va?e vinograde i va?e maslinike i
   poklanjat aee ih svojim dvoranima.

   ^15Uzimat aee desetinu od va?ih usjeva i va?ih vinograda i davat aee je
   svojim dvoranima i svojim slu?benicima.

   ^16Uzimat aee va?e sluge i va?e slu?kinje, va?e najljep?e volove i
   magarce i upotrebljavat aee ih za svoj posao.

   ^17Uzimat aee desetinu od va?e sitne stoke, a vi sami postat aeete mu
   robovi.

   ^18I kad jednoga dana budete vapili za pomoae zbog kralja koga ste sami
   izabrali, Jahve vas neaee usli?ati u onaj dan!"

   ^19Narod nije htio poslu?ati Samuelova glasa nego reee: "Ne! Hoaeemo da
   kralj vlada nad nama!

   ^20Tako aeemo i mi biti kao svi narodi: sudit aee nam na? kralj, bit
   aee nam vod-a i vodit aee na?e ratove."

   ^21Kad je Samuel euo ?to narod govori, kaza sve Jahvi.

   ^22A Jahve reee Samuelu: "Poslu?aj njihovu ?elju i postavi im kralja!"
   Tada Samuel reee Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 ?ivio u ono vrijeme jedan eovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Ki?,
   sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz
   plemena Benjaminova, eovjek imuaean.

   ^2Imao je sina po imenu ?aula, koji je bio mlad i lijep. Med-u sinovima
   Izraelovim nije bilo ljep?ega eovjeka od njega: za glavu bija?e vi?i od
   svega naroda.

   ^3Uto se Ki?u, ?aulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Ki? reee
   svome sinu ?aulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tra?iti
   magarice!"

   ^4I prod-o?e oni Efrajimovu goru i prod-o?e zemlju ?ali?u, ali ne
   nad-o?e ni?ta; prod-o?e zemlju ?aalim, ali magarica ne bija?e ondje;
   prod-o?e i zemlju Benjaminovu, ali ne nad-o?e ni?ta.

   ^5Kad su do?li u zemlju Suf, reee ?aul momku koji ga je pratio: "Hajde,
   vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!"

   ^6A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu ?ivi eovjek Bo?ji; to je
   vrlo ugledan eovjek: ?to god rekne, sve se zacijelo ispunja. Pod-imo,
   dakle, k njemu, mo?da aee nas uputiti u ono zbog eega smo po?li na
   put."

   ^7A ?aul reee svome momku: "Ako zaista pod-emo onamo, ?to aeemo
   ponijeti eovjeku? Kruha je nestalo u na?im torbama, nemamo dara da
   ponesemo eovjeku Bo?jem. ?to mu mo?emo dati?"

   ^8A momak opet progovori i reee ?aulu: "Gle, imam u ruci eetvrt ?ekela
   srebra: dat aeu ga Bo?jem eovjeku da nas uputi kamo bismo i?li."

   ^9Nekoae se u Izraelu, kad bi i?li pitati Boga za savjet, govorilo:
   "Hajde, pod-imo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoae se zvao
   vidjelac. -

   ^10?aul odvrati svome momku: "Dobro veli?. Hajdemo!" I krenu?e u grad
   gdje je ?ivio eovjek Bo?ji.

   ^11Kad su se penjali usponom prema gradu, sreto?e djevojke koje su
   iza?le da zahvate vode. I zapita?e ih: "Je li gore vidjelac?" -

   ^12One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je
   stigao u grad, jer danas narod ima ?rtvu na uzvi?ici.

   ^13Eim ud-ete u grad, naaei aeete ga jo? prije nego ?to se popne na
   uzvi?icu da sudjeluje na ?rtvenoj gozbi. Narod neaee jesti dok on ne
   dod-e, jer on mora blagosloviti ?rtvu, a onda aee tek uzvanici jesti.
   Zato idite odmah gore, jer aeete ga sada jo? naaei."

   ^14Oni otid-o?e gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete
   polazeaei na uzvi?icu.

   ^15A dan prije nego ?to je ?aul do?ao bija?e Jahve objavio Samuelu:

   ^16"Sutra u ovo doba poslat aeu k tebi eovjeka iz Benjaminove zemlje.
   Ti aee? ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On aee
   izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda
   i njegov je vapaj dopro do mene."

   ^17A kad je Samuel ugledao ?aula, Jahve mu progovori: "Evo ti eovjeka
   za koga ti rekoh: 'Taj aee vladati nad mojim narodom.'"

   ^18?aul pristupi Samuelu na vratima i reee: "Daj mi ka?i gdje je
   vidioeeva kuaea."

   ^19A Samuel odgovori ?aulu: "Ja sam vidjelac. Pod-i preda mnom na
   uzvi?icu, danas aeete sa mnom jesti. Sutra aeu te ujutro otpustiti i
   sve aeu ti kazati ?to ti je na srcu.

   ^20A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se
   jer su se na?le. Uostalom, kome pripada sve ?to je najdragocjenije u
   Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?"

   ^21A ?aul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena,
   najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmed-u
   svih rodova Benjaminova plemena? Za?to mi, dakle, govori? takve
   rijeei?"

   ^22Samuel uze ?aula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto
   u proeelju med-u uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.

   ^23Zatim Samuel reee kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti
   rekoh da ga stavi? na stranu."

   ^24Kuhar uze but, donese ga i stavi pred ?aula, a Samuel mu reee: "Evo,
   pred tobom je ono ?to je saeuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saeuvano
   ba? za ovu zgodu." Tako je u onaj dan ?aul jeo sa Samuelom.

   ^25Potom odande sid-o?e u grad. Ondje prostrije?e ?aulu na krovu.

   ^26I on le?e na poeinak. Eim je svanula zora, Samuel zovnu ?aula (na
   krovu) govoreaei: "Ustani da te otpustim!" Kad je ?aul ustao, izad-o?e
   obojica, on i Samuel.

   ^27Kad su do?li na kraj grada, reee Samuel ?aulu: "Ka?i momku neka
   pod-e naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijee Bo?ju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu ?aulu; zatim ga
   poljubi i reee: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom
   Izraelom. Ti aee? vladati nad narodom Jahvinim i izbavit aee? ga iz
   ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao
   za kneza nad svojom ba?tinom.

   ^2Kad ode? sada od mene, naaei aee? dva eovjeka kod Rahelina groba, na
   granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni aee ti reaei: 'Na?le su se
   magarice koje si po?ao tra?iti; i gle, tvoj je otac zaboravio na
   magarice, a zabrinut je za vas i govori: ?to da ueinim za svoga sina?'

   ^3A kad ode? odande dalje i dod-e? do Taborskog Hrasta, srest aee?
   ondje tri eovjeka koja aee iaei gore k Bogu u Betel. Jedan aee nositi
   tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treaei mijeh vina.

   ^4Oni aee te pozdraviti i dat aee ti dva kruha, a ti ih primi iz
   njihove ruke.

   ^5Poslije toga doaei aee? u Gibeu Bo?ju (gdje se nalazi filistejski
   stup). Kad ud-e? u grad, namjerit aee? se na povorku proroka koji aee
   silaziti s uzvi?ice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni
   aee biti u proroekom zanosu.

   ^6Tada aee na te siaei duh Jahvin te aee? pasti u proroeki zanos s
   njima i promijenit aee? se u drugog eovjeka.

   ^7A kad ti se ispune ti znakovi, onda eini kako ti se prilika pru?i jer
   je Bog s tobom.

   ^8Zatim aee? siaei preda mnom u Gilgal i ja aeu siaei k tebi da
   prinesem ?rtve paljenice i ?rtve prieesnice. Sedam dana eekaj dok ne
   dod-em k tebi i ne poueim te ?to aee? einiti."

   ^9Eim je ?aul okrenuo led-a da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i
   svi se oni znakovi ispuni?e u onaj dan.

   ^10Kad su, naime, do?li u Gibeu, gle, dod-e mu u susret povorka proroka
   i duh Bo?ji sid-e na njega te on pade u proroeki zanos usred njih.

   ^11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s
   prorocima, poee?e govoriti jedan drugome: "?to se to dogodilo sa sinom
   Ki?evim? Zar je ?aul med-u prorocima?"

   ^12A jedan od njih odvrati i reee: "A tko je njihov otac?" Otuda je
   nastala poslovica: "Zar je i ?aul med-u prorocima?"

   ^13Kad je pro?ao njegov zanos, ?aul se vrati kuaei.

   ^14A ?aulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste i?li?" A ?aul
   odgovori: "Da tra?imo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, oti?li
   smo k Samuelu."

   ^15A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi ?to vam je rekao Samuel."

   ^16A ?aul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se na?le
   magarice." Ali mu ni?ta ne reee o kraljevskoj easti koju mu je prorekao
   Samuel.

   ^17Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu

   ^18i reee sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo
   Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih
   kraljevstava koja su vas tlaeila.

   ^19A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od
   svih va?ih zala i svih va?ih nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi
   kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i
   rodovima.'"

   ^20Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ?drijeb pade na pleme
   Benjaminovo.

   ^21Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ?drijeb pade na
   Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, eovjeka po eovjeka, ?drijeb
   pade na ?aula, sina Ki?eva; ali kad ga potra?i?e, na nad-o?e ga.

   ^22Tada jo? jednom upita?e Jahvu: "Je li taj eovjek do?ao ovamo?" A
   Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom."

   ^23Otrea?e i dovedo?e ga odande; a kad je stao usred naroda, bija?e
   glavom i ramenima vi?i od sviju.

   ^24Tada Samuel reee svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve?
   Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "?ivio
   kralj!"

   ^25Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju
   polo?i pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki
   svojoj kuaei.

   ^26?aul se takod-er vrati kuaei u Gibeu, a s njim pod-o?e junaci kojima
   je Bog taknuo srce.

   ^27Ali neke ni?tarije reko?e: "Kako aee nas taj spasiti?" I prezre?e ga
   i ne doneso?e mu nikakva dara.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Otprilike poslije mjesec dana dod-e Amonac Naha? i utabori se kod
   Jabe?a Gileadskog. Svi Jabe?ani poruei?e Naha?u: "Sklopi savez s nama
   pa aeemo ti se pokoriti."

   ^2Ali im Amonac Naha? odgovori: "Ovako aeu sklopiti savez s vama:
   svakome aeu od vas iskopati desno oko, i tako aeu ueiniti sramotu svemu
   Izraelu."

   ^3A jabe?ke mu starje?ine reko?e: "Ostavi nam sedam dana da po?aljemo
   glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne nad-e nitko da nas
   izbavi, predat aeemo se tebi."

   ^4I dod-o?e poslanici u ?aulovu Gibeu te izlo?i?e sve narodu da euje.
   Tada sav narod zaplaka iza glasa.

   ^5A gle, ?aul je upravo i?ao za govedima iz polja pa upita: "?to je
   ljudima te plaeu?" I pripovjedi?e mu ?to su rekli Jabe?ani.

   ^6Kad je ?aul euo te rijeei, duh Jahvin sid-e na njega i silan gnjev
   uskipje u njemu.

   ^7I uze on dva vola, isijeee ih i komade razasla po poslanicima u sve
   krajeve Izraelove i poruei: "Tko ne pod-e za ?aulom, ovako aee biti s
   njegovim govedima." I strah Bo?ji obuze ljude te pod-o?e kao jedan
   eovjek.

   ^8?aul ih izbroji u Bezeku: i bija?e sinova Izraelovih tri stotine
   tisuaea, a Judinih ljudi trideset tisuaea.

   ^9Zatim reee poslanicima koji bijahu do?li: "Ovako recite Jabe?anima u
   Gileadu: sutra, kad sunce pripeee, stiaei aee vam pomoae." Kad su se
   poslanici vratili, javi?e sve to Jabe?anima i oni se obradova?e.

   ^10I poruei?e Naha?u: "Sutra aeemo izaaei k vama, pa ueinite s nama ?to
   vam bude drago."

   ^11Sutradan ?aul razdijeli narod u tri eete, koje provali?e u tabor o
   jutarnjoj stra?i i tuko?e Amonce do najveaee dnevne ?ege; a ?to
   pre?ivje, raspr?a se da ni dvojica ne osta?e zajedno.

   ^12Tada narod reee Samuelu: "Tko je onaj ?to je govorio: 'Zar aee ?aul
   kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!"

   ^13Ali ?aul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas
   Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu."

   ^14Tada Samuel reee narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo
   kraljevstvo."

   ^15I sav narod krenu u Gilgal i ondje postavi?e ?aula za kralja pred
   Jahvom, u Gilgalu. Ondje ?rtvova?e pred Jahvom ?rtve prieesnice i ondje
   je ?aul sa svim Izraelcima slavio slavlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Tada Samuel reee svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam va?u ?elju u svemu
   ?to ste od mene tra?ili i postavih kralja nad vama.

   ^2I od sada aee kralj iaei pred vama. A ja sam ostario i osijedio i
   moji sinovi eto su med-u vama. Ja sam i?ao pred vama od svoje mladosti
   pa do dana?njega dana.

   ^3Evo me! Posvjedoeite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim
   pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam
   prevario? Koga sam tlaeio? Od koga sam primio mito da bih za?mirio na
   jedno oko? Ja aeu vam sve natrag vratiti."

   ^4A oni odgovori?e: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaeio, nisi ni od
   koga primio ni?ta."

   ^5Jo? im reee: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov
   pomazanik u ovaj dan da niste na?li ni?ta u mojoj ruci." A oni
   odgovori?e: "Tako je!"

   ^6Tada Samuel reee narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio
   Mojsija i Arona i koji je izveo va?e oce iz Egipta.

   ^7Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas
   podsjetim na sva velika djela koja je ueinio Jahve vama i va?im ocima.

   ^8Kad je Jakov do?ao u Egipat, Egipaeani su ih pritisnuli, a va?i su
   oci vapili Jahvi za pomoae. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji
   izvedo?e oce va?e iz Egipta i naseli?e ih na ovome mjestu.

   ^9Ali oni zaboravi?e Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri,
   vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome
   kralju, koji su vojevali na njih.

   ^10I opet su vapili Jahvi za pomoae govoreaei: 'Zgrije?ili smo jer smo
   ostavili Jahvu i uzeli slu?iti baalima i a?tartama; izbavi nas sada iz
   ruku na?ih neprijatelja pa aeemo ti slu?iti!'

   ^11I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz
   ruku va?ih neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli ?ivjeti bez straha.

   ^12Ali kad vidjeste Naha?a, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste
   mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je va? kralj Jahve,
   va? Bog!

   ^13I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio
   kralja nad vama.

   ^14Ako se budete bojali Jahve i njemu budete slu?ili, ako budete
   slu?ali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima,
   slijedit aeete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama.

   ^15Ako li ne budete slu?ali Jahvina glasa, ako se budete protivili
   njegovim zapovijedima, tada aee se ruka Jahvina spustiti na vas i na
   va?ega kralja da vas uni?ti.

   ^16Sada jo? jednom pristupite i vidite veliki znak koji aee Jahve
   ueiniti pred va?im oeima.

   ^17Nije li sada p?eniena ?etva? Ali ja aeu zazvati Jahvu i on aee
   poslati gromove i ki?u. I jasno aeete razabrati kako je veliko zlo koje
   ste ueinili pred Jahvom tra?eaei sebi kralja."

   ^18Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i ki?u u onaj dan i
   sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela.

   ^19I sav narod reee Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge
   da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tra?eaei sebi
   kralja."

   ^20Ali Samuel reee narodu: "Ne bojte se! Vi ste, dodu?e, ueinili sve
   ovo zlo, ali sada ne ostavljajte vi?e Jahvu, nego slu?ite Jahvi svim
   svojim srcem.

   ^21Ne priklanjajte se vi?e ni?tavim idolima koji vam ni?ta ne koriste,
   ni?ta vam ne poma?u jer su samo ni?tavila.

   ^22A Jahve neaee odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer
   se Jahve udostojao da vas ueini svojim narodom.

   ^23A od mene neka je daleko da zgrije?im Jahvi prestajuaei moliti za
   vas i upuaeivati vas na dobar i po?ten put.

   ^24Samo se bojte Jahve i njemu iskreno slu?ite svim svojim srcem; jer,
   pogledajte kako se velikim oeitovao med-u vama.

   ^25Ako li budete einili zlo, propast aeete vi i va? kralj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 ?aulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i
   dvije godine nad Izraelom.

   ^2?aul izabra sebi tri tisuaee Izraelaca: dvije tisuaee od njih bijahu
   sa ?aulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuaea bija?e s
   Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod ?aul otpustio svakoga u
   njegov ?ator.

   ^3Jonatan sru?i filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci
   sazna?e da su se Hebreji pobunili. ?aul zapovjedi te zatrubi?e u rog po
   svoj zemlji

   ^4i sav Izrael doznade novost: "?aul je sru?io filistejski stup, Izrael
   se omrazio Filistejcima!" I narod se poee skupljati oko ?aula u
   Gilgalu.

   ^5A Filistejci se skupi?e da vojuju na Izraela: tri tisuaee bojnih
   kola, ?est tisuaea konja, a mno?tvo naroda kao pijeska na morskoj
   obali. I utabori?e se kod Mikmasa, istoeno od Bet Avena.

   ^6Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od
   neprijatelja, posakriva?e se u peaeine, jame, kamenjake, jarke i
   eatrnje.

   ^7Neki su pre?li i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu.
   ?aul je jo? bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.

   ^8On prieeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije
   do?ao u Gilgal, narod se stade razilaziti od ?aula.

   ^9Tada reee ?aul: "Donesite mi ?rtvu paljenicu i ?rtve prieesnice!" I
   prinese ?rtvu paljenicu.

   ^10I upravo je zavr?avao ?rtvu paljenicu, kad eto Samuela; ?aul mu
   izid-e u susret da ga pozdravi.

   ^11Samuel ga upita: "?to si ueinio?" A ?aul odgovori: "Kad sam vidio da
   se narod razilazi od mene, a ti da ne dolazi? do odred-enoga dana, a
   Filistejci se skupili u Mikmasu,

   ^12pomislio sam: sad aee udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neaeu
   stiaei molitvom ubla?iti Jahvu! Zato se odva?ih i prinesoh ?rtvu
   paljenicu."

   ^13Samuel tada reee ?aulu: "Ludo si radio! Da si odr?ao zapovijed koju
   ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uevrstio tvoje kraljevstvo nad
   Izraelom dovijeka.

   ^14A sada se tvoje kraljevstvo neaee trajno odr?ati: Jahve je potra?io
   sebi eovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer
   ti nisi odr?ao ?to ti je Jahve zapovjedio."

   ^15Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. ?to je naroda
   ostalo, pod-e za ?aulom u susret ratnicima. Kad su do?li iz Gilgala u
   Gebu Benjaminovu, ?aul pobroji narod koji je ostao uza nj i bija?e ga
   oko ?est stotina ljudi.

   ^16?aul i sin mu Jonatan s ljudima ?to bijahu s njima zaposjeli su
   Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.

   ^17Tada iz filistejskog tabora izad-e eeta pljaeka?a u tri odjela:
   jedan odio udari prema Ofri u zemlju ?ualsku;

   ^18drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treaei odio udari prema Gebi
   koja se uz Dolinu hijena di?e nad pustinjom.

   ^19A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaea, jer su Filistejci
   rekli: "Treba sve ueiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maeeva i
   kopalja."

   ^20Zato su svi Izraelci i?li k Filistejcima ako je tko htio da prekuje
   svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.

   ^21A cijena je bila dvije treaeine ?ekela za raonike i motike, jedna
   treaeina za o?trenje sjekire i za nasad-ivanje ostana.

   ^22Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda
   koji bija?e sa ?aulom i Jonatanom nije imao ni maea ni koplja u ruci;
   samo ih imahu ?aul i njegov sin Jonatan.

   ^23A dotle jedna stra?a filistejska bija?e izi?la prema klancu kod
   Mikmasa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jednoga dana ?aulov sin Jonatan reee svome momku ?titono?i: "Hajde
   da prijed-emo do filistejske stra?e koja je ondje prijeko." Svome ocu
   nije ni?ta o tom javio.

   ^2?aul je sjedio na med-i Gebe, pod ?ipkom koji je stajao kraj gumna; a
   bilo je s njim oko ?est stotina ljudi.

   ^3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija,
   sveaeenika Jahvina u ?ilu, nosio je u to vrijeme opleaeak. Narod nije
   primijetio da je Jonatan oti?ao.

   ^4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeaei da dod-e do
   filistejske stra?e bila je litica s jedne strane i litica s druge
   strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.

   ^5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu
   nasuprot Gebi.

   ^6Jonatan reee svome ?titono?i: "Hajde da prijed-emo do stra?e onih
   neobrezanika. Mo?da aee Jahve ueiniti ne?to za nas, jer ni?ta ne
   prijeei Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."

   ^7A ?titono?a mu odgovori: "Eini sve na ?to te srce tvoje potiee. Ja
   aeu s tobom, moje je srce kao tvoje srce."

   ^8Jonatan mu reee: "Evo, prijeaei aeemo k tim ljudima i pokazat aeemo
   im se.

   ^9Ako nam reknu ovako: 'Ne mieite se dok ne dod-emo do vas', tada aeemo
   se ustaviti na mjestu i neaeemo se uspinjati k njima.

   ^10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada aeemo se uspeti,
   jer ih je Jahve predao nama u ruke. To aee nam biti znak."

   ^11Kad su se obojica pokazala filistejskoj stra?i, reko?e Filistejci:
   "Gle, Hebreji su poeeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."

   ^12I stra?ari doviknu?e Jonatanu i njegovu ?titono?i: "Uspnite se k
   nama da vas ne?to naueimo!" A Jonatan reee svome ?titono?i: "Penji se
   za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."

   ^13Jonatan se poee penjati poma?uaei se rukama i nogama, a za njim
   njegov ?titono?a. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je
   ?titono?a ubijao za njim.

   ^14U tome prvom pokolju ?to ga ueini?e Jonatan i njegov ?titono?a pade
   dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.

   ^15Tada se pro?iri strah po taboru i po polju, a i stra?are i eetu
   pljaeka?a obuze strava; i zemlja zadrhta i bija?e to silan strah Bo?ji.

   ^16A ?aulovi stra?ari u Benjaminovoj Gebi opazi?e da se mno?tvo u
   taboru uskome?alo na sve strane.

   ^17I ?aul reee ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite
   tko je oti?ao od nas." A kad prozva?e, gle, ne bija?e Jonatana i
   njegova ?titono?e!

   ^18Tada ?aul reee Ahiji: "Primakni opleaeak! Posavjetuj se s Jahvom!"
   On je, naime, tada nosio opleaeak pred sinovima Izraelovim.

   ^19Ali dok je ?aul govorio sa sveaeenikom, bivala je buka u
   filistejskom taboru sve veaea, pa ?aul reee sveaeeniku: "Povuci ruku!"

   ^20Nato ?aul i sav narod ?to je bio s njim krenu?e zajedno na mjesto
   boja, i gle, ondje bijahu isukali maeeve jedni na druge i velika
   pomutnja vlada?e med-u njima.

   ^21A oni Hebreji koji su veae poodavno bili u slu?bi Filistejaca i sada
   po?li s njima na vojsku, odmetnu?e se od njih i pristado?e uz Izraelce
   koji bijahu sa ?aulom i Jonatanom.

   ^22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, euv?i da
   Filistejci bje?e, nagrnu?e za njima u boj.

   ^23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se ra?irio
   sve do preko Bet Horona.

   ^24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je ?aul izrekao nad
   narodom ovu zakletvu: "Proklet bio eovjek koji okusi hrane prije
   veeeri, prije nego ?to se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav
   narod ne okusi hrane toga dana.

   ^25Ali je ondje bilo medenoga saaea na povr?ini zemlje.

   ^26Kad je narod do?ao onamo, vidje gdje teee med, ali nitko ne prinese
   ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.

   ^27Samo Jonatan, koji nije euo kad je njegov otac zakleo narod, primaee
   vrh ?tapa koji mu bija?e u ruci i zamoei ga u medeno saaee, zatim
   prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetli?e oei.

   ^28Tada jedan iz naroda progovori i reee mu: "Tvoj je otac zakleo narod
   govoreaei: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"

   ^29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreaeu na zemlju. Gledajte
   kako su mi se zasvijetlile oei jer sam okusio malo toga meda.

   ^30?to bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio
   od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio jo? veaei?"

   ^31Onoga dana potuko?e Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je
   bio na kraju svojih snaga.

   ^32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i
   poee ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.

   ^33I javi?e to ?aulu govoreaei: "Gle, narod grije?i Jahvi jeduaei meso
   s krvlju!" A on reee: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik
   kamen!"

   ^34Zatim reee: "Zad-ite med-u narod i recite svima neka svaki dovede k
   meni svoga vola ili ovcu; ovdje aeete ih klati i jesti, a neaeete
   grije?iti Jahvi jeduaei meso s krvlju." Tako sav narod jo? iste noaei
   dovede ?to je tko imao i to su ondje klali.

   ^35A ?aul podi?e ?rtvenik Jahvi; bija?e to prvi ?rtvenik koji je
   podigao Jahvi.

   ^36Nato reee ?aul: "Pod-imo jo? noaeas u potjeru za Filistejcima i
   plijenimo ih dok ne svane jutro! Neaeemo im ostaviti nijednoga
   eovjeka!" A narod mu odgovori: "Eini sve ?to misli? da je dobro!" Ali
   sveaeenik reee: "Pristupimo ovdje k Bogu!"

   ^37I ?aul upita Boga: "Moram li poaei u potjeru za Filistejcima? Hoaee?
   li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.

   ^38Zato ?aul reee: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i
   vidite u eemu je bio dana?nji prestupak.

   ^39Jer, ?ivoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nad-e
   krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz
   naroda ne usudi odgovoriti ?aulu.

   ^40?aul onda reee svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i
   moj sin Jonatan stat aeemo na drugu stranu." A narod odgovori ?aulu:
   "Eini ono ?to misli? da je dobro!"

   ^41Tada se ?aul pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, za?to nisi danas
   odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu
   Jonatanu, Jahve, Bo?e Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom
   narodu Izraelu, daj Tumim." I ?drijeb pade na ?aula i Jonatana, a narod
   izad-e slobodan.

   ^42?aul nastavi: "Bacite ?drijeb izmed-u mene i moga sina Jonatana!" I
   ?drijeb pade na Jonatana.

   ^43Tada ?aul reee Jonatanu: "Priznaj mi ?to si ueinio!" Jonatan
   odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vr?kom ?tapa koji mi bija?e u
   ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"

   ^44?aul odgovori: "Tako mi Bog ueinio zlo i dodao mi drugo ako doista
   ne umre?, Jonatane!"

   ^45Ali narod reee ?aulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu
   veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! ?ivoga nam Jahve, nijedna
   vlas neaee pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvr?io
   ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.

   ^46?aul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vrati?e u
   svoj kraj.

   ^47Kad je ?aul uevrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu
   ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv
   Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv
   Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjed-ivao.

   ^48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleeane i izbavio
   Izraela iz ruku onih koji su ga pljaekali.

   ^49?aulovi sinovi bijahu Jonatan, I?jo i Malki-?ua, a od njegovih dviju
   kaeeri starija se zvala Meraba, a mlad-a Mikala.

   ^50?aulova se ?ena zvala Ahinoama, a bila je kaei Ahimaasova. Vojvoda
   njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, ?aulova strica.

   ^51Jer Ki?, ?aulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.

   ^52?estok se rat vodio protiv Filistejaca svega ?aulova vijeka. Koga bi
   god hrabra ili bojovna eovjeka ?aul vidio, svakoga bi uzimao u svoju
   slu?bu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Jednom Samuel reee ?aulu: "Mene je Jahve poslao da te poma?em za
   kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslu?aj, dakle, rijeei Jahvine.

   ^2Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odlueio sam osvetiti ono ?to je
   Amalek ueinio Izraelu zatvarajuaei mu put kad je izlazio iz Egipta.

   ^3Sada idi i udari na Amaleka, izvr?i "herem", kleto uni?tenje, na
   njemu i na svemu ?to posjeduje; ne ?tedi ga, pobij mu?karce i ?ene,
   djecu i dojenead, goveda i ovce, deve i magarce!'"

   ^4?aul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bija?e ih dvije stotine
   tisuaea pje?aka (i deset tisuaea Judejaca).

   ^5?aul dod-e do amaleekoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka.

   ^6Potom ?aul poruei Kenijcima: "Otid-ite i odvojite se od Amaleeana da
   vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim
   Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvoji?e od
   Amaleeana.

   ^7?aul potuee Amaleeane od Havile pa sve do ?ura, koji le?i pred
   Egiptom.

   ^8I ?iva uhvati Agaga, amaleekog kralja, a sav narod zatre o?tricom
   maea, izvr?ujuaei "herem", kleto uni?tenje.

   ^9Ali ?aul i narod po?tedje?e Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda,
   ugojenu stoku i jaganjce i sve ?to je bilo dobro. Na svemu tome ne
   htjedo?e izvr?iti "herem"; nego ?to je god od stoke bilo bez cijene i
   vrijednosti, na tom izvr?i?e "herem".

   ^10Zato dod-e rijee Jahvina Samuelu ovako:

   ^11"Kajem se ?to sam ?aula postavio za kralja: okrenuo se od mene i
   nije izvr?io mojih zapovijedi." Samuel se ra?alosti i svu je noae vapio
   Jahvi.

   ^12U rano jutro krenu Samuel da potra?i ?aula. I javi?e Samuelu ovako:
   "?aul je oti?ao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim
   je oti?ao dalje i si?ao u Gilgal."

   ^13Kad je Samuel do?ao k ?aulu, reee mu ?aul: "Blagoslovljen da si od
   Jahve! Izvr?io sam Jahvinu zapovijed."

   ^14Ali Samuel upita: "Kakvo je to oveje blejanje ?to dopire do mojih
   u?iju i mukanje goveda koje eujem?"

   ^15A ?aul odgovori: "Dognali su ih od Amaleeana, jer je narod po?tedio
   najbolje ovce i najbolja goveda da ih ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na
   svemu drugome izvr?ili smo 'herem'."

   ^16A Samuel reee ?aulu: "Stani da ti ka?em ?to mi je noaeas objavio
   Jahve." A on reee: "Govori!"

   ^17Tada aee Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oeima, ipak si
   postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad
   Izraelom.

   ^18Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvr?i 'herem'
   na tim gre?nicima, na Amaleeanima, vojuj na njih do istrebljenja.'

   ^19Za?to nisi poslu?ao rijeei Jahvine? Za?to si se bacio na plijen i
   ueinio ono ?to je zlo u Jahvinim oeima?"

   ^20?aul odgovori Samuelu: "Ja sam poslu?ao rijee Jahvinu: poduzeo sam
   pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleekoga kralja, i izvr?io
   'herem' na Amaleeanima.

   ^21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na eemu
   se imao izvr?iti 'herem', da ?rtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu."

   ^22A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego
   poslu?nost njegovu glasu? Znaj, poslu?nost je vrednija od najbolje
   ?rtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline.

   ^23Nepokornost je kao grijeh earanja, samovolja je kao zloein s
   idolima. Ti si odbacio rijee Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne
   bude? vi?e kralj!"

   ^24Tada ?aul odvrati Samuelu: "Zgrije?io sam ?to sam prekr?io Jahvinu
   zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu
   zahtjevu.

   ^25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim
   Jahvi."

   ^26Ali Samuel odgovori ?aulu: "Neaeu se vratiti s tobom: ti si odbacio
   Jahvinu rijee, zato je Jahve odbacio tebe da ne bude? vi?e kralj nad
   Izraelom."

   ^27Kad se Samuel okrenuo da ode, ?aul evrsto uhvati skut njegova
   pla?ta, ali se skut otkide.

   ^28Tada mu reee Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad
   Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." -

   ^29Ipak, Slava Izraelova ne la?e i ne kaje se, jer nije eovjek da bi se
   kajao. -

   ^30?aul reee: "Sagrije?io sam; ali mi sada ueini east pred starje?inama
   moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi,
   tvome Bogu."

   ^31I Samuel se vrati sa ?aulom i ?aul se pokloni Jahvi.

   ^32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amaleekoga kralja!"
   I Agag dod-e k njemu opiruaei se i reee: "Zaista, smrt je gorka!"

   ^33Samuel mu odvrati: "Kao ?to je tvoj mae mnogim ?enama oteo djecu,
   tako aee med-u ?enama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel
   posijeee Agaga pred Jahvom u Gilgalu.

   ^34Potom Samuel ode u Ramu, a ?aul se vrati svojoj kuaei u ?aulovu
   Gibeu.

   ^35I Samuel nije vi?e vidio ?aula do svoga smrtnog dana. Samuel je
   tugovao zbog ?aula, ali se Jahve pokajao ?to je ?aula postavio za
   kralja nad Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Jahve reee Samuelu: "Dokle aee? tugovati zbog ?aula, kad sam ga ja
   odbacio da ne kraljuje vi?e nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pod-i
   na put! Ja te ?aljem Betlehemcu Ji?aju, jer sam izmed-u njegovih sinova
   izabrao sebi kralja."

   ^2A Samuel reee: "Kako bih mogao iaei onamo? ?aul aee to euti i ubit
   aee me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Do?ao
   sam da ?rtvujem Jahvi!'

   ^3I pozovi Ji?aja na ?rtvu, a ja aeu te sam poueiti ?to aee? einiti:
   pomazat aee? onoga koga ti ka?em."

   ^4Samuel ueini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je do?ao u Betlehem,
   gradske mu starje?ine dr?aeuaei dod-u u susret i zapitaju: "Znaei li
   tvoj dolazak dobro?"

   ^5Samuel odgovori: "Da, dobro! Do?ao sam da ?rtvujem Jahvi. Oeistite se
   i dod-ite sa mnom na ?rtvu!" Potom oeisti Ji?aja i njegove sinove i
   pozva ih na ?rtvu.

   ^6Kad su do?li i kad je Samuel vidio Eliaba, reee u sebi: "Jamaeno, evo
   pred Jahvom stoji njegov pomazanik!"

   ^7Ali Jahve reee Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanj?tinu ni na njegov
   visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao ?to gleda eovjek:
   eovjek gleda na oei, a Jahve gleda ?to je u srcu."

   ^8Zatim Ji?aj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reee: "Ni
   ovoga Jahve nije izabrao."

   ^9Tada Ji?aj dovede ?amu, ali Samuel reee: "Ni ovoga Jahve nije
   izabrao."

   ^10Tako Ji?aj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reee
   Ji?aju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih."

   ^11Potom zapita Ji?aja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori:
   "Ostao je jo? najmlad-i, on je na pa?i, za stadom." Tada Samuel reee
   Ji?aju: "Po?alji po njega, jer neaeemo sjedati za stol dok on ne
   dod-e."

   ^12Ji?aj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oeiju i krasna
   stasa. I Jahve reee Samuelu: "Ustani, poma?i ga: taj je!"

   ^13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braaee. Duh Jahvin
   obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu.

   ^14Duh Jahvin bija?e odstupio od ?aula, a jedan zao duh, od Jahve, stao
   ga je salijetati.

   ^15Tada reko?e ?aulu sluge njegove: "Evo, zao duh Bo?ji salijeaee te.

   ^16Zato neka na? gospodar zapovjedi, pa aee sluge tvoje potra?iti
   eovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Bo?ji, neka
   onaj udara u harfu pa aee ti biti bolje."

   ^17?aul reee svojim slugama: "Nad-ite mi eovjeka koji umije vje?to
   udarati u harfu i dovedite ga k meni!"

   ^18Jedan od njegovih slugu odgovori i reee: "Ja sam vidio jednog sina
   Betlehemca Ji?aja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i eovjek
   ratnik, vje?t je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim."

   ^19Tada ?aul posla glasnike k Ji?aju i poruei mu: "Po?alji mi svoga
   sina Davida (koji je kod stada)!"

   ^20A Ji?aj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla ?aulu po
   svome sinu Davidu.

   ^21Tako David dod-e k ?aulu i stupi u njegovu slu?bu. I ?aul ga veoma
   zavolje i David posta njegov ?titono?a.

   ^22Potom ?aul posla k Ji?aju i poruei mu: "Neka David ostane kod mene u
   slu?bi, jer je stekao moju naklonost."

   ^23I kad god bi Bo?ji duh napao ?aula, David bi uzeo harfu i svirao;
   tada bi ?aulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od
   njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Filistejci skupi?e svoje eete za rat i sasta?e se kod Soka u Judeji.
   Tabor udari?e izmed-u Soka i Azeke kod Efes Damima.

   ^2A ?aul i Izraelci skupi?e se i utabori?e u Terebintskoj dolini, i
   svrsta?e se za boj protiv Filistejaca.

   ^3Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s
   druge strane, a dolina bila med-u njima.

   ^4Iz filistejskih redova izad-e jedan izazivae. Zvao se Golijat, a bio
   je iz Gata. Visok bija?e ?est lakata i jedan pedalj.

   ^5Na glavi je imao mjedenu kacigu, obueen je bio u ljuskav oklop, a
   oklop mu te?ak pet tisuaea mjedenih ?ekela.

   ^6Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu.

   ^7Kopljaea njegova koplja bila je kao tkalaeko vratilo, a ?iljak koplja
   te?ak ?est stotina ?eljeznih ?ekela. Pred njim je stupao ?titono?a.

   ^8On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "?to ste
   iza?li da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi ?aulove
   sluge? Izaberite izmed-u sebe jednoga eovjeka pa neka sid-e k meni!

   ^9Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi aeemo biti va?e sluge.
   Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda aeete vi biti na?e sluge i
   nama aeete robovati."

   ^10Jo? je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne
   redove. Dajte mi eovjeka da se ogledamo u dvoboju!"

   ^11Kad je ?aul i sav Izrael euo ?to je rekao Filistejac, obuze ih strah
   i drhat.

   ^12David je bio sin nekoga Efraaeanina iz Betlehema u Judeji; taj se
   zvao Ji?aj, a imao je osam sinova. Taj je eovjek u ?aulovo vrijeme bio
   star i odmakao u godinama.

   ^13Tri najstarija Ji?ajeva sina bijahu oti?la u rat za ?aulom; a ta
   trojica njegovih sinova koji bijahu oti?li u rat zvahu se: najstariji
   Eliab, drugi Abinadab, a treaei ?ama.

   ^14David bija?e najmlad-i. A tri najstarija bijahu oti?la za ?aulom. -

   ^15David je odlazio k ?aulu i vraaeao se iz njegove slu?be da pase
   stada svoga oca u Betlehemu.

   ^16A Filistejac izlazio svakoga jutra i veeeri i postavljao se tako
   eetrdeset dana. -

   ^17A Ji?aj reee svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braaeu ovu efu
   pr?enoga ?ita i ovih deset hljebova i odnesi br?e svojoj braaei u
   tabor.

   ^18A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuaeniku. Propitaj se za
   zdravlje svoje braaee i donesi od njih znak da si izvr?io nalog!

   ^19Oni su sa ?aulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju
   protiv Filistejaca."

   ^20David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom euvaru, spremi se i
   ode kako mu bija?e zapovjedio Ji?aj. U tabor je stigao kad je vojska
   izlazila u bojni red i dizala bojni poklik.

   ^21Izraelci i Filistejci svrsta?e se u bojni red jedni prema drugima.

   ^22David ostavi svoje stvari euvaru opreme pa otrea u bojni red.
   Do?av?i, zapita svoju braaeu za zdravlje.

   ^23Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivae (zvao se Golijat,
   Filistejac iz Gata) izid-e iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste
   rijeei kao prije. I David ih je euo.

   ^24A eim su Izraelci ugledali toga eovjeka, pobjego?e svi daleko od
   njega i strah ih uhvati.

   ^25Neki Izraelac reee: "Jeste li vidjeli onoga eovjeka ?to je izi?ao? A
   izi?ao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj aee mu dati silno
   blago i dat aee mu svoju kaeer i oslobodit aee od poreza njegov oeinski
   dom u Izraelu."

   ^26Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "?to aee to dobiti
   eovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je
   taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove ?ivoga Boga?"

   ^27A narod mu odgovori istim rijeeima kao prije: "Eto to aee dobiti
   eovjek koji ga pogubi."

   ^28A kad je Eliab, njegov najstariji brat, euo kako se razgovara s
   ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reee: "A ?to si ti do?ao
   ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost
   i zlobu tvoga srca: do?ao si da vidi? bitku!"

   ^29A David odgovori: "A ?to sam ueinio? Zar se ne smije ni rijee
   reaei?"

   ^30Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeeima kao prije.
   Narod mu odgovori isto kao prvi put.

   ^31Kad su ljudi euli ?to je govorio David, jave to ?aulu, a on ga pozva
   preda se.

   ^32David reee ?aulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga eovjeka!
   Tvoj aee sluga izaaei i borit aee se s tim Filistejcem."

   ^33Ali ?aul odvrati Davidu: "Ne mo?e? ti izaaei na toga Filistejca da
   se bori? s njim jer si ti jo? dijete, a on ratnik od svoje mladosti."

   ^34Ali David odgovori ?aulu: "Tvoj je sluga euvao ovce svome ocu, pa
   kad bi do?ao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada,

   ^35ja bih potreao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako
   bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih
   ubio.

   ^36I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa aee i taj neobrezani
   Filistejac proaei kao jedan od njih jer je izazvao bojne eete Boga
   ?ivoga."

   ^37David jo? dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pand?e i
   medvjed-e ?ape izbavit aee me i iz ruku toga Filistejca." Tada ?aul
   reee Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!"

   ^38?aul obuee Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustaee mjedenu
   kacigu i stavi mu oklop.

   ^39Pripasa Davidu svoj mae preko odore, ali David uzalud poku?a hodati,
   jer ne bija?e navikao, pa reee ?aulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam
   navikao." Zato sve skinu sa sebe.

   ^40David uze svoj ?tap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i
   metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je slu?ila kao torba za
   praaeku, te s praaekom u ruci pod-e prema Filistejcu.

   ^41A Filistejac se sve bli?e primicao Davidu, dok je njegov ?titono?a
   stupao pred njim.

   ^42A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove
   mladosti - bija?e David mladiae, rumen, lijepa lica.

   ^43Zato Filistejac reee Davidu: "Zar sam ja pseto te ide? na me sa
   ?tapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima.

   ^44Zatim Filistejac reee Davidu: "Dod-i k meni da dam tvoje meso
   pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!"

   ^45A David odgovori Filistejcu: "Ti ide? na me maeem, kopljem i
   sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih eeta koje
   si ti izazvao.

   ^46Danas aee te Jahve predati u moju ruku, ja aeu te ubiti, skinut aeu
   tvoju glavu i jo? aeu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa
   filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva
   aee zemlja znati da ima Bog u Izraelu.

   ^47I sav aee ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maeem ni kopljem,
   jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u na?e ruke."

   ^48Kad se Filistejac pribli?io i po?ao prema Davidu, izad-e David iz
   bojnih redova i krenu pred Filistejca.

   ^49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz
   praaeke. I pogodi Filistejca u eelo; kamen mu se zabi u eelo i on pade
   nieice na zemlju.

   ^50Tako je David praaekom i kamenom nadjaeao Filistejca: udario je
   Filistejca i ubio ga, a nije imao maea u ruci.

   ^51Zato David potrea i stade na Filistejca, zgrabi njegov mae, izvuee
   ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekav?i mu glavu. Kad Filistejci
   vidje?e kako pogibe njihov junak, nagnu?e u bijeg.

   ^52Tada ustado?e Izraelci i Judejci, digo?e bojnu viku i potjera?e
   Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski
   mrtvaci pokri?e put od ?aarajima sve do Gata i do Ekrona.

   ^53Nato se Izraelci vrati?e iz te ?estoke potjere za Filistejcima i
   opljaeka?e njihov tabor.

   ^54A David uze Filistejeevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oru?je
   njegovo polo?i u svoj ?ator.

   ^55Kad je ?aul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je
   svoga vojvodu Abnera: "Eiji je sin taj mladiae, Abnere?" A Abner je
   odgovorio: "Tako mi tvoga ?ivota, kralju, ne znam!"

   ^56A kralj mu reee: "Raspitaj se eiji je sin taj mladiae!"

   ^57A kad se David vratio po?to je pogubio Filistejca, uze ga Abner i
   dovede ga pred ?aula, a u ruci David jo? dr?a?e Filistejeevu glavu.

   ^58?aul ga upita: "Eiji si ti sin, momee?" A David odgovori: "Sin sam
   tvoga sluge Betlehemca Ji?aja."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Kad je David zavr?io razgovor sa ?aulom, Jonatanova se du?a prikloni
   Davidovoj du?i i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

   ^2?aul zadr?a Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se
   vrati kuaei svoga oca.

   ^3I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe.

   ^4I skide Jonatan pla?t koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i
   svoju odoru, eak i svoj mae, svoj luk i svoj pojas.

   ^5Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao ?aul, David bija?e
   sretne ruke i ?aul ga postavi na eelo svojim ratnicima; omilje on svemu
   narodu, pa i ?aulovim dvoranima.

   ^6Za njihova povratka, kad se David vraaeao ubiv?i Filistejca, izad-o?e
   ?ene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju ?aulu veselo klieuaei,
   pjevajuaei i ple?uaei uza zvuke bubnjeva i cimbala.

   ^7?ene su ple?uaei pjevale: "Pobi ?aul svoje tisuaee, David na desetke
   tisuaea."

   ^8?aul se vrlo ra?estio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reee:
   "Davidu su dale desetke tisuaea, a meni samo tisuaee! Jo? mu samo treba
   kraljevstvo!"

   ^9I od toga dana ?aul poprijeko gleda?e Davida.

   ^10Sutradan zao duh Bo?ji napade ?aula, tako da je bjesnio po kuaei.
   David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a ?aul je u ruci imao
   koplje.

   ^11I ?aul baci koplje govoreaei u sebi: "Sad aeu pribiti Davida uza
   zid!" Ali mu se David izmaee dva puta.

   ^12?aul se poee bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od ?aula je
   odstupio.

   ^13Zato ga ?aul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuaenika: on
   je izlazio i vraaeao se na eelu naroda.

   ^14David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bija?e s
   njim.

   ^15Kad je ?aul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od
   njega.

   ^16Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim
   njihovim putovima.

   ^17?aul reee Davidu: "Evo svoju najstariju kaeer Merabu dat aeu ti za
   ?enu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mi?lja?e ?aul: "Neaeu
   da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!"

   ^18A David odgovori: "Tko sam ja i ?to znaei moj ?ivot, ?to li kuaea
   oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?"

   ^19I kad dod-e vrijeme da ?aulova kaei Meraba pod-e za Davida, dado?e
   je za ?enu Adrielu iz Mehole.

   ^20Ali je Davida ljubila ?aulova kaei Mikala; kad su to javili ?aulu,
   bilo mu je pravo.

   ^21Reee on u sebi: "Dat aeu mu je, ali aee mu ona biti zamka i ruka
   filistejska diaei aee se na njega." (?aul je po drugi put rekao Davidu:
   "Danas aee? mi biti zet.")

   ^22Tada ?aul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom
   tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani
   vole; zato budi kraljev zet.'"

   ^23I ?aulove sluge ponovi?e te rijeei Davidu, ali im David odgovori:
   "Zar je u va?im oeima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo
   siromah i mali eovjek!"

   ^24?aulove sluge dojavi?e to ?aulu govoreaei: "Evo rijeei ?to ih je
   rekao David."

   ^25A ?aul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne tra?i nikakva
   ?enidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti
   kraljevim neprijateljima.'" ?aul mi?lja?e da aee tako Davida gurnuti u
   ruke Filistejcima.

   ^26?aulove sluge dojavi?e te rijeei Davidu, a njemu bija?e po volji da
   postane kraljev zet. Jo? prije nego ?to je isteklo vrijeme,

   ^27spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije
   stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da
   bi postao njegov zet. Tada mu ?aul dade svoju kaeer Mikalu za ?enu.

   ^28?aul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom
   Izraelov.

   ^29I ?aul se jo? veaema poboja Davida i posta neprijatelj Davidu
   zauvijek.

   ^30A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta
   izlazili, David je imao vi?e uspjeha nego svi ?aulovi dvorani; i tako
   ime njegovo posta vrlo slavno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 ?aul razlo?i svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju
   namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, ?aulov sin, vrlo je volio Davida.

   ^2I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac ?aul kani te ubiti. Budi,
   dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovi?tu i pritaji se.

   ^3A ja aeu izaaei i stajat aeu pokraj svoga oca u polju gdje ti bude? i
   govorit aeu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit aeu ti."

   ^4Jonatan pohvali Davida svome ocu ?aulu i reee mu ovako: "Neka se
   kralj ne ogrije?i o svoga slugu Davida jer se on nije ni?ta ogrije?io o
   tebe; naprotiv, ono ?to je radio bilo je od velike koristi za tebe.

   ^5On je stavio ?ivot svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je
   pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Za?to bi
   se, dakle, ogrije?io o nevinu krv ubijajuaei Davida bez razloga?"

   ^6?aul poslu?a Jonatanove rijeei i zakle se: "?ivoga mi Jahve, David
   neaee umrijeti!"

   ^7Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeei. Zatim Jonatan
   dovede Davida k ?aulu i David opet dobi slu?bu koju je imao prije.

   ^8Kad je rat i opet buknuo, izid-e David na boji?te da se bori s
   Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim.

   ^9Tada zao duh Jahvin obuze ?aula: kad je sjedio u svojoj kuaei, s
   kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu,

   ^10?aul poku?a da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne
   ?aulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobje?e i spasi se.

   ^11Iste noaei ?aul posla glasnike da nadziru Davidovu kuaeu jer je htio
   da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova ?ena Mikala javi to Davidu
   govoreaei: "Ako noaeas ne umakne? na sigurno mjesto, sutra aee? biti
   mrtav!"

   ^12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom.

   ^13A Mikala uze idol, polo?i ga u postelju, stavi mu oko glave kozju
   dlaku i pokri ga pokrivaeem.

   ^14Kad je ?aul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reee: "Bolestan
   je."

   ^15Ali ?aul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im:
   "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!"

   ^16A kad su glasnici u?li, gle: u postelji bje?e idol, s kozjom dlakom
   oko glave!

   ^17Tada ?aul reee Mikali: "Za?to si me tako prevarila i pustila moga
   neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori ?aulu: "On
   mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili aeu te ubiti!'"

   ^18Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi
   mu sve ?to mu je ueinio ?aul. Potom odo?e on i Samuel i nastani?e se u
   Najotu.

   ^19A ?aulu javi?e ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami."

   ^20Tada ?aul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor
   proroka u proroekom zanosu, a Samuela im na eelu, obuze Bo?ji duh i
   ?aulove glasnike te i oni pado?e u proroeki zanos.

   ^21Kad su to javili ?aulu, on posla druge glasnike, ali i oni pado?e u
   proroeki zanos. Potom ?aul posla i treaee glasnike, ali i oni pado?e u
   proroeki zanos.

   ^22Tada ?aul krenu sam u Ramu i kad dod-e do velikog bunara kod Sekua,
   zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovori?e mu: "Eno ih u Najotu u
   Rami."

   ^23On odmah pod-e prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Bo?ji te
   je i?ao u proroekom zanosu sve dok nije do?ao u Najot u Rami.

   ^24Tu i on svuee svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom;
   zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noae. Tako je
   nastala uzreeica: "Zar je i ?aul med-u prorocima?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 David pobje?e iz Najota u Rami i dod-e k Jonatanu te mu reee: "?to
   sam ueinio? Kakva je bila moja krivica i ?to sam zgrije?io tvome ocu da
   tra?i moj ?ivot?"

   ^2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neaee? poginuti. Eto,
   moj otac ne poduzima ni?ta, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne
   otkrije. Za?to bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neaee to
   biti!"

   ^3Ali se David zakle i reee: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao
   tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan i?ta zna o tome, da ne
   bude ?alostan.' Ali ?ivoga mi Jahve i ?ivota mi tvoga, ima samo jedan
   korak izmed-u mene i smrti."

   ^4Tada Jonatan upita Davida: "?to ?eli? da ueinim za tebe?"

   ^5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao
   jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u
   polju do veeera.

   ^6Ako tvoj otac opazi da me nema, reaei aee? mu ovako: 'David me uporno
   molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi
   godi?nja ?rtva za svu njegovu obitelj.'

   ^7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spa?en. Ako li plane gnjevom,
   znaj da je evrsto naumio da me pogubi.

   ^8Iska?i, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u
   savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; za?to bi
   me vodio k svome ocu?"

   ^9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano
   znao da je moj otac evrsto naumio da na tebe svali nesreaeu, zar ti ja
   ne bih dojavio?"

   ^10David upita Jonatana: "A tko aee mi javiti ako ti tvoj otac odgovori
   ?to zlo?"

   ^11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izad-imo u polje!" I izad-u obojica
   u polje.

   ^12Tada Jonatan reee Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude
   svjedok! Ja aeu isku?ati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po
   Davida, a ja ne po?aljem k tebi da te obavijestim,

   ^13neka Jahve ueini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li
   mome ocu bude drago da ti ueini zlo, javit aeu ti i pustit aeu te da
   ode? u miru; i Jahve neka bude s tobom kao ?to je bio s mojim ocem!

   ^14Ako ja jo? budem ?iv, moaei aee? mi iskazati milosrd-e Jahvino; ako
   li umrem,

   ^15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom
   iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,

   ^16neka ime Jonatanovo ne i?eezne s domom ?aulovim, inaee aee Jahve
   tra?iti o tome raeun od Davida."

   ^17Tada se Jonatan jo? jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je
   ljubio svom ljubavlju du?e svoje.

   ^18Potom reee Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit aee se da
   te nema, jer aee tvoje mjesto biti prazno.

   ^19Prekosutra aee se jo? oeitije vidjeti da te nema, a ti dod-i na
   mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogad-aja i sjedni kraj onoga
   humka ?to ga zna?.

   ^20A ja aeu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gad-am
   onamo.

   ^21A onda aeu poslati momka i reaei mu: 'Idi! Nad-i strijelu!' Ako onda
   doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bli?e od tebe, donesi je!' -
   ti onda dod-i, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi
   Jahve ?ivoga!

   ^22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti
   onda otid-i, jer te Jahve ?alje odavde.

   ^23A za ovaj dogovor ?to smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok
   izmed-u mene i tebe dovijeka!"

   ^24Potom se David sakri u polju. Kad je do?ao mlad-ak, kralj je sjeo za
   stol da jede.

   ^25Kralj sjede na svoje obieno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se
   smjesti sueelice njemu, Abner sjede kraj ?aula, a Davidovo mjesto osta
   prazno.

   ^26Ali ?aul ne reee ni?ta onaj dan jer mi?lja?e: "Dogodilo mu se
   ?togod, bit aee da nije eist."

   ^27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo
   mjesto osta prazno, i ?aul upita svoga sina Jonatana: "Za?to Ji?ajev
   sin nije do?ao na objed ni jueer ni danas?"

   ^28A Jonatan odgovori ?aulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide
   u Betlehem.

   ^29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku ?rtvu u mom
   gradu i moja su me braaea pozvala da dod-em. Ako sam, dakle, stekao
   tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braaeu.' Eto, zato ga
   nema kod kraljeva stola."

   ^30Tada ?aul planu gnjevom na Jonatana i reee mu: "Izrode i propalico!
   Misli? da ne znam da si u savezu s Ji?ajevim sinom, na sramotu svoju i
   na sramotu majeinu krilu!

   ^31Jer dokle god bude ?iv na zemlji Ji?ajev sin, neaee? biti siguran ni
   ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad po?alji po njega i dovedi ga k meni
   jer je osud-en na smrt."

   ^32A Jonatan odvrati svome ocu ?aulu i reee mu: "Za?to on mora
   umrijeti? ?to je ueinio?"

   ^33Tada ?aul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je
   njegov otac odlueio da ubije Davida.

   ^34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ni?ta toga drugog
   dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida ?to ga je njegov otac pogrdio.

   ^35Sutradan ujutro izad-e Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s
   njim je i?ao mlad momak.

   ^36I on reee svome momku: "Ti aee? otreati i naaei strijele koje aeu
   sada izmetnuti." I momak otrea, a Jonatan odape strijelu tako da je
   preletjela preko njega.

   ^37Kad je momak do?ao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio
   Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od
   tebe?"

   ^38Jo? Jonatan viknu za momkom: "Br?e! Po?uri se! Ne stoj!" Jonatanov
   momak di?e strijelu i donese je svome gospodaru.

   ^39Momak nije ni?ta opazio, samo su Jonatan i David znali o eemu se
   radi.

   ^40Nato Jonatan preda oru?je momku i reee mu: "Idi i odnesi to u grad!"

   ^41Kad je momak oti?ao, David izid-e iza humka, pade nieice na zemlju i
   pokloni se tri puta. Potom se izljubi?e i plakahu zajedno dok se nisu
   isplakali.

   ^42Zatim Jonatan reee Davidu: "Idi u miru! ?to smo se obojica zakleli
   Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmed-u mene i tebe, izmed-u
   moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad.

   ^2David dod-e u Nob k sveaeeniku Ahimeleku. Ovaj dr?aeuaei pod-e u
   susret Davidu i upita ga: "Za?to si sam i nema nikoga s tobom?"

   ^3A David odgovori sveaeeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao
   mi: 'Nitko neka ni?ta ne dozna za?to te ?aljem i ?to sam ti
   zapovjedio!' A momke sam poslao da me doeekaju na tom i tom mjestu.

   ^4A sada, ako ima? pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili ?to god se
   nad-e!"

   ^5A sveaeenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obienoga kruha nego samo
   svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdr?ali od ?ena."

   ^6David odgovori sveaeeniku ovako: "Sasvim pouzdano! ?ene su nam bile
   uskraaeene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u
   momaka eista. Iako je ovo obiean put, uistinu su danas eisti tijelom."

   ^7Tada mu sveaeenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha
   ondje osim ?rtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se
   zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima.

   ^8Ondje je istoga dana bio jedan od ?aulovih slugu, zadr?ao se pred
   Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik ?aulovih pastira.

   ^9David upita Ahimeleka: "A nema? li ovdje pri ruci kakvo koplje ili
   mae? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maea ni svoga oru?ja, jer je kraljev
   nalog bio hitan."

   ^10A sveaeenik mu odgovori: "Ovdje je mae Filistejca Golijata, onoga
   koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u pla?t i polo?en iza
   opleaeka; ako ga hoaee? uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega
   nema ovdje." A David odvrati: "Takva vi?e nema, daj mi ga!"

   ^11Potom David ustade i pobje?e onaj dan daleko od ?aula i dod-e Aki?u,
   kralju Gata.

   ^12A dvorani Aki?evi reko?e svome kralju: "Nije li to David, kralj
   zemlje? To je onaj o kome su ple?uaei pjevali: 'Pobi ?aul svoje
   tisuaee, David na desetke tisuaea.'"

   ^13David se zamisli o tim rijeeima i silno se upla?i gatskoga kralja
   Aki?a.

   ^14Tada se David poee pretvarati pred njima kao da je umobolan i
   vladati se kao lud-ak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i pu?tao
   da mu teee slina niz bradu.

   ^15Tada Aki? reee svojim dvoranima: "Vidite dobro da je eovjek lud!
   Za?to ga dovodite k meni?

   ^16Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosad-uje svojim
   ludilom? Zar aee taj uaei u moju kuaeu?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to eula
   njegova braaea i sva njegova obitelj, dod-o?e onamo da mu se prikljuee.

   ^2Osim toga skupi?e se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi
   zadu?eni, svi nezadovoljni, i on im posta vod-om. A bija?e ih oko njega
   do eetiri stotine ljudi.

   ^3Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reee kralju moapskome:
   "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim ?to aee
   Bog ueiniti sa mnom."

   ^4I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostado?e kod njega sve dok
   David bija?e u skrovi?tu.

   ^5Ali prorok Gad reee Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovi?tu, nego idi
   i zad-i u zemlju Judinu." I David ode i zad-e u Heretsku ?umu.

   ^6?aul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. ?aul
   je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvi?ici, s kopljem
   u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani.

   ^7I reee ?aul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslu?ajte me,
   sinovi Benjaminovi! Hoaee li vam i Ji?ajev sin svima darovati njive i
   vinograde? Hoaee li vas sve postaviti za tisuaenike i stotnike?

   ^8A za?to ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi
   kad moj sin sklapa savez s Ji?ajevim sinom, nema nikoga med-u vama da
   me po?ali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me,
   kao ?to se dogad-a danas."

   ^9Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao med-u ?aulovim dvoranima,
   i reee: "Ja sam vidio Ji?ajeva sina kad je do?ao u Nob k Ahimeleku,
   Ahitubovu sinu.

   ^10Ovaj je zatra?io za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu
   mae Filistejca Golijata."

   ^11?aul nato zapovjedi da pozovu sveaeenika Ahimeleka, Ahitubova sina,
   i svu njegovu obitelj, sveaeenike u Nobu. I dod-o?e svi pred kralja.

   ^12Tada reee ?aul: "Euj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me,
   gospodaru!"

   ^13A ?aul ga upita: "Za?to ste se urotili protiv mene, ti i Ji?ajev
   sin? Ti si mu dao kruha i mae i tra?io si za njega savjet od Boga da se
   digne protiv mene kao neprijatelj, kao ?to se danas dogad-a."

   ^14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je med-u svim tvojim slugama ravan
   Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne stra?e,
   eovjek koji je po?tovan u tvojoj kuaei?

   ^15Zar sam danas prvi put tra?io za njega savjet od Boga? Daleko od
   mene svaka druga misao! Neka kralj ni?ta ne okrivljuje svoga sluge i
   sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ni?ta!"

   ^16Ali kralj odvrati: "Ti aee? umrijeti, Ahimeleee, ti i sva tvoja
   obitelj!"

   ^17I kralj zapovjedi glasono?ama koji stajahu oko njega: "Pristupite i
   pogubite sveaeenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je
   na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stra?ari ne htjedo?e
   diaei ruke na Jahvine sveaeenike da ih smaknu.

   ^18Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveaeenike!" Doeg
   Edomac pristupi i smaknu sveaeenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i
   pet ljudi koji su nosili laneni opleaeak.

   ^19I Nob, sveaeenieki grad, pohara o?tricom maea, pobiv?i mu?karce i
   ?ene, djecu i dojenead, goveda, magarce i ovce.

   ^20Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu
   Ebjatar i pobjegao k Davidu.

   ^21Ebjatar javi Davidu da je ?aul poklao Jahvine sveaeenike.

   ^22A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veae onoga dana kad ondje bija?e
   Doeg Edomac znao da aee on zacijelo javiti to ?aulu! Ja sam kriv za
   ?ivote tvoga oeinskog doma.

   ^23Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tra?io tvoj ?ivot, tra?it aee
   moj. Kod mene aee? biti dobro euvan."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Javi?e onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaekaju gumna."

   ^2David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoaeu li ih
   potuaei?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuaei aee? Filistejce i
   oslobodit aee? Keilu."

   ^3Ali reko?e Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veae ovdje, u Judi, u
   neprestanom strahu; ?to aee tek biti ako odemo u Keilu protiv
   filistejskih eeta!"

   ^4Zato David jo? jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani
   i sid-i u Keilu jer aeu predati Filistejce u tvoje ruke!"

   ^5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce,
   otjera njihovu stoku i zada im te?ak poraz. Tako je David oslobodio
   grad-ane Keile. -

   ^6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je do?ao u
   Keilu noseaei u ruci opleaeak.

   ^7Kad su ?aulu javili da je David u?ao u Keilu, reee ?aul: "Bog ga je
   predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je u?ao u grad s
   vratima i prijevornicama."

   ^8I ?aul sazva sav narod na oru?je da ide na Keilu i da opkoli Davida i
   njegove ljude.

   ^9Kad je David doznao da mu ?aul snuje zlo, reee sveaeeniku Ebjataru:
   "Donesi opleaeak!"

   ^10Nato se David pomoli: "Jahve, Bo?e Izraelov, tvoj je sluga euo da
   ?aul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.

   ^11Hoaee li ?aul doaei kao ?to je tvoj sluga euo? Jahve, Bo?e Izraelov,
   odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doaei aee!"

   ^12David opet upita: "Hoaee li me prvaci Keile predati, mene i moje
   ljude, u ?aulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat aee vas!"

   ^13Tada David ustade sa svojim ljudima, bija?e ih oko ?est stotina;
   izid-o?e iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su ?aulu javili da je David
   utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.

   ^14David se skloni u pustinju u gorska skloni?ta; nastani se na gori u
   pustinji Zifu. ?aul ga je neprestano tra?io, ali ga Bog ne predade u
   njegove ruke.

   ^15David se bojao ?to je ?aul izi?ao na vojnu da napadne na njegov
   ?ivot. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Hor?i.

   ^16Tada ?aulov sin Jonatan krenu na put i dod-e k Davidu u Hor?u i
   ohrabri ga u ime Bo?je.

   ^17Reee mu: "Ne boj se, jer te neaee stiaei ruka moga oca ?aula. Ti
   aee? kraljevati nad Izraelom, a ja aeu biti drugi do tebe; i moj otac
   ?aul zna to dobro."

   ^18I sklopi?e njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Hor?i, a
   Jonatan ode svojoj kuaei.

   ^19Jednoga dana dod-o?e Zifejci k ?aulu u Gibeu i javi?e mu: "David se
   krije kod nas u gorskim skloni?tima u Hor?i, na brdu Hakili, ?to je
   ju?no od Je?imona.

   ^20Sada, kralju, kad god za?eli? siaei, sid-i, a na?e je da ga predamo
   u ruke kralju."

   ^21A ?aul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve ?to ste me po?alili!

   ^22Idite, dakle, raspitajte se jo? i dobro razvidite mjesto kamo ga
   donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.

   ^23Zato pretra?ite sve rupe u koje se zavlaei, pa se vratite k meni kad
   budete pouzdano znali. Tada aeu ja poaei s vama, pa ako bude gdje u
   zemlji, iaei aeu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima."

   ^24Tada krenu?e na put i odo?e u Zif, pred ?aulom. David je sa svojim
   ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, ju?no od Je?imona.

   ^25Potom i ?aul pod-e sa svojim ljudima da tra?i Davida. Kad su to
   javili Davidu, sid-e on u klanac koji le?i u pustinji Maonu. ?aul to
   doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.

   ^26?aul je sa svojim ljudima i?ao jednom stranom planine, a David sa
   svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno ?urio da umakne
   ?aulu. Kad je ?aul sa svojim ljudima htio prijeaei na drugu stranu da
   opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,

   ^27dod-e glasnik ?aulu s porukom: "Dod-i br?e, Filistejci provali?e u
   zemlju!"

   ^28Tada ?aul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv
   Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloni?tima.

   ^2Kad se ?aul vratio iz potjere za Filistejcima, javi?e mu ovo: "David
   je u Engadskoj pustinji!"

   ^3Tada ?aul uze tri tisuaee odabranih ljudi iz svega Izraela i pod-e da
   tra?i Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza.

   ^4Iduaei dod-e k ovejim torovima pokraj puta; ondje bija?e peaeina i
   ?aul ud-e da euene; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peaeine.

   ^5I reko?e Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve:
   'Ja aeu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako
   ti se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijeee skut od ?aulova
   pla?ta.

   ^6Ali poslije zapeee Davida savjest ?to je odsjekao skut od ?aulova
   pla?ta,

   ^7pa reee svojim ljudima: "Oeuvao me Jahve da takvo ?to ueinim svome
   gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin."

   ^8I David o?trim rijeeima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu
   na ?aula. A ?aul izad-e iz peaeine i pod-e svojim putem.

   ^9Zatim ustade David, izid-e iz peaeine i vikne za ?aulom: "Gospodaru
   kralju!" A kad se ?aul obazre, David se baci nieice na zemlju i pokloni
   mu se.

   ^10Tada David reee ?aulu: "Za?to slu?a? ljude koji ti govore da David
   snuje tebi propast?

   ^11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oei mogle vidjeti da te Jahve predao
   danas u moje ruke u ovoj peaeini. Reko?e mi da te ubijem, ali te
   po?tedjeh i rekoh: 'Neaeu diaei svoje ruke na svoga gospodara, jer je
   Jahvin pomazanik.'

   ^12O, moj oee, pogledaj i vidi skut od svoga pla?ta u mojoj ruci:
   odsjekao sam skut od tvoga pla?ta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da
   u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaeine. Ja nisam zgrije?io protiv tebe,
   a ti vreba? na moj ?ivot da mi ga uzme?!

   ^13Jahve neka sudi izmed-u mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi,
   ali se moja ruka neaee diaei na tebe.

   ^14Kako ka?e stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato
   se moja ruka neaee diaei protiv tebe.

   ^15Za kim je izi?ao izraelski kralj? Za kim ide? u potjeru? Za mrtvim
   psom, za obienom buhom!

   ^16Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmed-u mene i tebe, neka ispita
   i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje
   ruke!"

   ^17Kad je David izgovorio te rijeei ?aulu, odvrati ?aul: "Je li to tvoj
   glas, sine Davide?" I ?aul glasno zaplaka.

   ^18Zatim reee Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni ueinio
   dobro, a ja sam tebi ueinio zlo.

   ^19A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u
   tvoje ruke, a ti me nisi ubio.

   ^20Kad se eovjek namjeri na svoga neprijatelja, pu?ta li ga da ide
   mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro ?to si mi danas
   ueinio!

   ^21Sada pouzdano znam da aee? zacijelo biti kralj i da aee se
   kraljevstvo nad Izraelom trajno odr?ati u tvojoj ruci.

   ^22Zato mi se sada zakuni Jahvom da neaee? zatrti moga potomstva
   poslije mene i da neaee? izbrisati moga imena iz moga oeinskoga doma!"

   ^23David se zakle ?aulu, ?aul ode svojoj kuaei, a David se sa svojim
   ljudima vrati u gorska skloni?ta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narieuaei za
   njim; i pokopa?e ga u njegovu zavieaju u Rami. A David usta i sid-e u
   pustinju Paran.

   ^2U Maonu ?ivio eovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio
   je to vrlo bogat eovjek, imao je tri tisuaee ovaca i tisuaeu koza.
   Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu.

   ^3Taj se eovjek zvao Nabal, a njegova ?ena Abigajila. ?ena je bila
   mudra i vrlo lijepa, a eovjek surov i opak: bio je Kalebovac.

   ^4David je u pustinji euo da Nabal stri?e svoje ovce.

   ^5Stoga posla deset momaka nalo?iv?i im: "Idite gore u Karmel, otid-ite
   k Nabalu i pozdravite ga u moje ime.

   ^6I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu ?to
   ima?!

   ^7Sada, eujem, stri?e? ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih
   dirali, ni?ta im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu.

   ^8Pitaj svoje sluge i kazat aee ti. Zato neka ovi momci nad-u milost
   pred tobom, jer smo do?li u sveean dan. Podaj svojim slugama i svome
   sinu Davidu ?to ti se nad-e pri ruci.'"

   ^9Dod-o?e momci Davidovi i ponovi?e Nabalu u Davidovo ime sve ove
   rijeei, a onda prieeka?e.

   ^10Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je
   Ji?ajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih
   gospodara.

   ^11Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za
   svoje strigaee pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle
   su?"

   ^12Davidovi se momci okrenu?e i vrati?e se svojim putem. Kad su se
   vratili, javi?e sve ove rijeei Davidu.

   ^13A David reee svojim ljudima: "Pripa?ite svaki svoj mae!" I pripasa?e
   svaki svoj mae, i David pripasa svoj, i oko eetiri stotine ljudi krenu
   za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara.

   ^14A ?eni Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo:
   "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave na?ega
   gospodara, a on ih potjerao.

   ^15A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ni?ta
   nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u
   polju.

   ^16Noaeu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s
   njima pasuaei stada.

   ^17Razmisli sada i vidi ?to aee? ueiniti, jer je gotova pogibija na?em
   gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak eovjek komu se ne mo?e
   ni?ta kazati."

   ^18Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet
   zgotovljenih ovaca, pet mjera pr?ena ?ita, sto grozdova suhoga gro?d-a,
   dvije stotine smokovih kolaea i sve to natovari na magarce.

   ^19I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja aeu za vama."
   Svome mu?u Nabalu nije kazala ni?ta.

   ^20Dok je, ja?uaei na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa
   svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima.

   ^21A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, za?tiaeivao u pustinji
   sve ?to je taj eovjek imao i ni?ta mu nije nestalo od svega ?to je
   posjedovao! Sada mi vraaea zlo za dobro!

   ^22Neka Bog ueini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do
   zore od svega ?to ima ostavim i ono ?to mokri uza zid!"

   ^23Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred
   Davida nieice, pokloniv?i se do zemlje.

   ^24Baciv?i mu se tako pred noge, reee: "Gospodaru, neka na mene padne
   krivica! Dopusti da slu?benica tvoja progovori tvojim u?ima i udostoj
   se poslu?ati rijeei slu?benice svoje!

   ^25Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog eovjeka, na Nabala, jer on
   s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja,
   slu?benica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar.

   ^26Zato sada, gospodaru, ?ivoga mi Jahve, i tako ?iv bio ti, i tako ti
   Jahve koji te oeuvao da ne svali? na se krvnu krivicu i da ne pribavi?
   sebi pravdu svojom rukom: neka prod-u kao Nabal tvoji neprijatelji i
   oni koji snuju zlo mome gospodaru!

   ^27A ovaj dar, ?to ga evo tvoja slu?benica nosi svome gospodaru, neka
   se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima.

   ^28Oprosti slu?benici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo aee Jahve
   osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine
   bojeve i za svega tvoga ?ivota neaee se naaei zlo na tebi.

   ^29Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka ?ivot moga
   gospodara bude pohranjen u ?krinji ?ivota kod Jahve, tvoga Boga, a
   ?ivot tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praaeke.

   ^30I kad Jahve ueini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeaeao i
   kad te odredi da bude? knezom nad Izraelom,

   ^31onda neka ne bude na smutnju ni na gri?nju savjesti mome gospodaru
   da je ni za ?to prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I
   kad Jahve ueini dobro mome gospodaru, sjeti se tada slu?benice svoje!"

   ^32David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog
   Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!

   ^33Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti ?to si
   me danas zadr?ala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim
   sebi pravdu svojom rukom.

   ^34Ali, tako mi ?ivog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti
   ueinim zlo: da mi nisi tako brzo izi?la u susret, zaista ne bi Nabalu
   do jutra ostalo ni ono ?to uza zid mokri!"

   ^35Nato David primi iz njezine ruke ?to mu bija?e donijela i reee joj:
   "Vrati se s mirom svojoj kuaei. Gle, usli?ao sam tvoj glas i obazreo se
   na tebe."

   ^36Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuaei,
   pravu kraljevsku gozbu: Nabal bija?e veseo i sasvim pijan; zato mu ona
   ne reee ni?ta dok nije svanulo jutro.

   ^37A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova ?ena sve
   ?to se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se
   skamenio.

   ^38A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije.

   ^39Kad David eu da je umro Nabal, reee: "Neka je blagoslovljen Jahve,
   koji mi je ispravio nepravdu ?to mi je ueini Nabal; i Jahve je oeuvao
   svoga slugu da ne ueini zla, a svalio je Nabalovu zloaeu na njegovu
   glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da aee je uzeti za ?enu.

   ^40Davidove sluge dod-o?e k Abigajili u Karmel i reko?e joj: "David nas
   je poslao k tebi da te uzme sebi za ?enu."

   ^41A ona ustade, pokloni se do zemlje i reee: "Evo slu?benice tvoje
   koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga
   gospodara!"

   ^42Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom pod-e pet
   njezinih dvorkinja. Tako je oti?la za Davidovim poslanicima i postala
   njegovom ?enom.

   ^43I Ahinoamom iz Jizreela bija?e se o?enio David i obje mu bjehu ?ene.

   ^44Jer ?aul bija?e svoju kaeer Mikalu, Davidovu ?enu, dao Paltiju, sinu
   Laji?a iz Galima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Ljudi iz Zifa dod-o?e ?aulu i javi?e mu: "David se krije na
   Hakilskom brdu, nasuprot Je?imonu."

   ^2?aul tada krenu na put i sid-e u pustinju Zif, a s njim tri tisuaee
   izabranih Izraelaca, da tra?i Davida u pustinji Zifu.

   ^3?aul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Je?imonu, kraj
   puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je ?aul do?ao onamo
   da ga progoni.

   ^4Zato David posla uhode i sazna da je ?aul zaista do?ao.

   ^5David se podi?e i dod-e do mjesta gdje se ?aul bio utaborio. Tu David
   ugleda mjesto gdje su spavali ?aul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda:
   ?aul je spavao usred tabora, a vojska le?ala u krugu oko njega.

   ^6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abi?aju, sinu Sarvijinu a bratu
   Joabovu, i reee im: "Tko aee sa mnom u tabor sve do ?aula?" A Abi?aj
   odgovori: "Ja aeu s tobom."

   ^7I tako David i Abi?aj doprije?e noaeu do vojske: i gle, ?aul le?a?e i
   spava?e u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i
   vojnici le?ahu oko njega.

   ^8Tada Abi?aj reee Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u
   tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem
   za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neaee trebati."

   ^9Ali David odgovori Abi?aju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko aee dignuti
   ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati neka?njen?"

   ^10Jo? nastavi David: "?ivoga mi Jahve, i udarit aee ga Jahve, bilo da
   aee mu doaei njegov dan da umre, bilo da aee otiaei u boj i poginuti.

   ^11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada
   koplje ?to mu je kod uzglavlja i vre za vodu, pa hajdemo!"

   ^12I uze David koplje i vre za vodu ?to su bili kod ?aulova uzglavlja i
   oni odo?e: nitko nije ni?ta vidio ni opazio, nitko se nije probudio,
   nego su svi spavali jer bija?e na njih pao dubok san od Jahve.

   ^13David prijed-e na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini,
   tako da je med-u njima bio velik prostor.

   ^14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neaee?
   odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti ?to
   uznemiruje? kralja?"

   ^15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u
   Izraelu? Pa za?to onda nisi euvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od
   ratnika si?ao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.

   ^16Nije lijepo to ?to si ueinio. Tako mi ?ivog Jahve, zaslu?ili ste
   smrt ?to niste euvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj
   sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vre za vodu ?to mu bija?e do
   uzglavlja!"

   ^17Tada ?aul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine
   Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"

   ^18I nastavi: "Za?to moj gospodar progoni svoga slugu? ?to sam ueinio?
   Kakva je krivica u mojoj ruci?

   ^19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslu?ati rijeei
   svoga sluge: ako te Jahve di?e protiv mene, neka se prinosnicom ubla?i;
   ako li to eine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me
   izagnali, tako da ne mogu imati udjela u ba?tini Jahvinoj, kao da su mi
   govorili: 'Idi, slu?i tud-im bogovima!'

   ^20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer
   kralj je Izraelov izi?ao u lov na moj ?ivot, kao kad tko goni jarebicu
   po planini."

   ^21Tada ?aul reee: "Zgrije?io sam! Vrati mi se, sine Davide, neaeu ti
   vi?e einiti zla, kad je danas moj ?ivot u oeima tvojim bio tako drag.
   Jest, ludo sam radio i te?ko sam pogrije?io!"

   ^22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka dod-e jedan od momaka i
   neka ga uzme!

   ^23A Jahve aee vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj
   vjernosti: danas te Jahve bija?e predao u moje ruke, ali nisam htio
   diaei ruke svoje na pomazanika Jahvina.

   ^24I gle, kako je danas tvoj ?ivot bio drag u mojim oeima, tako neka
   moj ?ivot bude drag u Jahvinim oeima! I neka me Jahve izbavi iz svake
   nevolje!"

   ^25A ?aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo
   aee? izvr?iti svoje djelo i uspjet aee?!" Potom David ode svojim putem,
   a ?aul se vrati svojoj kuaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 David reee u sebi: "Ipak aeu jednoga dana poginuti od ?aulove ruke.
   Zato nema ni?ta bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca.
   Tada aee ?aul odustati da me dalje tra?i po svim krajevima Izraelovim i
   izbavit aeu se iz njegove ruke."

   ^2David se dakle podi?e i prijed-e, sa ?est stotina ljudi koje je imao,
   k Aki?u, sinu Maokovu, kralju Gata.

   ^3David se nastani kod Aki?a u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa
   svojom obitelji, a David sa svoje dvije ?ene, Ahinoamom Jizreelkom i
   Abigajilom, Nabalovom ?enom iz Karmela.

   ^4Kad je ?aul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga vi?e progonio.

   ^5David reee Aki?u: "Ako sam na?ao milost u tvojim oeima, neka mi dadu
   mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Za?to da tvoj
   sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?"

   ^6Aki? mu jo? istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do
   dana?njega dana kraljevima Jude.

   ^7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i eetiri mjeseca.

   ^8David je sa svojim ljudima izlazio da pljaeka Ge?urce, Girzijce i
   Amaleeane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko ?ura sve do
   egipatske zemlje.

   ^9David je pusto?io zemlju ne ostavljajuaei na ?ivotu ni eovjeka ni
   ?ene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraaeao se da
   sve to donese Aki?u.

   ^10Aki? bi ga pitao: "Gdje ste danas pljaekali?" A David bi odgovorio
   da su pljaekali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu
   Kenijskom.

   ^11David nije ostavljao na ?ivotu ni eovjeka ni ?ene da ih dovede u Gat
   jer mi?lja?e: "Mogli bi nas optu?iti i reaei: 'Tako je David radio.'"
   Takav je imao obieaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj
   zemlji.

   ^12Aki? je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Ba? se omrazio svome
   narodu, Izraelu! Zato aee mi biti sluga dovijeka!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 U ono vrijeme Filistejci skupi?e svoje eete za rat protiv Izraela. I
   Aki? reee Davidu: "Znaj da aee? iaei sa mnom na vojsku, ti i tvoji
   ljudi!"

   ^2A David odgovori Aki?u: "Dobro! Sad aee? vidjeti ?to aee ueiniti tvoj
   sluga!" A Aki? odvrati Davidu: "Dobro! Zato aeu te postaviti da bude?
   mojim euvarom zauvijek."

   ^3Samuel bija?e umro, a sav ga Izrael bija?e oplakao narieuaei za njim.
   Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A ?aul bija?e istjerao iz zemlje
   sve zazivaee duhova i vraeeve.

   ^4Dok su se Filistejci skupljali te do?li i utaborili se kod ?unema,
   ?aul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi.

   ^5Kad ?aul ugleda filistejski tabor, upla?i se i srce mu sna?no
   zadrhta.

   ^6?aul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u
   snima, ni po Urimu, ni preko proroka.

   ^7Zato ?aul reee svojim slugama: "Potra?ite mi ?enu koja zaziva duhove
   da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovori?e: "Evo, u En Doru ima
   ?ena koja zaziva duhove."

   ^8Tada se ?aul preru?i, obuee druge haljine i otputi se sa dva eovjeka.
   I dod-e noaeu k onoj ?eni i reee joj: "Daj mi vraeaj pomoaeu duha i
   dozovi mi onoga koga ti reknem."

   ^9A ?ena mu odgovori: "Ta ti zna? ?to je ueinio ?aul i kako je
   istrijebio iz zemlje zazivaee duhova i vraeeve. Za?to postavlja? zamke
   mome ?ivotu da me pogubi??"

   ^10A ?aul joj se zakle Jahvom govoreaei: "Tako mi ?ivog Jahve, neaee?
   biti ni?ta kriva za ovo!"

   ^11Tada ?ena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi
   Samuela!"

   ^12Kad ?ena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reee ?aulu: "Za?to
   si me prevario? Ta ti si ?aul!"

   ^13A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego ?to vidi??" A ?ena odgovori
   ?aulu: "Vidim ne?to bo?ansko ?to se di?e iz zemlje."

   ^14?aul je upita: "Kakva je oblieja?" A ona odgovori: "Izlazi starac,
   ogrnut pla?tem." Tada ?aul spozna da je to Samuel, pa pade licem do
   zemlje i pokloni se.

   ^15Samuel upita ?aula: "Za?to si pomutio moj mir dozivajuaei me gore?"
   A ?aul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavoj?tili na
   me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi vi?e ni preko proroka ni
   u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouei? ?to da einim."

   ^16A Samuel odvrati: "Za?to mene pita? kad se Jahve odvratio od tebe i
   postao ti neprijateljem?

   ^17Jahve ti je ueinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je
   kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu,

   ^18jer nisi poslu?ao rijeei Jahvinih i jer nisi izvr?io njegova
   ?estokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako ueinio.

   ^19Jahve aee predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke.
   Sutra aee? sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve
   aee predati u filistejske ruke."

   ^20?aul se u?asnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah
   od Samuelovih rijeei. I ponestade mu snage, jer nije ni?ta jeo cijeli
   dan i cijelu noae.

   ^21Kad ona ?ena dod-e k ?aulu i opazi kako je sav zapla?en, reee mu:
   "Gle, tvoja je slu?benica poslu?ala tvoju rijee, stavila sam svoj ?ivot
   na kocku i poslu?ala tvoje zapovijedi koje si mi nalo?io.

   ^22Zato sada poslu?aj i ti rijeei slu?benice svoje: dopusti da ti
   pru?im zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogne? poaei
   svojim putem."

   ^23Ali on ne htjede nego reee: "Neaeu jesti!" Ali kad ga zaokupi?e
   njegove sluge, zajedno sa ?enom, poslu?a ih, ustade sa zemlje i sjede
   na postelju.

   ^24?ena je imala kod kuaee tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze
   bra?na, umijesi ga i napeee beskvasnoga kruha.

   ^25Potom stavi sve pred ?aula i njegove ljude. Po?to su jeli, ustado?e
   i jo? iste noaei krenu?e natrag.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Filistejci skupi?e sve svoje eete u Afeku, a Izraelci se utabori?e
   kod izvora u Jizreelu.

   ^2Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuaeama, a
   David i njegovi ljudi i?li su sasvim na kraju s Aki?em.

   ^3Filistejski knezovi zapita?e: "?to hoaee ti Hebreji ovdje?" A Aki?
   odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga
   kralja ?aula! Veae je godinu-dvije kod mene, ali nisam na?ao na njemu
   ni?ta sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do dana?njega
   dana."

   ^4Ali filistejski knezovi planu?e na njega i reko?e mu: "Po?alji toga
   eovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaeio. Neka ne ide
   s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Eime bi se on opet
   umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih na?ih ljudi?

   ^5To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuaei: 'Pobi ?aul svoje
   tisuaee, David na desetke tisuaea!'"

   ^6Tada Aki? dozva Davida i reee mu: "?ivoga mi Jahve, ti si po?ten i
   meni bi drago bilo da me prati? u pokretima moje vojske, jer nisam
   na?ao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si do?ao k meni pa do
   dana?njega dana. Ali nisi drag u oeima knezova.

   ^7Zato se sada vrati i otid-i s mirom kuaei da ne ozlovolji?
   filistejske knezove!"

   ^8David odvrati Aki?u: "Ta ?to sam ueinio i ?to si zamjerio svome sluzi
   od onoga dana kad sam stupio u tvoju slu?bu pa do dana?njega dana da ne
   mogu iaei da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?"

   ^9A Aki? odgovori Davidu: "Ti zna? da si mi drag kao Bo?ji and-eo, ali
   su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!'

   ^10Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su do?li
   s tobom, i otid-ite na mjesto koje sam vam oznaeio. I nemoj gajiti u
   svom srcu nikakve mr?nje jer si mi mio. Ustat aeete, dakle, u rano
   jutro, eim svane, i otiaei aeete!"

   ^11Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i
   vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odo?e u Jizreel.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Kad je David sa svojim ljudima treaei dan stigao u Siklag, a to
   Amaleeani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaekali su Siklag i
   ognjem ga spalili.

   ^2Zarobili su ?ene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili
   nikoga, nego su samo odveli roblje i oti?li svojim putem.

   ^3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima do?ao u grad, vidje?e da je
   grad spaljen, a njihove ?ene, njihovi sinovi i njihove kaeeri odvedeni
   u ropstvo.

   ^4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigo?e glas i plakahu dok im
   nije ponestalo snage za plae.

   ^5I obje Davidove ?ene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i
   Abigajila, Nabalova ?ena iz Karmela.

   ^6David se na?ao u velikoj nevolji jer su ljudi poeeli govoriti da aee
   ga kamenovati, buduaei da su svi bili ogoreeni, svaki zbog svojih
   sinova i zbog svojih kaeeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu.

   ^7David reee sveaeeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo
   opleaeak!" I Ebjatar donese Davidu opleaeak.

   ^8Tada David upita Jahvu za savjet govoreaei: "Hoaeu li u potjeru za
   onim razbojnicima i hoaeu li ih stiaei?" A on mu odgovori: "Idi u
   potjeru jer aee? ih zacijelo stiaei i zarobljenike aee? izbaviti."

   ^9I pod-e David sa ?est stotina ljudi koji bijahu s njim i dod-o?e do
   potoka Besora.

   ^10Odavde David sa eetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostado?e
   dvije stotine ljudi ?to bijahu tako umorni da nisu mogli prijeaei preko
   potoka Besora.

   ^11U polju naid-o?e na nekog Egipaeanina. Dovedo?e ga k Davidu, dado?e
   mu kruha da jede i vode da pije.

   ^12Dado?e mu grudu smokava i dva grozda suhoga gro?d-a. Kad je to
   pojeo, vratio mu se ?ivot, jer tri dana i tri noaei ne bija?e ni?ta jeo
   i ni?ta pio.

   ^13Tada ga David upita: "Eiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja
   sam Egipaeanin, sluga jednog Amaleeanina. Moj me gospodar ostavio jer
   sam se razbolio prije tri dana.

   ^14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb
   Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem."

   ^15David ga upita: "Hoaee? li me odvesti k toj razbojniekoj dru?bi?" A
   on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neaee? pogubiti i da me neaee?
   predati u ruke mome gospodaru, pa aeu te odvesti k njima!"

   ^16On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom
   kraju, jeduaei, pijuaei i slaveaei slavlje zbog svega velikog plijena
   ?to su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine.

   ^17I David ih poee biti i tukao ih je od zore do mraka, izvr?ujuaei na
   njima "herem", kleto uni?tenje. Nitko od njih nije izmakao, osim eetiri
   stotine momaka, koji zajaha?e na deve i pobjego?e.

   ^18Tako je David izbavio sve ?to su bili oteli Amaleeani; i obje svoje
   ?ene izbavi David.

   ^19I ni?ta im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveaeih, od
   plijena sve do sinova i kaeeri, sve ?to im bija?e oteto: sve je vratio
   David.

   ^20Tada uze?e sve ovce i goveda, dotjera?e ih pred njega vieuaei: "Ovo
   je plijen Davidov!"

   ^21Kad je David do?ao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali
   te ne mogahu iaei za Davidom i koje on bija?e ostavio kod potoka
   Besora, izid-o?e oni u susret Davidu i eeti njegovoj: pribli?iv?i se
   Davidu i eeti, pozdravi?e ih.

   ^22Tada progovori?e svi zlobnici i ni?tarije izmed-u ljudi koji su i?li
   s Davidom i reko?e: "Buduaei da nisu i?li s nama, ne dajmo im ni?ta od
   plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ?enu i njegovu
   djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!"

   ^23Ali David reee: "Ne einite tako, braaeo moja, poslije onoga ?to nam
   je dao Jahve: on nas je euvao i predao nam u ruke razbojnieku dru?bu
   koja bija?e izi?la protiv nas.

   ^24Ta tko aee vas poslu?ati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u
   boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju
   svi."

   ^25Tako ostade od onoga dana unapredak. David to ueini uredbom i
   zakonom u Izraelu sve do dana?njeg dana.

   ^26Kad je David do?ao u Siklag, posla dio plijena starje?inama Jude, po
   pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena
   Jahvinih neprijatelja!"

   ^27Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru;

   ^28onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u E?temoi;

   ^29onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim
   gradovima;

   ^30onima u Hormi, onima u Bor A?anu i onima u Eteru;

   ^31onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa
   svojim ljudima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Filistejci su zavoj?tili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred
   njima i padali pobijeni po gori Gilboi.

   ^2Filistejci stisnu?e ?aula i njegove sinove i pogubi?e ?aulove sinove
   Jonatana, Abinadaba i Malki-?uu.

   ^3Boj je postao ?e?aei oko ?aula. Iznenadi?e ga strijelci s lukovima i
   on pade te?ko ranjen od strijelaca.

   ^4?aul tada reee svome ?titono?i: "Izvuci svoj mae i probodi me da ne
   dod-u ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov ?titono?a
   prestravi i ne htjede toga ueiniti. Zato ?aul uze mae i baci se na nj.

   ^5Kad je ?titono?a vidio da je ?aul umro, baci se i on na svoj mae i
   umrije s njim.

   ^6Tako onoga dana pogibo?e zajedno ?aul, njegova tri sina, njegov
   ?titono?a i svi njegovi ljudi.

   ^7Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani
   Jordana vidje?e da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo ?aul sa
   sinovima, ostavi?e svoje gradove te se razbje?a?e. Filistejci dod-o?e i
   nastani?e se u njima.

   ^8Kad su sutradan do?li Filistejci da oplijene pobijed-ene, nad-o?e
   ?aula i njegova tri sina gdje le?e na gori Gilboi.

   ^9Oni mu odsjeko?e glavu i skido?e s njega oru?je, koje posla?e po svoj
   filistejskoj zemlji naokolo, javljajuaei veselu vijest svojim idolima i
   narodu.

   ^10Potom oru?je metnu?e u A?tartin hram, a ?aulovo mrtvo tijelo pribi?e
   na zid grada Bet ?ana.

   ^11Ali kad oni u Jabe?u Gileadskom eu?e ?to su Filistejci ueinili od
   ?aula,

   ^12ustado?e svi hrabri ljudi i, po?to su hodili svu noae, uze?e ?aulovo
   mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet ?ana pa ih
   doneso?e u Jabe? i ondje spali?e.

   ^13Potom uze?e njihove kosti i ukopa?e ih pod tamarisom u Jabe?u i
   posti?e sedam dana.
     __________________________________________________________________

2 Samuel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije ?aulove smrti David se vratio kuaei pobijediv?i Amaleeane.
   Dva je dana proveo u Siklagu.

   ^2Treaeega dana dod-e neki eovjek iz ?aulova tabora, razdrtih haljina i
   prahom posute glave. Do?av?i k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu
   se.

   ^3David ga upita: "Odakle dolazi??" A on mu odgovori: "Umakao sam iz
   izraelskog tabora."

   ^4A David ga upita: "?to se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati:
   "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i
   ?aul i njegov sin Jonatan."

   ^5Nato David upita mladoga glasono?u: "Kako zna? da je poginuo ?aul i
   njegov sin Jonatan?"

   ^6A mladi glasono?a odgovori: "Slueajno sam do?ao na goru Gilbou i
   vidio ?aula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici
   natisnuli se za njim.

   ^7?aul, obazrev?i se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo
   me!'

   ^8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleeanin sam.'

   ^9Tada mi on reee: 'Dod-i ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni
   gre, a du?a je jo? sva u meni!'

   ^10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neaee
   pre?ivjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bija?e na
   glavi i narukvicu koju ima?e na ruci i, evo, donesoh to svome
   gospodaru."

   ^11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi
   koji bijahu s njim.

   ^12I naricali su, plakali i postili do veeera za ?aulom i za njegovim
   sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim ?to izginu?e
   od maea.

   ^13Potom David upita mladoga glasono?u: "Odakle si ti?" A on odgovori:
   "Ja sam sin jednoga do?ljaka, Amaleeanina."

   ^14Tada mu reee David: "Kako se nisi bojao diaei ruku da ubije?
   pomazanika Jahvina?"

   ^15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Dod-i ovamo i
   smakni ga!" Udari ga momak i on umrije.

   ^16A David mu jo? doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta
   posvjedoeila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika
   Jahvina.'"

   ^17Tada David zapjeva ovu tu?aljku za ?aulom i za njegovim sinom
   Jonatanom.

   ^18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uee sinovi Judini. David
   reee:

   ^19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginu?e div-junaci na tvom visu!

   ^20O porazu vi u Gatu ne prieajte, a?kelonskim ulicama ne glasite, da
   se kaeeri ne vesele filistejske, mlade ?ene da ne klieu nevjernieke.

   ^21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas ki?a s neba
   prala! Va?a polja ne vraaeala rod za sjeme, jer kod vas je osramoaeen
   ?tit junaka! ?tit ?aulov nije bio uljem mazan,

   ^22nego krvlju ranjenika, ma?aeu palih! Luk Jonate nikad nije proma?io,
   mae ?aulov nikad bezuspje?an bio!

   ^23?aul i Jonata, ljupki, ponositi, ni ?ivi se ne rasta?e, ni u smrti!
   Od orlova bjehu br?i, od lavova snagom jaei!

   ^24Za ?aulom sad plaeite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas
   odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prievr?aeivo.

   ^25Usred boja poginu?e div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, o?alosti!

   ^26?ao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bija?e ti veoma!
   Ljubav tvoja bje?e meni jo? od ?enske eudesnija.

   ^27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oru?je bojno kako skr?eno je!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da pod-em u koji
   Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Pod-i!" David opet upita: "Kamo da
   pod-em?" A odgovor bje?e: "U Hebron!"

   ^2Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije ?ene, Ahinoama iz
   Jizreela i Abigajila, Nabalova ?ena iz Karmela.

   ^3I ljudi koji bijahu s Davidom odo?e s njim, svaki sa svojom obitelji,
   i nastani?e se u gradiaeima Hebrona.

   ^4Tada dod-o?e ljudi iz Jude i pomaza?e ondje Davida za kralja nad
   domom Judinim. Tada javi?e Davidu da su ljudi iz Jabe?a u Gileadu
   pokopali ?aula.

   ^5Nato David posla glasnike k Jabe?anima u Gileadu i poruei im: "Budite
   blagoslovljeni od Jahve ?to ste izvr?ili to djelo ljubavi prema svome
   gospodaru ?aulu i ?to ste ga pokopali!

   ^6Zato neka vam Jahve iska?e svoju ljubav i dobrotu, a i ja aeu vam
   ueiniti dobro zato ?to ste tako radili.

   ^7A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je ?aul, va? gospodar,
   poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja."

   ^8Ali Abner, sin Nerov, vojvoda ?aulove vojske, bija?e uzeo ?aulova
   sina I?baala i doveo ga prijeko u Mahanajim.

   ^9Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad A?eranima, nad
   Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom.

   ^10I?baalu, sinu ?aulovu, bija?e eetrdeset godina kad je postao kraljem
   nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz
   Davida.

   ^11A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i ?est
   mjeseci.

   ^12Potom izid-e Abner, Nerov sin, s ljudima ?aulova sina I?baala iz
   Mahanajima prema Gibeonu.

   ^13Ali i Joab, Sarvijin sin, izid-e s Davidovim ljudima iz Hebrona i
   srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustavi?e, ovi s jedne
   strane jezera, a oni s druge strane.

   ^14Tada Abner reee Joabu: "Neka ustanu mladiaei i neka se bore pred
   nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!"

   ^15I ustado?e, pa ih izbroji?e: dvanaest od Benjamina za I?baala,
   ?aulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi.

   ^16I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu mae u bok,
   tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje
   bokova, a le?i kod Gibeona.

   ^17Potom se zametnu onoga dana vrlo ?estoka bitka i Davidove eete
   razbi?e Abnera i Izraelce.

   ^18A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abi?aj i Asahel; a Asahel
   bija?e brz u trku kao gazela u polju.

   ^19I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne
   skreaeuaei ni desno ni lijevo.

   ^20Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori:
   "Jesam."

   ^21A Abner mu reee: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga
   od tih mladiaea i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene
   od njega.

   ^22Abner opet reee Asahelu: "Ukloni se od mene! Za?to da te sastavim sa
   zemljom? Kako bih onda jo? smio doaei na oei tvome bratu Joabu?"

   ^23Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stra?njim
   krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje iza?lo kroz led-a van: on
   ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je do?ao na ono
   mjesto gdje je pao i umro Asahel.

   ^24Ali Joab i Abi?aj nastavi?e da gone Abnera, a kad je sunce za?lo,
   stigo?e do bre?uljka Ame, koji le?i istoeno od doline, na putu prema
   Gebi.

   ^25Dotle se Benjaminovi sinovi skupi?e za Abnerom, sastavi?e eetu i
   stado?e na vrh bre?uljka Ame.

   ^26Tada Abner viknu Joabu: "Zar aee nas dovijeka pro?dirati mae? Ne
   zna? li da aee to svr?iti nesreaeom? Kad aee? napokon kazati svojim
   ljudima da se okane gonjenja svoje braaee?"

   ^27A Joab odvrati: "Tako mi ?ivog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi
   se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braaee."

   ^28Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestado?e goniti
   Izraela i ne nastavi?e boja.

   ^29Abner i njegovi ljudi i?li su kroz Arabu cijelu onu noae; onda
   prijed-o?e preko Jordana, nastavi?e put cijelo jutro i stigo?e napokon
   u Mahanajim.

   ^30Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku,
   vidje?e da izmed-u Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to
   Asahela.

   ^31A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika,
   pobili tri stotine i ?ezdeset ljudi.

   ^32Asahela poneso?e i pokopa?e u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab
   i njegovi ljudi i?li su svu noae i veae se bija?e zadanilo kad stigo?e
   u Hebron.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Rat izmed-u ?aulove kuaee i Davidove kuaee potrajao je jo? dugo
   vremena, ali je David sve vi?e jaeao, a ?aulova kuaea postajala sve
   slabija.

   ^2Davidu se rodi?e sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od
   Ahinoame Jizreelke;

   ^3drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, ?ene Nabalove iz Karmela;
   treaei Ab?alom, sin Maake, kaeeri ge?urskoga kralja Tolmaja;

   ^4eetvrti Adonija, sin Hagitin; peti ?efatja, sim Abitalin;

   ^5?esti Jitream, od Egle, Davidove ?ene. Ti se Davidu rodi?e u Hebronu.

   ^6Dok je trajao rat izmed-u ?aulove kuaee i Davidove kuaee, Abner je
   malo-pomalo prisvajao svu vlast u ?aulovoj kuaei.

   ^7A u kuaei bija?e ?aulova inoea po imenu Rispa, kaei Ajina: nju Abner
   uze sebi. A I?baal upita Abnera: "Za?to si se pribli?io inoei moga
   oca?"

   ^8Na te I?baalove rijeei Abner se razgnjevi i reee: "Zar sam ja pasja
   glava u Judi? Do danas sam samo dobro einio domu tvoga oca ?aula,
   njegovoj braaei i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padne? u
   Davidove ruke, a ti me danas prekorava? zbog obiene ?ene!

   ^9Neka Abneru Bog ueini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvr?im
   kako se Jahve zakleo Davidu:

   ^10da aee oduzeti kraljevstvo ?aulovoj kuaei i da aee utvrditi Davidov
   prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer ?ebe!"

   ^11I?baal se ne usudi odgovoriti ni rijeei Abneru jer ga se boja?e.

   ^12Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruei mu: "Eija je zemlja?"
   Htio je reaei: "Ueini savez sa mnom i moja aee ti ruka pomoaei da
   okupi? oko sebe svega Izraela."

   ^13David odgovori Abneru: "Dobro! Ueinit aeu savez s tobom! Ali samo
   jedno tra?im od tebe: ne smije? mi doaei na oei ako ne dovede? sa sobom
   Mikalu, ?aulovu kaeer, kad dod-e? da vidi? moje lice."

   ^14Ujedno posla David glasnike i k I?baalu, ?aulovu sinu, s porukom:
   "Vrati mi moju ?enu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih
   obrezaka."

   ^15I?baal posla po nju i uze je od njezina mu?a Paltiela, Laji?eva
   sina.

   ^16A njezin mu? pod-e s njom i pratio ju je plaeuaei sve do Bahurima.
   Tada mu Abner reee: "Hajde, vrati se sada kuaei!" I on se vrati.

   ^17Abner je veae bio razgovarao s Izraelovim starje?inama i rekao im:
   "Veae odavna ?elite Davida za svoga kralja.

   ^18Ueinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge
   Davida izbavit aeu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku
   svih njegovih neprijatelja.'"

   ^19Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je oti?ao u
   Hebron da javi Davidu sve ?to se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu.

   ^20Kad je Abner do?ao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David
   priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim.

   ^21Tada Abner reee Davidu: "Hajdemo! Ja aeu skupiti svega Izraela oko
   gospodara moga kralja: oni aee sklopiti s tobom savez i ti aee?
   kraljevati nad svim ?to bude? ?elio." David otpusti Abnera, koji ode u
   miru.

   ^22I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraaeali sa eetovanja,
   noseaei sa sobom bogat plijen, a Abner nije vi?e bio kod Davida u
   Hebronu, jer ga David bija?e otpustio te je on oti?ao u miru.

   ^23Kad sti?e Joab i sva vojska ?to je i?la s njim, javi?e Joabu da je
   Abner, Nerov sin, bio do?ao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u
   miru.

   ^24Tada Joab dod-e kralju i reee mu: "?to si ueinio? Abner je do?ao k
   tebi, za?to si ga otpustio da ode u miru?

   ^25Zar ne zna? Abnera, Nerova sina? Do?ao je da te prevari, da dozna
   tvoje korake, da dozna sve ?to eini?!"

   ^26Potom izad-e Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga
   vrati?e, od studenca Sire, a David nije znao ni?ta o tome.

   ^27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao
   da ?eli s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da
   se osveti za krv svoga brata Asahela.

   ^28Kad je David to poslije euo, reee: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo
   pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova.

   ^29Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oeinski dom! Nikad ne
   ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi
   koji se laaeaju vretena ili padaju od maea, ljudi koji nemaju kruha!" -

   ^30Joab i njegov brat Abi?aj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova
   brata Asahela u boju kod Gibeona. -

   ^31Nato David reee Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite
   svoje haljine, obucite kostrijet i narieite za Abnerom!" I kralj David
   pod-e za nosilima.

   ^32Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plae na grobu
   Abnerovu, a plakao je i sav narod.

   ^33Tada kralj ispjeva ovu tu?aljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti
   Abner kako umire luda?

   ^34Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si
   kao ?to se pada od zlikovaca!" Tada sav narod jo? ljuaee zaplaka za
   njim.

   ^35Nato pristupi sav narod nutkajuaei Davida da jede dok je jo? dana,
   ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog ueini ovo zlo i neka mi doda
   drugo zlo ako okusim kruha ili ?to drugo prije zalaska sunca!"

   ^36Sav je narod to euo, i bilo mu je po volji, kao ?to je narod i sve
   drugo odobravao ?to god je kralj einio.

   ^37Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u
   umorstvu Abnera, sina Nerova.

   ^38Nato kralj reee svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez
   i velik eovjek u Izraelu?

   ^39Ali ja sam sada jo? slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi,
   Sarvijini sinovi, jaei su od mene. Neka Jahve plati zloeincu po
   njegovoj zloaei!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad je ?aulov sin I?baal euo da je poginuo Abner u Hebronu, klonu?e
   mu ruke i sav se Izrael zaprepasti.

   ^2A ?aulov sin I?baal ima?e dvojicu vod-a svojih eeta; jedan se zvao
   Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroaeanina iz Benjaminova
   plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu.

   ^3A Beeroaeani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao do?ljaci
   do dana?njeg dana.

   ^4?aulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet
   godina kad je iz Jizreela do?ao glas o ?aulovoj i Jonatanovoj pogibiji.
   Njegova ga dadilja uze i pobje?e, ali u brzini bijega dijete pade i
   osta hromo. Ime mu bija?e Meribaal.

   ^5Sinovi Rimona Beeroaeanina, Rekab i Baana, digo?e se i dod-o?e za
   najveaee dnevne vruaeine I?baalu do kuaee, a on upravo spava?e podnevni
   poeinak.

   ^6A vratarica, eisteaei p?enicu, bija?e zadrijemala te je spavala.
   Rekab i njegov brat Baana pro?ulja?e se kraj nje.

   ^7Kad su u?li u kuaeu, on je le?ao na postelji u svojoj spavaonici. Oni
   ga ubi?e, odsjeko?e mu glavu i uze?e je i cijelu su onu noae i?li putem
   kroz Arabu.

   ^8Glavu I?baalovu doneso?e Davidu u Hebron i reko?e kralju: "Evo glave
   I?baala, sina ?aulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi.
   Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na ?aulu i
   njegovu rodu."

   ^9Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz
   Beerota, i reee im: "Tako mi ?ivog Jahve koje me izbavio iz svake
   nevolje!

   ^10Onaj koji mi je javio da je poginuo ?aul mislio je da mi javlja
   radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za
   njegovu dobru vijest!

   ^11?to aeu tek ueiniti sa zlikovcima koji su ubili po?tena eovjeka u
   njegovoj kuaei, na njegovoj postelji! Zar da ne tra?im od vas raeun za
   njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?"

   ^12Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubi?e. Potom im odsjeko?e
   ruke i noge i objesi?e ih kod jezera u Hebronu. I?baalovu glavu uze?e i
   pokopa?e u Abnerovu grobu u Hebronu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tada se sabra?e sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i reko?e:
   "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa.

   ^2Jo? prije, dok je jo? ?aul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim
   pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti aee? pasti moj izraelski
   narod i ti aee? biti knez nad Izraelom!'"

   ^3Tako dod-o?e sve izraelske starje?ine kralju u Hebron, a kralj David
   sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomaza?e Davida za kralja
   nad Izraelom.

   ^4Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je
   eetrdeset godina.

   ^5U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i ?est mjeseci, a u
   Jeruzalemu kraljeva?e trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad
   Judom.

   ^6David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su ?ivjeli
   u onoj zemlji. Ali oni poruei?e Davidu: "Neaee? uaei ovamo! Slijepci
   aee te i kljasti odbiti!" (To je imalo znaeiti: David neaee uaei
   ovamo.)

   ^7Ipak David osvoji Sionsku tvrd-avu, to jest Davidov grad.

   ^8Onoga dana reee David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz
   prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve du?e. (Stoga se ka?e:
   Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.)

   ^9David se nastani u tvrd-avi i prozva je Davidov grad. Tada David
   podi?e zid unaokolo od Mila pa unutra.

   ^10David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bija?e s
   njim.

   ^11Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta,
   tesara i zidara, koji sagradi?e dvor Davidu.

   ^12Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i
   da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.

   ^13Po dolasku iz Hebrona David uze jo? inoea i ?ena iz Jeruzalema; i
   rodi se Davidu jo? sinova i kaeeri.

   ^14Evo imena djece koja mu se rodi?e u Jeruzalemu: ?amua, ?obab, Natan,
   Salomon,

   ^15Jibhar, Eli?ua, Nefeg, Jafija,

   ^16Eli?ama, Beeljada i Elifelet.

   ^17Kad su Filistejci euli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom,
   izid-o?e svi da se doeepaju Davida. Euv?i to, David sid-e u svoj
   zaklon.

   ^18Filistejci dod-o?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^19Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoaee? li ih
   predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat aeu
   Filistejce tebi u ruke!"

   ^20Tada David dod-e u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reee: "Jahve
   je preda mnom prodro med-u moje neprijatelje kao ?to voda prodire."
   Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.

   ^21Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odneso?e ih.

   ^22Filistejci opet dod-o?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^23David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im
   zad-i za led-a i navali na njih s protivne strane Bekaima.

   ^24Kad zaeuje? topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se po?uri, jer
   aee tada Jahve iaei pred tobom da pobije filistejsku vojsku."

   ^25David ueini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona
   sve do ulaza u Gezer.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momead u Izraelu,
   trideset tisuaea ljudi.

   ^2Zatim David i sva vojska ?to je bila s njim krenu na put i odo?e u
   Baalu Judinu da odande donesu Koveeg Bo?ji, ?to nosi ime Jahve Sebaota
   koji stoluje nad kerubinima.

   ^3Koveeg Bo?ji metnu?e na nova kola, iznijev?i ga iz kuaee Abinadabove,
   koja je stajala na bre?uljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili
   su kola.

   ^4Uza je stupao kraj Koveega Bo?jeg, a Ahjo i?ao pred njim.

   ^5David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajuaei
   uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.

   ^6Kad su do?li do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Koveegom Bo?jim
   da ga pridr?i jer ga volovi umalo ne prevrnu?e.

   ^7Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj
   prijestup, tako da je umro ondje, kraj Koveega Bo?jega.

   ^8Davidu bija?e ?ao ?to je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono
   mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.

   ^9Toga se dana David upla?i Jahve i reee u sebi: "Kako bi mogao doaei k
   meni Koveeg Jahvin?"

   ^10Zato David ne htjede dovesti Koveeg Jahvin k sebi, u Davidov grad,
   nego ga otpremi u kuaeu Obed-Edoma iz Gata.

   ^11I ostade Jahvin Koveeg u kuaei Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i
   Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj.

   ^12Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i
   sav njegov posjed zbog Koveega Bo?jeg, ode David i ponese Koveeg Bo?ji
   iz Obed-Edomove kuaee gore u Davidov grad s velikim veseljem.

   ^13Tek ?to su nosioci Koveega Bo?jeg pokroeili ?est koraka, David
   ?rtvova vola i tovna ovna.

   ^14David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo
   lanenim opleaekom.

   ^15Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Koveeg Jahvin klieuaei
   i trubeaei u rog.

   ^16A kad je Koveeg Jahvin ulazio u Davidov grad, ?aulova je kaei Mikala
   gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaee i vrti se pred
   Jahvom i prezre ga ona u svome srcu.

   ^17Tada uneso?e Koveeg Jahvin i postavi?e ga usred ?atora koji mu
   bija?e razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i
   prieesnice.

   ^18Po?to je prinio paljenice i prieesnice, David blagoslovi narod
   imenom Jahve Sebaota.

   ^19Potom razdijeli med-u sav narod, med-u sve mno?tvo Izraelovo,
   ljudima i ?enama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolae od suhoga
   gro?d-a. Zatim se razid-e sav narod, svaki svojoj kuaei.

   ^20Kad se David vratio kuaei da blagoslovi svoju obitelj, ?aulova kaei
   Mikala izid-e u susret Davidu i reee mu: "Kako se easno danas ponio
   Izraelov kralj kad se otkrio pred oeima slu?kinja slugu svojih kao ?to
   se otkriva prost eovjek!"

   ^21Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi ?ivoga
   Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da
   me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom aeu
   igrati!

   ^22I jo? aeu se dublje poniziti. Bit aeu neznatan u tvojim oeima, ali
   pred slu?kinjama o kojima govori?, pred njima aeu biti u easti."

   ^23A Mikala, ?aulova kaei, ne imade poroda do dana svoje smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir
   od svih njegovih neprijatelja unaokolo,

   ^2reee kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od
   cedrovine, a Koveeg Bo?ji stoji pod ?atorom."

   ^3A Natan odgovori kralju: "Idi i eini sve ?to ti je na srcu jer je
   Jahve s tobom."

   ^4Ali jo? iste noaei dod-e Natanu ova Jahvina rijee:

   ^5"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar aee? mi ti
   sagraditi kuaeu da u njoj prebivam?

   ^6Nisam nikad prebivao u kuaei otkako sam izveo iz Egipta sinove
   Izraelove pa do dana?njega dana, nego sam bio lutalac pod ?atorom i u
   prebivali?tu.

   ^7Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rijee
   rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri
   mojem narodu izraelskom i kazao: 'Za?to mi ne sagradite kuaeu od
   cedrovine?'

   ^8Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama:
   Ja sam te doveo s pa?njaka, od ovaca i koza, da bude? knez nad mojim
   izraelskim narodom.

   ^9Bio sam s tobom kuda si god i?ao, iskorijenio sam sve tvoje
   neprijatelje pred tobom. Ja aeu ti pribaviti veliko ime, kao ?to je
   velika?ko ime na zemlji.

   ^10Odredit aeu prebivali?te svojem izraelskom narodu, posadit aeu ga da
   ?ivi na svojem mjestu i da ne luta vi?e naokolo, niti da ga zlikovci
   muee kao prije,

   ^11onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja aeu mu
   pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve aee te ueiniti
   velikim. Jahve aee ti podiaei dom.

   ^12I kad se ispune tvoji dani i ti poeine? kod svojih otaca, podiaei
   aeu tvoga potomka nakon tebe, koji aee se roditi od tvoga tijela, i
   utvrdit aeu njegovo kraljevstvo.

   ^13On aee sagraditi dom imenu mojem, a ja aeu utvrditi njegovo
   prijestolje zauvijek.

   ^14Ja aeu njemu biti otac, a on aee meni biti sin: ako ueini ?to zlo,
   kaznit aeu ga ljudskom ?ibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski.

   ^15Ali svoje naklonosti neaeu odvratiti od njega, kao ?to sam je
   odvratio od ?aula koga sam uklonio ispred tebe.

   ^16Tvoja aee kuaea i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom,
   tvoje aee prijestolje evrsto stajati zasvagda.'"

   ^17Natan prenese Davidu sve te rijeei i cijelo vid-enje.

   ^18Nato kralj David ud-e u ?ator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko
   sam ja, Gospode Jahve, i ?to je moj dom te si me doveo dovde?

   ^19Pa i to je jo? premalo u tvojim oeima, Gospode Jahve, te daje? svoja
   obeaeanja kuaei svoga sluge za daleku buduaenost i gleda? na me kao na
   ugledna eovjeka!

   ^20Ali ?to bi ti David jo? mogao kazati, kad ti sam poznaje? svoga
   slugu, Gospode Jahve!

   ^21Radi svoje rijeei i po svome srcu ueinio si sve ovo veliko djelo,
   obznaniv?i ove velieajnosti.

   ^22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga
   osim tebe, po svemu ?to smo u?ima svojim euli.

   ^23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi
   kojega je Bog i?ao da ga izbavi sebi za narod da tako steee? sebi ime
   velikim i stra?nim eudesima, izgoneaei krivobo?aeka plemena pred svojim
   narodom koji si otkupio iz Egipta?

   ^24Tako si ueinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si
   mu, Jahve, postao Bogom.

   ^25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeaeanje koje si dao
   svome sluzi i njegovu domu i ueini kako si obrekao.

   ^26Neka se veliea tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad
   vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji evrsto
   pred tobom.

   ^27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bo?e Izraelov, objavio svome sluzi
   ovo: 'Ja aeu ti podiaei dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti
   se pomoli ovom molitvom.

   ^28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeei istinite i ti
   daje? ovo lijepo obeaeanje svome sluzi.

   ^29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred
   tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekne? i blagoslovi?, kuaea tvoga
   sluge bit aee blagoslovljena zasvagda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s
   njegovim selima iz filistejskih ruku.

   ^2Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegav?i ih po zemlji: dvije
   uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje
   treba ostaviti na ?ivotu. Tako Moapci postado?e Davidovi podanici koji
   su mu donosili danak.

   ^3David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je
   izi?ao da pro?iri svoju vlast do Rijeke.

   ^4David zarobi od njega tisuaeu i sedam stotina konjanika i dvadeset
   tisuaea pje?aka; ispresijecao je petne ?ile svim konjima od bojnih
   kola; ostavio ih je samo stotinu.

   ^5Dama?eanski su Aramejci do?li u pomoae Hadadezeru, sopskome kralju,
   ali je David pobio med-u Aramejcima dvadeset i dvije tisuaee ljudi.

   ^6Postavio je namjesnike u Dama?eanskom Aramu. Tako Aramejci postado?e
   Davidovi podanici i morado?e mu plaaeati danak. Jahve je davao pobjedu
   Davidu kuda je god i?ao.

   ^7David zaplijeni zlatne ?titove ?to ih imahu Hadadezerove sluge i
   donese ih u Jeruzalem.

   ^8Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David
   silni tue.

   ^9Kad je euo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu
   vojsku,

   ^10poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu
   eestita ?to je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer
   bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tueanih
   predmeta.

   ^11I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom ?to ga bija?e
   uzeo od svih naroda koje je pokorio:

   ^12od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleeana te od
   plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe.

   ^13David steee novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj
   dolini, osamnaest tisuaea njih.

   ^14I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postado?e podanici
   Davidovi. I kuda je god David i?ao, Jahve mu dava?e pobjedu.

   ^15David kraljeva?e nad svim Izraelom, eineaei pravo i pravicu svemu
   svome narodu.

   ^16Joab, sin Sarvijin, zapovijeda?e vojskom, a Jo?afat, sin Ahiludov,
   bija?e ljetopisac.

   ^17Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveaeenici;
   Seraja bija?e dr?avni pisar;

   ^18Benaja, sin Jojadin, zapovijeda?e Kereaeanima i Peleaeanima;
   Davidovi sinovi bijahu namjesnici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Jednoga dana upita David: "Ima li jo? koji pre?ivjeli od ?aulove
   kuaee da mu ueinim milost zbog Jonatana?"

   ^2A bija?e u ?aulovoj kuaei sluga po imenu Siba: njega dozva?e pred
   Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam,
   tvoj sluga!"

   ^3A kralj nastavi: "Zar nema vi?e nikoga od ?aulove kuaee da mu iska?em
   milost kao ?to je Bo?ja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima jo?
   Jonatanov sin koji je hrom na obje noge."

   ^4Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kuaei
   Makira, sina Amielova, u Lo Debaru."

   ^5Tada kralj David posla po njega u kuaeu Makira, sina Amielova, iz Lo
   Debara.

   ^6Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina ?aulova, do?ao k Davidu, pade
   nieice i pokloni se. A David reee: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga
   sluge!"

   ^7A David mu reee: "Ne boj se jer ti ?elim iskazati milost zbog tvoga
   oca Jonatana. Vratit aeu ti sva polja tvoga djeda ?aula, a ti aee?
   svagda jesti kruh za mojim stolom."

   ^8Meribaal se pokloni i reee: "?to je tvoj sluga te iskazuje? milost
   mrtvome psu kao ?to sam ja?"

   ^9Potom kralj dozva Sibu, ?aulova slugu, i reee mu: "Sve ?to je
   pripadalo ?aulu i njegovoj kuaei, sve to dajem sinu tvoga gospodara.

   ^10Ti aee? mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obrad-ivati
   zemlju, od nje aee? skupljati ?etvu da obitelj tvoga gospodara ima
   kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest aee svagda za mojim
   stolom." A Siba ima?e petnaest sinova i dvadeset slugu.

   ^11Siba odgovori kralju: "Tvoj aee sluga ueiniti sve ?to je moj
   gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za
   Davidovim stolom kao jedan izmed-u kraljevih sinova.

   ^12Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su ?ivjeli u
   Sibinoj kuaei bijahu u slu?bi Meribaala.

   ^13A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim
   stolom. Bio je hrom na obje noge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Poslije toga umrije Naha?, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin
   Hanun mjesto njega.

   ^2A David reee u sebi: "?elio bih iskazati ljubav Naha?evu sinu Hanunu,
   kao ?to je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da
   mu izraze suaeut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge do?le u
   zemlju Amonaca,

   ^3reko?e knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misli? da je
   David poslao ljude da ti izraze suaeut zato ?to bi htio iskazati east
   tvome ocu? Nije li mo?da zato David poslao svoje ljude k tebi da
   razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?"

   ^4Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im
   haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag.

   ^5Kad su to javili Davidu, posla on eovjeka pred njih, jer su ti ljudi
   bili te?ko osramoaeeni, i poruei im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne
   naraste brada, pa se onda vratite!"

   ^6Tada Amonci uvidje?e da su se omrazili s Davidom; zato Amonci posla?e
   glasnike da za plaaeu unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe,
   dvadeset tisuaea pje?aka, zatim kralja Maake, tisuaeu ljudi, i ljude iz
   Toba, dvanaest tisuaea vojnika.

   ^7Kad je David to euo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima.

   ^8Amonci izid-o?e i svrsta?e se u bojni red pred gradskim vratima, dok
   su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali
   zasebno na polju.

   ^9Vidjev?i postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga,
   probra Joab najvrsnije med-u Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.

   ^10Ostalu vojsku predade bratu Abi?aju da je svrsta prema Amoncima.

   ^11I reee mu: "Ako Aramejci budu jaei od mene, onda ti meni priskoei u
   pomoae; ako Amonci budu jaei od tebe, ja aeu tebi pohrliti u pomoae.

   ^12Budi hrabar i junaeki se dr?imo radi naroda i radi gradova svoga
   Boga; a Jahve neka ueini ?to je dobro u njegovim oeima."

   ^13Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poee?e primicati da udare
   na Aramejce, ali oni pobjego?e pred njima.

   ^14Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umako?e i oni ispred
   Abi?aja i povuko?e se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca
   i vrati se u Jeruzalem.

   ^15Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabra?e ponovo
   svoje eete.

   ^16Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce ?to su s one strane
   rijeke. Ovi dod-o?e u Helam pod vodstvom ?obaka, vojvode Hadadezerove
   vojske.

   ^17Po?to su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, pre?av?i preko
   Jordana, dod-e u Helam. Aramejci se svrsta?e protiv Davida i zametnu?e
   s njime boj.

   ^18Ali Aramejci udari?e u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam
   stotina konja od bojnih kola i eetrdeset tisuaea pje?aka; pogubi i
   njihova vojvodu ?obaka te je ondje umro.

   ^19A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidje?e da ih je razbio
   Izrael, sklopi?e mir s Izraelom i poee?e mu slu?iti. A Aramejci se vi?e
   nisu usud-ivali pomagati Amoncima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 U poeetku slijedeaee godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla
   David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobi?e Amonce i
   podsjedo?e Rabu. A David osta u Jeruzalemu.

   ^2A jednoga dana predveee usta David sa svoje postelje i pro?eta se po
   krovu svoje palaee. Opazi s krova ?enu gdje se kupa. Ta ?ena bija?e
   izvanredno lijepa.

   ^3David se propita za tu ?enu i reko?e mu: "Pa to je Bat-?eba, kaei
   Eliamova i ?ena Urije Hetita!"

   ^4Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je do?la, le?e on
   s njom, upravo kad se bila oeistila od svoje neeistoaee. Zatim se ona
   vrati svojoj kuaei.

   ^5?ena zatrudnje te poruei Davidu: "Trudna sam!"

   ^6Tada David posla poruku Joabu: "Po?alji k meni Uriju Hetita!" I Joab
   posla Uriju k Davidu.

   ^7Kad je Urija do?ao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je
   vojska i kako napreduje rat.

   ^8Potom David reee Uriji: "Sid-i u svoju kuaeu i operi svoje noge!"
   Urija izid-e iz kraljeva dvora, a za njim poneso?e dar s kraljeva
   stola.

   ^9Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stra?arima
   svoga gospodara i ne ode svojoj kuaei.

   ^10Javi?e to Davidu govoreaei: "Urija nije oti?ao svojoj kuaei!" Tada
   David upita Uriju: "Zar nisi do?ao s puta? Za?to ne ide? svojoj kuaei?"

   ^11A Urija odgovori Davidu: "Koveeg, Izrael i Juda borave pod ?atorima,
   moj gospodar Joab i stra?a moga gospodara borave na otvorenu polju, a
   ja da ud-em u svoju kuaeu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom
   ?enom? ?ivoga mi Jahve, i tako mi tvoga ?ivota, zaista neaeu ueiniti
   ne?to takvo!"

   ^12Tada David reee Uriji: "Ostani jo? danas ovdje, a sutra aeu te
   otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan.

   ^13Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi.
   A uveeer Urija izid-e i le?e na svoju postelju sa stra?ama svoga
   gospodara, ali svojoj kuaei nije oti?ao.

   ^14Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji.

   ^15A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je
   naj?e?aei boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogod-en i neka
   pogine!"

   ^16Zato Joab, opsjedajuaei grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao
   da stoje najhrabriji ratnici.

   ^17Kad su onda grad-ani provalili van i pobili se s Joabom, pade
   nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit.

   ^18Potom Joab posla eovjeka i javi Davidu sve ?to se dogodilo u boju.

   ^19I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjedi? kralju sve ?to se
   dogodilo u boju,

   ^20mo?da aee se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Za?to ste se primakli
   tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obieno izmeaeu
   strijele sa zida?

   ^21Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna ?ena bacila
   na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Za?to ste
   se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako ka?e, a ti mu reci: 'Poginuo
   je i tvoj sluga Urija Hetit.'"

   ^22Glasnik krenu na put, dod-e k Davidu i pripovjedi mu sve ?to mu je
   nalo?io Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reee glasniku: "Za?to
   ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina
   Jerubaalova? Nije li jedna ?ena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa
   zida, te je poginuo u Tebesu? Za?to ste se primakli tako blizu zidu?"

   ^23Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i
   iza?li su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do
   gradskih vrata,

   ^24ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te
   ih je poginulo nekoliko izmed-u kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj
   sluga Urija Hetit."

   ^25Tada David reee glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati
   toliko k srcu, jer mae pro?dire sad ovoga, sad onoga. Udaraj jo? jaee
   na grad i obori ga!' Tako aee? mu vratiti sreanost!"

   ^26Kad je Urijina ?ena eula da je poginuo njezin mu? Urija, ?alila je
   za svojim mu?em.

   ^27A kad je pro?lo vrijeme ?alosti, posla David po nju i uze je u svoj
   dvor, i ona mu posta ?enom. I rodi mu sina. Ali djelo koje ueini David
   bija?e zlo u oeima Jahvinim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On ud-e k njemu i reee mu: "U
   nekom gradu ?ivjela dva eovjeka, jedan bogat, a drugi siroma?an.

   ^2Bogati ima?e ovaca i goveda u obilju.

   ^3A siromah nema?e ni?ta, osim jedne jedine oveice koju bija?e kupio.
   Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od
   njegova zalogaja, pila iz njegove ea?e; spavala ja na njegovu krilu:
   bila mu je kao kaei.

   ^4I dod-e putnik k bogatom eovjeku, a njemu bilo ?ao uzeti od svojih
   ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je do?ao. On ukrade oveicu
   siromaha i zgotovi je za svog pohodnika."

   ^5Tada David planu ?estokim gnjevom na toga eovjeka i reee Natanu:
   "Tako mi ?ivog Jahve, smrt je zaslu?io eovjek koji je to ueinio!

   ^6Eetverostruko aee naknaditi ovcu zato ?to je ueinio to djelo i ?to
   nije znao milosrd-a!"

   ^7Tada Natan reee Davidu: "Ti si taj eovjek! Ovako govori Jahve, Bog
   Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio
   iz ?aulove ruke.

   ^8Predao sam ti kuaeu tvoga gospodara, polo?io sam ?ene tvoga gospodara
   na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije
   dosta, dodat aeu ti jo? ovo ili ono.

   ^9Za?to si prezreo Jahvu i ueinio ono ?to je zlo u njegovim oeima? Ubio
   si maeem Uriju Hetita, a njegovu si ?enu uzeo za svoju ?enu. Jest,
   njega si ubio maeem Amonaca.

   ^10Zato se neaee nikada vi?e okrenuti mae od tvoga doma, jer si me
   prezreo i jer si uzeo ?enu Urije Hetita da ti bude ?ena.'

   ^11Ovako govori Jahve: 'Evo ja aeu podiaei na te zlo iz tvoga doma.
   Uzet aeu tvoje ?ene ispred tvojih oeiju i dat aeu ih tvome bli?njemu,
   koji aee spavati s tvojim ?enama na vidiku ovome suncu.

   ^12Ti si dodu?e radio tajno, ali ja aeu ovu prijetnju izvr?iti pred
   svim Izraelom i pred ovim suncem!'"

   ^13Tada David reee Natanu: "Sagrije?io sam protiv Jahve!" A Natan
   odvrati Davidu: "Jahve ti opra?ta tvoj grijeh: neaee? umrijeti.

   ^14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno aee umrijeti dijete
   koje ti se rodilo!"

   ^15Potom Natan ode svojoj kuaei.

   A Jahve udari dijete koje je Urijina ?ena rodila Davidu i ono se te?ko
   razbolje.

   ^16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraaeao se kuaei
   i le?ao preko noaei na goloj zemlji, pokriven vreaeom.

   ^17A starje?ine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje,
   ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela.

   ^18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudi?e se javiti mu
   da je dijete umrlo. Jer mi?ljahu: "Dok je dijete bilo ?ivo, govorili
   smo mu, a on nas nije htio slu?ati. A kako aeemo mu kazati da je dijete
   umrlo? Ueinit aee zlo!"

   ^19A David opazi da njegovi dvorani ?apaeu med-u sobom i on shvati da
   je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A
   oni odgovori?e: "Umrlo je."

   ^20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuee se u druge
   haljine. Zatim ud-e u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativ?i se potom svojoj
   kuaei, zatra?i da mu dadu jela; i jeo je.

   ^21A njegovi dvorani upita?e ga: "?to to radi?? Dok je dijete bilo
   ?ivo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaje? i
   jede?!"

   ^22A on odgovori: "Dok je dijete bilo ?ivo, postio sam i plakao jer sam
   mislio: 'Tko zna? Jahve aee se mo?da smilovati na me i dijete aee
   ostati ?ivo!'

   ^23A sada, kad je umrlo, eemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja aeu
   otiaei k njemu, ali se ono neaee vratiti k meni!"

   ^24Potom David utje?i svoju ?enu Bat-?ebu. Dod-e k njoj i le?e s njom.
   Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova

   ^25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po
   rijeei Jahvinoj.

   ^26Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad.

   ^27Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu
   i osvojio grad uz vodu.

   ^28Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja
   osvojio grada i dao mu svoje ime."

   ^29I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga.

   ^30Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bija?e te?ka jedan zlatni
   talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi.
   I vrlo bogat plijen odnese iz grada.

   ^31A narod koji bija?e u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila,
   ?eljeznim pijucima i ?eljeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u
   ciglanama. I tako je isto einio svim gradovima sinova Amonovih. Potom
   se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Ab?alom imao je lijepu sestru po
   imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.

   ^2Amnon se toliko mueio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare:
   jer ona bija?e djevica, pa Amnon nije vidio moguaenosti da joj ueini
   bilo ?to.

   ^3Ali ima?e Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata
   ?imeja; a Jonadab bija?e vrlo domi?ljat.

   ^4I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro
   mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u
   Tamaru, sestru svoga brata Ab?aloma."

   ^5A Jonadab mu reee: "Lezi u postelju i prieini se bolestan, pa kad
   dod-e tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da dod-e moja sestra
   Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oeima zgotovi jelo da to
   vidim, onda aeu iz njezine ruke jesti.'"

   ^6Amnon, dakle, le?e i prieini se bolestan. Kad je do?ao kralj da ga
   pohodi, reee Amnon kralju: "Dopusti da dod-e moja sestra Tamara da pred
   mojim oeima zgotovi koji kolae i ja aeu se okrijepiti iz njezine ruke."

   ^7Tada David poruei Tamari u palaeu: "Idi u kuaeu svoga brata Amnona i
   priredi mu jelo!"

   ^8Tamara ode u kuaeu svoga brata Amnona. A on le?a?e. Uze ona bra?na,
   umijesi ga, naeini kolaee pred njegovim oeima te ih ispeee.

   ^9Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego
   reee: "Otpremite sve odavde!" I svi izid-o?e od njega.

   ^10Tada Amnon reee Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim
   iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaee koje bija?e zgotovila i donese ih
   svome bratu Amnonu u spavaonicu.

   ^11A kad mu je pru?ila da jede, on je uhvati rukom i reee joj: "Dod-i,
   sestro moja, lezi sa mnom!"

   ^12A ona mu reee: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi
   u Izraelu. Ne eini takve sramote!

   ^13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u
   Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neaee uskratiti tebi!"

   ^14Ali je on ne htjede poslu?ati, nego je svlada i le?e s njom.

   ^15Nato je odmah zamrzi silnom mr?njom te je mr?nja kojom ju je zamrzio
   bila veaea od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reee joj Amnon:
   "Ustani! Odlazi!"

   ^16A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjera?, bit aee to
   veaee zlo od onoga koje si mi ueinio!" Ali je on ne htjede slu?ati,

   ^17nego dozva momka koji ga je slu?io i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od
   mene, izbaci je i zakljueaj vrata za njom!"

   ^18(A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoae u
   takve haljine oblaeile kraljeve kaeeri dok su bile djevojke.) Sluga je
   izvede van i zakljuea vrata za njom.

   ^19Tada Tamara uze pra?ine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s
   dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vieuaei
   glasno dok je i?la.

   ^20A njezin je brat Ab?alom upita: "Je li mo?da tvoj brat Amnon bio s
   tobom? Ali sada, sestro moja, ?uti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!"
   Tako je Tamara ostala osamljena u kuaei svoga brata Ab?aloma.

   ^21Kad je kralj David euo sve ?to se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali
   ne htjede ?alostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bija?e
   prvorod-enac.

   ^22A Ab?alom ne reee Amnonu ni rijeei, ni zle ni dobre, jer je Ab?alom
   zamrzio Amnona ?to mu osramoti sestru Tamaru.

   ^23A poslije dvije godine imao je Ab?alom stri?enje ovaca u Baal Hasoru
   kod Efrajima; i Ab?alom pozva svu kraljevu obitelj.

   ^24Ab?alom dod-e kralju i reee mu: "Evo, tvoj sluga ima stri?enje
   ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doaei svome sluzi."

   ^25Ali kralj odgovori Ab?alomu: "Ne, sine, neaeemo doaei svi, da ti ne
   budemo na teret." Ab?alom ustraja, ali kralj ne htjede iaei, nego ga
   blagoslovi i otpusti.

   ^26Ali Ab?alom nastavi: "Ako ti neaee?, dopusti da bar moj brat Amnon
   pod-e s nama." A kralj ga upita: "Za?to da ide s tobom?"

   ^27Ali je Ab?alom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim
   Amnona i sve kraljeve sinove. Ab?alom priredi kraljevsku gozbu

   ^28i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli
   srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne
   bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i poka?ite se junaci!"

   ^29I Ab?alomove sluge ueini?e s Amnonom kako im zapovjedi Ab?alom. Tada
   skoei?e svi kraljevi sinovi, pojaha?e svaki svoju mazgu i pobjego?e.

   ^30Dok su oni jo? bili na putu, dod-e ovakva vijest Davidu: "Ab?alom je
   pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini."

   ^31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi
   njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdrije?e svoje haljine.

   ^32Ali Jonadab, sin Davidova brata ?imeja, progovori ovako: "Neka ne
   govori moj gospodar da su pobili sve mladiaee, kraljeve sinove, jer je
   poginuo samo Amnon: na Ab?alomovu licu mogla se predvid-ati nesreaea od
   onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.

   ^33Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi
   kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,

   ^34a Ab?alom je pobjegao." A momak koji bija?e na stra?i podi?e oei i
   ugleda mno?tvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stra?ar dod-e i
   javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po
   gorskom obronku."

   ^35Tada Jonadab reee kralju: "Evo stigo?e kraljevi sinovi! Dogodilo se
   kako je rekao tvoj sluga."

   ^36Tek ?to je to izrekao, a to kraljevi sinovi ud-o?e i zaplaka?e u sav
   glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.

   ^37Ab?alom pak bija?e pobjegao i oti?ao k Talmaju, sinu Amihudovu,
   ge?urskom kralju. A David tugova?e za svojim sinom bez prestanka.

   ^38A po?to je Ab?alom pobjegao i oti?ao u Ge?ur, ostao je ondje tri
   godine.

   ^39Kralj David prestao se srditi na Ab?aloma jer se utje?io zbog smrti
   Amnonove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreaee k Ab?alomu.

   ^2Zato Joab po?alje u Tekou po jednu pametnu ?enu i reee joj: "Ueini se
   kao da si u ?alosti za mrtvim, obuci ?alobne haljine, nemoj se mazati
   uljem, nego budi kao ?ena koja je veae dugo vremena u ?alosti za
   mrtvim.

   ^3Otiaei aee? kralju i govorit aee? mu ovako." I Joab je nauei ?to aee
   govoriti.

   ^4?ena iz Tekoe ode kralju, pade nieice na zemlju i pokloni se, zatim
   reee: "Pomozi, kralju!"

   ^5Kralj je upita: "?to ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Mu?
   mi je umro,

   ^6a tvoja je slu?benica imala dva sina. Oni se posvadi?e u polju, a
   nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata
   i ubio ga.

   ^7I sad se podi?e sav rod na tvoju slu?benicu i reee: 'Predaj nam toga
   ?to je ubio svoga brata: mi aeemo ga pogubiti za ?ivot njegova brata
   koga je ubio, a time aeemo zatrti i ba?tinika.' Tako hoaee da ugase
   ?eravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mu?u ni imena ni
   potomstva na zemlji."

   ^8A kralj reee ?eni: "Idi svojoj kuaei, ja aeu odrediti ?to treba za
   te."

   ^9A ?ena iz Tekoe reee kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj
   oeinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedu?ni su u
   tome!"

   ^10A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te
   neaee vi?e dirnuti!"

   ^11A ona reee: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga,
   da krvni osvetnik neaee umno?iti zator i da neaee pogubiti moga sina!"
   A on obeaea: "Tako mi ?ivog Jahve, nijedna vlas neaee pasti s glave
   tvome sinu!"

   ^12A ?ena nastavi: "Dopusti da tvoja slu?benica ka?e jednu rijee svome
   gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!"

   ^13A ?ena reee: "Dakle, za?to je kralj - jer se izrieuaei ovakvu
   presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Bo?jega odluku da ne
   pu?ta kuaei onoga koga je prognao?

   ^14Mi smo svi osud-eni na smrt, slieni smo vodi koja se prolije na
   zemlju i vi?e se ne mo?e skupiti, i Bog ne podi?e mrtvaca: neka, dakle,
   kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega.

   ^15A razlog za?to sam do?la da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu
   stvar bio je taj ?to su me zapla?ili ljudi, pa je mislila tvoja
   slu?benica: moram govoriti s kraljem, mo?da aee kralj ueiniti ono ?to
   mu njegova slu?benica ka?e.

   ^16Jer aee kralj poslu?ati svoju slu?benicu i izbaviti je iz ruku
   eovjeka koji hoaee da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Bo?je
   ba?tine.

   ^17Zato je tvoja slu?benica pomislila: neka mi rijee moga gospodara i
   kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Bo?ji and-eo
   koji slu?a dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!"

   ^18Tada progovori kralj i reee ?eni: "Nemoj mi sada zatajiti ono ?to
   aeu te pitati!" A ?ena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!"

   ^19Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A
   ?ena odgovori: "Tako bio ?iv, gospodaru kralju, zaista se ne mo?e ni
   desno ni lijevo od svega ?to je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj
   mi je sluga Joab zapovjedio, on je naueio tvoju slu?benicu sve ove
   rijeei.

   ^20Tvoj je sluga Joab to ueinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj
   gospodar mudar kao Bo?ji and-eo, on zna sve ?to se zbiva na zemlji."

   ^21Tada se kralj okrenu Joabu i reee mu: "Dobro, ueinit aeu to. Idi i
   dovedi natrag mladiaea Ab?aloma!"

   ^22A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reee
   Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je na?ao milost u tvojim oeima,
   gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge."

   ^23Potom se di?e Joab, ode u Ge?ur i dovede Ab?aloma natrag u
   Jeruzalem.

   ^24Ali kralj reee: "Neka ide u svoju kuaeu, a meni neka ne dolazi na
   oei!" I Ab?alom se povuee u svoju kuaeu i ne dod-e kralju na oei.

   ^25U svemu Izraelu ne bija?e eovjeka tako lijepa kao Ab?alom komu bi se
   mogle izreaei tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane.

   ^26A kad bi ?i?ao kosu - a ?i?ao ju je na koncu svake godine, jer mu je
   bila prete?ka pa ju je morao ?i?ati - mjerio bi svoju kosu: bila bi
   te?ka dvije stotine ?ekela, po kraljevskoj mjeri.

   ^27Ab?alomu se rodi?e tri sina i jedna kaei po imenu Tamara; bila je to
   vrlo lijepa ?ena.

   ^28Ab?alom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije do?ao kralju na
   oei.

   ^29Tada Ab?alom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne
   htjede doaei k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede
   doaei.

   ^30Tada Ab?alom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj
   mojega i na kojem raste jeeam: idite i zapalite ga!" I Ab?alomove sluge
   zapali?e ono polje.

   ^31Tada se di?e Joab, dod-e k Ab?alomu u kuaeu i upita ga: "Za?to su
   tvoje sluge zapalile moje polje?"

   ^32A Ab?alom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i porueio ti: 'Dod-i
   ovamo, ?elio bih te poslati kralju s ovom porukom: Za?to sam se vratio
   iz Ge?ura?' Bolje bi bilo za mene da sam jo? ondje. Zato sad hoaeu da
   dod-em kralju na oei, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me
   pogubi!"

   ^33Joab ode kralju i javi mu te rijeei. Zatim kralj pozva Ab?aloma.
   Dod-e on pred kralja, pokloni mu se i pade nieice pred kralja. I kralj
   poljubi Ab?aloma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Poslije toga nabavi Ab?alom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji
   su treali pred njim.

   ^2Ab?alom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata;
   i tko god je imao kakvu parnicu te i?ao kralju na sud, Ab?alom bi ga
   dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio:
   "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena",

   ^3tada bi mu Ab?alom rekao: "Vidi?, tvoja je stvar dobra i pravedna,
   ali neaee? naaei nikoga koji bi te saslu?ao kod kralja."

   ^4Ab?alom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji!
   Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu
   pribavio pravo!"

   ^5A kad bi mu se tko pribli?io da mu se pokloni, on bi pru?io ruku,
   privukao ga k sebi i poljubio.

   ^6Tako je einio Ab?alom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju.
   Time je Ab?alom predobivao srca Izraelaca za sebe.

   ^7Kad su pro?le eetiri godine, Ab?alom reee kralju: "Dopusti da odem u
   Hebron i da izvr?im zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi.

   ^8Jer kad bijah u Ge?uru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako
   me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat aeu east Jahvi u Hebronu.'"

   ^9A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron.

   ^10Ab?alom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruei
   im: "Kad eujete zvuk roga, tada recite: Ab?alom je postao kralj u
   Hebronu."

   ^11A ode s Ab?alomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to
   uzvanici koji su bezazleno po?li ne znajuaei ?to se sprema.

   ^12Ab?alom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz
   njegova grada Gilona, da pribiva prino?enju ?rtava. Urota je bila jaka,
   a mno?tvo Ab?alomovih prista?a sve je vi?e raslo.

   ^13Tada sti?e Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se
   Ab?alomu."

   ^14Tada David reee svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u
   Jeruzalemu: "Ustanite! Bje?imo! Inaee neaeemo uteaei od Ab?aloma.
   Pohitite brzo, da on ne bude br?i i ne stigne nas, da ne obori na nas
   zlo i ne pobije grada o?tricom maea!"

   ^15A kraljevi dvorani odgovori?e kralju: "?to god odluei na? gospodar
   kralj, evo tvojih slugu!"

   ^16I kralj izid-e pje?ice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj
   deset inoea da euvaju palaeu.

   ^17I kralj ode pje?ice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje
   kuaee.

   ^18Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereaeani, svi
   Peleaeani, Itaj i svi Giaeani koji bijahu do?li s njim iz Gata, ?est
   stotina ljudi, prod-o?e pred kraljem.

   ^19Kralj upita Itaja Giaeanina: "Za?to i ti ide? s nama? Vrati se i
   ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje.

   ^20Jueer si do?ao, a danas da te vodim da se potuca? s nama kad ja idem
   kamo me sreaea nanese. Vrati se i odvedi svoju braaeu natrag sa sobom,
   a Jahve neka ti iska?e ljubav i vjernost!"

   ^21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "?ivoga mi Jahve i tako mi ?iv bio
   moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili
   na ?ivot, ondje aee biti i tvoj sluga!"

   ^22Tada David reee Itaju: "Hajde, prod-i!" I Itaj iz Gata prod-e sa
   svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom.

   ^23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je
   narod prolazio pred njim prema pustinji.

   ^24Bija?e ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Koveeg
   Bo?ji. I oni spusti?e Koveeg Bo?ji kraj Ebjatara dok sav narod nije
   izi?ao iz grada.

   ^25Tada kralj reee Sadoku: "Odnesi Koveeg Bo?ji natrag u grad. Ako
   nad-em milost u Jahve, on aee me dovesti natrag i dopustiti mi da opet
   vidim njega i njegovo prebivali?te.

   ^26A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka eini sa
   mnom ?to je dobro u njegovim oeima!"

   ^27Jo? kralj reee sveaeeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u
   miru u grad, i va?a dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin
   Jonatan.

   ^28Evo, ja aeu se zadr?ati na ravnicama pustinje dok ne dod-e od vas
   glas da me obavijesti."

   ^29Nato Sadok i Ebjatar odneso?e Koveeg Bo?ji natrag u Jeruzalem i
   ostado?e ondje.

   ^30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaeuaei, pokrivene glave i
   bos, i sav narod koji ga je pratio id-a?e pokrivene glave i plaeuaei.

   ^31Tada javi?e Davidu da je i Ahitofel med-u urotnicima s Ab?alomom. A
   David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!"

   ^32Kad je David do?ao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dod-e mu
   u susret Hu?aj Areanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave
   posute prahom.

   ^33David mu reee: "Ako pod-e? sa mnom, bit aee? mi na teret.

   ^34Ali ako se vrati? u grad i ka?e? Ab?alomu: 'Bit aeu tvoj sluga,
   gospodaru kralju; prije sam slu?io tvome ocu, a sada aeu slu?iti tebi',
   moaei aee? tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist.

   ^35S tobom aee biti i sveaeenici Sadok i Ebjatar. Sve ?to euje? iz
   palaee, javi sveaeenicima Sadoku i Ebjataru.

   ^36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan
   Ebjatarov: po njima mi javljajte sve ?to eujete."

   ^37Tako se Hu?aj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u easu kad je
   Ab?alom ulazio u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Kad je David pre?ao malo preko vrha, dod-e mu u susret Siba, sluga
   Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine
   kruhova, sto grozdova suhog gro?d-a, sto voaenjaea i mijeh vina.

   ^2Kralj upita Sibu: "?to aee? s tim?" A Siba odgovori: "Magarci aee
   poslu?iti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voaee momcima za jelo,
   a vino za piaee onima koji se umore u pustinji."

   ^3Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori
   kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas aee mi dom
   Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'"

   ^4Tada kralj reee Sibi: "Sve ?to posjeduje Meribaal neka je tvoje." A
   Siba odgovori: "Bacam se nieice pred tobom. O, da bih i dalje bio
   dostojan milosti u tvojim oeima, kralju gospodaru!"

   ^5Kad je kralj David do?ao do Bahurima, izad-e odande eovjek od roda
   ?aulova. Zvao se ?imej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano
   je proklinjao.

   ^6Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je
   sva vojska sa svim junacima okru?ivala kralja s desne i lijeve strane.

   ^7A ?imej je ovako govorio proklinjuaei: "Odlazi, odlazi, krvniee,
   ni?tarijo!

   ^8Jahve je okrenuo na tebe svu krv ?aulova doma, kojemu si ti oduzeo
   kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu
   Ab?alomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik."

   ^9Tada Sarvijin sin Abi?aj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas
   proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem
   glavu!"

   ^10Ali kralj odgovori: "?to hoaeete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on
   proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga
   smije pitati: 'Za?to eini? tako?'"

   ^11Nato David reee Abi?aju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji
   je iza?ao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neaee sada ovaj
   Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio.

   ^12Mo?da aee Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za
   njegovu dana?nju psovku."

   ^13Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a ?imej id-a?e gorskom
   stranom usporedo s njim, neprestano psujuaei, bacajuaei kamenje i
   di?uaei pra?inu.

   ^14Kralj i sav narod koji ga je pratio stigo?e umorni i ondje odahnu?e.

   ^15Ab?alom je med-utim sa svim narodom izraelskim u?ao u Jeruzalem; i
   Ahitofel bija?e s njim.

   ^16A kad je Hu?aj Areanin, Davidov prijatelj, do?ao k Ab?alomu, reee
   Hu?aj Ab?alomu: "?ivio kralj! ?ivio kralj!"

   ^17A Ab?alom upita Hu?aja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome
   prijatelju? Za?to nisi oti?ao sa svojim prijateljem?"

   ^18A Hu?aj odgovori Ab?alomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj
   narod i svi Izraelci, njegov aeu biti i s njim aeu ostati.

   ^19A drugo: kome aeu slu?iti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam slu?io
   tvojemu ocu, tako aeu slu?iti tebi."

   ^20Potom se Ab?alom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: ?to da einimo?"

   ^21Ahitofel odgovori Ab?alomu: "Ud-i k inoeama svoga oca, koje je
   ostavio da euvaju palaeu: tada aee sav Izrael euti da si u zavadi sa
   svojim ocem, pa aee se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe."

   ^22Tada razape?e za Ab?aloma ?ator na krovu i Ab?alom ud-e k inoeama
   svoga oca na oei svemu Izraelu.

   ^23A savjet ?to bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao
   odgovor Bo?ji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida
   i kod Ab?aloma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Nato Ahitofel reee Ab?alomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuaea
   ljudi pa da se dignem i pod-em u potjeru za Davidom jo? noaeas.

   ^2Navalit aeu na njega kad bude umoran i bez snage; pla?it aeu ga i
   razbje?at aee se sav narod koji je s njim. Onda aeu ubiti samoga
   kralja.

   ^3A sav aeu narod dovesti natrag k tebi, kao ?to se mlada vraaea svome
   mu?u: ti radi? o glavi samo jednome eovjeku, a sav aee narod onda biti
   miran."

   ^4Svidje se to Ab?alomu i svim starje?inama Izraelovim.

   ^5Ali Ab?alom reee: "Pozovimo jo? Hu?aja Areanina da eujemo ?to aee nam
   on kazati!"

   ^6Kad je Hu?aj do?ao k Ab?alomu, reee mu Ab?alom: "Ahitofel je
   svjetovao ovako. Hoaeemo li ueiniti kako je on predlo?io? Ako ne,
   govori ti!"

   ^7A Hu?aj odgovori Ab?alomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar."

   ^8I nastavi Hu?aj: "Ti zna? da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da
   su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediaee. Tvoj je
   otac ratnik, neaee on dopustiti da narod poeiva preko noaei.

   ^9On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako
   odmah u poeetku koji od na?ih padne, pro?irit aee se glas o porazu u
   vojsci koja je pristala uz Ab?aloma.

   ^10Tada aee i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti
   sreanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni
   koji ga prate.

   ^11Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer ?ebe,
   okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da
   stupa? u njihovoj sredini.

   ^12Tada aeemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit aeemo
   se na nj kao ?to rosa pada na zemlju i neaeemo ostaviti ?iva ni njega
   niti ikojega od njegovih ljudi.

   ^13Ako li se povuee u koji grad, sav aee izraelski narod donijeti u?eta
   pod onaj grad pa aeemo ga povlaeiti do potoka, sve dok vi?e ni
   kameneiaea ne bude od njega."

   ^14Tada Ab?alom i svi Izraelci reko?e: "Bolji je savjet Hu?aja Areanina
   nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bija?e odlueio da se osujeti izvrsna
   Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreaeu na Ab?aloma.

   ^15Potom Hu?aj javi sveaeenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i
   tako savjetovao Ab?aloma i starje?ine izraelske, a ja sam savjetovao
   tako i tako.

   ^16Zato sad brzo javite to Davidu i porueite mu: 'Nemoj noaeas noaeiti
   na ravnicama pustinje, nego brzo prijed-i na drugu stranu da ne bude
   uni?ten kralj i sva vojska koja je s njim.'"

   ^17Jonatan i Ahimaas zadr?avali se kod Rogelskog izvora; jedna je
   slu?kinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave
   kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeaei u grad.

   ^18Ali ih opazi neki momak te javi Ab?alomu. Nato obojica ?urno odo?e i
   dod-o?e u kuaeu nekoga eovjeka u Bahurimu. U njegovu dvori?tu bija?e
   studenac i oni se spusti?e u nj.

   ^19A ?ena uze i razastrije pokrivae preko otvora studencu i posu po
   njem stueenoga zrnja, tako da se ni?ta nije moglo opaziti.

   ^20Ab?alomove sluge dod-o?e k toj ?eni u kuaeu i upita?e: "Gdje su
   Ahimaas i Jonatan?" A ?ena im odgovori: "Oti?li su dalje prema vodi."
   Potom su ih jo? tra?ili, ali ih ne nad-o?e pa se vrati?e u Jeruzalem.

   ^21A kad su oni oti?li, ona dvojica izid-o?e iz studenca i odo?e da
   donesu vijesti kralju Davidu. I reko?e mu: "Ustajte i prijed-ite br?e
   preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel."

   ^22Tada se David i sav narod ?to bija?e s njim di?e i prijed-e preko
   Jordana; u zoru nije vi?e bilo nijednoga koji nije pre?ao preko
   Jordana.

   ^23Kad je Ahitofel vidio da se nije izvr?io njegov savjet, osamari
   svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuaei u svoj grad. Ondje se
   pobrinu za svoju kuaeu, zatim se objesi i umrije. Pokopa?e ga u grobu
   njegova oca.

   ^24David je veae bio do?ao u Mahanajim kad je Ab?alom pre?ao preko
   Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim.

   ^25Ab?alom bija?e postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto
   Joaba. A Amasa je bio sin nekoga eovjeka po imenu Jitre, Ji?maelovca,
   koji je u?ao k Abigajili, kaeeri Ji?ajevoj i sestri Sarvije, Joabove
   majke.

   ^26Izrael i Ab?alom udari?e tabor u zemlji gileadskoj.

   ^27Kad je David do?ao u Mahanajim, tada ?obi, sin Naha?ev iz Rabe
   Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gilead-anin iz
   Rogelima,

   ^28doneso?e postelja, pokrivaea, ea?a i zemljanog sud-a, uz to p?enice,
   jeema, bra?na, pr?ena ?ita, boba, leaee,

   ^29meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovejeg i ponudi?e Davida i
   narod ?to bija?e s njim da jedu. Jer mi?ljahu: "Ljudi su u pustinji
   trpjeli glad, umor i ?ed-u."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Potom David pobroji narod ?to bija?e s njim i postavi nad njima
   tisuaenike i stotnike.

   ^2Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treaeinu predade Joabu,
   drugu treaeinu Abi?aju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treaeu
   treaeinu Itaju iz Gata. Tada David reee narodu: "I ja aeu s vama u
   rat."

   ^3Ali se narod usprotivi: "Ne smije? ti iaei. Jer ako mi i pobjegnemo,
   neaee nitko na to obraaeati pa?nju, ili ako nas i pola izgine, neaee se
   na to obraaeati pa?nja; ali ti sam vrijedi? kao nas deset tisuaea. Osim
   toga, bolje je da bude? pripravan da nam iz grada pomogne?."

   ^4A kralj im odgovori: "Ueinit aeu sve ?to vam se eini dobro." I kralj
   stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuaeama.

   ^5A Joabu, Abi?aju i Itaju dade zapovijed: "Euvajte mi mladiaea
   Ab?aloma!" I sav je narod euo da je kralj tako zapovjedio svim
   vojvodama za Ab?aloma.

   ^6Tako vojska izid-e za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u
   Efrajimovoj ?umi.

   ^7Izraelsku vojsku potuko?e Davidovi ljudi; i velik poraz bija?e u onaj
   dan: dvadeset tisuaea mrtvih.

   ^8Boj se pro?irio po svemu onom kraju i vi?e je ljudi onoga dana
   progutala ?uma nego mae.

   ^9Ab?alom slueajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Ab?alom je jahao na
   mazgi, a mazga naid-e pod grane velika hrasta, tako te je Ab?alomu
   glava zapela o grane i on osta viseaei izmed-u neba i zemlje, dok je
   mazga ispod njega oti?la dalje.

   ^10Vidje to neki eovjek i javi Joabu govoreaei: "Upravo sam vidio
   Ab?aloma gdje visi o jednom hrastu."

   ^11A Joab odvrati eovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, za?to
   ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila du?nost da ti
   dam deset srebrnih ?ekela i jedan pojas!"

   ^12Ali eovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuaeu
   srebrnih ?ekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Euli smo na svoje
   u?i kako je kralj zapovjedio tebi, Abi?aju i Itaju govoreaei: 'Euvajte
   mi mladiaea Ab?aloma!'

   ^13Da sam podmuklo napao na njega izla?uaei opasnosti svoj ?ivot - jer
   kralju ni?ta ne ostaje skriveno - onda bi se ti dr?ao po strani."

   ^14A Joab odvrati: "Neaeu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice
   u ruke i zabode ih u srce Ab?alomu, koji je bio jo? ?iv viseaei o
   hrastu.

   ^15Nato prid-e deset momaka, ?titono?a Joabovih, i dotuko?e Ab?aloma i
   usmrti?e.

   ^16Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti
   Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.

   ^17Potom uze?e Ab?aloma, baci?e ga u duboku jamu usred ?ume i navalja?e
   na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjego?e svaki svome ?atoru.

   ^18Ab?alom bija?e jo? za ?ivota postavio sebi spomenik u Kraljevoj
   dolini jer mi?lja?e: "Nemam sina koji bi saeuvao spomen mome imenu." I
   nazvao je taj spomenik po svome imenu te se jo? i danas zove "Ab?alomov
   spomenik".

   ^19Ahimaas, Sadokov sin, reee Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest
   da mu je Jahve pribavio pravdu izbaviv?i ga iz ruku njegovih
   neprijatelja."

   ^20Ali mu Joab reee: "Ne mo?e? danas biti glasnik vesele vijesti, nego
   aee? to biti koji drugi dan; danas ne mo?e? javiti dobru vijest jer je
   poginuo kraljev sin."

   ^21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju ?to si vidio!"
   Etiopljanin se pokloni Joabu i otrea.

   ^22A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se ?to mu drago,
   dopusti da otreim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Za?to bi
   treao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neaee pribaviti nagrade?"

   ^23A on ponovi: "Dogodilo se ?to mu drago, treat aeu!" A Joab mu
   odvrati: "Trei!" I Ahimaas otrea putem kroz ravnicu i preteee
   Etiopljanina.

   ^24David je upravo sjedio med-u dvojim gradskim vratima, a stra?ar se
   bio uspeo na krov iznad vrata. Podigav?i oei, stra?ar ugleda eovjeka
   kako trei sam.

   ^25Stra?ar povika i javi kralju, a kralj mu reee: "Ako je sam, nosi
   dobar glas na ustima." Eovjek je dolazio sve bli?e.

   ^26Uto stra?ar ugleda drugoga eovjeka gdje trei. I povika stra?ar koji
   je bio nad vratima: "Evo jo? jednoga eovjeka koji trei sam!" A kralj
   odvrati: "I taj nosi dobar glas."

   ^27Stra?ar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga eovjeka: trei kao Sadokov
   sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar eovjek, dolazi s dobrim
   glasom."

   ^28Ahimaas se pribli?i kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na
   zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je
   napustio ljude ?to su digli ruku na moga gospodara i kralja!"

   ^29A kralj upita: "Je li spa?en mladiae Ab?alom?" A Ahimaas odgovori:
   "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali
   ne znam ?to je bilo."

   ^30Kralj mu reee: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade.

   ^31Uto sti?e Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi
   veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbaviv?i te iz ruku
   svih onih koji su ustali na tebe."

   ^32A kralj upita Etiopljanina: "Je li spa?en mladiae Ab?alom?" A
   Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi
   koji se di?u na tebe u zloj namjeri - prod-u kao taj mladiae!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka;
   jecajuaei govora?e ovako: "Sine Ab?alome, sine moj! Sine moj Ab?alome!
   Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Ab?alome, sine moj, sine moj!"

   ^2I javi?e Joabu: "Eno kralj plaee i tuguje za Ab?alomom."

   ^3Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u ?alost za svu vojsku, jer je
   vojska eula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.

   ^4I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao ?to se kradom ?ulja
   vojska koja se osramotila bje?eaei iz boja.

   ^5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Ab?alome!
   Ab?alome, sine moj! Sine moj!"

   ^6Tada Joab dod-e kralju u kuaeu i reee mu: "Postid-uje? danas lice
   svih svojih slugu koji su danas spasili ?ivot tebi, ?ivot tvojim
   sinovima i tvojim kaeerima, ?ivot tvojim ?enama i ?ivot inoeama tvojim,

   ^7jer iskazuje? ljubav onima koji te mrze, a mr?nju onima koji te
   ljube. Danas si pokazao da ti ni?ta nije ni do vojvoda ni do vojnika,
   jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Ab?alom bio ?iv, a mi
   svi da smo danas poginuli.

   ^8Zato sada ustani, izid-i i prijazno progovori svojim vojnicima; jer,
   kunem ti se Jahvom, ako ne izid-e?, nijedan eovjek neaee ostati noaeas
   s tobom, i to aee ti biti veaea nesreaea od svih koje su te sna?le od
   tvoje mladosti pa do sada."

   ^9Kralj ustade i sjede na vrata. Javi?e to svemu narodu govoreaei: "Eno
   kralj sjedi na vratima." I sav narod dod-e pred kralja. A Izraelci
   bijahu pobjegli svaki u svoj ?ator.

   ^10I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreaei:
   "Kralj nas je izbavio iz ruku na?ih neprijatelja, on nas je izbavio iz
   ruku filistejskih, a sada je morao pobjeaei iz zemlje ispred Ab?aloma.

   ^11A Ab?alom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Za?to se,
   dakle, kolebate dovesti kralja natrag?"

   ^12Te rijeei svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuaeu. Zato kralj
   David poruei sveaeenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starje?inama
   judejskim ovako: 'Za?to da vi budete posljednji koji aee kralja dovesti
   u njegovu kuaeu?

   ^13Vi ste moja braaea, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Za?to
   biste, dakle, bili posljednji koji aee dovesti kralja natrag?'

   ^14Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi
   Bog ueini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne bude? zauvijek vojvoda nad
   mojom vojskom namjesto Joaba!'"

   ^15Tada se slo?i?e svi ljudi Judina roda kao jedan eovjek i poruei?e
   kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!"

   ^16I tako se kralj vrati i dod-e do Jordana, a Judejci bijahu stigli do
   Gilgala dolazeaei u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko
   Jordana.

   ^17Tada je pohitio i ?imej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i
   si?ao s Judejcima u susret kralju Davidu.

   ^18Imao je sa sobom tisuaeu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga
   ?aulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, dod-e
   do Jordana pred kralja.

   ^19Dovezli su splav da prevezu kraljevu eeljad i da ueine sve ?to bi mu
   bilo drago. A Gerin sin ?imej baci se pred noge kralju kad je kralj
   htio prijeaei preko Jordana;

   ^20i reee kralju: "Neka mi moj gospodar ne upi?e u grijeh! Ne opominji
   se zla ?to ti ga je ueinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i
   kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!

   ^21Tvoj sluga uvid-a da je sagrije?io; zato sam, evo, do?ao danas prvi
   iz svega Josipova doma da sid-em u susret svome gospodaru i kralju."

   ^22Ali Sarvijin sin Abi?aj progovori i reee: "Zar ?imej ne zaslu?uje
   smrt ?to je proklinjao pomazanika Jahvina?"

   ^23A David odgovori: "?to ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas
   uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TOa
   sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom."

   ^24Tada kralj reee ?imeju: "Neaee? poginuti!" I kralj mu se zakle.

   ^25I ?aulov sin Meribaal si?ao je u susret kralju. On nije njegovao ni
   svojih nogu ni svojih ruku, nije ured-ivao svoje brade, nije prao
   svojih haljina od onoga dana kad je oti?ao kralj pa sve do dana kad se
   opet vratio u miru.

   ^26Kad je iz Jeruzalema do?ao u susret kralju, upita ga kralj: "Za?to
   nisi po?ao sa mnom, Meribaale?"

   ^27A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je
   sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzja?em i pod-em s kraljem!'
   Jer tvoj je sluga hrom.

   ^28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj
   je gospodar i kralj kao Bo?ji and-eo: zato eini ?to je dobro u tvojim
   oeima.

   ^29Jer sav moj oeinski dom nije bio drugo zaslu?io nego smrt od moga
   gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu med-u one koji jedu
   za tvojim stolom. Pa kako jo? imam pravo tu?iti se kralju?"

   ^30A kralj mu odgovori: "Eemu da jo? dulji? svoj govor? Odred-ujem: ti
   i Siba podijelite njive!"

   ^31Meribaal reee kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj
   sretno vratio u svoj dom!"

   ^32I Barzilaj Gilead-anin dod-e iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga
   isprati preko Jordana.

   ^33Barzilaj bija?e vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao
   je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bija?e vrlo imuaean
   eovjek.

   ^34Kralj reee Barzilaju: "Pod-i sa mnom, ja aeu te u tvojim starim
   danima uzdr?avati kod sebe u Jeruzalemu."

   ^35A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi jo? godina ?ivota ostaje da
   idem s kraljem u Jeruzalem?

   ^36Sada mi je osamdeset godina; mogu li jo? razlikovati ?to je dobro a
   ?to zlo? Mo?e li tvojem sluzi jo? goditi ?to jede i pije? Mogu li jo?
   slu?ati glas pjevaea i pjevaeica? Za?to bi tvoj sluga bio jo? na teret
   mome gospodaru kralju?

   ^37Tvoj aee sluga jo? samo prijeaei preko Jordana s kraljem, ali za?to
   bi mi kralj dao takvu nagradu?

   ^38Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba
   svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s
   mojim gospodarom kraljem, pa njemu ueini ?to je dobro u tvojim oeima!"

   ^39Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja aeu mu
   ueiniti ?to bude tebi drago i ?to god me zamoli? sve aeu mu ueiniti za
   tebe."

   ^40Kad je sav narod pre?ao preko Jordana, prijed-e i kralj, poljubi
   Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.

   ^41Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham id-a?e s njim. Kralja je pratio
   sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.

   ^42Uto svi Izraelci dod-u pred kralja i upitaju ga: "Za?to te na?a
   braaea Judejci ukrado?e i za?to prevedo?e preko Jordana na?ega kralja i
   njegov dom i sve Davidove ljude s njim?"

   ^43A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Za?to si se ra?estio
   zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raeun? Ili sam si ?to prigrabio?"

   ^44Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i
   prema tebi ja sam prvorod-enac. Za?to si me, dakle, prezreo? Nije li
   moja rijee bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali
   govor Judin bija?e tvrd-i od govora Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ondje se slueajno na?ao opak eovjek po imenu ?eba, Bikrijev sin,
   Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni
   ba?tine na Ji?ajevu sinu! Svaki svome ?atoru, Izraele!"

   ^2Tako svi Izraelci ostavi?e Davida i pod-o?e za Bikrijevim sinom
   ?ebom; a Judejci prionu?e uza svoga kralja i otprati?e ga od Jordana do
   Jeruzalema.

   ^3Kad se David vratio u svoju palaeu u Jeruzalem, uze deset inoea koje
   je bio ostavio da euvaju palaeu i stavi ih da budu euvane. Brinuo im se
   za uzdr?avanje, ali nije vi?e i?ao k njima. Tako su one ?ivjele
   zatvorene do svoje smrti, kao udovice ?ivoga mu?a.

   ^4Potom kralj zapovjedi Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti
   da bude? ovdje!"

   ^5Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadr?a preko vremena koje mu
   bija?e odredio kralj.

   ^6Tada David reee Abi?aju: "Sad aee nam Bikrijev sin ?eba biti opasniji
   nego Ab?alom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i pod-i za njim u potjeru
   da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oeiju!"

   ^7Za Abi?ajem krenu na put Joab, Kereaeani, Peleaeani i svi junaci; oni
   izid-u iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom ?ebom.

   ^8Kad su bili kod velikoga kamena ?to je kod Gibeona, dod-e Amasa prema
   njima. Joab ima?e na sebi ratnu haljinu, a preko nje ima?e pripasan mae
   uz bedro, u koricama; ali mu se mae iskliznu i pade.

   ^9Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati
   za bradu Amasu da ga poljubi.

   ^10Amasa se nije obazirao na mae koji bija?e Joabu u ruci, i on ga
   udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti
   udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abi?ajem nastavi potjeru
   za Bikrijevim sinom ?ebom.

   ^11Jedan od Joabovih momaka osta na stra?i kod Amase i tu je vikao:
   "Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!"

   ^12A Amasa le?ao u krvi nasred puta. Videaei onaj eovjek gdje se
   ustavlja sav narod, odvuee Amasu s puta u polje i baci preko njega
   kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naid-e blizu njega.

   ^13Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi pod-o?e za Joabom da
   gone Bikrijeva sina ?ebu.

   ^14?eba je pro?ao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i
   svi Bikrani s njim. Skupi?e se oni i pod-o?e za njim.

   ^15Joab dod-e i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko
   grada. Sva vojska koja bija?e s Joabom navali potkopavati zid da ga
   obori.

   ^16Tada se jedna mudra ?ena uspe na zid i povika iz grada: "Eujte!
   Eujte! Recite Joabu: 'Prid-i ovamo, da govorim s tobom!'"

   ^17Kad je pri?ao, upita ?ena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam."
   A ona aee: "Poslu?aj rijee slu?kinje svoje!" On odgovori: "Slu?am."

   ^18?ena nastavi: "Nekoae se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u
   Danu

   ^19je li svr?eno s onim ?to su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio
   uni?titi jedan grad, i to jedan od matienih gradova u Izraelu. Za?to
   zatire? ba?tinu Jahvinu?"

   ^20Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne ?elim ni
   zatirati ni razarati.

   ^21Ne radi se o tome, nego je jedan eovjek iz Efrajimove gore, po imenu
   ?eba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo
   njega, pa aeu otiaei od grada!" ?ena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah aee
   ti njegovu glavu baciti preko zida!"

   ^22?ena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila
   njezina mudrost. I odsjeko?e glavu Bikrijevu sinu ?ebi i baci?e je
   Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se razid-o?e od grada, svaki
   u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem.

   ^23Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je
   zapovjednik nad Kereaeanima i Peleaeanima.

   ^24Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jo?afat bio je
   peeatnik.

   ^25Seraja je bio dr?avni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveaeenici.

   ^26Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 U dane Davidove vlada?e jednom glad tri godine uzastopce. David se
   obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na ?aulu i njegovu domu le?i krvna
   krivnja jer je pogubio Gibeonce."

   ^2Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali
   Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu
   zakleli zakletvom, ali je ?aul tra?io da ih uni?ti u svojoj revnosti za
   Izraelce i Judejce.

   ^3David, dakle, upita Gibeonce: "?to da vam ueinim i eime da vam dadem
   zadovolj?tinu da biste blagoslovili ba?tinu Jahvinu?"

   ^4Gibeonci odgovori?e: "Ne tra?imo mi ni srebra ni zlata od ?aula i
   njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji eovjek u Izraelu."
   David aee im nato: "?to reknete ueinit aeu za vas."

   ^5A oni odgovori?e kralju: "Eovjek koji nas je zatirao i koji je
   smi?ljao da nas uni?ti, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom
   podrueju,

   ^6od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo
   pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat aeu vam
   ih."

   ^7Kralj po?tedje Meribaala, sina ?aulova sina Jonatana, zbog zakletve
   pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina ?aulova.

   ^8Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kaeeri, koje je rodila ?aulu,
   Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, ?aulove kaeeri, koje je
   rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole.

   ^9Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesi?e na gori pred Jahvom.
   Tako sva sedmorica poginu?e zajedno, pogubljeni prvih dana ?etve, na
   poeetku jeemene ?etve.

   ^10Rispa, Ajina kaei, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni
   od poeetka jeemene ?etve sve dok nije ki?a s neba pala na mrtva tijela,
   i tako nije dala nebeskim pticama da se spu?taju na njih danju ni
   poljskim zvijerima noaeu.

   ^11Kad su Davidu javili ?to je ueinila Ajina kaei Rispa, ?aulova inoea,

   ^12ode David i uze ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od
   stanovnika Jabe?a Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u
   Bet ?anu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci
   porazili ?aula na Gilboi.

   ^13David prenese odande ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa
   ih zdru?i s kostima pogubljenih.

   ^14I ukopa?e ?aulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima
   pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu ?aulova oca Ki?a.
   Po?to izvr?i?e sve ?to je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji.

   ^15Jednom opet nasta rat izmed-u Filistejaca i Izraelaca. David ode u
   boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David
   umorio.

   ^16I?ibenob, jedan od Rafinih potomaka, eije je koplje bilo te?ko tri
   stotine mjedenih ?ekela i koji o pripasu ima?e nov mae, hvastao se tada
   da aee ubiti Davida.

   ^17Ali Davidu priskoei u pomoae Sarvijin sin Abi?aj; udari on
   Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakle?e rekav?i Davidu:
   "Neaee? vi?e iaei s nama u boj, da ne ugasi? svjetiljke Izraelove!"

   ^18Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hu?anin
   Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka.

   ^19Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz
   Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaeu kao tkalaeko
   vratilo.

   ^20Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki eovjek visoka rasta:
   ima?e taj na svakoj ruci i nozi po ?est prstiju, dakle dvadeset i
   eetiri; i on bija?e potomak Rafin.

   ^21Kad je poeeo ru?iti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata
   ?imeja.

   ^22Ta eetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginu?e od ruke
   Davidove i od ruku njegovih slugu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 David upravi Jahvi rijeei ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio
   iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke ?aulove.

   ^2Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj;

   ^3Bo?e moj, peaeino moja kojoj se utjeeem, ?tite moj, spasenje moje,
   tvrd-avo moja! Ti me izbavlja? od nasilja.

   ^4Zazvat aeu Jahvu hvale predostojna i od du?mana bit aeu izbavljen.

   ^5Valovi smrti okru?i?e mene, prestravi?e me bujice pogubne,

   ^6U?ad Podzemlja sputi?e me, smrtonosne zamke pado?e na me:

   ^7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi
   zaeu, i vapaj moj mu do u?iju doprije.

   ^8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma?e se temelji nebesa, pokrenu?e
   se, jer On gnjevom planu.

   ^9Iz nosnica mu dim se di?e, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ?ivo od
   njega plamsa.

   ^10On nagnu nebesa i sid-e, pod nogama oblaci mu mraeni.

   ^11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

   ^12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima
   tmastim,

   ^13od bljeska pred licem njegovim u?ga se ugljevlje plameno.

   ^14Jahve s neba zagrmje, Svevi?njega glas se ori.

   ^15Odape strijele i du?mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

   ^16Morska dna se pokaza?e, i temelji svijeta posta?e goli od stra?ne
   prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

   ^17On pru?i s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

   ^18Od protivnika moaenog mene oslobodi, od du?mana mojih jaeih od mene.

   ^19Navali?e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za?titi,

   ^20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

   ^21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po eistoaei ruku mojih on me
   nagradi,

   ^22jer euvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

   ^23Odredbe njegove sve su mi pred oeima, zapovijedi njegove nisam
   odbacio,

   ^24do sr?i odan njemu sam bio, euvam se grijeha svakoga.

   ^25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, eistoaeu ruku mojih vidje.

   ^26S prijateljem ti si prijatelj, po?tenu po?tenjem uzvraaea?.

   ^27S eovjekom eistim ti si eist, a lukavca izigrava?,

   ^28jer narodu poni?enu spasenje donosi? a poni?ava? oei ohole.

   ^29Jahve, ti moju svjetiljku u?i?e?, Bo?e, tminu moju obasjava?:

   ^30s tobom udaram na eete du?manske, s Bogom svojim preskaeem zidine.

   ^31Savr?eni su puti Gospodnji, i rijee je Jahvina ognjem ku?ana. on je
   ?tit svima, samo on, koji se k njemu utjeeu.

   ^32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na?ega?

   ^33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran.

   ^34Noge mi dade brze ko u ko?ute i postavi me na visine sigurne,

   ^35ruke mi za borbu uvje?ba i mi?ice da luk mjedeni napinju.

   ^36Daje? mi ?tit svoj koji spasava, tvoja me bri?ljivost uzvisi.

   ^37Pouzdanje daje? mom koraku, i noge mi vi?e ne posraeu.

   ^38Pognah svoje du?mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni?tih.

   ^39Obaram ih, ne mogu se diaei, padaju, pod nogama mi le?e.

   ^40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo?i.

   ^41Ti du?mane moje u bijeg natjera, i raspr?ih one koji su me mrzili.

   ^42Vapiju u pomoae, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se.

   ^43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu.

   ^44Ti me S:izbavAei od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana,
   puk koji ne poznavah slu?i mi.

   ^45Svaki moj ?apat pokorno on slu?a. Sinovi tud-inci meni laskaju,

   ^46sinovi tud-inski gube sreanost izlaze dr?aeuae iz svojih utvrda.

   ^47?ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
   spasenje moje!

   ^48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

   ^49Od du?mana me mojih izbavlja? i nad protivnike me moje izdi?e?, ti
   mene od eovjeka silnika spasava?.

   ^50Zato te slavim, Jahve, med-u pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

   ^51umno?io si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si
   iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Ovo su posljednje Davidove rijeei: "Rijee Davida, sina Ji?ajeva,
   rijee eovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva,
   pjevaea pjesama Izraelovih:

   ^2Jahvin duh govori po meni, njegova je rijee na mom jeziku.

   ^3Reee mi Jakovljev Bog, reee mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima
   pravedno, i tko vlada u strahu Bo?jemu,

   ^4taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na
   kojem se svjetluca zemaljska trava poslije ki?e.

   ^5Da, moja kuaea stoji evrsto pred Bogom: on je ueinio vjeean Savez sa
   mnom, u svemu dobro ured-en i utvrd-en. Da, on aee dati da napreduje
   sve moje spasenje i svaka moja ?elja.

   ^6Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata
   rukom.

   ^7Nitko ih se ne dotiee, osim gvo?d-em i kopljaeom, i potpuno se
   spaljuju u ognju."

   ^8Ovo su imena Davidovih junaka: I?baal, Hakmonac, prvak med-u
   trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih
   najedanput.

   ^9Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoa?anin, jedan od trojice
   junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili
   Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima.

   ^10Ali se on evrsto dr?ao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije
   ukoeila i ostala kao prirasla uz mae. Jahve je dao veliku pobjedu u
   onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen.

   ^11Za njim dolazi ?ama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili
   u Lehiju, bija?e polje puno leaee, a vojska je bila pobjegla ispred
   Filistejaca.

   ^12Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako
   je Jahve dao veliku pobjedu.

   ^13Trojica izmed-u tridesetorice jednom su krenula na put i o poeetku
   ?etve do?la k Davidu u Adulamsku peaeinu kad jedna filistejska eeta
   bija?e utaborena u Refaimskoj dolini.

   ^14David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u
   Betlehemu.

   ^15David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
   studenca ?to je kod vrata?"

   ^16Tada ta tri junaka prodrije?e kroz filistejski tabor i, zahvativ?i
   vode iz betlehemskog studenca ?to je kod vrata, doneso?e je i dado?e
   Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi

   ^17govoreaei: "Ne dao mi Jahve da to ueinim! Zar da pijem krv ovih
   ljudi? TOa izla?uaei ?ivot pogibli, donijeli su vode!" I nije htio
   piti. To su, eto, ueinila ta tri junaka.

   ^18Abi?aj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad
   tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i
   proslavio se med-u tridesetoricom.

   ^19On se odlikovao med-u tridesetoricom i postao njihov glavar, ali
   nije dostigao trojice.

   ^20Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaekim djelima, ubio
   je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snje?nog dana si?ao i ubio
   lava usred jame.

   ^21Ubio je i nekog Egipaeanina, eovjeka golema stasa. Egipaeanin je
   imao koplje u ruci, a on izi?ao preda nj sa ?tapom: istrgav?i
   Egipaeaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem.

   ^22To je ueinio Jojadin sin Benaja i proslavio se med-u tridesetoricom
   junaka.

   ^23Bio je najznamenitiji med-u tridesetoricom, ali one prve trojice
   nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne stra?e.

   ^24Asahel, brat Joabov, bio je med-u tridesetoricom. Zatim: Elhanan,
   sin Dodonov, iz Betlehema;

   ^25?ama iz Haroda; Elika iz Haroda;

   ^26Heles iz Peleta; Ira, sin Ike?ev, iz Tekoe;

   ^27Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Hu?e;

   ^28Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;

   ^29Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova
   Benjaminovih;

   ^30Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaa?kih potoka;

   ^31Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima;

   ^32Eljahba iz ?aalbona; Ja?en, sin Jonatanov;

   ^33?ama iz Harara; Ahiam, sin ?ararov, iz Arara;

   ^34Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz
   Gilona;

   ^35Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba;

   ^36Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada;

   ^37Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, ?titono?a Sarvijina sina Joaba;

   ^38Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;

   ^39Urija Hetit. Svega trideset i sedam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jo? je jednom srd?ba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida
   protiv njih govoreaei: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"

   ^2I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obid-ite sva
   Izraelova plemena od Dana do Beer ?ebe i popi?ite narod da znam koliko
   ima naroda."

   ^3Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu jo?
   sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to jo? vidi svojim oeima moj
   gospodar kralj, ali za?to moj gospodar kralj ima takvu ?elju?"

   ^4Ali kraljeva rijee bija?e jaea od Joabove i od rijeei vojvoda njegove
   vojske. Tako Joab i vojvode odo?e ispred kralja da popi?u izraelski
   narod.

   ^5Prijed-o?e oni preko Jordana i poee?e kod Aroera i kod grada ?to le?i
   usred doline i krenu?e odande prema Gaditima i prema Jazeru.

   ^6Potom dod-o?e u Gilead i u zemlju Hetita, u Kade?; zatim stigo?e u
   Dan, a iz Dana skrenu?e prema Sidonu.

   ^7Zatim dod-o?e do tvrd-ave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i
   zavr?i?e svoj put u Negebu Judinu, u Beer ?ebi.

   ^8Pro?av?i svu zemlju, vrati?e se poslije devet mjeseci i dvadeset dana
   u Jeruzalem.

   ^9Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bija?e osam stotina tisuaea
   ratnika vienih maeu, a Judejaca pet stotina tisuaea ljudi.

   ^10Poslije toga Davida zapeee savjest ?to je dao brojiti narod pa reee
   Jahvi: "Veoma sam sagrije?io ?to sam to ueinio! Ali, Jahve, oprosti tu
   krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

   ^11Kad je David ujutro ustao, veae je Jahvina rijee bila do?la proroku
   Gadu, Davidovu vidiocu:

   ^12"Idi i ka?i Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te,
   izaberi jedno od toga da ti ueinim!'"

   ^13Gad tako dod-e Davidu i javi mu ovo: "Hoaee? li da dod-u tri gladne
   godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bje?i? pred svojim
   neprijateljem koji aee te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj
   zemlji? Sada promisli i gledaj ?to da odgovorim onome koji me poslao!"

   ^14David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke
   Jahvine, jer je veliko njegovo milosrd-e, a u ljudske ruke neka ne
   zapadnem!"

   ^15David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme p?eniene ?etve.
   Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odred-enoga vremena; i pomor
   udari na narod i pomrije sedamdeset tisuaea ljudi od Dana do Beer ?ebe.

   ^16Kad je and-eo pru?io svoju ruku na Jeruzalem da ga uni?ti, sa?ali se
   Jahvi zbog toga zla, pa reee and-elu koji je ubijao narod: "Dosta je
   sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je and-eo bio upravo kod gumna
   Araune Jebusejca.

   ^17Kad David vidje and-ela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja
   sam sagrije?io, ja sam ueinio zlo! A oni, ovce, ?to su skrivili? Neka
   tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

   ^18Istoga dana dod-e Gad k Davidu i reee mu: "Idi i podigni Jahvi
   ?rtvenik na gumnu Araune Jebusejca!"

   ^19I ode David po Gadovoj rijeei, kako mu je zapovjedio Jahve.

   ^20Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema
   njemu. Arauna izid-e i pokloni se kralju licem do zemlje.

   ^21Arauna upita: "Za?to je moj gospodar kralj do?ao svome sluzi?" A
   David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi ?rtvenik Jahvi,
   kako bi prestao pomor u narodu."

   ^22Arauna reee Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka ?rtvuje
   ono ?to je u njegovim oeima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice,
   i volujske opreme za drvo!

   ^23Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Jo? reee Arauna
   kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"

   ^24Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoaeu da kupim od tebe i da
   platim; neaeu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi
   poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih
   ?ekela.

   ^25Ondje David sagradi ?rtvenik Jahvi i prinese paljenice i prieesnice.
   Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.
     __________________________________________________________________

1 Kings
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kralj David bija?e ostario i odmakao u godinama; premda su ga
   pokrivali mnogim pokrivaeima, nije se mogao ugrijati.

   ^2Tada mu reko?e njegove sluge: "Trebalo bi potra?iti za gospodara
   mladu djevojku koja bi dvorila kralja i slu?ila mu: kad bude spavala na
   njegovu krilu, to aee ugrijati kralja gospodara."

   ^3Potra?i?e, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i
   nad-o?e Abi?agu ?unamku te je dovedo?e kralju.

   ^4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i slu?ila mu,
   ali je on ne upozna.

   ^5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja aeu biti kralj!"
   Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su i?li pred
   njim.

   ^6Njegov ga otac za svoga ?ivota nikad nije ukorio niti ga kad upitao:
   "Za?to tako eini??" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila
   poslije Ab?aloma.

   ^7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveaeenikom
   Ebjatarom, pa se obojica prikljuei?e Adoniji.

   ^8Ali sveaeenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, ?imej i Rei i
   junaci Davidovi ne pristado?e uz Adoniju.

   ^9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za ?rtvu kod
   Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braaeu,
   sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj slu?bi;

   ^10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni
   svoga brata Salomona.

   ^11Tada reee Natan Bat-?ebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi eula da je
   Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, na? gospodar, o tome
   i ne zna?

   ^12Dod-i da te savjetujem kako bi mogla spasiti ?ivot svoj i svoga sina
   Salomona.

   ^13Hajde, otid-i kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru
   moj kralju, zakleo svojoj slu?benici govoreaei: Tvoj sin Salomon
   kraljevat aee poslije mene, i on aee sjediti na mome prijestolju! Kako
   sada Adonija posta kraljem?'

   ^14I dok ti bude? ondje i razgovorala se s kraljem, doaei aeu ja za
   tobom i potvrditi tvoje rijeei."

   ^15Bat-?eba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abi?aga
   ?unamka slu?ila mu.

   ^16Pokloni mu se Bat-?eba i pade nieice pred kraljem, a kralj upita:
   "?to ?eli??"

   ^17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo slu?benici svojoj
   Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat aee poslije mene, on
   aee sjesti na moje prijestolje.'

   ^18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj,
   ni?ta o tome i ne zna?!

   ^19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za ?rtvu i pozvao
   je sve sinove kraljeve, sveaeenika Ebjatara i vojskovod-u Joaba, ali
   slugu tvoga Salomona nije pozvao.

   ^20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oei svega Izraela da
   mu ti objavi? tko aee te naslijediti na tvome prijestolju, kralju,
   gospodaru moj.

   ^21Inaee, eim poeine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj
   sin Salomon bit aeemo krivci."

   ^22Dok je ona jo? govorila s kraljem, dod-e prorok Natan.

   ^23Javi?e kralju: "Ovdje je prorok Natan." On ud-e kralju i pade nieice
   pred njim.

   ^24Natan reee: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija
   aee kraljevati poslije mene i sjedit aee na mome prijestolju?'

   ^25Jer evo danas je si?ao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za
   ?rtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovod-e i sveaeenika
   Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i klieu: '?ivio kralj
   Adonija!'

   ^26Ali mene, tvoga slugu, sveaeenika Sadoka, a ni Benaju, sina
   Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.

   ^27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi
   obavijestio svoga vjernog sluge tko aee biti nasljednik na prijestolju
   gospodara moga kralja?"

   ^28Tada progovori David i reee: "Pozovite mi Bat-?ebu!" Ona dod-e
   kralju i stupi preda nj.

   ^29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve ?ivoga koji me izbavio iz svih
   nevolja!

   ^30Danas aeu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom
   Izraelovim: tvoj aee sin Salomon kraljevati poslije mene, on aee
   sjediti na mome prijestolju!"

   ^31Nato se nakloni Bat-?eba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i
   reee: "Neka vjeeno ?ivi gospodar moj kralj David!"

   ^32A kralj David reee: "Pozovite mi sveaeenika Sadoka, proroka Natana i
   Benaju, sina Jojadina." I dod-o?e oni pred kralja,

   ^33a on im reee: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga
   sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.

   ^34Ondje neka ga sveaeenik Sadok i prorok Natan poma?u za kralja nad
   Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: '?ivio kralj Salomon!'

   ^35Zatim se uspnite amo s njim i neka ud-e i sjedne na moje prijestolje
   i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad
   Izraelom i nad Judom."

   ^36Benaja, sin Jojadin, reee kralju: "Amen - tako neka bude! To je i
   rijee Jahve, Gospodara kraljeva!

   ^37Kao ?to je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa
   Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo jo? vi?e nego prijestolje
   kralja Davida, gospodara moga!"

   ^38Sveaeenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereaeani i
   Peleaeani sid-o?e i posadi?e Salomona na kraljevu mazgu i odvedo?e ga
   na Gihon.

   ^39Sveaeenik Sadok donese iz ?atora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada
   odjeknu?e trube i sav narod povika: "?ivio kralj Salomon!"

   ^40I sav narod pod-e za njim gore i svira?e puk u svirale i klica?e
   tako da se sva zemlja tresla.

   ^41Euo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Ba? su bili pri kraju gozbe.
   I Joab je euo trube pa upita: "Eemu ta buka u gradu?"

   ^42Dok je on jo? govorio, sti?e Jonatan, sin sveaeenika Ebjatara, i
   Adonija mu reee: "Ti si valjan eovjek, zacijelo nosi? dobru vijest!"

   ^43Jonatan odgovori: "Jest, na? gospodar, kralj David, ueinio je
   Salomona kraljem!

   ^44Kralj je poslao s njim sveaeenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina
   sina Benaju, i Kereaeane i Peleaeane. Oni ga posadi?e na kraljevu
   mazgu,

   ^45i sveaeenik Sadok i prorok Natan pomaza?e ga na Gihonu za kralja.
   Zatim su si?li radosno klieuaei, i sav je grad uzavreo; to je buka koju
   ste euli.

   ^46Jo? vi?e: Salomon je veae sjeo na kraljevsko prijestolje

   ^47i do?le su sluge kraljeve eestitati na?em gospodaru kralju Davidu
   govoreaei: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo vi?e od imena tvoga i
   prijestolje njegovo uzvisi vi?e od tvoga.' Kralj se tada poklonio na
   svojoj postelji

   ^48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi
   dade danas da mogu vidjeti svojim oeima jednoga od mojih kako sjedi na
   mome prijestolju.'"

   ^49Svi uzvanici Adonijini, upla?eni, ustado?e od stola i razid-o?e se
   svaki svojim putem.

   ^50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove
   ?rtvenika.

   ^51Javi?e Salomonu: "Gle, Adonija se upla?io kralja Salomona i eno se
   dr?i za rogove ?rtvenika govoreaei: 'Neka mi se danas kralj Salomon
   zakune da neaee sluge svoga maeem pogubiti.'"

   ^52Salomon reee nato: "Ako se poka?e po?tenim eovjekom, neaee mu ni
   vlas s glave pasti na zemlju; a nad-e li se u zlu, poginut aee."

   ^53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od ?rtvenika; on dod-e i pade
   nieice pred Salomonom, koji mu reee: "Pod-i svome domu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad su se dani Davidovi pribli?avali svome svr?etku, zapovjedi David
   svome sinu Salomonu:

   ^2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i poka?i se
   eovjekom!

   ^3Slu?aj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, dr?i se
   njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je
   napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu ?to poduzme? i svagdje
   kamo se okrene?;

   ^4da bi Jahve ispunio svoje obeaeanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji
   budu pazili na svome putu, vjerno hodeaei preda mnom, svim srcem svojim
   i svom du?om svojom, uvijek aee jedan od njih sjediti na prijestolju
   Izraelovu.'

   ^5I sam zna? ?to mi je ueinio Joab, sin Sarvijin, kako je ueinio
   obojici vojskovod-a Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu
   Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio
   krvlju pojas oko bokova svojih i obuaeu na nogama svojim.

   ^6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poeine u
   Podzemlju.

   ^7A sinovima Barzilaja Gilead-anina vrati ljubav: neka budu med-u onima
   koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bje?ao pred tvojim
   bratom Ab?alomom.

   ^8Pred sobom ima? ?imeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji
   me u?asnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bje?ao u Mahanajim.
   Ali mi je on si?ao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neaeu te
   pogubiti maeem.'

   ^9Ali mu ti toga ne opra?taj, jer si eovjek razborit, i veae aee? znati
   kako treba da postupi? te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremi?."

   ^10I potom poeinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu
   gradu.

   ^11David je kraljevao nad Izraelom eetrdeset godina: u Hebronu je
   kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri
   godine.

   ^12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast
   veoma uevrsti.

   ^13Ali Adonija, sin Hagitin, dod-e Bat-?ebi, majci Salomonovoj, i pade
   nieice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On
   odgovori: "Jest, miroljubiv je."

   ^14I nastavi: "Imam ti ne?to reaei." Ona reee: "Govori."

   ^15Tada aee on: "Zna? i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je
   sav Izrael oeekivao da aeu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo
   i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.

   ^16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reee: "Govori."

   ^17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neaee
   odbiti - neka mi dade za ?enu Abi?agu ?unamku!"

   ^18A Bat-?eba odgovori: "Dobro, govorit aeu kralju o tebi."

   ^19Kada dakle ud-e Bat-?eba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade
   kralj i pod-e joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje
   prijestolje i zapovjedi te namjesti?e sjedalicu za kraljicu majku, i
   ona mu sjede s desne strane.

   ^20Tada mu reee: "Ne?to bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj
   joj odgovori: "Tra?i, majko, jer te neaeu odbiti."

   ^21Ona nastavi: "Neka se dade Abi?aga ?unamka tvome bratu Adoniji za
   ?enu."

   ^22Kralj Salomon odgovori i reee svojoj majci: "Za?to tra?i? Abi?agu
   ?unamku za Adoniju? Tra?i odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj
   stariji brat, a uz njega je sveaeenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!"

   ^23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog ueini ovo zlo i
   neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga
   ?ivota!

   ^24?ivoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga
   Davida i koji mi je dao dom kako je obeaeao: jo? danas aee Adonija
   umrijeti."

   ^25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te
   Adonija umrije.

   ^26Sveaeeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj
   posjed. Zaslu?io si smrt, ali te neaeu pogubiti danas jer si nosio
   Jahvin Koveeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim
   ocem."

   ^27I Salomon iskljuei Ebjatara iz sveaeenstva Jahvina da tako ispuni
   Jahvinu rijee koju je izrekao protiv doma Elijeva u ?ilu.

   ^28Kada je glas stigao Joabu - Joab bija?e pristao uz Adoniju, premda
   se nije prikljueio Ab?alomu - on uteee u ?ator Jahvin i uhvati se za
   rogove ?rtvenika.

   ^29I dojavi?e kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u ?ator Jahvin, eno ga
   pokraj ?rtvenika." Tada Salomon poruei Joabu: "?to se dr?i? ?rtvenika?"
   Joab odgovori: "Upla?io sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada
   Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!"

   ^30Benaja ode u ?ator Jahvin i reee Joabu: "Po naredbi kraljevoj:
   izid-i!" On odgovori: "Neaeu, ?elim ovdje umrijeti!" Benaja javi
   kralju: "Eto ?to mi je rekao Joab i ?to mi je odgovorio."

   ^31Kralj mu reee: "Ueini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako
   aee? danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab
   prolio.

   ^32Jahve aee ueiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio
   dva eovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maeem bez znanja
   moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vod-u vojske Izraelove, i Amasu,
   sina Jeterova, vojvodu judejskoga.

   ^33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka,
   a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaekoj kuaei i prijestolju neka od
   Jahve bude trajan mir."

   ^34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali
   su Joaba u njegovu domu u pustinji.

   ^35Mjesto njega postavi kralj na eelo vojske Benaju, sina Jojadina, a
   na mjesto Ebjatara postavi sveaeenika Sadoka.

   ^36Salomon pozva ?imeja i reee mu: "Sagradi sebi kuaeu u Jeruzalemu: tu
   stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.

   ^37Onoga dana kad izid-e? i prijed-e? potok Kidron, znaj dobro da aee?
   umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju."

   ^38?imej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj ka?e, tako
   aee ueiniti sluga tvoj." I ?imej dugo ?ivlja?e u Jeruzalemu.

   ^39Ali poslije tri godine dogodi se te ?imeju pobjego?e dvojica slugu k
   Aki?u, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojavi?e ?imeju: "Eno ti slugu u
   Gatu."

   ^40Tada usta ?imej, osedla magarca i ode u Gat, k Aki?u, da tra?i svoje
   sluge. I vratio se ?imej i doveo svoje sluge iz Gata.

   ^41I javi?e Salomonu: "?imej oti?ao iz Jeruzalema u Gat i vratio se."

   ^42Kralj pozva ?imeja i reee mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo
   te opomenuo: 'Onoga dana kad bude? izi?ao i po?ao bilo kamo, znaj dobro
   da aee? umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijee koju sam
   euo.'

   ^43Za?to nisi odr?ao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?"

   ^44Jo? reee kralj ?imeju: "Ti zna? sve zlo koje si ueinio mome ocu
   Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka ueini da se tvoja zloaea
   obori na tvoju glavu.

   ^45A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje aee Davidovo biti
   evrsto pred Jahvom dovijeka."

   ^46I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on izid-e i udari ?imeja
   i tako ?imej umrije. Tako se uevrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: o?eni se
   kaeerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovr?i gradnju
   svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema.

   ^2Narod je pak prinosio ?rtve na uzvi?icama, jer jo? nije bio sagrad-en
   do toga vremena dom imenu Jahvinu.

   ^3A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca
   Davida, samo je prinosio klanice i kad-enice na uzvi?icama.

   ^4Kralj ode u Gibeon da prinese ?rtvu, jer ondje bija?e najveaea
   uzvi?ica. Salomon prinese tisuaeu paljenica na tom ?rtveniku.

   ^5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noaeu u snu. Bog reee: "Tra?i ?to da
   ti dadem."

   ^6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu,
   jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i po?tenju srca svoga;
   i saeuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova
   sjedi na njegovu prijestolju.

   ^7Sada, o Jahve, Bo?e moj, ti si ueinio kraljem slugu svoga na mjesto
   moga oca Davida, a ja sam jo? sasvim mlad te jo? ne znam vladati.

   ^8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se
   ne da izbrojiti ni popisati.

   ^9Podaj svome sluzi pronicavo srce da mo?e suditi tvom narodu,
   razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom
   koji je tako velik!"

   ^10Bija?e milo Jahvi ?to je Salomon to zamolio.

   ^11Zato mu Jahve reee: "Jer si to tra?io, a nisi iskao ni duga ?ivota,
   ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u
   prosud-ivanju pravice,

   ^12evo aeu ueiniti po rijeeima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno,
   kakvo nije imao nitko prije tebe niti aee ga imati itko poslije tebe,

   ^13ali ti dajem i ?to nisi tra?io: bogatstvo i slavu kakve nema nitko
   med-u kraljevima.

   ^14I ako bude? stupao mojim putovima i bude? se dr?ao mojih zakona i
   zapovijedi, kao ?to je einio tvoj otac David, umno?it aeu tvoje dane."

   ^15Salomon se probudi, i gle: bija?e to san. On se vrati u Jeruzalem i
   stade pred Koveeg saveza Jahvina; prinese paljenice i ?rtve prieesnice
   i priredi gozbu svim slugama svojim.

   ^16Tada dod-o?e dvije bludnice kralju i stado?e preda nj.

   ^17I reee jedna ?ena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova ?ena u istoj
   kuaei ?ivimo i ja sam rodila kraj nje u kuaei.

   ^18A treaeega dana poslije moga porod-aja rodi i ova ?ena. Bile smo
   zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuaei.

   ^19Jedne noaei umrije sin ove ?ene jer bija?e legla na njega.

   ^20I ustade ona usred noaei, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja
   slu?kinja spavala, i stavi ga sebi u narueje, a svoga mrtvog sina stavi
   kraj mene.

   ^21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam
   pa?ljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!"

   ^22Tada reee druga ?ena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj ?ivi, a tvoj
   je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin
   onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji ?ivi!" I tako se prepirahu pred
   kraljem.

   ^23A kralj onda progovori: "Ova ka?e: 'Ovaj ?ivi moj je sin, a onaj
   mrtvi tvoj'; druga pak ka?e: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je
   onaj ?ivi.'

   ^24Donesite mi mae!" naredi kralj. I doneso?e mae pred kralja,

   ^25a on reee: "Rasijecite ?ivo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj,
   a polovinu drugoj."

   ^26Tada ?enu, majku ?ivog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona
   kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte
   ubijati!" A ona druga govora?e: "Neka ne bude ni meni ni tebi:
   rasijecite ga!"

   ^27Onda progovori kralj i reee: "Dajte dijete prvoj, nipo?to ga ne
   ubijajte! Ona mu je majka."

   ^28Sav je Izrael euo presudu koju je izrekao kralj i po?tovali su
   kralja, jer su vidjeli da je u njemu bo?anska mudrost u izricanju
   pravde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom,

   ^2a evo njegovih odlienika: Azarja, sin Sadokov, sveaeenik;

   ^3Elihoref i Ahija, sinovi ?i?ini, bilje?nici; Jo?afat, sin Ahiludov,
   savjetnik;

   ^4Benaja, sin Jojadin, vojskovod-a; Sadok i Ebjatar, sveaeenici.

   ^5Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov,
   prijatelj kraljev;

   ^6Ahi?ar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske;
   Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku.

   ^7Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su
   opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po
   jedan mjesec u godini podmiruje to uzdr?avanje.

   ^8Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj;

   ^9...sin Dekerov, u Makasu, ?aalbimu, Bet ?eme?u, Elonu do Bet Hanana;

   ^10...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bija?e Soho i sav kraj heferski;

   ^11...sin Abinadabov, nad svim okru?jem dorskim; ?ena mu je bila
   Tafata, kaei Salomonova;

   ^12Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet ?eanu, koji je
   pokraj Saretana ni?e Jizreela, od Bet ?eana do Abel Mekole, i preko
   Jokmeama.

   ^13...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira,
   sina Mana?eova, koja su u Gileadu; imao je i podrueje Argob koje le?i u
   Ba?anu, ?ezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od
   tuea;

   ^14Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu;

   ^15Ahimaas u Naftaliju; i on se o?enio jednom Salomonovom kaeeri -
   Bosmatom.

   ^16Baana, sin Hu?ajev, u A?eru i na visoravnima;

   ^17Jo?afat, sin Paruahov, u Jisakaru;

   ^18?imej, sin Elin, u Benjaminu;

   ^19Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja
   amorejskoga, i Oga, kralja ba?anskoga. Povrh toga bio je jo? jedan
   namjesnik u zemlji.

   ^20Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bija?e ih kao pijeska na obali
   morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Salomon je pro?irio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve
   do zemlje filistejske i do med-e egipatske. Ona su donosila svoj danak
   i slu?ila Salomonu sve dane njegova ?ivota.

   ^2Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga
   bra?na i ?ezdeset kora obienog bra?na,

   ^3deset ugojenih volova, dvadeset volova s pa?e, stotinu ovaca, osim
   jelena, srna, divokoza i ugojene peradi.

   ^4Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim
   kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama
   naokolo.

   ^5Juda i sav Izrael ?ivjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod
   svojom smokvom, od Dana sve do Beer ?ebe, svega vijeka Salomonova.

   ^6Salomon je imao eetrdeset tisuaea konja za vueu i dvanaest tisuaea za
   jahanje.

   ^7Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su
   imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu
   dopu?tali da ieega ponestane.

   ^8I jeeam i slamu za konje i tegleaeu marvu donosili su na mjesto gdje
   se zadr?avao, svaki kako bi ga zapalo.

   ^9Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce ?iroko
   kao pijesak na obali morskoj.

   ^10Mudrost je Salomonova bila veaea od mudrosti svih sinova Istoka i od
   sve mudrosti Egipta.

   ^11Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana,
   Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo med-u svim
   narodima unaokolo.

   ^12Izrekao je tri tisuaee mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo
   tisuaeu i pet.

   ^13Zborio je o drveaeu: od cedra ?to je na Libanonu pa do izopa ?to
   klija na zidu; raspravljao je o ?ivotinjama, o pticama, o gmazovima i o
   ribama.

   ^14Dolazili su od sviju naroda da euju mudrost Salomonovu, od svih
   zemaljskih kraljeva koji su euli glas o njegovoj mudrosti.

   ^15Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bija?e euo da su
   ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio
   prijatelj Davidov.

   ^16Tada Salomon poruei Hiramu:

   ^17"Ti zna? dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu
   Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okru?ili neprijatelji sa
   svih strana, sve dok ih Jahve nije polo?io pod stopala nogu njegovih.

   ^18Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam
   neprijatelja ni zlih udesa.

   ^19Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je
   Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga aeu mjesto tebe postaviti
   na tvoje prijestolje, on aee sagraditi Dom mome Imenu.'

   ^20Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje aee
   sluge biti sa slugama tvojim, i ja aeu platiti nadnicu tvojim slugama
   prema svemu kako mi odredi?. Ti zna? dobro da u nas nema ljudi koji
   umiju sjeaei drva kao Sidonci."

   ^21Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reee:
   "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji
   upravlja ovim velikim narodom."

   ^22I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit aeu u svemu
   tvoju ?elju glede drva cedrova i drva eempresova.

   ^23Moje aee ih sluge dopremiti s Libanona na more, slo?it aeu ih u
   splavi i pustiti ih morem do mjesta koje aee? mi oznaeiti; ondje aeu ih
   razlo?iti i ti aee? ih uzeti. Ti aee? pak ispuniti moju ?elju i dati
   hranu mojoj eeljadi."

   ^24Hiram je davao Salomonu drva cedrova i eempresova koliko je htio,

   ^25a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuaea kora p?enice za hranu
   ljudstvu, i dvadeset tisuaea kora ulja od tije?tenih maslina. Toliko je
   Salomon davao Hiramu godinu za godinom.

   ^26Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bija?e obeaeao; izmed-u
   Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopi?e savez.

   ^27Tada di?e kralj Salomon kulueare iz svega Izraela; kulueara je bilo
   u svemu trideset tisuaea ljudi.

   ^28Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuaea
   ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuaee.
   Adoniram je bio nad svim kuluearima.

   ^29Salomon je imao i sedamdeset tisuaea nosaea tereta, osamdeset
   tisuaea kamenorezaca u gori,

   ^30ne raeunajuaei glavara slu?beniekih koji su upravljali poslovima;
   njih je bilo tri tisuaee i tri stotine, a upravljali su narodom
   zaposlenim na radovima.

   ^31Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih kle?u za
   temelje Hrama.

   ^32Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i
   pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Eetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz
   zemlje egipatske, eetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom,
   mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poeeo je Salomon graditi Dom
   Jahvin.

   ^2Hram ?to ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug ?ezdeset lakata,
   ?irok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata.

   ^3Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema ?irini
   Hrama, a deset lakata ?irok, prema du?ini Hrama.

   ^4Na Hramu je napravio prozore zatvorene re?etkama.

   ^5Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove,
   sve unaokolo.

   ^6Donji kat bio je pet lakata ?irok, srednji ?est, a treaei sedam
   lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih
   ne bi morao ugrad-ivati u hramske zidove.

   ^7Hram je grad-en od kamena koji je veae u kamenolomu bio oklesan, tako
   da se za gradnje nije euo ni eekiae ni dlijeto, ni ikakvo ?eljezno
   orud-e.

   ^8Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama
   uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treaei.

   ^9Sagradio je tako Hram i dovr?io ga; i pokrio ga cedrovim gredama i
   daskama.

   ^10I sagradi jo? prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata
   visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama.

   ^11I rijee Jahvina sti?e Salomonu:

   ^12"To je Dom ?to ga gradi? ... Ako bude? hodio prema naredbama mojim,
   ako bude? vr?io naredbe moje i dr?ao se mojih zapovijedi, tada aeu
   ispuniti tebi obeaeanje ?to sam ga dao tvome ocu Davidu:

   ^13prebivat aeu med-u sinovima Izraelovim i neaeu ostaviti naroda svoga
   Izraela."

   ^14I tako Salomon sazida Hram i dovr?i ga.

   ^15I oblo?i iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa
   oblo?i ih drvetom iznutra - a daskama eempresovim oblo?i pod Hrama.

   ^16I naeini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod
   strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama.

   ^17A Hekal - Sveti?te, dio Hrama ispred Debira - ima?e eetrdeset
   lakata.

   ^18A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od
   pupoljaka i cvijeaea; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio
   kamen.

   ^19Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Koveeg saveza
   Jahvina.

   ^20Debir bija?e dvadeset lakata dug, dvadeset lakata ?irok i dvadeset
   lakata visok, a oblo?io ga je eistim zlatom. Napravio je i ?rtvenik od
   cedrovine,

   ^21pred Debirom, i oblo?io ga eistim zlatom.

   ^22I sav je Hram oblo?io zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred
   Debirom oblo?io je zlatom.

   ^23U Debiru naeini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki
   deset lakata.

   ^24Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u
   kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila
   do drugoga.

   ^25I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik
   obaju kerubina.

   ^26Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga.

   ^27Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; ?irili su svoja
   krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga
   ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu.

   ^28I kerubine je oblo?io zlatom.

   ^29Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove
   kerubina, palma i rastvorenih cvjetova,

   ^30zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana.

   ^31A za ulaz u Debir naeini dvokrilna vrata od maslinova drveta;
   dovraci s pragom bijahu na pet uglova.

   ^32Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina,
   palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih oblo?i zlatom; listiaeima zlata
   oblijepi kerubine i palme.

   ^33Tako i za ulaz u Hekal naeini vrata od maslinova drveta, sa
   eetverokutnim dovracima.

   ^34Oba krila na vratima bijahu od eempresova drveta i oba se otvarahu
   na jednu i na drugu stranu.

   ^35Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i oblo?io
   zlatom sve ?to bija?e urezano.

   ^36Potom je sagradio unutra?nje predvorje od tri reda klesanog kamena i
   jednoga reda tesanih greda cedrovih.

   ^37Temelji su Hramu Jahvinu bili polo?eni eetvrte godine, mjeseca Ziva;

   ^38a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je
   dovr?en sa svim dijelovima i sa svim ?to mu pripada. Salomon ga sagradi
   za sedam godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno
   dovr?io.

   ^2Sagradio je dvor od libanonske ?ume: stotinu lakata dug, pedeset
   ?irok i trideset lakata visok, na eetiri reda cedrovih stupova, a na
   stupovima bijahu cedrove grede.

   ^3Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poeivale na stupovima.
   Ovih je bilo eetrdeset i pet: petnaest u svakom redu.

   ^4Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema
   drugome.

   ^5Sva vrata s dovratnicima bila su eetverokutna i po tri su prozora
   stajala jedan prema drugome.

   ^6Naeinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset ?irok.

   ^7Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaeki trijem,
   oblo?en cedrovinom od poda do stropa.

   ^8Njegovo prebivali?te, u drugom dvori?tu i unutar predvorja, bilo je
   istoga oblika. Sagradio je i kuaeu, nalik na onaj trijem, faraonovoj
   kaeeri, kojom se bija?e o?enio.

   ^9Sve su te grad-evine bile od biranog kamena, sjeeena po mjeri, a
   klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani
   sve do velikog predvorja.

   ^10Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam
   lakata,

   ^11a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine.

   ^12A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okru?ivali veliko
   predvorje, a tako i unutra?nje predvorje Doma Jahvina.

   ^13Salomon posla po Hirama iz Tira.

   ^14Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bija?e iz
   Tira, kovae tuea. Bio je pun vje?tine, umijeaea i znanja da sva?ta
   izrad-uje od tuea. Dod-e on kralju Salomonu i sav mu posao izradi.

   ^15Salio je dva stupa od tuea; jedan je stup bio visok osamnaest
   lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i
   drugi.

   ^16I naeini dvije glavice od tuea da se stave povrh stupova; jedna je
   glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka.

   ^17Naeini dva opleta u obliku pletera i laneaste ?ice da pokriju
   glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu.

   ^18Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mre?e.

   ^19Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od
   eetiri lakta.

   ^20Stajale su na oba stupa kod izboeine ?to je bila prema laneancu.
   Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko
   druge.

   ^21Podi?e stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i
   nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz.

   ^22Na samom vrhu stupova postavi izrad-ene ljiljane. I tako dovr?i
   stupove.

   ^23Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo
   deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
   mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.

   ^24Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne ea?ke koje su ga optakale
   sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su ea?ke
   bile u dva reda i salivene s njim.

   ^25Poeivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na
   zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su
   stra?njim dijelom bili okrenuti unutra.

   ^26Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ea?e, kao cvijet, a moglo je
   primiti tri tisuaee bata.

   ^27Naeinio je deset tueanih podno?ja; svako je podno?je bilo eetiri
   lakta dugo, eetiri lakta ?iroko, a tri lakta visoko.

   ^28Podno?ja su bila ovako izrad-ena: imala su okvire, a okviri su
   stajali med-u preponama.

   ^29Na okvirima med-u preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na
   samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu
   ukrasi poput vijenaca.

   ^30Svako je podno?je imalo eetiri tueana toeka i osovine od tuea;
   eetiri su njihove noge imale dr?aee; pod umivaonikom bijahu dr?aei
   sliveni s ukrasima.

   ^31Gore, gdje su se dr?aei sastavljali, bio je otvor podno?ja; imao je
   lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu
   su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu eetvrtaste, a ne okrugle.

   ^32Eetiri su toeka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podno?ju;
   svaki toeak bija?e visok lakat i pol.

   ^33Toekovi su bili slieni toekovima obienih kola: njihove osovine,
   naplaci, paoci i glaveine - sve bija?e liveno.

   ^34Bila su eetiri dr?aea na eetiri ugla svakog podno?ja; podno?je i
   dr?aei saeinjavahu jednu cjelinu.

   ^35Pri vrhu podno?ja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh
   podno?ja bili su klinovi; prepone su s njima saeinjavale cjelinu.

   ^36Po oplo?jima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme,
   veae prema velieini praznog oplo?ja i vijenaca naokolo.

   ^37Tako naeini deset podno?ja: jednako salivenih, jednake velieine i
   oblika.

   ^38I naeini deset umivaonika od tuea. Svaki je umivaonik sadr?avao
   eetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od eetiri lakta; na svako od
   deset podno?ja do?ao je po jedan umivaonik.

   ^39Postavi pet podno?ja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani
   Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku.

   ^40Hiram naeini lonce, lopate i kotliaee. Dovr?i on sav posao ?to ga je
   obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin:

   ^41dva stupa, okrugle glavice ?to su bile navrh stupova; dva opleta da
   pokriju dvije glavice ?to bijahu navrh stupova;

   ^42eetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki
   oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;

   ^43deset podno?ja i deset umivaonika na podno?jima;

   ^44jedno more i dvanaest volova pod njim;

   ^45lonce, lopate i kotliaee. Svi ti predmeti koje je Hiram naeinio
   kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuea.

   ^46Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u
   Jordanskoj dolini, izmed-u Sukota i Sartana.

   ^47Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bija?e
   ih toliko da se nije mogla obraeunati te?ina tuea.

   ^48Salomon naeini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni
   ?rtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi;

   ^49pet svijeaenjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od
   eistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaee od zlata;

   ^50vreeve, no?eve, kotliaee, plitice i kadionice od eistoga zlata;
   sto?ere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i
   za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata.

   ^51Tako bi priveden kraju sav posao ?to ga Salomon obavi za Dom Jahvin.
   Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i
   posud-e - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starje?ine Izraelove, sve knezove
   plemenske i glavare obitelji da se prenese Koveeg saveza Jahvina iz
   grada, Davidova grada, to jest sa Siona.

   ^2Svi se ljudi Izraelovi sabra?e pred kraljem Salomonom na blagdan u
   mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec).

   ^3I kad su do?le Izraelove starje?ine, sveaeenici poneso?e Koveeg

   ^4i ?ator sastanka sa svim posveaeenim priborom ?to bje?e u ?atoru.
   Prenosili su ih sveaeenici i leviti.

   ^5Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega
   ?rtvovali su pred Koveegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu
   prebrojiti ni procijeniti.

   ^6Sveaeenici doneso?e Koveeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir
   Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.

   ^7Kerubini su, naime, imali ra?irena krila nad mjestom gdje staja?e
   Koveeg i zaklanjahu odozgo Koveeg i njegove motke.

   ^8[8a] Motke su bile tako dugaeke da su im se krajevi vidjeli iz
   Sveti?ta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana.

   ^9U Koveegu nije bilo ni?ta, osim dviju kamenih ploea koje metnu
   Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima po?to izid-o?e
   iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas.

   ^10A kad su sveaeenici iza?li iz Sveti?ta, oblak ispuni Dom Jahvin,

   ^11i sveaeenici ne mogo?e od oblaka nastaviti slu?be: slava Jahvina
   ispuni Dom Bo?ji!

   ^12Tada reee Salomon: "Jahve odluei prebivati u tmastu oblaku,

   ^13a ja ti sagradih uzvi?en Dom da u njemu prebiva? zauvijek."

   ^14I, okrenuv?i se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je
   izraelski zbor stajao.

   ^15Reee on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom
   rukom ispunio obeaeanje ?to ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,
   rekav?i:

   ^16'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao
   grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi
   prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim
   narodom Izraelom.'

   ^17Otac mi David naumi podiaei Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

   ^18ali mu Jahve reee: 'Naumio si podiaei Dom mojem Imenu, i dobro
   ueini,

   ^19ali neaee? ti podiaei toga Doma, nego sin tvoj koji izad-e iz tvoga
   krila, on aee podiaei Dom mojem Imenu.'

   ^20Jahve ispuni obeaeanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo
   na prijestolje Izraelovo, kako obeaea Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve,
   Boga Izraelova,

   ^21i odredio sam da ondje bude mjesto Koveegu u kojem je Savez ?to ga
   Jahve sklopi s na?im ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske."

   ^22Tada Salomon stupi, u nazoenosti svega zbora Izraelova, pred
   ?rtvenik Jahvin, ra?iri ruke prema nebu

   ^23i reee: "Jahve, Bo?e Izraelov! Nijedan ti bog nije sliean ni na
   nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji dr?i? Savez i ljubav svojim
   slugama ?to kroee pred tobom sa svim svojim srcem.

   ^24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio ?to si mu obeaeao. ?to
   si obeaeao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

   ^25Sada, Jahve, Bo?e Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, ?to
   si obeaeao kad si rekao: 'Neaee ti preda mnom nestati nasljednika koji
   bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu euvali
   svoje putove hodeaei po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'

   ^26Sada, dakle, Jahve, Bo?e Izraelov, neka se ispuni tvoje obeaeanje
   koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu!

   ^27Ali zar aee Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TOa nebesa ni
   nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ?to sam ga
   sagradio!

   ^28Pomno poeuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bo?e moj, te usli?i
   vapaj i molitvu ?to je tvoj sluga tebi upuaeuje!

   ^29Neka tvoje oei obdan i obnoae budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim
   mjestom za koje reee: 'Tu aee biti moje Ime.' Usli?i molitvu koju aee
   sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

   ^30I usli?i molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude
   upravljao prema ovome mjestu. Usli?i s mjesta gdje prebiva?, s nebesa;
   usli?i i oprosti.

   ^31Ako tko zgrije?i protiv bli?njega i naredi mu se da se zakune, a
   zakletva dod-e pred tvoj ?rtvenik u ovom Domu,

   ^32tada je ti euj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca
   okreaeuaei njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi
   postupajuaei s njime po nevinosti njegovoj.

   ^33Ako narod tvoj bude potueen od neprijatelja jer se ogrije?io o tebe,
   ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,

   ^34onda ti euj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i
   dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oeevima.

   ^35Kad se zatvori nebo i ne padne ki?a jer su se ogrije?ili o tebe, pa
   ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od
   svojega grijeha kad ih ti ponizi?,

   ^36tada ti euj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem
   izraelskom narodu, pokazujuaei im valjan put kojim aee iaei, i pusti
   ki?u na zemlju koju si svojem narodu dao u ba?tinu.

   ^37Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rd-a i kad navale
   skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od
   njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili bole?tina,

   ^38ako koji eovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga
   srca pa upravi molitvu ili pro?nju te ra?iri ruke prema ovom Hramu,

   ^39ti euj s neba, s mjesta gdje prebiva?, i oprosti i postupi; vrati
   svakome eovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaje? srce njegovo - ti
   jedini poznaje? srce sviju -

   ^40da te se uvijek boje sve dane dokle ?ive na zemlji ?to je ti dade
   na?im oeevima.

   ^41Pa i tud-inca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je
   stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga

   ^42jer je euo za veliko Ime tvoje, za tvoju sna?nu ruku i za tvoju
   mi?icu podignutu - ako dod-e i pomoli se u ovom Hramu,

   ^43usli?i ga s neba gdje prebiva?, usli?i sve vapaje njegove da bi
   upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj
   Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam
   sagradio.

   ^44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputi? i
   pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu ?to si ga izabrao i prema Domu
   koji sam podigao tvojem Imenu,

   ^45usli?i mu s neba molitvu i pro?nju i ueini mu pravdu.

   ^46Kad ti sagrije?e, jer nema eovjeka koji ne grije?i, a ti ih, rasrdiv
   se na njih, preda? neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u
   daleku ili blizu zemlju,

   ^47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i
   poenu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaea govoreaei:
   'Zgrije?ili smo, bili smo zli i naopaki',

   ^48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom du?om u zemlji svoga
   ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji
   ?to je ti dade njihovim oeevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema
   Domu ?to sam ga podigao tvom Imenu,

   ^49usli?i s neba, gdje prebiva?, njihovu molbu i njihove pro?nje,

   ^50ueini im pravdu i oprosti svome narodu ?to je zgrije?io protiv tebe,
   oprosti sve uvrede koje ti je nanio, ueini da mu se smiluju osvajaei i
   da budu milostivi prema njemu,

   ^51jer su oni tvoj narod i ba?tina tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz
   u?arenog kotla.

   ^52Neka oei tvoje budu otvorene na pro?nju tvoga sluge i na pro?nju
   naroda tvoga Izraela da euje? sve njihove molbe ?to aee ih tebi
   uputiti.

   ^53Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za ba?tinu, kako
   si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce na?e iz Egipta, o
   Gospode, Jahve!"

   ^54Po?to je Salomon dovr?io svu ovu molitvu i pro?nju pred Jahvom, di?e
   se s mjesta gdje je kleeao, ra?irenih ruku prema nebu, pred ?rtvenikom
   Jahvinim,

   ^55pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreaei jakim glasom:

   ^56"Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu
   kako je obeaeao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeaeanja
   koja je dao sluzi svome Mojsiju.

   ^57Neka Jahve, Bog na?, bude s nama kao ?to je bio s ocima na?im i neka
   nas ne napusti i ne odbaci.

   ^58Neka prikloni na?a srca k sebi da bismo hodili svim njegovim
   putovima i dr?ali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima
   na?im.

   ^59Bile ove moje rijeei, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i
   noaeu nazoene pred Jahvom, Bogom na?im, eda bi dan za danom einio
   pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu,

   ^60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da
   nema drugoga.

   ^61A va?e srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu na?emu, dr?eaei se
   njegovih zakona i obdr?avajuaei njegove zapovijedi kao danas!"

   ^62Kralj i sav Izrael s njim prinesu ?rtvu Jahvi.

   ^63Kao ?rtvu prieesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese
   dvadeset i dvije tisuaee volova i stotinu i dvadeset tisuaea ovaca;
   time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin.

   ^64Toga dana posveti kralj sredi?te predvorja, koje je ispred Doma
   Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline
   prieesnica, jer je tueani ?rtvenik pred Jahvom bio premalen da primi
   paljenice, prinosnice, pretiline prieesnica.

   ^65Tu je sveeanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim
   Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred
   Jahvom, Bogom na?im.

   ^66Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i
   odlazili svojim kuaeama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra ?to
   ga je Jahve ueinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Kad je Salomon dovr?io gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i
   svega ?to je namislio graditi,

   ^2javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao ?to mu se bio javio u
   Gibeonu.

   ^3Jahve mu reee: "Usli?io sam molitvu i pro?nju koju si mi uputio.
   Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje
   dovijeka; moje aee oei i srce biti ovdje svagda.

   ^4A ti, ako bude? hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u
   nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i
   ako bude? dr?ao moje zakone i moje naredbe,

   ^5ja aeu uevrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom,
   kako sam obeaeao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neaee
   nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.'

   ^6Ali ako me ostavite, vi i va?i sinovi, ako ne budete dr?ali mojih
   zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete
   im slu?ili i klanjali im se,

   ^7tada aeu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj aeu Dom,
   koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael aee biti
   poruga i podsmijeh svim narodima.

   ^8Ovaj je Dom uzvi?en, ali svi koji budu uza nj prolazili bit aee
   zaprepa?teni; zvi?dat aee i govoriti: 'Za?to je Jahve tako ueinio s
   ovom zemljom i s ovim Domom?'

   ^9A reaei aee im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo
   oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, eastili ih i
   slu?ili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'"

   ^10Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade,
   Dom Jahvin i kraljevski dvor,

   ^11a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i eempresovo i zlata
   koliko je god ?elio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u
   zemlji galilejskoj.

   ^12Hiram izad-e iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali
   mu se nisu svidjeli.

   ^13I reee: "Kakvi su to gradovi ?to si mi ih dao, brate?" I od tada ih
   zovu "zemlja Kabul" do dana?njega dana.

   ^14A Hiram bija?e poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata.

   ^15Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom
   Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer.

   ^16Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i
   poubija Kanaance koji su ondje ?ivjeli, zatim dade grad u miraz svojoj
   kaeeri, ?eni Salomonovoj,

   ^17a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji,

   ^18Baalat, Tamar u pustinji u zemlji,

   ^19sve gradove-skladi?ta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i
   gradove za konjicu, i sve ?to je Salomon ?elio sagraditi u Jeruzalemu,
   na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podlo?ne.

   ^20Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Peri?anima, Hivijcima i
   Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,

   ^21sinovima njihovim koji ostado?e iza njih u zemlji i koje Izraelci
   nisu zatrli, Salomon nametnu te?ku tlaku do dana?njega dana.

   ^22Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni
   bili vojnici, dvorani, vojskovod-e, tridesetnici, zapovjednici njegovih
   bojnih kola i konjice.

   ^23A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet
   stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima.

   ^24Eim je faraonova kaei u?la iz Davidova grada u kuaeu koju joj
   Salomon bija?e sagradio, tada on podi?e Milo.

   ^25Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i prieesnice na
   ?rtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je
   dovr?io Hram.

   ^26Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj
   Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj.

   ^27Hiram je poslao na tim lad-ama svoje sluge, mornare koji su
   poznavali more, sa slugama Salomonovim.

   ^28Oni otplovi?e u Ofir, uze?e odande eetiri stotine i dvadeset
   talenata zlata i doneso?e ih kralju Salomonu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od
   Sabe; zato ona dod-e da Salomona isku?a zagonetkama.

   ^2Do?la je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile
   mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Do?av?i k Salomonu,
   porazgovori se s njim o svemu ?to joj bija?e na srcu.

   ^3Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ni?ta da
   joj ne bi umio objasniti.

   ^4Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bija?e
   sagradio,

   ^5jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove
   posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio
   u Domu Jahvinu, zastade joj dah.

   ^6Tada reee kralju: "Istina je bila ?to sam u svojoj zemlji eula o tebi
   i o tvojoj mudrosti.

   ^7Ali nisam htjela vjerovati ?to se pripovijeda dokle god nisam do?la i
   vidjela na svoje oei; i doista, ni pola mi nije bilo reeeno: ti
   nadvisuje? u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam eula.

   ^8Blago tvojim ?enama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano
   pred tobom i slu?aju tvoju mudrost!

   ^9Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te
   postavio na prijestolje Izraelaca; zato ?to Jahve uvijek ljubi Izraela,
   postavio te kraljem da eini? pravo i pravicu."

   ^10Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo
   miomirisa i dragulja. Nikad vi?e nije bilo takvih miomirisa kakve je
   kraljica od Sabe dala kralju Salomonu.

   ^11Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je
   odande mnogo sandalovine i dragulja.

   ^12Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za
   kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaee; nikada se vi?e nije
   dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas.

   ^13Kralj Salomon dade kraljici od Sabe ?to je god za?eljela i
   zatra?ila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa
   slugama vrati se u svoju zemlju.

   ^14Zlato ?to je dolazilo Salomonu svake godine bilo je te?ko ?est
   stotina ?ezdeset i ?est zlatnih talenata,

   ^15osim onoga ?to je dolazilo od trgovaca i prodavaea-potukaea i od
   svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih.

   ^16Kralj Salomon naeini tri stotine velikih ?titova od kovanog zlata;
   za svaki je ?tit upotrijebio ?est stotina zlatnih ?ekela;

   ^17i naeini trista ?titiaea od kovanog zlata; za svaki je ?titiae
   utro?io tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuaeu zvanu Libanonska ?uma.

   ^18Kralj je jo? napravio veliko prijestolje od bjelokosti i oblo?io ga
   eistim zlatom.

   ^19Prijestolje je imalo ?est stepenica, straga je na njemu bila teleaea
   glava, a s obje strane sjedala bile su rueice, a kraj rueica stajala
   dva lava.

   ^20Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih ?est stepenica. Takvo
   ?to nije bilo izrad-eno ni u jednom kraljevstvu.

   ^21Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve
   posud-e u kuaei zvanoj Libanonska ?uma bija?e od suhoga zlata; ni?ta
   nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo
   vrijeme.

   ^22Kralj je imao tar?i?ko brodovlje na moru zajedno s Hiramovim
   brodovljem, i svake treaee godine dolazilo je tar?i?ko brodovlje
   donoseaei zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune.

   ^23Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i
   mudro?aeu.

   ^24Sav je svijet ?elio vidjeti Salomona i euti mudrost koju mu je Bog
   ulio u srce.

   ^25Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posud-e, haljine, oru?je,
   miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

   ^26Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuaeu i
   eetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuaea konja i rasporedio ih je
   po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu.

   ^27Salomon je ueinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova
   kao divljih smokava ?to rastu u ?efeli.

   ^28Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaei
   uvozili su ih iz Koe za odred-enu svotu.

   ^29Kola se dovozila iz Egipta po ?est stotina srebrnih ?ekela; a konj
   se plaaeao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaea dobivahu svi
   kraljevi hetitski i aramejski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kralj je Salomon - uz kaeer faraonovu - volio mnoge ?ene tud-inke:
   Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje,

   ^2od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Neaeete odlaziti k
   njima i oni neaee dolaziti k vama; oni aee zacijelo okrenuti va?a srca
   svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju.

   ^3Imao je sedam stotina kne?evskih ?ena i tri stotine inoea. Njegove su
   ?ene zavodile njegovo srce.

   ^4I kada je Salomon ostario, njegove su mu ?ene okrenule srce prema
   drugim bogovima, i srce njegovo nije vi?e potpuno pripadalo Jahvi kao
   ?to je pripadalo srce njegova oca Davida.

   ^5Salomon je i?ao za A?tartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom
   Amonaca.

   ^6Einio je ono ?to ne bija?e pravo u oeima Jahvinim i nije se sasvim
   pokoravao Jahvi kao ?to se pokoravao njegov otac David.

   ^7Tako sagradi Salomon uzvi?icu Kemo?u, sramoti Moaba, na gori istoeno
   od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca.

   ^8To ueini za sve svoje ?ene tud-inke, koje su prinosile kad i ?rtve
   svojim bogovima.

   ^9Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve,
   Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio

   ^10i koji mu je ba? tada zabranio ?tovati druge bogove, ali on nije
   odr?ao te zapovijedi.

   ^11Tada Jahve reee Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne dr?i? moga
   Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja aeu sigurno oduzeti od tebe
   kraljevstvo i dat aeu ga jednom od tvojih slugu.

   ^12Ali neaeu to ueiniti za tvoga ?ivota, zbog oca tvojega Davida; uzet
   aeu ga iz ruke tvoga sina.

   ^13Ipak neaeu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit aeu jedno pleme
   tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah."

   ^14Tada di?e Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske
   kuaee Edomaca.

   ^15Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovod-a, oti?ao da
   pokopa ubijene i dao pogubiti sve mu?karce u Edomu -

   ^16Joab i sav Izrael ostado?e ondje ?est mjeseci dok nisu istrijebili
   sve mu?karce u Edomu -

   ^17Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u slu?bi njegova
   oca. Hadad je bio tada mladi djeeak.

   ^18Oti?li su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz
   Parana i oti?li u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade
   kuaeu, odredi mu hranu i dodijeli zemlje.

   ^19Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje
   ?ene, sestru velike kneginje Tafnese.

   ^20Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u
   kraljevskoj palaei, i Genubat je ostao u palaei med-u faraonovom
   djecom.

   ^21Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poeinuo kod svojih otaca i
   da je vojskovod-a Joab umro, reee faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju
   zemlju!"

   ^22Faraon mu reee: "?to ti nedostaje u mene te ?eli? poaei u svoju
   zemlju?" A on mu odgovori: "Ni?ta, ali me pusti da odem!" [25b] To je
   bilo zlo ?to ga je ueinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom.

   ^23Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova,
   koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga;

   ^24Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im eetovod-a kada ih David
   ubija?e. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom.

   ^25[25a] On je bio protivnik Izraelov za ?ivota Salomonova.

   ^26Jeroboam bija?e sin Efraaeanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bija?e
   udovica imenom Serva. On je bio u slu?bi Salomonovoj i podigao je ruku
   protiv kralja.

   ^27Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu
   u gradu Davida, oca svoga.

   ^28Taj Jeroboam bija?e valjan eovjek; Salomon opazi kako se mladi
   eovjek prihvaaea posla i postavi ga nad svom rabotom kuaee Josipove.

   ^29Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete
   prorok Ahija iz ?ila, ogrnut novim pla?tem; bijahu sami njih dvojica u
   polju.

   ^30Ahija uze novi pla?t koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest
   komada.

   ^31I reee Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve,
   Bog Izraelov: 'Evo aeu istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat
   aeu tebi deset plemena.

   ^32On aee imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema,
   grada koji sam izabrao izmed-u svih plemena Izraelovih.

   ^33To je zato ?to me ostavio i poklonio se A?tarti, boginji Sidonaca,
   Kemo?u, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi vi?e mojim
   putovima; ne eini ?to je pravo u mojim oeima, niti izvr?ava moje zakone
   i naredbe kao ?to je einio njegov otac David.

   ^34Ali mu neaeu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio
   knezom za sveg njegova ?ivota, zbog sluge svoga Davida, koga sam
   izabrao i koji je dr?ao moje zapovijedi i moje zakone.

   ^35Ali aeu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi aeu ga dati,
   to jest deset plemena.

   ^36A njegovu aeu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima
   uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi
   da u njemu stoluje Ime moje.

   ^37Tebe aeu uzeti da kraljuje? nad svim ?to bude? ?elio i da bude?
   kralj nad Izraelom.

   ^38Ako bude? poslu?ao sve ?to ti zapovjedim i stupao bude? putovima
   mojim te einio ?to je pravedno u oeima mojim dr?eaei moje zakone i
   zapovijedi moje, kako je to einio moj sluga David, tada aeu ja biti s
   tobom i sagradit aeu ti trajan dom, kao ?to sam sagradio Davidu, i dat
   aeu ti Izraela.

   ^39Ponizit aeu potomke Davidove; ali ne zauvijek.'"

   ^40Salomon je zato tra?io da ubije Jeroboama, ali on pobje?e u Egipat k
   ?i?aku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove.

   ^41Ostala povijest Salomonova, sve ?to je ueinio i njegova mudrost, zar
   nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove?

   ^42A kraljeva?e Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom eetrdeset
   godina.

   ^43Onda poeinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu
   gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Roboam ode u ?ekem, jer su u ?ekem do?li svi Izraelci da ga
   zakralje.

   ^2Eim to eu Nebatov sin Jeroboam - koji jo? bija?e u Egiptu, kamo je
   pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer

   ^3bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dod-o?e Jeroboam i sav zbor
   Izraelov, reko?e Roboamu:

   ^4"Tvoj nam je otac nametnuo te?ki jaram. Ti nam sada olak?aj te?ku
   slu?bu svoga oca, te?ki jaram koji metnu na nas, pa aeemo ti slu?iti!"

   ^5A on im odgovori: "Za tri dana dod-ite opet k meni." I narod ode.

   ^6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su slu?ili njegovu
   ocu Salomonu dok je bio ?iv i upita ih: "?to savjetujete da odgovorim
   ovome narodu?"

   ^7Oni mu odgovori?e: "Ako danas udovolji? tim ljudima, bude? im
   blagonaklon i odgovori? im lijepim rijeeima, oni aee ti uvijek ostati
   sluge."

   ^8Ali on odbaci savjet ?to mu ga dado?e starci i posavjetova se s
   mladiaeima koji su odrasli s njim i bili mu u slu?bi.

   ^9Upita ih: "?to savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reee:
   'Olak?aj jaram ?to nam ga nametnu tvoj otac?'"

   ^10Mladiaei koji bijahu s njime odrasli odgovori?e mu: "Narodu koji ti
   reee: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olak?aj', uzvrati
   ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

   ^11Eto, moj vam je otac nametnuo te?ki jaram, a ja aeu jo? ote?ati va?
   jaram; moj vas je otac ?ibao bieevima, a ja aeu vas ?ibati bieevima sa
   ?eljeznim ?tipavcima.'"

   ^12A treaei dan dod-e sav narod k Roboamu, kako im bija?e zapovjedio
   kralj rekav?i im: "Vratite se k meni treaeega dana."

   ^13Kralj im o?tro odgovori, odbaciv?i savjet koji mu dado?e stariji.

   ^14I reee im po savjetu mladih: "Moj je otac ote?ao va? jaram, a ja aeu
   jo? dodati na nj; moj vas je otac ?ibao bieevima, a ja aeu vas ?ibati
   bieevima sa ?eljeznim ?tipavcima."

   ^15Kralj dakle ne htjede poslu?ati naroda, jer tako upriliei Jahve da
   se ispuni rijee ?to je preko Ahije iz ?ila kaza Nebatovu sinu
   Jeroboamu.

   ^16Kad Izraelci vidje?e gdje se kralj oglu?io, odgovori mu narod:
   "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo ba?tine s Ji?ajevim sinom. U
   ?atore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode
   pod svoje ?atore.

   ^17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su ?ivjeli po
   judejskim gradovima.

   ^18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga
   Izraelci kamenova?e i on umrije; a kralj se Roboam br?e-bolje pope na
   kola i pobje?e u Jeruzalem.

   ^19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

   ^20Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozva?e ga u
   zajednicu i postavi?e ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuaeu Davidovu
   nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.

   ^21Do?av?i u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo,
   sto i osamdeset tisuaea vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da
   vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu.

   ^22Ali dod-e Jahvina rijee Bo?jem eovjeku ?emaji:

   ^23"Ka?i Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu
   i Benjaminovu i ostalom narodu:

   ^24Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuaei s braaeom, djecom Izraelovom!
   Neka se svatko vrati svojoj kuaei, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni
   poslu?a?e rijee Jahvinu i vrati?e se kako im reee Jahve.

   ^25Jeroboam utvrdi ?ekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije
   izad-e odatle i utvrdi Penuel.

   ^26Jeroboam reee u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu
   Davidovu.

   ^27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da
   prinosi ?rtve, srce aee se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu,
   kralju judejskome, i mene aee ubiti."

   ^28Po?to se kralj posavjetovao, naeini dva zlatna teleta i reee narodu:
   "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo
   iz zemlje egipatske."

   ^29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan.

   ^30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i
   drugome u Dan.

   ^31I podi?e Jeroboam hram na uzvi?icama i postavi iz puka sveaeenike
   koji nisu bili sinovi Levijevi.

   ^32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog
   mjeseca, kao ?to je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzad-e k
   ?rtveniku. Tako je ueinio u Betelu, ?rtvujuaei teocima koje je naeinio.
   U Betelu je postavio i sveaeenike uzvi?ica ?to ih bija?e podigao.

   ^33I uzad-e k ?rtveniku koji je naeinio, petnaestoga dana osmog
   mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i
   uzad-e k ?rtveniku da prinese kad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A neki eovjek Bo?ji dod-e na rijee Jahvinu iz Judeje u Betel kada
   Jeroboam staja?e pred ?rtvenikom da prinese kad.

   ^2I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema ?rtveniku: "?rtveniee,
   ?rtveniee! Ovako veli Jahve: 'Evo aee se roditi u kuaei Davidovoj sin
   po imenu Jo?ija. On aee na tebi ?rtvovati sveaeenike uzvi?ica, te koji
   na tebi prinose kad, i on aee na tebi spaliti ljudske kosti!'"

   ^3U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle,
   ?rtvenik aee se raspuknuti i prosut aee se pepeo ?to je na njemu."

   ^4Kada je kralj euo ?to je eovjek Bo?ji rekao protiv ?rtvenika u
   Betelu, pru?i ruku odande od ?rtvenika i reee: "Uhvatite ga!" Ali se
   osu?ila ruka koju je ispru?io prema eovjeku i nije je mogao vratiti k
   sebi.

   ^5?rtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa ?rtvenika, prema znaku ?to
   ga je dao eovjek Bo?ji po naredbi Jahvinoj.

   ^6Kralj progovori i reee eovjeku Bo?jem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga,
   da bih mogao vratiti ruku k sebi." Bo?ji eovjek umilostivi Jahvu i ruka
   se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.

   ^7Kralj onda reee eovjeku Bo?jem: "Hodi sa mnom kuaei da se okrijepi?.
   I dat aeu ti dar."

   ^8Ali eovjek Bo?ji odgovori kralju: "Da mi dade? polovinu svoje kuaee,
   ne bih po?ao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,

   ^9jer mi je ovako zapovjed-eno rijeeju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne
   pij vode, niti se vraaeaj istim putem kojim si do?ao.'"

   ^10I oti?ao je drugim putem, nije se vraaeao putem kojim je do?ao u
   Betel.

   ^11A u Betelu ?ivio star prorok. Do?li njemu njegovi sinovi te mu
   pripovjedili sve ?to je onoga dana ueinio eovjek Bo?ji u Betelu; i
   rijeei ?to ih je onaj kazao kralju pripovjedi?e sinovi ocu.

   ^12A on ih upita: "Kojim je putem oti?ao?" Sinovi pokaza?e put kojim je
   oti?ao eovjek Bo?ji ?to bija?e do?ao iz Judeje.

   ^13Prorok aee nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamari?e mu
   magarca, a on uzjaha.

   ^14Krenuo je za eovjekom Bo?jim i na?ao ga gdje sjedi pod hrastom; i
   upita ga: "Jesi li ti eovjek Bo?ji koji je do?ao iz Judeje?" A on mu
   odgovori: "Jesam."

   ^15Prorok mu reee: "Hodi sa mnom mome domu da ?togod pojede?."

   ^16Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti
   kruha ni piti vode na ovome mjestu,

   ^17jer mi je Jahvinom rijeeju nared-eno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne
   pij vode, niti se vraaeaj putem kojim si onamo po?ao'."

   ^18Nato aee mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i and-eo mi je rijeeju
   Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuaei da jede kruha i pije vode.'"
   Slagao mu je.

   ^19Bo?ji eovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuaei jeo kruha i pio
   vode.

   ^20Dok su sjedili za stolom, dod-e rijee Jahvina proroku koji ga je
   natrag doveo

   ^21i povika on eovjeku Bo?jem koji je do?ao iz Judeje: "Ovako veli
   Jahve: zato ?to nisi poslu?ao zapovijedi Jahvine i nisi dr?ao naredbe
   koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,

   ^22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao
   da ne jede? kruha i ne pije? vode, zato tijelo tvoje neaee leaei u grob
   otaca tvojih."

   ^23Po?to se onaj koga bija?e doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu
   magarca.

   ^24I ode onaj. A na putu ga zaskoei lav i usmrti ga. I tako je mrtvo
   tijelo le?alo ispru?eno na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav
   staja?e kraj tijela.

   ^25Ljudi prolazeaei vidje?e mrtvo tijelo ispru?eno na putu i lava gdje
   stoji kraj njega; i odo?e i javi?e to u gradu gdje je ?ivio stari
   prorok.

   ^26Kad je to euo prorok koji bija?e onoga vratio s puta, reee: "To je
   eovjek Bo?ji koji se usprotivio rijeei Jahvinoj! I Jahve ga je predao
   lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeei koju je Jahve rekao."

   ^27I reee svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga
   osamari?e.

   ^28Ode on i nad-e mrtvo tijelo baeeno na putu i magarca i lava gdje
   stoje pokraj tijela: lav nije po?derao tijelo niti je rastrgao magarca.

   ^29Tada prorok podi?e mrtvo tijelo eovjeka Bo?jeg i prebaci ga na
   magarca; i vrati se u grad gdje je ?ivio da mrtvoga o?ali i pokopa.

   ^30Polo?io je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao,
   brate moj!"

   ^31A kad ga je pokopao, reee svojim sinovima: "Poslije moje smrti
   sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan eovjek Bo?ji; stavite moje
   kosti kraj njegovih.

   ^32Jer aee se sigurno ispuniti rijee koju je po zapovijedi Jahvinoj
   objavio protiv ?rtvenika u Betelu i protiv svih sveti?ta na uzvi?icama
   u gradovima Samarije."

   ^33Ni poslije ovoga dogad-aja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta,
   nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveaeenike na uzvi?icama:
   tko je ?elio, davao mu je darove da postane sveaeenik uzvi?ica.

   ^34Takvim je postupkom padala u grijeh kuaea Jeroboamova, ru?ila se i
   nestajala s lica zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov,

   ^2i Jeroboam reee svojoj ?eni: "Ustani i preobuci se da te ne bi
   prepoznali da si ?ena Jeroboamova; i idi u ?ilo. Ondje je prorok Ahija:
   onaj koji mi je prorokovao da aeu biti kraljem ovoga naroda.

   ^3I ponesi deset hljebova, kolaea i posudu meda i otid-i k njemu! On
   aee ti reaei ?to aee biti s djeeakom."

   ^4I ueini tako ?ena Jeroboamova: ustade, ode u ?ilo i ud-e u kuaeu
   Ahijinu. A on nije vi?e vidio, oslabile mu oei od duboke starosti.

   ^5Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi ?ena Jeroboamova da od tebe tra?i
   savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti aee? joj reaei tako i tako.
   Kad bude ulazila, pretvarat aee se kao da je druga."

   ^6Kad Ahija eu ?um njenih koraka na vratima, reee joj: "Ud-i, ?eno
   Jeroboamova! ?to se pretvara? da si druga, kad imam te?ku vijest za
   tebe?

   ^7Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako ka?e Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te
   isred naroda i ueinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom,

   ^8istrgnuo sam kraljevstvo iz kuaee Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi
   bio kao moj sluga David, koji je dr?ao moje zapovijedi i koji me
   slijedio svim srcem svojim i einio samo ono ?to je pravedno u mojim
   oeima.

   ^9Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, oti?ao si i naeinio
   sebi druge bogove, salio si im likove da me dra?i?, mene si bacio za
   led-a.

   ^10Zato, evo, pu?tam zlo na kuaeu Jeroboamovu, istrijebit aeu iz
   obitelji Jeroboamove sve ?to mokri uza zid, robove i slobodnjake u
   Izraelu; ja aeu netragom pomesti kuaeu Jeroboamovu kao ?to se mete
   neeist, da ga ni?ta ne ostane.

   ^11One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, pro?drijet aee psi, a
   one koji umru u polju, pojest aee ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve
   rekao.

   ^12A ti ustani i pod-i svome domu: tek ?to nogama stupi? u grad, djeeak
   aee umrijeti.

   ^13Sav aee ga Izrael oplakati i pokopat aee ga. On aee biti jedini iz
   obitelji Jeroboamove polo?en u grob, jer se jedino na njemu na?lo ne?to
   ?to se u kuaei Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.

   ^14Jahve aee sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj aee istrijebiti
   kuaeu Jeroboamovu. Evo dana! ?to? Eak i trenutka!

   ^15Jahve aee udariti Izraela te aee se njihati kao trska u vodi.
   I?eupat aee Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i
   rasijat aee ih s onu stranu Rijeke, jer su naeinili sebi a?ere koje
   srde Jahvu.

   ^16Odbacit aee Izraela kao smeaee, zbog grijeha ?to ih je ueinio
   Jeroboam i na koje je navodio Izraela."

   ^17?ena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila
   kuaeni prag, djeeak bija?e mrtav.

   ^18Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeei koju je Jahve
   rekao po sluzi svome proroku Ahiji.

   ^19Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

   ^20Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je
   Jeroboam poeinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto
   njega.

   ^21Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bija?e mu eetrdeset i
   jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u
   Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmed-u svih izraelskih plemena
   da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.

   ^22I Juda ueini zlo u oeima Jahvinim. Grijesima koje su poeinili
   razjarili su ga vi?e od svega ?to su ueinili njihovi oci.

   ^23Jer su i oni podigli uzvi?ice, stupove i a?ere na svakom bre?uljku i
   pod svakim zelenim drvetom.

   ^24Bilo je eak posveaeenih bludnica u zemlji. Opona?ao je sve grozote
   naroda ?to ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih.

   ^25Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj ?i?ak navali na
   Jeruzalem.

   ^26Opljaeka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve
   je uzeo; uze i sve zlatne ?titove ?to ih bija?e napravio Salomon.

   ^27Namjesto njih kralj Roboam napravi tueane ?titove i povjeri ih
   zapovjednicima stra?e koja je euvala vrata kraljevskog dvora.

   ^28Kad je god kralj i?ao u Jahvin Dom, stra?ari su ih uzimali, a
   poslije ih vraaeali u stra?aru.

   ^29Ostala povijest Roboamova, sve ?to je ueinio, zar nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^30Za sve vrijeme bio je rat izmed-u Roboama i Jeroboama.

   ^31Roboam je poeinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u
   Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo
   se mjesto zakraljio sin mu Abijam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se
   Abijam u Judeji.

   ^2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a
   bila je kaei Ab?alomova.

   ^3On je hodio u svim grijesima ?to ih je njegov otac einio prije njega,
   i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce
   njegova praoca Davida.

   ^4Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u
   Jeruzalemu, podigav?i sinove njegove poslije njega i saeuvav?i
   Jeruzalem.

   ^5Jer je David einio sve ?to je pravo u oeima Jahvinim i za svega svoga
   ?ivota nije odstupio ni od eega ?to mu je zapovjedio, osim onog ?to je
   ueinio Uriji Hetitu.

   ^6#

   ^7Ostala povijest Abijamova, sve ?to je ueinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bija?e rat izmed-u Abijama i
   Jeroboama.

   ^8Potom je Abijam poeinuo sa svojim ocima. Sahrani?e ga u Davidovu
   gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa.

   ^9Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa
   kraljem Judeje.

   ^10Kraljevao je eetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka
   zvala Maaka, a bila je kaei Ab?alomova.

   ^11Asa je einio ?to je pravo u oeima Jahvinim, kao i njegov praotac
   David.

   ^12Protjerao je iz zemlje posveaeene bludnice i uklonio sve idole koje
   njegovi oci bijahu naeinili.

   ^13Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bija?e
   naeinila gada A?eri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku
   Kidronu.

   ^14Ali uzvi?ice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privr?eno
   Jahvi svega njegova ?ivota.

   ^15Unio je u Dom Jahvin posveaeene darove svoga oca i svoje: srebro,
   zlato i posud-e.

   ^16Bio je rat izmed-u Ase i Ba?e, kralja izraelskoga, u sve njihove
   dane.

   ^17Izraelski kralj Ba?a navali na Judeju i stade utvrd-ivati Ramu da
   sprijeei svako kretanje judejskom kralju Asi.

   ^18Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma
   Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih
   posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju,
   koji je stolovao u Damasku, i poruei mu:

   ^19"Neka bude savez izmed-u mene i tebe, izmed-u moga i tvoga oca; evo,
   ?aljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim
   kraljem Ba?om da bi oti?ao od mene."

   ^20Ben-Hadad poslu?a kralja Asu i posla svoje vojskovod-e na izraelske
   gradove te oni pokori?e Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu
   zemlju Naftali.

   ^21A kada to Ba?a dozna, presta utvrd-ivati Ramu i vrati se u Tirsu.

   ^22Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odneso?e kamenje i
   drvo kojima je Ba?a utvrd-ivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu
   Benjaminovu i Mispu.

   ^23Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve ?to je ueinio i
   gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa
   kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu.

   ^24Asa je poeinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u
   gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jo?afat zakralji se mjesto
   njega.

   ^25Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina
   kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom.

   ^26Einio je zlo u oeima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i opona?ao
   njegov grijeh na koji je navodio Izraela.

   ^27Ba?a, sin Ahijin, iz kuaee Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi
   ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i
   sav Izrael.

   ^28Ba?a ga ubi treaee godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto
   njega.

   ^29Kad je postao kraljem, pobi svu kuaeu Jeroboamovu i ne po?tedi
   nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeei koju je Jahve
   rekao preko sluge svoga Ahije iz ?ila.

   ^30Zbog grijeha ?to ih je ueinio i na koje je naveo Izraela i zbog
   gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova.

   ^31Ostala povijest Nadabova, i sve ?to je ueinio, zar to nije zapisano
   u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^32Izmed-u Ase i Izraelova kralja Ba?e vladao je rat u sve njihove
   dane.

   ^33Treaee godine Asina kraljevanja Judejom postade Ba?a, sin Ahijin,
   kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i eetiri godine.

   ^34Einio je zlo u oeima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih
   grijeha kojima je zavodio Izraelce.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Tada bi upuaeena rijee Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Ba?e:

   ^2"Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom
   Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodi? narod moj
   Izrael na grijehe te me razjaruje? njihovim grijesima;

   ^3zato aeu netragom pomesti Ba?u i kuaeu njegovu: ueinit aeu s tvojom
   kuaeom kao i s kuaeom Jeroboama, sina Nebatova.

   ^4Tko iz obitelji Ba?ine umre u gradu, pojest aee ga psi, a tko im umre
   u polju, pojest aee ga ptice nebeske."

   ^5Ostala povijest Ba?ina, ?to je ueinio, njegova djela, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^6Ba?a je poeinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov
   Ela zakraljio se mjesto njega.

   ^7Ali rijee Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila
   upravljena protiv Ba?e i njegove kuaee samo zbog toga ?to je einio zlo
   u oeima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuaea
   Jeroboamova nego i zbog toga ?to je i nju istrijebio.

   ^8Dvadeset i ?este godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin
   Ba?in, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.

   ^9Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se
   protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuaei Arse, upravitelja
   dvora u Tirsi.

   ^10Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine
   Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.

   ^11Eim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Ba?inu;
   nije mu po?tedio ni ?to uza zid mokri, ni njegovih rod-aka ni
   prijatelja.

   ^12Tako Zimri iskorijeni svu kuaeu Ba?inu po rijeei koju je Jahve rekao
   protiv Ba?e preko sluge svoga proroka Jehua,

   ^13zbog sviju grijeha ?to su ih einili Ba?a i sin mu Ela i tako
   zavodili Izraela, srdeaei Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim
   bogovima.

   ^14Ostala povijest Elina, sve ?to je ueinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^15Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri
   kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton,
   koji je pripadao Filistejcima.

   ^16Kad je utaboreni narod euo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav
   Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika
   vojske Omrija.

   ^17Zatim Omri i sav Izrael s njime odo?e od Gibetona i opsjedo?e Tirsu.

   ^18Kad je Zimri vidio da aee grad biti osvojen, ud-e u utvrdu
   kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe.

   ^19To je bilo zbog grijeha koje je poeinio radeaei ?to je zlo u oeima
   Jahvinim i hodeaei putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio
   Izraela.

   ^20Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to
   nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^21Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odlueila za Tibnija,
   sina Ginatova, da ga ueini kraljem, a druga polovica za Omrija.

   ^22Ali prista?e Omrijeve nadjaea?e prista?e Tibnija, sina Ginatova, pa
   kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.

   ^23Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri
   kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao ?est godina.

   ^24Tada kupi od ?emera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi
   grad koji po imenu ?emera, vlasnika brijega, nazva Samarija.

   ^25Ali je Omri einio zlo u oeima Jahvinim i bio je gori od svojih
   prethodnika.

   ^26U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe
   kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim la?nim
   bogovima.

   ^27Ostala povijest Omrijeva, sve ?to je ueinio, njegovi pothvati koje
   je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^28Omri poeinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin
   Ahab postade kraljem mjesto njega.

   ^29Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj
   godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine
   nad Izraelom u Samariji.

   ^30Ahab, sin Omrijev, einio je u oeima Jahvinim vi?e zla od svih svojih
   prethodnika.

   ^31I malo mu bija?e ?to je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova,
   nego se jo? o?eni Izebelom, kaeerju Etbaala, kralja sidonskog, i poee
   slu?iti Baalu i klanjati mu se;

   ^32Baalu podi?e ?rtvenik u Baalovu hramu ?to ga bija?e sagradio u
   Samariji.

   ^33Ahab je podigao i A?eru i ueinio druga zlodjela i razljutio Jahvu,
   Boga Izraelova, vi?e od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije
   njega.

   ^34Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz ?rtvu
   svoga prvorod-enca Abirama podigao je temelje, a uz ?rtvu svoga mezimca
   Seguba postavio je gradska vrata, po rijeei koju je Jahve rekao po
   svome sluzi Jo?ui, sinu Nunovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Ilija Ti?bijac, iz Ti?be Gileadske, reee Ahabu: "?ivoga mi Jahve,
   Boga Izraelova, komu slu?im, neaee ovih godina biti ni rose ni ki?e,
   osim na moju zapovijed."

   ^2Upuaeena mu je rijee Jahvina ovako:

   ^3"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je
   nasuprot Jordanu.

   ^4Pit aee? iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

   ^5Ode on i ueini po rijeei Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu,
   nasuprot Jordanu.

   ^6Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veeerom mesa; iz potoka je
   pio.

   ^7Ali poslije nekog vremena presu?i potok, jer nije bilo ki?e u svoj
   zemlji.

   ^8Tada Iliji dod-e rijee Jahvina:

   ^9"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam
   zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

   ^10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka
   je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reee: "Donesi mi
   malo vode u vreu da pijem!"

   ^11Kad je po?la da donese, on viknu za njom i reee joj: "Donesi mi i
   malo kruha u ruci!"

   ^12Ona odgovori: "?ivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peeena kruha,
   nemam do pregr?ti bra?na u aeupu i malo ulja u vreu. I evo kupim drva,
   pa aeu otiaei i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da
   umremo."

   ^13Ali joj Ilija reee: "Ni?ta se ne boj. Idi i uradi kako si rekla;
   samo najprije umijesi meni kolaeiae, pa mi donesi; a onda zgotovi za
   sebe i za svoga sina.

   ^14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U aeupu neaee bra?na nestati
   ni vre se s uljem neaee isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da ki?a
   padne na zemlju.'"

   ^15Ode ona i ueini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imado?e jela,
   ona, on i njen sin.

   ^16Bra?no se iz aeupa nije potro?ilo i u vreu nije nestalo ulja, po
   rijeei koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

   ^17Poslije ovih dogad-aja razbolio se sin domaaeiein i bolest se
   njegova jako pogor?ala, tako te u njemu nije ostalo daha.

   ^18Tada ona reee Iliji: "?to ja imam s tobom, eovjeee Bo?ji? Zar si
   do?ao k meni da me podsjeti? na moj grijeh i da mi usmrti? sina!"

   ^19On joj reee: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina narueja,
   odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i polo?i ga na svoju postelju.

   ^20Tada zavapi Jahvi i reee: "Jahve, Bo?e moj, zar zaista ?eli? udovicu
   koja me ugostila uvaliti u tugu umoriv?i joj sina?"

   ^21Zatim se tri puta pru?io nad djeeakom zazivajuaei Jahvu: "Jahve,
   Bo?e, ueini da se u ovo dijete vrati du?a njegova!"

   ^22Jahve je usli?io molbu Ilijinu, u dijete se vratila du?a i ono
   o?ivje.

   ^23Ilija ga uze, sid-e iz gornje sobe u kuaeu i dade ga njegovoj
   materi; i reee Ilija: "Evo, tvoj sin ?ivi!"

   ^24?ena mu reee: "Sada znam da si ti eovjek Bo?ji i da je rijee Jahvina
   u tvojim ustima istinita!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Pro?lo je mnogo vremena i rijee Jahvina bi upravljena treaee godine
   Iliji: "Idi, poka?i se Ahabu, jer ?elim pustiti ki?u na lice zemlje."

   ^2I ode Ilija da se poka?e Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala te?a,

   ^3pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao
   Jahve;

   ^4jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu
   proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom
   i pojio vodom.

   ^5I reee Ahab Obadiji: "Hajde, obiaei aeemo svu zemlju, sve izvore i
   sve potoke, mo?da aeemo naaei trave da saeuvamo u ?ivotu konje i mazge
   i da nam ne propadne stoka."

   ^6Podijelili su zemlju koju aee pretra?iti: Ahab je sam oti?ao jednim
   putem, a Obadija je po?ao sam drugim putem.

   ^7I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznav?i ga,
   pade nieice i reee: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!"

   ^8On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'"

   ^9Odgovori mu Obadija: "?to sam sagrije?io te slugu svojega predaje? u
   ruke Ahabu da me ubije?

   ^10?ivoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj
   gospodar nije slao da te tra?e. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je
   kraljevstvo i narod ?to te nisu na?li.

   ^11I sada mi nared-uje?: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!'

   ^12Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet aee te ne znam kamo, a
   ja aeu doaei i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nad-e, ubit aee me! A
   tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!

   ^13Zar nije poznato mome gospodaru ?to sam ueinio kad je ono Izebela
   poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u
   jednu spilju, i kruhom ih uzdr?avao i vodom.

   ^14I sada ti nared-uje?: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on
   aee me ubiti!"

   ^15Ilija mu odgovori: "?ivoga mi Jahve Sebaota, komu slu?im, jo? aeu mu
   se danas pokazati."

   ^16Obadija pod-e u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pod-e u
   susret Iliji.

   ^17Kad Ahab ugleda Iliju, reee mu: "Jesi li ti onaj koji upropa?aeuje?
   Izraela?"

   ^18Ilija odgovori: "Ne upropa?aeujem ja Izraela, nego ti i tvoja
   obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.

   ^19Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i eetiri stotine
   pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim."

   ^20Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.

   ^21Ilija pristupi svemu narodu i reee: "Dokle aeete hramati na obje
   strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega."
   A narod mu nije ni?ta odgovorio.

   ^22Ilija nastavi: "Ja sam jo? jedini ostao kao prorok Jahvin, a
   Baalovih je proroka eetiri stotine i pedeset.

   ^23Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku
   i stave na drva, ali neka ne podmeaeu ognja. Ja aeu spremiti drugoga
   junca i neaeu podmetati ognja.

   ^24Vi zazovite ime svoga boga, a ja aeu zazvati ime Jahvino: bog koji
   odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!"

   ^25Potom reee Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i
   poenite, jer vas je mnogo vi?e. Zazovite ime svoga boga, ali ne
   stavljajte ognja."

   ^26Oni uze?e junca koji je njima pripao i pripremi?e ga. Zazivali su
   ime Baalovo od jutra do podne govoreaei: "O Baale, usli?i nas!" Ali
   nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred
   ?rtvenikom koji su naeinili.

   ^27U podne im se Ilija naruga i reee: "Glasnije vieite, jer on je bog;
   zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; mo?da spava, pa ga treba
   probuditi!"

   ^28A oni okrenu?e vikati jo? glasnije i parati se no?evima i sulicama,
   kako je u njih obieaj, sve dok ih nije oblila krv.

   ^29Kad je pro?lo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo
   vrijeme da se prinese ?rtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora
   niti znaka da ih tkogod slu?a.

   ^30Tada Ilija reee svemu narodu: "Prid-ite k meni!" I sav mu narod
   pristupi. On popravi ?rtvenik Jahvin koji bija?e sru?en.

   ^31Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome
   je Bog rekao: "Izrael aee biti ime tvoje!"

   ^32I sagradi od toga kamenja ?rtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko
   ?rtvenika, ?irok da bi se mogle posijati dvije mjere p?enice.

   ^33Slo?i drva, rasijeee junca i stavi ga na drva.

   ^34Tada reee: "Napunite vodom eetiri vrea i izlijte na paljenicu i na
   drva!" Ueini?e tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponovi?e. Tada
   reee: "Ueinite i treaei put." Oni tako i treaei put.

   ^35Voda je tekla oko ?rtvenika i jarak se ispunio vodom.

   ^36Kad bija?e vrijeme da se prinese ?rtva, pristupi prorok Ilija i
   reee: "Jahve, Bo?e Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti
   Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj
   ueinio sve ovo.

   ^37Usli?i me, Jahve; usli?i me, da bi sav ovaj narod znao da si ti,
   Jahve, Bog i da aee? ti obratiti njihova srca."

   ^38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i pra?inu,
   eak i vodu u jarku isu?i.

   ^39Sav narod se upla?i, ljudi pado?e nieice i reko?e: "Jahve je Bog!
   Jahve je Bog!"

   ^40Ilija im reee: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne
   utekne!" I oni ih pohvata?e. Ilija ih odvede do potoka Ki?ona i ondje
   ih pobi.

   ^41Ilija reee Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer eujem ?umor ki?e."

   ^42Dok je Ahab oti?ao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh
   Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice med-u koljena.

   ^43Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode
   gore, pogleda i reee: "Ni?ta nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se
   sedam puta."

   ^44Ali sedmoga puta reee momak: "Eno se oblak, malen kao dlan eovjeeji,
   di?e od mora." Tada reee Ilija: "Idi, ka?i Ahabu: 'Upregni i silazi da
   te ki?a ne uhvati.'"

   ^45Odjednom se nebo zamraei od oblaka i vihora i pade jaka ki?a. Ahab
   se pope na kola i odveze u Jizreel.

   ^46Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasav?i se, otrea pred
   Ahabom sve do u blizinu Jizreela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ahab ispriea Izebeli sve ?to je Ilija ueinio i kako je maeem
   poubijao sve proroke.

   ^2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi ueine
   sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne ueinim s tvojim
   ?ivotom kao ?to si ti ueinio sa ?ivotom svakoga od njih!"

   ^3On se upla?i, ustade i ode da bi spasio ?ivot. Do?ao je u Beer ?ebu,
   koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.

   ^4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, za?elje
   umrijeti i reee: "Veae mi je svega dosta, Jahve! Uzmi du?u moju, jer
   nisam bolji od otaca svojih."

   ^5Zatim le?e i zaspa. Ali gle, and-eo ga taknu i reee mu: "Ustani i
   jedi."

   ^6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peeen kruh i
   vre vode. Jeo je i pio, pa opet legao.

   ^7Ali se and-eo Jahvin javi i drugi put, dotaee ga i reee: "Ustani i
   jedi, jer je pred tobom dalek put!"

   ^8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, i?ao je eetrdeset dana i
   eetrdeset noaei sve do Bo?je gore Horeba.

   ^9Ondje je u?ao u neku spilju i prenoaeio u njoj. I gle, eto k njemu
   rijeei Jahvine: "?to aee? ti ovdje, Ilija?"

   ^10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer
   su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sru?ili tvoje ?rtvenike i
   pobili maeem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni tra?e da i meni uzmu
   ?ivot."

   ^11Glas mu reee: "Izid-i i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo
   prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako sna?an da je drobio brda
   i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog
   vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

   ^12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije
   ognja ?apat laganog i blagog lahora.

   ^13Kad je to euo Ilija, zakri lice pla?tem, izid-e i stade na ulazu u
   peaeinu. Tada mu progovori glas i reee: "?to aee? ovdje, Ilija?"

   ^14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer
   su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sru?ili tvoje ?rtvenike i
   maeem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni tra?e da i meni
   oduzmu ?ivot."

   ^15Jahve mu reee: "Idi, vrati se istim putem u dama?eansku pustinju.
   Kad dod-e?, poma?i ondje Hazaela za kralja aramskog.

   ^16Poma?i Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i poma?i
   Elizeja, sina ?afatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

   ^17Koji utekne od maea Hazaelova, njega aee pogubiti Jehu; a tko utekne
   od Jehuova maea, njega aee pogubiti Elizej.

   ^18Ali aeu ostaviti u Izraelu sedam tisuaea, sve koljena koja se nisu
   savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala."

   ^19Ode on i na povratku naid-e na Elizeja, sina ?afatova, gdje ore:
   pred njim dvanaest jarmova, sam bija?e kod dvanaestoga. Ilija prod-e
   kraj njega i baci na nj svoj pla?t.

   ^20On ostavi volove, potrea za Ilijom i reee: "Dopusti mi da zagrlim
   svoga oca i majku, pa aeu poaei za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi,
   vrati se, jer ?to sam ti ueinio?"

   ^21On ga ostavi, uze jaram volova i ?rtvova ih. Volujskim jarmom skuha
   meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pod-e za Ilijom da ga
   poslu?uje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu
   trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati
   Samariju i udari na nju.

   ^2Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu

   ^3i reee mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje
   je, a ?ene tvoje i djeca ostaju tebi.'"

   ^4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru
   kralju! Tvoj sam ja sa svime ?to mi pripada."

   ^5Ali se glasnici vrati?e i reko?e: "Ovako ka?e Ben-Hadad i porueuje
   ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje ?ene i djecu.

   ^6Budi siguran da aeu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni aee
   pretra?iti tvoju kuaeu i kuaee tvojih sluga i stavit aee svoju ruku na
   sve ?to im se svidi i to aee odnijeti.'"

   ^7Izraelski kralj sazva sve starje?ine zemaljske i reee: "Promislite i
   pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Tra?i od mene moje ?ene i djecu,
   premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato."

   ^8Starje?ine mu i sav narod odgovori?e: "Nemoj poslu?ati! Nemoj
   pristati!"

   ^9Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru
   kralju: 'Sve ?to si prvi put tra?io od svoga sluge, ja aeu ueiniti, ali
   ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odo?e i odneso?e odgovor.

   ^10Tada mu Ben-Hadad poruei: "Neka mi bogovi ueine zlo i neka pridaju
   jo? toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede
   dobiju po pregr?t!"

   ^11Ali mu kralj izraelski odgovori: "Ka?e se: 'Neka se ne hvali koji se
   opasuje kao onaj koji se raspasuje!'"

   ^12A kad je Ben-Hadad to euo - upravo je pio s kraljevima pod ?atorima
   - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauze?e svoje
   polo?aje protiv grada.

   ^13Tada potra?i jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reee: "Ovako veli
   Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mno?tvo? Ja aeu ti ga danas evo predati
   u ruke i ti aee? spoznati da sam ja Jahve.'"

   ^14Ahab reee: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima
   pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko aee poeeti boj?" On
   odgovori: "Ti!"

   ^15Ahab izvr?i smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bija?e ih dvije
   stotine trideset i dva. Poslije njih izvr?io je smotru sve vojske svih
   Izraelaca. Bija?e ih sedam tisuaea.

   ^16Oni izid-o?e u podne, dok je Ben-Hadad pio u ?atorima sa trideset i
   dva kralja koji mu bijahu saveznici.

   ^17Momci pokrajinskih upravitelja izid-o?e prvi. Obavijesti?e
   Ben-Hadada: "Izi?li su ljudi iz Samarije."

   ^18On reee: "Ako su izi?li radi mira, pohvatajte ih ?ive; ako su izi?li
   u boj, opet ih uhvatite ?ive!"

   ^19Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izi?li iz grada,
   za njima je slijedila ostala vojska

   ^20i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bje?ali, a
   Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju
   zajedno s nekim konjanicima.

   ^21Tada je izi?ao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio
   Aramejcima te?ak poraz.

   ^22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reee mu: "Hajdemo! Ohrabri
   se i razmisli dobro ?to ti je einiti, jer aee dogodine aramejski kralj
   napasti na te."

   ^23Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i
   zato su bili jaei od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici,
   sigurno aeemo mi biti jaei od njih.

   ^24Ueinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto
   upravitelje.

   ^25Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio,
   toliko konja i toliko kola. Tada aeemo se pobiti s njima u ravnici, i
   sigurno aeemo ih nadvladati." On ih poslu?a i ueini tako.

   ^26Na poeetku godine Ben-Hadad podi?e Aramejce i pod-e na Afek da
   vojuje s Izraelom.

   ^27Izraelci se podigo?e i krenu?e protiv njih. I utabori?e se Izraelci
   pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.

   ^28Tada pristupi Bo?ji eovjek izraelskom kralju i reee: "Ovako veli
   Jahve: 'Zato ?to Aramejci ka?u za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog
   ravnica, ja aeu predati u tvoje ruke ovo silno mno?tvo da spoznate da
   sam ja Jahve'."

   ^29Sedam dana bijahu utaboreni jedni sueelice drugima. Sedmoga dana
   zametnu se boj i Izraelci poubija?e Aramejce, stotinu tisuaea pje?aka u
   jedan jedini dan.

   ^30Ostatak pobje?e u Afek, u grad, ali se sru?i zidina na dvadeset i
   sedam tisuaea ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je
   prelazio iz jednog skrovi?ta u drugo.

   ^31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo euli da su izraelski
   kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko
   svojih glava, pa izad-imo pred kralja izraelskog: mo?da aee ti
   po?tedjeti ?ivot."

   ^32I sveza?e kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava.
   Oti?li su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad ka?e:
   'Ostavi me na ?ivotu!'" On odgovori: "Je li jo? ?iv? On je moj brat."

   ^33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i po?urili se da ga uhvate za rijee
   govoreaei: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite
   ga!" Ben-Hadad dod-e i on ga uze na kola.

   ^34Ben-Hadad reee mu tada: "Vratit aeu ti gradove koje je moj otac uzeo
   tvome ocu; stajat aee ti na raspolaganju eetvrti u Damasku, kao ?to ih
   je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab
   sklopi s njime savez i otpusti ga.

   ^35Neki od proroekih sinova reee po Jahvinoj zapovijedi svome drugu:
   "Udari me!" Ali eovjek ne htjede da ga tuee.

   ^36Tada mu onaj reee: "Buduaei da nisi slu?ao glasa Jahvina, evo, kad
   ode? od mene, lav aee te razderati." Tek ?to se udaljio od njega,
   naid-e na lava koji ga razdera.

   ^37Prorok nad-e drugoga eovjeka i reee: "Udari me!" Eovjek ga izudara i
   izrani.

   ^38Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oeiju navuee povez da
   ga ne prepoznaju.

   ^39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izi?ao u boj,
   kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog eovjeka
   govoreaei: 'Euvaj ovoga eovjeka! Ako nestane, tvoj aee ?ivot biti za
   njegov ?ivot, ili aee? platiti srebrni talenat.'

   ^40I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu
   reee kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!"

   ^41Nato onaj odmah ukloni povez s oeiju i kralj izraelski vidje da je
   to jedan od proroka.

   ^42A on reee kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduaei da si pustio da ti iz
   ruke utekne eovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj aee ?ivot biti za
   njegov ?ivot, tvoj narod za njegov narod.'"

   ^43I kralj izraelski ode svojoj kuaei, mrk i srdit, i ud-e u Samariju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Nakon tih dogad-aja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd
   kraj palaee Ahaba, kralja samarijskog,

   ^2i Ahab ovako reee Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za
   povrtnjak jer je blizu moje kuaee. Ja aeu ti dati za nj bolji vinograd,
   ili, ako to ?eli?, dat aeu ti novca koliko vrijedi."

   ^3Ali Nabot reee Ahabu: "Jahve me saeuvao od toga da ti ustupim ba?tinu
   svojih otaca!"

   ^4Ahab se vrati kuaei mrk i ljutit zbog rijeei koju mu je Nabot
   Jizreelac rekao: "Ne dam ti ba?tine svojih otaca." Legao je na postelju
   i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.

   ^5Dod-e mu njegova ?ena Izebela i reee: "Za?to si zlovoljan i ne mari?
   za hranu?"

   ^6On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi
   svoj vinograd za novac, ili, ako ti je dra?e, dat aeu ti drugi vinograd
   za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"

   ^7Tada mu ?ena Izebela reee: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad
   Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja aeu ti pribaviti
   vinograd Nabota Jizreelca."

   ^8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeeati ih kraljevskim peeatom.
   Pisma je poslala starje?inama i glavarima Nabotovim sugrad-anima.

   ^9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na
   eelo naroda.

   ^10Postavite prema njemu dva nitkova koji aee ga optu?iti: 'Proklinjao
   si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

   ^11I ueini?e ljudi Nabotova grada, starje?ine i glavari, kako im je
   Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.

   ^12Proglasi?e post i Nabota postavi?e na eelo naroda.

   ^13Tada dod-o?e dva nitkova, sjedo?e mu nasuprot i optu?i?e Nabota pred
   narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedo?e Nabota
   izvan grada, zasu?e ga kamenjem i on pogibe.

   ^14Zatim poruei?e Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."

   ^15Po?to je Izebela eula da je Nabot kamenovan i da je umro, reee
   Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd ?to ti ga Nabot Jizreelac ne
   htjede ustupiti za novac. Nabot vi?e nije ?iv, on je mrtav."

   ^16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i sid-e u vinograd
   Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

   ^17Tada bi upuaeena rijee Jahvina Iliji Ti?bijcu:

   ^18"Ustani i sid-i u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno
   ga u vinogradu Nabotovu u koji je si?ao da ga zaposjedne.

   ^19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli
   Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat aee psi i
   tvoju.'"

   ^20Ahab reee Iliji: "Nad-e li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori:
   "Nad-oh te, jer si se prodao da eini? ?to je zlo u oeima Jahvinim.

   ^21Evo, tek ?to nisam navukao na te nesreaeu. Pomest aeu tvoje
   potomstvo, istrijebiti Ahabu sve ?to mokri uza zid, robove i
   slobodnjake u Izraelu.

   ^22Ueinit aeu s tvojom kuaeom kao s kuaeom Jeroboama, sina Nebatova, i
   s kuaeom Ba?e, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na
   grijeh.

   ^23I nad Izebelom reee Jahve: psi aee pro?drijeti Izebelu na
   Jizreelskom polju.

   ^24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi aee ga izjesti, a tko umre
   u polju, pojest aee ga ptice nebeske."

   ^25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da eini ?to je zlo u
   oeima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova ?ena Izebela.

   ^26Einio je vrlo odvratna djela: i?ao je za idolima ba? kao ?to su
   einili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.

   ^27Kad je Ahab euo te rijeei, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet
   na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo i?ao tiho
   jecajuaei.

   ^28Tada dod-e rijee Jahvina Iliji Ti?bijcu:

   ^29"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduaei da se tako
   ponizio preda mnom, neaeu zla pustiti za njegova ?ivota; u vrijeme
   njegova sina pustit aeu zlo na kuaeu njegovu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmed-u Aramejaca i
   Izraela.

   ^2Treaee godine Jo?afat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.

   ^3Kralj Izraela reee svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead
   na?? A mi ne poduzimamo ni?ta da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

   ^4Zatim reee Jo?afatu: "Hoaee? li poaei sa mnom na Ramot Gilead?"
   Jo?afat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i
   tvoj, moji konji ?to i tvoji."

   ^5Tada Jo?afat reee kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s
   Jahvom."

   ^6Tada kralj izraelski sakupi oko eetiri stotine proroka i upita ih:
   "Mogu li zavoj?titi na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni
   odgovori?e: "Idi, jer aee ga Jahve predati kralju u ruke."

   ^7Ali Jo?afat upita: "Ima li ovdje jo? koji prorok Jahvin da i njega
   upitamo?"

   ^8Kralj izraelski odgovori Jo?afatu: "Ima jo? jedan eovjek preko koga
   bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ni?ta
   dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jo?afat reee: "Neka
   kralj ne govori tako!"

   ^9Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reee mu: "Br?e dovedi
   Jimlina sina Miheja."

   ^10Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat sjedili su svaki na svome
   prijestolju, u sveeanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci
   proricali pred njima.

   ^11Kenaanin sin Sidkija napravi sebi ?eljezne rogove i reee: "Ovako
   govori Jahve: 'Njima aee? nabosti sve Aramejce dok ih ne uni?ti?'."

   ^12Tako su i svi drugi proroci proricali govoreaei: "Idi na Ramot
   Gilead i uspjet aee?: Jahve aee ga predati kralju u ruke."

   ^13Glasnik koji bija?e oti?ao da zove Miheja reee mu: "Eno, svi proroci
   slo?no prorieu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu
   uspjeh!"

   ^14Ali Mihej odvrati: "?ivoga mi Jahve, govorit aeu ono ?to mi Jahve
   ka?e!"

   ^15Kad dod-e pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pod-em u rat na
   Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pod-i! Uspjet aee?:
   Jahve aee ga dati u ruke kraljeve."

   ^16Ali mu kralj reee: "Koliko aeu te puta zaklinjati da mi ka?e? samo
   istinu u Jahvino ime?"

   ^17Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez
   pastira. I Jahve veli: 'Nemaju vi?e gospodara, neka se u miru kuaei
   vrate.'"

   ^18Tada izraelski kralj reee Jo?afatu: "Nisam li ti rekao da mi neaee
   proreaei dobro nego zlo!"

   ^19A Mihej reee: "Zato euj rijee Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na
   svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska staja?e zdesna i slijeva.

   ^20Jahve upita: 'Tko aee zavesti Ahaba da otid-e i padne u Ramot
   Gileadu?' Jedan reee ovo, drugi ono.

   ^21Tada ud-e jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja aeu ga', reee,
   'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'

   ^22On odgovori: 'Izaaei aeu i bit aeu la?ljiv duh u ustima svih
   njegovih proroka.' Jahve reee: 'Ti aee? ga zavesti. I uspjet aee?. Idi
   i ueini tako!'

   ^23Tako je, evo, Jahve stavio la?ljiva duha u usta svih ovih tvojih
   proroka, ali ti Jahve navje?aeuje zlo."

   ^24Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
   pitajuaei: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

   ^25Mihej odgovori: "Vidjet aee? onoga dana kad bude? bje?ao iz sobe u
   sobu da se sakrije?."

   ^26Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom
   zapovjedniku Amonu i kraljeviaeu Joa?u.

   ^27Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i dr?ite ga na
   suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

   ^28Mihej reee: "Ako se doista sretno vrati?, onda Jahve nije govorio iz
   mene." I nadoda: "Eujte, svi puci!"

   ^29Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat krenu?e na Ramot Gilead.

   ^30Izraelski kralj reee Jo?afatu: "Ja aeu se preobuaei i onda uaei u
   boj, ali ti ostani u svojoj odjeaei!" Izraelski se kralj preobuee i
   pod-e u boj.

   ^31Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni
   na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

   ^32Kad zapovjednici bojnih kola ugleda?e Jo?afata, reko?e: "To je kralj
   izraelski!" I krenu?e u boj prema njemu. A Jo?afat povika.

   ^33A kad zapovjednici bojnih kola vidje?e da to nije izraelski kralj,
   okrenu?e se od njega.

   ^34Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmed-u nabora
   pojasa i oklopa. Kralj reee vozaeu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi
   nije dobro."

   ^35Boj je onoga dana bio sve ?e?aei, ali se kralj dr?ao uspravno na
   bojnim kolima prema Aramejcima. A naveeer umrije. Krv se iz rane izlila
   u kola.

   ^36O zalasku suneevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u
   svoju zemlju!

   ^37Kralj je poginuo!" Oti?li su u Samariju i pokopali kralja u
   Samariji.

   ^38Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu
   krv i bludnice se ondje kupale, po rijeei koju je rekao Jahve.

   ^39Ostala povijest Ahabova, sve ?to je ueinio, o kuaei od bjelokosti, o
   svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi
   Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^40Ahab je poeinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se
   mjesto njega.

   ^41Jo?afat, sin Asin, postade kraljem Judeje eetvrte godine kraljevanja
   Ahaba, kralja izraelskoga.

   ^42Jo?afatu bija?e trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je
   dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je
   kaei ?ilhijeva.

   ^43I?ao je sasvim putem oca Ase, ne skreaeuaei s njega, nego eineaei
   ?to je pravo u oeima Jahvinim.

   ^44Samo, uzvi?ice nisu bile uklonjene, narod je jo? prinosio klanice i
   kad-enice na uzvi?icama.

   ^45Jo?afat je bio u miru s izraelskim kraljem.

   ^46Ostala povijest Jo?afatova, pothvati koje je izveo i kako je
   vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^47Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se odr?ale iz
   vremena njegova oca Ase.

   ^48Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.

   ^49Kralj Jo?afat sagradi tar?i?ko brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali
   nije oti?lo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

   ^50Tada Ahazja, sin Ahabov, reee Jo?afatu: "Neka moje sluge pod-u s
   tvojim slugama na lad-ama." Ali Jo?afat to ne prihvati.

   ^51Jo?afat poeinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga
   praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

   ^52Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste
   godine Jo?afatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad
   Izraelom.

   ^53On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i
   putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio
   Izraela na grijeh.

   ^54Slu?io je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga
   Izraelova, sasvim onako kako je einio njegov otac.
     __________________________________________________________________

2 Kings
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela.

   ^2Kako Ahazja bija?e pao preko prozorske re?etke svoje gornje odaje u
   Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reee: "Idite, pitajte
   Baal Zebuba, boga ekronskog, hoaeu li ozdraviti od ove bolesti."

   ^3Ali je And-eo Jahvin rekao Iliji Ti?bijcu: "Ustani! Idi u susret
   glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te
   se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?'

   ^4I zato veli Jahve ovako: 'Neaee? siaei s postelje u koju si se popeo;
   sigurno aee? umrijeti.'" I ode Ilija.

   ^5Glasnici se vrati?e k Ahazji, a on im reee: "Kako to da ste se veae
   vratili?"

   ^6Oni mu odgovori?e: "Sreo nas neki eovjek i rekao nam: 'Idite, vratite
   se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar
   nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu
   ekronskom? Zato neaee? siaei s postelje na koju si se popeo, nego aee?
   umrijeti.'"

   ^7On ih upita: "Kakav bija?e na oei taj eovjek koji vas je sreo i rekao
   vam te rijeei?"

   ^8A oni mu odgovori?e: "Bio je to eovjek u ko?uhu i s ko?nim pojasom
   oko bedara." On reee: "To je Ilija Ti?bijac!"

   ^9Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu
   i, na?av?i ga gdje sjedi na vrhu brijega, reee mu: "Eovjeee Bo?ji!
   Kralj je naredio: Sid-i!"

   ^10Ilija odgovori i reee pedesetniku: "Ako sam eovjek Bo?ji, neka oganj
   sid-e s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se
   spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

   ^11Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj,
   kad dod-e, reee mu: "Eovjeee Bo?ji! Kralj je ovo zapovjedio: Br?e
   sid-i!"

   ^12Ilija odgovori i reee mu: "Ako sam eovjek Bo?ji, neka sid-e oganj s
   neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i
   proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu.

   ^13Kralj posla opet treaeega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treaei
   pedesetnik dod-e, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako:
   "Eovjeee Bo?ji! Neka bude dragocjen u tvojim oeima moj ?ivot i ?ivot
   ovih pedeset tvojih slugu!

   ^14Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom
   pedesetoricom; ali sada neka barem moj ?ivot bude dragocjen u tvojim
   oeima!"

   ^15And-eo Jahvin reee Iliji: "Sid-i s njim, ne boj se!" On ustade i
   sid-e s njim pred kralja

   ^16i reee mu: "Ovako veli Jahve: zato ?to si slao glasnike Baal Zebubu,
   bogu ekronskom, po savjet, neaee? siaei s postelje na koju si se popeo,
   nego aee? umrijeti."

   ^17I umrije po rijeei Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov
   brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jo?afata,
   judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova.

   ^18Ostala povijest Ahazje, sve ?to je ueinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Evo ?to se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija
   i Elizej po?li iz Gilgala.

   ^2I reee Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve ?alje do Betela."
   Elizej odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neaeu ostaviti!" I
   sid-o?e do Betela.

   ^3A proroeki sinovi koji su boravili u Betelu izid-o?e Elizeju u susret
   i reko?e mu: "Zna? li da aee danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad
   tvoje glave?" On reee: "I ja to znam; tiho!"

   ^4Ilija mu reee: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve ?alje do
   Jerihona." Ali on odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neaeu
   ostaviti!" I ud-o?e u Jerihon.

   ^5Proroeki sinovi koji su ?ivjeli u Jerihonu prid-o?e Elizeju i reko?e
   mu: "Zna? li da aee danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje
   glave?" On reee: "I ja to znam; tiho!"

   ^6Ilija mu reee: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve ?alje do Jordana." Ali
   on odgovori: "?ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neaeu ostaviti!" I tako
   pod-o?e obojica.

   ^7I pedeset proroekih sinova pod-e i zaustavi se podalje, dok su se
   njih dvojica zadr?ala na obali Jordana.

   ^8Tada Ilija uze svoj ogrtae, smota ga i udari njime po vodi, a voda se
   razdijeli na dvije strane. I obojica prijed-o?e po suhu.

   ^9A kad prijed-o?e, Ilija aee Elizeju: "Tra?i ?to da ti jo? ueinim
   prije nego ?to budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi
   u dio padne obilje tvoga duha!"

   ^10Ilija odgovori: "Mnogo tra?i?: ako me bude? vidio kad budem uznesen
   ispred tebe, bit aee ti tako; ako pak ne bude? vidio, neaee ti biti."

   ^11I dok su tako i?li i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji
   stado?e med-u njih i Ilija u vihoru uzid-e na nebo.

   ^12Elizej je gledao i vikao: "Oee moj, oee moj! Kola Izraelova i
   konjanici njegovi!" I vi?e ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i
   razdera ih nadvoje.

   ^13I podi?e Ilijin pla?t, koji bija?e pao s njega, te se vrati i
   zaustavi se na obali Jordana.

   ^14Uze onda Ilijin pla?t i udari po vodi govoreaei: "Gdje je Jahve, Bog
   Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej
   prijed-e.

   ^15Proroeki su sinovi to sa strane vidjeli pa reko?e: "Duh je Ilijin
   poeinuo na Elizeju!" I krenu?e mu u susret, baci?e se pred njim na
   zemlju

   ^16i reko?e mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im
   da idu tra?iti tvoga gospodara; mo?da ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio
   na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne ?aljite nikoga."

   ^17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reee im: "Po?aljite!" I
   posla?e pedesetoricu; tra?ili su ga tri dana, ali ga nisu na?li.

   ^18Vrati?e se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reee: "Nisam
   li vam rekao: 'Nemojte iaei!'"

   ^19Ljudi iz grada reko?e Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to mo?e
   vidjeti i na? gospodar, ali je voda lo?a i zemlja neplodna."

   ^20On reee: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je
   doneso?e.

   ^21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reee: "Ovako govori Jahve:
   'Ozdravljam ovu vodu. Neaee od nje vi?e biti ni smrti ni neplodnosti.'"

   ^22I voda postade zdrava i takva je do dana?njeg dana, po rijeei koju
   je izrekao Elizej.

   ^23Odatle je uza?ao u Betel. Dok je i?ao putem, djeeaci bijahu izi?li
   iz grada i rugahu mu se govoreaei: "Hodi, aeelo! Hodi, aeelo!"

   ^24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah izid-o?e
   dva medvjeda iz ?ume i rastrga?e eetrdeset i dvoje djece.

   ^25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste
   godine Jo?afatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.

   ^2Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati,
   jer je uklonio Baalov stup ?to ga bija?e podigao njegov otac.

   ^3Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio
   Izraela; i nije odstupao od njega.

   ^4Me?a, kralj moapski, bio je stoear i slao je izraelskom kralju u
   danak stotinu tisuaea janjaca i vunu od stotine tisuaea ovnova.

   ^5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog
   kralja.

   ^6U to je ba? vrijeme kralj Joram izi?ao iz Samarije i izvr?io smotru
   svih Izraelaca.

   ^7Zatim je porueio judejskom kralju Jo?afatu: "Moapski se kralj pobunio
   protiv mene. Hoaee? li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj
   odgovori: "Hoaeu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i
   tvoji konji."

   ^8I doda: "Kojim aeemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku
   pustinju."

   ^9I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem
   edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode eetama ni stoci koja
   je i?la za njima.

   ^10Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da
   ih preda u ruke Moapcima!"

   ^11Ali Jo?afat reee: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega
   posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmed-u slugu izraelskoga
   kralja: "Ovdje je Elizej, sin ?afatov, koji je lijevao vodu na Ilijine
   ruke."

   ^12Jo?afat reee: "U njega je rijee Bo?ja." I kralj izraelski, kralj
   judejski i kralj edomski odo?e Elizeju.

   ^13A Elizej reee kralju izraelskom: "?to ja imam s tobom? Potra?i
   proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu:
   "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima."

   ^14Elizej uzvrati: "Tako mi ?ivoga Jahve Sebaota, komu slu?im, kad ne
   bih gledao na judejskog kralja Jo?afata, ne bih ti obraaeao pa?nje niti
   bih te pogledao.

   ^15Sada mi dovedite sviraea." I dok je glazbenik svirao, sid-e ruka
   Jahvina nada nj.

   ^16I on reee: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.

   ^17Jer ovako veli Jahve: neaeete osjetiti vjetra niti aeete vidjeti
   da?da, a ova aee se dolina napuniti vodom. I pit aeete vi, va? marva i
   va?a stoka.'

   ^18Ali to jo? nije ni?ta u oeima Jahve: on aee predati Moab u va?e
   ruke.

   ^19Vi aeete zauzeti sve utvrd-ene gradove, posjeaei sve plodno drveaee,
   zatrpati sve izvore i opusto?iti najbolja polja: kamenjem aeete ih
   zasijati."

   ^20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi ?rtva, dod-e voda od
   Edoma i preplavi svu okolinu.

   ^21Kad su Moapci euli da su kraljevi do?li s njima ratovati, pozva?e
   sve koji bijahu sposobni za oru?je i postavi?e ih na granicu.

   ^22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima
   se sa strane voda ueini crvenom kao krv.

   ^23I reko?e: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi med-usobno pobili i
   jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!"

   ^24Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digo?e se Izraelci i
   potuko?e Moapce, tako te ovi pobjego?e pred njima. A Izraelci pojuri?e
   da dotuku Moapce.

   ^25Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da
   ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveaee. Konaeno, ostao
   je samo grad Kir Hare?et; praaeari su ga opkolili i tukli ga.

   ^26Kada je moapski kralj vidio da neaee izdr?ati bitku, uze sa sobom
   sedam stotina ljudi naoru?anih maeevima, poku?a se probiti i doaei do
   kralja edomskog, ali ne uspje.

   ^27Tada uze svoga sina prvenca, koji ga ima?e naslijediti, i prinese ga
   kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odo?e od
   njih i vrati?e se u svoju zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 ?ena jednoga od proroekih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga,
   moj mu?, umro je; a zna? da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je do?ao
   vjerovnik da mi uzme oba sina i ueini ih svojim robovima."

   ^2Elizej joj reee: "?to ti mogu ueiniti! Reci mi ?to ima? u kuaei?" Ona
   odgovori: "Tvoja slu?kinja nema ni?ta u kuaei, osim vrea ulja."

   ^3Tada joj reee: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova,
   ali neka ih ne bude premalo!

   ^4Zatim se vrati kuaei, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i
   nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu."

   ^5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni
   su joj dodavali sudove, a ona ih punila.

   ^6I kad se sudovi napuni?e, reee ona svome sinu: "Dodaj mi jo? jedan
   sud!" Ali joj on odgovori: "Nema vi?e sudova." I ulje stade.

   ^7Ona ode i kaza eovjeku Bo?jem, a on joj reee: "Idi, prodaj ulje i
   podmiri svoj dug, a od ostatka ?ivjet aee? ti i tvoji sinovi!"

   ^8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza ?unam. A ?ivjela ondje ugledna
   ?ena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolaza?e onuda, uvratio
   bi se k njoj na jelo.

   ^9Ona reee svome mu?u: "Evo, znam i vidim da je svet onaj eovjek Bo?ji
   ?to prolazi ovuda.

   ^10Naeinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol,
   stolicu i svjetiljku: kad dod-e k nama, povuaei aee se onamo."

   ^11Jednoga dana dod-e on onamo, povuee se u gornju sobu i poeinu ondje.

   ^12Reee zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu ?unamku!" On je pozva te
   ona stade preda nj.

   ^13I jo? mu reee: "Ka?i joj: 'Lijepo se brine? za nas. ?to mo?emo
   ueiniti za te? Treba li reaei rijee za te kralju ili vojskovod-i?'" Ali
   ona odgovori: "Ja ?ivim usred svoga naroda."

   ^14On nastavi: "Dakle, ?to da ueinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto,
   nema sina, a mu? joj je vreme?an."

   ^15A on reee: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza.

   ^16"Dogodine u ovo doba", reee joj, "zagrlit aee? sina u narueju." A
   ona reee: "Ne, gospodaru moj, ne varaj slu?benice svoje!"

   ^17Ali je ?ena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono
   doba, kako joj je rekao Elizej.

   ^18Djeeak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod ?etelaca.

   ^19I potu?i se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom
   momku da ga odnese majci.

   ^20On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao
   do podne i onda umrije.

   ^21Ona tada ode gore i polo?i ga u postelju Bo?jega eovjeka. Izi?la je
   zatim i zakljueala vrata.

   ^22Potom je pozvala svoga mu?a i rekla: "Po?alji mi jednoga od momaka i
   jednu magaricu; otreat aeu do eovjeka Bo?jeg i vratit aeu se."

   ^23On je upita: "Za?to da danas pod-e? k njemu? Nije ni mlad-ak niti je
   subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!"

   ^24Po?to joj je momak osamario magaricu, ona aee mu: "Povedi i pod-i!
   Ne zadr?avaj me na putu, osim ako ti naredim."

   ^25Ode ona i dod-e k eovjeku Bo?jem, na goru Karmel. Kada je eovjek
   Bo?ji ugleda izdaleka, reee svome momku Gehaziju: "Evo one ?unamke.

   ^26Otrei pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti mu? dobro? Je li ti
   dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo."

   ^27Kada je stigla do eovjeka Bo?jega na gori, obujmi mu noge. Gehazi
   pristupi da je odmakne, ali mu eovjek Bo?ji reee: "Pusti je jer joj je
   du?a ojad-ena. Jahve mi krije, nije mi ni?ta objavio."

   ^28A ona reee: "Zar sam ja tra?ila sina od svoga gospodara? Nisam li ti
   govorila da me ne zavarava??"

   ^29On tada reee Gehaziju: "Opa?i se, uzmi u ruku moj ?tap pa idi! Ako
   koga susretne?, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj
   mu. Moj ?tap polo?i na djeeaka."

   ^30Ali djeeakova majka reee: "?ivota mi Jahvina i tvoga, neaeu te
   ostaviti!" On tada ustade i pod-e za njom.

   ^31Gehazi je oti?ao prije njih i polo?io ?tap na djeeaka, ali ne bje?e
   ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djeeak se nije
   probudio."

   ^32Elizej ud-e u kuaeu i nad-e djeeaka gdje mrtav le?i na njegovoj
   postelji.

   ^33U?av?i, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.

   ^34Zatim se pope na postelju, le?e na djeeaka, polo?i svoja usta na
   njegova usta, svoje oei na njegove oei, svoje ruke na njegove ruke;
   disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeeakovo.

   ^35Potom ustade i pro?eta se po kuaei tamo-amo, zatim se opet pope i
   disa?e nad njim. A djeeak tada kihnu sedam puta i otvori oei.

   ^36I zovnu Elizej Gehazija i reee: "Pozovi tu ?unamku." On je pozva.
   Kad je stigla preda nj, reee joj: "Uzmi svoga sina."

   ^37Ona, u?av?i, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze
   svoga sina te izid-e.

   ^38Elizej se vrati u Gilgal, a bija?e glad u zemlji. I kad su proroeki
   sinovi sjedili pred njim, reee svome momku: "Stavi veliki lonac na
   vatru i skuhaj jelo sinovima proroekim."

   ^39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nad-e divlju poviju?u
   i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u
   lonac, jer nije znao kakvi su.

   ^40Usu?e ljudima da jedu. Ali kad su poeeli jesti, povika?e: "Eovjeee
   Bo?ji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.

   ^41Tada aee Elizej: "Donesite bra?na!" I baci ga u lonac i reee:
   "Uspite ljudima neka jedu!" I ni?ta vi?e nije bilo ?tetno u loncu.

   ^42Neki eovjek do?ao iz Baal ?ali?e i donio eovjeku Bo?jem kruh od
   prvina, dvadeset jeemenih hljebova i ka?e u torbi. A on zapovjedi: "Daj
   ljudima neka jedu!"

   ^43Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu
   ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve:
   'Jest aee i preostat aee.'"

   ^44I postavi on pred njih. I jedo?e i jo? preosta, prema rijeei
   Jahvinoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Naaman, vojskovod-a aramskoga kralja, bija?e ugledan eovjek i
   po?tovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu
   Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bje?e gubav.

   ^2Jednom su Aramejci oti?li u pljaeku i na podrueju izraelskom zarobili
   mladu djevojku, koja je zatim slu?ila ?eni Naamanovoj.

   ^3Ona reee svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio
   proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!"

   ^4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla
   djevojka koja je do?la iz zemlje izraelske."

   ^5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja aeu poslati pismo kralju
   izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; ?est tisuaea
   zlatnih ?ekela i deset sveeanih haljina.

   ^6I predade kralju izraelskom pismo ?to kaziva?e: "Uz pismo koje ti
   sti?e, ?aljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeei? od gube."

   ^7Kad je izraelski kralj proeitao pismo, razdera haljine na sebi i
   reee: "Zar sam ja Bog da mogu usmraeivati i o?ivljavati te ga ovaj
   ?alje k meni da ga izlijeeim od njegove gube? Gledajte samo kako tra?i
   povoda da me napadne!"

   ^8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi
   odjeaeu, poruei kralju: "Za?to si razderao haljine svoje? Neka onaj
   samo dod-e k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu."

   ^9I tako Naaman sti?e sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima
   Elizejeve kuaee.

   ^10A Elizej poruei dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i
   tijelo aee ti opet biti eisto."

   ^11Naaman se naljuti i pod-e govoreaei: "Gle, ja mi?ljah, iziaei aee
   preda me, zazvat aee ime Jahve, Boga svoga, stavit aee ruku na bolesno
   mjesto i odnijeti mi gubu.

   ^12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda
   izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem eist?"
   Okrenu se i ode odande ljutit.

   ^13Ali mu pristupi?e sluge njegove i reko?e: "Oee moj, da ti je prorok
   odredio i te?e, zar ne bi ueinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj
   se, i bit aee? eist.'"

   ^14I tako sid-e, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeei eovjeka
   Bo?jega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oeistio se!

   ^15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, ud-e, stade preda nj i
   reee mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu.
   Zato te molim, primi dar od svoga sluge."

   ^16Ali on odgovori: "Tako mi ?ivog Jahve, komu slu?im, ne primam."
   Naaman navaljiva?e da primi, ali on ne htjede.

   ^17Tada Naaman reee: "Dobro, kad neaee?. Ali barem dopusti da meni,
   tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer
   sluga tvoj neaee vi?e prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima
   nego samo Jahvi.

   ^18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pod-e u hram
   Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i
   ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj ein sluzi tvome."

   ^19A on mu reee: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijed-e dio puta.

   ^20Gehazi, momak Elizeja, Bo?jega eovjeka, pomisli: "Moj je gospodar
   po?tedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ni?ta od onoga ?to mu je
   ponudio. Tako mi ?ivog Jahve, potreat aeu ja za njim i uzet aeu ?togod
   od njega."

   ^21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim
   trei, skoei mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?"

   ^22On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar ?alje me da ti ka?em: upravo su
   stigla dva mladiaea iz Efrajimove gore, dvojica od proroekih sinova.
   Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine."

   ^23Naaman reee: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljiva?e da uzme. I
   zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih
   dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.

   ^24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih
   u kuaei. Zatim otpusti ljude i oni odo?e.

   ^25Kad je do?ao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle,
   Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio."

   ^26Ali Elizej reee: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko si?ao sa
   svojih kola te izi?ao preda te? Sad si primio srebro, pa mo?e? kupiti
   maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i slu?kinje.

   ^27Ali aee se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo
   zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Proroeki sinovi reko?e Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.

   ^2Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i
   naeinimo sebi ondje prebivali?te." On odgovori: "Idite."

   ^3Jedan od njih reee mu: "Udostoj se poaei sa svojim slugama." On
   odgovori: "Hoaeu."

   ^4I pod-e s njima. Kad su stigli do Jordana, uze?e sjeaei drva.

   ^5A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on
   povika: "Jao, gospodaru! I jo? je bila posud-ena!"

   ^6A eovjek Bo?ji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada
   on odsijeee komad drveta, baci ga na ono mjesto i ueini da sjekira
   ispliva.

   ^7I reee: "Izvadi je!" I eovjek pru?i ruku te je uze.

   ^8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim
   easnicima i rekao: "Podignite ?atore na tom mjestu."

   ^9Ali Elizej poruei izraelskom kralju: "Euvaj se onoga mjesta jer su se
   Aramejci ondje utaborili."

   ^10I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao eovjek
   Bo?ji. On je upozoravao i kralj se euvao; a bilo je to vi?e puta.

   ^11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje
   easnike te ih upita: "Neaeete li mi reaei tko od na?ih dr?i s kraljem
   Izraelovim?"

   ^12Jedan od easnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok
   Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeei koje kazuje? u svojoj
   spavaonici."

   ^13On reee: "Idite i pogledajte gdje je, pa aeu veae poslati da ga
   uhvate." I javi?e mu: "Eno ga u Dotanu."

   ^14Tada kralj posla onamo konje, kola i jake eete. Oni stigo?e noaeu i
   opkoli?e grad.

   ^15Ujutro, ustav?i, eovjek Bo?ji izid-e, a to oko grada stoji vojska s
   konjima i kolima! Njegov mu momak reee: "Ah, gospodaru moj, ?to nam je
   einiti?"

   ^16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima vi?e s nama nego s njima."

   ^17I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oei da vidi!" I Jahve
   otvori oei momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim
   konjima i kolima!

   ^18Kad su Aramejci si?li prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi:
   "Udari sljepoaeom ove ljude!" I na rijee Elizejevu udari ih sljepoaeom.

   ^19Elizej im reee: "Nije ovo put i nije ovo grad. Pod-ite za mnom, ja
   aeu vas odvesti eovjeku koga tra?ite." Ali ih odvede u Samariju.

   ^20Kad su ulazili u Samariju, Elizej reee: "Jahve, otvori ovima oei da
   progledaju." Jahve im otvori oei i oni vidje?e da su usred Samarije!

   ^21Kad ih vidje kralj Izraela, reee Elizeju: "Treba li ih poubijati,
   oee moj?"

   ^22A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar aee? ubiti one koje nisi zarobio
   svojim lukom i maeem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka
   se vrate svome gospodaru."

   ^23Kralj im priredi veliku gozbu. Po?to su jeli i pili, otpusti ih. I
   vrati?e se svome gospodaru. I tako aramejski pljaeka?i nisu vi?e
   zalazili na izraelsko tlo.

   ^24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju
   vojsku i uzad-e i opkoli Samariju.

   ^25I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je
   magareaea glava stajala osamdeset ?ekela srebra, a eetvrt kaba
   golubinje neeisti pet ?ekela srebra.

   ^26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu ?ena vikne: "Pomozi,
   gospodaru kralju!"

   ^27On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako aeu ti ja pomoaei? Neeim s
   gumna ili iz tijeska?"

   ^28Jo? joj kralj reee: "?to ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je ?ena
   rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra aeemo pojesti
   moga!'

   ^29Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga
   sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina."

   ^30Kada je kralj euo rijeei te ?ene, razdrije na sebi haljine. I kad je
   i?ao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.

   ^31I reee tada kralj: "Neka mi Bog ueini ovo zlo i doda drugo ako glava
   Elizeja, sina ?afatova, ostane danas na njegovim ramenima!"

   ^32Elizej sjedio u svojoj kuaei i starje?ine sjedile s njim. Kralj je
   ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reee starje?inama, prije nego
   ?to je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnieki sin
   naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata
   i odbijte ga od vrata. Ne euje li se topot koraka njegova gospodara za
   njim?"

   ^33Dok im je jo? govorio, kralj stupi preda nj i reee mu: "Ova je
   nevolja, gle, od Jahve! ?to da jo? oeekujem od Jahve?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Elizej reee tada: "Euj rijee Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra aee u
   ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga bra?na za ?ekel, a dvije
   mjere jeemenog bra?na za ?ekel.'"

   ^2Dvorjanik, o eiju se ruku kralj oslanjao, odgovori eovjeku Bo?jemu:
   "I kad bi Jahve naeinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej
   odgovori: "Vidjet aee? svojim oeima, ali neaee? jesti."

   ^3A pred gradskim vratima bijahu eetiri gubavca; reko?e oni jedan
   drugome: "Za?to stojimo ovdje i oeekujemo smrt?

   ^4Ako odlueimo uaei u grad, glad je u gradu te aeemo ondje umrijeti;
   ako ostanemo ovdje, opet aeemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijed-imo
   u aramejski tabor: ako nas ostave na ?ivotu, ?ivjet aeemo; ako nas
   ubiju, pa dobro: umrijet aeemo!"

   ^5U sumraeje, ustav?i, krenu?e odande u aramejski tabor. Stigo?e do
   ruba tabora, i gle - ondje nikoga!

   ^6Jer je Jahve ueinio te se u taboru aramejskom eula buka kola i konja,
   buka goleme vojske. I govorili su med-u sobom: "Eto, kralj Izraela
   najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu
   protiv nas."

   ^7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje ?atore, konje i
   magarce, sav tabor kakav bija?e. Pobjegli su da iznesu ?ivu glavu.

   ^8Kad su gubavci, dakle, do?li do ruba tabora, uvuko?e se u jedan
   ?ator. Po?to su se najeli i napili, uze?e odande srebro, zlato i
   haljine pa odo?e da ih sakriju. Vrati?e se onda pa ud-o?e u drugi
   ?ator: uze?e plijen iz njega te odo?e i sakri?e ga.

   ^9Reko?e tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Dana?nji je dan
   pun dobrih vijesti, a mi ?utimo. Ako doeekamo jutro, bit aeemo krivi.
   Zato pod-imo! Javimo dvoru novost."

   ^10I vrati?e se, pozva?e gradsku stra?u i javi?e: "Oti?li smo u tabor
   aramejski, a ondje nigdje eovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji
   privezani i magarci, a ?atori ostavljeni kakvi jesu."

   ^11Stra?ari viknu?e i dojavi?e u unutra?njost dvora.

   ^12Kralj ustade noaeu i reee svojim easnicima: "Ja aeu vam objasniti
   ?to su nam ueinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izi?li su iz
   tabora i sakrili se u polju, misleaei: veae aee oni iziaei iz grada, a
   mi aeemo ih ?ive pohvatati i uaei u grad."

   ^13A jedan izmed-u njegovih easnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od
   preostalih konja. S njima aee biti kao sa svim mno?tvom Izraelovim koje
   je ovdje preostalo. Po?aljimo ih pa aeemo vidjeti."

   ^14I uze?e dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom
   govoreaei: "Idite, izvidite!"

   ^15I?li su za njima do Jordana; put bija?e sav prekriven haljinama i
   stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vrati?e i
   obavijesti?e kralja.

   ^16I narod izid-e i uze pljaekati aramejski tabor: i bija?e mjera
   finoga bra?na za ?ekel, a dvije mjere jeemenoga za jedan ?ekel, prema
   rijeei Jahvinoj.

   ^17Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o eiju se ruku
   oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeei ?to ju
   je rekao Bo?ji eovjek kad mu kralj bija?e do?ao.

   ^18Dogodilo se kako je eovjek Bo?ji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na
   vratima Samarije bit aee dvije mjere jeemenoga bra?na za ?ekel i mjera
   finoga bra?na za ?ekel."

   ^19Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naeini i okna na nebu,
   bi li moglo biti ?to ka?e??" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet aee?
   svojim oeima, ali neaee? jesti."

   ^20I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on
   umrije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Elizej bija?e savjetovao ?eni kojoj je o?ivio sina: "Ustani, pod-i
   sa svojom obitelji i skloni se kao tud-inka bilo kamo, jer je Jahve
   pustio glad; veae je do?la u zemlju za sedam godina."

   ^2?ena usta i ueini kako joj je rekao eovjek Bo?ji: oti?la je, ona i
   njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj.

   ^3Na kraju sedme godine ?ena se vrati iz zemlje filistejske i ode
   kralju da zatra?i svoju kuaeu i njivu.

   ^4Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Bo?jega eovjeka.
   Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej
   ueinio."

   ^5I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto ?ene kojoj je
   Elizej o?ivio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuaee i njive. A
   Gezahi reee: "Gospodaru kralju, evo one ?ene i evo njena sina koga je
   Elizej o?ivio."

   ^6Kralj upita ?enu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga
   slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve ?to je njeno i svi prihodi
   od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!"

   ^7Elizej dod-e u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bija?e obolio.
   Odmah mu javi?e: "Bo?ji eovjek do?ao ovamo."

   ^8Tada reee kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Bo?jeg
   eovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoaeu li se
   izlijeeiti od ove bolesti."

   ^9Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar ?to bija?e od ponajboljeg u
   Damasku, sve to natovareno na eetrdeset deva. Dod-e on i stade preda nj
   i reee: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, ?alje me k tebi i pita
   hoaee li ozdraviti od one bolesti."

   ^10Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit aee?, dakako!' Ali mi
   je Jahve pokazao da aee umrijeti."

   ^11I eovjek Bo?ji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka.

   ^12Hazael reee: "Za?to plaee?, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato
   ?to znam sva zla koja aee? ti ueiniti Izraelcima: spalit aee? im
   utvrde, maeem aee? poubijati njihove ratnike, njihovu aee? djecu
   satirati, a trudne ?ene parati."

   ^13Hazael reee: "Ali ?to je tvoj sluga? Zar je pas da ueini tako
   stra?ne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam
   tebe kao kralja aramejskog."

   ^14Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita:
   "?to ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da aee? ozdraviti."

   ^15Ali sutradan uze pokrivae, namoei ga u vodi i pokri kralja preko
   lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael.

   ^16Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade
   judejskim kraljem Joram, sin Jo?afatov.

   ^17Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je
   osam godina u Jeruzalemu.

   ^18?ivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kaei
   Ahabova bila ?ena; radio je ?to je zlo u Jahvinim oeima.

   ^19Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato
   ?to mu obeaea da aee dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima
   zauvijek.

   ^20U njegovo se vrijeme Edomci odmetnu?e ispod judejske vlasti i
   postavi?e sebi kralja.

   ^21Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Di?e se noaeu i pobi
   Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod
   pobje?e u svoje ?atore.

   ^22Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U
   isto se doba odmetnu i Libna.

   ^23Ostala povijest Jorama, sve ?to je ueinio, zar to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^24Joram poeinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u
   Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

   ^25Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade
   judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov.

   ^26Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
   je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kaei
   izraelskog kralja Omrija.

   ^27I on je hodio putem obitelji Ahabove i einio je zlo u oeima
   Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu.

   ^28On je po?ao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv
   Hazaela, aramskog kralja.

   ^29Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeei od rana ?to mu ih
   zadado?e u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin
   Ahazja, judejski kralj, si?ao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina
   Jorama jer se Joram razbolio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prorok Elizej pozva jednoga od proroekih sinova i reee mu: "Opa?i
   se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead.

   ^2Kad onamo stigne?, potra?i Jehua, sina Jo?afatova, sina Nim?ijeva.
   Kad ga nad-e?, izvedi ga izmed-u njegovih drugova i uvedi ga u
   pokrajnju sobu.

   ^3I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli
   Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i
   bje?i, ne oklijevaj."

   ^4Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead.

   ^5Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On
   reee: "Imam ti rijee reaei, zapovjedniee!" Jehu upita: "Komu od nas?"
   On odgovori: "Tebi, zapovjedniee!"

   ^6Jehu tada ustade i ud-e u kuaeu. Mladi mu eovjek izli ulje na glavu i
   reee mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad
   Jahvinim narodom, nad Izraelom.

   ^7Ti aee? pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja aeu osvetiti krv
   svojih slugu proroka i krv sviju slu?benika Jahvinih na Izebeli

   ^8i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit aeu Ahabu sve ?to mokri uza
   zid, robove i slobodnjake u Izraelu.

   ^9Ueinit aeu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i
   kao s domom Ba?e, sina Ahijina.

   ^10A Izebelu aee pro?drijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neaee
   pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobje?e.

   ^11Jehu izid-e k easnicima svoga gospodara. Oni ga upita?e: "Je li sve
   u miru? Za?to je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate
   eovjeka i besjedu njegovu."

   ^12Oni reko?e: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reee: "Govorio mi je tako i
   tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad
   Izraelom.'"

   ^13Odmah oni uze?e svoje ogrtaee i prostrije?e ih pred njim po
   stepenicama, zatrubi?e u rogove i povika?e: "Jehu je kralj!"

   ^14Tako Jehu, sin Jo?afata, sina Nim?ijeva, skova urotu protiv Jorama -
   Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela,
   aramejskog kralja.

   ^15Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeei rane koje su mu zadali
   Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reee Jehu: "Ako vam
   je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel."

   ^16Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje
   bolovao, i Ahazja, kralj judejski, do?ao ga posjetiti.

   ^17Stra?ar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videaei da dolazi Jehuova
   eeta, javi: "Vidim nekakvu eetu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i
   po?alji ga pred njih da upita: je li sve s mirom."

   ^18Ode konjanik preda nj i reee: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?"
   - Jehu odgovori: "?to te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stra?ar
   javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraaea."

   ^19Kralj posla drugoga konjanika. Taj dod-e k njima i upita: "Ovako
   veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "?to te briga je li
   s mirom! Hajde za mnom."

   ^20Stra?ar opet javi: "Do?ao je do njih, ali se ne vraaea. A vo?nja je
   kao vo?nja Jehua, sina Nim?ijeva: vozi kao mahnit!"

   ^21Joram reee: "Pre?i!" I uprego?e u njegova kola. Joram, kralj
   Izraela, i judejski kralj Ahazja izid-o?e, svaki u svojim kolima, u
   susret Jehuu. Susreto?e ga u polju Nabota Jizreelca.

   ^22Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj
   odgovori: "Kakvu miru dok traju bludni?tva tvoje majke Izebele i njena
   mnoga earanja!"

   ^23Joram okrenu i udari u bijeg govoreaei Ahazji: "Izdaja, Ahazja!"

   ^24Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama med-u pleaea: strijela mu prod-e
   posred srca te se on sru?i u kola.

   ^25Jehu reee svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota
   Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom,
   kako Jahve izreee protiv njega:

   ^26'Kunem se: kako sinoae vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,'
   rijee je Jahvina, 'tako aeu ti vratiti isto na ovome polju,' rijee je
   Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeei
   Jahvinoj."

   ^27Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobje?e prema Bet Haganu,
   ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima
   na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i
   ondje umrije.

   ^28Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u
   grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.

   ^29Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade
   kralj nad Judejom.

   ^30A Jehu bija?e u?ao u Jizreel. Kad je to eula Izebela, namaza oei,
   uresi glavu i pogleda s prozora.

   ^31I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reee: "Kako je, Zimri, ubojico
   svoga gospodara?"

   ^32Jehu okrenu lice prema prozoru i reee: "Tko je sa mnom, tko?" I
   dva-tri dvoranina pogleda?e prema njemu.

   ^33On reee: "Bacite je dolje." I oni je baci?e. Njena je krv poprskala
   zidove i konje, koji je pogazi?e.

   ^34U?ao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu
   i sahranite je, jer je bila kraljevska kaei."

   ^35I odo?e da je sahrane, ali ne nad-o?e ni?ta od nje, osim lubanje,
   nogu i ruku.

   ^36Vrati?e se i javi?e, a Jehu reee: "To je rijee koju je Jahve objavio
   preko svoga sluge Ilije Ti?bijca: 'U polju jizreelskom psi aee
   pro?drijeti Izebelino tijelo.

   ^37Izebelino truplo bit aee kao gnoj u polju, da se neaee moaei kazati:
   Ovo je Izebela.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U Samariji bija?e sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i
   posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starje?inama i skrbnicima
   Ahabove djece. Kaziva?e u njemu:

   ^2"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi va?eg
   gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oru?je -

   ^3pogledajte koji je izmed-u sinova va?eg gospodara najbolji i
   najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se
   za dom svoga gospodara."

   ^4Ali se oni veoma upla?i?e i reko?e: "Eto, dva mu kralja nisu mogla
   odoljeti, kako aeemo mu mi odoljeti?"

   ^5Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starje?ine i skrbnici poruei?e
   ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, einit aeemo sve ?to nam bude? naredio;
   kraljem progla?avati neaeemo nikoga. Eini ?to misli? da je dobro."

   ^6Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reee: "Ako ste za mene i ?elite
   me slu?ati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potra?ite me
   sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo
   kod uglednih grad-ana koji su ih odgajali.

   ^7I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih
   svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u ko?are i poslali su ih
   njemu u Jizreel.

   ^8Glasnik dod-e i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On
   reee: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe."

   ^9Ujutro izid-e, stade i reee svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se
   urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove?

   ^10Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijee koju reee Jahve o
   obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvr?io sve ?to je rekao preko sluge
   svoga Ilije."

   ^11I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuaee Ahabove, sve
   velika?e njegove, pouzdanike i sveaeenike njegove. Nije po?tedio
   nikoga.

   ^12Potom usta Jehu i pod-e u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet
   Ekeda pastirskoga,

   ^13nad-e braaeu judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu
   odgovori?e: "Mi smo braaea Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove
   kraljeve i sinove kraljieine."

   ^14Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih ?ive!" I ?ive ih pohvata?e i pobi?e
   ih na studencu kod Bet Ekeda, njih eetrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni
   jednoga od njih.

   ^15Oti?av?i odatle, nad-e Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u
   susret. On ga pozdravi i reee mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome,
   kao ?to je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je
   tako, daj mi ruku." Jonadab mu pru?i ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na
   kola.

   ^16I reee mu: "Hodi sa mnom, divit aee? se mojoj revnosti za Jahvu." I
   odvede ga na svojim kolima.

   ^17U?ao je u Samariju i poubijao sve pre?ivjele iz obitelji Ahabove u
   Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeei koju Jahve bija?e rekao
   Iliji.

   ^18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo po?tivao Baala;
   Jehu aee ga vi?e po?tivati.

   ^19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve
   njegove sveaeenike, neka ni jedan ne izostane, jer aeu ?rtvovati veliku
   ?rtvu Baalu. Tko izostane, izgubit aee ?ivot." Jehu je radio lukavo, da
   bi uni?tio Baalove vjernike.

   ^20Jehu reee: "Sazovite sveeani zbor Baalu." I sazva?e ga.

   ^21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i do?li su svi Baalovi
   vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov
   hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.

   ^22Jehu reee euvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima."
   I iznese im haljine.

   ^23Jehu ud-e u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reee
   Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje med-u vama Jahvina
   sluge nego samih Baalovih vjernika."

   ^24I pod-e ?rtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani
   osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i
   jedan od ovih ljudi ?to ih predajem u va?e ruke, svojim aee ?ivotom
   platiti njegov ?ivot."

   ^25Kad je Jehu zavr?io prinos paljenice, naredi tjelesnoj stra?i i
   dvoranima: "Ud-ite, pobijte ih! Nitko neka ne izid-e!" Tjelesna stra?a
   i dvorani ud-o?e, pobi?e ih o?tricom maea i prodrije?e sve do sveti?ta
   Baalova hrama.

   ^26Izneso?e Baalov lik iz hrama i spali?e ga.

   ^27Raskopa?e ?rtvenik Baalov, sru?i?e i hram Baalov i pretvori?e ga u
   jame za neeist, koje su ostale do danas.

   ^28Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.

   ^29Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima
   je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.

   ^30Jahve je rekao Jehuu: "Zato ?to si dobro izvr?io ono ?to mi je po
   volji i ?to si ueinio sve ?to sam nosio u srcu protiv kuaee Ahabove,
   tvoji aee sinovi sve do eetvrtoga koljena sjediti na prijestolju
   Izraelovu."

   ^31Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga
   Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio
   Izraela.

   ^32U ono je vrijeme Jahve poeeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se
   tukao s Izraelcima na svom podrueju,

   ^33od Jordana prema suneevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji
   Gadovoj, Rubenovoj i Mana?eovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do
   Gileada i Ba?ana.

   ^34Ostala povijest Jehuova, sve ?to je ueinio, sva njegova djela, zar
   to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^35Poeinuo je kraj svojih otaca i pokopa?e ga u Samariji. Joahaz, sin
   njegov, zakralji se mjesto njega.

   ^36Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjev?i gdje joj sin poginu, ustade i
   posmica sav kraljevski rod.

   ^2Ali Jo?eba, kaei kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina
   Joa?a; ukrav?i ga izmed-u kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s
   dojiljom u lo?nicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen.

   ^3Bio je sakriven u Domu Jahvinu ?est godina, sve dok je zemljom
   vladala Atalija.

   ^4Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stra?u i
   pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza
   im kraljeva sina.

   ^5I reee im: "Evo ?to valja da ueinite: treaeina vas koji subotom
   ulazite u slu?bu neka euva stra?u kod kraljevskoga dvora.

   ^6Druga treaeina, ona kod Surskih vrata, i treaea treaeina, ona kod
   stra?njih stra?arskih vrata, neka euvaju stra?u kod ulaza u dvor;

   ^7a ostala dva va?a odreda, svi koji subotom izlaze iz slu?be, neka
   euvaju stra?u u Domu Jahvinu kod kralja.

   ^8Tako aeete okru?iti kralja, svaki s oru?jem u ruci. I tko god poku?a
   proaei kroz va?e redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god
   pod-e ili izad-e."

   ^9Satnici su ueinili sve kako im je naredio sveaeenik Jojada. Svaki je
   od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u slu?bu s onima koji
   subotom izlaze. I svi su do?li sveaeeniku Jojadi.

   ^10Sveaeenik dade satnicima koplja i ?titove kralja Davida ?to su bili
   u Domu Jahvinu.

   ^11Stra?ari se svrsta?e, s oru?jem u ruci, od ju?ne do sjeverne strane
   Doma i prema ?rtveniku i Domu oko kralja unaokolo.

   ^12Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu
   Svjedoeanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "?ivio
   kralj!"

   ^13Kad Atalija eu viku naroda, dod-e k narodu u Dom Jahvin.

   ^14Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obieaju, stoji na svojem mjestu, a
   pred kraljem zapovjednici i sviraei; sav puk klikaee od radosti i trubi
   u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!"

   ^15Sveaeenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite
   je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maeem." Jo? je sveaeenik
   dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu."

   ^16Stavi?e ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do
   kraljevskog dvora, ondje je pogubi?e.

   ^17Tada Jojada sklopi savez izmed-u Jahve, kralja i naroda da narod
   bude narod Jahvin.

   ^18Potom sav narod ode u Baalov hram i razori?e ga, poru?i?e ?rtvenike
   i polomi?e likove; a Baalova sveaeenika Matana ubi?e pred ?rtvenicima.
   A sveaeenik opet postavi stra?e kod Doma Jahvina.

   ^19Zatim uze satnike Karijaca, stra?u i sav narod. Oni izvedo?e kralja
   iz Doma Jahvina i uvedo?e ga u dvor kroz Vrata stra?arska. I Joa? sjede
   na kraljevsko prijestolje.

   ^20Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maeem u
   kraljevskom dvoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Joa?u je bilo sedam godina kad se zakraljio.

   ^2Sedme godine Jehuova kraljevanja Joa? je postao kraljem i kraljevao
   je eetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz
   Beer ?ebe.

   ^3Joa? je einio ?to je pravo u oeima Jahve svega svog vijeka jer ga je
   poueavao sveaeenik Jojada.

   ^4Ali uzvi?ica nisu sru?ili i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Joa? reee sveaeenicima: "Sav novac od posveaeenih darova ?to se
   donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac
   ?to ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin

   ^6neka sveaeenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave
   Dom gdje god se nad-e koje o?teaeenje."

   ^7Ali u dvadeset i treaeoj godini kraljevanja Joa?eva sveaeenici nisu
   jo? popravili Doma.

   ^8Tada kralj Joa? pozva sveaeenika Jojadu i druge sveaeenike i reee im:
   "Za?to ne popravljate Dom? Odsad ne smijete vi?e sebi uzimati novac od
   svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma."

   ^9Sveaeenici pristado?e da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da
   ne popravljaju.

   ^10Tada sveaeenik Jojada uze koveeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi
   ga uza ?rtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveaeenici, euvari
   praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu.

   ^11Kad bi se vidjelo da u koveegu ima mnogo novaca, do?ao bi kraljev
   tajnik s velikim sveaeenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se
   nalazio u Domu Jahvinu.

   ^12Prebrojeni novac urueivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma
   Jahvina, a oni su isplaaeivali drvodjeljama i graditeljima koji su
   radili u Domu Jahvinu

   ^13i zidarima i klesaeima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena
   odred-ena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za tro?kove oko popravka
   Doma.

   ^14Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne ea?e, ni no?evi, ni
   plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac
   koji je darovan,

   ^15nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina
   Doma.

   ^16Nije se tra?io obraeun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju
   radnicima, jer su oni radili savjesno.

   ^17Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je
   pripao sveaeenicima.

   ^18Tada Hazael, aramejski kralj, pod-e u rat protiv Gata i osvoji ga.
   Zatim odluei poaei protiv Jeruzalema.

   ^19Joa?, judejski kralj, uze sve posveaeene darove koje su posvetili
   judejski kraljevi, njegovi oci: Jo?afat, Joram i Ahazja, sve ?to je sam
   prikazao i sve zlato koje se na?lo u riznicima Doma Jahvina i
   kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se
   ovaj udalji od Jeruzalema.

   ^20Ostala povijest Joa?eva i sve ?to je ueinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^21Njegovi easnici ustado?e i skova?e zavjeru; ubi?e Joa?a u Bet Milu
   kad je u nj silazio.

   ^22Njegovi easnici Jozakar, sin ?imatov, i Jozabad, sin ?omerov, zada?e
   mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu,
   a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Dvadeset i treaee godine kraljevanja judejskog kralja Joa?a, sina
   Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji.
   Kraljevao je sedamnaest godina.

   ^2On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim i poveo se za grijesima
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije
   odstupao.

   ^3Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog
   kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.

   ^4Ali je Joahaz ubla?io lice Jahvino i Jahve ga je usli?io, jer je
   vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.

   ^5Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske
   te su Izraelci ?ivjeli u svojim ?atorima kao i prije.

   ^6Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bija?e zaveo Izraela:
   ustrajali su u njemu, pa i a?ere ostado?e u Samariji.

   ^7Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset
   bojnih kola i deset tisuaea pje?aka; kralj aramejski bija?e ih uni?tio
   i zgazio ih kao prah u vr?idbi.

   ^8Ostala povijest Joahazova, sve ?to je ueinio i poduzimao, zar sve to
   nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^9Joahaz je poeinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov
   sin Joa? zakralji se mjesto njega.

   ^10Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joa?a postade
   Joa?, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je
   ?esnaest godina.

   ^11Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.

   ^12Ostala povijest Joa?eva, sve ?to je ueinio, juna?tva njegova, kako
   je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^13Joa? je poeinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo
   prijestolje. Joa?a pokopa?e u Samariji uz izraelske kraljeve.

   ^14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dod-e
   mu izraelski kralj Joa?, rasplaka se nad njim i reee mu: "Oee moj, oee
   moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

   ^15Elizej mu reee: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele.

   ^16Elizej aee tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nate?e. Elizej stavi
   ruke na ruke kraljeve,

   ^17zatim reee: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato aee
   Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reee: "Pobjedonosna strijela
   Jahvina! Pobjednieka strijela nad Aramejcima! Do nogu aee? potuaei
   Aramejce kod Afeka."

   ^18I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reee kralju:
   "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade.

   ^19Tada se rasrdi na njega Bo?ji eovjek i reee: "Pet ili ?est puta
   trebalo je da udari?! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako aee? ih
   pobijediti samo tri puta."

   ^20Elizej zatim umrije i pokopa?e ga. A pljaeka?ke eete Moabaca
   napadale zemlju svake godine.

   ^21Dogodilo se te su neki, sahranjujuaei eovjeka, opazili razbojnike:
   baci?e mtrvaca u grob Elizejev i odo?e. Mrtvac, dotakav?i se Elizejevih
   kostiju, o?ivje i stade na noge.

   ^22Aramejski kralj Hazael ugnjetava?e Izraelce svega vijeka Joahazova.

   ^23Ali im se Jahve smilova i ra?ali se nad njima. Pogleda na njih zbog
   svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih
   htio uni?titi i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.

   ^24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada
   namjesto njega.

   ^25Tada Joa?, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina
   Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bija?e oteo njegovu ocu Joahazu.
   Joa? ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Druge godine kraljevanja Joa?a, sina Joahazova, nad Izraelom,
   postade judejskim kraljem Amasja, sin Joa?ev.

   ^2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila
   je iz Jeruzalema.

   ^3Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, ali ne sasvim kao praotac
   njegov David. U svemu je slijedio Joa?a, svoga oca.

   ^4Ali uzvi?ica nije razru?io i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Kad je uevrstio kraljevstvo, smakao je one easnike koji su mu ubili
   oca.

   ^6Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome ?to je napisano u
   knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oeevi ne
   pogubljuju za sinove ni sinovi za oeeve, nego svatko neka gine za svoj
   grijeh."

   ^7On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuaea njih, i u bitki
   je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do dana?njega dana.

   ^8Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joa?u, sinu Jehuova sina
   Joahaza, i poruei mu: "Dod-i da se ogledamo!"

   ^9A izraelski kralj Joa? odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski
   je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kaeer mome
   sinu za ?enu', ali su divlje zvijeri libanonske pro?le i trn izgazile.

   ^10Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tra?i? slavu! Radije
   ostani kod kuaee. Za?to izaziva? zlo i hoaee? da propadne? ti i svi
   Judejci s tobom?"

   ^11Ali Amasja ne poslu?a. Izad-e izraelski kralj Joa? te se ogleda?e u
   boju on i judejski kralj Amasja u Bet ?eme?u u Judeji.

   ^12Izraelci porazi?e Judejce i oni pobjego?e svaki pod svoj ?ator.

   ^13Izraelski kralj Joa? uhvati u Bet ?eme?u judejskoga kralja Amasju,
   sina Joa?eva, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sru?i
   jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u du?ini od
   eetiri stotine lakata.

   ^14Uzev?i sve zlato, srebro i posud-e ?to se nalazilo u Domu Jahvinu i
   u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.

   ^15Ostala povijest Joa?eva, sve ?to je einio i poduzimao i kako je
   ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi
   Ljetopisa izraelskih kraljeva?

   ^16Joa? je poeinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve
   izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.

   ^17Amasja, sin Joa?ev, judejski kralj, ?ivio je jo? petnaest godina
   poslije smrti izraelskog kralja Joa?a, sina Joahazova.

   ^18A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa
   kraljeva judejskih?

   ^19Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u
   Laki?, posla?e za njim u Laki? ljude koji ga ondje ubi?e.

   ^20Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj
   njegovih otaca, u Davidovu gradu.

   ^21Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bija?e ?esnaest godina, i
   zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.

   ^22On opet sagradi Elat povrativ?i ga Judeji, po?to je kralj poeinuo
   kod svojih otaca.

   ^23Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joa?eva,
   postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joa?ev. On je
   kraljevao eetrdeset i jednu godinu.

   ^24Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga
   grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^25On je dobio natrag izraelsko podrueje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga
   mora, prema rijeei koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga
   Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.

   ^26Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da vi?e nema ni slobodnih
   ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.

   ^27Ali Jahve nije odlueio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga
   je rukom Jeroboama, sina Joa?eva.

   ^28Ostala povijest Jeroboama, sve ?to je ueinio i sve ?to je poduzimao,
   kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^29Jeroboam je poeinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz
   kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog,
   postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.

   ^2Bilo mu je ?esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i
   dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz
   Jeruzalema.

   ^3Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, sasvim kao i njegov otac
   Amasja.

   ^4Samo uzvi?ica nije sru?io i narod je svejednako prinosio ?rtve i kad
   na uzvi?icama.

   ^5Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u
   odvojenoj kuaei. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku
   zemlje.

   ^6Ostala povijest Azarjina i sve ?to je ueinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

   ^7Azarja je poeinuo i sahrani?e ga kraj njegovih otaca u Davidovu
   gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

   ^8Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade
   izraelskim kraljem u Samariji za ?est mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.

   ^9On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, kao ?to su einili njegovi
   oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na
   grijeh naveo Izraela.

   ^10?alum, sin Jabe?ov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u
   Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.

   ^11Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih
   kraljeva.

   ^12Ispunila se rijee koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji aee sinovi
   sjediti na prijestolju Izraela sve do eetvrtog koljena." I tako je
   bilo.

   ^13?alum, sin Jabe?ov, postade kraljem trideset i devete godine
   kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u
   Samariji.

   ^14Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, ud-e u Samariju te udari ?aluma,
   sina Jabe?ova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.

   ^15Ostala povijest ?alumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u
   knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

   ^16Tada je Menahem razorio Tifnah i sve ?to je u njem bilo i njegovo
   podrueje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio
   sve trudnice u njemu.

   ^17Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade
   Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u
   Samariji.

   ^18Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme

   ^19Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuaeu
   talenata srebra da mu pomogne uevrstiti kraljevsku vlast u njegovim
   rukama.

   ^20Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuaenih ljudi, da bi ga
   mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset ?ekela srebra.
   Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.

   ^21Ostala povijest Menahema i sve ?to je ueinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

   ^22Menahem je poeinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se
   na njegovo mjesto.

   ^23Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem
   izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije
   godine.

   ^24On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^25Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga
   u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa
   sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto
   njega.

   ^26Ostala povijest Pekahje i sve ?to je ueinio, sve je to zapisano u
   knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

   ^27Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja,
   postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset
   godina.

   ^28On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim; nije odstupao od grijeha
   Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

   ^29U vrijeme izraelskog kralja Pekaha do?ao je asirski kralj Tiglat
   Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kede?, Hasor, Gilead,
   Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovni?tvo u Asiriju.

   ^30Ho?ea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i
   zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.

   ^31Ostala povijest Pekahova, sve ?to je ueinio, sve je to zapisano u
   knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

   ^32Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom,
   postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.

   ^33Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bje?e ime Jeru?a, Sadokova
   kaei.

   ^34Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, sasvim kao i otac mu Uzija.

   ^35Ali ni on nije sru?io uzvi?ica; narod je svejednako prinosio ?rtve i
   kad na uzvi?icama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.

   ^36Ostala povijest Jotama i sve ?to je ueinio, zar to nije sve zapisano
   u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^37U njegove je dane Jahve poeeo slati protiv Judeje aramejskog kralja
   Resina i Pekaha, sina Remalijina.

   ^38Tada Jotam poeinu kod otaca i sahrani?e ga u gradu njegova praoca
   Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade
   judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov.

   ^2Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu, ali nije einio ?to je pravo u oeima
   Jahve, Boga njegova, kao ?to je einio predak mu David.

   ^3?ivio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz
   oganj po gnusnom obieaju naroda ?to ih je Jahve protjerao pred
   Izraelovim sinovima.

   ^4Prinosio je ?rtve i kad po uzvi?icama i bre?uljcima i pod svakim
   zelenim drvetom.

   ^5Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela,
   pod-o?e u rat protiv Jeruzalema. Opsjedo?e ga, ali ga ne mogo?e
   osvojiti.

   ^6U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je
   Judejce iz Elata; u?li su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. -

   ^7Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu ka?u:
   "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Dod-i i izbavi me iz ruku aramejskog
   kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene."

   ^8Ahaz je uzeo srebro i zlato ?to se nalazilo u Domu Jahvinu i u
   riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju.

   ^9I poslu?a ga asirski kralj: oti?ao je na Damask i osvojio ga.
   Stanovni?tvo je odveo u su?anjstvo u Kir, a Resina je pogubio.

   ^10Kralj Ahaz oti?ao je u Damask u susret asirskom kralju
   Tiglat-Pileseru. I vidio je ?rtvenik koji bija?e u Damasku. Tada kralj
   Ahaz posla sveaeeniku Uriji mjere ?rtvenika, njegov nacrt i sve
   pojedinosti njegove grad-e.

   ^11Sveaeenik Urija sagradi ?rtvenik; sve je upute ?to ih je kralj Ahaz
   uputio iz Damaska izvr?io sveaeenik Urija prije nego ?to se kralj Ahaz
   vratio iz Damaska.

   ^12Po?to je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je ?rtvenik, pri?ao mu
   i popeo se na nj.

   ^13Spalio je na ?rtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio
   svoju ljevanicu i krvlju prieesnica po?kropio ?rtvenik.

   ^14A mjedeni ?rtvenik, koji bija?e pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama,
   gdje je bio izmed-u novoga ?rtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je
   pokraj novoga ?rtvenika sa sjevera.

   ^15Kralj Ahaz zapovjedio je sveaeeniku Uriji: "Na velikom aee?
   ?rtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veeernju prinosnicu, kraljevu
   paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice
   svega naroda. Po njemu aee? izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o
   ?rtveniku od mjedi jo? aeu razmisliti."

   ^16Sveaeenik Urija ueini sve ?to mu je naredio kralj Ahaz.

   ^17Kralj Ahaz skinuo je okvire s podno?ja; s njih je skinuo i
   umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim
   i stavio ga na kameni pod.

   ^18Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik
   koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz.

   ^19Ostala povijest Ahazova i sve ?to je ueinio, zar to nije sve
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^20Ahaz je poeinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Ho?ea, sin
   Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.

   ^2On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, ali ne kao izraelski
   kraljevi, njegovi prethodnici.

   ^3Asirski kralj Salmanasar po?ao je protiv Ho?ee, koji mu se pokorio i
   plaaeao mu danak.

   ^4Ali je asirski kralj otkrio da mu Ho?ea sprema zavjeru: jo? je Ho?ea
   poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom
   kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.

   ^5Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao
   ju je tri godine.

   ^6Devete godine Ho?eine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede
   Izraelce u su?anjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru,
   rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

   ^7I tako se dogodilo zato ?to su Izraelci sagrije?ili protiv Jahve,
   Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona,
   kralja egipatskog. ?tovali su druge bogove,

   ^8slijedili obieaje naroda ?to ih je Jahve protjerao pred sinovima
   Izraelovim, ?ivjeli po obieajima ?to su ih uveli kraljevi Izraelovi.

   ^9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su einili neprikladna djela
   protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvi?ice u svim svojim naseljima:
   od stra?arskih kula pa do utvrd-enih gradova.

   ^10Podizali su stupove i a?ere na svakom humku i pod svakim zelenim
   drvetom.

   ^11Ondje su, na svim uzvi?icama, palili kad po obieaju naroda ?to ih je
   Jahve protjerao ispred njih i einili su zla djela te izazivali gnjev
   Jahvin.

   ^12Slu?ili su idolima, premda im Jahve bija?e rekao: "Ne einite toga!"

   ^13A Jahve opominja?e Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i
   sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i
   pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam
   nalo?io ocima va?im i prema svemu ?to sam vam objavio preko slugu
   svojih - proroka."

   ^14Ali oni nisu poslu?ali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci,
   koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.

   ^15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima
   i opomene njegove koje im je upuaeivao. Te?ili su za isprazno?aeu, pa
   su i sami postali isprazni slijedeaei narode oko sebe, premda im je
   Jahve zapovjedio da ne eine kao oni.

   ^16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naeinili su sebi
   salivene idole, dva teleta. Podigli su a?ere, klanjali se svoj vojsci
   nebeskoj i slu?ili Baalu.

   ^17Provodili su svoje sinove i kaeeri kroz oganj, odavali se vraeanju i
   gatanju, eineaei tako zlo u oeima Jahvinim i razjarujuaei ga.

   ^18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica.
   Ostalo je samo pleme Judino.

   ^19Ali ni pleme Judino nije dr?alo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i
   slijedilo je obieaje kojih su se dr?ali Izraelci.

   ^20I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaeka?ima,
   dok ih konaeno ne odbaci daleko od svoga lica.

   ^21On je, konaeno, otrgnuo Izraelce od kuaee Davidove, a Izrael je
   proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio
   Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.

   ^22Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poeinio i od
   njega se nisu odvraaeali,

   ^23dok konaeno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to
   bija?e objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz
   njihove zemlje u su?anjstvo u Asiriju, gdje su do dana?njega dana.

   ^24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i
   iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni
   su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.

   ^25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu ?tovali Jahve i on je poslao
   protiv njih lavove da ih rastrgaju.

   ^26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih
   nastani? u gradovima Samarije ne znaju kako valja ?tovati Boga ove
   zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmraeuju, jer ti narodi
   ne poznaju bogo?tovlja ove zemlje."

   ^27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od
   sveaeenika koje sam odande doveo u su?anjstvo; neka ide, neka se ondje
   nastani i pouei ih u ?tovanju Boga one zemlje."

   ^28Tako ode jedan od sveaeenika koji su bili odvedeni iz Samarije i
   nastani se u Betelu. On ih je poueio kako treba ?tovati Jahvu.

   ^29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove
   na uzvi?icama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim
   gradovima u kojima ?ivlja?e.

   ^30Babilonci naeini?e Sukot Benota, Ku?ani Nergala, Hamaaeani A?imu;

   ^31Avijci naeini?e Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju
   djecu na ognju u east Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.

   ^32Oni su ?tovali i Jahvu i postavili su neke izmed-u sebe za
   sveaeenike uzvi?ica koji su im prinosili ?rtve u hramovima uzvi?ica.

   ^33?tovali su Jahvu i slu?ili su svojim bogovima po obieaju onih naroda
   izmed-u kojih su ih preselili.

   ^34Oni se jo? i danas dr?e starih obieaja. Ne ?tuju Jahve i ne
   usklad-uju svojih pravila i obieaja sa Zakonom i zapovijedima ?to ih je
   Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.

   ^35Jahve bija?e s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne ?tujte
   tud-ih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih ?tovati niti im ?rtava
   prinositi.

   ^36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispru?ene ruke
   izveo iz zemlje egipatske; njega ?tujte, njemu se klanjajte i njemu
   ?rtve prinosite.

   ^37Dr?ite se pravila i obieaja, zakona i naredaba koje vam je propisao
   da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne ?tujte tud-ih bogova.

   ^38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte ?tovati
   drugih bogova,

   ^39samo Jahvu, Boga svoga, po?tujte i on aee vas izbaviti iz ruke svih
   va?ih neprijatelja."

   ^40Ali oni nisu poslu?ali, nego su se i dalje dr?ali svoga starog
   obieaja.

   ^41Tako su ti narodi ?tovali Jahvu, a slu?ili su i svojim idolima.
   Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova eine do dana dana?njega onako
   kako su einili njihovi oci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Treaee godine kraljevanja Ho?ee, sina Elina, u Izraelu, postao je
   judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov.

   ^2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija,
   Zaharijina kaei.

   ^3Einio je ?to je pravo u oeima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David.

   ^4On je uklonio uzvi?ice, sru?io je stupove, sasjekao je a?ere i razbio
   zmiju od mjedi koju bija?e naeinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada
   prinosili ?rtve. Zvali su je Nehu?tan.

   ^5Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega
   ne bija?e mu ravna med-u kraljevima judejskim.

   ^6Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Dr?ao je sve
   zapovijedi ?to ih je Jahve dao preko Mojsija.

   ^7I Jahve bija?e s njim, pomaga?e ga u svim njegovim pothvatima.
   Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu vi?e bio podlo?an.

   ^8On je potukao Filistejce do Gaze, opusto?io njihovo podrueje od
   stra?arskih kula sve do utvrd-enih gradova.

   ^9Eetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina
   kraljevanja izraelskog kralja Ho?ee, sina Elina, napade asirski kralj
   Salmanasar Samariju i opsjede je.

   ^10Osvojio ju je nakon tri godine. ?este godine Ezekijine vladavine, a
   devete godine izraelskog kralja Ho?ee, pala je Samarija.

   ^11Asirski je kralj odveo Izraelce u su?anjstvo u Asiriju i naselio ih
   u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima.

   ^12Bija?e to stoga ?to nisu poslu?ali glas Jahve, Boga svoga, i ?to su
   prekr?ili njegov Savez i sve ?to im je naredio Mojsije, sluga Jahvin.
   Nisu ni?ta slu?ali niti vr?ili.

   ^13Eetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
   napade utvrd-ene judejske gradove i osvoji ih.

   ^14Tada judejski kralj Ezekija poruei asirskom kralju u Laki?:
   "Pogrije?io sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit aeu sve ?to mi
   nametne?." Asirski kralj zatra?i od Ezekije, judejskog kralja, tri
   stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.

   ^15I dade Ezekija sve srebro ?to se na?lo u Domu Jahvinu i u riznicama
   kraljevskog dvora.

   ^16U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Sveti?tu Jahvinu
   ?to ih bija?e pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to
   asirskom kralju.

   ^17Asirski je kralj poslao iz Laki?a u Jeruzalem kralju Ezekiji
   vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom
   vojskom. Krenu?e oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stado?e kod vodovoda
   Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.

   ^18Oni pozva?e kralja. Pred njim je iza?ao upravitelj dvora Elijakim,
   sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik Joah, sin Asafov.

   ^19Veliki peharnik reee im: "Ka?ite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj,
   kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzda??

   ^20Misli? li da su prazne rijeei veae savjet i snaga za rat? U koga se
   uzda? da si se pobunio protiv mene?

   ^21Eto, oslanja? se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i
   prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj
   egipatski, svima koji se uzdaju u njega.'

   ^22Mo?da aeete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali
   nije li njemu Ezekija uklonio uzvi?ice i ?rtvenike i zapovjedio
   Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim ?rtvenikom u Jeruzalemu
   klanjajte.'

   ^23Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat aeu ti
   dvije tisuaee konja ako mogne? naaei jahaee za njih!

   ^24Kako aee? onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga
   gospodara? Ali se ti uzda? u Egipat da aee ti dati kola i konjanika.

   ^25Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga
   mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori
   je!'"

   ^26Elijakim, ?ebna i Joah reko?e velikom peharniku: "Molimo te, govori
   svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski
   da euje narod koji je na zidinama!"

   ^27Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo
   ka?em tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na
   zidinama, osud-eni da s vama jedu svoju neeist i piju svoju mokraaeu?"

   ^28Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove
   rijeei: "Eujte rijee velikoga kralja, kralja asirskog!

   ^29Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo?e
   izbaviti iz moje ruke.

   ^30Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreaei: Jahve aee
   nas sigurno izbaviti, ovaj grad neaee pasti u ruke kralju asirskom.'

   ^31Ne slu?ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa
   mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
   vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca

   ^32dok ne dod-em i ne odvedem vas u zemlju kao ?to je va?a, u zemlju
   p?enice i mo?ta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da
   biste ?ivjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreaei
   vam: Jahve aee vas izbaviti.'

   ^33Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga
   kralja?

   ^34Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
   henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke
   moje?

   ^35Koji su med-u svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz
   moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?"

   ^36?utjeli su i ni rijeei mu nisu odgovorili, jer kralj bija?e
   zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

   ^37Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik
   Joah, sin Asafov, dod-o?e k Ezekiji, razdrijev?i haljine, i saopaei?e
   mu rijeei velikoga peharnika
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Euv?i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuee kostrijet i
   ode u Dom Jahvin.

   ^2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara ?ebnu i sveaeenieke
   starje?ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

   ^3Oni mu reko?e: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i
   rugla. Prispje?e djeca do rod-enja, a nema snage da se rode.

   ^4Mo?da je Jahve, Bog tvoj, euo ?to je rekao veliki peharnik koga je
   asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ?ivome i
   mo?da aee Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeei koje je euo! Pomoli se
   pobo?no za Ostatak koji je jo? preostao.'"

   ^5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

   ^6on im reee: "Ka?ite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se
   rijeei koje si euo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

   ^7Udahnut aeu u njega duh i kad euje jednu vijest, vratit aee se u
   svoju zemlju. I ueinit aeu da u svojoj zemlji pogine od maea.'"

   ^8Veliki peharnik vrati se i nad-e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu,
   jer bija?e euo da je kralj oti?ao iz Laki?a.

   ^9Doeuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, iza?ao je
   da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka?u
   Ezekiji:

   ^10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u
   koga se uzda?, govoreaei ti: Jeruzalem neaee pasti u ruke asirskog
   kralja!

   ^11Ti zna? ?to su asirski kraljevi ueinili svim zemljama izrueiv?i ih
   prokletstvu! A ti, ti li aee? se spasiti?

   ^12Jesu li bogovi spasili narode ?to su ih uni?tili moji oci: Gozance,
   Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

   ^13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i
   Ive?'"

   ^14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proeita ga. Zatim ud-e u
   Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

   ^15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bo?e Izraelov, koji
   stoluje? nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim
   kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

   ^16Prikloni uho, Jahve, i poeuj, otvori oei, Jahve, i vidi! Sanheribove
   eujder rijeei koje poruei da izruga Boga ?ivoga.

   ^17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje
   njihove;

   ^18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veae djela ruku
   ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uni?ti?e.

   ^19Ali sada, Jahve, Bo?e na?, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju
   sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini."

   ^20Tada Izaija, sin Amosov, poruei Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog
   Izraelov: 'Usli?ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja
   asirskog.'

   ^21Evo rijeei ?to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se
   djevica, kaei sionska; za tobom ma?e glavom kaei jeruzalemska.

   ^22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na
   Sveca Izraelova!

   ^23Po slugama si svojim vrijed-ao Gospoda. Govorio si: s mno?tvom kola
   ja popeh se na vrh gora, na najvi?e vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre
   najvi?e i eemprese ponajljep?e. Dosegoh mu vrh najvi?i i vrt njegov
   ?umoviti.

   ^24Kopao sam i pio sam vode tud-e; stopalima tad isu?ih sve rijeke
   egipatske.

   ^25Euje? li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smi?ljao, sada to
   ostvarujem: na tebi je da prometne? gradove tvrde u razvaline.

   ^26Stanovnici njini, nemoaeni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u
   polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom
   istoenim.

   ^27Znam kad se di?e? i kad sjeda?, kad izlazi? i kad se vraaea?.

   ^28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u?iju mi dod-e, prsten
   aeu ti provuae' kroz nozdrve, uzde stavit' u ?vale, vratit aeu te putem
   kojim si i do?ao!

   ^29A znak nek' ti bude ovo: Ove aee se godine jesti ?to se samo
   okrAeunAei, dogodine ?to samo uzraste, a treaee godine sijte i ?anjite,
   sadite vinograde, jedite im rod.

   ^30Pre?ivjeli iz kuaee Judine ?ilje aee pustit' u dubinu, plodom rodit'
   u visinu.

   ^31Jer aee iz Jeruzalema iziaei Ostatak, Saeuvani s gore Siona. Sve aee
   to ueinit' ljubomora Jahvina!

   ^32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uaei neaee,
   ovamo strijele svoje neaee izmetati, k njemu neaee ni ?tit okrenuti,
   niti oko njega nasipe kopati.

   ^33Vratit aee se putem kojim je i do?ao, u grad ovaj neaee uaei' -
   Jahvina je rijee.

   ^34Grad aeu ovaj ?titit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga
   Davida."

   ^35Te iste noaei izid-e And-eo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu
   osamdeset i pet tisuaea ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle,
   bijahu ondje sve sami mrtvaci.

   ^36Sanherib podi?e tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

   ^37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga
   sinovi Adramelek i Sareser ubi?e maeem i pobjego?e u zemlju araratsku.
   Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
   dod-e mu i reee: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuaeu svoju jer aee?
   umrijeti; neaee? ozdraviti.'"

   ^2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:

   ^3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i
   po?tena srca i da sam einio ?to je dobro u tvojim oeima." I Ezekija
   briznu u gorak plae.

   ^4Izaija jo? ne bija?e izi?ao iz sredi?njeg predvorja kad mu je stigla
   rijee Jahvina:

   ^5"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog
   tvoga oca Davida: 'Usli?ao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze.
   Izlijeeit aeu te; za tri dana uziaei aee? u Dom Jahvin.

   ^6Dodat aeu tvome vijeku jo? petnaest godina. Izbavit aeu tebe i ovaj
   grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit aeu ovaj grad radi sebe i sluge
   svoga Davida.'"

   ^7Izaija nalo?i: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na eir i on
   aee ozdraviti."

   ^8Ezekija upita Izaiju: "Po kojem aeu znaku prepoznati da aee me Jahve
   izlijeeiti i da aeu za tri dana uziaei u Dom Jahvin?"

   ^9Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da aee ueiniti ?to je rekao:
   hoaee? li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se
   vrati za deset stupnjeva?"

   ^10Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva
   naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!"

   ^11Prorok Izaija zazva Jahvu i on ueini da se sjena vrati za deset
   stupnjeva. Si?la je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu
   suneaniku.

   ^12U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov,
   pisma s darom Ezekiji, jer bija?e euo da se razbolio i ozdravio.

   ^13Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu -
   srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oru?anu i sve ?to je
   bilo u skladi?tima. Nije bilo nieega u njegovu dvoru i svemu njegovu
   gospodarstvu ?to im Ezekija nije pokazao.

   ^14Tada prorok Izaija dod-e kralju Ezekiji i upita ga: "?to su rekli ti
   ljudi i odakle su do?li k tebi?" Ezekija odgovori: "Do?li su iz daleke
   zemlje, iz Babilona."

   ^15Izaija upita dalje: "?to su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija
   odgovori: "Vidjeli su sve ?to je u mojem dvoru; nema u mojim
   skladi?tima nieega ?to im nisam pokazao."

   ^16Tada Izaija reee Ezekiji: "Euj rijee Jahvinu:

   ^17'Evo dolaze dani kada aee sve ?to je u tvojem dvoru, sve ?to su
   tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni?ta neaee
   ostati, ' ka?e Jahve.

   ^18A od sinova ?to poteku od tebe, ?to ti se rode, neke aee uzeti da
   budu u?kopljeni dvorani u palaei babilonskoga kralja."

   ^19Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijee koju ti je Jahve
   objavio." A mislio je: "Za?to ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga
   ?ivota!"

   ^20Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio
   ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u
   knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^21Ezekija je poeinuo sa svojim ocima, a njegov sin Mana?e zakralji se
   mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Mana?eu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet
   godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah.

   ^2Einio je ?to je zlo u Jahvinim oeima, povodeaei se za gnusobama
   naroda ?to ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima.

   ^3Obnovio je uzvi?ice ?to ih bija?e oborio otac mu Ezekija, podigao je
   ?rtvenik Baalu, naeinio a?ere kako bija?e ueinio izraelski kralj Ahab;
   i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i slu?iti joj.

   ^4Podigao je ?rtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bija?e rekao Jahve: "U
   Jeruzalemu aee prebivati moje Ime zauvijek."

   ^5Sagradio je ?rtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma
   Jahvina.

   ^6I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraeao je, gatao, stvorio bajaee
   i opsjenare, ueinio je premnogo zla u oeima Jahve i razjarivao ga.

   ^7Dao je naeiniti lik A?ere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bija?e
   rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji
   sam izabrao med-u svim izraelskim plemenima, postavit aeu svoje Ime
   zauvijek.

   ^8Neaeu vi?e dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u
   ba?tinu njihovim oeevima, samo ako budu dr?ali i provodili u djelo sve
   ?to sam im zapovjedio: Zakon ?to im ga je objavio moj sluga Mojsije."

   ^9Ali oni nisu poslu?ali, Mana?e ih je zaveo te su radili jo? gore nego
   narodi ?to ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima.

   ^10Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka:

   ^11"Zato ?to je judejski kralj Mana?e einio te gnusobe, zato ?to je
   ueinio vi?e zla nego ?to su prije njega radili Amorejci i ?to je zaveo
   Judejce svojim idolima,

   ^12ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, ueinit aeu da dod-e nevolja na
   Jeruzalem i Judeju, takva da aee zazujati oba uha onima koji o njoj
   euju.

   ^13Nategnut aeu nad Jeruzalemom isto u?e kao nad Samarijom, isto
   mjerilo kao nad kuaeom Ahabovom; zbrisat aeu Jeruzalem kao ?to se bri?e
   zdjela pa se tad izvrne.

   ^14Odbacit aeu ostatke svoje ba?tine, predat aeu ih u ruke njihovih
   neprijatelja; slu?it aee za plijen i grabe? svim svojim neprijateljima

   ^15jer su einili ?to je zlo u mojim oeima jer su izazivali moj gnjev od
   dana kada su njihovi oci izi?li iz Egipta pa sve do danas.'"

   ^16I mnogo je nedu?ne krvi prolio Mana?e, tako da se njome napunio
   Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov
   grijeh kojim je zaveo Judu da eini ?to je zlo u oeima Jahvinim.

   ^17Ostala povijest Mana?eova, njegova djela i grijesi koje je poeinio,
   zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^18Mana?e je poeinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg
   dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega.

   ^19Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je
   dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Me?ulemet, kaei
   Harusova, i bila je iz Jotbe.

   ^20On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, kao ?to je einio njegov
   otac Mana?e.

   ^21U svemu je slijedio put svoga oca, slu?io je idolima kojima je
   slu?io i njegov otac i klanjao im se.

   ^22On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem
   Jahvinim.

   ^23Amonovi se easnici uroti?e protiv njega i ubi?e kralja u dvoru.

   ^24Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
   Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jo?iju.

   ^25Ostala povijest Amonova i sve ?to je einio, zar sve to nije zapisano
   u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^26Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin
   Jo?ija zakralji se mjesto njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jo?iji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i
   jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kaei Adajina, i
   bila je iz Boskata.

   ^2Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima. U svemu je hodio putem svoga
   oca Davida, ne skreaeuaei ni desno ni lijevo.

   ^3Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jo?ija posla svoga tajnika
   ?afana, sina Asalijahina, sina Me?ulamova, u Dom Jahvin i reee mu:

   ^4"Idi velikom sveaeeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen
   u Dom Jahvin i koji su euvari praga sakupili od naroda.

   ^5Neka ga uruei poslovod-ama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka
   isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin,

   ^6drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje
   klesano ?to je potrebno za popravak Doma.

   ^7Ali neka se ne tra?i od njih raeun za urueeni novac jer oni rade
   po?teno."

   ^8Veliki sveaeenik Hilkija reee tajniku ?afanu: "Na?ao sam Knjigu
   Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu ?afanu, koji ju je
   proeitao.

   ^9Tajnik ?afan dod-e kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reee on,
   "pokupile su novac koji se na?ao u Domu i predale su ga poslovod-ama
   postavljenim u Domu Jahvinu."

   ^10Tada tajnik ?afan obavijesti kralja: "Sveaeenik Hilkija dade mi
   jednu knjigu." I ?afan je poee eitati pred kraljem.

   ^11Euv?i rijeei Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

   ^12I naredi sveaeeniku Hilkiji, ?afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu
   Akboru, tajniku ?afanu i kraljevu sluzi Asaji:

   ^13"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove
   knjige ?to je nad-ena, jer je velika Jahvina jarost ?to se izlila na
   nas zato ?to na?i oeevi nisu slu?ali rijeei ove knjige, nisu vr?ili ?to
   nam je u njoj napisano."

   ^14Sveaeenik Hilkija, Ahikam, Akbor, ?afan i Asaja odo?e proroeici
   Huldi, ?eni ?aluma, sina Tikvina, sina Harkasova, euvara odjeaee; ona
   je ?ivjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kaza?e,

   ^15ona im reee: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Ka?ite eovjeku koji
   vas je poslao k meni:

   ^16Ovako veli Jahve: Evo, dovest aeu nesreaeu na ovaj grad i na njegove
   stanovnike, izvr?it aeu sve ?to ka?e knjiga koju je proeitao judejski
   kralj.

   ^17Jer su me ostavili i prinose ?rtve tud-im bogovima da bi me ljutili
   svim djelima ruku svojih, planut aee jarost moja na to mjesto i neaee
   se ugasiti.'

   ^18A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo:
   'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeei si euo.

   ^19Ali kako ti je omek?alo srce i jer si se ponizio pred Jahvom euv?i
   ?to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje aee pogoditi
   pusto?enje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda
   mnom, zato sam te usli?io' - rijee je Jahvina.

   ^20'Evo, sjedinit aeu te s ocima tvojim i s mirom aee? leaei u grob da
   ne vidi? svojim oeima svu nesreaeu koju aeu svaliti na ovo mjesto.'"
   Oni odneso?e taj odgovor kralju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske
   starje?ine.

   ^2Kralj potom uzad-e u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima,
   sveaeenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do
   najveaeega. I proeita im sve rijeei Knjige Saveza koja je nad-ena u
   Domu Jahvinu.

   ^3Kralj, stojeaei na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da aee
   slijediti Jahvu i dr?ati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
   srcem i svom du?om da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj
   knjizi. Sav je narod stupio u Savez.

   ^4Kralj je zapovjedio velikom sveaeeniku Hilkiji, sveaeenicima drugog
   reda i euvarima hramskog praga da iz Sveti?ta Jahvina iznesu sve
   bogoslu?ne predmete ?to bijahu naeinjeni za Baala, za A?eru i za svu
   nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima
   kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.

   ^5Uklonio je la?ne sveaeenike koje su judejski kraljevi postavili da
   pale kad na uzvi?icama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i
   one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci
   nebeskoj.

   ^6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, A?eru
   i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na
   groblje sinova puekih.

   ^7Razorio je stanove posveaeenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i
   u kojima su ?ene tkale haljine A?eri.

   ^8Iz svih judejskih gradova doveo je sveaeenike i oskvrnuo je uzvi?ice
   gdje su ti sveaeenici prinosili kad, od Gebe do Beer ?ebe. Zatim je
   sru?io uzvi?ice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jo?ue,
   upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.

   ^9Isto tako sveaeenici uzvi?ica nisu mogli uzlaziti ?rtveniku Jahvinu u
   Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa med-u svojom braaeom.

   ^10Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina
   ili kaeerku provodio kroz oganj u east Moleku.

   ^11Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu
   u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u
   blizini, i spalio je u ognju suneana kola.

   ^12?rtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one
   koje je sagradio Mana?e u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je sru?io,
   uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.

   ^13Uzvi?ice koje su bile sueelice Jeruzalemu, na ju?nom dijelu
   Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio A?tarti,
   sramoti sidonskoj, Kemo?u, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj
   - sve ih je kralj oskvrnio.

   ^14Razbio je stupove, iskorijenio a?ere i njihova je mjesta ispunio
   ljudskim kostima.

   ^15Isto tako i ?rtvenik u Betelu, uzvi?icu koju je sagradio Jeroboam,
   sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je sru?io, oborio
   ?rtvenik i tu uzvi?icu, satro kamenje u prah, spalio a?ere.

   ^16A kad se Jo?ija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori,
   posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na ?rtveniku. Tako
   ga je oskvrnuo, izvr?avajuaei rijee Jahvinu, koju je objavio eovjek
   Bo?ji (dok je Jeroboam bio na ?rtveniku za vrijeme sveeanosti).
   Okrenuv?i se, Jo?ija baci oei na grob eovjeka Bo?jeg koji je objavio
   sve to

   ^17i upita: "Kakav je ono spomenik ?to ga vidim?" Ljudi iz grada
   odgovori?e mu: "To je grob eovjeka Bo?jeg koji je do?ao iz Judeje i
   koji je prorekao sve ovo ?to si ti ueinio s betelskim ?rtvenikom."

   ^18"Pustite ga na miru", reee kralj, "i neka nitko ne dira njegove
   kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji
   je do?ao iz Samarije.

   ^19Jo?ija je jednako razorio sve hramove uzvi?ica koje su izraelski
   kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i ueinio je
   s njima kao ?to je ueinio u Betelu.

   ^20Sve sveaeenike uzvi?ica poklao je na ?rtvenicima; na njima je spalio
   i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.

   ^21Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u east Jahve, Boga
   svoga, po obieaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza."

   ^22Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili
   Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.

   ^23Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jo?ijina svetkovana takva
   Pasha u east Jahve, u Jeruzalemu.

   ^24Osim toga, sve bajaee i sve vraeare, sve kuaene bogove i idole i sve
   sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je
   to Jo?ija uklonio da izvr?i rijeei Zakona, zapisane u knjizi koju je
   na?ao Hilkija, sveaeenik Doma Jahvina.

   ^25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem
   svojim, svom du?om svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu
   Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.

   ^26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je
   uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Mana?e ljutio.

   ^27Jahve je odlueio: "Maknut aeu Judejce ispred sebe kao ?to sam maknuo
   Izraela; odbacit aeu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o
   kojem rekoh: 'Tu aee biti Ime moje.'"

   ^28Ostala povijest Jo?ijina i sve ?to je ueinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^29U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv
   asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jo?ija po?ao je preda nj, ali
   ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.

   ^30Sluge njegove preneso?e mu tijelo kolima iz Megida, odvezo?e ga u
   Jeruzalem i sahrani?e u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi
   Joahaza, sina Jo?ijina; pomaza?e ga i proglasi?e kraljem namjesto
   njegova oca.

   ^31Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je
   tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kaei
   Jeremije, i bila je iz Libne.

   ^32On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, sve kao ?to su einili oci
   njegovi.

   ^33Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podrueju Hamata, da ne
   vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata
   srebra i deset talenata zlata.

   ^34Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jo?ijina, na
   mjesto njegova oca Jo?ije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza
   je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.

   ^35Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez
   da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema
   njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu
   Neku.

   ^36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime
   Zebida, kaei Pedajina, i bila je iz Rume.

   ^37On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, sve kao ?to su einili i oci
   njegovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 U njegovo je vrijeme do?ao Nabukodonozor, kralj babilonski, i
   Jojakim mu je bio podlo?an tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv
   njega.

   ^2Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaeka?ke eete, aramejske,
   moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opusto?e,
   potvrd-ujuaei rijee koju je Jahve bio objavio po slugama svojim
   prorocima.

   ^3To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da aee je istrijebiti
   ispred svoga lica zbog grijeha Mana?eovih: zbog svega ?to je Mana?e
   ueinio

   ^4i zbog nedu?ne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju
   nedu?nom. Jahve nije htio oprostiti.

   ^5Ostala povijest Jojakimova i sve ?to je ueinio, zar sve to nije
   zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

   ^6Jojakim je poeinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada
   mjesto njega.

   ^7Egipatski kralj nije vi?e izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj
   osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve ?to je pripadalo
   egipatskom kralju.

   ^8Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri
   mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehu?ta, kaei Elnatana, i
   bila je iz Jeruzalema.

   ^9On je einio ?to je zlo u oeima Jahvinim, sve kao ?to je einio i
   njegov otac.

   ^10U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora
   protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen.

   ^11Dod-e i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je
   njegovo ljudstvo opsjedalo.

   ^12Tada je judejski kralj Jojakin izi?ao pred babilonskoga kralja: on,
   njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovod-e i dvorani, a
   babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja.

   ^13On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog
   dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela,
   naeinio za Sveti?te Jahvino. Tako se ispunila rijee Jahvina.

   ^14Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovod-e i sve vrsne
   ratnike, oko deset tisuaea prognanika, sa svim kovaeima i bravarima.
   Jedino je preostao najsiroma?niji narod zemlje.

   ^15Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve ?ene
   kraljeve, njegove dvorane, plemenita?e zemlje, sve ih je odveo iz
   Jeruzalema u progonstvo u Babilon.

   ^16Sve sposobne ljude, njih sedam tisuaea na broju; kovaee i bravare,
   tisuaeu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski
   odveo u Babilon, u su?anjstvo.

   ^17Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova
   strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija.

   ^18Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija?e ime
   Hamitala, kaei Jeremije, i bila je iz Libne.

   ^19Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim, sve kao ?to je einio Jojakin.

   ^20To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih
   napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv
   babilonskog kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca,
   krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na
   Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.

   ^2Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.

   ^3Devetoga dana eetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad
   da priprosti puk nije imao ni kruha,

   ^4neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego?e noaeu
   kroz vrata izmed-u dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu
   opkolili grad - i krenu?e putem prema Arabi.

   ^5Kaldejske eete nagnu?e u potjeru za kraljem i sustigo?e ga na
   Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje?ala.

   ^6Kaldejci uhvati?e kralja i odvedo?e ga u Riblu pred kralja
   babilonskog, koji mu izreee presudu.

   ^7Sidkijine sinove pokla pred njegovim oeima, Sidkiji iskopa oei, okova
   ga verigama i odvede u Babilon.

   ^8Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja
   Nabukodonozora, kralja babilonskog - ud-e u Jeruzalem Nebuzaradan,
   zapovjednik kraljeve tjelesne stra?e i easnik babilonskog kralja.

   ^9On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuaee u Jeruzalemu.

   ^10Kaldejske eete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne stra?e,
   razori?e zidine koje su okru?ivale Jeruzalem.

   ^11Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne stra?e, odvede u
   su?anjstvo ostatak naroda koji bija?e ostao u gradu, a tako i prebjege
   babilonskom kralju i ostalu svjetinu.

   ^12Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i
   ratare.

   ^13Kaldejci razbi?e tueane stupove u Domu Jahvinu, podno?ja i mjedeno
   more koji su bili u Domu Jahvinu i tue odnije?e u Babilon.

   ^14Uze?e i lonce, lopate, no?eve, posudice i uopaee sav tueani pribor
   koji se upotrebljavao za bogoslu?ja.

   ^15Zapovjednik uze i kadionice i ?kropionice, uopaee sve ?to bija?e od
   zlata i srebra,

   ^16dva stupa, jedno more i podno?ja, ?to je Salomon dao izraditi za Dom
   Jahvin. Nije moguaee procijeniti koliko je tuea bilo u svim tim
   predmetima.

   ^17Prvi stup bija?e visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuea,
   visoku pet lakata; obvija?e je oplet i mogranji, sve od tuea. Takav je
   bio i drugi stup.

   ^18Zapovjednik stra?e odveo je sveaeeniekog poglavara Seraju, drugog
   sveaeenika, Sefaniju, i tri euvara praga.

   ^19Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojniekog zapovjednika, pet
   ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko?e u gradu, pisara zapovjednika
   vojske koji je novaeio puk i ?ezdeset pueana koji se takod-er zateko?e
   u gradu.

   ^20Zapovjednik kraljevske tjelesne stra?e Nebuzaradan odvede ih pred
   kralja babilonskoga u Riblu.

   ^21I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji
   hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.

   ^22Narodu ?to je ostao u zemlji judejskoj i ?to ga je ostavio
   babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja
   Gedaliju, sina Ahikamova, unuka ?afanova.

   ^23Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi sazna?e da je babilonski
   kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i dod-o?e pred njega u
   Mispu: Netanijin sin Ji?mael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz
   Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi.

   ^24Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reee: "Ne bojte se
   slu?iti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podlo?ni babilonskom
   kralju i bit aee vam dobro."

   ^25Ali sedmoga mjeseca Ji?mael, sin Netanijin, unuk Eli?amin, koji
   bija?e kraljevskog roda, i jo? deset ljudi s njim ubi?e Gedaliju te on
   umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi.

   ^26Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici eeta
   ustado?e i odo?e u Egipat jer se bojahu Kaldejaca.

   ^27Trideset i sedme godine otkako je zasu?njen judejski kralj Jojakin,
   dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil
   Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja
   Jojakina i pusti ga iz tamnice.

   ^28Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio vi?e nego
   ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.

   ^29Jojakin je odlo?io svoje tamnieke haljine i jeo s kraljem za istim
   stolom svega svoga vijeka.

   ^30Do kraja njegova ?ivota babilonski mu je kralj trajno, iz dana u
   dan, davao uzdr?avanje.
     __________________________________________________________________

1 Chronicles
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Adam, ?et, Eno?,

   ^2Kenan, Mahalalel, Jared,

   ^3Henok, Metu?alah, Lamek,

   ^4Noa, ?em, Ham i Jafet.

   ^5Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Me?ek i Tiras.

   ^6Gomerovi sinovi: A?kenaz, Rifat i Togarma.

   ^7Javanovi sinovi: Eli?a, Tar?i?, Kitijci i Dodanci.

   ^8Hamovi sinovi: Ku?, Misrajim, Put i Kanaan.

   ^9Ku?evi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi:
   ?eba i Dedan.

   ^10Ku?u se rodi Nimrod, koji bija?e prvi vlastodr?ac na zemlji.

   ^11Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci,

   ^12Patru?ani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci.

   ^13Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta,

   ^14i Jebusejce, Amorejce, Girga?ane,

   ^15Hivijce, Arkijce, Sinijce,

   ^16Arvadijce, Semarijce i Hamatijce.

   ^17?emovi sinovi: Elam, A?ur, Arpak?ad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us,
   Hul, Geter i Me?ek.

   ^18Arpak?adu se rodi ?elah, ?elahu se rodi Eber.

   ^19Eberu se rodi?e dva sina: jednom bje?e ime Peleg, jer se za njegova
   doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.

   ^20Od Joktana se rodi?e Almodad, ?elef, Hasarmavet, Jerah,

   ^21Hadoram, Uzal, Dikla,

   ^22Obal, Abimael, ?eba,

   ^23Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi.

   ^24?em, Arpak?ad, ?alah,

   ^25Eber, Peleg, Rau,

   ^26Serug, Nahor, Tarah,

   ^27Abram, to jest Abraham.

   ^28Abrahamovi sinovi: Izak i Ji?mael.

   ^29Ovo je njihovo rodoslovlje: Ji?maelov prvenac Nebajot, zatim Kedar,
   Adbeel, Mibsam,

   ^30Mi?ma, Duma, Masa, Hadad, Tema,

   ^31Jetur, Nafi? i Kedma. To su Ji?maelovi sinovi.

   ^32Sinovi Keture, Abrahamove inoee: ona rodi Zimrana, Jok?ana, Medana,
   Midjana, Ji?baka i ?uaha. Sinovi Jok?anovi jesu: ?eba i Dedan.

   ^33Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su
   oni bili Keturini sinovi.

   ^34Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael.

   ^35Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeu?, Jalam i Korah.

   ^36Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i
   Amalek.

   ^37Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, ?ama i Miza.

   ^38Seirovi su sinovi bili: Lotan, ?obal, Sibeon, Ana, Di?on, Eser i
   Di?an.

   ^39Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila
   Timna.

   ^40?obalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, ?efi i Onam.
   Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana.

   ^41Anin je sin bio Di?on, a Di?onovi su sinovi bili: Hamram, E?ban,
   Jitran i Keran.

   ^42Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Di?onovi su sinovi
   bili Us i Aran.

   ^43Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je
   zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo
   ime Dinhaba.

   ^44Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha
   iz Bosre.

   ^45Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hu?am iz temanske
   zemlje.

   ^46Kad je umro Hu?am, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad,
   koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit.

   ^47Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

   ^48Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto ?aul iz Rehobota
   na Rijeci.

   ^49Kad umrije ?aul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

   ^50Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai.
   ?ena mu se zvala Mehetabela. Bila je kaei Matredova iz Me Zahaba.

   ^51Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez
   Alva, knez Jetet,

   ^52knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

   ^53knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar,

   ^54knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Evo Izraelovih sinova: Ruben, ?imun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun,

   ^2Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i A?er.

   ^3Judini sinovi: Er, Onan i ?ela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, ?uina
   kaei. Ali Er, Judin prvenac, bija?e nevaljao u Jahvinim oeima i Jahve
   ga pogubi.

   ^4Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet
   Judinih sinova.

   ^5Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul.

   ^6Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu
   pet.

   ^7Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekr?iv?i
   kletvu.

   ^8A sinovi Etanovi: Azarja.

   ^9Hesronovi sinovi koji mu se rodi?e bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj.

   ^10Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nah?ona, kneza Judinih sinova.

   ^11Nah?on rodi Salmu, Salma rodi Boaza.

   ^12Boaz rodi Obeda, Obed rodi Ji?aja.

   ^13Ji?aj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treaeeg ?imu,

   ^14eetvrtog Netanela, petog Radaja,

   ^15?estog Osema, sedmoga Davida.

   ^16Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abi?aj,
   Joab, Asahel, trojica.

   ^17Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Ji?maelac Jeter.

   ^18Hesronov sin Kaleb imao je sa ?enom Azubom i s Jeriotom sinove, a
   sinovi su mu bili: Je?er, ?obab i Ardon.

   ^19Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ?enu Efratu i ona mu rodi Hura.

   ^20Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu.

   ^21Potom Hesron uze kaeer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ?enu kad
   mu je bilo ?ezdeset godina i ona mu rodi Seguba.

   ^22Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj
   zemlji.

   ^23Ali su Ge?urci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa
   selima, ?ezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca
   Gileadova.

   ^24Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova ?ena Abija rodi mu
   A?hura, oca Tekoina.

   ^25Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna,
   Oren, Osem i Ahija.

   ^26Jerahmeel je imao i drugu ?enu, zvala se Atara, koja je bila Onamova
   majka.

   ^27Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker.

   ^28Onamovi su sinovi bili: ?amaj i Jada; ?amajevi sinovi: Nadab i
   Abi?ur.

   ^29Abi?urova se ?ena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida.

   ^30Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez
   djece.

   ^31Sinovi su Afajimovi bili: Ji?i; Ji?ijevi sinovi: ?e?an; ?e?anov sin
   Ahlaj.

   ^32Sinovi Jade, brata ?amajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter
   umro bez djece.

   ^33Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi
   sinovi.

   ^34?e?an nije imao sinova, nego kaeeri; ali je ?e?an imao slugu
   Egipaeanina po imenu Jarhu.

   ^35Zato je ?e?an dao kaeer sluzi Jarhi za ?enu i ona mu rodi Ataja.

   ^36Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada.

   ^37Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda;

   ^38Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju,

   ^39Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu;

   ^40Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi ?aluma,

   ^41?alum rodi Jekamju, Jekamja rodi Eli?amu.

   ^42Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Me?a,
   otac Zifov; sinovi oca Mare?e bili su: Hebron.

   ^43Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i ?ema.

   ^44?ema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi ?amaja.

   ^45?amajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov.

   ^46Efa, Kalebova inoea, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio
   Gazeza.

   ^47Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Ge?an, Felet, Efa i ?aaf.

   ^48Maaka, Kalebova inoea, rodila je ?ebera i Tirhanu.

   ^49Rodila je ?aafa, oca Madmanina, ?evu, oca Makbenina, i oca Gibina; a
   Kalebova je kaei bila Aksa.

   ^50To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: ?obal,
   otac Kirjat Jearimov,

   ^51Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov.

   ^52A sinovi ?obala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaaeana.

   ^53Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puaeani, ?umaaeani i
   Mi?rani; od njih su potekli Soraaeani i E?taoljani.

   ^54Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaaeani, Atrot, Bet Joab i polovina
   Manahaaeana, Saraaeani.

   ^55Knji?evnieke obitelji koje su ?ivjele u Jabesu bile su: Tiraaeani,
   Simeaaeani, Sukaaeani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca
   Rekabova doma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodi?e u Hebronu: prvenac Amnon od
   Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle,

   ^2treaei Ab?alom, sin Maake, kaeeri Talmaja, ge?urskoga kralja, eetvrti
   Adonija, sin Hagitin,

   ^3peti ?efatja od Abitale, ?esti Jitream od njegove ?ene Egle.

   ^4?est mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i
   ?est mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu.

   ^5Ovi mu se sinovi rodi?e u Jeruzalemu: ?imeja, ?obab, Natan i Salomon;
   eetiri od Bat-?ebe, kaeeri Amielove.

   ^6Jibhar, Eli?ama, Elifalet,

   ^7Nogah, Nefeg, Jafija,

   ^8Eli?ama, Elijada, Elifelet: devet.

   ^9Sve Davidovi sinovi osim inoekih sinova i njihove sestre Tamare.

   ^10Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa,
   njegov sin Jo?afat,

   ^11njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joa?,

   ^12njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam,

   ^13njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Mana?e,

   ^14njegov sin Amon, njegov sin Jo?ija.

   ^15Jo?ijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treaei
   Sidkija, eetvrti ?alum.

   ^16Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov
   sin.

   ^17Sinovi su?nja Jekonje bili su ?ealtiel, njegov sin,

   ^18Malkiram, Pedaja, ?enasar, Jekamja, Jo?ama i Nebadja.

   ^19Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i ?imej; Zerubabelovi sinovi:
   Me?ulam i Hananija, i sestra im ?elomita.

   ^20Ha?uba, Ohel, Berekja, Hasadja i Ju?ab-Hesed, njih petorica.

   ^21Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Ji?aja, Refajini sinovi,
   Arnanov sin, Obadjin sin, ?ekanijin sin.

   ^22?ekanijini su sinovi bili: ?emaja, a ?emajini su sinovi bili: Hatu?,
   Jigal, Barijah, Nearja i ?afat, ?estorica.

   ^23Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica.

   ^24Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elija?ib, Felaja, Akub,
   Johanan, Delaja i Anani, sedmorica.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i ?obal.

   ^2?obalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su
   soratski rodovi.

   ^3Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Ji?ma i Jidba?, a njihovoj je
   sestri bilo ime Haslelponija.

   ^4Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hu?in otac. To su bili
   sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema.

   ^5A otac Tekoe A?hur imao je dvije ?ene, Helu i Naaru.

   ^6Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Aha?tarce. To su
   Naarini sinovi.

   ^7Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan.

   ^8Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela.

   ^9Jabes je bio izvrsniji med-u braaeom i mati mu je nadjela ime Jabes
   govoreaei: "Rodila sam ga s bolom."

   ^10Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreaei: "Ako me odista
   blagoslivlja?, ra?iri moje podrueje, neka bude tvoja ruka uza me i
   saeuvaj me oda zla, tako da se ne mueim!" Ispuni mu Bog za ?to ga je
   molio.

   ^11?uhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio E?tonov otac.

   ^12Od E?tona poteee Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Naha?a. To su
   Rekini ljudi.

   ^13A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat
   i Meonotaj.

   ^14Meonotaj rodi Ofru; ?eraja rodi Joaba, oca onih ?to ?ive u Dolini
   rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci.

   ^15Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin
   bio Kenaz.

   ^16Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael.

   ^17Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu,
   ?amaja i Ji?boha, E?temoina oca.

   ^18Njegova ?ena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova
   oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove
   kaeeri koju je za ?enu uzeo Mered.

   ^19Sinovi Hodijine ?ene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: ?imun,
   otac Jomama Garmijca, i E?temoa Maakaaeanin.

   ^20?imunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. I?ijevi
   sinovi: Zohet i Ben-Zohet.

   ^21Sinovi Judina sina ?ele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Mare?in otac,
   i obitelji platnarske kuaee u Bet A?beji;

   ^22Jokim i ljudi iz Kozebe Joa? i Saraf, koji su vladali nad Moabom i
   vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogad-aji.

   ^23To su bili loneari koji su ?ivjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja
   i bili su ondje zaposleni u njega.

   ^24?imunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i ?aul.

   ^25Njegov je sin bio ?alum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mi?ma.

   ^26Mi?mini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov
   sin ?imej.

   ^27?imej je imao ?esnaest sinova i ?est kaeeri; njegova braaea nisu
   imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao
   Judinih sinova.

   ^28?ivjeli su u Beer ?ebi, Moladi i Hasar ?ualu,

   ^29u Bilhi, u Esemu, u Toladu,

   ^30u Betuelu, u Hormi, u Siklagu,

   ^31u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u ?aarajimu. To su
   bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja.

   ^32A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i A?an, pet
   gradova.

   ^33I sva njihova naselja ?to su bila oko tih gradova do Baala. To su
   bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi.

   ^34Me?obad, Jamlek i Amasjin sin Jo?a,

   ^35Joel i Jehu, sin Jo?ibje, sina Serajina, sina Asielova,

   ^36Elijoenaj, Jaakoba, Je?ohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja,

   ^37Ziza, sin ?ifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina ?imrijeva, sina
   ?emajina.

   ^38Ti su imenovani bili starje?ine svojim rodovima i njihove su se
   porodice veoma umno?ile.

   ^39Zato su oti?li do mjesta kako se ide u Gedor do istoene strane
   doline da tra?e pa?u stoci.

   ^40Na?li su obilatu i dobru pa?u i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju.
   Buduaei da su ondje prije ?ivjeli Hamovi potomci,

   ^41?imunovci, poimence popisani, navali?e za vremena judejskoga kralja
   Ezekije te razbi?e njihove ?atore i njihove zaklone koji se nad-o?e
   ondje. Baci?e na njih kletvu, koja traje do dana?njega dana, i
   nastani?e se na njihovo mjesto jer su ondje bili pa?njaci za njihovu
   stoku.

   ^42Onda su neki med-u onima ?to su pripadali ?imunovim sinovima, njih
   pet stotina, izbili na planinu Seir, na eelu s Felatjom, Nearjom,
   Refajom i Uzielom, I?ijevim sinovima.

   ^43Oni pobi?e ostatak koji se spasio izmed-u Amaleeana i naseli?e se
   ondje do dana?njega dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad
   je oskvrnuo oeevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano
   sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik,

   ^2jer je Juda nadvladao med-u braaeom, a od njega se rodio knez. Ipak
   je pravo prvorodstva pripalo Josipu.

   ^3Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi.

   ^4Joelovi sinovi: njegov sin ?emaja, njegov sin Gog, njegov sin ?imej,

   ^5njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal,

   ^6njegov sin Beera, koga je odveo u su?anjstvo asirski kralj Tiglat
   Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena.

   ^7Njegovoj braaei, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski
   rodovnik po nara?tajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija,

   ^8Bela, sin Azazov, sin ?emin, sin Joelov. On je ?ivio u Aroeru i do
   Neba i Baal Meona.

   ^9Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od
   rijeke Eufrata, jer mu se stoka umno?ila u gileadskoj zemlji.

   ^10Za ?aulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od
   njihove ruke; tako su se naselili u njihove ?atore po svemu istoenom
   podrueju od Gileada.

   ^11Gadovi su sinovi ?ivjeli blizu njih u ba?anskoj zemlji do Salke.

   ^12Poglavar je bio Joel, a drugi ?afan, pa Janaj i ?afat u Ba?anu.

   ^13Njihova su braaea po svojim rodovima bila: Mihael, Me?ulam, ?eba,
   Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica.

   ^14To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina
   Gileada, sina Mihaela, sina Je?i?aja, sina Jahdona, sina Buza.

   ^15Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda.

   ^16?ivjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim ?aronskim
   pa?njacima do njihovih krajeva.

   ^17Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga
   kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama.

   ^18Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Mana?eova plemena, hrabrih
   junaka koji su nosili ?tit i mae te zapinjali luk i bili vje?ti boju,
   bija?e eetrdeset tisuaea sedam stotina i ?ezdeset vojnika.

   ^19Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafi?ejaca i Nodabejaca.

   ^20U boju su zavapili k Bogu i on ih je usli?ao jer su se pouzdali u
   nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke
   Hagrijci sa svim njihovim saveznicima.

   ^21Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuaea deva, dvije stotine i
   pedeset tisuaea ovaca i koza i dvije tisuaee magaraca - i odveli u
   ropstvo sto tisuaea ljudi.

   ^22Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se
   naseli?e na njihovo mjesto do su?anjstva.

   ^23Sinovi polovine Mana?eova plemena nastanili su se u toj zemlji od
   Ba?ana do Baal Hermona i ?enira i do Hermonske gore. I bijahu se
   umno?ili.

   ^24Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Ji?i, Eliel, Azriel,
   Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni mu?evi: poglavari
   u svojim rodovima.

   ^25Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s
   bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima,

   ^26probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i
   neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u
   su?anjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Mana?eova plemena. Doveli
   su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do dana?njega dana.

   ^27Levijevi su sinovi bili Ger?om, Kehat i Merari.

   ^28Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.

   ^29Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i
   Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^30Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abi?uu;

   ^31Abi?ua rodi Bukija, Buki rodi Uziju;

   ^32Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota.

   ^33Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

   ^34Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa;

   ^35Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana;

   ^36Johanan rodi Azarju, koji je bio sveaeenik u Hramu ?to ga je
   sagradio Salomon u Jeruzalemu.

   ^37Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba;

   ^38Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi ?aluma;

   ^39?alum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju;

   ^40Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka.

   ^41Josadak je oti?ao kad je Jahve odveo u su?anjstvo Judu i Jeruzalem
   Nabukodonozorovom rukom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Levijevi su sinovi bili Ger?om, Kehat i Merari.

   ^2Evo imena Ger?omovih sinova: Libni i ?imej.

   ^3Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel.

   ^4Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim
   ocima.

   ^5Od Ger?oma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima,

   ^6njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin
   Jeatraj.

   ^7Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir,

   ^8njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir;

   ^9njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin
   ?aul.

   ^10Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot;

   ^11njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat;

   ^12njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini
   sinovi:

   ^13Samuel, njegov prvenac, drugi Abija.

   ^14Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin ?imej, njegov
   sin Uza,

   ^15njegov sin ?ima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja.

   ^16Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu
   Jahvinu kad je Koveeg ondje na?ao svoje poeivali?te;

   ^17oni koji su slu?ili pred Prebivali?tem, ?atorom sastanka,
   pjevajuaei, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su
   obavljali slu?bu po propisanom redoslijedu.

   ^18Evo onih ?to su obavljali slu?bu i njihovih sinova: od Kehatovih
   sinova: pjevae Heman, sin Joela, sina Samuela,

   ^19sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha,

   ^20sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja,

   ^21sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije,

   ^22sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha,

   ^23sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova.

   ^24Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina
   ?ime,

   ^25sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije,

   ^26sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje,

   ^27sina Etana, sina Zime, sina ?imeja,

   ^28sina Jahata, sina Ger?oma, sina Levijeva.

   ^29Merarijevi sinovi, njihova braaea, stajala su mu s lijeve strane:
   Etan, sin Ku?ija, sina Abdija, sina Maluka,

   ^30sina Ha?abje, sina Amasje, sina Hilkije,

   ^31sina Amsija, sina Banija, sina ?omera,

   ^32sina Mahlija, sina Mu?ija, sina Merarija, sina Levijeva.

   ^33Njihova braaea leviti bili su postavljeni za svu slu?bu u svetom
   Prebivali?tu, u Domu Bo?jem.

   ^34Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na ?rtveniku za paljenice i
   na kadionom ?rtveniku, obavljajuaei sav posao u Svetinji nad svetinjama
   i izvr?ujuaei obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu ?to je
   zapovjedio Bo?ji sluga Mojsije.

   ^35Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin
   Abi?ua,

   ^36njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja,

   ^37njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub,

   ^38njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas.

   ^39Ovo su im boravi?ta po naseljima u njihovu podrueju: Aronovim
   sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ?drijeb -

   ^40dali su Hebron u judejskoj zemlji s pa?njacima oko njega.

   ^41Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu.

   ^42Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoei?ta Hebron i Libnu s
   pa?njacima, Jatir i E?temou s pa?njacima,

   ^43Hilez s pa?njacima, Debir s pa?njacima,

   ^44A?an s pa?njacima i Bet ?eme? s pa?njacima.

   ^45Od Benjaminova plemena: Gebu s pa?njacima, Alemet s pa?njacima i
   Anatot s pa?njacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima.

   ^46Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je
   ?drijebom deset gradova od polovine Mana?eova plemena.

   ^47Ger?omovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova
   plemena, od A?erova plemena, od Naftalijeva plemena i od Mana?eova
   plemena u Ba?anu trinaest gradova.

   ^48Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ?drijebom od
   Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest
   gradova.

   ^49Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pa?njacima.

   ^50Dali su ?drijebom od plemena Judinih sinova, od plemena ?imunovih
   sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli
   poimence.

   ^51Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ?drijebom
   gradove od Efrajimova plemena

   ^52dali su kao gradove-utoei?ta ?ekem s pa?njacima u Efrajimovoj gori i
   Gezer s pa?njacima,

   ^53Jokmeam s pa?njacima, Bet Horon s pa?njacima,

   ^54Ajalon s pa?njacima i Gat-Rimon s pa?njacima.

   ^55Od polovine Mana?eova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih
   sinova: Aner s pa?njacima i Bileam s pa?njacima.

   ^56Ger?omovim sinovima dali su od rodova polovine Mana?eova plemena
   Golan u Ba?anu s pa?njacima i A?tarot s pa?njacima.

   ^57Od Jisakarova plemena Kede? s pa?njacima, Dobrat s pa?njacima,

   ^58Ramot s pa?njacima i Anem s pa?njacima.

   ^59Od A?erova plemena Ma?al s pa?njacima, Abdon s pa?njacima,

   ^60Hukok s pa?njacima i Rehob s pa?njacima.

   ^61Od Naftalijeva plemena Kede? u Galileji s pa?njacima, Hamon s
   pa?njacima i Kirjatajim s pa?njacima.

   ^62Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s
   pa?njacima i Tabor s pa?njacima.

   ^63S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoenoj strani Jordana,
   dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pa?njacima, Jahsu s
   pa?njacima,

   ^64Kedemot s pa?njacima i Mefaat s pa?njacima.

   ^65Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pa?njacima, Mahanajim s
   pa?njacima,

   ^66He?bon s pa?njacima i Jazer s pa?njacima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Ja?ub i ?imron, njih
   eetvorica.

   ^2Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari
   obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na
   broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuaee i ?est stotina.

   ^3Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i
   Ji?ija, u svemu pet glavara.

   ^4S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim eetama za rat trideset
   i ?est tisuaea ljudi, jer su imali mnogo ?ena i sinova.

   ^5Njihove braaee po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je
   svega osamdeset i sedam tisuaea i svi su bili popisani u plemenskim
   rodovnicima.

   ^6Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica.

   ^7Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih
   glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset
   dvije tisuaee i trideset eetiri.

   ^8Bekerovi sinovi: Zimra, Joa?, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot,
   Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi.

   ^9U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih
   junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuaea i dvije stotine.

   ^10Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeu?, Benjamin, Ahud,
   Kenaana, Zetan, Tar?i? i Ahi?ahar.

   ^11Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka,
   bilo je sedamnaest tisuaea i dvije stotine, sve za rat sposobnih.

   ^12?upim i Hupim. Sinovi Irovi: Hu?im; njegov sin Aher.

   ^13Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i ?alum. Bilhini sinovi.

   ^14Mana?eovi sinovi: Asriel, koga je rodila Mana?eova inoea Aramejka;
   ona je rodila i Makira, Gileadova oca.

   ^15Makir je o?enio Hupima i ?upima; sestra mu se zvala Maaka; ime
   drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kaeeri.

   ^16Makirova ?ena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pere?. Bratu
   mu je dala ime ?are?, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem.

   ^17Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Mana?eova
   sina.

   ^18Njegova sestra Hamoleketa rodila je I?hoda, Abiezera i Mahlu.

   ^19?emidini su sinovi bili: Ahjan, ?ekem, Likhi i Aniam.

   ^20Efrajimovi sinovi: ?utelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat,
   njegov sin Elada, njegov sin Tahat,

   ^21njegov sin Zabad, njegov sin ?utelah, Ezer i Elad. Njih su ubili
   gatski grad-ani, rod-eni u zemlji, jer su si?li da im otmu stoku.

   ^22Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braaea su mu
   odlazila da ga tje?e.

   ^23Onda je u?ao k svojoj ?eni i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on
   mu nadjenu ime Berija, jer se nesreaea dogodila u njegovoj kuaei.

   ^24Kaei mu je bila ?eera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i
   Uzen ?eeru.

   ^25Sin mu je bio Refah i Re?ef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan,

   ^26njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Eli?ama,

   ^27njegov sin Nun, njegov sin Jo?ua.

   ^28Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s
   istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, ?ekem i njegova sela do
   Gaze s njezinim selima.

   ^29U rukama Mana?eovih sinova bio je Bet ?ean sa svojim selima, Tanak
   sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U
   njima su ?ivjeli sinovi Izraelova sina Josipa.

   ^30A?erovi su sinovi bili: Jimna, Ji?va, Ji?vi i Berija, i njihova
   sestra Seraha.

   ^31Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac.

   ^32Heber postade otac Jafletu, ?omeru, Hotamu i njihovoj sestri ?ui.

   ^33Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i A?vat; to su bili
   Jafletovi sinovi.

   ^34A sinovi njegova brata ?omera: Rohga, Huba i Aram.

   ^35Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, ?ele? i Amal.

   ^36Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, ?ual, Beri, Jimra,

   ^37Beser, Hod, ?ama, ?il?a, Jitran i Bera.

   ^38Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara.

   ^39Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja.

   ^40Svi su oni bili A?erovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri
   junaci, glavari med-u knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je
   dvadeset i ?est tisuaea ljudi u bojnim eetama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog A?bela, treaeeg Ahraba,

   ^2eetvrtog Nohu i petog Rafu.

   ^3Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac,

   ^4Abi?ua, Naaman, Ahoah,

   ^5Gera, ?efufan i Huram.

   ^6Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su
   ?ivjeli u Gebi, odakle su ih odveli u su?anjstvo u Manahat;

   ^7Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u su?anjstvo i rodio Uzu i
   Ahihuda.

   ^8?aharajim, po?to je otpustio ?ene Hu?imu i Baru, dobio je sinove u
   Moapskom polju:

   ^9sa svojom ?enom Hode?om imao je sinove Jobaba, Sibju, Me?u, Malkama,

   ^10Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari.

   ^11S Hu?imom je rodio Abituba i Elpaala.

   ^12Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mi?am i ?amed; on je sagradio Ono i
   Lod s njihovim selima.

   ^13Zatim Berija i ?ema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su
   ?ivjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike.

   ^14Njegov brat: ?e?ak. Jeremot,

   ^15Zabadja, Arad i Eder,

   ^16Mihael, Ji?pa i Joha bili su Berijini sinovi.

   ^17Zebadja, Me?ulam, Hizki, Haber,

   ^18Ji?meraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi.

   ^19Jakim, Zikri, Zabdi,

   ^20Elijoenaj, Siltaj, Eliel,

   ^21Adaja, Beraja i ?imrat bili su ?imijevi sinovi.

   ^22Ji?pan, Eber, Eliel,

   ^23Abdon, Zikri, Hanan,

   ^24Hananija, Elam, Antotija,

   ^25Jifdeja, Fenuel bili su ?e?akovi sinovi.

   ^26?am?eraj, ?eharja, Atalija,

   ^27Jaare?ja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi.

   ^28To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. ?ivjeli su u
   Jeruzalemu.

   ^29U Gibeonu su ?ivjeli: praotac Gibeon, eija se ?ena zvala Maaka.

   ^30Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Ki?, Baal, Nadab,

   ^31Gedor, Ahjo, Zaker,

   ^32i Miklot, koji je rodio ?imu; pa su i oni ?ivjeli kod svoje braaee u
   Jeruzalemu, sa svojom braaeom.

   ^33Ner rodi Ki?a, a Ki? rodi ?aula, ?aul rodi Jonatana, Malki-?ua,
   Abinadaba, E?baala,

   ^34Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku.

   ^35Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz.

   ^36Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi
   Mosu.

   ^37Mosa rodi Biniju, eiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov
   sin Asel.

   ^38Asel je imao ?est sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac,
   Bokru, Ji?mael, ?earja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi.

   ^39Sinovi njegova brata E?eka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehu?,
   treaei Elifelet.

   ^40Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali
   mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih
   sinova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su
   i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni
   u su?anjstvo u Babilon.

   ^2Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili
   Izraelci, sveaeenici, leviti i netinci.

   ^3U Jeruzalemu su ?ivjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih
   sinova, od Efrajimovih i Mana?eovih sinova, i to:

   ^4Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova
   Judina sina Peresa.

   ^5Od ?ilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima.

   ^6Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braaea, ?est stotina i
   devedeset.

   ^7Od Benjaminovih sinova Salu, sin Me?ulama, sina Hodavje, Hasenuina
   sina;

   ^8Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Me?ulam,
   sin ?efatje, sina Reuela, Ibnijina sina.

   ^9Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i ?estero braaee.
   Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda.

   ^10Od sveaeenika: Jedaja, Jojarib i Jakin,

   ^11Azarja, sin Hilkije, sina Me?ulama, sina Sadoka, sina Merajota,
   Ahitubova sina, predstojnik Doma Bo?jeg.

   ^12Adaja, sin Jerohama, sina Pa?hura, Malkijina sina, Masaj, sin
   Adiela, sina Jahzere, sina Me?ulama, sina Me?ilemita, Imerova sina.

   ^13Njihove braaee, glava obitelji, boraca ?to su obavljali slu?bu u
   Domu Bo?jem, bilo je tisuaeu sedam stotina i ?ezdeset.

   ^14Od levita ?emaja, sin Ha?uba, sin Azrikama, Ha?abjina sina, izmed-u
   Merarijevih sinova;

   ^15Bakbakar, Here?, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova
   sina;

   ^16Obadja, sin ?emaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin
   Ase, Elkanina sina, koji je ?ivio u Netofatskim selima.

   ^17Vratari: ?alum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braaea; ?alum je
   bio poglavar,

   ^18i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili
   vratari po eetama levita.

   ^19?alum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braaeom
   Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslu?je; oni
   su euvali pragove ?atora, dok su njihovi oci euvali ulaz u Jahvin
   tabor.

   ^20Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio
   s njim!).

   ^21Me?elemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima ?atora sastanka.

   ^22Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su
   upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u slu?bu David i
   vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti.

   ^23Oni i njihovi sinovi euvali su stra?u na vratima Doma Jahvina, Doma
   ?atora.

   ^24Vratari su stajali na eetiri strane: na istoku, na zapadu, na
   sjeveru i na jugu.

   ^25Njihova braaea po selima dolazila su od vremena do vremena da im se
   pridru?e po sedam dana.

   ^26Samo su eetiri vratarska predstojnika bila neprestano u slu?bi. Bili
   su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Bo?jega Doma.

   ^27Noaeivali su oko Bo?jega Doma jer im je bila du?nost da stra?are i
   da otkljueavaju svako jutro.

   ^28Neki su od njih bili odgovorni za bogoslu?no posud-e. Prebrojavali
   su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili.

   ^29Neki su se od njih brinuli za pokuaestvo, sve posveaeene stvari,
   fino bra?no, vino, ulje, tamjan i miomirise;

   ^30a neki od sveaeeniekih sinova mije?ali su pomast od miomirisa.

   ^31Matitja, jedan od levita, prvenac ?aluma Korahovca, brinuo se za
   stvari koje se peku na tavi.

   ^32Neki od Kehatovaca, njihove braaee, bili su odgovorni za kruhove ?to
   se postavljaju svake subote.

   ^33Oni su bili i pjevaei, glavari levitskih obitelji. Kad su bili
   slobodni, ?ivjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noae bili na
   du?nosti.

   ^34To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su
   poglavari ?ivjeli u Jeruzalemu.

   ^35U Gibeonu su ?ivjeli: Gibeonov otac Jeiel, eijoj je ?eni bilo ime
   Maaka.

   ^36Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Ki?, Baal, Ner, Nadab,

   ^37Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot.

   ^38Miklot rodi ?imeama. I oni su ?ivjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj
   braaei.

   ^39Ner rodi Ki?a; a Ki? rodi ?aula; ?aul rodi Jonatana, Malki-?uu,
   Abinadaba i E?baala.

   ^40Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku.

   ^41Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz.

   ^42Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi
   Mosu.

   ^43Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov
   sin Asel.

   ^44Asel je imao ?est sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Ji?mael,
   ?earja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Filistejci su zavoj?tili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred
   njima i padali pobijeni po gori Gilboi.

   ^2Filistejci stisnu?e ?aula i njegove sinove i pogubi?e ?aulove sinove
   Jonatana, Abinadaba i Malki-?uu.

   ^3Boj je postao ?e?aei oko ?aula. Iznenadi?e ga strijelci s lukovima i
   on pade ranjen od strijelaca.

   ^4Tada ?aul reee svome ?titono?i: "Izvuci svoj mae i probodi me da ne
   dod-u ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov ?titono?a
   prestravi i ne htjede toga ueiniti. Zato ?aul uze mae i baci se na nj.

   ^5Kad je ?titono?a vidio da je ?aul umro, baci se i on na svoj mae i
   umrije s njim.

   ^6Tako onog dana pogibo?e zajedno ?aul, njegova tri sina i sav njegov
   dom.

   ^7Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi
   Izraelovi pobjegli i da je poginuo ?aul sa sinovima, ostavili su svoje
   gradove i razbje?ali se. Filistejci dod-o?e i nastani?e se u njima.

   ^8Kad su sutradan do?li Filistejci da oplijene pobijene, na?li su ?aula
   s njegovim sinovima gdje le?e mrtvi na gori Gilboi.

   ^9Svukav?i ga, uze?e mu glavu i oru?je te posla?e po filistejskoj
   zemlji unaokolo javljajuaei veselu vijest svojim idolima i narodu.

   ^10Potom su oru?je metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izlo?ili u
   Dagonovu hramu.

   ^11Kad su euli svi Jabe?-Gilead-ani ?to su Filistejci ueinili od ?aula,

   ^12ustali su svi hrabri ljudi i uzeli ?aulovo mrtvo tijelo i tjelesa
   njegovih sinova i, donijev?i ih u Jabe?, pokopali su njihove kosti pod
   tamarisom u Jabe?u; i posti?e sedam dana.

   ^13Tako je poginuo ?aul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi:
   nije dr?ao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajaeicu,

   ^14a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Ji?ajeva
   sina Davida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se sabra?e svi Izraelci k Davidu u Hebron i reko?e: "Evo, mi
   smo od tvoje kosti i tvojeg mesa.

   ^2Jo? prije, dok je ?aul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima
   Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti aee? pasti moj izraelski
   narod i ti aee? biti knez nad mojim narodom Izraelom.'"

   ^3Tako dod-o?e sve izraelske starje?ine kralju u Hebron, a kralj David
   s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomaza?e Davida za kralja
   nad Izraelom, kako bija?e Jahve rekao Samuelu.

   ^4Onda je oti?ao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus,
   jer su ondje bili Jebusejci i ?ivjeli su u onoj zemlji.

   ^5Ali su Jebusejci porueili Davidu: "Neaee? uaei ovamo!" Ipak David
   osvoji Sionsku tvrd-avu, to jest Davidov grad.

   ^6Jer je David rekao: "Tko prvi porazi Jebusejce, bit aee vrhovni
   vojvoda i knez." Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda.

   ^7Tada se David nastanio u toj tvrd-avi; zato su je prozvali Davidovim
   gradom.

   ^8Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio
   ostali dio grada.

   ^9David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim.

   ^10Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaeki radili uza nj za
   njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeei zakralje
   nad Izraelom.

   ^11Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Ja?obam, glavar nad
   tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih
   odjednom.

   ^12Za njim Dodonov sin Eleazar, Aho?anin, jedan izmed-u tri junaka.

   ^13On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na
   boj, a ondje je bilo polje puno jeema; kad je narod poeeo bje?ati
   ispred Filistejaca,

   ^14oni su stali usred toga polja i obranili ga pobiv?i Filistejce. Tako
   im Jahve dade veliku pobjedu.

   ^15Trojica su izmed-u tridesetorice jednom si?la do hridi k Davidu u
   Adulamsku peaeinu kad su filistejske eete stajale u taboru u Refaimskoj
   dolini.

   ^16David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u
   Betlehemu.

   ^17David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga
   studenca ?to je kod vrata!"

   ^18Tada ta trojica prodrije?e kroz filistejski tabor i, zahvativ?i vode
   iz betlehemskoga studenca ?to je kod vrata, doneso?e je i dado?e
   Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi

   ^19govoreaei: "Ne dao mi moj Bog da to ueinim! Zar da pijem krv ovih
   ljudi? TOa izla?uaei ?ivot pogibli donijeli su vode." I nije htio piti.
   To su, eto, ueinila ta tri junaka.

   ^20Abi?aj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao
   kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se med-u tridesetoricom.

   ^21Bio je med-u trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda,
   ali prve trojice nije dostigao.

   ^22Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaekim djelima, ubio
   je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snje?nog dana si?ao i ubio
   lava usred jame.

   ^23Ubio je i nekog Egipaeanina, eovjeka od pet lakata. Egipaeanin je
   imao u ruci koplje kao tkalaeko vratilo, a on je izi?ao preda nj sa
   ?tapom i, istrgav?i Egipaeaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim
   kopljem.

   ^24To je ueinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom med-u ona tri
   junaka.

   ^25Bio je najznamenitiji med-u tridesetoricom, ali one prve trojice
   nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne stra?e.

   ^26Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz
   Betlehema,

   ^27Haroranin ?amot, Pelonjanin Heles;

   ^28Ake?ov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoaeanin;

   ^29Sibkaj Hu?aaeanin, Ilaj Aho?anin;

   ^30Mahraj Netofaaeanin, Baanin sin Heled, Netofaaeanin;

   ^31Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja
   Piratonjanin;

   ^32Huraj iz Gaa?kih potoka, Abiel Arbaaeanin;

   ^33Azmavet Bahurimljanin, Eljahba ?aalbonjanin.

   ^34Sinovi Ha?ema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin;

   ^35Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal;

   ^36Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin;

   ^37Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj;

   ^38Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar;

   ^39Amonac Selek, Beroaeanin Nahraj, ?titono?a Sarvijina sina Joaba;

   ^40Ira Jitranin, Gareb Jitranin;

   ^41Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad;

   ^42?izin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime
   tridesetorica.

   ^43Maakin sin Hanan i Jo?afat Mitnjanin.

   ^44Uzija A?taroaeanin, ?ama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama;

   ^45?imrijev sin Jediael i njegov brat Joha Ti?anin.

   ^46Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jo?avja i Moabac Jitma;

   ^47Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Evo onih ?to dod-o?e k Davidu u Siklag dok se jo? uklanjao od Ki?eva
   sina ?aula i bili su mu med-u junacima pomagaei u boju;

   ^2umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se slu?iti
   kamenjem i strijelama. Izmed-u ?aulove braaee, Benjaminovaca:

   ^3vojvoda Ahiezer i Joa?, sinovi Gibeanca ?emaje, pa Jeziel i Pelet,
   Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoaeanin;

   ^4Gibeonac I?maja, junak med-u tridesetoricom i nad tridesetoricom,

   ^5Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoaeanin;

   ^6Eluzaj, Jerimot, Bealja, ?emarja i ?efatja Harufejac;

   ^7Elkana, Ji?ija, Azarel, Joezer i Ja?obam Korhinjani,

   ^8Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.

   ^9Neki su Gadovci pre?li k Davidu u tvrd-avu u pustinju, hrabri junaci,
   ratnici vje?ti boju, naoru?ani ?titom i kopljem; lica im bijahu kao
   lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:

   ^10vojvoda Ezer, drugi Obadja, treaei Eliab;

   ^11eetvrti Mi?mana, peti Jeremija,

   ^12?esti Ataj, sedmi Eliel;

   ^13osmi Johanan, deveti Elzabad,

   ^14deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.

   ^15To su bile od Gadovih sinova vojne starje?ine, najmanji nad
   stotinom, a najveaei nad tisuaeom.

   ^16To su oni koji su prvoga mjeseca pre?li preko Jordana kad se razlio
   preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih
   dolina na istok i na zapad.

   ^17Do?li su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrd-avu.

   ^18David je iza?ao pred njih i, progovoriv?i, rekao im: "Ako dolazite s
   mirom k meni da mi pomognete, moje aee se srce ujediniti s vama; ako li
   ste do?li da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog na?ih otaca vidi
   i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!"

   ^19Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reee:
   "Tebi, Davide! S tobom, sine Ji?ajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko
   ti poma?e, jer tvoj pomoaenik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i
   postavio ih med-u vojvode nad eetama.

   ^20Od Mana?eovih su sinova neki pre?li k Davidu kad je i?ao s
   Filistejcima na ?aula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski
   knezovi, dobro promisliv?i, otpustili govoreaei: "Mogao bi prijeaei k
   svome gospodaru ?aulu, a to bi nas stajalo glava."

   ^21Kad se, dakle, vraaeao u Siklag, pre?li su k njemu od Mana?eova
   plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj,
   glavari tisuaenici u Mana?eovu plemenu.

   ^22Oni su pomagali Davidu protiv razbojniekih eeta jer su svi bili
   hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.

   ^23Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu poma?u, sve dok
   njegov tabor ne postade divovski, kao Bo?ji tabor.

   ^24Evo broja ljudi naoru?anih za rat koji su do?li k Davidu u Hebron da
   ?aulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi:

   ^25Judinih sinova, koji su nosili ?tit i koplje, ?est tisuaea i osam
   stotina naoru?anih za rat.

   ^26Od ?imunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuaea i sto.

   ^27Od Levijevih sinova eetiri tisuaee i ?est stotina.

   ^28Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuaee i
   sedam stotina;

   ^29i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza.

   ^30A od Benjaminovih sinova, ?aulove braaee, tri tisuaee, jer ih je
   dotad najveaei dio jo? ostao vjeran ?aulovoj kuaei.

   ^31Efrajimovih sinova dvadeset tisuaea i osam stotina, sve hrabrih
   junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.

   ^32Od polovine Mana?eova plemena osamnaest tisuaea, poimence
   spomenutih, da dod-u da zakralje Davida.

   ^33Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i
   spoznati ?to treba da ueini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine.
   Sva su im njihova braaea bila podlo?na.

   ^34Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoru?anih za boj
   svakojakim bojnim oru?jem, pedeset tisuaea, koji su se odva?na srca
   vrstali u bojne redove.

   ^35Od Naftalijeva plemena tisuaeu knezova i s njima trideset i sedam
   tisuaea ljudi sa ?titovima i kopljima;

   ^36od Danova plemena dvadeset i osam tisuaea i ?est stotina naoru?anih
   za boj,

   ^37a od A?erova plemena eetrdeset tisuaea sposobnih za vojsku i za boj
   opremljenih.

   ^38Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine
   Mana?eova plemena, sto i dvadeset tisuaea ljudi sa svakojakim ratnim
   oru?jem.

   ^39Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, dod-o?e po?tena srca u
   Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci
   bili jednodu?ni da Davida postave za kralja.

   ^40Proveli su s Davidom tri dana, jeduaei i pijuaei. Braaea sve
   spremi?e za njih.

   ^41Njihovi su najbli?i susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija,
   donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela:
   bra?na, smokvenih kolaea, suha gro?d-a, vina, ulja, krupne i sitne
   stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 David je vijeaeao s tisuaenicima, stotnicima i sa svim vod-ama.

   ^2I reee on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je na? Bog
   Jahve odlueio tako, poslat aeemo glasnike k svojoj ostaloj braaei u
   svim izraelskim zemljama, a tako i sveaeenicima s njima i levitima po
   gradovima pa?njaka njihovih, da se ujedine s nama.

   ^3Prenijet aeemo k sebi Koveeg svoga Boga, jer ga nismo doista tra?ili
   za ?aulovih dana."

   ^4Sav zbor odluei da se tako ueini, jer je to bilo pravo u oeima svega
   naroda.

   ^5Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga ?ihora pa do
   Ulaza u Hamat da donesu Koveeg Bo?ji iz Kirjat Jearima.

   ^6Po?ao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u
   Judi, da odande ponesu Koveeg Bo?ji nazvan imenom Jahve, koji stoluje
   nad kerubinima.

   ^7Povezli su Koveeg Bo?ji na novim kolima iz Abinadabove kuaee; a Uza i
   Ahjo upravljali su kolima.

   ^8David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuaei uza
   zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba.

   ^9Kad su do?li do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridr?i Koveeg
   jer ga volovi umalo ne prevrnu?e.

   ^10Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato ?to je pru?io ruku
   prema Koveegu. Umro je ondje pred Bogom.

   ^11Davidu bija?e ?ao ?to je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono
   mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas.

   ^12Toga se dana David upla?i Boga i reee: "Kako aeu donijeti k sebi
   Koveeg Bo?ji?"

   ^13Nije dao svratiti Koveega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u
   kuaeu Obed-Edoma Gitejca.

   ^14I ostade Koveeg Bo?ji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kuaei,
   tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuaeu i sve ?to je
   imao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva,
   zidara i tesara da mu grade dvor.

   ^2Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da
   je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda.

   ^3David je uzeo jo? ?ena u Jeruzalemu i imao jo? sinova i kaeeri.

   ^4Evo imena djece koja mu se rodi?e u Jeruzalemu: ?amua, ?obab, Natan,
   Salomon,

   ^5Jibhar, Eli?ua, Elpalet,

   ^6Nogah, Nefeg, Jafija,

   ^7Eli?ama, Beeljada i Elifelet.

   ^8Kad su Filistejci euli da su Davida pomazali za kralja nad svim
   Izraelom, izid-o?e svi da se doeepaju Davida. David, euv?i to, izid-e
   pred njih.

   ^9Filistejci dod-o?e i ra?iri?e se po Refaimskoj dolini.

   ^10Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoaee? li ih
   predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer aeu ih predati
   tebi u ruke!"

   ^11Tada krenu?e u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reee: "Bog
   je prodro med-u moje neprijatelje mojom rukom, kao ?to voda prodire."
   Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim.

   ^12Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale.

   ^13Opet se Filistejci ra?iri?e po onoj dolini.

   ^14David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: "Ne idi za njima nego ih
   opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima.

   ^15Pa kad zaeuje? topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izad-i u
   boj, jer aee tada iaei Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku."

   ^16David ueini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku
   vojsku od Gibeona do Gezera.

   ^17Davidovo se ime proeulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega
   svim narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za
   Koveeg Bo?ji i razapeo mu ?ator.

   ^2Potom je rekao David: "Ne smije nositi Koveeg Bo?ji nitko osim
   levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Koveeg Jahvin i da mu slu?e
   dovijeka."

   ^3David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Koveeg Jahvin gore
   na njegovo mjesto koje mu bija?e pripravio.

   ^4Skupio je David i Aronove sinove i levite.

   ^5Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braaee;

   ^6od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braaee;

   ^7od Ger?omovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braaee.

   ^8Od Elisafanovih sinova: kneza ?emaju i dvjesta njegove braaee.

   ^9Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braaee;

   ^10od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braaee.

   ^11Tada David pozva sveaeenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela,
   Asaju, Joela, ?emaju, Eliela i Aminadaba,

   ^12pa im reee: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i
   svoju braaeu da prenesete gore Koveeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto
   koje sam mu pripravio.

   ^13Jer nas je pobio Jahve, Bog na?, zato ?to prvi put vi niste bili
   nazoeni i ?to ga nismo tra?ili onako kako je trebalo."

   ^14Posveti?e se tada sveaeenici i leviti da prenesu gore Koveeg Jahve,
   Izraelova Boga.

   ^15Levitski su sinovi ponijeli Bo?ji Koveeg, na svojim ramenima, o
   motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeei.

   ^16Tada David reee levitskim knezovima da izmed-u svoje braaee postave
   pjevaee s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se euje i da
   gromko odjekuje radosno pjevanje.

   ^17Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braaee
   Berekjina sina Asafa, i od njihove braaee, Merarijevih sinova, Ku?ajina
   sina Etana.

   ^18S njima njihovu braaeu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova,
   ?emiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju,
   Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare.

   ^19A pjevaei, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale.

   ^20A Zaharija, Uziel, ?emiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u
   harfe s visokim zvucima;

   ^21a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u
   osminskoj pratnji.

   ^22Kenanja, knez onih levita koji su nosili Koveeg, upravljao je
   preno?enjem jer je bio vje?t u tome.

   ^23Berekja i Elkana bili su vratari kod Koveega.

   ^24?ebanija, Jo?afat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer,
   sveaeenici, trubili su u trube pred Bo?jim Koveegom; Obed Edom i Jehija
   bili su vratari kod Koveega.

   ^25Tako je David s izraelskim starje?inama i tisuaenicima radosno i?ao
   prenoseaei gore Koveeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuaee.

   ^26Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Koveeg saveza Jahvina,
   ?rtvovali su sedam junaca i sedam ovnova.

   ^27David bija?e ogrnut pla?tem od tanka platna, a tako i svi leviti ?to
   su nosili Koveeg, kao i pjevaei i Kenanija koji je upravljao pjevaeima.
   David je imao na sebi lanen opleaeak.

   ^28Tako je sav Izrael prenosio gore Koveeg saveza Jahvina, radosno
   klieuaei uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuaei uza zvuke harfe i
   citre.

   ^29Kad je Koveeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, ?aulova kaei
   Mikala, gledajuaei s prozora, vidje kralja Davida kako skaee i igra i
   prezre ga ona u svom srcu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Tada uneso?e Koveeg Bo?ji i postavi?e ga usred ?atora koji mu bija?e
   razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i prieesnice pred Bogom.

   ^2Po?to je prinio paljenice i prieesnice, David blagoslovi narod
   Jahvinim imenom.

   ^3Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ?enama, svakome po jedan
   okrugao kruh, komad mesa i kolae od suhoga gro?d-a.

   ^4Onda je postavio pred Jahvinim Koveegom slu?benike med-u levitima da
   uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:

   ^5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela,
   ?emiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s
   harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.

   ^6Sveaeenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred
   Koveegom saveza Jahvina.

   ^7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braaei da slave
   Jahvu ovom pohvalnicom:

   ^8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navje?aeujte med-u narodima djela
   njegova!

   ^9Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova eudesa!

   ^10Dieite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih ?to tra?e
   Jahvu!

   ^11Tra?ite Jahvu i njegovu snagu, tra?ite svagda njegovo lice!

   ^12Sjetite se eudesa koja ueini, njegovih euda i sudova usta njegovih.

   ^13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.

   ^14On je Jahve, Bog na?; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

   ^15Sjeaeajte se uvijek njegova Saveza, Rijeei koju objavi tisuaei
   nara?taja;

   ^16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku.

   ^17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeeni Savez.

   ^18Govoreaei 'Tebi aeu dati kanaansku zemlju kao dio u ba?tinu va?u,

   ^19kad vas jo? bje?e malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste prido?lice
   u njoj.'

   ^20I?li su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.

   ^21Ne dopusti nikom da ih tlaei, ka?njava?e zbog njih kraljeve:

   ^22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne einite zla mojim prorocima!'

   ^23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navje?aeujte iz dana u dan spasenje
   njegovo!

   ^24Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima eudesa njegova.

   ^25Velik je Jahve, hvale predostojan, stra?niji od svih bogova.

   ^26Ni?tavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa.

   ^27Slava je i velieanstvo pred njim, sila i radost u Sveti?tu njegovu.

   ^28Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

   ^29Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred
   njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!

   ^30Strepi pred njim, zemljo sva! Uevrstio je svemir da se ne poljulja.

   ^31Neka se vesele nebesa i neka klikaee zemlja; neka se govori med-u
   poganima: 'Jahve kraljuje!'

   ^32Neka huei more i ?to je u njemu; nek' se raduje polje i ?to je na
   njemu!

   ^33Neka klikaee ?umsko drveaee pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji.

   ^34Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeena ljubav njegova.

   ^35I recite: 'Spasi nas, o Bo?e, Spasitelju na?, i saberi nas i izbavi
   nas od bezbo?nih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo
   tvojom slavom.

   ^36Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod
   neka ka?e: 'Amen! Aleluja!'"

   ^37I ondje pred Koveegom saveza Jahvina ostavi?e Asafa i njegovu braaeu
   da slu?e pred Koveegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan;

   ^38i Obed-Edoma s njegovom braaeom, njih ?ezdeset i osam, i Obed-Edoma,
   Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;

   ^39a sveaeenika Sadoka s njegovom braaeom sveaeenicima pred Jahvinim
   Prebivali?tem na uzvi?ici u Gibeonu

   ^40da prinose paljenice Jahvi na ?rtveniku za paljenice bez prestanka,
   jutrom i veeerom, i da vr?e sve ?to je napisano u Zakonu koji je Jahve
   odredio Izraelu;

   ^41s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence
   spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vjeena njegova ljubav";

   ^42i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga
   glazbala Bogu na east; a Jedutunove sinove da budu vratari.

   ^43Tada se razi?ao sav narod, svatko svojoj kuaei; a David se vratio da
   blagoslovi svoj dvor.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj!
   Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Koveeg saveza Jahvina pod
   zavjesama!"

   ^2Natan odgovori Davidu: "?to ti je god na srcu, eini, jer je Bog s
   tobom."

   ^3Ali jo? iste noaei dod-e Natanu ova Bo?ja rijee:

   ^4"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neaee?
   sagraditi kuaee da prebivam u njoj.

   ^5Nisam nikad prebivao u kuaei otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do
   dana?njega dana, nego sam i?ao od ?atora do ?atora i od prebivali?ta do
   prebivali?ta.

   ^6Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijee rekao nekom od
   Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu,
   i kazao: Za?to mi ne sagradite kuaeu od cedrovine?'

   ^7Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad
   vojskama: Ja sam te doveo s pa?njaka, od ovaca i koza, da bude? knez
   nad mojim izraelskim narodom.

   ^8Bio sam s tobom kuda si god i?ao, iskorijenio sam sve tvoje
   neprijatelje pred tobom. Ja aeu ti pribaviti veliko ime, kao ?to je
   velika?ko ime na zemlji.

   ^9Odredit aeu prebivali?te svome izraelskom narodu i posadit aeu ga da
   ?ivi na svojem mjestu i da ne luta vi?e naokolo niti da ga zlikovci
   muee kao prije,

   ^10onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit aeu
   sve tvoje neprijatelje i ueinit aeu te velikim. Jahve aee ti podiaei
   dom.

   ^11Jer kad se ispune tvoji ?ivotni dani i dod-e vrijeme da poeine? kod
   otaca, podiaei aeu tvoga potomka nakon tebe, koji aee biti izmed-u
   tvojih sinova, i utvrdit aeu njegovo kraljevstvo.

   ^12On aee mi sagraditi dom, a ja aeu utvrditi njegovo prijestolje
   zauvijek.

   ^13Ja aeu njemu biti otac, a on aee meni biti sin: svoje naklonosti
   neaeu odvratiti od njega, kao ?to sam je odvratio od tvoga prethodnika.

   ^14Utvrdit aeu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i
   prijestolje aee mu evrsto stajati zasvagda.'"

   ^15Natan prenese Davidu sve te rijeei i cijelo vid-enje.

   ^16Tada kralj David dod-e i stade pred Jahvu i reee: "Tko sam ja, o
   Bo?e Jahve, i ?to je moj dom te si me doveo dovde?

   ^17Pa i to je bilo premalo u tvojim oeima, o Bo?e, nego si dao
   obeaeanja domu svoga sluge i za daleku buduaenost i pogledao si na me
   kako se gleda na ugledna eovjeka, o Bo?e Jahve!

   ^18Pa ?to da ti jo? David govori o slavi tvoga sluge; tOa ti poznaje?
   svoga slugu!

   ^19Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu ueinio si sve ovo veliko
   djelo, obznaniv?i ove velieajnosti.

   ^20Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu
   ?to smo u?ima svojim euli.

   ^21Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi
   kojega je Bog i?ao da ga izbavi sebi za narod, da tako steee? sebi ime
   velikim i stra?nim eudesima, izgoneaei krivobo?aeka plemena pred svojim
   narodom koji si otkupio iz Egipta?

   ^22Tako si ueinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si
   mu, Jahve, postao Bogom.

   ^23Zato sada, Jahve, neka bude evrsta dovijeka rijee koju si dao svome
   sluzi i njegovu domu i ueini kako si obrekao.

   ^24Neka bude evrsta, da se veliea tvoje ime zauvijek i da se govori:
   Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga
   sluge Davida neka stoji evrsto pred tobom.

   ^25Jer si ti, moj Bo?e, javio uhu svoga sluge da aee? mu podiaei dom,
   zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom.

   ^26Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeaeanje dao svome
   sluzi.

   ^27Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka
   pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagoslovi?, bit aee blagoslovljen
   zasvagda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s
   njegovim selima iz filistejskih ruku.

   ^2Porazio je i Moapce i oni postado?e Davidovi podanici koji su mu
   donosili danak.

   ^3David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je
   izi?ao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata.

   ^4David zarobi od njega tisuaeu bojnih kola, sedam tisuaea konjanika i
   dvadeset tisuaea pje?aka; ispresijecao je petne ?ile svim konjima od
   bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu.

   ^5Dama?eanski su Aramejci bili do?li u pomoae Hadadezeru, sopskome
   kralju, ali je David pobio med-u Aramejcima dvadeset i dvije tisuaee
   ljudi.

   ^6Postavio je namjesnike u Dama?eanskom Aramu. Tako Aramejci postado?e
   Davidovi podanici i morado?e mu plaaeati danak. Jahve je davao pobjedu
   Davidu kuda je god i?ao.

   ^7David zaplijeni zlatne ?titove ?to ih imahu Hadadezerove sluge i
   donese ih u Jeruzalem.

   ^8I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tue od
   kojega je Salomon naeinio mjedeno more, stupove i tueano posud-e.

   ^9Kad je euo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku
   Hadadezera, sopskoga kralja,

   ^10posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu
   eestita ?to je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u
   ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i
   tueanih predmeta.

   ^11I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom ?to ga
   bija?e uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i
   Amaleeana.

   ^12Sarvijin sin Abi?aj pobio je osamnaest tisuaea Edomaca u Slanoj
   dolini.

   ^13David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali
   Davidove sluge. I kuda je god David i?ao, Jahve mu dava?e pobjedu.

   ^14David kraljeva?e nad svim Izraelom eineaei pravo i pravicu svemu
   svome narodu.

   ^15Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jo?afat
   bija?e tajni savjetnik.

   ^16Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveaeenici,
   ?av?a pisar.

   ^17Jojadin sin Benaja bio je nad Kereaeanima i Peleaeanima, a Davidovi
   su sinovi bili prvi do kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Poslije toga umrije Naha?, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na
   njegovo mjesto.

   ^2David reee u sebi: "Iskazat aeu ljubav Naha?evu sinu Hanunu jer je i
   njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze
   suaeut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge do?le u zemlju
   Amonaca k Hanunu da mu izraze suaeut,

   ^3reko?e knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misli? da je David poslao ljude
   da ti izraze suaeut zato ?to bi htio iskazati east tvome ocu? Nisu li
   zato do?le njegove sluge k tebi da razvide, istra?e i uhode zemlju?"

   ^4Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine
   dopola, do zadnjice, i posla ih natrag!

   ^5Kad su to javili Davidu, posla on eovjeka pred njih, jer su bili vrlo
   osramoaeeni, i poruei im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada
   pa se onda vratite."

   ^6Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je
   Hanun s Amonovim sinovima tisuaeu srebrnih talenata da za plaaeu najme
   bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba.

   ^7Najmili su za plaaeu trideset i dvije tisuaee bojnih kola, i kralja
   Maake s njegovim narodom te su oni do?li i utaborili se pred Medebom.
   Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i do?li u boj.

   ^8Kad je to euo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaekom vojskom.

   ^9Amonovi sinovi izid-o?e i svrsta?e se u bojni red pred gradskim
   vratima; a kraljevi koji su do?li stajali su zasebno na polju.

   ^10Vidjev?i postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga,
   Joab probra najvrsnije med-u Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima.

   ^11Ostalu vojsku predade bratu Abi?aju da je svrsta prema Amoncima.

   ^12I reee mu: "Ako Aramejci budu jaei od mene, onda ti meni priskoei u
   pomoae; ako li Amonci budu jaei od tebe, ja aeu tebi pohrliti u pomoae.

   ^13Budi hrabar i junaeki se dr?imo radi naroda i radi gradova svoga
   Boga; a Jahve neka ueini ?to je dobro u njegovim oeima."

   ^14Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poee?e primicati da udare
   na Aramejce, ali oni pobjego?e pred njima.

   ^15Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umako?e i oni ispred
   njegova brata Abi?aja i povuko?e se u grad. Tada se Joab vrati u
   Jeruzalem.

   ^16A Aramejci, vidjev?i gdje su ih potukli Izraelci, uputili su
   poslanike i doveli Aramejce ?to su s onu stranu Rijeke, na eelu sa
   ?ofakom, vojvodom Hadadezerove vojske.

   ^17Po?to su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, pre?av?i preko
   Jordana, primaee se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David
   svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnu?e s njime boj.

   ^18Ali Aramejci udari?e u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam
   tisuaea konja od bojnih kola i eetrdeset tisuaea pje?aka; pogubio je i
   vojvodu ?ofaka.

   ^19Kad Hadadezerove sluge vidje?e da ih je razbio Izrael, sklopi?e mir
   s Davidom i poee?e mu slu?iti. A Aramejci se vi?e nisu usud-ivali
   pomagati Amoncima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Slijedeaee godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab
   vojsku i poee pusto?iti zemlju amonsku. Do?av?i, opsjeo je Rabu; David
   bija?e ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je.

   ^2Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je te?ka
   jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na
   glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen.

   ^3Narod koji bija?e u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama,
   gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David ueinio svim gradovima
   Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem.

   ^4Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hu?anin
   Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su
   pokoreni.

   ^5Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan
   pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaeu kao
   tkalaeko vratilo.

   ^6Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki eovjek visoka rasta:
   ima?e taj na svakoj ruci i nozi po ?est prstiju, dakle dvadeset i
   eetiri; i on bija?e Rafin potomak.

   ^7Kad je poeeo ru?iti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata
   ?imeja.

   ^8To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i
   od ruke njegovih slugu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Tada Satan ustade na Izraela i potaee Davida da izbroji Izraelce.

   ^2Kralj reee Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od
   Beer ?ebe pa do Dana, onda se vratite i ka?ite mi koliko ih je na
   broju."

   ^3Joab reee: "Neka Jahve dade svome narodu jo? sto puta ovoliko koliko
   ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome
   gospodaru? Za?to tra?i to moj gospodar? Za?to da bude na krivicu
   Izraelu?"

   ^4Ali kraljeva rijee bija?e jaea od Joabove. Tako je Joab oti?ao i
   poeeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem.

   ^5Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bija?e milijun i sto tisuaea
   ljudi vienih maeu, a Judejaca eetiri stotine i sedamdeset tisuaea
   vienih maeu.

   ^6Ali nije pobrojio med-u njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer
   je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed.

   ^7Bilo je to mrsko i u Bo?jim oeima, pa Bog udari Izraela.

   ^8David reee Bogu: "Veoma sam sagrije?io ?to sam to ueinio. Ali oprosti
   krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!"

   ^9Jahve reee Davidovu vidiocu Gadu:

   ^10"Idi i ka?i Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te;
   izaberi sebi jedno od toga da ti ueinim!'"

   ^11Do?av?i k Davidu, Gad mu reee: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi

   ^12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bje?i? pred
   neprijateljima i mae tvojih neprijatelja da te sti?e, ili da tri dana
   Jahvin mae i kuga bude na zemlji i Jahvin and-eo da ubija po svim
   izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj ?to da odgovorim onome
   koji me poslao!"

   ^13David reee Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine
   ruke, jer je veliko njegovo milosrd-e, a u ljudske ruke da ne
   zapadnem!"

   ^14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuaea
   Izraelaca.

   ^15Bog je poslao and-ela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poeeo
   istrebljivati, pogledao je Jahve i sa?alilo mu se zbog zla, pa je rekao
   and-elu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je and-eo
   stajao kraj gumna Jebusejca Ornana.

   ^16David, podigav?i oei, vidje Jahvina and-ela kako stoji izmed-u
   zemlje i neba dr?eaei u ruci isukan mae koji je podigao na Jeruzalem, i
   on pade nieice sa starje?inama obueenim u kostrijet.

   ^17David reee Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja
   sam, dakle, onaj koji sam sagrije?io i grdno zlo naeinio, a ?to ueini?e
   te ovce? Jahve, Bo?e moj, neka tvoja ruka dod-e na me i na moju
   obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!"

   ^18Tada Jahvin and-eo reee Gadu da ka?e Davidu neka uzid-e i neka
   podigne ?rtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana.

   ^19David je oti?ao po rijeei koju mu je Gad rekao u Jahvino ime.

   ^20A Ornan, okrenuv?i se, opazi and-ela, a njegova se eetiri sina
   sakri?e. Ornan je vrhao p?enicu.

   ^21Uto dod-e David do Ornana, a on, pogledav?i i opaziv?i Davida, dod-e
   s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.

   ^22Tada David reee Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu
   ?rtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u
   narodu!"

   ^23Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka eini moj gospodar kralj
   ?to je dobro u njegovim oeima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i
   mlatilice za drva, i p?enicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam."

   ^24Kralj David reee Ornanu: "Ne, nego hoaeu da kupim u tebe i da
   platim, jer neaeu da prinosim Jahvi ?to je tvoje, da prinosim paljenice
   koje su mi poklonjene."

   ^25I David dade Ornanu za ono mjesto ?est stotina zlatnih ?ekela na
   mjeru.

   ^26Tada sagradi ondje ?rtvenik Jahvi i prinese paljenice i prieesnice;
   a kad je prizvao Jahvu, on ga usli?a spustiv?i oganj s neba na ?rtvenik
   za paljenice.

   ^27Jahve zapovjedi and-elu da vrati mae u korice.

   ^28U ono vrijeme, vidjev?i da ga je Jahve usli?io na gumnu Jebusejca
   Ornana, David poee prinositi ?rtve ondje.

   ^29Jahvino prebivali?te, koje je napravio Mojsije u pustinji, i
   ?rtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu.

   ^30David nije mogao iaei k njemu da tra?i Boga jer ga je bio spopao
   strah od maea Jahvina and-ela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Zato David reee: "Ovo je Dom Jahve i ovo je ?rtvenik za paljenice
   Izraelu!"

   ^2David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji
   i odredi klesare da propisno kle?u kamenje za gradnju Doma Bo?jeg.

   ^3David je pripravio mnogo ?eljeza za eavle na vratnim krilima i za
   kvaeice; i bez mjere mnogo tuea.

   ^4Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva
   Davidu.

   ^5Jer David mi?lja?e: "Moj je sin Salomon mlad i nje?an, a Dom koji
   treba graditi Jahvi mora biti velieanstven, na slavu i east po svim
   zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga
   prije svoje smrti.

   ^6Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu
   Izraelovu.

   ^7Jo? David reee Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim
   Dom imenu Jahve, svoga Boga.

   ^8Ali mi je do?la Jahvina rijee: 'Mnogo si krvi prolio i velike si
   ratove vodio; neaee? ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi
   prolio na zemlju preda mnom.

   ^9Gle, rodit aee ti se sin; on aee biti miroljubac i dat aeu mu mir od
   svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime aee mu biti Salomon.
   Mir i pokoj dat aeu Izraelu za njegova vremena.

   ^10On aee sagraditi Dom mome imenu, on aee mi biti sin, a ja aeu njemu
   biti otac i utvrdit aeu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom
   zauvijek.'

   ^11Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvr?i? i sagradi? Dom
   Jahve, svoga Boga, kao ?to je rekao za te.

   ^12Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom
   zato da se dr?i? Zakona Jahve, svoga Boga!

   ^13Bit aee? sretan bude? li bri?no vr?io uredbe i zakone koje je Jahve
   preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne pla?i
   se!

   ^14Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuaea
   zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuea i ?eljeza bez
   mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti
   dodaj ne?to k tomu.

   ^15Ima? mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih
   vje?taka u svakom umijeaeu;

   ^16zlatu, srebru, tueu i ?eljezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i
   neka Jahve bude s tobom!"

   ^17Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da poma?u njegovu
   sinu Salomonu:

   ^18"Nije li s vama Jahve, Bog va?, koji vam je dao mir odasvud unaokolo
   jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena
   pred Jahvom i pred njegovim narodom.

   ^19Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom du?om da tra?ite Jahvu,
   svoga Boga; idite i gradite Sveti?te Bogu Jahvi, unesite Koveeg saveza
   Jahvina i Bo?je sveto posud-e u Dom koji aee se sagraditi Jahvinu
   imenu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Ostarjev?i i nau?iv?i se dana, postavi David svoga sina Salomona
   kraljem nad Izraelom.

   ^2Potom skupi sve izraelske knezove, sveaeenike i levite.

   ^3On izbroji levite od trideset godina navi?e, i bilo ih je po mu?kim
   glavama trideset i osam tisuaea.

   ^4Izmed-u njih bilo je dvadeset i eetiri tisuaee onih koji su
   upravljali poslom oko Jahvina Doma, a ?est tisuaea nadzornika i sudaca,

   ^5eetiri tisuaee vratara i eetiri tisuaee onih koji su hvalili Jahvu uz
   glazbala ?to ih je napravio za hvalu.

   ^6David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Ger?onu, Kehatu i
   Merariju.

   ^7Od Ger?onova su koljena bili: Ladan i ?imej.

   ^8Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica.

   ^9?imejevi sinovi: ?elomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su
   poglavari Ladanovih obitelji.

   ^10?imejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeu? i Berija. Ta su eetvorica
   ?imejevi sinovi.

   ^11Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeu? i Berija nisu imali
   mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred.

   ^12Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, eetvorica.

   ^13Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odred-en da posveaeuje
   Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred
   Jahvom, da mu slu?e i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka.

   ^14Mojsije je bio Bo?ji eovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo
   pleme.

   ^15Mojsijevi su sinovi Ger?om i Eliezer.

   ^16Ger?omovi sinovi: poglavar ?ebuel.

   ^17Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao
   drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namno?ili.

   ^18Jisharovi sinovi: poglavar ?elomit.

   ^19Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treaei Jahaziel,
   eetvrti Jekamam.

   ^20Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Je?ija.

   ^21Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Ki?.

   ^22Eleazar je umro nemajuaei sinova, nego samo kaeeri, koje su sebi
   uzeli za ?ene njihovi rod-aci, Ki?evi sinovi.

   ^23Mu?ijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica.

   ^24To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji
   su bili popisani poimence; oni su radili posao za slu?bu Jahvina Doma u
   dobi od dvadeset godina navi?e.

   ^25David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i
   ?ivjet aee u Jeruzalemu zauvijek.

   ^26Zato ni leviti neaee vi?e nositi Prebivali?ta ni svakovrsnog pribora
   za njegovu slu?bu."

   ^27Po posljednjim Davidovim rijeeima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi
   od dvadeset godina navi?e.

   ^28Bili su odred-eni da budu kraj Aronovih sinova u slu?bi u Jahvinu
   Domu, u predvorjima i u dvoranama, da eiste sve svete stvari, da rade u
   slu?bi oko Jahvina Doma,

   ^29oko prinesenih hljebova, oko sitnog bra?na za prinos, oko beskvasnih
   kolaea pripravljenih na tavi i u ulju zamije?enih i oko mjera za
   sadr?aj i du?inu;

   ^30da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i veeerom.

   ^31A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlad-aka i na
   blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu.

   ^32I da vr?e ?to treba vr?iti u ?atoru sastanka, slu?bu u Sveti?tu i
   slu?bu za svoju braaeu, Aronove sinove, u slu?bi oko Jahvina Doma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab,
   Abihu, Eleazar i Itamar.

   ^2Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su
   sveaeenieku slu?bu vr?ili Eleazar i Itamar.

   ^3David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i
   Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj slu?bi.

   ^4Ali se u Eleazarovih sinova na?lo vi?e mu?kih poglavara nego u
   Itamarovih sinova, pa kad ih podijeli?e, od Eleazarovih je sinova bilo
   ?esnaest porodienih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam
   porodienih poglavara.

   ^5Zato su ih razdijelili ?drebovima, jedne i druge, jer su posveaeeni
   knezovi i Bo?ji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih
   sinova.

   ^6Popisao ih je Netanelov sin ?emaja, pisar od Levijeva plemena, pred
   kraljem, knezovima, sveaeenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom,
   pred poglavarima porodica med-u sveaeenicima i levitima, uzev?i po
   jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara.

   ^7Prvi je ?drijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju,

   ^8treaei na Harima, eetvrti na Seorima,

   ^9peti na Malkiju, ?esti na Mijamina,

   ^10sedmi na Hakosa, osmi na Abiju,

   ^11deveti na Je?uu, deseti na ?ekaniju,

   ^12jedanaesti na Elija?iba, dvanaesti na Jakima,

   ^13trinaesti na Hupu, eetrnaesti na Je?ebaba,

   ^14petnaesti na Bilgu, ?esnaesti na Imera,

   ^15sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa,

   ^16devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela,

   ^17dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula,

   ^18dvadeset i treaei na Delaju, dvadeset i eetvrti na Maazju.

   ^19To je njihov red u slu?bi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom
   pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog
   Izraelov.

   ^20Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova ?ubael; od
   ?ubaelovih sinova Jehdeja;

   ^21od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Ji?ija;

   ^22od Jisharovaca ?elomot; od ?elomotovih sinova Jahat.

   ^23Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treaei Jahaziel, eetvrti Jekaman.

   ^24Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova ?amir;

   ^25Mikin brat Ji?ija; od Ji?ijinih sinova Zaharija;

   ^26Merarijevi sinovi: Mahli i Mu?i; sinovi Jaazije, njegova sina.

   ^27Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: ?oham, Zakur i Ibri;

   ^28po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece;

   ^29po Ki?u, Ki?ovi sinovi, Jerahmeel.

   ^30Mu?ijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi
   po svojim porodicama.

   ^31I oni su bacali ?drebove kao njihovi rod-aci, Aronovi sinovi, pred
   kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodienim poglavarima med-u
   sveaeenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov
   najmlad-i brat.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 David je s vojniekim zapovjednicima izabrao za slu?bu Asafove,
   Hemanove i Jedutunove sinove koji aee zanosno pjevati hvalu uz citre,
   harfe i cimbale; izmed-u njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj
   slu?bi:

   ^2od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi
   pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi.

   ^3Od Jedutuna: Jedutunovih ?est sinova: Gedalija, Sori, Je?aja, ?imej,
   Ha?abja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao
   hvalu uz citru slaveaei i hvaleaei Jahvu.

   ^4Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, ?ebuel, Jerimot,
   Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jo?beka?a, Maloti,
   Hotir, Mahaziot.

   ^5Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao
   Bo?je stvari da uzvisi njegovu moae; a Bog je dao Hemanu eetrnaest
   sinova i tri kaeeri.

   ^6Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali
   u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za slu?bu u Bo?jem Domu, po
   kraljevoj uredbi.

   ^7Bilo ih je, s njihovom braaeom, uvje?banih u pjevanju Jahvinih
   pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vje?taka.

   ^8Bacili su ?drebove za svoju slu?benu du?nost, najmanji isto kao i
   najveaei, ueitelj kao i ueenik.

   ^9Prvi je ?drijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom
   braaeom i sinovima, njih dvanaest,

   ^10treaei na Zakura s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^11eetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^12peti na Netaniju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^13?esti na Bukiju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest,

   ^14sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^15osmi na Je?aja s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^16deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^17deseti na ?imeja s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^18jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^19dvanaesti na Ha?abju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^20trinaesti na ?ubaela s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^21eetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^22petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^23?esnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^24sedamnaesti na Jo?beka?a s njegovim sinovima i braaeom, njih
   dvanaest;

   ^25osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^26devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braaeom, njih
   dvanaest;

   ^27dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braaeom, njih dvanaest;

   ^28dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braaeom, njih
   dvanaest;

   ^29dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braaeom, njih
   dvanaest;

   ^30dvadeset i treaei na Mahaziota s njegovim sinovima i braaeom, njih
   dvanaest;

   ^31dvadeset i eetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braaeom,
   njih dvanaest.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Me?elemja
   izmed-u Asafovih sinova;

   ^2a Me?elemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treaei
   Zebadja, eetvrti Jatniel;

   ^3peti Elam, ?esti Johanan, sedmi Elijoenaj.

   ^4Sinovi Obed-Edomovi: prvenac ?emaja, drugi Jozabad, treaei Joah,
   eetvrti Sakar, a peti Netanel,

   ^5?esti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog,

   ^6a njegovu su se sinu ?emaji rodili sinovi koji su bili poglavari u
   porodici jer bijahu hrabri junaci.

   ^7?emajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom
   braaeom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja.

   ^8Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i
   njihova braaea, vrsni ljudi, sposobni za slu?bu; bilo ih je ?ezdeset i
   dva od Obed-Edoma.

   ^9Me?elemjinih sinova i braaee, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest.

   ^10Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar ?imri, iako nije bio
   prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara;

   ^11drugi Hilkija, treaei Tebalija, eetvrti Zaharija; Hosinih svih
   sinova i braaee bilo je trinaest.

   ^12Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova
   braaea, euvari u slu?bi Jahvina Doma.

   ^13Bacali su ?drebove, najmanji kao i najveaei, po obiteljima za svaka
   pojedina vrata.

   ^14?drijeb na istok pao je ?elemji; njegov sin Zaharija bio je mudar
   savjetnik. Kad su bacili ?drebove, dopao mu je ?drijeb na sjever,

   ^15Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremi?te;

   ^16?ufimu i Hosi na zapad ?aleketskim vratima, na putu koji vodi k
   usponu; stra?a je bila do stra?e.

   ^17S istoka ?est levita, sa sjevera eetiri na dan, s juga eetiri na
   dan; a kod spremi?ta po dva.

   ^18Na hramskoj prigradnji, sa zapada, eetiri na usponu, dva kod
   prigradnje.

   ^19To su vratarski redovi med-u Korahovim i Merarijevim sinovima.

   ^20Leviti, njihova braaea, bili su: Ahija nad blagom Bo?jega Doma i nad
   blagom posveaeenih stvari.

   ^21Ladanovi sinovi, Ger?onovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana
   Ger?onovca, bili su Jehielovci.

   ^22Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom
   Jahvina Doma.

   ^23Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su:

   ^24?ebuel, sin Mojsijeva sina Ger?oma, nadstojnik nad blagom.

   ^25Njegova braaea po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija,
   njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin ?elomit.

   ^26Taj je ?elomit sa svojom braaeom bio odgovoran za sve blago od
   posveaeenih stvari koje je posvetio kralj David s porodienim
   poglavarima, s tisuaenicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima.

   ^27Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaea Jahvin Dom.

   ^28?to je god bio posvetio vidjelac Samuel, Ki?ev sin ?aul, Nerov sin
   Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveaeeno, bilo je pod nadzorom
   ?elomita i njegove braaee.

   ^29Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim
   poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu.

   ^30Hebronovci Ha?abja i njegova braaea, tisuaeu i sedam stotina vrsnih
   ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom
   Jahvinu poslu i u kraljevskoj slu?bi.

   ^31Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Eetrdesete godine Davidova
   kraljevanja potra?ili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i na?lo se
   med-u njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru.

   ^32Njegove braaee, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuaee i sedam stotina
   porodienih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i
   Gadovim plemenom i nad polovinom Mana?eova plemena za sve Bo?je poslove
   i za kraljevske poslove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuaenici,
   stotnici i nadzornici slu?ili su kralju u svakom poslu. U redovima su
   dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godi?njim mjesecima;
   svaki je red imao dvadeset i eetiri tisuaee ljudi.

   ^2Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Ja?obam. U svom
   je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee ljudi.

   ^3Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u
   vojsci prvoga mjeseca.

   ^4Nad redom drugoga mjeseca bio je Aho?anin Dodaj, a predstojnik u
   njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i eetiri
   tisuaee ljudi.

   ^5Vojvoda treaee vojske, treaeega mjeseca, bio je sin sveaeenika
   Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^6Taj je Benaja bio junak med-u tridesetoricom i nad tridesetoricom i u
   njegovu je redu bio sin mu Amizabad.

   ^7Eetvrti, eetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin
   mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^8Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin ?amhut. U svom je
   redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^9?esti, ?estoga mjeseca, bio je Ike?ov sin Ira, Tekoanac. U svom je
   redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^10Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih
   sinova. U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^11Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hu?aaeanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom
   je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^12Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoaeanin Abiezer, Benjaminovac.
   U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^13Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaaeanin Mahraj, Zarhijevac. U
   svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^14Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja,
   Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^15Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaaeanin Heldaj,
   Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i eetiri tisuaee.

   ^16Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin
   knez Eliezer; nad ?imunovim Maakin sin ?efatja;

   ^17nad Levijevim Kemuelov sin Ha?abja; nad Aronovim Sadok;

   ^18nad Judinim Elihu od Davidove braaee; nad Jisakarovim Mihaelov sin
   Omri;

   ^19nad Zebulunovim Obadjin sin Ji?maja; nad Naftalijevim Azrielov sin
   Jerimot.

   ^20Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Ho?ea; nad polovinom Mana?eova
   plemena Pedajin sin Joel,

   ^21nad drugom polovinom Mana?eova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido;
   nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel;

   ^22nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih
   plemena.

   ^23Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bija?e dvadeset godina i
   manje, jer Jahve bija?e rekao da aee umno?iti Izraelce kao nebeske
   zvijezde.

   ^24Sarvijin je sin Joab poeeo vr?iti popis, ali ga nije dovr?io. Stoga
   je Srd?ba do?la na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojeani
   izvje?taj Ljetopisa kralja Davida.

   ^25Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a
   nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrd-avama, bio je
   Uzijin sin Jonatan.

   ^26Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obrad-ivali zemlju bio je
   Kelubov sin Ezri.

   ^27Nadstojnik nad vinogradarima Ramaaeanin ?imej. Nadstojnik nad
   vinogradrskim klijetima bio je ?ifmejac Zabdi.

   ^28Nadstojnik nad maslinama i dudovima ?to su po ?efeli bio je Gederac
   Hanan; nadstojnik nad skladi?tima ulja Joa?.

   ^29Nadstojnik nad govedima ?to su pasla u ?aronu bio je ?aronac ?itraj.
   Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin ?afat.

   ^30Nadstojnik nad devama Ji?maelac Obil. Nadstojnik nad magaricama
   Meronoaeanin Jehdeja.

   ^31Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili
   nadstojnici nad imanjem kralja Davida.

   ^32Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar eovjek; bio je i
   knji?evnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima.

   ^33Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hu?aj kraljev prijatelj.

   ^34Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je
   vojvoda bio Joab.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i
   poglavare od redova koji su slu?ili kralja, tisuaenike, stotnike i
   nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih
   sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima.

   ^2Ustav?i na noge, kralj David reee: "Eujte me, moja braaeo i moj
   narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poeivao
   Koveeg saveza Jahvina i da bude podno?je nogama na?ega Boga te sam
   pripravio ?to treba za gradnju.

   ^3Ali mi je Bog rekao: 'Neaee? ti sagraditi Doma mome imenu jer si
   ratnik i prolijevao si krv.'

   ^4Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj
   nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma
   dom moga oca; izmed-u sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi
   kraljem nad svim Izraelom.

   ^5Tako je izmed-u mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve,
   izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva
   nad Izraelom.

   ^6I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit aee meni Dom i moja
   predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja aeu mu biti otac.

   ^7Utvrdit aeu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vr?io
   moje zapovijedi i moje zakone kao danas.'

   ^8Sada, dakle, pred oeima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim
   Bogom, koji nas slu?a, velim: dr?ite i tra?ite sve zapovijedi Jahve,
   svoga Boga, da biste zadr?ali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je
   u ba?tinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka.

   ^9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i slu?i mu eitavim
   srcem i spremnom du?om, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i
   namjere; ako ga bude? tra?io, dat aee ti se da ga nad-e?; ako li ga
   ostavi?, odbacit aee te zauvijek.

   ^10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradi? Dom za Sveti?te, budi junak
   i radi!"

   ^11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuaea,
   riznica, gornjih soba, aeelija i doma Pomirili?ta;

   ^12uzorak svega ?to bija?e smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za
   sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Bo?jega, za riznicu posveaeenih
   stvari,

   ^13za sveaeenieke i levitske redove, za svaki posao u slu?bi oko Doma
   Jahvina:

   ^14zlato u ?ipkama, zlato potrebno za sve zlatno posud-e ove ili one
   slu?be; srebro u ?ipkama potrebno za sve srebrno posud-e, za sve
   posud-e ove ili one slu?be;

   ^15?ipke za zlatne svijeaenjake sa zlatnim svjetiljkama, prema te?ini
   svakoga svijeaenjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeaenjake
   prema te?ini svakoga svijeaenjaka i njegovih svjetiljaka i prema
   namjeni svakog svijeaenjaka;

   ^16zlato u ?ipkama za stolove na kojima aee stajati prineseni hljebovi,
   za svaki stol; srebro za srebrne stolove,

   ^17za vilju?ke i kotliaee, za ea?e od eista zlata, za zlatne pehare,
   zlato u ?ipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u ?ipkama za
   svaki pehar,

   ^18za kadioni ?rtvenik ?e?enoga zlata u ?ipkama; za uzorak od kola sa
   zlatnim kerubinima koji aee ra?irenim krilima zaklanjati Jahvin Koveeg.

   ^19Sve to u skladu s onim ?to Jahve napisa vlastitom rukom da bi
   razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak.

   ^20Tada David reee svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne
   boj se i ne pla?i se, jer aee Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neaee
   te napustiti niti te ostaviti dok ne svr?i? sav posao za slu?bu oko
   Jahvina Doma.

   ^21Evo sveaeeniekih i levitskih redova za svaku slu?bu u Bo?jem Domu;
   ima? uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vje?tih svakoj
   slu?bi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedni?tvom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Kralj David reee svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona,
   mlado i nje?no momee, a ovo je velik posao, jer neaee biti za eovjeka
   dvor nego za Boga Jahvu.

   ^2Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne
   stvari i srebra za srebrne, tuea za tueane, ?eljeza za ?eljezne, drva
   za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i
   ?arenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora.

   ^3Iz ljubavi prema Bogu dajem jo? i svoga zlata i srebra za Dom svoga
   Boga, osim svega ?to sam pripravio za sveti Dom.

   ^4Tri tisuaee zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuaea talenata
   eistoga srebra da se oblo?e zidovi prostorija.

   ^5Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo
   umjetniekih ruku. Bi li danas jo? tko htio dragovoljno ?to prilo?iti
   svojom rukom Jahvi?"

   ^6Tada su dragovoljno prilo?ili knezovi obitelji i knezovi izraelskih
   plemena, tisuaenici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima.

   ^7Dali su za slu?bu u Bo?jem Domu zlata pet tisuaea talenata i deset
   tisuaea zlatnih darika, srebra deset tisuaea talenata, tuea osamnaest
   tisuaea talenata, ?eljeza sto tisuaea talenata.

   ^8U koga se god na?lo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma
   na ruke Jehiela Ger?onovca.

   ^9Narod se veselio ?to su dragovoljno prilagali, jer su prilagali
   iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.

   ^10Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reee David:
   "Blagoslovljen da si, Jahve, Bo?e na?eg oca Izraela, od vijeka do
   vijeka!

   ^11Tvoja je, Jahve, velieina, sila, slava, sjaj i velieanstvo, jer je
   tvoje sve ?to je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti
   si uzvi?en povrh svega, Poglavar svega!

   ^12Od tebe je bogatstvo i slava, ti vlada? nad svim, u tvojoj je ruci
   sila i moae, u tvojoj je vlasti da ueini? velikim i jakim sve.

   ^13I slavimo te, Bo?e na?, i hvalimo tvoje dieno ime.

   ^14Tko sam ja i ?to je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti
   tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primiv?i, dali smo
   tebi!

   ^15Prido?lice smo pred tobom, naseljenici kao svi na?i oeevi; na?i dani
   na zemlji prolaze kao sjena i nema nade.

   ^16Jahve, Bo?e na?, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju
   Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje!

   ^17Ali znam, o Bo?e moj, da ti isku?ava? srca i da ljubi? iskrenost; ja
   sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s rado?aeu sam gledao
   tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi.

   ^18Jahve, Bo?e na?ih otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saeuvaj dovijeka u
   srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi!

   ^19A mome sinu Salomonu daj po?teno srce da bi se dr?ao tvojih
   zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vr?io sve i da bi
   sagradio dvor za koji sam sve spremio!"

   ^20Tada David reee svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!"
   I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pav?i nieice,
   poklonio se Jahvi i kralju.

   ^21?rtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan:
   tisuaeu junaca, tisuaeu ovnova, tisuaeu jaganjaca s njihovim
   ljevanicama, mnogo drugih ?rtava za sav Izrael.

   ^22Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuaei. Zakraljili
   su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji
   za kneza, a Sadoka za sveaeenika.

   ^23Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto
   svoga oca Davida. Bio je sretan i slu?ao ga je sav Izrael.

   ^24Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pru?ili ruku
   kralju Salomonu i sveeano mu obeaeali pokornost.

   ^25Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oeima sveg Izraela i dao njegovu
   kraljevstvu velieanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u
   Izraelu.

   ^26Tako je Ji?ajev sin David kraljevao nad svim Izraelom.

   ^27Nad Izraelom je kraljevao eetrdeset godina; u Hebronu je kraljevao
   sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.

   ^28Umro je u lijepoj starosti, nau?iv?i se ?ivota, bogatstva i slave.
   Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon.

   ^29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u
   povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti
   vidioca Gada,

   ^30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim juna?tvom i dogad-ajima ?to
   prijed-o?e preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.
     __________________________________________________________________

2 Chronicles
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Salomon, sin Davidov, bio se uevrstio na prijestolju. Jahve, Bog
   njegov, bija?e s njim i uzvisi ga veoma.

   ^2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuaenicima, satnicima, sucima,
   svim knezovima izraelskim, glavama obitelji,

   ^3te se on i s njim sav Zbor pope?e na uzvi?icu koja bje?e u Gibeonu,
   jer je ondje bio ?ator sastanka ?to ga u pustinji podi?e Mojsije, sluga
   Bo?ji.

   ^4David bija?e prenio Koveeg Bo?ji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je
   sam pripravio za nj; jer je bio podigao ?ator u Jeruzalemu.

   ^5Tueani ?rtvenik ?to ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bija?e
   ondje pred Prebivali?tem Jahvinim, kamo dod-o?e Salomon i zbor da mu se
   obrate.

   ^6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tueani ?rtvenik, koji bje?e tik
   do ?atora sastanka, i prinese na njemu tisuaeu paljenica.

   ^7Iste se noaei Bog ukaza Salomonu i reee mu: "Tra?i ?to da ti dadem."

   ^8Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si
   mene na njegovo mjesto.

   ^9Bo?e Jahve, neka se ispuni sada obeaeanje ?to si ga dao mome ocu
   Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske
   pra?ine.

   ^10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom,
   jer tko aee upravljati tolikim narodom kao ?to je ovaj tvoj!"

   ^11Bog reee Salomonu: "Buduaei da ti je to u srcu, a nisi iskao ni
   bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tra?io
   duga ?ivota nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad
   kojim te zakraljih,

   ^12dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave
   kakve nije imao nijedan kralj ?to bje?e prije tebe i kakve neaee imati
   ni oni koji dod-u poslije tebe."

   ^13Salomon s uzvi?ice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od ?atora
   sastanka, i kraljeva?e nad Izraelom.

   ^14Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuaeu eetiri stotine kola
   i dvanaest tisuaea konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu
   kola i kod sebe u Jeruzalemu.

   ^15Salomon ueini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao
   kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u ?efeli.

   ^16Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski
   dvorani kupovahu ih u Koi za srebro.

   ^17Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po ?est
   stotina srebrnih ?ekela, a konji po sto i pedeset; to bje?e isto tako
   za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih.

   ^18Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za
   kraljevski dvorac.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odbroji sedamdeset tisuaea nosaea, osamdeset tisuaea kamenolomaca u
   gori i tri tisuaee i ?est stotina poslovod-a.

   ^2Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao ?to si mome ocu
   Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje aee ?ivjeti, tako ueini i
   meni.

   ^3Kanim podiaei Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se
   di?e pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se
   prinose paljenice jutrom i veeerom, subotom, na dane mlad-aka i na
   blagdane Jahve, Boga na?ega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu.

   ^4Dom koji gradim bit aee velik, jer je na? Bog najveaei med-u svim
   bozima.

   ^5TOa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa,
   ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam
   Dom, osim zato da mu se kad di?e pred lice?

   ^6Po?alji mi eovjeka viena obradi zlata, srebra, tuea, ?eljeza,
   grimiza, karmezina i ljubieastog bar?una, i viena umjetnosti
   rezbarstva: radit aee s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s
   onima ?to mi ih ostavi moj otac David.

   ^7Po?alji mi iz Libanona cedrovine, eempresovine i sandalovine, jer
   znam da tvoje sluge umiju sjeaei libanonska stabla. Moje aee sluge
   raditi s tvojima.

   ^8Morat aee mi pripraviti mnogo drva, jer aee kuaea ?to je mislim
   graditi biti velika i velieanstvena.

   ^9Drvosjeeama ?to aee obarati stabla dajem dvadeset tisuaea kora
   p?enice, dvadeset tisuaea kora jeema, dvadeset tisuaea bata vina i
   dvadeset tisuaea bata ulja za izdr?avanje tvojih slugu."

   ^10Hiram, tirski kralj, odgovori pismom ?to ga posla Salomonu: "Zato
   ?to voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim."

   ^11Dometnu jo? i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji
   je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i
   umna sina koji aee jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega
   kraljuje.

   ^12Stoga ti ?aljem eovjeka mudra, vje?ta i razumna, Hurama Abija,

   ^13sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obrad-ivati zlato, srebro,
   tue, ?eljezo, kamen, drvo, grimiz, ljubieasti bar?un, bOez i karmezin,
   umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se
   povjeri. On aee raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga
   gospodara Davida, tvoga oca.

   ^14Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama po?alje p?enice,
   jeema, ulja i vina kako je obeaeao.

   ^15A mi aeemo nasjeaei stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest
   aeemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u
   Jeruzalem."

   ^16Salomon pobroji sve strance koji se zateko?e u Izraelovoj zemlji
   poslije popisa ?to ga bija?e proveo njegov otac David i nad-e ih sto
   pedeset tri tisuaee i ?est stotina.

   ^17Od njih odredi sedamdeset tisuaea nosaea, osamdeset tisuaea tesara u
   planini, tri tisuaee i ?est stotina ljudi da upravljaju radom naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Salomon tada poee graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori,
   ondje gdje je njegov otac David imao vid-enje. To je mjesto koje je
   pripravio David, gumno Jebusejca Ornana.

   ^2Salomon otpoee gradnju drugoga mjeseca eetvrte godine svojega
   vladanja.

   ^3Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Bo?jega:
   ?ezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u ?irinu dvadeset
   lakata.

   ^4Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po ?irini ovoga potonjega, u
   du?inu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Oblo?io
   ga je iznutra eistim zlatom.

   ^5Veliku je dvoranu oblo?io eempresovinom, koju je prekrio eistim
   zlatom i postavio palme i cvjetne vijence.

   ^6Optoeio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato
   parvajimsko.

   ^7Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te
   izrezao kerubine po zidovima.

   ^8Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj
   ?irini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata ?iroka i oblo?i je sa
   ?est stotina talenata suhog zlata.

   ^9Za eavle je dao na mjeru pedeset zlatnih ?ekela. I gornje je odaje
   oblo?io zlatom.

   ^10U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno
   djelo. I njih oblo?i zlatom.

   ^11Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet
   lakata dodiriva?e hramski zid, a drugo od pet lakata dotica?e krilo
   drugoga kerubina.

   ^12Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski
   zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga
   kerubina.

   ^13Ra?irena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su
   kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani.

   ^14Napravi zastor od ljubieastog bar?una, od grimiza, karmezina i bOeza
   te na njemu izveze kerubine.

   ^15Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaeka trideset i pet lakata, a
   glavice im na vrhu pet lakata.

   ^16U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto
   mogranja koje postavi med-u vijence.

   ^17Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva
   Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Napravi tueani ?rtvenik dugaeak dvadeset lakata, ?irok dvadeset i
   visok deset.

   ^2Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo
   deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
   mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata.

   ^3Pod njim bijahu likovi volovski ?to ga opasivahu uokrug. Po deset ih
   je bilo na jednom laktu te okru?ivahu more uokolo; dva je reda bilo tih
   volova, salivenih s morem.

   ^4More je poeivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na
   zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su
   stra?njim dijelom bili okrenuti unutra.

   ^5Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ea?e, kao cvijet, a moglo je
   primiti tri tisuaee bata.

   ^6Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u
   njima pere; u njima su prali ?to je trebalo za paljenice; more je bilo
   namijenjeno sveaeenicima da se umivaju u njemu.

   ^7Napravi deset zlatnih svijeaenjaka prema propisu i stavi ih u Hekal,
   pet s desne strane, pet s lijeve.

   ^8Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet
   slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliaea.

   ^9Onda naeini trijem sveaeenieki veliko dvori?te s vratima koja prevuee
   tueem.

   ^10More stavi s desne strane prema jugoistoku.

   ^11Huram naeini lonce, lopate i kotliaee. Dovr?i sav posao ?to ga je
   obavljao kralju Salomonu za Dom Bo?ji:

   ^12dva stupa; dvije glavice ?to su bile navrh stupova; dva opleta da
   prekriju dvije glavice ?to bijahu navrh stupova;

   ^13eetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki
   oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova;

   ^14deset podno?ja i deset umivaonika na podno?jima;

   ^15jedno more i dvanaest volova pod njim;

   ^16lonce, lopate, vilju?ke i sav pribor za njih napravi od tuea Huram
   Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin.

   ^17Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame,
   izmed-u Sukota i Serede.

   ^18Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti
   te?ina tuea.

   ^19Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Bo?jemu: zlatni ?rtvenik
   i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi,

   ^20zlatne svijeaenjake sa svjetiljkama od eistoga zlata ?to su se, po
   propisu, trebale paliti pred Debirom;

   ^21cvjetove, svjetiljke i usekaee od zlata; bilo je to eisto zlato;

   ^22no?ice, kotliaee, ma?ice i kadionice od eistoga zlata; ulaz u Dom,
   nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila
   su zlatna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tako bi priveden kraju posao ?to ga Salomon obavi za Dom Jahvin.
   Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve
   posud-e - i stavi ih u riznicu Bo?jega Doma.

   ^2Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starje?ine, knezove
   plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Koveeg saveza Jahvina iz
   Davidova grada, to jest sa Siona.

   ^3Svi se ljudi Izraelovi sabra?e pred kraljem na blagdan ?to je u
   sedmom mjesecu.

   ^4Kad se sastado?e sve Izraelove starje?ine, leviti poneso?e Koveeg

   ^5i ?ator sastanka sa svim posveaeenim priborom ?to bje?e u ?atoru;
   sveaeenici ih i leviti preneso?e.

   ^6Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica ?to se sabra k njemu
   ?rtvova?e pred Koveegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni
   prebrojiti ni procijeniti.

   ^7Sveaeenici doneso?e Koveeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir
   Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinAea.

   ^8Kerubini su imali ra?irena krila nad mjestom gdje staja?e Koveeg i
   zaklanjahu Koveeg i njegove motke.

   ^9Motke su bile tako dugaeke da su im se krajevi vidjeli iz Sveti?ta
   nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana
   dana?njega.

   ^10U Koveegu nije bilo ni?ta, osim dviju ploea koje metnu Mojsije na
   Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima po?to izid-o?e iz Egipta.

   ^11Svi sveaeenici izad-o?e iz Sveti?ta, jer su se svi nazoeni
   sveaeenici posvetili bez obzira na redove.

   ^12Svi levitski pjevaei, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braaeom,
   stajahu obueeni u bOez, s cimbalima, harfama i citrama, istoeno od
   ?rtvenika, a s njima sto i dvadeset sveaeenika koji su trubili u trube.

   ^13I dok su trubili i pjevali slo?no kao jedan i jednoglasno hvalili i
   slavili Jahvu, podi?uaei glas uz trube, cimbale i druga glazbala,
   hvaleaei Jahvu "jer je dobar i jer je vjeena njegova ljubav", oblak
   ispuni Dom Jahvin.

   ^14Sveaeenici ne mogo?e od oblaka nastaviti slu?be: slava Jahvina
   ispuni Bo?ji dom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada reee Salomon: "Jahve odluei prebivati u tmastu oblaku,

   ^2a ja ti sagradih uzvi?en Dom da u njemu prebiva? zauvijek."

   ^3I, okrenuv?i se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je
   izraelski zbor stajao.

   ^4Reee on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom
   rukom ispuni obeaeanje ?to ga na svoja usta dade ocu mome Davidu,
   rekav?i:

   ^5'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao
   grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi
   prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom
   izraelskim.

   ^6Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao
   Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.'

   ^7Otac mi David naumi podiaei Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

   ^8ali mu Jahve reee: 'Naumio si podiaei Dom Imenu mojem, i dobro ueini,

   ^9ali neaee? ti podiaei toga Doma, nego tvoj sin koji izad-e iz tvoga
   krila; on aee podiaei Dom Imenu mojem.'

   ^10Jahve ispuni obeaeanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na
   prijestolje Izraelovo, kako obeaea Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga
   Izraelova,

   ^11i namjestio Koveeg u kojem je Savez ?to ga Jahve sklopi sa sinovima
   Izraelovim."

   ^12Tada Salomon stupi, u nazoenosti svega zbora Izraelova, pred
   ?rtvenik Jahvin i ra?iri ruke.

   ^13Salomon je, naime, bio napravio tueano podno?je, dugo pet lakata i
   ?iroko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja;
   stav?i na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, ra?iriv?i ruke
   k nebu,

   ^14rekao: "Jahve, Bo?e Izraelov! Nijedan ti bog nije sliean ni na
   nebesima ni na zemlji, tebi koji dr?i? Savez i ljubav svojim slugama
   ?to kroee pred tobom sa svim svojim srcem.

   ^15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si ?to si mu obeaeao. ?to si
   obeaeao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

   ^16Jahve, Bo?e Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, ?to
   si mu obeaeao kad si rekao: 'Neaee ti preda mnom nestati nasljednika
   koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu
   euvali svoje putove hodeaei po mojem zakonu kako si ti hodio preda
   mnom.'

   ^17Jahve, Bo?e Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeaeanje koje si
   dao svome sluzi Davidu!

   ^18Ali zar aee Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TOa nebesa ni
   nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom ?to sam ga
   sagradio!

   ^19Pomno poeuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bo?e moj, te usli?i
   pro?nju i molitvu ?to je tvoj sluga k tebi upuaeuje!

   ^20Neka tvoje oei obdan i obnoae budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim
   mjestom za koje reee da aee? u nj smjestiti svoje Ime. Usli?i molitvu
   koju aee sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

   ^21I usli?i molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude
   upravljao prema ovome mjestu. Usli?i s mjesta gdje prebiva?, s nebesa,
   usli?i i oprosti!

   ^22Ako tko zgrije?i protiv bli?njega i bude mu nared-eno da se zakune i
   zakletva dod-e pred tvoj ?rtvenik u ovom Domu,

   ^23ti je euj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca
   okreaeuaei njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi
   postupajuaei s njime po nevinosti njegovoj.

   ^24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogrije?io o tebe, ali se
   ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i
   zavapije k tebi,

   ^25onda ti euj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i
   dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oeevima.

   ^26Ako se zatvori nebo i ne padne ki?a jer su se ogrije?ili o tebe, pa
   ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega
   grijeha kad ih ti ponizi?,

   ^27tada euj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom
   narodu, pokazujuaei mu valjan put kojim aee iaei, i pusti ki?u na
   zemlju koju si narodu svojem dao u ba?tinu.

   ^28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rd-a, kad navale skakavci
   i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih
   vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili bole?tina,

   ^29poeuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god eovjeka ili od
   cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i ra?iri
   ruke k ovom Domu,

   ^30usli?i im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boravi? i oprosti i daj
   svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaje? srce njegovo; jer ti
   jedini prozire? srca ljudi

   ^31da te se boje iduaei tvojim putovima dokle god ?ive na zemlji ?to je
   ti dade na?im oeevima.

   ^32Pa i tud-inca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je
   stigao iz daleke zemlje radi velieine tvoga Imena i radi tvoje sna?ne
   ruke i podignute mi?ice, ako dod-e i pomoli se u ovom Domu,

   ^33usli?i s neba, gdje prebiva?, usli?i sve vapaje njegove da bi svi
   zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj
   izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam
   sagradio.

   ^34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputi? i
   pomoli se tebi, okrenut gradu ?to si ga izabrao i prema Domu koji sam
   podigao tvome Imenu,

   ^35usli?i mu s neba molitvu i pro?nju i ueini mu pravdu.

   ^36Kad ti sagrije?e, jer nema eovjeka koji ne grije?i, a ti ih, rasrdiv
   se na njih, preda? neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u
   daleku ili blizu zemlju,

   ^37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i
   poenu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaea govoreaei:
   'Zgrije?ili smo'

   ^38i tako se obrate tebi svim srcem i svom du?om u zemlji svoga ropstva
   u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji ?to je
   ti dade njihovim oeevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu ?to
   sam ga podigao tvom Imenu,

   ^39usli?i s neba, gdje prebiva?, njihovu molbu i njihove pro?nje, ueini
   im pravdu i oprosti svome narodu ?to ti je zgrije?io.

   ^40Sada, Bo?e moj, neka tvoje oei budu otvorene i tvoje u?i pa?ljive na
   molitve na ovom mjestu!

   ^41Pa sada ustani, o Bo?e Jahve, pod-i k svojem poeivali?tu, ti i
   Koveeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveaeenici, o Bo?e
   Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreaei!

   ^42Bo?e Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostAei
   ?to ih dade sluzi svome Davidu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad Salomon dovr?i molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu
   i klanice i slava Jahvina ispuni Dom.

   ^2Sveaeenici ne mogo?e uaei, jer slava Jahvina bje?e ispunila Dom
   Jahvin.

   ^3Svi sinovi Izraelovi, videaei gdje se oganj sa slavom Jahvinom
   spustio na Dom, pado?e nieice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se,
   poee?e slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vjeena njegova ljubav".

   ^4Potom kralj i eitav narod stado?e ?rtvovati ?rtve pred Jahvom.

   ^5Kralj Salomon prinese za ?rtvu dvadeset i dvije tisuaee goveda, sto i
   dvadeset tisuaea ovaca; i tako posveti?e Dom Jahvin i kralj i sav
   narod.

   ^6Dok su sveaeenici stajali na du?nostima, leviti su na glazbalima za
   Jahvine pjesme, ?to ih ueini kralj David, slavili Jahvu "jer je vjeena
   njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred
   njima su sveaeenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali.

   ^7Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom,
   jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od prieesnica, jer na tueani
   ?rtvenik koji bija?e napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni
   prinosi ni pretilina.

   ^8U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s
   njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka.

   ^9A osmoga su dana svetkovali sveeani zbor, jer su posvetu ?rtveniku
   svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana.

   ^10Dvadeset treaeega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim
   ?atorima i odo?e vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve
   ueinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom.

   ^11Tako je Salomon dovr?io Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve ?to
   god bje?e zasnovano da izvr?i u Domu Jahvinu i u svojem dvoru.

   ^12Potom se Jahve ukaza Salomonu noaeu i reee mu: "Usli?ao sam tvoju
   molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom ?rtve.

   ^13Ako zatvorim nebo da ne bude da?da, ili zapovjedim skakavcima da
   popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod,

   ^14i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i
   potra?i lice moje i okani se zlih putova, ja aeu ga tada usli?ati s
   neba i oprostiti mu grijeh i izlijeeit aeu mu zemlju.

   ^15Moje aee oei biti otvorene i moje u?i pa?ljive na molitvu s ovoga
   mjesta.

   ^16Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje
   zauvijek i ovdje aee sve dane biti moje oei i moje srce.

   ^17A ti, bude? li i?ao preda mnom kako ti je i?ao otac David, vr?eaei
   sve ?to sam ti zapovjedio i dr?eaei se mojih uredaba i zakona,

   ^18uzdr?at aeu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeaeao tvome ocu
   Davidu govoreaei: 'Neaee ti ponestati nasljednika koji bi vladao u
   Izraelu.'

   ^19Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao
   te otid-ete i poenete slu?iti tud-im bogovima i klanjati im se,

   ^20istjerat aeu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit aeu
   od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i ueinit aeu od njega
   prieu i sramotu med-u svim narodima.

   ^21Tko god prod-e mimo ovaj Dom koji bija?e preslavan zaprepastit aee
   se od u?asa i pitati: 'Za?to je Jahve tako ueinio s ovom zemljom i s
   ovim Domom?'

   ^22I odgovorit aee mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji
   ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tud-inskim bogovima, i klanjali im
   se, i slu?ili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A kad je pro?lo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon
   podigao Jahvin Dom i svoj dvor,

   ^2posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio
   ondje Izraelove sinove.

   ^3Potom otid-e Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga.

   ^4Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladi?ta u Hamatu.

   ^5Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa
   zidovima, vratima i prijevornicama;

   ^6i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladi?ta, sve gradove za
   bojna kola i gradove za konjanike i ?to je god Salomon za?elio da gradi
   u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva.

   ^7Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Peri?anima, Hivijcima i
   Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci,

   ^8sinovima njihovim koji ostado?e iza njih u zemlji i koje Izraelci
   nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do dana?njega dana.

   ^9Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su
   bili vojnici, zapovjednici njegovih ?titono?a i zapovjednici bojnih
   kola i konjice.

   ^10Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao
   dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom.

   ^11Salomon preseli i faraonovu kaeer iz Davidova grada u kuaeu koju joj
   bija?e sagradio, jer je mislio: "Neaee moja ?ena ?ivjeti u dvoru
   izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj do?ao Koveeg
   Jahvin."

   ^12Tada Salomon poee prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu ?rtveniku ?to
   ga bija?e sagradio pred trijemom,

   ^13i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj
   zapovijedi, u subote, i na mlad-ake, i na blagdane tri puta u godini,
   na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan
   sjenica.

   ^14Postavio je, po uredbi oca Davida, sveaeenieke redove po njihovoj
   slu?bi i levitske po njihovim du?nostima da pjevaju hvale i da slu?e
   pred sveaeenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim
   redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Bo?jega eovjeka
   Davida.

   ^15Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveaeenike i levite ni u
   eemu, ni za riznice.

   ^16Tako se svr?io sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom
   Jahvin pa dokle ga god nije dovr?io. Tako bija?e dovr?en Dom Jahvin.

   ^17Tada je Salomon oti?ao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u
   zemlji edomskoj.

   ^18A Hiram mu je poslao po slugama lad-e i mornare viene moru te su
   oti?li sa Salomonovim slugama u Ofir; uze?e odande eetiri stotine i
   pedeset talenata zlata i doneso?e ih kralju Salomonu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Uto kraljica od Sabe eu glas o Salomonu; hoteaei isku?ati Salomona
   zagonetkama, dod-e u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje
   su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Do?av?i k Salomonu,
   porazgovori se s njim o svemu ?to joj bija?e na srcu.

   ^2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno
   ni?ta da joj ne bi umio objasniti.

   ^3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bija?e
   sagradio,

   ^4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove
   posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i
   njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah.

   ^5Tada reee kralju: "Istina je bila ?to sam u svojoj zemlji eula o tebi
   i o tvojoj mudrosti.

   ^6Ali nisam htjela vjerovati ?to se pripovijeda dokle god nisam do?la i
   vidjela na svoje oei; i doista, ni pola mi nije bilo reeeno o tvojoj
   velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slu?ala.

   ^7Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slu?aju
   tvoju mudrost!

   ^8Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te
   postavio na svoje prijestolje da kraljuje? umjesto Jahve, svojega Boga,
   jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga odr?ao dovijeka; i zato je postavio
   tebe za kralja da eini? pravo i pravicu."

   ^9Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa
   i dragulja. Nikad vi?e nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od
   Sabe dala kralju Salomonu.

   ^10Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz
   Ofira, dovezle su takod-er sandalovine i dragulja.

   ^11Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaee: nikad se prije nisu
   vidjele takve stvari u zemlji judejskoj.

   ^12Kralj Salomon dade kraljici od Sabe ?to je za?eljela i zatra?ila,
   izuzev ono ?to je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama
   ode u svoju zemlju.

   ^13Zlato ?to je dolazilo Salomonu svake godine bilo je te?ko ?est
   stotina ?ezdeset i ?est zlatnih talenata,

   ^14osim onoga ?to je dolazilo od trgovaca i putujuaeih prodavaea. I svi
   su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i
   srebro.

   ^15Kralj Salomon naeini dvjesta ?titova od kovanoga zlata; za svaki je
   ?tit upotrijebio ?est stotina ?ekela kovanoga zlata;

   ^16i naeini trista ?titiaea od kovanoga zlata; za svaki je ?titiae
   utro?io trista zlatnih ?ekela. Kralj ih je pohranio u kuaeu zvanu
   Libanonska ?uma.

   ^17Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i oblo?io ga
   eistim zlatom.

   ^18Prijestolje je imalo ?est stepenica i zlatno podno?je sastavljeno s
   prijestoljem, i rueice s obiju strana prijestolja, a kraj rueica
   stajala dva lava.

   ^19Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih ?est stepenica. Takvo
   ?to nije bilo izrad-eno ni u jednom kraljevstvu.

   ^20Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posud-e
   u kuaei zvanoj Libanonska ?uma bija?e od suhoga zlata; srebro se
   smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme.

   ^21Kraljeve su lad-e i?le u Tar?i? s Hiramovim slugama; svake treaee
   godine vraaeale su se i dolazile tar?i?ke lad-e donoseaei zlato i
   srebro, slonovu kost, majmune i paune.

   ^22Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i
   mudro?aeu.

   ^23Svi su zemaljski kraljevi ?eljeli vidjeti Salomona i euti mudrost
   koju mu je Bog ulio u srce.

   ^24Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posud-e, haljine, oru?je
   i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

   ^25Salomon je imao eetiri tisuaee konjskih jasala i bojnih kola i
   dvanaest tisuaea konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola
   i kod kralja u Jeruzalemu.

   ^26Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do
   egipatske med-e.

   ^27Kralj je ueinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova
   kao divljih smokava ?to rastu u Judejskoj nizini.

   ^28Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja.

   ^29Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u
   povijesti proroka Natana, u proroekoj knjizi ?ilonjanina Ahije i u
   proroekoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu.

   ^30Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom eetrdeset godina.

   ^31Potom je poeinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida,
   a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tada Roboam ode u ?ekem, jer su u ?ekem do?li svi Izraelci da ga
   zakralje.

   ^2Eim to eu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bija?e
   pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta,

   ^3jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dod-o?e Jeroboam i sav
   zbor Izraelov, reko?e Roboamu:

   ^4"Tvoj nam je otac nametnuo te?ak jaram, ti nam sada olak?aj te?ku
   slu?bu svoga oca i te?ki jaram koji metnu na nas, pa aeemo ti slu?iti."

   ^5On im odgovori: "Za tri dana dod-ite opet k meni." I narod ode.

   ^6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su slu?ili njegovu
   ocu Salomonu dok je bio ?iv i upita ih: "?to savjetujete da odgovorim
   ovome narodu?"

   ^7A oni mu odgovori?e: "Ako udovolji? tim ljudima, bude? im blagonaklon
   i odgovori? im lijepim rijeeima, oni aee ti uvijek biti sluge."

   ^8Ali on odbaci savjet ?to mu ga dado?e starci i posavjetova se s
   mladiaeima koji su odrasli s njim i bili mu u slu?bi.

   ^9Upita ih: "?to savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reee:
   'Olak?aj jaram ?to nam ga nametnu tvoj otac!'"

   ^10Odgovori?e mu mladiaei koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti
   je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olak?aj',
   odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca!

   ^11Dakle, moj vam je otac nametnuo te?ak jaram, a ja aeu jo? ote?ati
   va? jaram; moj vas je otac ?ibao bieevima, a ja aeu vas ?ibati bieevima
   sa ?eljeznim ?tipavcima.'"

   ^12Treaeega dana dod-e Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj
   bija?e naredio: "Vratite se k meni treaeega dana."

   ^13Kralj im o?tro odgovori; odbaciv?i savjet starijih,

   ^14odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac ote?ao va? jaram, a ja aeu
   jo? dometnuti na nj; moj vas je otac ?ibao bieevima, a ja aeu vas
   ?ibati bieevima sa ?eljeznim ?tipavcima."

   ^15Kralj, dakle, ne htjede poslu?ati naroda, jer tako upriliei Bog da
   se ispuni rijee ?to je preko ?ilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu
   Jeroboamu.

   ^16Kad Izraelci vidje?e gdje se kralj oglu?io, odgovori mu narod:
   "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo ba?tine s Ji?ajevim sinom! U
   ?atore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode
   pod svoje ?atore.

   ^17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su ?ivjeli po
   judejskim gradovima.

   ^18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga
   Izraelci kamenova?e i on umrije; a kralj se Roboam br?e-bolje pope na
   kola te pobje?e u Jeruzalem.

   ^19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Do?av?i u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i
   osamdeset tisuaea vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu
   vrate kraljevstvo.

   ^2Ali dod-e Jahvina rijee Bo?jem eovjeku ?emaji:

   ^3"Ka?i Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u
   Judinu i Benjaminovu plemenu:

   ^4Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuaei s braaeom! Neka se svatko vrati
   svojoj kuaei, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslu?a?e rijee
   Jahvinu, vrati?e se i ne udari?e na Jeroboama.

   ^5Roboam, stolujuaei u Jeruzalemu, poee dizati tvrde gradove po Judeji.

   ^6Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou,

   ^7Bet Sur, Sokon, Adulam,

   ^8Gat, Maresu, Zif,

   ^9Adorajim, Laki?, Azeku,

   ^10Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu.

   ^11Utvrdiv?i gradove, postavi im zapovjednike i dovuee zalihe hrane,
   ulja i vina;

   ^12u svaki pojedini grad stavi ?titova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako.
   Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme.

   ^13Sveaeenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupi?e k
   njemu iz svih krajeva.

   ^14Leviti ostavi?e pa?njake i posjed te otid-o?e u Judeju i Jeruzalem,
   jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju
   sveaeenieku slu?bu Jahvi,

   ^15a postavio je sveaeenike za uzvi?ice, za jarce i za telad koju je
   napravio.

   ^16Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da
   ?rtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tra?ili Jahvu, Boga
   Izraelova.

   ^17Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina
   Roboama za tri godine, jer su tri godine ?ivjeli poput Davida i
   Salomona.

   ^18Roboam je sebi uzeo za ?emu Mahalatu, kaeer Davidova sina Jerimota,
   i Abihajilu, kaeer Ji?ajeva sina Eliaba,

   ^19koja mu rodi sinove: Jeu?a, ?emarju i Zahama.

   ^20A poslije nje o?enio se Ab?alomovom kaeerju Maakom, koja mu rodi
   Abiju, Etaja, Zizu i ?elomita.

   ^21Roboam je ljubio Ab?alomovu kaeer Maaku vi?e od svih svojih ?ena i
   inoea, iako je uzeo osamnaest ?ena i ?ezdeset inoea i rodio dvadeset i
   osam sinova i ?ezdeset kaeeri.

   ^22I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad
   njegovom braaeom, jer ga je naumio postaviti za kralja.

   ^23I, mudro radeaei, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim
   krajevima, po svim tvrdim gradovima, dav?i im hrane izobila i po?eniv?i
   ih sa mnogo ?ena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaeao, napustio je Jahvin zakon
   i on i sav Izrael s njim.

   ^2Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj ?i?ak na
   Jeruzalem, koji se bija?e iznevjerio Jahvi.

   ^3Do?ao je sa tisuaeu i dvjesta bojnih kola i sa ?ezdeset tisuaea
   konjanika, a narodu koji je do?ao s njim iz Egipta - Libijcima,
   Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja.

   ^4Osvojiv?i tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema.

   ^5Tada dod-e prorok ?emaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se
   bijahu skupili u Jeruzalemu bje?eaei od ?i?aka, i reee im: "Ovako veli
   Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke ?i?aku.'"

   ^6Tada se ponizi?e izraelski knezovi i kralj i reko?e: "Pravedan je
   Jahve!"

   ^7Kad ih Jahve vidje gdje se ponizi?e, dod-e njegova rijee ?emaji:
   "Ponizili su se; neaeu ih uni?titi, nego aeu im uskoro dati spasenje te
   se moja srd?ba neaee oboriti na Jeruzalem preko ?i?aka.

   ^8Bit aee mu sluge, da vide ?to znaei slu?iti meni, a ?to zemaljskim
   kraljevstvima."

   ^9Tako egipatski kralj ?i?ak navali na Jeruzalem, opljaeka blago iz
   Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne
   ?titove ?to ih bija?e napravio Salomon.

   ^10Namjesto njih kralj Roboam napravi tueane ?titove i povjeri ih
   zapovjednicima stra?e koja je euvala vrata kraljevskoga dvora.

   ^11Kad je god kralj i?ao u Dom Jahvin, stra?ari su ih uzimali, a
   poslije ih vraaeali u stra?aru.

   ^12Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije
   sasvim uni?tio, jer i u Judeji bija?e dobra.

   ^13Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati.
   Roboamu je bila eetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest
   je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmed-u
   svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala
   Naama, a bila je Amonka.

   ^14Einio je zlo, jer nije pregnuo srcem da tra?i Jahvu.

   ^15Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano
   vodili izmed-u Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka
   ?emaje i u plemenskom popisu vidioca Adona.

   ^16Potom Roboam poeinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu;
   na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad
   Judejom.

   ^2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja,
   Urielova kaei iz Gabe. Tada izbi rat izmed-u Abije i Jeroboama.

   ^3Abija je iza?ao u boj s hrabrim ratnicima, sa eetiri stotine tisuaea
   izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam
   stotina tisuaea ljudi, sve biranih junaka.

   ^4Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao:
   "Eujte me, Jeroboame i sav Izraele!

   ^5Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad
   Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?

   ^6Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i
   pobunio se protiv gospodara.

   ^7Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi
   Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i stra?ljiva srca te se nije
   umio hrabro braniti od njih.

   ^8Pa sada mislite da se mo?ete oprijeti Jahvinu kraljevstvu ?to je u
   ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mno?tvo i imate kod sebe zlatnu
   telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.

   ^9Otjerali ste Jahvine sveaeenike, Aronove sinove i levite, i postavili
   sebi sveaeenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god do?ao s juncem i
   sa sedam ovnova, postao je sveaeenik va?im ni?tavim bogovima.

   ^10Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveaeenici koji slu?e Jahvi
   jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.

   ^11Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veeeri s mirisnim
   kadom, postavljaju kruhove na eist stol i upaljuju svake veeeri zlatan
   svijeaenjak sa svijeaeama; jer mi dr?imo naredbu Jahve, svojega Boga, a
   vi ste ga ostavili.

   ^12Zato je, evo, nama na eelu Bog i njegovi sveaeenici s glasnim
   trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na
   Jahvu, Boga svojih otaca, jer neaeete imati sreaee!"

   ^13Ali Jeroboam zavede zasjedu da im dod-e za led-a; tako su Judejcima
   bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.

   ^14Kad se Judejci obazre?e, a ono, gle, boj im bje?e sprijeda i otraga.
   Tada zavapi?e k Jahvi, a sveaeenici stado?e trubiti u trube.

   ^15Uto Judejci sna?no povika?e, a kad su poeeli vikati, Bog razbi
   Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.

   ^16Izraelovi sinovi pobjego?e pred Judejcima i Bog ih predade njima u
   ruke.

   ^17Abija je s narodom ueinio velik pokolj med-u njima te je od Izraela
   palo pobijenih pet stotina tisuaea izabranih ljudi.

   ^18Tako su sinovi Izraelovi bili poni?eni u to vrijeme, a Judini su
   sinovi ojaeali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^19Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa
   selima, Je?anu sa selima i Efron sa selima.

   ^20Jeroboam se vi?e nije oporavio za Abijina ?ivota; Jahve ga je udario
   tako da je umro.

   ^21Abija se utvrdio i uzeo sebi eetrnaest ?ena te je rodio dvadeset i
   dva sina i ?esnaest kaeeri.

   ^22A ostali Abijini do?ivljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su
   u tumaeenju proroka Adona.

   ^23Potom Abija poeinu kraj svojih otaca. Sahrani?e ga u Davidovu gradu;
   na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja
   bila mirna deset godina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Asa je einio ?to je dobro i pravo u oeima Jahve, njegova Boga.

   ^2Uklonio je tud-inske ?rtvenike i uzvi?ice, polomio stupove i razbio
   a?ere.

   ^3Naredio je Judejcima da tra?e Jahvu, Boga svojih otaca, da se dr?e
   zakona i zapovijedi.

   ^4Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvi?ice i suneane stupove, a
   kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena.

   ^5Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko
   se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir.

   ^6Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih
   opa?emo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; jo? je zemlja pred
   nama na?a, jer smo tra?ili Jahvu, svoga Boga; tra?ili smo ga, i on nam
   je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni.

   ^7Asa je imao vojske trista tisuaea ljudi izmed-u Judejaca koji su
   nosili ?tit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset
   tisuaea koji su nosili ?tit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci.

   ^8Iza?ao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuaeu tisuaea vojnika i tri
   stotine bojnih kola i do?ao do Mare?e.

   ^9Asa je iza?ao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini
   kod Mare?e.

   ^10Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ni?ta pomoaei
   silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bo?e na?, jer se na te
   oslanjamo i u tvoje smo ime izi?li na ovo mno?tvo! Jahve, ti si Bog
   na?, ne daj sna?nu eovjeku protiv sebe!"

   ^11Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani
   pobjego?e.

   ^12Asa ih je s narodom koji bija?e s njim potjerao sve do Gerara.
   Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao ?iv jer ih je satro
   Jahve i njegove eete; i one su odnijele vrlo velik plijen.

   ^13Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah do?ao na
   njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.

   ^14Poharale su i ?atore za stoku i zaplijenile mno?tvo sitne stoke i
   deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada duh Bo?ji dod-e na Odedova sina Azarju.

   ^2On je izi?ao pred Asu i rekao mu: "Eujte me, Asa i sve Judino i
   Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete
   tra?ili, naaei aeete ga; ako li ga ostavite, i on aee ostaviti vas.

   ^3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveaeenika-ueitelja i
   bez Zakona.

   ^4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga
   tra?iti, na?li su ga.

   ^5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer
   su veliki nemiri vladali med-u svim zemaljskim stanovnicima.

   ^6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo
   svakojakom nevoljom.

   ^7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za
   va?a djela."

   ^8Euv?i te rijeei i proroeku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i
   ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz
   gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin
   ?rtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom.

   ^9Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i do?ljake koji su bili
   kod njih od Efrajimova, Mana?eova i ?imunova plemena, jer ih je mnogo
   prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve,
   njegov Bog.

   ^10I skupili su se u Jeruzalemu treaeega mjeseca petnaeste godine Asina
   kraljevanja.

   ^11Onoga su dana prinijeli Jahvi ?rtve od plijena koji su dognali,
   sedam stotina goveda i sedam tisuaea sitne stoke.

   ^12Zavjetova?e se da aee tra?iti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i
   svom du?om.

   ^13A tko god ne bi tra?io Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio
   malen ili velik, eovjek ili ?ena.

   ^14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove.

   ^15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca
   zakleli i od sve su ga svoje volje tra?ili i na?li ga. Jahve im je dao
   mir odasvud uokolo.

   ^16I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naeinila
   gada A?eri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku
   Kidronu.

   ^17Ali uzvi?ice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo
   privr?eno Jahvi svega njegova ?ivota.

   ^18Unio je u Dom Bo?ji posveaeene darove svoga oca i svoje: srebro i
   zlato i posud-e.

   ^19Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Trideset i ?este godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj
   Ba?a na Judeju i stade utvrd-ivati Ramu da sprijeei svako kretanje
   judejskom kralju Asi.

   ^2Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga
   dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u
   Damasku, i poruei mu:

   ^3"Neka bude savez izmed-u mene i tebe i izmed-u moga i tvoga oca; evo,
   ?aljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim
   kraljem Ba?om da bi oti?ao od mene."

   ^4Ben-Hadad poslu?a kralja Asu i posla svoje vojskovod-e na izraelske
   gradove te oni pokori?e Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve
   gradove-skladi?ta.

   ^5A kada to Ba?a dozna, presta utvrd-ivati Ramu i obustavi posao.

   ^6Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odneso?e kamenje i drvo kojima
   je Ba?a utvrd-ivao Ramu, pa time utvrdi?e Gebu i Mispu.

   ^7U to vrijeme dod-e vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reee mu:
   "Buduaei da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na
   Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke.

   ^8Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne eete sa vrlo mnogo bojnih
   kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u
   ruke.

   ^9Jer Jahve svojim oeima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni
   kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato aee se
   od sada dizati ratovi na te."

   ^10Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se
   razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlaeio i neke iz naroda.

   ^11I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o
   judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^12Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se
   bolest veoma pogor?ala, ali ni u bolesti nije tra?io Jahvu nego
   lijeenike.

   ^13Tako Asa poeinu sa svojim ocima i umrije eetrdeset i prve godine
   svoga kraljevanja.

   ^14Sahranili su ga u grobnici koju bija?e iskopao sebi u Davidovu gradu
   i polo?ili ga na odar ?to ga bija?e napunio miomirisima i mastima,
   zgotovljenima mastilaekom vje?tinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jo?afat; on pokaza svoju
   silu protiv Izraela.

   ^2Razmjestio je vojsku po svim utvrd-enim judejskim gradovima i
   postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima,
   koje bija?e zauzeo otac mu Asa.

   ^3Jahve je bio s Jo?afatom jer je hodio pravim putovima svoga oca
   Davida i nije tra?io baala.

   ^4Tra?io je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne
   eineaei kao Izraelovi sinovi.

   ^5Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci
   davali Jo?afatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu.

   ^6Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio jo? i
   uzvi?ice i a?ere iz Judeje.

   ^7Treaee godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju,
   Netanela i Miheja da uee po judejskim gradovima.

   ^8I s njima levite: ?emaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, ?emiramota,
   Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveaeenike Eli?amu i
   Jorama.

   ^9Poueavali su po Judeji noseaei sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i
   obilazili sve judejske gradove ueeaei narod.

   ^10Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da
   nisu smjela zaratiti na Jo?afata.

   ^11Sami su mu neki Filistejci donosili darove i noveani danak, a Arapi
   mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuaea i sedam stotina ovnova te
   sedam tisuaea i sedam stotina jaraca.

   ^12Tako je Jo?afat sve vi?e napredovao dok ne postade vrlo velik.
   Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladi?ta.

   ^13Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u
   Jeruzalemu.

   ^14Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuaenici:
   vojvoda Adna i s njim trista tisuaea hrabrih junaka;

   ^15do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuaea;

   ^16za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu
   slu?bu, a s njim dvjesta tisuaea hrabrih junaka.

   ^17Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuaea
   ljudi naoru?anih lukom i ?titom;

   ^18za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuaea pripravnih za
   boj.

   ^19To su oni koji su slu?ili kralju, ne brojeaei one ?to ih je kralj
   namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jo?afat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s
   Ahabom.

   ^2Poslije nekoliko godina do?ao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo
   sitne stoke i goveda njemu i ljudima ?to su bili s njim i nagovara?e ga
   da pod-e na Ramot Gilead.

   ^3Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jo?afata: "Hoaee? li
   poaei sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je
   narod kao i tvoj; s tobom aeemo u rat."

   ^4Jo?afat jo? reee kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s
   Jahvom!"

   ^5Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih eetiri stotine, i upita ih:
   "Hoaeemo li zavoj?titi na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni
   odgovori?e: "Idi, jer aee ga Bog predati kralju u ruke."

   ^6Ali Jo?afat upita: "Ima li ovdje jo? koji prorok Jahvin da i njega
   upitamo?"

   ^7Kralj izraelski odgovori Jo?afatu: "Ima jo? jedan eovjek preko koga
   bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriee dobra nego
   uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jo?afat reee: "Neka kralj ne
   govori tako!"

   ^8Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reee mu: "Br?e dovedi
   Jimlina sina Miheja!"

   ^9Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat sjedili su svaki na svojem
   prijestolju, u sveeanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a
   proroci proricali pred njima.

   ^10Kenaanin sin Sidkija napravi sebi ?eljezne rogove i reee: "Ovako
   veli Jahve: njima aee? bosti Aramejce dokle ih god ne zatre?."

   ^11Tako su i svi drugi proroci proricali govoreaei: "Idi na Ramot
   Gilead, uspjet aee?: Jahve aee ga predati kralju u ruke."

   ^12Glasnik koji bija?e oti?ao da zove Miheja reee mu: "Evo, svi proroci
   slo?no prorieu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci
   uspjeh!"

   ^13Ali Mihej odvrati: "?ivoga mi Jahve, govorit aeu ono ?to mi Bog
   ka?e!"

   ^14Kad dod-e pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pod-em u rat na
   Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet
   aeete, jer aee vam se predati u ruke!"

   ^15Na to mu kralj reee: "Koliko aeu te puta zaklinjati da mi ka?e? samo
   istinu u Jahvino ime?"

   ^16Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez
   pastira. I Jahve veli: 'Nemaju vi?e gospodara, neka se u miru kuaei
   vrate!'"

   ^17Tada izraelski kralj reee Jo?afatu: "Nisam li ti rekao da mi neaee
   proreaei dobro nego zlo?"

   ^18A Mihej reee: "Zato eujte rijee Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi
   na prijestolju, a sva mu vojska nebeska staja?e zdesna i slijeva.

   ^19Jahve upita: 'Tko aee zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otid-e i
   padne u Ramot Gileadu?' Jedan reee ovo, drugi ono.

   ^20Tada ud-e jedan duh, stade pred Jahvu i reee: 'Ja aeu ga zavesti!'
   Jahve ga upita: 'Kako?'

   ^21On odvrati: 'Izaaei aeu i bit aeu la?ljiv duh u ustima svih njegovih
   proroka.' Jahve mu reee: 'Ti aee? ga zavesti. I uspjet aee?. Idi i
   ueini tako!'

   ^22Tako je, evo, Jahve stavio la?ljiva duha u usta tvojim prorocima;
   ali ti Jahve navje?aeuje zlo."

   ^23Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu
   pitajuaei: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?"

   ^24Mihej odvrati: "Vidjet aee? onoga dana kad bude? bje?ao iz sobe u
   sobu da se sakrije?."

   ^25Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom
   zapovjedniku Amonu i kraljeviaeu Joa?u.

   ^26Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i dr?ite ga na
   suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

   ^27Mihej reee: "Ako se doista sretno vrati?, onda nije Jahve govorio iz
   mene!" i nadoda: "Eujte, svi puci!"

   ^28Izraelski kralj i judejski kralj Jo?afat krenu?e na Ramot Gilead.

   ^29Izraelski kralj reee Jo?afatu: "Ja aeu se preobuaei i onda uaei u
   boj, a ti ostani u svojoj odjeaei!" Preobuee se tada izraelski kralj i
   oni krenu?e u boj.

   ^30Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni
   na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!"

   ^31Kad zapovjednici bojnih kola ugleda?e Jo?afata, reko?e: "To je
   izraelski kralj!" I krenu?e na nj da udare. Ali Jo?afat povika za
   pomoae te mu Jahve pomo?e i odvrati ih od njega.

   ^32Kad zapovjednici bojnih kola vidje?e da to nije izraelski kralj,
   okrenu?e se od njega.

   ^33Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmed-u nabora na
   pojasu i oklopa. Kralj reee vozaeu: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja
   jer sam ranjen."

   ^34Boj je onoga dana bio sve ?e?aei, ali se izraelski kralj dr?ao
   uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veeeri. Umro je o
   zalasku sunca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad se judejski kralj Jo?afat sretno vrati kuaei u Jeruzalem,

   ^2izid-e preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reee kralju Jo?afatu:
   "Zar da poma?e? bezbo?niku i da ljubi? Jahvine mrzitelje? Zato i udara
   na te srd?ba Jahvina.

   ^3Ipak se na?lo ne?to dobro u tebe: uklonio si a?ere iz zemlje i
   pregnuo svim srcem da tra?i? Jahvu!"

   ^4Od tada je Jo?afat ?ivio u Jeruzalemu, opet zalazio med-u narod od
   Beer ?ebe do Efrajimske gore i obraaeao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca.

   ^5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome
   gradu.

   ^6I reee im: "Gledajte ?to radite, jer ne sudite u ime eovjeka nego u
   ime Jahve. On je s vama dok sudite.

   ^7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno
   radite, jer u Jahve, Boga na?ega, nema nepravde ni osobne pristranosti,
   niti on prima mita."

   ^8Jo?afat postavi levite, sveaeenike i poglavare izraelskih obitelji u
   Jeruzalemu da izrieu Jahvine sudove i da presud-uju u sporovima. Oni su
   ?ivjeli u Jeruzalemu

   ^9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca.

   ^10Kakav god spor izid-e pred vas od va?e braaee ?to ?ive u gradovima:
   bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili
   obieaji, valja sve da im rastumaeite, kako ne bi sagrije?ili Jahvi i
   kako se njegova srd?ba ne bi oborila na vas i na va?u braaeu. Tako
   radite pa neaeete sagrije?iti.

   ^11I evo, sveaeenieki aee poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim
   poslovima, a Ji?maelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim
   kraljevskim poslovima. Leviti aee vam slu?iti kao pisari. Budite jaki,
   i na posao! Jahve aee biti s onim tko je dobar."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana,
   zarati?e na Jo?afata.

   ^2Ali Jo?afat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mno?tvo s one
   strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju."

   ^3Jo?afat se upla?i i stade tra?iti Jahvu te oglasi post po svoj
   Judeji.

   ^4Skupili se Judejci da tra?e Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova
   da ga tra?e.

   ^5Tada Jo?afat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu,
   pred novim predvorjem

   ^6i reee: "Jahve, Bo?e otaca na?ih, ti si Bog na nebu i vlada? nad svim
   krivobo?aekim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se
   nitko ne mo?e odr?ati pred tobom.

   ^7Ti si, o Bo?e na?, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim
   izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja
   Abrahama;

   ^8i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Sveti?te tvojem Imenu
   govoreaei:

   ^9'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mae ili kuga, ili glad, te kad
   stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i
   zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usli?i nas i spasi.'

   ^10Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko
   kojih nisi dao Izraelu da prod-e kad je dolazio iz zemlje egipatske,
   nego ih je obi?ao i nije ih zatro -

   ^11sada, dakle, oni nama uzvraaeaju zlom, do?av?i da nas otjeraju s
   ba?tine koju si nam ti dao.

   ^12O Bo?e na?, zar im neaee? suditi? Jer u nas nema sile prema tome
   velikom mno?tvu koje dolazi na nas niti mi znamo ?to da radimo, nego su
   nam oei uprte u te."

   ^13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ?enama i
   sinovima.

   ^14Tada sid-e Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina
   Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.

   ^15On reee: "Pozorno slu?ajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju
   Jo?afate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne pla?ite se toga
   velikog mno?tva, jer ovo nije va? rat, nego Bo?ji.

   ^16Sutra sid-ite na njih; oni aee se penjati uz Hasi?ki uspon, a vi
   aeete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.

   ^17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako aee vam
   pomoaei Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne pla?ite se; sutra
   izid-ite pred njih, i Jahve aee biti s vama!'"

   ^18Tada Jo?afat pade nieice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci
   pado?e pred Jahvom da mu se poklone.

   ^19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustado?e i
   poee?e hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.

   ^20Uraniv?i ujutro, krenu?e prema pustinji Tekoi; kad su izlazili,
   stade Jo?afat i reee: "Eujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se
   u Jahvu svoga Boga i odr?at aeete se; pouzdajte se u njegove proroke i
   budite sretni!"

   ^21Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaee i
   hvalitelje koji aee u svetom ruhu iaei pred naoru?anim eetama i
   pjevati: "Slavite Jahvu jer je vjeena ljubav njegova!"

   ^22Kad poee?e klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podi?e zasjedu
   na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su do?li na Judu te
   bi?e razbijeni.

   ^23Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih
   zatru i uni?te; a kad su svr?ili s onima iz Seira, stado?e udarati
   jedan na drugoga te se pokla?e.

   ^24Kad Judejci dod-o?e do stra?are prema pustinji i obazre?e se na
   mno?tvo, a ono gle, mrtva tjelesa le?e po zemlji; nitko se nije spasio.

   ^25Tada dod-e Jo?afat s narodom da pokupi plijen i nad-o?e ga mnogo:
   svakoga blaga, odjeaee i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da
   vi?e nisu mogli nositi; tri su dana pljaekali plijen jer ga je bilo
   mnogo.

   ^26Eetvrti se dan sakupi?e u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu,
   pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do
   danas.

   ^27Potom se okrenu?e svi Judejci i Jeruzalemci, s Jo?afatom na eelu, da
   se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim
   neprijateljima.

   ^28Do?li su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin.

   ^29A strah Bo?ji u?ao je u sva zemaljska kraljevstva kad su eula da je
   Jahve zavoj?tio na Izraelove neprijatelje.

   ^30Tako je poeinulo Jo?afatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir
   odasvud uokolo.

   ^31Jo?afat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina
   kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati
   mu se zvala Azuba, a bila je kaei ?ilhijeva.

   ^32I?ao je putem oca Ase ne skreaeuaei s njega nego eineaei ?to je
   pravo u Jahvinim oeima.

   ^33Samo, uzvi?ice nisu bile uklonjene, jer narod jo? nije bio upravio
   svoje srce Bogu otaca.

   ^34Ostala Jo?afatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u
   povijesti Hananijeva sina Jehua i uvr?tena su u Knjigu o izraelskim
   kraljevima.

   ^35Poslije toga udru?io se judejski kralj Jo?afat s izraelskim kraljem
   Ahazjom, koji je bezbo?no radio.

   ^36Udru?io se s njim zato da naprave lad-e i da odu u Tar?i?; napravili
   su lad-e u Esjon Geberu.

   ^37Dodavahuov sin Eliezer iz Mare?e prorekao je protiv Jo?afata:
   "Buduaei da si se udru?io s Ahazjom, Jahve aee razoriti tvoja djela."
   Lad-e su se razbile i nisu mogle otploviti u Tar?i?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Jo?afat poeinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu
   gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

   ^2Joram je imao ?estoricu braaee, Jo?afatovih sinova: Azarju, Jehiela,
   Zahariju, Azarju, Mihaela i ?efatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog
   kralja Jo?afata.

   ^3Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s
   utvrd-enim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio
   prvenac.

   ^4Stupiv?i na oeevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braaeu
   maeem, pa i neke izraelske knezove.

   ^5Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao
   je osam godina u Jeruzalemu.

   ^6?ivio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kaei
   Ahabova bila ?ena; radio je ?to je zlo u Jahvinim oeima.

   ^7Ipak Jahve ne htjede razoriti kuaee Davidu zbog Saveza ?to ga sklopi
   s njim i zato ?to mu obeaea da aee dati svjetiljku njemu i njegovim
   sinovima zauvijek.

   ^8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnu?e ispod judejske vlasti i
   postavi?e sebi kralja.

   ^9Zato Joram pod-e sa svojim vojskovod-ama i sa svim bojnim kolima.
   Di?e se noaeu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike
   bojnih kola.

   ^10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U
   isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vla?aeu, jer je on
   ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^11Jo? je i uzvi?ice napravio po judejskim gorama, naveo na blud
   Jeruzalemce i zaveo Judejce.

   ^12Tada mu od proroka Ilije sti?e pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga
   oca Davida: 'Kako nisi i?ao putovima oca Jo?afata, ni putovima
   judejskoga kralja Ase,

   ^13nego si i?ao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i
   Jeruzalemce, kao ?to je ueinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu
   braaeu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe:

   ^14evo, Jahve aee svaliti veliku nesreaeu na tvoj narod, na tvoje
   sinove, tvoje ?ene, na sve tvoje imanje.

   ^15Oboljet aee? od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da aee
   ti crijeva izaaei od bolesti koja aee trajati dane i dane.'"

   ^16Jahve podi?e na Jorama srd?bu Filistejaca i Arapa koji ?ive kraj
   Etiopljana.

   ^17Oni napado?e Judeju i osvoji?e je, porobi?e sve blago ?to se na?lo u
   kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove ?ene, tako da nije ostao
   nitko, osim najmlad-ega sina, Joahaza.

   ^18Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeeivom crijevnom bole?aeu.

   ^19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navr?ile dvije godine,
   iza?la su mu crijeva s bole?aeu te je umro u stra?nim mukama. Narod mu
   nije priredio mirisna paljenja, kao ?to je palio njegovim ocima.

   ^20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je
   godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije po?alio za
   njim; i sahrani?e ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Jeruzalemci zakralji?e na njegovo mjesto najmlad-eg mu sina, Ahazju,
   jer sve starije bija?e poubijala eeta koja je s Arapima navalila na
   tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.

   ^2Bile su mu eetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je
   jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva
   kaei.

   ^3I on je i?ao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetova?e.

   ^4Einio je ?to je zlo u Jahvinim oeima, kao dom Ahabov, jer mu ba? oni
   bijahu savjetnici poslije oeeve smrti, na njegovu propast.

   ^5Po njihovu je savjetu po?ao s Joramom, sinom izraelskoga kralja
   Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su
   Aramejci porazili Jorama.

   ^6On se vratio da se lijeei u Jizreelu od rana ?to mu ih zadado?e u
   Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja,
   judejski kralj, si?ao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer
   se Joram razbolio.

   ^7Ali Bog ueini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Do?av?i,
   izi?ao je s Joramom na Nim?ijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da
   iskorijeni Ahabovu kuaeu.

   ^8Dok je izvr?avao osvetu nad Ahabovom kuaeom, Jehu zateee judejske
   knezove i sinove Ahazjine braaee koji su poslu?ivali Ahazju i pobi ih,

   ^9a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u
   Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su
   rekli: "Sin je onoga Jo?afata koji je tra?io Jahvu svim srcem." Tako ne
   ostade nitko od Ahazjine kuaee koji bi imao snage da bude kralj.

   ^10Zato Ahazjina mati Atalija, vidjev?i gdje joj sin poginu, ustade i
   posmica sav kraljevski rod Judina plemena.

   ^11Ali kraljeva kaei Jo?eba uze Ahazjina sina Joa?a; ukrav?i ga izmed-u
   kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u lo?nicu. Tako
   ga je Jo?eba, kaei kralja Jorama, ?ena sveaeenika Jojade, sakrila od
   Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.

   ^12Bio je sakriven s njima u Domu Bo?jem ?est godina, sve dok je
   zemljom vladala Atalija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Sedme se godine Jojada ojunaei i poee tra?iti satnike: Jerohamova
   sina Azarju, Johananova sina Ji?maela, Obedova sina Azarju, Adajina
   sina Maaseju, Zikrijeva sina Eli?afata, i sklopi s njima savez.

   ^2Poee?e obilaziti po Judeji i skupi?e levite iz svih judejskih gradova
   i obiteljske glavare u Izraelu te dod-o?e u Jeruzalem.

   ^3Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Bo?jem. Jojada im reee: "Gle,
   kraljev aee sin kraljevati kao ?to je obeaeao Jahve za Davidove sinove.

   ^4Evo ?to valja da ueinite: treaeina vas koji subotom ulazite u slu?bu,
   i sveaeenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;

   ^5treaeina neka bude u kraljevskom dvoru, treaeina na Jesodskim
   vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina.

   ^6Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveaeenika i levita koji
   poslu?uju; oni neka ulaze jer su posveaeeni. Sav narod neka se dr?i
   Jahvine naredbe.

   ^7Leviti neka okru?e kralja, svaki s oru?jem u ruci, i tko god poku?a
   uaei u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god pod-e ili
   izad-e."

   ^8Leviti i sav judejski narod ueinili su sve onako kako je naredio
   sveaeenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u slu?bu
   s onima koji subotom izlaze. Jer sveaeenik Jojada nije otpustio redova.

   ^9Sveaeenik Jojada dade satnicima koplja, ?titove i oklope kralja
   Davida ?to su bili u Bo?jemu Domu.

   ^10Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od ju?ne do
   sjeverne strane Doma, prema ?rtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo.

   ^11Tada izvedo?e kraljeva sina, stavi?e mu krunu na glavu, dado?e mu
   Svjedoeanstvo i pomaza?e ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi
   povika?e: "?ivio kralj!"

   ^12Kad Atalija eu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, dod-e k
   narodu u Jahvin Dom.

   ^13Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a
   pred kraljem zapovjednici i sviraei; sav puk kliee od radosti i trubi u
   trube, pjevaei pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija
   razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!"

   ^14Sveaeenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite
   je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maeem!" Jo? je
   sveaeenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!"

   ^15Stavi?e ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do
   kraljevskoga dvora, ondje je pogubi?e.

   ^16Tada Jojada sklopi savez izmed-u Jahve, naroda i kralja da narod
   bude Jahvin.

   ^17Potom sav narod otid-e u Baalov hram, razori ga skupa sa ?rtvenicima
   i polomi likove; Baalova sveaeenika Matana ubi?e pred ?rtvenicima.

   ^18Zatim Jojada postavi stra?e kod Jahvina Doma pod nadzorom sveaeenika
   i levita, koje David bija?e porazdijelio za slu?bu u Jahvinu Domu da bi
   Jahvi prinosili paljenice, kao ?to je pisano u Mojsijevu Zakonu, s
   veseljem i s pjesmama, kako uredi David.

   ^19Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio eovjek
   neeist od bilo eega.

   ^20Uzev?i satnike, odlienike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je
   kralja iz Jahvina Doma, a onda su u?li kroz gornja vrata u kraljevski
   dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje.

   ^21Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maeem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Joa?u je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   eetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer
   ?ebe.

   ^2Joa? je einio ?to je pravo u Jahvinim oeima dok je bio ?iv sveaeenik
   Jojada.

   ^3Jojada ga je o?enio dvjema ?enama i on je s njima imao sinova i
   kaeeri.

   ^4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom.

   ^5Skupiv?i sveaeenike i levite, reee im: "Zad-ite po judejskim
   gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom va?ega
   Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima
   nije htjelo.

   ^6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reee mu: "Za?to ne tra?i? od
   levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin
   sluga Mojsije i Izraelov zbor za ?ator svjedoeanstva?

   ^7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Bo?ji Dom, i sve stvari ?to su
   bile posveaeene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale."

   ^8Potom kralj zapovjedi da se napravi koveeg i stavi izvana na vrata
   Jahvina Doma.

   ^9Oglasi?e po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez ?to ga bija?e
   odredio Bo?ji sluga Mojsije Izraelu u pustinji.

   ^10Obradova?e se svi knezovi i sav narod i poee?e donositi i bacati u
   koveeg dok se nije napunio.

   ^11Leviti bi donosili koveeg kraljevskom nadgledni?tvu, i kad bi se
   vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik
   sveaeeniekog poglavara te bi ispraznili koveeg. Onda su ga opet
   odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su einili svaki dan i
   sabrali mnogo novca.

   ^12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovod-ama nad poslom oko Jahvina
   Doma, a oni su za plaaeu unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi
   Jahvin Dom, pa kovaee i mjedare da se popravi Jahvin Dom.

   ^13Poslovod-e su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom
   upravom; vratili su Bo?ji Dom u red i obnovili ga.

   ^14A kad su sve svr?ili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce ?to su
   ostali; od toga su napravili posud-e za Jahvin Dom, posud-e za
   poslu?ivanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete.
   Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god ?ivio
   Jojada.

   ^15Onda je Jojada, ostarjev?i i nasitiv?i se ?ivota, umro u sto i
   tridesetoj godini.

   ^16Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je einio dobro u
   Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu.

   ^17Poslije Jojadine smrti do?li su Judini knezovi i poklonili se
   kralju. Tada ih kralj poee slu?ati.

   ^18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali slu?iti a?erama i
   likovima; do?la je Bo?ja srd?ba na Judejce i na Jeruzalem za tu
   krivicu.

   ^19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali,
   ali oni nisu htjeli slu?ati.

   ^20Tada Bo?ji duh napuni Jojadina sina, sveaeenika Zahariju, koji,
   stav?i povi?e naroda, reee: "Ovako veli Bog: 'Za?to kr?ite Jahvine
   zapovijedi? Za?to neaeete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu,
   i on aee vas ostaviti.'"

   ^21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po
   kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma.

   ^22Ni kralj Joa? ne sjeti se ljubavi koju mu ueini otac Jojada, nego mu
   ubi sina; a on je umiruaei rekao: "Jahve neka vidi i osveti!"

   ^23Kad je pro?la godina dana, di?e se na nj aramejska vojska i,
   navaliv?i na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav
   plijen kralju u Damask.

   ^24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve
   predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostavi?e Jahvu, Boga svojih
   otaca. Tako su se Aramejci na Joa?u osvetili.

   ^25Kad su oti?li od njega, ostaviv ga u te?kim bolestima, pobuni?e se
   protiv njega njegovi easnici jer bija?e ubio sina sveaeenika Jojade, pa
   i oni njega ubi?e na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu
   gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici.

   ^26Evo onih ?to se uroti?e protiv njega: Zabad, sin Amonke ?imeate, i
   Jozabad, sin Moapke ?imrite.

   ^27A o njegovim sinovima i o velikim proro?tvima protiv njega, o
   obnavljanju Doma Bo?jega, sve je zapisano u tumaeenju Knjige o
   kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila
   je iz Jeruzalema.

   ^2Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, ali ne svim srcem.

   ^3Kad je uevrstio kraljevstvo, pogubio je easnike koji su ubili kralja,
   njegova oca.

   ^4Ali im sinova nije pogubio, prema onome ?to je napisano u knjizi
   Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oeevi ne pogubljuju
   za sinove, ni sinovi za oeeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh."

   ^5Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih
   prema obiteljima, tisuaenicima i satnicima. Po?to popisa od dvadeset
   godina navi?e, nad-e trista tisuaea izabranih momaka za vojsku, vienih
   koplju i ?titu.

   ^6Med-u Izraelcima najmi sto tisuaea hrabrih junaka za sto srebrnih
   talenata.

   ^7Ali k njemu dod-e eovjek Bo?ji i reee: "Kralju, neka ne ide s tobom
   izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim
   sinovima,

   ^8nego idi ti sam, ponesi se junaeki u boju; inaee aee te oboriti Bog
   pred neprijateljem, jer Bog mo?e pomoaei i oboriti."

   ^9Tada Amasja upita eovjeka Bo?jeg: "A ?to aee biti od sto talenata
   koje sam dao izraelskim eetama?" Bo?ji eovjek odgovori: "Jahve ima da
   ti dade vi?e od toga."

   ^10Tada Amasja odvoji eete koje mu bijahu do?le od Efrajima, da se
   vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjevi?e na Judejce i vrati?e
   se u svoje mjesto plamteaei od srd?be.

   ^11A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset
   tisuaea seirskih sinova.

   ^12Judini su sinovi zarobili deset tisuaea ?ivih, odveli ih na vrh
   hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrska?e.

   ^13Eeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je
   po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima
   tri tisuaee ljudi i naplijenila silan plijen.

   ^14Poslije toga, kad se Amasja vratio razbiv?i Edomce, donio je bogove
   seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poeeo im se klanjati i
   kaditi im.

   ^15Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga
   upita: "Za?to tra?i? bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda
   iz tvoje ruke?"

   ^16Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za
   savjetnika? Prestani! Za?to da te pogube?" Tada prorok u?utje, ali
   nadoda: "Znam da te Bog odlueio uni?titi kad to eini? a ne slu?a?
   mojega savjeta."

   ^17Tada judejski kralj Amasja smisli i poruei izraelskom kralju Joa?u,
   sinu Jehuova sina Joahaza: "Dod-i da se ogledamo!"

   ^18A izraelski kralj Joa? odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski
   je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i porueio: 'Daj
   kaeer mome sinu za ?enu', ali su divlje zvijeri libanonske pro?le i trn
   izgazile.

   ^19Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tra?i? slavu. Radije
   ostani kod kuaee. Za?to izaziva? zlo i hoaee? da padne? i ti i svi
   Judejci s tobom?"

   ^20Ali Amasja ne poslu?a, jer tako bija?e odredio Bog, da ih preda u
   ruke Joa?u zato ?to su pristali uz edomske bogove.

   ^21Izad-e izraelski kralj Joa? te se ogleda?e u boju on i judejski
   kralj Amasja u Bet ?eme?u u Judeji.

   ^22Izraelci porazi?e Judejce i oni pobjego?e pod svoj ?ator.

   ^23Izraelski kralj Joa? uhvati u Bet ?eme?u judejskog kralja Amasju,
   sina Joa?eva, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sru?i
   jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u du?ini od
   eetiri stotine lakata.

   ^24Uzev?i sve zlato, srebro i posud-e ?to se nalazilo u Domu Bo?jem kod
   Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se
   u Samariju.

   ^25Judejski je kralj Amasja, Joa?ev sin, ?ivio jo? petnaest godina
   poslije smrti izraelskoga kralja Joa?a, Joahazova sina.

   ^26Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi
   o judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^27Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u
   Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Laki?, posla?e za njim u Laki? ljude
   koji ga ondje ubi?e.

   ^28Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u
   Judinu gradu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bija?e ?esnaest godina, i
   zakralji?e ga namjesto njegova oca Amasje.

   ^2On je opet sagradio Elat vrativ?i ga Judeji, po?to je kralj poeinuo
   kod svojih otaca.

   ^3Uziji bija?e ?esnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset
   i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz
   Jeruzalema.

   ^4Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, sasvim kao i njegov otac
   Amasja.

   ^5Tra?io je Boga za ?ivota Zaharije, koji ga je ueio Bo?jem strahu;
   dokle je god tra?io Jahvu, davao mu je Bog sreaeu.

   ^6On je izi?ao i zavoj?tio na Filistejce, sru?io zid Gata, zid Jabne i
   zid A?doda; sagradio je mjesta po A?dodu i Filisteji.

   ^7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su ?ivjeli
   u Gur Baalu, i protiv Meunjana.

   ^8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer
   se bija?e vrlo osilio.

   ^9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih
   vrata i na uglu te ih utvrdio.

   ^10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao
   mnogo stoke i u ?efeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i
   vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.

   ^11Uzija je imao vojsku vje?tu boju koja je i?la u rat u eetama po
   broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom
   Hananije, jednoga od kraljevih knezova.

   ^12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije
   tisuaee i ?est stotina.

   ^13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuaea i pet
   stotina boju vienih ratnika da poma?u kralju protiv neprijatelja.

   ^14Uzija je pripravio svoj vojsci ?titove, koplja, kacige, oklope,
   lukove i kamenje za praaeke.

   ^15Napravio je u Jeruzalemu vje?to smi?ljene bojne sprave, izna?a?aee
   nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruni?tima, da bacaju
   strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je u?ivao
   eudesnu pomoae sve dok se nije osilio.

   ^16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te
   se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je u?ao u Jahvin Hekal i poeeo
   prinositi kad na kadionom ?rtveniku.

   ^17Ali je za njim u?ao sveaeenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih
   sveaeenika, eestitih ljudi.

   ^18Oni ustado?e na kralja Uziju govoreaei: "Nije tvoje, Uzijo, da kadi?
   Jahvi, nego je to du?nost sveaeenika, Aronovih sinova, koji su
   posveaeeni da kade. Izlazi iz Sveti?ta! Iznevjerio si se. I ne slu?i ti
   na east pred Bogom Jahvom!"

   ^19Tada se Uzija rasrdi dr?eaei u ruci kadionicu da kadi; kad se
   rasrdio na sveaeenike, izbi mu guba na eelu pred sveaeenicima u Domu
   Jahvinu kraj kadionog ?rtvenika.

   ^20Kad ga sveaeenieki poglavar Azarja i svi sveaeenici izbli?ega
   pogleda?e, a ono, gle, izbila mu guba na eelu; br?e ga otjera?e odande,
   a i on sam pohitje da izid-e jer ga Jahve bija?e udario.

   ^21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanova?e u odvojenoj kuaei, jer
   bija?e odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj
   kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.

   ^22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin,
   prorok Izaija.

   ^23Uzija je poeinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod
   kraljevske grobnice, rekav?i: "Gubav je." Na njegovo se mjesto
   zakraljio sin mu Jotam.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao
   je ?esnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeru?a, Sadokova
   kaei.

   ^2Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima, sasvim kao otac mu Uzija;
   samo ?to nije u?ao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren.

   ^3Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je
   gradio.

   ^4Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u ?umama dvorove i kule.

   ^5Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu
   sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuaea kora
   p?enice i deset tisuaea kora jeema. Toliko su mu Amonovi sinovi
   prilo?ili i druge i treaee godine.

   ^6Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj ?ivot pred Jahvom, svojim
   Bogom.

   ^7Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u
   Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.

   ^8Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu.

   ^9Tada Jotam poeinu kod otaca i sahrani?e ga u Davidovu gradu. Na
   njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je
   ?esnaest godina u Jeruzalemu, ali nije einio ?to je pravo u Jahvinim
   oeima kao ?to je einio njegov otac David.

   ^2?ivio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima.

   ^3Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove
   kroz oganj, po gnusnom obieaju krivobo?aekih naroda ?to ih je Jahve
   protjerao pred Izraelovim sinovima.

   ^4Prinosio je ?rtve i kadio po uzvi?icama i bre?uljcima i pod svakim
   zelenim drvetom.

   ^5Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on
   potuee, zarobi mu veliko mno?tvo ljudi i odvede ih u Damask. Jo? je bio
   predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio.

   ^6Remalijin je sin Pekah pobio med-u Judejcima sto dvadeset tisuaea
   hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih
   otaca.

   ^7A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju
   i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja.

   ^8Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braaee dvjesta tisuaea ?ena,
   sinova i kaeeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u
   Samariju.

   ^9Ondje bija?e Jahvin prorok po imenu Oded; iza?ao on pred vojsku ?to
   je i?la u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog va?ih otaca, razjario se
   na Judejce i zato ih je predao u va?e ruke te ste ih gnjevno pobili da
   je do neba doprlo.

   ^10A sada jo? mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu
   robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome
   Bogu?

   ^11Zato me poslu?ajte sada i vratite to roblje ?to ga zarobiste od
   svoje braaee, jer aee se izliti na vas Jahvin gnjev."

   ^12Tada ustado?e neki izmed-u glavara Efrajimovih sinova, i to
   Johananov sin Azarja, Me?ilemotov sin Berekja i ?alumov sin Ezekija,
   Hadlajev sin Amasa, na one ?to su se vraaeali s vojske.

   ^13Pa im reko?e: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu
   koja je na nama pred Jahvom, vi mislite jo? dometnuti na na?e grijehe i
   na na?u krivicu, kao da nije dosta velika na?a krivica i jarosni gnjev
   na Izraelu."

   ^14Tada ostavi?e ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom.

   ^15Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve
   gole u odjeaeu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili,
   napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u
   palmov grad Jerihon do njihove braaee, a potom se vratili u Samariju.

   ^16U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu.

   ^17Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u
   roblje.

   ^18Filistejci se ra?irili po gradovima Judejske ?efele i Negeba i,
   zauzev?i Bet-?eme?, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i
   Gimzo sa selima, nastanili se ondje.

   ^19Jahve je poeeo poni?avati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer
   je Ahaz razuzdao Judejce i te?ko se iznevjerio Jahvi.

   ^20Do?ao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto
   da ga utvrdi.

   ^21Ahaz bija?e opljaekao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve
   to dao asirskom kralju, ali mu ni?ta nije pomoglo.

   ^22Dok je bio u nevolji, postao je jo? nevjerniji Jahvi; takav je bio
   kralj Ahaz.

   ^23Poeeo je ?rtvovati dama?eanskim bogovima koji su ga porazili,
   misleaei: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima poma?u, ?rtvovat aeu im
   da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem
   Izraelu.

   ^24Ahaz je pokupio posud-e iz Bo?jega Doma, slupao ga, zatvorio vrata
   Jahvina Doma i podigao ?rtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu.

   ^25I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvi?ice da kadi
   tud-im bogovima, dra?eaei Jahvu, Boga otaca.

   ^26Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do
   posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.

   ^27Onda je Ahaz poeinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u
   Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je
   dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kaei
   Zaharijina.

   ^2Einio je ?to je pravo u oeima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac
   David.

   ^3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma
   Jahvina i popravio ih.

   ^4Onda je pozvao sveaeenike i levite i, sabrav?i ih na istoeni trg,

   ^5rekao: "Eujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve,
   Boga svojih otaca, i uklonite neeist iz Svetinje.

   ^6Na?i su se oci iznevjerili i radili ?to je zlo u oeima Jahve, na?ega
   Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivali?ta,
   okrenuv?i mu led-a.

   ^7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom
   niti su prinosili paljenice u Sveti?tu Izraelova Boga.

   ^8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da
   budu zlostavljeni i da budu na u?as i ruglo, kako vidite svojim oeima.

   ^9I oeevi su nam, eto, pali od maea, a sinovi, kaeeri i ?ene zato su
   nam u ropstvu.

   ^10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom,
   Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev.

   ^11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da
   stojite pred njim, da mu slu?ite i da mu budete slu?benici i da mu
   kadite."

   ^12Tada ustado?e leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od
   Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Ki? i Jehalelelov
   sin Azarja; od Ger?onovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden;

   ^13od Elisafanovih sinova: ?imri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija
   i Matanija;

   ^14od Hemanovih sinova: Jehiel i ?imej; od Jedutunovih sinova: ?emaja i
   Uziel.

   ^15Oni skupi?e braaeu, posveti?e se i dod-o?e kako je bio zapovjedio
   kralj po Jahvinim rijeeima da oeiste Jahvin Dom.

   ^16Sveaeenici ud-o?e u Jahvin Dom da ga oeiste. Poeeli su svu neeist
   ?to su je na?li u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma;
   leviti su je primali iznoseaei je napolje na potok Kidron.

   ^17Poeeli su posveaeivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana
   istoga mjeseca u?li u Jahvin trijem; posveaeivali su Jahvin Dom osam
   dana; ?esnaestoga su dana prvoga mjeseca zavr?ili.

   ^18Onda su u?li kralju Ezekiji i rekli: "Oeistili smo sav Jahvin Dom:
   ?rtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene
   kruhove sa svim njegovim priborom,

   ^19a sve posud-e koje bija?e zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja
   i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim
   ?rtvenikom."

   ^20Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom.

   ^21Dovedo?e sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam
   jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Sveti?te i za Judu; on
   zapovjedi Aronovim sinovima sveaeenicima da ih prinesu za paljenicu na
   Jahvinu ?rtveniku.

   ^22Zaklav?i goveda, sveaeenici uze?e krv i po?kropi?e ?rtvenik; zakla?e
   ovnove i krvlju po?kropi?e ?rtvenik, zakla?e jaganjce i krvlju
   po?kropi?e ?rtvenik.

   ^23Dovedo?e jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnu?e ruke
   na njih.

   ^24Onda ih zakla?e sveaeenici i prineso?e kao okajnicu njihovu krv na
   ?rtveniku da izvr?e obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bija?e
   zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael.

   ^25Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama,
   kako bija?e zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer
   je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima.

   ^26Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveaeenici s
   trubama.

   ^27Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na ?rtveniku. Kad se
   stala prinositi paljenica, poeela je Jahvina pjesma uz trube i uz
   glazbala izraelskoga kralja Davida.

   ^28Sav se zbor klanjao, pjevaei pjevali, a trubaei trubili, i to sve
   dok se nije svr?ila paljenica.

   ^29Kad se svr?ilo prino?enje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim
   pobo?no pado?e na koljena i pokloni?e se.

   ^30Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeeima
   Davida i vidioca Asafa; oni su poeeli hvaliti s najveaeim veseljem i,
   pav?i nieice, poklonili se.

   ^31Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i
   donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice
   i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice.

   ^32Paljenica ?to ih je donio zbor bija?e na broj: sedamdeset goveda,
   sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi.

   ^33Ostalih posveaeenih darova bilo je ?est stotina goveda i tri tisuaee
   grla sitne stoke.

   ^34Ali je sveaeenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih
   paljenica; zato su im pomagala braaea leviti, dok se nije svr?io posao
   i dok se nisu posvetili drugi sveaeenici, jer su leviti bili gorljiviji
   srcem da se posvete nego sveaeenici.

   ^35Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od prieesnica i s ljevanicama
   na paljenice. Tako se opet obnovila slu?ba u Jahvinu Domu.

   ^36I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, ?to je Bog spremio
   narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Potom Ezekija poruei svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma
   Efrajimovu i Mana?eovu plemenu da dod-u u Jahvin Dom u Jeruzalem da
   proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.

   ^2Kralj, vijeaeajuaei s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluei
   da slave Pashu drugoga mjeseca.

   ^3Toga nisu mogli ueiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta
   posveaeenih sveaeenika, i narod se ne bija?e skupio u Jeruzalemu.

   ^4I to je bilo prOavo u kraljevim oeima i u oeima svega zbora,

   ^5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer ?ebe pa do Dana
   da dod-u i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je
   premnogi nisu svetkovali kako je propisano.

   ^6Tako su oti?li glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po
   svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi
   sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa aee
   se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.

   ^7I nemojte biti kao va?i oeevi i va?a braaea, koji su se iznevjerili
   Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.

   ^8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao va?i oeevi: pru?ite ruku Jahvi i
   dod-ite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i slu?ite Jahvi,
   svome Bogu, pa aee odvratiti od vas svoj ?estoki gnjev.

   ^9Ako se obratite Jahvi, va?a aee braaea i va?i sinovi naaei milost u
   onih koji su ih zarobili pa aee se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve,
   va? Bog, milostiv i milosrdan i neaee odvratiti lica od vas ako se vi
   obratite njemu."

   ^10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i
   Mana?eovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.

   ^11Ipak su se neki od A?erova, od Mana?eova i od Zebulunova plemena
   ponizili i do?li u Jeruzalem.

   ^12Na Judejce je pak si?la Bo?ja ruka i pro?ela ih jednodu?no?aeu da
   eine ?to bija?e zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeei.

   ^13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih
   kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.

   ^14Tada su ustali i uklonili ?rtvenike ?to su bili u Jeruzalemu,
   uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.

   ^15Onda su stali klati Pashu eetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a
   sveaeenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poeeli unositi
   paljenice u Jahvin Dom.

   ^16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, eovjeka
   Bo?jeg; sveaeenici su ?kropili krvlju primajuaei je iz ruku levita.

   ^17Kako ih bija?e mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali
   pashalne jaganjce za sve koji nisu bili eisti, da bi ih posvetili
   Jahvi.

   ^18Najveaei se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Mana?eova, Jisakarova
   i Zebulunova plemena, nije oeistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se
   za njih pomolio Ezekija govoreaei: "Blagi Jahve neka oeisti od grijeha
   svakoga

   ^19tko je upravio srce da tra?i Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i
   nije eist kako dolikuje Sveti?tu!"

   ^20Jahve je usli?io Ezekiju i oprostio narodu.

   ^21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali
   Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i
   sveaeenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.

   ^22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privr?enost
   Jahvi. Jeli su sveeanu ?rtvu sedam dana, ?rtvujuaei ?rtve prieesnice i
   slaveaei Jahvu, Boga svojih otaca.

   ^23Potom je sav zbor vijeaeajuaei odlueio da svetkuje jo? sedam dana;
   svetkovali su jo? sedam dana s veseljem.

   ^24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuaeu mladih junaca i
   sedam tisuaea grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuaeu mladih
   junaca i deset tisuaea grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo
   sveaeenika.

   ^25Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveaeenici i leviti, i sav
   zbor ?to je bio do?ao iz Izraela, i do?ljaci koji bijahu do?li iz
   zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.

   ^26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina
   Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.

   ^27Onda su ustali sveaeenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je
   glas bio usli?an, a njihova je molitva doprla do Bo?jega svetog
   Prebivali?ta na nebu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Kad se sve to svr?ilo, svi Izraelovi sinovi koji su se na?li ondje
   zad-o?e po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli a?ere i
   obarali uzvi?ice i ?rtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i
   Mana?eovu plemenu dokle god nisu zavr?ili. Onda se svi Izraelovi sinovi
   vrati?e svaki na svoj posjed, u svoje gradove.

   ^2Ezekija je opet uredio sveaeenieke i levitske redove po njihovim
   redovima, svakoga prema njegovoj slu?bi, sveaeenike i levite, za
   paljenice i za prieesnice, da slu?e, slave i hvale Boga na vratima
   Jahvina tabora.

   ^3Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za
   paljenice jutarnje i veeernje i za paljenice ?to se prinose subotom, za
   mlad-aka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu.

   ^4Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio
   sveaeenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu.

   ^5Kad se to razglasilo, poeeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega
   ?ita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili
   su obilne desetine od svega.

   ^6Izraelovi i Judini sinovi, koji su ?ivjeli u judejskim gradovima,
   takod-er su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od
   svetih stvari posveaeenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve
   hrpu na hrpu.

   ^7Treaeega su mjeseca poeeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca
   zavr?ili.

   ^8Onda je do?ao Ezekija s knezovima i, ugledav?i hrpe, blagoslovi?e
   Jahvu i njegov izraelski narod.

   ^9Potom se Ezekija propitao kod sveaeenika i levita za hrpe.

   ^10Odgovarajuaei, sveaeenieki poglavar Azarja, od Sadokova doma, reee:
   "Otkako su poeeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo,
   a mnogo i pretjeee, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo
   ovo mno?tvo."

   ^11Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih
   spremili,

   ^12poeeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio
   predstojnik levit Konanija i brat mu ?imej, drugi do njega.

   ^13A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja,
   Mahat i Benaja bi?e postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu
   ?imeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Bo?jem Domu.

   ^14Kore, sin levita Jimne, vratar Istoenih vrata, bio je nad
   dragovoljnim Bo?jim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i
   svetinje nad svetinjama.

   ^15Pod njim su bili Eden, Minjamin, Je?ua, ?emaja, Amarja i ?ekanija po
   sveaeeniekim gradovima da savjesno dijele svojoj braaei po njihovim
   redovima, kako velikome tako i malome -

   ^16osim mu?karaca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima -
   svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakida?nji posao da obave
   obredne du?nosti po svojim redovima.

   ^17U rodovnike su bili popisani sveaeenici po obiteljima i leviti od
   dvadeset godina navi?e po svojim slu?bama, po svojim redovima.

   ^18U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove ?ene, njihovi
   sinovi i njihove kaeeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili
   svetinjama.

   ^19Aronovi sinovi, sveaeenici na poljskim pa?njacima svojih gradova, u
   svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odred-eni da daju dio svakome
   mu?karcu med-u sveaeenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti.

   ^20Ezekija je uradio tako po svoj Judeji eineaei ?to je dobro, pravo i
   vjerno pred Jahvom, svojim Bogom.

   ^21U svakom poslu koji je poeeo za slu?bu Bo?jega Doma, i u zakonu i u
   zapovijedi tra?eaei Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Poslije tih dogad-aja i dokaza vjernosti dod-e asirski kralj
   Sanherib i, u?av?i u Judeju, opkoli tvrde gradove misleaei ih osvojiti.

   ^2Ezekija, vidjev?i gdje je do?ao Sanherib i kako snuje da zavoj?ti na
   Jeruzalem,

   ^3posavjetova se s knezovima i s junacima da zaeepi vodene izvore koji
   bijahu izvan grada. Oni mu poduprije?e osnovu.

   ^4Sabralo se mnogo naroda te su zaeepili sva vrela i potok koji teee
   posred zemlje; govorahu: "Za?to da asirski kraljevi nad-u toliko vode
   kad dod-u!"

   ^5Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu;
   izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio
   je mnogo kopalja i ?titova,

   ^6zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvav?i ih k sebi na trg kraj
   gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeeima:

   ^7"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne pla?ite se asirskoga
   kralja, ni svega mno?tva ?to je s njim, jer je s nama moaeniji nego s
   njim:

   ^8s njim je tjelesna mi?ica, a s nama je Jahve, Bog na?, da nam poma?e
   i da bije na?e bojeve." Narod se uzda u rijeei judejskoga kralja
   Ezekije.

   ^9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bija?e kod Laki?a sa svom
   bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k
   svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i porueio im:

   ^10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U ?to se uzdate stojeaei
   opsjednuti u Jeruzalemu?

   ^11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i ?ed-i kad
   govori: Jahve, Bog na?, izbavit aee nas iz ruke asirskoga kralja?

   ^12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvi?ice i njegove ?rtvenike; i
   zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreaei: Pred jednim se
   ?rtvenikom klanjajte i na njemu kadite!

   ^13Zar ne znate ?to sam ueinio ja i moji preci od svih zemaljskih
   naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz
   moje ruke?

   ^14Koji je med-u svim bogovima onih naroda ?to su ih sasvim uni?tili
   moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao va? Bog
   izbaviti vas iz moje ruke?'

   ^15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne
   vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao
   izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli
   aee va? Bog izbaviti vas iz moje ruke!"

   ^16Jo? su vi?e njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu
   Ezekiju.

   ^17Napisao je i pismo ru?eaei Jahvu, Izraelova Boga: "Kao ?to bogovi
   zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neaee
   ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke."

   ^18I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji
   bija?e na zidu da ga upla?e i prepadnu kako bi osvojili grad.

   ^19Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda,
   bogovima koji su djelo eovjeejih ruku.

   ^20Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazva?e
   nebo u pomoae.

   ^21Tada Jahve posla and-ela koji uni?ti sve hrabre junake, zapovjednike
   i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u
   svoju zemlju. A kad je u?ao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje
   maeem neki koji su se rodili iz njegova krila.

   ^22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke
   asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir
   odasvud uokolo.

   ^23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti
   judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oeima svih
   naroda.

   ^24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji
   mu je progovorio i ueinio eudo.

   ^25Ali se Ezekija nije odu?io dobroeinstvu koje mu je iskazano, nego se
   uzoholio; stoga je do?la srd?ba na nj, na Judu i na Jeruzalem.

   ^26Ezekija se ponizio zato ?to mu se bilo uzoholilo srce, i on i
   Jeruzalemci, pa tako nije do?la na njih Jahvina srd?ba za Ezekijina
   ?ivota.

   ^27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice
   za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za ?titove i za
   svakojake dragocjene posude;

   ^28skladi?te za prirod od ?ita, od novog vina i ulja, staje za
   svakojaku stoku, torove za stada.

   ^29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer
   mu je Bog dao vrlo veliko imanje.

   ^30Isti je Ezekija zaeepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo
   na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu.

   ^31Samo kad su do?li poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da
   se propitaju za eudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi
   ga isku?ao i da bi se doznalo sve ?to mu je u srcu.

   ^32Ostala Ezekijina djela, njegova pobo?nost, zapisani su u proroekom
   vid-enju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i
   izraelskim kraljevima.

   ^33Ezekija je poeinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako
   se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poeast svi
   Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Mana?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Mana?eu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet
   godina kraljevao je u Jeruzalemu.

   ^2Einio je ?to je zlo u Jahvinim oeima, povodeaei se za gnusobama
   naroda ?to ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.

   ^3Obnovio je uzvi?ice ?to ih bija?e oborio otac mu Ezekija, podigao je
   ?rtvenike Baalu, naeinio a?ere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci
   i slu?iti joj.

   ^4Podigao je ?rtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bija?e rekao Jahve: "U
   Jeruzalemu aee prebivati Ime moje zauvijek."

   ^5Sagradio je ?rtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma
   Jahvina.

   ^6I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vraeao
   je, gatao, earao, stvorio bajaee i opsjenare i uopaee ueinio premnogo
   zla u Jahvinim oeima razjarujuaei ga.

   ^7Naeinio je idolski lik i posadio ga u Domu Bo?jem, za koji Bog bija?e
   rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji
   sam izabrao med-u svim izraelskim plemenima, postavit aeu Ime svoje
   zauvijek.

   ^8Neaeu vi?e dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u
   ba?tinu va?im oeevima, samo ako budu dr?ali i provodili u djelo sve ?to
   sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obieaje dane preko Mojsija."

   ^9Ali je Mana?e zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili jo? gore nego
   narodi ?to ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.

   ^10Jahve je opominjao Mana?ea i njegov narod, ali oni nisu poslu?ali.

   ^11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovod-e asirskoga kralja. Uhvativ?i
   Mana?ea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u
   Babilon.

   ^12Kad se na?ao u nevolji, poeeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu,
   poniziv?i se veoma pred Bogom otaca.

   ^13Molio se i Bog mu se smilovao te usli?a njegovu pro?nju i vrati ga u
   Jeruzalem u kraljevstvo. Mana?e tada spozna da je Jahve Bog.

   ^14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od
   Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvev?i ga
   vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.

   ^15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tud-inske bogove, onaj idolski
   lik i sve ?rtvenike ?to ih bija?e posagradio na gori Jahvina Doma i u
   Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.

   ^16Zatim opet podi?e Jahvin ?rtvenik i ?rtvova na njemu ?rtve
   prieesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da slu?e Jahvi, Bogu
   Izraelovu.

   ^17Ipak je narod jo? ?rtvovao po uzvi?icama, ali samo Jahvi, svojem
   Bogu.

   ^18Ostala Mana?eova djela i njegova molitva Bogu, rijeei koje su mu
   govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti
   izraelskih kraljeva.

   ^19Njegova molitva i kako je bio usli?an, svi njegovi grijesi i njegova
   nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvi?ice, podigao a?ere i idole
   prije nego ?to se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.

   ^20Tada Mana?e poeinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.

   ^21Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao
   je dvije godine u Jeruzalemu.

   ^22Einio je ?to je zlo u Jahvinim oeima, kao i otac mu Mana?e, jer je
   svim idolima koje bija?e naeinio njegov otac Mana?e on prinosio ?rtve i
   slu?io im.

   ^23Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Mana?e, nego
   je jo? i umno?io svoju krivicu.

   ^24Tada se protiv njega uroti?e njegove sluge i ubi?e ga u dvoru.

   ^25Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja
   Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jo?iju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Jo?iji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i
   jednu godinu u Jeruzalemu.

   ^2Einio je ?to je pravo u Jahvinim oeima. U svemu je hodio putovima oca
   Davida, ne skreaeuaei ni desno ni lijevo.

   ^3Osme godine kraljevanja, dok jo? bija?e djeeak, poeeo je tra?iti Boga
   oca Davida, a dvanaeste je godine stao eistiti Judeju i Jeruzalem od
   uzvi?ica, a?era, od rezanih i livenih likova.

   ^4Pred njim su oborili ?rtvenike Baalu, polomio je suneane stupove koji
   bijahu na njima; izlomio je i satro a?ere i rezane i livene likove,
   prosuo ih po grobovima onih ?to su im prinosili ?rtve.

   ^5Sveaeenieke je kosti spalio na njihovim ?rtvenicima i tako oeistio
   Judeju i Jeruzalem.

   ^6Isto je ueinio i po gradovima Mana?eova, Efrajimova i ?imunova
   plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opusto?enim mjestima unaokolo.

   ^7Oborio je ?rtvenike i a?ere, raskovao i satro rezane likove i isjekao
   sve suneane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u
   Jeruzalem.

   ^8Osamnaeste godine kraljevanja, oeistiv?i zemlju i Dom, posla
   Asalijahina sina ?afana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina
   Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.

   ^9Oni su do?li k velikom sveaeeniku Hilkiji i predali mu novce donesene
   u Bo?ji Dom, koje bijahu sabrali leviti, euvari hramskog praga, iz ruke
   Mana?eovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega
   Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.

   ^10Dali su to na ruku poslovod-ama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a
   oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu,
   popravljajuaei ?to je bilo tro?no i obnavljajuaei Hram.

   ^11Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za
   grede i da se pobrvnaju kuaee koje bijahu poru?ili judejski kraljevi.

   ^12Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni
   Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Me?ulam od
   Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vieni
   glazbalima.

   ^13Jedni su bili nad bremeno?ama i nadstojnicima svih poslenika u
   svakoj slu?bi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.

   ^14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, na?ao je sveaeenik
   Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.

   ^15I, progovoriv?i, Hilkija reee tajniku ?afanu: "Na?ao sam Knjigu
   Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu ?afanu.

   ^16?afan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve ?to
   im se povjerilo.

   ^17Izasuv?i novce ?to su se na?li u Domu Jahvinu, dado?e ih na ruku
   poslovod-ama i poslenicima."

   ^18Tada tajnik ?afan javi kralju: "Sveaeenik Hilkija dade mi jednu
   knjigu." I ?afan je poee eitati pred kraljem.

   ^19Euv?i rijeei Zakona, kralj razdrije haljine svoje.

   ^20I naredi Hilkiji, ?afanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku
   ?afanu i kraljevu sluzi Asaji:

   ^21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove
   knjige ?to je nad-ena, jer je velika Jahvina jarost ?to se izlila na
   nas zato ?to na?i oeevi nisu euvali Jahvine rijeei, nisu vr?ili ?to je
   pisano u knjizi."

   ^22Hilkija s kraljevim ljudima ode proroeici Huldi, ?eni ?aluma,
   Tokhatova sina, sina Hasre, euvara odjeaee; ona je ?ivjela u
   Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kaza?e,

   ^23ona im reee: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Ka?ite eovjeku koji
   vas je poslao k meni:

   ^24Ovako veli Jahve: Evo, dovest aeu nesreaeu na ovaj grad i na njegove
   stanovnike, izvr?it aeu sve kletve napisane u knjizi ?to je proeita?e
   pred judejskim kraljem.

   ^25Jer su me ostavili i kadili tud-im bogovima da bi me ljutili svim
   djelima ruku svojih, planut aee jarost moja na to mjesto i neaee se
   ugasiti.

   ^26A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite
   ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeei si euo.

   ^27Ali kako ti je omek?alo srce i jer si se ponizio pred Bogom euv?i
   ?to sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i poniziv?i se
   preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te usli?io - rijee je
   Jahvina!

   ^28Evo, sjedinit aeu te s ocima tvojim i s mirom aee? leaei u grob da
   ne vidi? svu nesreaeu koju aeu svaliti na ovo mjesto i njegove
   stanovnike.'" Oni odneso?e taj odgovor kralju.

   ^29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske
   starje?ine.

   ^30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima,
   sveaeenicima, levitima i sa svim narodom, od najveaeega do najmanjeg. I
   proeita im sve rijeei Knjige Saveza ?to je nad-ena u Domu Jahvinu.

   ^31Kralj, stojeaei na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da aee
   slijediti Jahvu, dr?ati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim
   srcem i svom du?om da bi izvr?io sve stavke toga Saveza ?to su napisane
   u knjizi.

   ^32I sve koji su se na?li u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da
   pristupe; i Jeruzalemci prionu?e uza Savez Boga, Boga svojih otaca.

   ^33Tada Jo?ija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i ueini te
   svi koji su se na?li u Izraelu poee?e slu?iti Jahvi, svojem Bogu. Za
   svega njegova ?ivota nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Potom je Jo?ija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se
   pashalno jagnje eetrnaestoga dana prvoga mjeseca.

   ^2Postavio je sveaeenike na njihove slu?be, osokoliv?i ih na slu?bu u
   Jahvinu Domu.

   ^3Zatim je rekao levitima koji su poueavali sve Izraelce i bili
   posveaeeni Jahvi: "Metnite sveti Koveeg u Dom koji je sagradio Davidov
   sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga vi?e nositi na ramenima;
   sada slu?ite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu!

   ^4I pripravite se po otaekim domovima, po redovima, kako je napisao
   izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon.

   ^5Stojte u Svetinji po redovima otaekih domova svoje braaee, obienoga
   puka, i po redu levitskoga otaekog doma.

   ^6I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju
   braaeu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija."

   ^7Jo?ija je darovao obienom puku od sitne stoke jaganjaca i jariaea,
   sve za Pashu, svima koji su se na?li ondje, na broj trideset tisuaea, i
   tri tisuaee goveda, sve to s kraljeva imanja.

   ^8Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveaeenicima i
   levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Bo?jem Domu,
   dali su sveaeenicima za Pashu dvije tisuaee i ?est stotina jaganjaca i
   jariaea i tri stotine goveda.

   ^9A Konanija, ?emaja i Netanel, njegova braaea Ha?abja, Jehiel i
   Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuaea
   grla sitne stoke i pet stotina goveda.

   ^10A kad je bila ured-ena slu?ba, stali su sveaeenici na svoje mjesto i
   leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi.

   ^11Klali su Pashu, a sveaeenici su ?kropili krvlju, dok su leviti
   odirali ko?u.

   ^12Onda su pripravili paljenice da ih dadu obienom puku po redovima
   otaekih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj
   knjizi. Tako su ueinili i s govedima.

   ^13Pekli su Pashu na ognju po obieaju, a ostale su posveaeene stvari
   kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu
   obienom puku.

   ^14Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveaeenicima, jer su
   sveaeenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prino?enjem paljenica i
   pretiline do noaei; zato su leviti pripravljali sebi i sveaeenicima,
   Aronovim sinovima.

   ^15A pjevaei, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio
   zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su
   stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od slu?be, nego su im
   njihova braaea leviti pripravljala sve.

   ^16Tako je bila ured-ena sva Jahvina slu?ba onoga dana da se proslavi
   Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu ?rtveniku po zapovijedi
   kralja Jo?ije.

   ^17Tako su Izraelovi sinovi, koji su se na?li ondje, u to doba sedam
   dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova.

   ^18Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela
   niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao ?to ju je slavio
   Jo?ija - sa sveaeenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima,
   koliko ih se god na?lo, i s Jeruzalemcima.

   ^19Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jo?ijina kraljevanja.

   ^20Poslije svega toga, kad je Jo?ija uredio Dom, do?ao je egipatski
   kralj Neko da se bije kod Karkemi?a na Eufratu, a Jo?ija je izi?ao
   preda nj.

   ^21Kralj Neko poslao je Jo?iji glasnike i porueio: "?to ja imam s
   tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim
   sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se po?urim. Okani se Boga koji je
   sa mnom da te ne upropastim!"

   ^22Ali Jo?ija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaeio da se bije
   s njim; ne poslu?av?i Nekovih rijeei iz Bo?jih usta, do?ao je da se
   bije na Megidskom polju.

   ^23Strijelci ustrijeli?e kralja Jo?iju, a on reee slugama: "Izvedite me
   jer sam te?ko ranjen."

   ^24Sluge ga skinu?e s bojnih kola i metnu?e u druga kola koja je imao,
   pa ga odvezo?e u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici
   otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jo?ijom.

   ^25I Jeremija je protu?io za Jo?ijom. I svi pjevaei i pjevaeice
   spominju u tu?balicama Jo?iju do danas; uveli su ih u obieaj u Izraelu,
   i eno su zapisane u Tu?balicama.

   ^26Ostala Jo?ijina djela i njegova pobo?nost, vr?eni onako kako pi?e u
   Jahvinu Zakonu,

   ^27svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi
   o izraelskim i judejskim kraljevima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Tada priprosti puk uze Jo?ijina sina Joahaza i zakralji ga u
   Jeruzalemu namjesto njegova oca.

   ^2Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je
   tri mjeseca u Jeruzalemu.

   ^3Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od
   sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat.

   ^4Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom
   njegova brata Elijakima, promijeniv?i mu ime na Jojakim; njegova je
   brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat.

   ^5Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je
   jedanaest godina u Jeruzalemu; einio je ?to je zlo u oeima Jahve,
   njegova Boga.

   ^6Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezav?i ga u
   dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon.

   ^7Dio posud-a iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo
   ga u svoj dvorac u Babilonu.

   ^8Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je einio i ?to se na njemu
   na?lo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na
   njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin.

   ^9Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri
   mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; einio je ?to je zlo u Jahvinim
   oeima.

   ^10O godi?njoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u
   Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad
   Jeruzalemom zakraljio je njegova rod-aka Sidkiju.

   ^11Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu.

   ^12Einio je ?to je zlo u oeima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio
   pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta,

   ^13nego se jo? i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bija?e
   zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi,
   Bogu Izraelovu.

   ^14Pa i svi su sveaeenieki poglavari i narod gomilali nevjeru na
   nevjeru slijedeaei gnusna djela krivobo?aekih naroda, oskvrnjujuaei Dom
   Jahvin, posveaeen u Jeruzalemu.

   ^15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike,
   slao ih svejednako, jer mu bija?e ?ao svojega naroda i svojega
   Prebivali?ta.

   ^16Ali su se oni rugali Bo?jim glasnicima, preziruaei njegove rijeei i
   podsmjehujuaei se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina
   jarost na njegov narod te vi?e nije bilo lijeka.

   ^17Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod mae njihove
   mladiaee u domu njihova Sveti?ta, ne ?tedeaei ni mladiaea ni djevojke,
   ni starca ni nemoaena.Sve mu je predao u ruke.

   ^18Sve posud-e Bo?jega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i
   kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon.

   ^19Spalili su Bo?ji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove
   dragocjenosti uni?tili.

   ^20One ?to izbjego?e maeu odvede Nabukodonozor u Babilon u su?anjstvo.
   Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo
   perzijsko kraljevstvo.

   ^21Da bi se ispunila rijee koju Jahve reee na Jeremijina usta: "Dokle
   se zemlja ne odu?i svojim subotama, poeivat aee za sve vrijeme u
   pusto?i dok se ne ispuni sedamdeset godina."

   ^22Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijee
   Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podi?e Jahve duh perzijskoga
   kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno:

   ^23"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi
   Jahve, Bog nebeski. On mi nalo?i da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u
   Judeji. Tko je god med-u vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s
   njim, pa neka ide onamo!'"
     __________________________________________________________________

Ezra
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijee Jahvina
   objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te
   on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno:

   ^2"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi
   Jahve, Bog nebeski. On mi nalo?i da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u
   Judeji.

   ^3Tko je god med-u vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim!
   Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu,
   Bogu koji stoluje u Jeruzalemu.

   ^4I gdje god se jo? zadr?ao ostatak toga naroda, neka ga stanovni?tvo
   mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i
   dragovoljnim prinosima za Dom Bo?ji u Jeruzalemu.'"

   ^5Tada ustado?e glavari obitelji Jude i Benjamina, sveaeenici i leviti,
   i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenu?e graditi Dom Jahvin u
   Jeruzalemu.

   ^6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi,
   stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega ?to su dragovoljno
   prilagali.

   ^7Kralj Kir iznese posud-e Jahvina Doma koje Nabukodonozor bija?e odnio
   iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga.

   ^8Kir, kralj perzijski, uruei ga Mitredatu, rizniearu, koji ga izbroji
   judejskom knezu ?e?basaru.

   ^9Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela:
   tisuaeu i dvadeset devet;

   ^10zlatnih ea?a: trideset; srebrnih ea?a: eetiri stotine i deset;
   ostalog posud-a: tisuaeu.

   ^11Svega zlatnog i srebrnog posud-a: pet tisuaea i eetiri stotine. Sve
   je to odnio ?e?basar kada se su?nji vraaeahu iz Babilona u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz su?anjstva u
   Babilonu, kamo ih bija?e odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili
   su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad.

   ^2Stigli su oni i s njima Zerubabel, Je?ua, Nehemija, Seraja, Reelaja,
   Nahamani, Mordokaj, Bil?an, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa
   ljudi od naroda Izraelova:

   ^3sinovi Paro?evi: dvije tisuaee stotinu sedamdeset i dva;

   ^4sinovi ?efatjini: tri stotine sedamdeset i dva;

   ^5Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet;

   ^6sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Je?uini i Joabovi sinovi: dvije
   tisuaee osam stotina i dvanaest;

   ^7Elamovi sinovi: tisuaeu dvije stotine pedeset i eetiri;

   ^8sinovi Zatuovi: devet stotina eetrdeset i pet;

   ^9Zakajevi sinovi: sedam stotina i ?ezdeset;

   ^10Banijevi sinovi: ?est stotina eetrdeset i dva;

   ^11Bebajevi sinovi: ?est stotina dvadeset i tri;

   ^12sinovi Azgadovi: tisuaeu dvije stotine dvadeset i dva;

   ^13Adonikamovi sinovi: ?est stotina ?ezdeset i ?est;

   ^14sinovi Bigvajevi: dvije tisuaee pedeset i ?est;

   ^15Adinovi sinovi: eetiri stotine pedeset i eetiri;

   ^16sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam;

   ^17Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri;

   ^18sinovi Jorini: stotinu i dvanaest;

   ^19Ha?umovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri;

   ^20sinovi Gibarovi: devedeset i pet;

   ^21ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri;

   ^22ljudi iz Netofe: pedeset i ?est;

   ^23ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;

   ^24ljudi iz Bet Azmaveta: eetrdeset i dva;

   ^25ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina eetrdeset i
   tri;

   ^26ljudi iz Rame i Gebe: ?est stotina dvadeset i jedan;

   ^27ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;

   ^28ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri;

   ^29nebonski sinovi: pedeset i dva;

   ^30sinovi Magbi?a: stotinu pedeset i ?est;

   ^31sinovi jednoga drugog Elama: tisuaeu dvije stotine pedeset i eetiri;

   ^32Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset;

   ^33sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet;

   ^34sinovi Jerihona: tri stotine eetrdeset i pet;

   ^35sinovi Senajini: tri tisuaee ?est stotina trideset.

   ^36Sveaeenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuaee Je?uine: devet stotina
   sedamdeset i tri;

   ^37sinovi Imerovi: tisuaeu pedeset i dva;

   ^38Pa?hurovi sinovi: tisuaeu dvije stotine eetrdeset i sedam;

   ^39sinovi Harimovi: tisuaeu i sedamnaest.

   ^40Leviti: sinovi Je?uini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i
   eetiri.

   ^41Pjevaei: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam.

   ^42Vratari: sinovi ?alumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi
   Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi ?obajevi: u svemu stotinu trideset i
   devet.

   ^43Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi
   Tabaotovi,

   ^44Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi,

   ^45sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi,

   ^46Hagabovi sinovi, ?amlajevi sinovi, Hananovi sinovi,

   ^47sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini,

   ^48Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi,

   ^49sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi,

   ^50Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi,

   ^51sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi,

   ^52Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Har?ini sinovi,

   ^53sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi,

   ^54Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi.

   ^55Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi,
   sinovi Farudini,

   ^56Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi,

   ^57sinovi ?efatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi,
   sinovi Amijevi.

   ^58Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i
   dva.

   ^59Oni koji su po?li iz Tel Melaha, Tel Har?e, Keruba, Adana, Imera, a
   nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog
   podrijetla:

   ^60sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih ?est
   stotina pedeset i dva.

   ^61A od sveaeeniekih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi
   Barzilaja - onoga koji je uzeo za ?enu jednu kaeer Barzilaja
   Gilead-anina te se prozvao tim imenom.

   ^62Oni su tra?ili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu na?li. Bili su
   izlueeni iz sveaeeni?tva.

   ^63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi
   sveaeenik za Urim i Tumim.

   ^64Sav je zbor brojio eetrdeset i dvije tisuaee tri stotine i ?ezdeset
   du?a,

   ^65ne raeunajuaei njihove sluge i slu?kinje, kojih bija?e sedam tisuaea
   tri stotine i sedam. Bija?e i dvije stotine pjevaea i pjevaeica.

   ^66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i ?est, njihovih mazga
   dvije stotine eetrdeset i pet,

   ^67deva je bilo eetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca
   ukupno ?est tisuaea sedam stotina i dvadeset.

   ^68Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji
   je u Jeruzalemu, dragovoljno su prilo?ili darove za Dom Bo?ji da bi se
   podigao na svome mjestu.

   ^69Dali su prema svojim moguaenostima u riznicu ?ezdeset tisuaea drahmi
   zlata, pet tisuaea mina srebra i stotinu sveaeeniekih haljina.

   ^70Sveaeenici, leviti i dio naroda nastani?e se u Jeruzalemu; a
   vratari, pjevaei, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Kad je do?ao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veae u svojim
   gradovima - sabrao se sav narod kao jedan eovjek u Jeruzalemu.

   ^2Tada Je?ua, sin Josadakov, sa svojom braaeom sveaeenicima, i
   Zerubabel, sin ?ealtielov, sa svojom braaeom, poee?e graditi ?rtvenik
   Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu
   Mojsija, eovjeka Bo?jeg.

   ^3I podigo?e ?rtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od
   naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i
   veeernje;

   ^4i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su
   svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan.

   ^5Osim toga prinosili su svakida?nje paljenice, zatim ?rtve odred-ene
   za mlad-ak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli
   dragovoljno ?rtvovati Jahvi.

   ^6Od prvoga dana u sedmom mjesecu poeeli su prinositi Jahvi ?rtve
   paljenice, premda jo? nisu bili polo?eni temelji sveti?ta Jahvina.

   ^7I dado?e novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima posla?e
   hranu i piaee i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po
   dopu?tenju perzijskoga kralja Kira.

   ^8A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Bo?jemu u Jeruzalemu,
   drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin ?ealtielov, i Je?ua, sin
   Josadakov, s ostalom svojom braaeom sveaeenicima, levitima i sa svim
   narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poeeli graditi, postavili
   su levite od dvadeset godina navi?e da upravljaju poslovima oko Doma
   Jahvina.

   ^9Je?ua, njegovi sinovi i braaea njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja
   bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma
   Bo?jega.

   ^10Kad su zidari bili postavili temelje Sveti?ta Jahvina, postavili su
   se sveaeenici u sveeanim odjeaeama, s trubama, a tako i leviti, sinovi
   Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja
   Izraelova.

   ^11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjeena njegova
   ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleaei Jahvu, jer je Dom
   Jahvin bio postavljen na svoje temelje.

   ^12Zaista, mnogi sveaeenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i
   starje?ine, koji su svojim oeima vidjeli temelje prija?njega Hrama,
   plakahu iza glasa, a mnogi opet sna?no klicahu od radosti.

   ^13I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaea u
   narodu; jer je narod glasno klicao i vika se eula vrlo daleko.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ali kada su euli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz
   su?anjstva grade sveti?te Jahvi, Bogu Izraelovu,

   ^2potra?i?e Zerubabela, Je?uu i glavare obiteljske i reko?e im: "Mi
   ?elimo s vama graditi, jer, kao i vi, tra?imo Boga va?ega i njemu
   prinosimo ?rtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je
   ovamo doveo."

   ^3Zerubabel, Je?ua i glavari izraelskih obitelji odgovori?e im: "Nije
   na vama da s nama gradite Dom na?emu Bogu: gradit aeemo mi sami Jahvi,
   Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski."

   ^4Tada je narod one zemlje pla?io ljude Judeje i smetao im u gradnji.

   ^5Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme
   perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske
   smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine

   ^6Za Kserksova kraljevanja, na poeetku njegove vladavine, sastavi?e
   tu?bu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema.

   ^7I za vremena Artakserksova pisali su Bi?lam, Mitredat, Tabel i ostali
   njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu.
   Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom.

   ^8Zatim su upravitelj Rehum i tajnik ?im?aj napisali kralju Artakserksu
   slijedeaee pismo protiv Jeruzalema -

   ^9upravitelj Rehum, tajnik ?im?aj i ostali drugovi njihovi: perzijski
   suci, poslanici, einovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest
   Elamci -

   ^10i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u
   su?anjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu
   Rijeke.

   ^11Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje
   sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle,

   ^12neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; do?av?i u
   Jeruzalem, ?ele ponovo sagraditi odmetnieki i opaki grad; podi?u
   zidine, a temelje su veae postavili.

   ^13Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagrad-en i zidovi podignuti,
   neaee se vi?e plaaeati porez, ni danak, ni carina, i ovaj aee grad biti
   na ?tetu kraljevske riznice.

   ^14Buduaei da jedemo dvorsku sol, ne eini nam se dolienim gledati ovu
   sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavje?tavamo kralja:

   ^15neka se poduzmu istra?ivanja u ljetopisima tvojih oeeva: u tim aee?
   ljetopisima naaei i utvrditi da je ovaj grad odmetnieki grad, nesretan
   za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato
   je ovaj grad bio razoren.

   ^16Obavje?aeujemo kralja da neaee biti vi?e tvoje podrueje preko Rijeke
   ako ovaj grad bude ponovo sagrad-en i zidovi podignuti!"

   ^17Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, ?im?aju,
   tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje,
   s onu stranu Rijeke - mir! Evo,

   ^18podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom prieitan u njegovu
   prijevodu.

   ^19Po mojoj su naredbi poduzeli istra?ivanja i utvrdili da se taj grad
   dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune.

   ^20I moaeni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili
   svime s onu stranu Rijeke: njima se plaaeao danak, porez i carina.

   ^21Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad
   neaee zidati dok ja o tome ne odlueim.

   ^22Euvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na ?tetu
   kraljeva."

   ^23Po?to je prijepis otpisa kralja Artakserksa proeitan pred Rehumom,
   upraviteljem, ?im?ajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo
   odo?e u Jeruzalem k Judejcima te im oru?anom snagom zabrani?e radove.

   ^24Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Bo?jega u Jeruzalemu.
   Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga
   kralja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poeeli prorokovati
   Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad
   njima;

   ^2na to ustado?e Zerubabel, sin ?ealtielov, i Je?ua, sin Josadakov, i
   poee?e zidati Dom Bo?ji u Jeruzalemu: proroci su Bo?ji bili s ljudima i
   bodrili ih.

   ^3U to vrijeme dod-o?e k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke,
   ?etar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upita?e ih: "Tko vam je
   dopustio da gradite ovaj hram i da podi?ete ove zidove?

   ^4Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?"

   ^5Ali je oko Bo?je bdjelo nad starje?inama judejskim, te im nisu
   zabranili da rade dok obavijest nije oti?la Dariju i stigao o tom
   pismeni odgovor.

   ^6Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s
   one strane Rijeke, ?etar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one
   strane Eufrata.

   ^7Oni su mu uputili izvje?aee ovog sadr?aja: "Kralju Dariju svaki mir!

   ^8Neka znade kralj da smo do?li u pokrajinu Judeju k Domu Boga
   velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom obla?u zidove; posao se
   bri?ljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama.

   ^9Zapitali smo njihove starje?ine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio
   da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?'

   ^10Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i
   zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu.

   ^11A oni nam ovako odgovori?e: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje;
   gradimo Hram koji je bio sagrad-en prije mnogo godina i koji je bio
   sagradio i podigao veliki kralj Izraela.

   ^12Ali kad su na?i oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke
   Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram
   i odveo narod u su?anjstvo u Babilon.

   ^13Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da
   se ponovo sazida ovaj Dom Bo?ji.

   ^14Jo? i zlatno i srebrno posud-e Doma Bo?jega, koje Nabukodonozor
   bija?e odnio iz sveti?ta u Jeruzalemu i prenio ga u sveti?te
   babilonsko, uzeo je kralj Kir iz sveti?ta u Babilonu i predao eovjeku
   po imenu ?e?basaru, koga je postavio upraviteljem,

   ^15i rekao mu je: 'Uzmi ovo posud-e, pod-i i metni ga u sveti?te
   jeruzalemsko, i neka se Dom Bo?ji zida na svome starom mjestu.'

   ^16Taj je ?e?basar do?ao, dakle, i postavio temelje Doma Bo?jega u
   Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i jo? nije dovr?en.'

   ^17Sada, dakle, ako kralj ?eli, neka se istra?i u pismohrani kraljevoj
   u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom
   Bo?ji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopaei."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada, po naredbi kralja Darija, uze?e tra?iti u Babilonu, u
   spremi?tu gdje je bila pismohrana,

   ^2i nad-o?e u Ekbatani, tvrd-avi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom
   poveljom: "Na spomen.

   ^3Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Bo?ji u
   Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje aee se prinositi ?rtve
   i gdje aee se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok ?ezdeset
   lakata i ?irok ?ezdeset lakata.

   ^4Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Tro?ak aee
   se podmiriti iz kraljevskog dvora.

   ^5Povrh toga, posud-e zlatno i srebrno iz Doma Bo?jeg koje
   Nabukodonozor bija?e uzeo iz sveti?ta u Jeruzalemu i prenio u Babilon
   neka se vrati i bude na svome mjestu u sveti?tu jeruzalemskom i neka se
   postavi u Domu Bo?jem."

   ^6"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, ?etar Boznaju i
   drugovi va?i poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle!

   ^7Pustite neka taj Dom Bo?ji grade upravitelji i starje?ine ?idovske.
   Dom Bo?ji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu.

   ^8Evo mojih naredaba o va?em dr?anju prema starje?inama judejskim kako
   bi se ponovo sagradio taj Dom Bo?ji: od kraljevskog blaga - to jest od
   danka s onu stranu Rijeke - neka se plaaea onim ljudima bri?ljivo, bez
   prijekida,

   ^9i ?to im bude trebalo za ?rtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i
   jaganjaca, i p?enice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje
   svakoga dana, prema uputama sveaeenika u Jeruzalemu.

   ^10Neka prinose ?rtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za ?ivot
   kralja i njegovih sinova.

   ^11Nared-ujem osim toga: tko god prekr?i ovu naredbu, neka mu se izvadi
   greda iz kuaee pa neka na njoj bude pogubljen, a kuaea da mu zato
   postane buni?te.

   ^12I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i
   narod koji bi se drznuo da prekr?i moju naredbu i sru?i Dom Bo?ji u
   Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toeno vr?i!"

   ^13Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, ?etar Boznaj i njihovi
   drugovi ueini?e onako kako je zapovjedio kralj Darije.

   ^14A ?idovske su starje?ine nastavile uspje?no graditi po nadahnuaeu
   proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovr?ili su gradnju po naredbi
   Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja
   perzijskoga.

   ^15Hram je zav?en dvadeset i treaeeg dana mjeseca Adara. Bilo je to
   ?este godine vladavine kralja Darija.

   ^16Izraelci - sveaeenici, leviti i ostatak povratnika iz su?anjstva -
   radosno posveti?e taj Dom Bo?ji.

   ^17?rtvova?e za posveaeenje Doma Bo?jega stotinu junaca, dvije stotine
   ovnova, eetiri stotine janjaca i, kao ?rtvu za grijehe svega Izraela,
   dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih.

   ^18Zatim postavi?e sveaeenike po njihovim redovima i levite po njihovim
   razredima za slu?bu Domu Bo?jem u Jeruzalemu, kako je propisano u
   knjizi Mojsijevoj.

   ^19Povratnici iz su?anjstva slavili su Pashu eetrnaestog dana prvoga
   mjeseca.

   ^20Svi su se leviti, kao jedan eovjek, oeistili: svi su bili eisti;
   ?rtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braaeu
   sveaeenike i za sebe.

   ^21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni
   koji su im se, prekinuv?i s neeistoaeom naroda zemlje, pridru?ili da
   tra?e Jahvu, Boga Izraelova.

   ^22I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih
   je Jahve ispunio rado?aeu i obratio prema njima srce asirskog kralja da
   ojaea njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Poslije tih dogad-aja, za kraljevanja Artakserksa, kralja
   perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije,

   ^2sina ?aluma, sina Sadoka, sina Ahituba,

   ^3sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota,

   ^4sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija,

   ^5sina Abi?ue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog sveaeenika
   Arona -

   ^6taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je knji?evnik vje?t Mojsijevu
   Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga
   njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve ?to je tra?io.

   ^7Stanovit broj Izraelaca, sveaeenika, levita, pjevaea, vratara i sluga
   krenu?e u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa.

   ^8A Ezra je do?ao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine
   kraljeve.

   ^9Po?ao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u
   Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga
   njegova!

   ^10Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vr?iti ga i
   poueavati Izraela u zakonima i obieajima.

   ^11Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveaeeniku Ezri,
   knji?evniku vje?tu naredbama i zakonima ?to ih je Jahve dao Izraelu:

   ^12"Artakserkso, kralj kraljeva, sveaeeniku Ezri, pisaru Zakona Boga
   nebeskoga, potpuni mir.

   ^13Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda
   izraelskog, njegovih sveaeenika ili od njegovih levita ?eli poaei u
   Jeruzalem, mo?e iaei s tobom.

   ^14Osim toga, ?alje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregleda?
   Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci,

   ^15i da odnese? srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika
   dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu,

   ^16i sve srebro i zlato koje skupi? po svoj pokrajini babilonskoj s
   dragovoljnim prinosima koje narod i sveaeenici prinesu za Dom svoga
   Boga u Jeruzalemu.

   ^17I pobrini se da tim novcem kupi? junaca, ovnova i jaganjaca, a tako
   i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na ?rtvenik Doma Boga
   va?ega u Jeruzalemu.

   ^18Sa srebrom i zlatom ?to preostane ueinite ti i tvoja braaea kako vam
   se bude najvi?e svidjelo, vr?eaei volju Boga va?ega.

   ^19Posud-e koje si primio za slu?bu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom
   tvojim, u Jeruzalemu.

   ^20I ?to bi jo? trebalo za Dom Boga tvoga i ?to bi trebalo nabaviti
   primit aee? iz kraljevskih riznica.

   ^21Ja, kralj Artakserkso, jo? zapovijedam svim rizniearima s one strane
   Rijeke: sve ?to od vas zatra?i sveaeenik Ezra, pisar Zakona Boga
   nebeskoga, podajte odmah najtoenije,

   ^22do stotinu talenata srebra, stotinu kora p?enice, do stotinu bata
   vina, do stotinu bata ulja, a soli po ?elji.

   ^23Sve ?to naredi Bog nebeski, neka se odmah izvr?i u svoj gorljivosti
   za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne dod-e na kraljevstvo kraljevo
   i na djecu njegovu.

   ^24I jo? vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina
   ni na jednoga od sveaeenika, levita, pjevaea, netinaca i drugih
   slu?benika toga Doma Bo?jega.

   ^25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju ima? u rukama, postavi
   einovnike i suce koji aee suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to
   jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga poueite.

   ^26Tko ne bude dr?ao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon -
   neka se o?tro osudi: na smrt, na progonstvo, na noveanu globu ili na
   tamnicu."

   ^27"Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca na?ih, koji je nadahnuo srce
   kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu

   ^28i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i
   svih najmoaenijih kraljevskih einovnika. A ja se osmjelih jer ruka
   Jahve, Boga mojega, bija?e nada mnom i sabrah glavare Izraela da pod-u
   sa mnom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom po?li iz
   Babilona za vladavine kralja Artakserksa:

   ^2Od Pinhasovih sinova: Ger?om; od Itamarovih sinova: Daniel; od
   Davidovih sinova: Hatu?,

   ^3?ekanijini sinovi; od sinova Paro?evih: Zaharija i s njim upisanih
   mu?karaca stotinu i pedeset;

   ^4od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije
   stotine mu?karaca;

   ^5od Zatuovih sinova: ?ekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine
   mu?karaca;

   ^6od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset mu?karaca;

   ^7od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset
   mu?karaca;

   ^8od ?efatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset
   mu?karaca;

   ^9od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i
   osamnaest mu?karaca;

   ^10od sinova Banijevih: ?elomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i
   ?ezdeset mu?karaca;

   ^11od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam
   mu?karaca;

   ^12od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i
   deset mu?karaca;

   ^13od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i
   ?emaja, i s njima ?ezdeset mu?karaca;

   ^14i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset
   mu?karaca.

   ^15Sabrao sam ih kod rijeke koja teee prema Ahavi. Utaborili smo se za
   tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveaeenike, ali nisam
   ondje na?ao ni jednog levita.

   ^16Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, ?emaju, Elnatana, Jariba,
   Elnatana, Natana, Zahariju, Me?ulama i ueitelje Jojariba i Elnatana

   ^17i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u
   njihova usta rijeei koje aee reaei Idonu i njegovoj braaei koja su se
   nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga na?ega.

   ^18Milostiva ruka Boga na?ega bija?e nad nama i oni nam dovedo?e
   razumna eovjeka izmed-u sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova:
   ?erebju s njegovim sinovima i braaeom - njih osamnaest.

   ^19Jo? Ha?abju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i
   njihove sinove: njih dvadeset.

   ^20A od poslu?itelja koje su David i glavari postavili levitima da im
   slu?e: dvije stotine i dvadeset poslu?itelja. Svi su bili poimence
   zabilje?eni.

   ^21Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se
   ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj
   djeci i svemu blagu svojem.

   ^22Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas ?tite
   putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga
   na?ega ispru?ena da blagoslovi sve one koji ga tra?e; njegova snaga i
   gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju."

   ^23I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas
   usli?a.

   ^24Izabrao sam dvanaest glavara sveaeeniekih, ?erebju i Ha?abju, i s
   njima desetoricu njihove braaee;

   ^25izmjerih im srebro, zlato i posud-e, darove koje su kralj, njegovi
   savjetnici, velika?i i svi Izraelci darovali za Dom Boga na?ega.

   ^26Izmjerih i stavih u njihove ruke ?est stotina i pedeset talenata
   srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata
   zlata,

   ^27dvadeset zlatnih ea?a od tisuaeu darika i dva vrea od dobre
   pozlaaeene mjedi, skupocjene kao zlato.

   ^28I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveaeeni; ovo je posud-e posveaeeno, ovo
   srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca va?ih.

   ^29Pazite i euvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima
   sveaeeniekim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u
   Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina."

   ^30Sveaeenici i leviti primi?e, dakle, izmjereno srebro, zlato i
   posud-e da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga na?ega.

   ^31Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da pod-emo u
   Jeruzalem: ruka Boga na?ega bija?e nad nama; on nas je na putu ?titio
   od napada neprijatelja i od pljaeka?a.

   ^32Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali.

   ^33Eetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posud-e u Domu Boga
   na?ega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio
   Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Je?uin,
   i Noadja, sin Binujev.

   ^34Sve je bilo na broju i te?ini. Zabilje?ena je tada sveukupna te?ina.
   U to vrijeme

   ^35oni koji su se vratili iz su?anjstva, povratnici, prinije?e ?rtvu
   paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i
   ?est ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe -
   sve to kao paljenicu Jahvi.

   ^36Zatim preda?e kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima
   s one strane Rijeke i oni pomogo?e narod i Dom Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Po?to je sve to ured-eno, dod-o?e mi glavari govoreaei: "Izraelski
   narod, sveaeenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih
   u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Peri?ana,
   Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipaeana i Amorejaca,

   ^2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za ?ene njihove kaeeri:
   sveti rod pomije?ao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su
   poeinili tu nevjernost."

   ^3Na tu vijest razderah svoju odjeaeu i svoj ogrtae, eupao sam kosu i
   bradu svoju i sjedoh utueen.

   ^4Svi koji su strahovali od rijeei Bo?je sakupili se oko mene zbog
   nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utueen, sve do
   veeernje ?rtve.

   ^5A o veeernjoj ?rtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeaee i
   ogrtaea, padoh na koljena, ra?irih ruke prema Jahvi, Bogu svome,

   ^6i rekoh: "Bo?e moj! Stid me i bojim se podiaei svoje lice k tebi,
   Bo?e moj! Jer su se umno?ila zlodjela na?a preko glave i grijesi su se
   na?i nagomilali do neba.

   ^7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog
   zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi,
   kraljevi na?i i sveaeenici na?i - pod mae, u su?anjstvo, u plijen i na
   sramotu, kao ?to je to i danas.

   ^8Ali sada, za kratko vrijeme, ueinio nam je Jahve, Bog na?, milost i
   ostavi nam Ostatak i dade nam utoei?te u svome svetom mjestu: tako nam
   je Bog na? prosvijetlio oei i dao nam malo ?ivota u robovanju na?em.

   ^9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu na?em nije nikada ostavio Bog
   na?: nego nam dade te nad-osmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam
   snage da podignemo Dom Boga na?ega i da obnovimo njegove ru?evine i
   pribavi nam utoei?te u Judeji i Jeruzalemu.

   ^10Ali sada, ?to mo?emo reaei, Bo?e moj, kad smo poslije svega toga
   odnemarili zapovijedi tvoje

   ^11koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeeima: 'Zemlja
   u koju ulazite da je zaposjednete neeista je zemlja od neeistoaee
   naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga
   kraja do drugoga.

   ^12Stoga ne dajite kaeeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte
   njihovih kaeeri za svoje sinove, ne ?elite nikakav njihov mir i sreaeu
   njihovu, da biste postali sna?ni i jeli najbolje plodove zemlje i
   ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'

   ^13I poslije svega ?to nas je stiglo zbog zlih djela na?ih i zbog na?e
   velike krivice, dobro je, o Bo?e na?, ?to si na?a zlodjela smatrao
   manjima nego ?to je zloaea njihova i ?to si nam ostavio ovaj Ostatak!

   ^14Zar mo?emo i dalje kr?iti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim
   narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga
   spa?ena vi?e ne bi bilo?

   ^15Jahve, Bo?e Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak,
   kao ?to smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne
   bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaeuaei i le?eaei pred Domom
   Bo?jim, skupilo se oko njega mno?tvo Izraelaca, ljudi, ?ena i djece: i
   taj je narod gorko plakao.

   ^2Tada ?ekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajuaei
   rijee reee Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ?eneaei se tud-inkama iz
   naroda zemlje. Ali jo? ima nade Izraelu.

   ^3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeaeajmo da aeemo, prema savjetu
   moga gospodara i onih koji osjeaeaju strahopoeitanje prema zapovijedi
   Boga na?ega, otpustiti svoje ?ene tud-inke i djecu koju su rodile.
   Ueinimo dakle po Zakonu!

   ^4Ustani, jer to je tvoja du?nost, a mi aeemo biti uza te. Budi hrabar
   i na djelo!"

   ^5Tada ustade Ezra i zakle glavare sveaeenieke, i levite, i sve
   Izraelce da aee ueiniti kako im bija?e rekao. I zakle?e se.

   ^6Ezra se udalji ispred Doma Bo?jega i ud-e u dvoranu Johanana, sina
   Elija?ibova. Ondje provede noae i nije jeo ni kruha niti je pio vode
   jer tugova?e zbog nevjernosti povratnika.

   ^7Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se
   skupe u Jeruzalemu:

   ^8a tko ne bude do?ao u Jeruzalem za tri dana, toga aee pozvati glavari
   i starje?ine, bit aee mu zaplijenjeno imanje i iskljueit aee ga iz
   zbora povratnika.

   ^9Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u
   Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu.
   Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Bo?jim, dr?aeuaei zbog svega
   toga i zbog jake ki?e.

   ^10Tada, ustav?i, sveaeenik Ezra reee im: "Vi ste se iznevjerili kad
   ste se o?enili tud-inkama. Tako ste poveaeali grijeh Izraelov!

   ^11Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvr?ite volju
   njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od ?ena tud-inki."

   ^12Sav je zbor odgovorio sna?nim glasom: "Jest, du?nost nam je ueiniti
   po tvome savjetu!

   ^13Ali naroda ima mnogo i da?d nahodi: vani se ne mo?e stajati. Osim
   toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome
   sagrije?ili.

   ^14Mogu nas na zajedniekom zboru zastupati na?i glavari: svi koji su po
   na?im gradovima o?enjeni tud-inkama mogu doaei u odred-eno vrijeme u
   pratnji starje?ina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili
   gnjev Boga svojega zbog ovoga."

   ^15Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se
   usprotivili; a podupirahu ih Me?ulam i levit ?abetaj.

   ^16Povratnici ueini?e tako: rasta?e se. Sveaeenik Ezra izabra za
   pomoaenike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili
   poimence odred-eni. Poeeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da
   bi sve ispitali.

   ^17I prvoga dana prvoga mjeseca zavr?i?e sa svima koji se bijahu
   o?enili tud-inkama.

   ^18Med-u pripadnicima sveaeenstva evo koji bijahu o?enjeni tud-inkama:
   izmed-u sinova Je?ue, sina Josadakova, i med-u njegovom braaeom:
   Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija;

   ^19oni dado?e svoju ruku da aee otpustiti svoje ?ene i da aee za svoj
   grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu.

   ^20Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja;

   ^21od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, ?emaja, Jehiel i Uzija;

   ^22od Pa?hurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Ji?mael, Netanel, Jozabad
   i Elasa.

   ^23Od levita: Jozabad, ?imej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i
   Eliezer.

   ^24Od pjevaea: Elija?ib i Zakur. Od vratara: ?alum, Telem i Uri.

   ^25A izmed-u Izraelaca: od sinova Paro?evih: Ramja, Jizija, Malkija,
   Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;

   ^26od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i
   Ilija;

   ^27od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elija?ib, Matanija, Jeremot, Zabad i
   Aziza;

   ^28od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;

   ^29od Banijevih sinova: Me?ulam, Maluk, Adaja, Ja?ub, ?eal i Ramot;

   ^30od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija,
   Besalel, Binuj i Mana?e;

   ^31od sinova Harimovih: Eliezer, Ji?ija, Malkija, ?emaja, ?imun,

   ^32Benjamin, Maluk, Semarja;

   ^33od sinova Ha?umovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj,
   Mana?e, ?imej;

   ^34od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel,

   ^35Benaja, Bedja, Kelu,

   ^36Vanija, Meremot, Elija?ib,

   ^37Matanija, Matnaj i Jaasaj;

   ^38od sinova Binujevih: ?imej,

   ^39?elemja, Natan i Adaja;

   ^40od Zakajevih sinova: ?a?aj, ?araj,

   ^41Azareel, ?elemja, ?emarja,

   ^42?alum, Amarja, Josip;

   ^43od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel,
   Benaja.

   ^44Svi su ovi bili o?enjeni tud-inkama, ali su ih otpustili, ?ene i
   djecu.
     __________________________________________________________________

Nehemiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete
   godine, kad sam bio u Susi,

   ^2dod-e Hanani, jedan od moje braaee, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih
   zapitah o ?idovima - o Ostatku ?to se spasio od su?anjstva i o
   Jeruzalemu.

   ^3Oni mi odgovori?e: "Ostatak, oni koji su nakon su?anjstva ostali u
   zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav
   razoren, a vrata mu ognjem spaljena."

   ^4Kad sam euo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam vi?e dana,
   postio i molio se pred Bogom nebeskim.

   ^5I rekoh: "O, Jahve, Bo?e nebeski, veliki i stra?ni Bo?e koji euva?
   Savez i naklonost onima koji te ljube i dr?e zapovijedi tvoje!

   ^6Neka uho tvoje bude pa?ljivo i oei tvoje otvorene da euje? molitvu
   sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noaeu, za sinove Izraelove,
   sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo ueinili
   protiv tebe; sagrije?ili smo i ja i kuaea oca mojega!

   ^7Veoma smo zlo einili prema tebi, ne dr?eaei naredaba tvojih, zakona i
   obieaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome.

   ^8Ali se opomeni rijeei koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako
   budete nevjerni, ja aeu vas rasuti med-u narode;

   ^9ali ako se obratite meni i budete po?tovali moje naredbe i dr?ali ih,
   budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja aeu vas sakupiti i
   odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.'

   ^10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom
   velikom moaei i sna?nom rukom svojom.

   ^11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pa?ljivo na molitvu sluge tvoga, na
   molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te
   molim, udijeli danas sreaeu sluzi svome i ueini da nad-e milost pred
   ovim eovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo
   je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam
   bio tu?an.

   ^2Tada mi kralj reee: "?to ti je tu?no lice? Nisi li mo?da bolestan?
   Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma upla?ih

   ^3i rekoh kralju: "Neka uvijek ?ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo
   tu?no kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu
   ognjem spaljena?"

   ^4Kralj me upita: "?to, dakle, ?eli??" Zazvah Boga nebeskoga

   ^5i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga
   tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga
   obnovim."

   ^6Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi
   trajao tvoj put? Kada aee? se vratiti?" Po?to sam utvrdio vrijeme koje
   je odgovaralo kralju, pusti me da odem.

   ^7Jo? rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma
   upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;

   ^8i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve ?ume, da mi dadne drva za gradnju
   vrata na tvrd-i Hrama, za gradski bedem i za kuaeu u kojoj aeu se
   nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bija?e nada
   mnom.

   ^9I dod-oh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva
   pisma. A kralj posla sa mnom easnike i konjanike.

   ^10Kad to eu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo
   mrsko ?to je do?ao eovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.

   ^11Stigav?i u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.

   ^12Zatim ustah noaeu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjeriv?i
   ?to mi je Bog moj nadahnuo da ueinim za Jeruzalem; a nisam imao druge
   ?ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.

   ^13Izid-oh, dakle, noaeu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom
   izvoru, a zatim prema Smetli?nim vratima: razgledao sam jeruzalemski
   zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.

   ^14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali
   nisam na?ao prolaza za ?ivotinju na kojoj sam jahao.

   ^15Uspeo sam se zato noaeu uz Potok, i dalje razgledajuaei zid, i
   ponovo sam u?ao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,

   ^16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam oti?ao i ?to sam ueinio.
   Sve do sada nisam ni?ta rekao ?idovima: ni sveaeenicima, ni velika?ima,
   ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.

   ^17Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u
   ru?evinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da
   vi?e ne budemo izlo?eni ruglu."

   ^18I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a
   saopaeih im i rijeei koje mi kralj bija?e rekao. "Ustanimo", povika?e
   oni, "i gradimo!" I ukrijepi?e im se ruke na dobro djelo.

   ^19Na te vijesti poee?e nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga
   Tobija, Amonac, i Ge?em, Arapin. Prezirno su nam govorili: "?to radite
   ovdje? Hoaeete li se pobuniti protiv kralja?"

   ^20Ali im ja odgovorih ovim rijeeima: "Nebeski aee nam Bog dati da
   uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela,
   ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tada usta veliki sveaeenik Elija?ib sa svojom braaeom sveaeenicima
   te sagradi?e Oveja vrata. Posveti?e ih, postavi?e im krila i nastavi?e
   graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule.

   ^2Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin
   Imrijev.

   ^3Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili
   krila, sto?ere i prijevornice.

   ^4Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega
   je popravljao Me?ulam, sin Berekje, sina Me?ezabelova; a do njega je
   popravljao Sadok, sin Baanin.

   ^5Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenita?i odbili
   da prignu ?iju na slu?bu svojim gospodarima.

   ^6Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Me?ulam, sin
   Besodjin. Oni su stavili dovratke, uevrstili krila, sto?ere i
   prijevornice.

   ^7A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoaeanin i
   ljudi iz Gibeona i Mispe, podlo?nici upravitelja s onu stranu Rijeke.

   ^8A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je
   popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve
   do ?irokog zida.

   ^9Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice
   jeruzalemskog okruga.

   ^10A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuaeom;
   a do njega je popravljao Hatu?, sin Ha?abnejin.

   ^11Malkija, sin Harimov, i Ha?ub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio
   sve do Peaene kule.

   ^12A do njih je popravljao ?alum, sin Halohe?ov, glavar polovice
   okruga, on i njegovi sinovi.

   ^13Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili
   su ih, uevrstili krila, sto?ere i prijevornice i postavili tisuaeu
   lakata zida do Smetli?nih vrata.

   ^14Smetli?na vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar
   bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uevrstili su krila, sto?ere
   i prijevornice.

   ^15Izvorska vrata popravljao je ?alum, sin Kol-Hozeov, glavar nad
   mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila,
   sto?ere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka ?iloaha, koji
   se prote?e od Kraljevskog vrta do stepenica ?to silaze iz Davidova
   grada.

   ^16Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom
   betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog
   ribnjaka i Vojarne.

   ^17Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je
   popravljao Ha?abja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje
   podrueje.

   ^18Do njih su popravljala njihova braaea: Bavaj, sin Henadadov, glavar
   nad polovicom keilskog kotara;

   ^19a do njega Ezer, sin Je?uin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio,
   sueelice usponu prema Oru?arnici na uglu.

   ^20Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio,
   od ugla do kuaenih vrata velikog sveaeenika Elija?iba.

   ^21Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio:
   od Elija?ibova kuaenog ulaza do kraja Elija?ibove kuaee.

   ^22Za njima su radili na popravcima sveaeenici koji su ?ivjeli u
   Okru?ju.

   ^23Za njima su pak popravljali Benjamin i Ha?ub sueelice svojim
   kuaeama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje,
   nasuprot svojoj kuaei.

   ^24Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine
   kuaee do ugla, do zidnog kruni?ta.

   ^25Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdi?e
   iznad Gornje kraljevske palaee, a nalazi se prema dvori?tu Tamnice. Za
   njim je Pedaja, sin Paro?ev, popravljao

   ^26sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu.

   ^27Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj
   Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida.

   ^28Od Konjskih vrata popravljali su sveaeenici, svaki nasuprot svojoj
   kuaei.

   ^29Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kuaei. Za
   njim je popravljao ?emaja, sin ?ekanijin, euvar Istoenih vrata.

   ^30Za njim su Hananija, sin ?elemjin, i Hanun, ?esti sin Salafov,
   popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Me?ulam, sin Berekjin,
   nasuprot svome stanu.

   ^31Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivali?ta netinaca
   i trgovaca, nasuprot Nadgledniekim vratima do Gornje dvorane na zidnom
   kruni?tu.

   ^32A zlatari su i trgovci popravljali izmed-u Gornje dvorane na zidnom
   kruni?tu do Ovejih vrata.

   ^33Kad je Sanbalat euo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma
   srdit, ismijavao je ?idove

   ^34i vikao je pred svojom braaeom i samarijanskom vojskom: "?to
   poduzimaju ovi jadni ?idovi? Kane li mo?da popraviti, ?rtvovati i
   zavr?iti sve u jedan dan? Zar aee iz hrpe praha dozvati u ?ivot
   spaljeno kamenje?"

   ^35Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reee: "Neka samo grade! Ali
   popne li se lisica, sru?it aee im kamene zidove."

   ^36Euj, o Bo?e na?, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu
   glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva.

   ^37Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan
   pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima.

   ^38Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio zavr?en do pola visine.
   Narod je imao odu?evljenja za rad.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i A?dod-ani euli da napreduje
   popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poeele zatvarati pukotine
   - veoma se ra?esti?e.

   ^2Zakle?e se svi zajedno da aee napasti Jeruzalem i da aee nas smesti.

   ^3Mi smo tada zazvali Boga na?ega i postavljali smo dnevnu i noaenu
   stra?u da bismo za?titili grad.

   ^4A ?idovi govorahu: "Snage su nosaeima klonule, a ru?evina je mnogo:
   neaeemo nikada stiaei sagraditi zida!"

   ^5A na?i neprijatelji reko?e: "Uvuaei aeemo se med-u njih prije nego
   ?to doznaju i opaze nas: tada aeemo ih poubijati i tako osujetiti
   pothvat!"

   ^6A kad bi do?li ?idovi koji ?ive kraj njih, po deset bi nas puta
   upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

   ^7Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam
   narod po rodovima, s maeevima, kopljima i lukovima.

   ^8Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velika?ima,
   odlienicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na
   Gospoda, velikoga i stra?noga, i borite se za svoju braaeu, za sinove i
   kaeeri svoje, za ?ene i kuaee svoje!"

   ^9Kad su na?i neprijatelji euli da smo obavije?teni i da je Bog
   osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome
   poslu.

   ^10Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a
   ostali su dr?ali koplja, ?titove, lukove i oklope, a glavari stajali
   iza doma Judina,

   ^11koji je gradio zid. I nosaei tereta dr?ali su oru?je: jednom je
   rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oru?je.

   ^12Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio mae pripasan uz bok.
   Trubae je stajao kraj mene.

   ^13Rekao sam velika?ima, odlienicima i ostalom narodu: "Posao je velik
   i zama?an, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:

   ^14skupite se oko nas na mjesto gdje eujete glas trube, a Bog na? borit
   aee se za nas."

   ^15Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je
   bila naoru?ana kopljima.

   ^16U to sam vrijeme jo? rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka
   noaei u Jeruzalemu: po redu aeemo noaeu stra?ariti, a danju raditi."

   ^17Ni ja, ni moja braaea, ni moji momci, ni stra?ari koji su me pratili
   nismo skidali svojih haljina, svatko je dr?ao pri ruci svoje oru?je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Velika se vika digla med-u ljudima i ?enama protiv njihove braaee
   ?idova.

   ^2Jedni su govorili: "Zala?emo svoje sinove i kaeeri da bismo mogli
   nabaviti p?enice te jesti i ?ivjeti."

   ^3Drugi su govorili: "Zala?emo svoja polja, vinograde svoje i kuaee
   svoje da bismo mogli nabaviti p?enice za vrijeme gladi."

   ^4Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i
   vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.

   ^5Tijelo je na?e kao tijelo braaee na?e, sinovi su na?i kao i njihovi,
   a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kaeeri; med-u na?im
   kaeerima neke su veae robinje! A mi ne mo?emo ni?ta jer polja na?a i
   vinograde dr?e drugi."

   ^6Razljutio sam se veoma kad sam euo njihovu viku i te rijeei.

   ^7Po?to sam u sebi promislio, prekorio sam velika?e i odlienike
   rijeeima: "Vi nameaeete teret svojoj braaei!" I sazvao sam protiv njih
   velik zbor.

   ^8I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju ?idovsku
   braaeu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braaeu
   da bismo ih otkupili!" Svi su ?utjeli i nitko nije odgovorio.

   ^9Nastavio sam: "Nije dobro to ?to einite. Ne treba li da hodite u
   strahu Boga na?ega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?

   ^10I ja, i moja braaea, i moji momci davali smo im novaca i ?ita. Ali
   smo im dug oprostili.

   ^11Vratite im i vi jo? danas njihova polja, vinograde, maslinike i
   kuaee njihove i oprostite im postotak u novcu, u ?itu, u vinu, u ulju,
   ?to ste im ga nametnuli."

   ^12A oni odgovori?e: "Vratit aeemo; neaeemo od njih ni?ta tra?iti.
   Ueinit aeemo kako si rekao." Tada pozvah sveaeenike i naredih neka se
   zakunu da aee ueiniti kako su obeaeali.

   ^13Zatim istresoh skute svoje odjeaee govoreaei: "Neka Bog ovako
   istrese iz vlastite kuaee i imanja svakog eovjeka koji se ne bude dr?ao
   ovog obeaeanja! Tako bio istresen i ispra?njen!" A sav zbor odgovori
   "Amen!" hvaleaei Jahvu. I narod je ueinio prema ovom dogovoru.

   ^14I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji
   Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja
   Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braaea nismo nikada jeli
   upraviteljskog kruha.

   ^15Ali prija?nji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod:
   svakoga su dana od njega uzimali eetrdeset ?ekela srebra za kruh; i
   njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako einio, zbog
   straha Bo?jega.

   ^16Eak sam se jednako dr?ao posla oko zida i nisam kupio ni jedne
   njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.

   ^17Za mojim su stolom jeli ?idovi i odlienici, njih stotinu i pedeset
   na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.

   ^18Svakoga se dana o mom tro?ku pripremalo jedno goveee, ?est biranih
   ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A
   opet nisam nikada tra?io upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod
   veae bio te?ko optereaeen.

   ^19Spomeni se, Bo?e moj, za moje dobro svega ?to sam ueinio ovome
   narodu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kad su Sanbalat, Tobija, Ge?em Arapin i ostali na?i neprijatelji
   doeuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga
   vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima -

   ^2poruei?e mi Sanbalat i Ge?em: "Dod-i da se sastanemo u Kefiri, u
   Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili.

   ^3Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim
   poslom i ne mogu siaei: posao bi zastao kad bih ga ostavio da dod-em k
   vama!"

   ^4Eetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraaeao isti
   odgovor.

   ^5Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s
   otvorenim pismom.

   ^6U njemu je pisalo: "Euje se u narodima - a Ga?mu potvrd-uje - da se
   ti i ?idovi spremate na bunu; zato da i gradi? zid i da ?eli? postati
   njihovim kraljem, kako vele.

   ^7I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da
   ka?u: Judeja ima kralja! Sada aee ti glasovi stiaei kralju do u?iju:
   zato dod-i da se posavjetujemo."

   ^8Ali sam mu ja odgovorio: "Ni?ta nije tako kao ?to tvrdi?; sve je to
   samo izmi?ljotina tvoga srca."

   ^9Jer su nas oni htjeli upla?iti govoreaei: "Klonut aee im ruke od
   posla i neaee ga zavr?iti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke
   svoje!

   ^10Po?ao sam ?emaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bija?e
   zatvorio u svojoj kuaei. On mi objavi: "Nad-imo se u Domu Bo?jemu,
   usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer aee doaei da te ubiju. Jest,
   jo? noaeas doaei aee da te ubiju!"

   ^11A ja odgovorih: "Zar da bje?i eovjek kao ?to sam ja? Koji eovjek,
   meni sliean, mo?e uaei u Hekal i ostati ?iv? Ne, ja ne idem."

   ^12I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proro?tvo,
   jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili,

   ^13da bih, upla?en, ueinio onako te sagrije?io. To bi im poslu?ilo da
   me ozloglase i da mi se rugaju!

   ^14Sjeti se, Bo?e moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima,
   a i proroeice Noadje i ostalih proroka ?to me htjedo?e upla?iti.

   ^15Zid je zavr?en dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana.

   ^16A kad su euli svi na?i neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas,
   bilo je to eudo u oeima njihovim, jer su shvatili da je Bog na? ueinio
   to djelo.

   ^17A onih dana mnogi su ?idovski velika?i eesto slali svoja pisma
   Tobiji i mnoga su primali od Tobije.

   ^18Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tOa bio je u
   rodu sa ?ekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je
   uzeo za ?enu kaeer Me?ulama, sina Berekjina.

   ^19I velieali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje
   rijeei. Zato je Tobija i slao pisma da me upla?i.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 A kad je zid bio sagrad-en i kad sam namjestio vratna krila,
   postavljeni su euvari na vratima i pjevaei i leviti.

   ^2Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji,
   zapovjedniku tvrd-ave, jer je ovaj bio eovjek povjerenja i bojao se
   Boga kao malo tko.

   ^3Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne
   ogrije; a dok ono bude jo? visoko, neka ih zatvore i prebace
   prijevornice. Treba postaviti stra?e uzete izmed-u ?itelja
   jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj
   kuaei.

   ^4Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer
   nije bilo sagrad-enih kuaea.

   ^5A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velika?e, odlienike i narod da se
   unesu u rodovnike. Tada sam na?ao rodovnik onih koji su se prije
   vratili. U njemu nad-oh zapisano:

   ^6Evo ljudi iz pokrajine koji su do?li iz su?anjstva u koje ih bija?e
   odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i
   Judeju, svaki u svoj grad.

   ^7Do?li su sa Zerubabelom, Je?uom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom,
   Nahamanijem, Mordokajem, Bil?anom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom,
   Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova:

   ^8Paro?evih sinova: dvije tisuaee stotinu sedamdeset i dva;

   ^9sinova ?efatjinih: tri stotine sedamdeset i dva;

   ^10Arahovih sinova: ?est stotina pedeset i dva!

   ^11Pahat-Moabovih sinova, to jest Je?uinih i Joabovih sinova: dvije
   tisuaee osam stotina i osamnaest;

   ^12sinova Elamovih: tisuaeu dvjesta pedeset i eetiri;

   ^13Zatuovih sinova: osam stotina eetrdeset i pet;

   ^14sinova Zakajevih: sedam stotina i ?ezdeset;

   ^15Binujevih sinova: ?est stotina eetrdeset i osam;

   ^16sinova Bebajevih: ?est stotina dvadeset i osam;

   ^17Azgadovih sinova: dvije tisuaee tri stotine dvadeset i dva;

   ^18sinova Adonikamovih: ?est stotina ?ezdeset i sedam;

   ^19Bigvajevih sinova: dvije tisuaee ?ezdeset i sedam;

   ^20sinova Adinovih: ?est stotina pedeset i pet;

   ^21Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam;

   ^22sinova Ha?umovih: trista dvadeset i osam;

   ^23Besajevih sinova: trista dvadeset i eetiri;

   ^24sinova Harifovih: stotinu i dvanaest;

   ^25Gibeonovih sinova: devedeset i pet;

   ^26ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam;

   ^27ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam;

   ^28ljudi iz Bet Azmaveta: eetrdeset i dva;

   ^29ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina eetrdeset i
   tri;

   ^30ljudi iz Rame i Gabe: ?est stotina dvadeset i jedan;

   ^31ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva;

   ^32ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri;

   ^33ljudi iz Neba: pedeset i dva;

   ^34sinova drugoga Elama: tisuaeu dvjesta pedeset i eetiri;

   ^35Harimovih sinova: trista dvadeset;

   ^36ljudi iz Jerihona: trista eetrdeset i pet;

   ^37ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan;

   ^38sinova Senajinih: tri tisuaee devet stotina i trideset.

   ^39Sveaeenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuaee Je?uine: devet
   stotina sedamdeset i tri;

   ^40Imerovih sinova: tisuaeu pedeset i dva;

   ^41sinova Fa?hurovih: tisuaeu dvjesta eetrdeset i sedam;

   ^42Harimovih sinova: tisuaeu i sedamnaest.

   ^43Levita: Je?uinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset
   i eetiri.

   ^44Pjevaea: Asafovih sinova: stotinu eetrdeset i osam.

   ^45Vratara: sinova ?alumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih,
   sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova ?obajevih: stotinu trideset i
   osam.

   ^46Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih,

   ^47sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih,

   ^48sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova ?almajevih,

   ^49sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih,

   ^50sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih,

   ^51sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih,

   ^52sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefi?esimovih,

   ^53sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih,

   ^54sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Har?inih,

   ^55sinova Barko?ovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih,

   ^56sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih.

   ^57Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih,
   sinova Feridinih,

   ^58sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih,

   ^59sinova ?efatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih,
   sinova Amonovih.

   ^60Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i
   dva.

   ^61Slijedeaei ljudi koji su do?li iz Tel Melaha, Tel Har?e, Keruba,
   Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod
   izraelskog podrijetla:

   ^62sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: ?est stotina
   eetrdeset i dva.

   ^63A od sveaeenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja
   - onoga koji se o?enio jednom od kaeeri Barzilaja Gilead-anina te uzeo
   njegovo ime.

   ^64Ovi su ljudi tra?ili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli
   naaei: bili su iskljueeni iz sveaeeni?tva

   ^65i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi
   sveaeenik za Urim i Tumin.

   ^66Ukupno je na zboru bilo eetrdeset i dvije tisuaee tri stotine i
   ?ezdeset osoba,

   ^67ne raeunajuaei njihove sluge i slu?kinje, kojih bija?e sedam tisuaea
   tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine eetrdeset i pet
   pjevaea i pjevaeica,

   ^68eetiri stotine trideset i pet deva i ?est tisuaea sedam stotina i
   dvadeset magaraca.

   ^69Pojedini glavari obitelji dado?e priloge za gradnju. Namjesnik je
   polo?io u riznicu tisuaeu drahmi zlata, pedeset vreeva, trideset
   sveaeeniekih haljina.

   ^70Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuaea
   drahmi zlata i dvije tisuaee dvije stotine mina srebra.

   ^71A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuaea drahmi zlata,
   dvije tisuaee mina srebra i ?ezdeset i sedam sveaeeniekih haljina.

   ^72Sveaeenici, leviti, vratari, pjevaei, netinci i sav Izrael naseli?e
   se svaki u svoj grad. A kada se pribli?io sedmi mjesec, veae su sinovi
   Izraelovi bili u svojim gradovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada se skupi sav narod kao jedan eovjek na trg koji je pred Vodenim
   vratima. Reko?e knji?evniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona ?to
   ga je Jahve dao Izraelu.

   ^2I prvoga dana sedmoga mjeseca sveaeenik Ezra donese Zakon pred zbor
   ljudi, ?ena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju.

   ^3Na trgu koji je pred Vodenim vratima poeeo je eitati knjigu, od
   ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ?enama i pred onima koji su bili
   zreli. Sav je narod pozorno slu?ao knjigu Zakona.

   ^4Knji?evnik Ezra staja?e na drvenu besjedi?tu koje su podigli za tu
   zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, ?ema, Anaja, Urija,
   Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mi?ael, Malkija, Ha?um,
   Ha?badana, Zaharija i Me?ulam.

   ^5Ezra je otvorio knjigu naoeigled svemu narodu - jer je bio povi?e od
   svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade.

   ^6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih
   ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred
   Jahvom, licem do zemlje.

   ^7A leviti Je?ua, Bani, ?erebja, Jamin, Akub, ?abtaj, Hodija, Maaseja,
   Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja obja?njavahu Zakon narodu, a
   narod staja?e na svome mjestu.

   ^8I eitahu iz knjige Bo?jeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da
   narod mo?e razumjeti ?to se eita.

   ^9Potom namjesnik Nehemija, i sveaeenik i knji?evnik Ezra, i leviti
   koji poueavahu narod reko?e svemu narodu: "Ovo je dan posveaeen Jahvi,
   Bogu va?emu! Ne tugujte, ne plaeite!" Jer sav narod plaka?e slu?ajuaei
   rijeei Zakona.

   ^10I jo? im reee Nehemija: "Pod-ite i jedite masna jela, i pijte
   slatko, i po?aljite dio onima koji nemaju ni?ta pripremljeno, jer ovo
   je dan posveaeen na?em Gospodu. Ne ?alostite se: radost Jahvina va?a je
   jakost."

   ^11I leviti umirivahu sav narod govoreaei: "Umirite se: ovaj je dan
   svet. Ne tugujte!"

   ^12I ode sav narod da jede i pije, i da ?alje obroke, i da slavi veliko
   slavlje: jer su shvatili rijeei koje su im objavljene.

   ^13Drugog dana skupi?e se glavari obitelji svega naroda, sveaeenici i
   leviti oko knji?evnika Ezre da prouee rijeei Zakona.

   ^14I nad-o?e napisano u Zakonu ?to ga je Jahve naredio preko sluge
   Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveeanosti u
   sedmom mjesecu."

   ^15Eim su euli, proglasi?e u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu:
   "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline,
   mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveaea da
   naeinimo sjenice, kako je propisano."

   ^16I ode narod i donese granja i naeini?e sjenice, svaki na svom krovu
   i svojim dvori?tima, u predvorjima Doma Bo?jega, na trgu kod Vodenih
   vrata i na onom kod Efrajimovih vrata.

   ^17Sav zbor onih koji su se vratili iz su?anjstva naeini sjenice i
   boravili su u njima - Izraelci nisu toga einili od vremena Jo?ue, sina
   Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost.

   ^18Ezra je eitao knjigu Zakona Bo?jeg svakog dana, od prvoga do
   posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio
   sveeani zbor, kako je propisano.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Dvadeset i eetvrtoga dana toga mjeseca skupi?e se Izraelci na post,
   u pokorniekim vreaeama i posuti pra?inom.

   ^2Rod se Izraelov odvojio od svih tud-inaca: pristupili su i
   ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.

   ^3Stajali su, svatko na svome mjestu, i eitali knjigu Zakona Jahve,
   Boga svoga, eetvrtinu dana; za druge su eetvrtine ispovijedali svoje
   grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.

   ^4A Je?ua, Bani, Kadmiel, ?ebanija, Buni, ?erebja, Bani i Kenani,
   popev?i se na povi?e mjesto za levite, vapili su sna?nim glasom Jahvi,
   Bogu svome.

   ^5I govorahu leviti Je?ua, Kadmiel, Bani, Ha?abneja, ?erebja, Hodija,
   ?ebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga na?ega!
   Blagoslovljen da si, Jahve, Bo?e na?, odvijeka dovijeka! I neka je
   blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale
   uzvi?eno.

   ^6Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i
   vojsku njihovu, zemlju i sve ?to je na njoj, mora i ?to je u njima. Ti
   sve to o?ivljava?, i vojske se nebeske tebi klanjaju.

   ^7Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega
   izveo i dao mu ime Abraham.

   ^8Vjerno si srce njegovo pred sobom na?ao i Savez s njim sklopio da
   aee? mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i peri?ansku,
   jebusejsku i girga?ansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si
   obeaeanja ispunio, jer si pravedan.

   ^9Nevolju si otaca na?ih u Egiptu vidio, i vapaj si njihov euo kraj
   Mora crvenoga.

   ^10Znacima si se i eudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i
   na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih
   drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.

   ^11More si pred njima razdvojio: pre?li su usred mora po suhu. U dubine
   si utopio progonitelje njihove kao kamen med-u vode silovite.

   ^12Stupom oblaka danju si ih vodio, a noaeu si stupom ognjenim
   svijetlio im po putu kojim su hodili.

   ^13Na goru si Sinajsku si?ao i s neba im govorio; i dao si im pravedne
   naredbe, evrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe.

   ^14Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si
   im propisao po glasu sluge svoga Mojsija.

   ^15S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si ?ed- iz
   stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da pod-u zaposjesti zemlju za
   koju si se zakleo da aee? im dati.

   ^16Ali se oni i oci na?i uzjoguni?e, vratove ukruti?e i zapovijedi
   tvojih nisu slu?ali.

   ^17Poslu?nost su odbili, zaboravili eudesa ?to si ih za njih ueinio;
   ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u
   Egipat. Ali ti si Bog pra?tanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a
   u milosrdd-u velik: i nisi ih ostavio!

   ^18Eak su naeinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', reko?e, 'koji te
   izveo iz Egipta!' I te?ko su hulili,

   ^19a ti u beskrajnom milosrd-u nisi ih napu?tao u pustinji: stup se
   oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je
   plameni noaeu pred njima svijetlio putem kojim su hodili.

   ^20Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauei? mudrosti, mOane svoje nisi
   uskratio njihovim ustima, i u ?ed-i si im vode pru?io.

   ^21Eetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ni?ta im nije
   nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.

   ^22I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama:
   zaposjeli su zemlju Sihona, kralja he?bonskoga, i zemlju Oga, kralja
   ba?anskoga.

   ^23I sinove si im umno?io kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo
   za koju si rekao njihovim ocima da aee uaei u nju i zaposjesti je.

   ^24Sinovi su u?li i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao
   stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i
   narode zemlje da rade s njima ?to ih je volja;

   ^25osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuaee pune
   svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog
   drveaea: jeli su, sitili se i debljali i u?ivali u velikoj dobroti
   tvojoj.

   ^26Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za led-a,
   ubijali su proroke, koji su ih obraaeali da se tebi vrate, i grdno su
   hulili.

   ^27U ruke si ih tada predao osvajaeima, koji su ih tlaeili. A u vrijeme
   muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba usli?io i u velikoj dobroti
   svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaeitelja njihovih
   izbavljali.

   ^28Ali eim bi se smirili, opet su pred tobom zlo einili, a ti si ih
   pu?tao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih mueili. I opet su k
   tebi vapili i ti si ih s neba usli?io: u milosrd-u svojem mnogo si ih
   puta izbavio.

   ^29Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguni?e,
   nepokorni tvojim zapovijedima; grije?ili su protiv naredaba tvojih, a
   eovjek ?ivi kad ih obdr?ava. Led-a su izvlaeili, ?ije ukruaeivali i
   nisu slu?ali.

   ^30Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao
   po slu?bi svojih proroka; no nisu slu?ali. Tada si ih predao u ruke
   naroda zemaljskih.

   ^31U velikom milosrd-u svojem ti ih nisi uni?tio, ni ostavio ih nisi,
   jer si ti Bog milostiv i pun samilosti.

   ^32A sada, o Bo?e na?, veliki Bo?e, jaki i stra?ni, koji euva? Savez i
   dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja
   koja je sna?la nas, kraljeve na?e i knezove, sveaeenike i proroke na?e,
   oeeve na?e i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.

   ^33Ti si pravedan u svemu ?to nas je sna?lo, jer si ti pokazao
   vjernost, a mi zloaeu svoju.

   ^34Kraljevi na?i i knezovi, sveaeenici i oci na?i nisu vr?ili Zakona
   tvoga, nisu oslu?kivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.

   ^35Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im
   einio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu
   slu?ili i od svojih zlih djela nisu se odvraaeali.

   ^36Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima na?im da
   u?ivaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo.

   ^37Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog
   grijeha na?ih, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima na?im i stokom
   na?om. Ah, u velikoj smo nevolji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na
   zapeeaaeenoj ispravi stajala su imena na?ih knezova, levita i
   sveaeenika ...

   ^2Na zapeeaaeenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i
   Sidkija,

   ^3Seraja, Azarja, Jeremija,

   ^4Pa?hur, Amarja, Malkija,

   ^5Hatu?, ?ebanija, Maluk,

   ^6Harim, Meremot, Obadja,

   ^7Daniel, Gineton, Baruk,

   ^8Me?ulam, Abija, Mijamin,

   ^9Maazja, Bilgaj, ?emaja - to su sveaeenici.

   ^10Zatim leviti: Je?ua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih -
   Kadmiel,

   ^11i braaea njihova: ?ekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan,

   ^12Mika, Rehob, Ha?abja,

   ^13Zakur, ?erebja, ?ebanija,

   ^14Hodija, Bani, Beninu.

   ^15Glavari naroda: Paro?, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani,

   ^16Buni, Azgad, Bebaj,

   ^17Adonija, Bigvaj, Adin,

   ^18Ater, Ezekija, Azur,

   ^19Hodija, Ha?um, Besaj,

   ^20Harif, Anatot, Nebaj,

   ^21Magpija?, Me?ulam, Hazir,

   ^22Me?ezabel, Sadok, Jadua,

   ^23Pelatja, Hanan, Anaja,

   ^24Ho?ea, Hananija, Ha?ub,

   ^25Halohe?, Pilha, ?obek,

   ^26Rehum, Ha?abna, Maaseja,

   ^27Ahija, Hanan, Anan,

   ^28Maluk, Harim, Baana.

   ^29... ali i ostali narod, sveaeenici, leviti - vratari, pjevaei,
   netinci - i svi koji su se prema Zakonu Bo?jem odvojili od zemaljskih
   naroda, a i njihove ?ene, sinovi i kaeeri, svi koji su bili sposobni da
   razumiju,

   ^30prikljueili su se svojoj braaei i glavarima te su se obvezali
   prisegom i zakletvom da aee stupati prema Zakonu Bo?jem, koji je dan po
   rukama Mojsija, sluge Bo?jega, i da aee dr?ati i vr?iti sve zapovijedi
   Jahve, Boga na?ega, njegove naredbe i zakone.

   ^31I osobito: da neaeemo davati svojih kaeeri narodima zemaljskim i
   njihovih kaeeri neaeemo uzimati svojim sinovima.

   ^32I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god ?ito u dan
   subotnji, mi ni?ta neaeemo od njih kupovati u subotu ni u drugi
   posveaeeni dan. Svake sedme godine ostavljat aeemo zemlju da poeine i
   otpu?tati dugove svake ruke.

   ^33Uzeli smo kao obavezu: da aeemo svake godine davati treaeinu ?ekela
   za bogoslu?je u Domu Boga svojega:

   ^34za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice,
   za ?rtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se
   pomiri Izrael; i za svaku slu?bu u Domu Boga na?ega.

   ^35Mi sveaeenici, leviti i narod bacili smo ?drijeb za prinos drva koja
   treba da odred-enog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo
   u Dom Boga na?ega za vatru na ?rtveniku Jahve, Boga na?ega, kako je
   zapisano u Zakonu;

   ^36da aeemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje
   i prve plodove svakoga drveta

   ^37i prvorod-ene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u
   Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga
   na?ega, jer su odred-ene sveaeenicima koji slu?e u Domu Boga na?ega.

   ^38Povrh toga prvine svojih naaeava, plodova svakog drveta, novoga vina
   i ulja nosit aeemo sveaeenicima u sobe Doma Boga na?ega; a desetinu od
   svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje
   radimo.

   ^39Sveaeenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu.
   Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga na?ega, u sobe riznice,

   ^40jer su onamo du?ni, Izraelci i leviti donositi prinos od ?ita, vina
   i ulja. Ondje se nalaze posude sveti?ta, sveaeenici u slu?bi, vratari i
   pjevaei. Neaeemo vi?e zanemarivati Doma Boga svojega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se nastani?e knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod
   bacao ?drijeb da od svakih deset ljudi izad-e jedan koji aee stanovati
   u svetom gradu Jeruzalemu, dok aee ostalih devet ostati u drugim
   gradovima.

   ^2I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli ?ivjeti u
   Jeruzalemu.

   ^3A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po
   gradovima Judeje. Izrael, sveaeenici, leviti, netinci i sinovi
   Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome
   posjedu.

   ^4U Jeruzalemu se nastani?e sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od
   sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina
   ?efatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih;

   ^5Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina
   Jojariba, sina Zaharije, sina ?elina.

   ^6Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu eetiri stotine ?ezdeset i
   osam ljudi sposobnih za boj.

   ^7Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Me?ulama, sina Joedova, sina
   Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Je?ajina,

   ^8i braaea njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam.

   ^9Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin,
   drugi upravitelj grada.

   ^10Od sveaeenika: Jedaja, Jojarib, Jakin,

   ^11Seraja, sin Hilkije, sina Me?ulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina
   Ahituba, predstojnik Doma Bo?jega, i

   ^12njihova braaea koja su vr?ila slu?bu u Domu: osam stotina dvadeset i
   dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina
   Zaharije, sina Pa?hura, sina Malkijina,

   ^13i njegova braaea, glavari obitelji: dvjesta eetrdeset i dvojica; i
   Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Me?ilemota, sina Imerova,

   ^14i njihove braaee, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam.
   Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov.

   ^15Od levita: ?emaja, sin Ha?uba, sina Azrikama, sina Ha?abje, sina
   Bunijeva;

   ^16i ?abtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova
   Doma Bo?jega;

   ^17i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao
   psalmima, poeinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi med-u svojom
   braaeom; i Abda, sin ?amue, sina Galala, sina Jedutunova.

   ^18Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i eetiri.

   ^19A vratari: Akub, Talmon i njihova braaea koja su euvala stra?u na
   vratima: stotinu sedamdeset i dva.

   ^20A ostali Izraelci, sveaeenici i leviti, nastani?e se u svim
   gradovima Judeje, svaki na svojoj ba?tini i po naseljima u njihovim
   poljima.

   ^21Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gi?pa bijahu na eelu netinaca.

   ^22Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina
   Ha?abje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih,
   koji su bili pjevaei za slu?bu Doma Bo?jega.

   ^23Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu
   slu?bu.

   ^24Petahja, sin Me?ezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je
   kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

   ^25Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim
   zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim
   naseljima,

   ^26u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu,

   ^27u Hasar ?ualu, u Beer ?ebi i u njenim zaseocima,

   ^28u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima,

   ^29u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu,

   ^30Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Laki?u i njegovim poljima,
   u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer ?ebe sve do
   Hinomske doline.

   ^31Benjaminovi sinovi ?ivljahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u
   njihovim zaseocima,

   ^32u Anatotu, Nobu, Ananiji,

   ^33Hasoru, Rami, Gitajimu,

   ^34Hadidu, Seboimu, u Nebalatu,

   ^35Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca.

   ^36Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Ovo su sveaeenici i leviti koji su do?li sa Zerubabelom, sinom
   ?ealtielovim, i Je?uom: Seraja, Jeremija, Ezra,

   ^2Amarja, Maluk, Hatu?,

   ^3?ekanija, Rehum, Meremot,

   ^4Ido, Gineton, Abija,

   ^5Mijamin, Maadja, Bilga,

   ^6?emaja, Jojarib, Jedaja,

   ^7Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveaeenieki i
   njihova braaea za Je?uina vremena.

   ^8A leviti: Je?ua, Binuj, Kadmiel, ?erebja, Juda i Matanija - ovaj
   potonji i njegova braaea ravnali su hvalospjevima.

   ^9Bakbukja i Uni i braaea njihova izmjenjivali su se s njima u slu?bi.

   ^10Je?ua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elija?iba, a Elija?ib Jojadu;

   ^11Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.

   ^12U Jojakimovo vrijeme glavari sveaeeniekih obitelji bijahu: Serajine
   obitelji Meraja; Jeremijine Hananja;

   ^13Ezrine Me?ulam; Amarjine Johanan;

   ^14Malukove Jonatan; ?ebanijine Josip;

   ^15Harimove Adna; Meremotove Helkaj;

   ^16Idove Zaharija; Ginetonove Me?ulam;

   ^17Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj;

   ^18Bilgine ?amua; ?emajine Jonatan;

   ^19Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi;

   ^20Saluove Kelaj; Amokove Eber;

   ^21Hilkijine Ha?abja; Jedajine Netanel.

   ^22U vrijeme Elija?iba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani
   glavari levitskih obitelji i sveaeenici sve do kraljevanja Darija
   Perzijanca.

   ^23Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilje?eni u Knjizi
   ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elija?ibova.

   ^24Glavari levitski bili su: Ha?abja, ?erebja, Je?ua, Binuj, Kadmiel, a
   njihova braaea, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenieno
   pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Bo?jeg eovjeka,

   ^25bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Me?ulam, Talmon i Akub,
   vratari, euvali su stra?u kod skladi?ta blizu vrata.

   ^26Ti su ?ivjeli u vrijeme Jojakima, sina Je?ue, sina Josadakova, i u
   vrijeme upravitelja Nehemije i knji?evnika sveaeenika Ezre.

   ^27Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potra?ili su levite svugdje
   gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu
   rado?aeu, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre.

   ^28I skupi?e se pjevaei, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz
   netofatskih sela,

   ^29iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaei sebi
   sagradili sela oko Jeruzalema.

   ^30Sveaeenici i leviti oeistili su sebe, a zatim su oeistili narod,
   vrata i zid.

   ^31Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora.
   Prvi je i?ao desno niza zid, prema Smetli?nim vratima;

   ^32za njima su i?li Ho?aja i polovina judejskih knezova -

   ^33Azarja, Ezra i Me?ulam,

   ^34Juda, Benjamin, ?emaja i Jeremija,

   ^35a od sveaeeniekih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina
   ?emaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa,

   ^36s braaeom njihovom ?emajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem,
   Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Bo?jega eovjeka. A
   Ezra, knji?evnik, i?ao je pred njima.

   ^37Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica
   Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaee sve do Vodenih vrata
   na istoku.

   ^38Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, i?ao je
   nalijevo zidom i Peaekom kulom sve do Tr?nog zida,

   ^39pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata,
   Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovejih vrata. Zaustavili su se kod
   Zatvorskih vrata.

   ^40Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Bo?jem. Tako i ja i sa mnom
   polovica odlienika,

   ^41sveaeenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija,
   Hananija s trubama,

   ^42zatim Maaseja, ?emaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer.
   Pjevaei su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim.

   ^43Toga su dana prinesene velike ?rtve, ljudi su dali odu?ka radosti,
   jer ih je Bog ispunio velikom rado?aeu, veselile se i ?ene i djeca. I
   radost Jeruzalema eula se nadaleko.

   ^44U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremi?ta prinosa,
   prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon
   dodjeljuje sveaeenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali
   sveaeenicima i levitima koji su bili u slu?bi.

   ^45Oni su vr?ili slu?bu Bogu svome i slu?bu oei?aeenja - kao i pjevaei
   i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona.

   ^46Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaeki
   glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu.

   ^47Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan
   za danom davao dijelove odred-ene za pjevaee i vratare. Davali su
   levitima posveaeene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U ono vrijeme eitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se na?lo
   zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uaei u zbor Bo?ji,

   ^2jer nisu sinovima Izraelovima iza?li u susret s kruhom i vodom, nego
   su eak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je na? Bog
   obratio kletvu u blagoslov.

   ^3Kad su euli Zakon, iskljueili su iz Izraela sve strance.

   ^4A prije toga sveaeenik Elija?ib, postavljen nad sobama Doma Boga
   na?ega, bija?e svom rod-aku Tobiji

   ^5uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan,
   posud-e, desetine ?ita, vina i ulja, odred-ene za levite, pjevaee i
   vratare, i doprinosi za sveaeenike.

   ^6U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine
   babilonskog kralja Artakserksa oti?ao kralju; ali poslije nekog vremena
   izmolio sam u kralja

   ^7da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo ?to ga
   ueini Elija?ib urediv?i Tobiji sobu u predvorjima Doma Bo?jega.

   ^8To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namje?taj Tobijina stana

   ^9i naredih da se sobe oeiste, zatim unesoh onamo posud-e Doma Bo?jega,
   prinose i tamjan.

   ^10Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i
   leviti i pjevaei, odred-eni za slu?bu, razbje?ali svaki u svoje polje.

   ^11I prekorih odlienike i rekoh: "Za?to je zapu?ten Dom Bo?ji?" Zatim
   skupih levite i pjevaee i vratih ih k njihovim slu?bama.

   ^12Tada je sva Judeja donosila u spremi?ta desetinu ?ita, vina i ulja.

   ^13Nad spremi?tima postavio sam sveaeenika ?elemju, knji?evnika Sadoka
   i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih
   su smatrali pouzdanima; njihova je du?nost bila da dijele svojoj
   braaei.

   ^14Zato, sjeti se mene, Bo?e moj: ne prezri mojih pobo?nih djela koja
   ueinih za Dom Boga svoga i za slu?bu u njemu.

   ^15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan
   subotnji; drugi su nosili snopove ?ita, tovarili na magarce vino,
   gro?d-e, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u
   Jeruzalem. I prekorih ljude ?to u taj dan prodaju ?ive?.

   ^16A Tirci koji su ?ivjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i
   svakovrsnu robu da je prodaju ?idovima u subotu.

   ^17Prekorih judejske velika?e i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo einite i
   skrnavite dan subotnji?

   ^18Nisu li tako einili i va?i oci te je Bog na? doveo svu ovu nesreaeu
   na nas i na ovaj grad? A zar vi ?elite umna?ati gnjev protiv Izraela
   skrnaveaei subotu?"

   ^19I zapovjedih jo? da uoei subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska
   vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote!
   Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav
   tovar u dan subotnji.

   ^20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaei svakovrsne robe proveli
   noae izvan Jeruzalema,

   ^21ali sam ih upozorio i rekao im: "Za?to provodite noae pod zidom? Ako
   to ponovite, dignut aeu na vas ruku!" Od toga vremena nisu vi?e
   dolazili u subotu.

   ^22Zapovjedio sam levitima da se oeiste i da dod-u euvati vrata, kako
   bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bo?e moj, i
   smiluj mi se po svome velikom milosrd-u!

   ^23Onih sam dana vidio i ?idove koji se bijahu o?enili A?dod-ankama,
   Amonkama i Moapkama.

   ^24Polovica njihovih sinova govorila je a?dodski ili jezikom ovoga ili
   onoga naroda: vi?e nisu znali govoriti ?idovski.

   ^25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, eupao im kose i
   zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kaeeri njihovim sinovima i ne
   uzimajte ?ene od njihovih kaeeri za svoje sinove, a ni za sebe!

   ^26Nije li u tome sagrije?io Salomon, kralj Izraelov? Med-u mnogim
   narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod
   ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tud-inke
   navele na grijeh!

   ^27Treba li slu?ati kako i vi einite veliko zlo i postajete nevjerni
   Bogu na?emu ?eneaei se tud-inkama?"

   ^28Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveaeenika Elija?iba, bija?e
   zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe.

   ^29Spomeni se, Bo?e moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveaeeni?tvo i
   zavjet sveaeenieki i levitski.

   ^30Tako sam ih oeistio od svega tud-ega i opet uspostavio slu?be
   sveaeenika i levita dodijeliv?i svakome njegov posao.

   ^31Uredio sam i da se nose drva u odred-ene dane i prvine. Sjeti me se,
   Bo?e moj, za moje dobro!
     __________________________________________________________________

Esther
     __________________________________________________________________

  Chapter

   ^1 ^1Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana,
   Mordokaj, sin Jaira, sina ?imejeva, sina Ki?ova, iz Benjaminova
   plemena, usni san.

   ^2Mordokaj je bio ?idov koji je ?ivio u gradu Suzi, ugledan eovjek,
   einovnik na kraljevu dvoru;

   ^3bio je jedan od onih zarobljenika ?to ih je Nabukodonozor, babilonski
   kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem.

   ^4Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres;
   pometenost na zemlji.

   ^5Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekaeu sna?no.

   ^6Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio
   protiv naroda pravednih.

   ^7Bio je dan mraka i tame, jada i peeali, eemera i velike pometenosti
   na zemlji.

   ^8Sav narod pravednih, smuaeen od straha pred vlastitim nesreaeama,
   spremi se na propast i zavapi k Bogu.

   ^9Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku,
   obilatu vodom.

   ^10Ogranu svjetlo i sunce te se poni?eni uzvisi?e i pro?drije?e moaene.

   ^11Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao ?to Bog kani ueiniti,
   po?to se probudi, zadr?a to u srcu trudeaei se do noaei da svakoj
   pojedinosti dokuei znaeenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su
   euvala dvor.

   ^13Slu?ao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove,
   otkri da su se spremali podiaei ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza
   kralju.

   ^14A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, po?to su priznali,
   bijahu usmraeeni.

   ^15Kralj odredi da se zapi?u ti dogad-aji da bi se saeuvao spomen na
   njih, a opisa ih i Mordokaj.

   ^16Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj
   palaei i obdari ga poklonima.

   ^17Ali Haman Hamdatin, Agad-anin, koji bija?e u easti kod kralja,
   nastoja?e da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih
   eunuha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto
   dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

   ^2U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga
   kraljevstva u tvrd-avi grada Suze,

   ^3treaee godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje
   knezove i slu?benike. Na?li su se tako pred njim zapovjednici perzijske
   i medijske vojske, odlienici i pokrajinski upravitelji.

   ^4Punih sto i osamdeset dana pokaziva?e on bogatstvo i slavu
   kraljevstva svoga i velieanstveni sjaj velieine svoje.

   ^5Kad je pro?lo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaee
   sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrd-avi grada Suze,
   od najvi?ega pa do najni?ega.

   ^6Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubieasta skrleta bile su
   prievr?aeene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na
   stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora,
   sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.

   ^7Za piaee su slu?ili zlatni pehari, sve jedan drugaeiji od drugoga, a
   vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moaei.

   ^8Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio
   svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj
   ?elji.

   ^9I kraljica Va?ti priredi gozbu za ?ene u kraljevskoj palaei kralja
   Ahasvera.

   ^10Sedmoga dana, kad srce kraljevo bija?e veselo od vina, naredi
   Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici
   eunuha koji su mu slu?ili,

   ^11da dovedu preda nj kraljicu Va?ti s kraljevskom krunom, da bi
   pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila
   privlaena.

   ^12Ali se kraljica Va?ti ne htjede odazvati kraljevu pozivu ?to joj ga
   preneso?e dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srd?ba
   rasplamsa.

   ^13Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao
   tako proueavao med-u onima koji su poznavali zakone i pravo.

   ^14Najbli?i su mu bili Karsena, ?etar, Admata, Tar?i?, Mares, Marsena i
   Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo
   lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.

   ^15Upita ih: "?to treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Va?ti,
   koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopaeili
   dvorani?"

   ^16Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Va?ti
   skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji
   prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.

   ^17Jer aee za dr?anje kraljieino doznati sve ?ene pa aee prezirati
   svoje mu?eve govoreaei: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj
   kraljicu Va?ti, ali ona ne htjede doaei.'

   ^18I ?ene aee knezova perzijskih i medijskih, po?to doznaju za
   kraljieino pona?anje, jo? danas pripovijedati svim poglavarima
   kraljevim, pa aee biti prkosa i prezira u izobilju.

   ^19Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i
   umetne med-u zakone Perzije i Medije, tako da se vi?e ne mo?e opozvati,
   da se Va?ti ne smije vi?e pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka
   preda kraljevsku east drugoj ?eni, boljoj od nje.

   ^20Kad se ta naredba koju aee kralj ueiniti proeuje po svem
   kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve aee ?ene iskazivati po?tovanje
   svojim mu?evima, od najvi?ega pa do najni?ega."

   ^21Rijee se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on ueini kako
   mu je savjetovao Memukan.

   ^22Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom
   kojim se ona slu?ila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki mu?
   bude gospodar u svojoj kuaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Poslije tih dogad-aja, kako mu se uti?a gnjev, kralj Ahasver sjeti
   se Va?tije, onoga ?to je ona ueinila i ?to je bilo odlueeno protiv nje.

   ^2Reko?e tada momci ?to slu?ahu kralja: "Neka se potra?e za kralja
   mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

   ^3Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike
   da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrd-avi grada Suze, u
   haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, euvara ?ena. On aee se
   pobrinuti za njihovu njegu.

   ^4Ona djevojka koja se najvi?e svidi oeima kraljevim neka kraljuje
   umjesto Va?tije." Bija?e to po volji kralju, i on tako uradi.

   ^5U tvrd-avi grada Suze bio je neki ?idov koji se zvao Mordokaj, sin
   Jaira, sina ?imeja, sina Ki?ova, iz plemena Benjaminova.

   ^6On je bio protjeran iz Jeruzalema med-u prognanicima koje je
   babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem
   Jekonijom.

   ^7On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kaeerku strica svoga, jer ona
   ne imad-a?e ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa
   izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k
   sebi kao kaeerku.

   ^8Kako se zaeu za kraljevu rijee i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka
   sabra u tvrd-avi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedo?e i
   Esteru u kraljevu palaeu, pod nadzor Hegeja, euvara ?ena.

   ^9Djevojka se svidje njegovim oeima, steee ona njegovu naklonost i on
   se pobrinu za njezino uljep?avanje i uzdr?avanje. Uz to joj dade sedam
   najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s
   djevojkama, u najudobnije prostorije harema.

   ^10Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj
   Mordokaj bija?e zabranio da to ueini.

   ^11Svakoga je dana Mordokaj ?etao pred dvori?tem harema da bi doznao
   kako se Estera osjeaea i kako se prema njoj odnose.

   ^12Svaka je djevojka morala uaei kralju kad je na nju, prema uredbi za
   ?ene, do?ao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se zavr?avalo
   razdoblje njihova uljep?avanja: ?est mjeseci uljem iz mirne, a ?est
   mjeseci balzamom i ostalim pomastima za ?ensku njegu.

   ^13Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopu?teno da sa sobom
   iz harema u kraljevsku palaeu ponese sve ?to bi zatra?ila.

   ^14Ona bi ulazila uveeer, a ujutro bi se vraaeala u drugi harem, pod
   nadzorom ?aa?gaza, kraljeva eunuha, euvara prile?nica. Vi?e se ne bi
   vraaeala kralju, osim ako bi je posebno za?elio i dozvao je k sebi
   poimence.

   ^15Kada dod-e red na Esteru, kaeerku Abihajla, koji je bio stric
   Mordokaja koji ju je bio pokaeerio, da ud-e kralju, ona ne zatra?i
   ni?ta osim onoga ?to joj bija?e rekao Hegej, kraljev eunuh, euvar ?ena.
   Ipak je pobud-ivala udivljenje svih koji su je gledali.

   ^16Esteru, dakle, uvedo?e kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaeu,
   u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.

   ^17Kralj zavolje Esteru vi?e od svih drugih ?ena; vi?e nego sve ostale
   djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I polo?i on na
   njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Va?tije ona posta kraljicom.

   ^18Nakon toga priredi kralj u east Estere veliku gozbu za svoje knezove
   i slu?benike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski
   dare?ljivo.

   ^19Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjed-a?e na
   vratima kraljevim.

   ^20Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao ?to
   joj Mordokaj bija?e naredio. Estera se i dalje dr?ala svih Mordokajevih
   uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbni?tvom.

   ^21U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i
   Tere?, dva kraljeva dvoranina, euvari praga, planu?e gnjevom i poee?e
   snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.

   ^22Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri,
   a Estera je u Mordokajevo ime saopaei kralju.

   ^23Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obje?ena o stup.
   To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poslije tih dogad-aja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina,
   Agad-anina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih
   dostojanstvenika koji su bili s njim.

   ^2Svi slu?benici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima
   prigibali bi koljena i padali nieice pred Hamanom, jer je tako
   zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao
   nieice.

   ^3Slu?benici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim reko?e
   Mordokaju: "Za?to prestupa? kraljevu zapovijed?"

   ^4Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne poslu?a. Onda oni to
   dojavi?e Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im
   bija?e rekao da je ?idov.

   ^5Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nieice
   pred njim, jako se razljuti.

   ^6A kad dozna kojemu narodu pripada, ueini mu se premalo podiaei ruke
   na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve ?idove koji su
   ?ivjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.

   ^7U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine
   Ahasverova kraljevanja u nazoenosti Hamana baci?e "Pur", to jest
   ?drijeb, da utvrde dan i mjesec. ?drijeb pade na trinaesti dan
   dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara.

   ^8I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva
   ima jedan narod razasut med-u drugim narodima i od njih odvojen.
   Njegovi su zakoni drugaeiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne
   dr?e kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru.

   ^9Ako je kralju po volji, neka se raspi?e da se oni zatru; a ja aeu
   izbrojiti deset tisuaea srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih
   pohrane u kraljevsku riznicu."

   ^10Nakon toga kralj skinu peeatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu
   Hamdatinu, Agad-aninu, neprijatelju ?idova,

   ^11i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa ueini s njim ?to bude
   dobro u tvojim oeima."

   ^12Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o
   onome ?to je nalo?io Haman sastavi?e pisma i upravi?e ih kraljevskim
   namjesnicima, upraviteljima ?to stajahu na eelu pojedinih pokrajina,
   knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i
   svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na
   njima je udaren kraljev peeat.

   ^13Po skoroteeama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da
   se svi ?idovi, od djeeaka do staraca, djeca i ?ene uni?te, pobiju,
   zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to
   trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je
   prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i
   sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podlo?nim mjesnim
   glavarima ovako pi?e: [13b]Buduaei da imam vlast nad mnogim narodima i
   gospodstvo nad svim svijetom, odlueih, ne zanesen oholo?aeu moaei nego
   u ?elji da uvijek blago i eovjeeno vladam, dati podanicima spokojan
   ?ivot i pru?iti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te
   uevrstiti mir za kojim svi ljudi ?ude. [13c] Po?to sam zapitao
   savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se med-u nama
   izdvaja razborito?aeu i koji se istiee proku?anom odano?aeu i ustrajnom
   vjerno?aeu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da
   se med-u ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod,
   svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeeno prezire
   kraljeve odluke tako te se ne mo?e uevrstiti zajednieko carstvo kojim
   inaee besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo
   taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istiee naeinom
   ?ivota ?to odstupa od zakona, da zbog neslaganja s na?im naumima
   poeinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne mo?e uevrstiti. [13f]
   Stoga nared-ujemo da se, zajedno sa ?enama i djecom, neprijateljskim
   maeevima bez ikakva sa?aljenja i milosrd-a potpuno iskorijene oni koji
   vam budu naznaeeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i
   na?ega drugog oca, i to eetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara,
   tekuaee godine. [13g] Tako aee se, po?to nekada?nji i dana?nji
   neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje,
   ubuduaee za sva vremena na?i poslovi moaei odvijati postojano i
   nesmetano."

   ^14Sadr?aj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj
   pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj
   dan.

   ^15Skoroteee ?urno poteko?e s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen
   i u tvrd-avi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i eastili se, grad
   je Suza bio uznemiren.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Mordokaj doznade za sve ?to se dogodilo: razdera na sebi haljine,
   navuee kostrijet, posu se pepelom i prod-e posred grada kukajuaei
   glasno i gorko.

   ^2Dod-e samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne
   moga?e kroz njih proaei.

   ^3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijee i njegov
   proglas, med-u ?idovima zavladala ?alost: postili su, plakali i
   jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta le?aj.

   ^4Esterine djevojke i njezini eunusi dod-o?e da je o tome obavijeste.
   Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a
   skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.

   ^5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio
   odred-en za slu?bu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega ?to se
   dogodilo i zbog eega je takav.

   ^6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.

   ^7Mordokaj mu pripovjedi ?to mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o
   novcu koji je Haman obeaeao polo?iti u kraljevu riznicu da bi mogao
   uni?titi ?idove.

   ^8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u
   Suzi, da je poka?e Esteri te da joj javi i nalo?i neka ide kralju: neka
   ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se
   dana siroma?tva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman,
   drugi eovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b]
   Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti."

   ^9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.

   ^10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopaei Mordokaju:

   ^11"Svi slu?benici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako
   svakoga onoga, bio on mu?karac ili ?ena, koji nepozvan ud-e kralju u
   unutra?nje predvorje eeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako
   kralj ne pru?i takvome svoje zlatno ?ezlo i po?tedi mu ?ivot. A ja veae
   trideset dana nisam bila pozvana kralju."

   ^12Mordokaju bjehu saopaeene Esterine rijeei,

   ^13pa on poruei Esteri: "Nemoj misliti da aee? se zato ?to se nalazi? u
   kraljevoj palaei spasiti jedina od svih ?idova:

   ^14jer bude? li u ovoj prilici ?utjela, doaei aee ?idovima pomoae i
   spas s druge strane, a ti aee? s kuaeom svoga oca propasti. Tko zna
   nisi li se ba? i popela do kraljevske easti zbog easa kao ?to je ovaj?"

   ^15Estera i opet poruei Mordokaju:

   ^16"Hajde, sakupi sve ?idove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri
   dana i tri noaei ne jedite niti pijte. I ja aeu tako postiti sa svojim
   djevojkama. Tako pripremljena uaei aeu kralju i unatoe zakonu, pa treba
   li da poginem, poginut aeu."

   ^17Mordokaj se onda povuee i ueini ?to mu je naredila Estera. se
   Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vlada? nad svime,
   sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti
   tvojoj volji da spasi? Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve
   ?to je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji
   se mo?e tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti zna?,
   Gospodine: nisam pao nieice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni
   iz oholosti, ni iz eastoljublja. Ti zna? da bih za spas Izraela bio
   voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam ueinio zato da ne
   metnem east koja se iskazuje eovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu.
   Neaeu pasti nieice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i
   to ne einim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bo?e, kralju, Bo?e
   Abrahamov, po?tedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas
   istrijebili: ?ele uni?titi ono ?to je od poeetka bila tvoja ba?tina.
   [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske
   zemlje! [17h] Poslu?aj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i
   u veselje prometni plae na?, da bismo, ostav?i ?ivi, mogli
   hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da i?eeznu usta onih
   koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom
   svojom, jer je smrt bila pred oeima njihovim. [17k] I kraljica se
   Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteee Gospodinu; po?to svuee sa sebe
   sjajne haljine, navuee odjeaeu tjeskobe i ?alosti, te umjesto
   skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo
   svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala
   ukra?avati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza:
   [17l] "Gospodine moj, kralju na?, ti si jedini! Dod-i u pomoae meni
   koja sam sama, kojoj nema druge pomoaei do tebe, jer opasnost je moja u
   ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slu?ala u obiteljskom
   rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela med-u svim drugim narodima:
   na?e oeeve med-u svim njihovim precima u svoju trajnu ba?tinu i da si
   za njih ueinio sve ?to si im obeaeao. [17n] Ali smo sad sagrije?ili
   pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja na?ih jer smo
   iskazivali poeast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I
   sad oni, nezadovoljni veae goreinom su?anjstva na?ega, stavi?e ruke
   svoje u ruke kumira svojih da aee poni?titi odredbu usta tvojih,
   uni?titi ba?tinu tvoju, zaeepiti usta onima koji te hvale i utrnuti
   slavu doma tvoga i ?rtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da
   hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q]
   Nemoj predati, Gospode, ?ezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne
   smiju propasti na?oj, nego okreni naum njihov na njihove glave i
   primjerno kazni onoga koji je poeeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti
   se, Gospode! Objavi se u vrijeme na?ih jada i ohrabri me, o kralju
   bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu
   rijee pred lavom, a njegovo srce zadahni mr?njom na neprijatelja
   na?ega; da zatre njega i njegove sumi?ljenike. [17t] A nas oslobodi
   rukom svojom i dod-i u pomoae meni koja sam sama i nemam nego tebe, o
   Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa zna? da mrzim slavu opakih i da mi
   je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tud-inca. [17v] Zna?
   tjeskobu moju, jer ja se gnu?am nad znamenjem moga visoeanstva koje se
   nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim
   kao nad dronjkom mjeseenog pranja i ne nosim ga onih dana koji
   pripadaju samo meni. [17w]Slu?kinja tvoja nije nikada jela sa stola
   Hamanova, nisam nikada poeastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino
   ljevanica. [17x]I od dana uzdignuaea svoga do danas slu?kinja tvoja
   nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bo?e Abrahamov. [17y]Bo?e,
   nadasve moaeni, usli?aj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a
   oslobodi i mene od moga straha!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Treaeega dana, po?to presta moliti, svuee molitvene haljine i
   zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako earobna zazva Boga Svevida i
   Spasitelja. Onda uze dvije slu?kinje. Na jednu se gotovo nje?no
   naslanjala, a druga ju je slijedila i pridr?avala njezinu odjeaeu. [1b]
   Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bija?e veselo, kao rastvoreno
   ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata u?la pred
   kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim
   ukrasom velieanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je
   veliko strahopo?tovanje. [1d] Podigav?i svoje lice, sjajem ozaren,
   pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu
   na glavu slu?kinje ?to je pred njom i?la. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu
   du?u na blagost. Zabrinut, kralj skoei sa svoga prijestolja i uze je u
   narueje dok ne dod-e k sebi. Hrabrio ju je utje?nim rijeeima i upitao:
   [1f] "?to je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neaee? umrijeti -
   na?a je uredba za obiene ljude. Prid-i!"

   ^2I podigav?i zlatno ?ezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i
   reee: "Govori mi!" [2a] Ona mu reee: "Spazih te, gospodaru, kao and-ela
   Bo?jega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si,
   gospodaru, divan i lice ti je puno dra?esti." [2b] Dok je jo? govorila,
   klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova
   hrabrila.

   ^3Kralj joj reee: "?to je tebi, kraljice Estero? ?to ?eli?? Bila to i
   polovica kraljevstva, dobit aee? je!"

   ^4Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, dod-e s Hamanom na
   gozbu koju sam danas priredila."

   ^5Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvr?ila Esterina
   ?elja." Kralj dakle dod-e s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila.

   ^6Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "?to god zatra?i?, dobit aee?.
   ?to god za?eli?, bila to i polovica kraljevstva, bit aee ti!"

   ^7Estera odgovori: "Molba mi je i ?elja,

   ^8ako sam na?la milost u oeima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi
   ?to molim i ueiniti ?to ?elim, da kralj ponovo dod-e s Hamanom na gozbu
   koju aeu sutra pripremiti za njih i tad aeu postupiti po rijeei
   kraljevoj."

   ^9Toga dana Haman izid-e sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako
   na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se
   pred njim.

   ^10Haman se ipak svlada. Ode kuaei i posla po svoje prijatelje i po
   ?enu Zare?u.

   ^11Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mno?tvu svojih sinova
   i o svemu onome eime ga je kralj uzvelieao i eime ga je uzdignuo nad
   sve svoje knezove i slu?benike.

   ^12Haman jo? dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga
   osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja
   njezin uzvanik.

   ^13Ali me sve to ne mo?e ueiniti sretnim dokle god gledam ?idova
   Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim."

   ^14Reee mu Zare?a, ?ena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni
   vje?ala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatra?i od kralja neka na
   njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu."
   Savjet se Hamanu ueini dobar, pa on naredi da se podignu vje?ala.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Te noaei kralj ne moga?e usnuti. Zato naredi da mu donesu i eitaju
   knjigu znamenitih dogad-aja, Ljetopise.

   ^2Tu se nad-e zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tere?a, dva
   dvoranina kraljeva, euvare praga, koji su se spremali da podignu ruke
   na kralja Ahasvera.

   ^3Kralj upita: "Kakva je east i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja
   za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slu?ahu, odgovori?e: "Ni?ta
   nije ueinjeno za nj."

   ^4Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje
   kraljevske palaee bija?e stigao Haman da tra?i od kralja neka objese
   Mordokaja na vje?alima koja su veae bila podignuta za nj.

   ^5Slu?benici kraljevi odgovori?e: "Eno se u predvorju nalazi Haman."
   "Neka ud-e!" - naredi kralj.

   ^6Kako Haman ud-e, kralj ga upita: "?to treba ueiniti eovjeku koga
   kralj hoaee da poeasti?" Haman reee u sebi: "Koga ako ne mene kralj
   ?eli poeastiti?"

   ^7Zato odgovori kralju: "Za eovjeka koga kralj ?eli poeastiti

   ^8treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaei i dovesti
   konja kojega kralj ja?e i polo?iti mu na glavu kraljevsku krunu.

   ^9Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kne?eva
   kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj ?eli poeastiti i na konju
   ga odveo na gradski trg uzvikujuaei pred njim: 'Tako biva onome koga
   kralj hoaee da poeasti!'"

   ^10Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si
   rekao, pa ueini tako Mordokaju ?idovu koji sjedi na kraljevim vratima i
   ne propusti ni?ta od onoga ?to si rekao!"

   ^11Haman uze haljine i konja: obuee u haljine Mordokaja i provede ga na
   konju po trgu grada vieuaei pred njim: "Tako biva onome koga kralj
   hoaee da poeasti!"

   ^12Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tu?an i
   zastrte glave, ode ?urno kuaei

   ^13te ispriea Zare?i, ?eni svojoj, i svima prijateljima svojim ?to se
   dogodilo. Njegovi mu savjetnici i ?ena Zare?a reko?e: "Ako Mordokaj,
   pred kojim si poeeo posrtati, pripada ?idovskom rodu, neaee? ga
   nadjaeati, nego aee te on zacijelo oboriti."

   ^14Jo? su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Do?li su
   tra?iti Hamana da ga ?urno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kralj i Haman dod-o?e na gozbu kraljici Esteri.

   ^2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reee kralj Esteri: "Koja ti je
   molba, kraljice Estero? Bit aee ti udovoljena! Koja je tvoja ?elja? Ako
   je i pola kraljevstva, bit aee ti!"

   ^3Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, na?la milost u tvojim
   oeima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni ?ivot, a u
   ime ?elje moj narod!

   ^4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uni?tenje. Da smo
   predani u roblje, ?utjela bih jer nevolja ne bi bila ?tetna po kralja."

   ^5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijee pa je upita: "Tko je
   taj? Gdje je taj koji je namislio takvo ?to ueiniti?" Estera tada
   odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!"

   ^6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.

   ^7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaee. Haman osta uz
   kraljicu da je moli za svoj ?ivot, jer je uvidio da je njegova nesreaea
   pred kraljem gotova.

   ^8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman
   bija?e pao na poeivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Poku?ava? jo? i
   nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek
   ?to su te rijeei izletjele iz kraljevih usta, pokri?e lice Hamanu.

   ^9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u slu?bi
   kraljevoj: "Eno i vje?ala ?to ih je Haman pripravio za Mordokaja koji
   je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuaee i visoka su
   pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"

   ^10Hamana objesi?e na vje?ala koja bija?e pripravio Mordokaju, i
   kraljeva se srd?ba uti?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuaeu Hamana,
   progonitelja ?idova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je
   Estera objasnila kralju ?to joj je on.

   ^2Kralj skinu peeatni prsten, koji je veae bio oduzeo Hamanu, i dade ga
   Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuaeom.

   ^3Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka
   se i najvruaee ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agad-anina i naum opaki
   ?to ga bija?e zasnovao protiv ?idova.

   ^4Kralj pru?i prema Esteri zlatno ?ezlo. Estera se di?e, stade pred
   kraljem

   ^5i reee: "Ako je kralju po volji, ako sam na?la milost pred licem
   njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oeima, neka
   pismeno opozove sve ?to napisa Haman, sin Hamdatin, Agad-anin, u opakoj
   nakani da se pobiju ?idovi koji se nalaze u svim pokrajinama
   kraljevstva.

   ^6TOa kako bih ja mogla gledati nesreaeu koja bi pogodila moj narod?
   Kako bih mogla gledati zator roda svoga?"

   ^7Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju ?idovu: "Eto,
   poklonio sam Esteri kuaeu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio
   digao svoju ruku na ?idove,

   ^8a vi u ime kraljevo napi?ite o ?idovima ?to vam se svid-a i
   zapeeatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u
   kraljevo ime napisan te kraljevim peeatom zapeeaaeen."

   ^9Tada, dvadeset i treaeeg dana treaeega mjeseca, to jest mjeseca
   Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu ?to bija?e naredio
   Mordokaj napisa se ?idovima, namjesnicima, upravljaeima i knezovima
   pokrajina od Indije do Etiopije, a bija?e sto dvadeset i sedam
   pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim
   jezikom, pa i ?idovima njihovim pismom i njihovim jezikom.

   ^10On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeeati ih kraljevim
   prstenom pa ih razasla po skoroteeama koji su jahali na konjima,
   pastusima iz kraljevske ergele.

   ^11Kralj je dopustio ?idovima po svim gradovima da se mogu sastajati,
   braniti svoj ?ivot te uni?titi, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili
   pokrajinsku koja bi ih napala, ne ?tedeaei ni djecu ni ?ene, a slobodno
   im je oplijeniti njihova dobra;

   ^12sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova:
   trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara.
   namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije,
   upravljaeima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav!
   [12c] Mnogi, koliko su vi?e obasuti eastima, poradi velike
   dobrodu?nosti svojih dobroeinitelja, toliko se vi?e znaju uzobijestiti
   zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo na?im podanicima nego,
   nesposobni da obuzdaju bahatost, namje?taju zamku i samim svojim
   dobroeiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeaeaj harnosti
   nego, zaneseni naduto?aeu onih koji ne znaju za dobro, umi?ljaju da aee
   umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Eesto i mnogi
   od onih koji su na vlasti, kad upravu dr?avnih poslova povjere
   prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i
   zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i
   pokvarenosti izigraju eestitu dobronamjernost upravljaea. [12g] To se
   mo?e vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle:
   istra?ite samo kolike je zloeine pred na?im oeima poeinila opakost
   nedostojnih vladara. [12h] Zato aeemo se ubuduaee truditi da svim
   ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest aeemo promjene,
   a ?to nam se na uvid podastre prosud-ivat aeemo s najdobrohotnijom
   susretljivo?aeu. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji
   je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od na?e naklonosti,
   primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotno?aeu koju
   gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan na?im ocem i bio po?tovan
   od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbli?e kraljevskom prijestolju.
   [12m] Ali ne znajuaei obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas li?io
   kraljevstva i ?ivota, [12n] tra?eaei da mnogovrsnim spletkama uni?ti
   Mordokaja, na?eg spasitelja i trajnog dobroeinitelja, i na?u neporoenu
   dru?icu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je
   da aee nas tako osamljene zaskoeiti i prenijeti vlast Perzijanaca u
   ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da ?idovi koje je taj
   zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani
   najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvi?ega, Najveaeega, ?ivoga
   Boga koji euva nama, kao i na?im djedovima, carstvo u najboljem redu.
   [12r] Ueinit aeete, dakle, dobro ne budete li se poslu?ili pismima koja
   je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloeina, veae
   obje?en sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime,
   smjesta mu je dosudio zaslu?enu kaznu. [12s] Izlo?iv?i na svakom mjestu
   prijepis ove naredbe, pustite da se ?idovi slu?e slobodno svojim
   zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi
   ih napali u easu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca
   Adara, jer je ba? to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom
   narodu donio radost mjesto uni?tenja. [12u] Zato i vi med-u svojim
   spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveeanosti ovaj osobiti dan da bi
   sada i ubuduaee bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a na?im
   neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopaee pokrajina
   koja se ovoga ne bude pridr?avala bit aee nesmiljeno kopljem i ognjem
   uni?tena: postat aee ne samo ljudima nepristupaena nego i zvijerima i
   pticama zauvijek mrska."

   ^13Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini,
   bija?e objavljen med-u svim narodima, kako bi ?idovi toga dana bili
   spremni osvetiti se svojim neprijateljima.

   ^14Skoroteee, konjanici na kraljevskim pastusima, krenu?e odmah i
   pojuri?e, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u
   tvrd-avi Suzi.

   ^15Mordokaj izad-e od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku
   haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaeem od fine tkanine i crvena
   skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se.

   ^16Bio je to za ?idove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja.

   ^17U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro
   kraljev ukaz i zakon, zavlada med-u ?idovima veselje, radost, gozba i
   blagdan, i mnogi med-u pucima zemlje postado?e ?idovi jer ih je spopao
   strah od ?idova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala
   biti izvr?ena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se
   neprijatelji ?idova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto:
   ?idovi zavlada?e nad neprijateljima svojim.

   ^2?idovi se sakupi?e po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja
   Ahasvera da udare na one koji su tra?ili njihovu propast. I nitko se
   nije usud-ivao da im pru?i otpor, jer je sve narode spopao strah od
   ?idova.

   ^3Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaei i einovnici
   kraljevi ?titili ?idove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja.

   ^4Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim
   pokrajinama ?irio se glas da Mordokaj postaje sve moaeniji.

   ^5?idovi, dakle, udari?e maeem po svim svojim neprijateljima, sasjeko?e
   ih i zatr?e; sa svojim mrziteljima postupi?e kako im se htjelo.

   ^6Samo u tvrd-avi Suzi smako?e i zatr?e ?idovi pet stotina ljudi;

   ^7pogubi?e Par?andatu, Dalfona, Aspatu,

   ^8Poratu, Adaliju, Aridatu,

   ^9Parma?tu, Arisaja, Aridaja, Jezatu

   ^10i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja ?idova. Ali se
   ne pojagmi?e za plijenom.

   ^11Toga istog dana, doznav?i za broj ubijenih u tvrd-avi Suzi,

   ^12kralj reee kraljici Esteri: "U tvrd-avi Suzi ?idovi su smaknuli i
   uni?tili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. ?to su tek onda
   izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit
   aee usli?ana! Koja je tvoja ?elja? Bit aee ispunjena!"

   ^13"Ako je kralju po volji," reee Estera, "neka se ?idovima koji ?ive u
   Suzi dopusti jo? sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se
   objesi deset Hamanovih sinova."

   ^14Kralj naredi da se tako ueini: zakon bi u Suzi progla?en i deset
   Hamanovih sinova obje?eno.

   ^15Tako se ?idovi Suze sakupi?e i eetrnaestoga dana mjeseca Adara pa
   pobi?e u Suzi jo? tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmi?e za
   plijenom.

   ^16Ostali ?idovi, oni koji su ?ivjeli u kraljevskim pokrajinama,
   sakupi?e se da brane svoje ?ivote i mir od neprijatelja: pobi?e
   sedamdeset i pet tisuaea du?mana. Ali se ni tada ne pojagmi?e za
   plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara.

   ^17Eetrnaestoga dana ?idovi su mirovali: to bija?e dan gozbe i veselja.

   ^18?idovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i eetrnaestoga dana
   mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi.

   ^19Zbog toga ?idovi pripoljci, oni koji ?ive po neutvrd-enim selima,
   blagdanski svetkuju eetrnaesti dan mjeseca Adara veseleaei se i
   gozbujuaei i med-u sobom izmjenjujuaei darove. [19a] A koji ?ive u
   gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju,
   izmjenjujuaei med-u sobom darove.

   ^20Mordokaj opisa te dogad-aje i upravi pisma ?idovima svih blizih i
   dalekih pokrajina kralja Ahasvera.

   ^21Nalo?io im je da eetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake
   godine slave

   ^22kao dane u kojima su ?idovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i
   kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan
   njihovo ?alovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuaei med-u
   sobom darove i dijeleaei poklone ubogima.

   ^23?idovi prihvati?e da dr?e ono ?to su veae sami od sebe poeeli
   slaviti i o eemu im je pisao Mordokaj:

   ^24"Haman, sin Hamdatin, Agad-anin, progonitelj svih ?idova, kako je
   bio naumio sve ih uni?titi, baci 'Pur', to jest ?drijeb, za njihovo
   smaknuaee i zator;

   ^25ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka
   se na njegovu glavu obori opaki naum ?to ga bija?e zasnovao protiv
   ?idova i neka bude obje?en, on i sinovi njegovi.'"

   ^26Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeei Pur. Zato prema
   svem sadr?aju toga pisma i prema onome ?to su vidjeli i ?to im bija?e
   preneseno

   ^27?idovi se neopozivo obveza?e i prihvati?e za se, za svoje potomke i
   za sve one koji se s njima budu udru?ili da aee svake godine slaviti ta
   dva dana prema tom propisu i u to vrijeme.

   ^28Te dane valja slaviti i njih se sjeaeati od pokoljenja do pokoljenja
   u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju i?eeznuti
   ispred ?idova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda.

   ^29Kraljica Estera, kaei Abihailova, i ?idov Mordokaj pisali su to ?to
   sna?nije da tako jo? jednom potkrijepe pismo o Purimu.

   ^30Pisma su poslali svim ?idovima u sto dvadeset i sedam pokrajina
   Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti;

   ^31da obdr?avaju te dane Purima u njihovo odred-eno vrijeme, kako su to
   odredili ?idov Mordokaj i kraljica Estera, i da dr?e post i molitve,
   onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke.

   ^32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u
   knjigu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske.

   ^2Sva djela njegove moaei i hrabrosti, a tako i izvje?taj o uzdignuaeu
   Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva
   Medije i Perzije:

   ^3kako je ?idov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oeima
   ?idova, voljen od mno?tva svoje subraaee kao pobornik blagostanja svoga
   naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Bo?je je to
   djelo! [3b] Sjeaeam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ni?ta nije
   ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce
   i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj o?enio i ueinio je
   kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi
   oni koji su se udru?ili da bi zatrli ime ?idovsko. [3f] Moj narod, to
   je Izrael - oni koji podigo?e svoj glas k Bogu i bi?e spa?eni. DOa,
   Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede
   znakove i eudesa kakvih nema med-u poganima! [3g] Zato on baca dva
   ?drijeba: jedan za Bo?ji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba
   ova ?drijeba izad-o?e u eas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve
   narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu ba?tini
   svojoj. [3k] I bit aee im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca
   Adara, to jest eetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i
   veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Eetvrte godine
   kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao
   sveaeenik i levit, i njegov sin Ptolemej donije?e ovo pismo o Purimu,
   tvrdeaei da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev,
   iz Jeruzalema.
     __________________________________________________________________

Job
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bija?e nekoae u zemlji Usu eovjek po imenu Job. Bio je to eovjek
   neporoean i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.

   ^2Rodilo mu se sedam sinova i tri kaeeri.

   ^3Imao je sedam tisuaea ovaca, tri tisuaee deva, pet stotina jarmova
   goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo slu?ineadi. Eovjek taj
   bija?e najugledniji med-u svim istoenjacima.

   ^4Sinovi su njegovi obieavali naizmjence prired-ivati gozbe kod jednoga
   od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i
   piju s njima.

   ^5A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oei?aeenje.
   Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko
   zna nisu li mi sinovi grije?ili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job
   svagda einio.

   ^6Jednoga dana dod-u sinovi Bo?ji da stanu pred Jahvu, a med-u njima
   pristupi i Satan.

   ^7Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi??" - "Evo prod-oh zemljom i
   obid-oh je", odgovori on.

   ^8Nato aee Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji
   nema ravna. Eovjek je to neporoean i pravedan, boji se Boga i kloni
   zla!"

   ^9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji?

   ^10Zar nisi ogradio njega, kuaeu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si
   djelo njegovih ruku, stoka mu se namno?ila po zemlji.

   ^11Ali pru?i jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice aee te prokleti!"

   ^12"Neka ti bude! - reee Jahve Satanu. - Sa svime ?to ima radi ?to ti
   drago; samo ruku svoju na nj ne di?i." I Satan ode ispred lica Jahvina.

   ^13Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kaeeri jeli i pili vino u kuaei
   najstarijeg brata,

   ^14dod-e glasnik k Jobu i reee: "Tvoji su volovi orali a magarice
   pokraj njih pasle,

   ^15kad iznenada Sabejci navali?e na njih i ote?e ih, pobiv?i momke
   o?trim maeem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim."

   ^16Dok je on jo? to govorio, dod-e drugi i reee: "Oganj Bo?ji udari s
   neba, spali tvoje ovce i pastire te ih pro?drije. Jedini ja utekoh da
   ti javim."

   ^17Dok je jo? govorio, dod-e treaei i reee: "Kaldejci navali?e sa tri
   eete na tvoje deve i ote?e ih, pobiv?i momke o?trim maeem. Jedini ja
   utekoh da ti javim."

   ^18Dok je ovaj jo? govorio, dod-e eetvrti i reee: "Tvoji su sinovi i
   kaeeri jeli i pili vino u kuaei najstarijeg brata.

   ^19I gle, vjetar se silan di?e iz pustinje, udari na sva eetiri ugla
   kuaee, obori je na djecu te ona zaglavi?e. Jedini ja utekoh da ti
   javim."

   ^20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nieice
   pade na zemlju, pokloni se

   ^21i reee: "Go izid-oh iz krila majeina, go aeu se onamo i vratiti.
   Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!"

   ^22Uza sve to, nije sagrije?io Job niti je kakvu ludost protiv Boga
   izustio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jednoga dana dod-u opet sinovi Bo?ji da stanu pred Jahvu, a med-u
   njima pristupi i Satan.

   ^2Jahve tad upita Satana: "Odakle dolazi??" - "Evo prod-oh zemljom i
   obid-oh je", odgovori on.

   ^3Nato aee Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji
   nema ravna. Eovjek je to neporoean i pravedan: boji se Boga i kloni
   zla! On je jo? postojan u neporoenosti, pa si me uzalud izazvao da ga
   upropastim."

   ^4A Satan odvrati: "Ko?a za ko?u! Sve ?to eovjek ima dat aee za ?ivot.

   ^5Ali pru?i ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice aee te
   prokleti!"

   ^6"Neka ti bude! - reee Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; ?ivot mu samo
   saeuvaj!"

   ^7I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim pri?tem od tabana
   do tjemena.

   ^8Job uze crijep da se stru?e njime i sjede u pepeo.

   ^9Tada mu njegova ?ena reee: "Zar si jo? postojan u neporoenosti?
   Prokuni Boga i umri!"

   ^10Job joj odgovori: "Brblja? kao lud-akinja! Kad od Boga primamo
   dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagrije?io
   svojim usnama.

   ^11U to eu?e tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesi?e;
   svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz ?uaha,
   Sofar iz Naama - i odluei?e da odu zajedno o?aliti ga i utje?iti.

   ^12A kad su izdaleka upravili oei na njega, nisu ga prepoznali. Tad
   udari?e u plae; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi.

   ^13Potom sjedo?e kraj njega na zemlju i ostado?e tako sedam dana i
   sedam noaei. Nijedan mu ne progovori ni rijeei, jer vidje?e da je
   velika njegova bol.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

   ^2poee svoju besjedu i reee:

   ^3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noaei ?to javi: 'Zaeeo se
   djeeak!'

   ^4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne
   spominjao, svjetlost suneeva ne svijetlila mu vi?e!

   ^5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila,
   pomreine dnevne stravom ga morile!

   ^6O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine,
   nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!

   ^7A noae ona bila ?alosna dovijeka, ne eulo se u njoj radosno klicanje!

   ^8Prokleli je oni ?tono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!

   ^9Pomreale zvijezde njezina svanuaea, zaludu se ona vidjelu nadala, i
   zorinih vjed-a ne gledala nigda!

   ^10?to mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oeiju!

   ^11?to nisam mrtav od krila materina, ?to ne izdahnuh izlazeae' iz
   utrobe?

   ^12Eemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

   ^13U miru bih vjeenom poeivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih u?ivao

   ^14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

   ^15ili s knezovima, zlatom bogatima, ?to su kuaee svoje srebrom
   napunili.

   ^16Ne bih bio - k'o nedono?ee zakopano, k'o novorod-enee ?to svjetla ne
   vidje.

   ^17Zlikovci se vi?e ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poeinka.

   ^18Su?njeve na miru tamo ostavljaju: ne slu?aju vi?e poviku stra?ara.

   ^19Malen ondje le?i zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara
   svoga.

   ^20Eemu darovati svjetlo nesretniku i ?ivot ljudima zagoreene du?e

   ^21koji smrt i?tu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

   ^22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreaee kad bi grob svoj
   na?li.

   ^23?to aee to eovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana
   zaprijeeio?

   ^24Zato videae' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju
   krici.

   ^25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, eega god se bojah.

   ^26Pokoja ni mira meni vi?e nema, u mukama mojim nikad mi poeinka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reee:

   ^2"Mo?e? li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se mo?e uzdr?at' od
   rijeei!

   ^3Eto, mnoge ljude ti si poueio, okrijepio si iznemogle mi?ice;

   ^4rijeeju svojom klonule si pridizao, ojaeavao si koljena klecava.

   ^5A kad tebe sti?e, klonuo si duhom, na tebe kad pade, eitav si se
   smeo!

   ^6Zar pobo?nost tvoja nadu ti ne daje, neporoenost tvoja ?ivotu ufanje?

   ^7TOa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili
   pravednici?

   ^8Iz iskustva zborim: nesreaeom tko ore i nevolju sije, nju aee i
   po?eti.

   ^9Od daha Bo?jega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

   ^10Rika lavlja, urlik leopardov kr?e se k'o zubi u laviaea.

   ^11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavieini.

   ^12Tajna rijee se meni objavila, ?apat njen je uho moje eulo.

   ^13Noaeu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

   ^14strah i trepet mene su svladali, kosti moje ?estoko se stresle.

   ^15Dah mi neki preko lica prod-e, digo?e se dlake na mom tijelu.

   ^16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bje?e pred oeima
   mojim. Posvuda ti?ina; uto zaeuh ?apat:

   ^17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je eovjek eist pred
   svojim Stvoriteljem?

   ^18Ni slugama svojim vi?e ne vjeruje, i and-ele svoje za grijeh
   okrivljuje -

   ^19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu
   zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

   ^20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne
   vidi.

   ^21I?eupan je koleiae njihova ?atora, pogibaju skoro, mudrost ne
   spoznav?i.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ded zazivlji! Zar aee ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misli?
   sad obratit'?

   ^2Doista, budalu njegov bijes ubija, lud-aka aee sasvim skoneat
   ljubomora.

   ^3Bezumnika vidjeh kako korijen pu?ta, al' prokletstvo skoro na kuaeu
   mu pade.

   ^4Njegovi su sinci daleko od spasa, njih neza?tiaeene na Vratima tlaee.

   ^5Ljetinu njihovu pojedo?e gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a
   ?edni hlepe za njihovim dobrima.

   ^6Ne, opaeina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla mo?e niaei sama,

   ^7nego eovjek rad-a muku i nevolju kao ?to let orlov te?i u visinu.

   ^8Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razlo?io.

   ^9Nedokueiva on djela silna stvori, eudesa koja se izbrojit' ne mogu.

   ^10On ki?om rosi po svem licu zemljinu i vodu ?alje da nam polja
   natapa.

   ^11Da bi poni?ene visoko digao, da bi ojad-ene sreaeom obdario,

   ^12redom ru?i ono ?to lukavci smisle, ?to god zapoeeli, on im izjalovi.

   ^13On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraaea u ni?ta.

   ^14Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noaei.

   ^15On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silniekih ruku di?e
   siromaha.

   ^16Tako se poka?e nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.

   ^17Da, blago eovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje
   Svesilnog!

   ^18On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.

   ^19Iz ?est aee nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti
   neaee.

   ^20U gladi, od smrti on aee te spasiti, a u ratu, o?tru aee te otet
   maeu.

   ^21Bieu zla jezika uklonit aee tebe, ispred otimaea bez straha aee?
   biti.

   ^22Su?i i studeni ti aee? se smijati i od divljih zvijeri strahovati
   neaee?.

   ^23Sklopit' ti aee? savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u
   miru aee biti.

   ^24U ?atoru svome mir aee? u?ivati, dom svoj kad pohodi? netaknut aee
   stajat.

   ^25Koljeno aee? svoje gledat' gdje se mno?i i potomstvo gdje ti kao
   trava raste.

   ^26U grob ti aee? leaei kada bude? zreo, kao ?to se ?ito snosi kad
   dozori.

   ^27Sve motrismo ovo: istina je ?iva! zato sve za dobro svoje ti
   poslu?aj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Job progovori i reee:

   ^2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na
   tezulju!

   ^3Te?e one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeei zastraniti
   znaju.

   ^4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi
   du?u, Bo?je se strahote oborile na me.

   ^5TOa, kraj svje?e trave njaee li magarac, muee li goveee kraj punih
   jasala?

   ^6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

   ^7Al' ono ?to mi se gadilo dotaaei, to mi je sada sva hrana u bolesti.

   ^8O, da bi se molba moja usli?ala, da mi Bog ispuni ono eem se nadam!

   ^9O, kada bi me Bog uni?titi htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

   ^10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama te?kim
   ?to se ne protivljah odluci Svetoga.

   ^11Zar snage imam da mogu eekati? Radi kakve svrhe da ja du?e ?ivim?

   ^12Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi
   liveno?

   ^13Na ?to se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoae nije uskraaeena?

   ^14Tko odbija milost bli?njemu svojemu, prezreo je strah od Boga
   Svesilnoga.

   ^15Kao potok me iznevjeri?e braaea, kao bujice zimske svoje korito.

   ^16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega ?to se topit'
   stao;

   ^17al u doba su?no naskoro presahnu, od ?ege ishlape tada iz korita.

   ^18Karavane zbog njih skreaeu sa putova, u pustinju zad-u i u njoj se
   gube.

   ^19Karavane temske oeima ih tra?e, putnici iz ?ebe nadaju se njima.

   ^20A kad do njih dod-u, nad-u se u eudu, jer su se u nadi svojoj
   prevarili.

   ^21U ovom ste easu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se
   prepla?iste.

   ^22Rekoh li vam mo?da: 'Darujte mi ?togod, poklonite ne?to od svojega
   blaga;

   ^23iz ?ake du?manske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

   ^24Vi me poueite, pa aeu u?utjeti, u eem je moj prijestup, poka?ite
   meni.

   ^25O, kako su sna?ne besjede iskrene! Al' kamo to va?i smjeraju
   prijekori?

   ^26Mislite li mo?da prekoriti rijeei? TOa u vjetar ide govor oeajnikov!

   ^27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

   ^28U oei me sada dobro pogledajte, paz'te neaeu li vam slagati u lice.

   ^29Povucite rijee! Kakve li nepravde! Povucite rijee, neporoean ja sam!

   ^30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreaeu svaku okusio nisam?
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nije l' vojska ?ivot eovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput
   najamnika?

   ^2Kao ?to trudan rob za hladom ?udi, poput nadnieara ?tono plaaeu eeka,

   ^3mjeseci jada tako me zapado?e i noaei su muene meni dosud-ene.

   ^4Lije?uae' mislim svagda: 'Kada aeu ustati?' A di?uae se: 'Kada veeer
   doeekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.

   ^5POut moju crvi i blato odjenu?e, ko?a na meni puca i ra?einja se.

   ^6Dani moji br?e od eunka prod-o?e, promako?e hitro bez ikakve nade.

   ^7Spomeni se: ?ivot moj je samo lahor i oei mi neaee vi?e vidjet'
   sreaee!

   ^8Prijateljsko oko neaee me gledati; pogled svoj u mene upro si te
   sahnem.

   ^9Kao ?to se oblak gubi i raspline, tko u ?eol sid-e, vi?e ne izlazi.

   ^10Domu svome natrag ne vraaea se nikad, njegovo ga mjesto vi?e ne
   poznaje.

   ^11Ustima ja svojim stoga branit' neaeu, u tjeskobi duha govorit aeu
   sada, u goreini du?e ja aeu zajecati.

   ^12Zar sam more ili neman morska, pa si stra?u nada mnom stavio?

   ^13Ka?em li: 'Na logu aeu se smirit', le?aj aee mi olak?ati muke',

   ^14snovima me prestravljuje? tada, prepada? me vid-enjima muenim.

   ^15Kamo sreaee da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih dra?a.

   ^16Ja ginem i vjeeno ?ivjet neaeu; pusti me, tek dah su dani moji!

   ^17?to je eovjek da ga toliko ti cijeni?, da je srcu tvojem tako
   prirastao

   ^18i svakoga jutra da njega pohodi? i svakoga trena da ga isku?ava??

   ^19Kada aee? svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaeku
   progutat'?

   ^20Ako sam zgrije?io, ?to ueinih tebi, o ti koji pomno nadzire?
   eovjeka? Za?to si k'o metu mene ti uzeo, zbog eega sam tebi na teret
   postao?

   ^21Zar prijestupa moga ne mo?e? podnijeti i ne mo?e? prijeaei preko
   krivnje moje? Jer, malo aee proaei i u prah aeu leaei, ti aee? me
   tra?iti, al' me biti neaee."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Bildan iz ?uaha progovori tad i reee:

   ^2"Dokad aee? jo?te govoriti tako, dokle aee ti rijee kao vihor biti?

   ^3TOa zar mo?e Bog pravo pogaziti, mo?e li pravdu izvrnut' Svesilni?

   ^4Ako mu djeca tvoja sagrije?i?e, preda ih zato bezakonju njinu.

   ^5Al' ako Boga potra?i? iskreno i od Svesilnog milost ti izmoli?;

   ^6ako li bude? eist i neporoean, odsad aee svagda on nad tobom bdjeti i
   obnovit aee kuaeu pravedniku.

   ^7Bit aee malena tvoja sreaea pro?la prema buduaeoj ?to te oeekuje.

   ^8No pitaj samo pro?le nara?taje, na mudrost pred-a njihovih pripazi.

   ^9Od jueer mi smo i ni?ta ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani.

   ^10Oni aee te poueit' i reaei ti, iz srca aee svog izvuaei besjede:

   ^11'Izvan moevare zar aee rogoz niaei? Zar aee bez vode trstika
   narasti?

   ^12Zeleni se sva, al' i neko?ena usahne prije svake druge trave.

   ^13To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbo?nika:

   ^14Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuaea paukova.

   ^15Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ru?i.

   ^16Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle.

   ^17Svojim korijenjem kr? je isprepleo te ?ivot crpe iz ?iva kamena.

   ^18A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeee: 'Nikada te ne
   vidjeh!'

   ^19I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veae niee iz zemlje.

   ^20Ne, Bog neaee odbacit' neporoene, niti aee rukom poduprijet' opake.

   ^21Smijeh aee ti opet ispuniti usta, s usana aee odjeknuti klicanje.

   ^22Du?mane aee ti odjenut' sramota i ?atora aee nestat' zlikovaekog.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom eovjek ima
   pravo?

   ^3Ako bi se tkogod htio prOeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od
   tisuaeu.

   ^4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu neka?njeno
   opro?

   ^5On brda premje?ta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih
   preokreaee.

   ^6Pokreaee on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa
   stupove.

   ^7Kad zaprijeti suncu, ono se ne rad-a, on peeatom svojim i zvijezde
   peeati.

   ^8Jedini on je nebesa razapeo i pueinom morskom samo on hodao.

   ^9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vla?iaee i zvijezd-a na ju?nome nebu.

   ^10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih eudesa koja se izbrojit' ne
   mogu.

   ^11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opa?am.

   ^12Ugrabi li ?to, tko aee mu to prijeeit, i tko ga pitat smije: '?to si
   ueinio?'

   ^13Bog silni srd?bu svoju ne opoziva: pred njim ponieu saveznici
   Rahaba.

   ^14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijee da protiv njega
   izaberem?

   ^15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

   ^16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj
   slu?a.

   ^17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umno?ava.

   ^18Ni easa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom goreinom
   napaja!

   ^19Ako je na snagu - tOa on je najjaei! Ako je na pravdu - tko aee
   njega na sud?

   ^20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me
   proglasila.

   ^21A jesam li nevin? Ni sam ne znam vi?e, moj je ?ivot meni sasvim
   omrzao!

   ^22Jer, to je svejedno; i zato ja ka?em: nevina i gre?nika on
   dokoneava.

   ^23I bie smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji
   nevinih.

   ^24U zemlji predanoj u ?ake zlikovaca, on oei sucima njezinim zastire.
   Ako on to nije, tko je drugi onda?

   ^25Od skoroteee su br?i moji dani, bje?e daleko, nigdje dobra ne
   videae.'

   ^26K'o eamci od rogoza hitro promieu, k'o orao na plijen kada se
   zaleti.

   ^27Ka?em li: zaboravit aeu jadikovku, razvedrit aeu lice i veseo biti,

   ^28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne dr?i?
   nevinim.

   ^29Ako li sam gre?an, tOa eemu onda da zalud mueim sebe.

   ^30Kad bih i snije?nicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje
   umio,

   ^31u veaeu bi me neeist opet gurnuo, i moje bi me se gnu?ale haljine!

   ^32Nije eovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se
   parnieiti.

   ^33Niti kakva suca ima med-u nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

   ^34da ?ibu njegovu od mene odmakne, da u?as njegov mene vi?e ne pla?i!

   ^35Govorit aeu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim
   oeima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kad mi je du?i ?ivot omrznuo, nek' mi tu?aljka poteee slobodno,
   zborit aeu u goreini du?e svoje.

   ^2Reaeu aeu Bogu: Nemoj me osudit! Ka?i mi za?to se na me obara?.

   ^3TOa ?to od toga ima? da me tlaei?, da djelo ruku svojih zabacuje?, da
   poma?e? namjerama opakih?

   ^4Jesu li u tebe oei tjelesne? Zar ti vidi? kao ?to eovjek vidi?

   ^5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

   ^6Zbog eega krivnju moju istra?uje? i grijehe moje hoaee? razotkriti,

   ^7kad znade? dobro da sam nedu?an, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

   ^8Tvoje me ruke sazda?e, stvori?e, za?to da me sada opet ra?eini?!

   ^9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah aee? me ponovo vratiti.

   ^10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i ueinio da se k'o sir zgru?am?

   ^11Ko?om si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i ?ilama.

   ^12S milo?aeu si mi ?ivot darovao, bri?ljivo si nad mojim bdio dahom.

   ^13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

   ^14da pazi? budno hoaeu li zgrije?iti i da mi grijeh ne prod-e
   neka?njeno.

   ^15Ako sam gre?an, onda te?ko meni, ako li sam prav, glavu ne smijem
   diaei - shrvan sramotom, nesreaeom napojen!

   ^16Ispravim li se, k'o lav me nagoni?, snagu svoju oku?ava? na meni,

   ^17optu?be nove na mene podi?e?, jaro?aeu veaeom na mene usplamti? i sa
   svje?im se eetama obara?.

   ^18Iz utrobe ?to si me izvukao? O, ?to ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

   ^19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

   ^20Mog su ?ivota dani tako kratki! Pusti me da se jo? malo veselim

   ^21prije nego aeu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene
   smrtne,

   ^22u zemlju tmine guste i mete?a, gdje je svjetlost sliena noaei
   najcrnjoj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Sofar iz Naama progovori tad i reee:

   ^2"Zar na rijeei mnoge da se ne odvrati? Zar aee se brbljavac jo? i
   opravdati?

   ^3Zar aee tvoje trice u?utkati ljude, zar aee ruganje ostat'
   neizrugano?

   ^4Rekao si: 'Nauk moj je neporoean, u oeima tvojim eist sam i bez
   ljage.'

   ^5Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

   ^6kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne mo?e doumit',
   znao bi da ti za grijehe raeun i?te.

   ^7Mo?e? li dubine Bo?je proniknuti, dokueiti savr?enstvo Svesilnoga?

   ^8Od neba je vi?e: ?to jo? da ueini?? Od ?eola dublje: ?to jo? da
   mudruje??

   ^9Du?e je od zemlje - ?ire je od mora!

   ^10Ako se povuee, ako te pograbi, ako na sud preda, tko aee mu braniti?

   ^11Jer on u eovjeku prozire prijevaru, vidi opaeinu ako i ne gleda.

   ^12Eovjek se bezuman obraaea k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

   ^13Ako li srce svoje ti uspravi? i ruke svoje pru?i? prema njemu,

   ^14ako li zloaeu iz ruku odbaci? i u ?atoru svom ne da? zlu stana,

   ^15eisto aee? eelo moaei tad podiaei, evrst aee? biti i bojati se
   neaee?.

   ^16Svojih se ku?nja neaee? sjeaeat' vi?e kao ni vode koja je protekla.

   ^17Jasnije aee tvoj ?ivot sjat' no podne, tmina aee se obratit' u
   svanuaee.

   ^18U uzdanju svom ?ivjet aee? sigurno i za?tiaeen poeivat aee? u miru.

   ^19Kad legne?, nitko te buniti neaee; mnogi aee tvoju tra?iti
   naklonost.

   ^20A zlikovcima ugasnut aee oei, neaee im vi?e biti utoei?ta:
   izdahnut', bit aee jedina im nada."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama aee izumrijeti mudrost.

   ^3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u eemu od vas gori nisam: tko za
   stvari takve ne bi znao?

   ^4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh ?to zazivam Boga da mi
   odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoean!

   ^5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog ?to
   posraee!

   ^6Dotle su na miru ?atori pljaeka?a, izazivaei Boga ?ive bezbri?no kao
   da Boga u ?aci svojoj dr?e!

   ^7Ali pitaj zvijeri, i poueit aee te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit
   aee ti.

   ^8Gu?teri zemlje to aee ti protumaeit', ribe u moru ispripovjedit aee
   ti.

   ^9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Bo?ja ruka
   ueinila?!

   ^10U ruci mu le?i ?ivot svakog biaea i dah ?ivotvorni svakog ljudskog
   tijela.

   ^11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o ?to ku?amo nepcem okus jela?

   ^12Sjedine mudrost donose eovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

   ^13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

   ^14?to razgradi, sagradit neaee nitko, kog zatvori, nitko ne oslobad-a.

   ^15Ustavi li vodu, su?a nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

   ^16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

   ^17On savjetnike li?ava razbora, suce pametne udara bezumljem.

   ^18On otpasuje pojas kraljevima i u?etom im vezuje bokove.

   ^19On bosonoge tjera sveaeenike i moguaenike sa vlasti obara.

   ^20On di?e rijee iz usta rjeeitima i starcima pravo rasud-ivanje.

   ^21On sasiplje prezir po plemiaeima i junacima bedra raspasuje.

   ^22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

   ^23On di?e narod pa ga uni?tava, umno?i ga a potom iskorijeni.

   ^24On zalud-uje vladare naroda te po bespuaeu lutaju pustinjskom

   ^25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuaei poput pijanaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Oeima svojim sve to ja vidjeh, u?ima svojim euh i razumjeh.

   ^2Sve ?to vi znate znadem to i ja, ni u eemu od vas gori nisam.

   ^3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izlo?iti.

   ^4Jer, kovaei la?i vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeenici!

   ^5Kada biste bar znali ?utjeti, mudrost biste svoju pokazali!

   ^6Dokaze mi ipak poslu?ajte, razlog mojih usana poeujte.

   ^7Zar zbog Boga govorite la?i, zar zbog njega rijeei te prijevarne?

   ^8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti
   odvjetnici?

   ^9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o
   eovjeka?

   ^10Kaznom prete?kom on bi vas pokarao poradi potajne va?e pristranosti.

   ^11Zar vas velieanstvo njegovo ne pla?i i zar vas od njega u?as ne
   spopada?

   ^12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je va?a obrana od blata.

   ^13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snad-e ?to mu
   drago.

   ^14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom ?ivot
   upropa?aeujem?

   ^15On me ubit' mo?e: nade druge nemam veae da pred njim svoje dr?anje
   opravdam.

   ^16I to je veae zalog mojega spasenja, jer bezbo?nik preda nj ne mo?e
   stupiti.

   ^17Pa?ljivo mi rijeei poslu?ajte, nek' vam prodre u u?i besjeda.

   ^18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.

   ^19Tko se sa mnom hoaee parnieiti? - Umuknut aeu potom te izdahnut'.

   ^20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:

   ^21digni s mene te?ku svoju ruku i u?asom svojim ne stra?i me.

   ^22Tada me pitaj, a ja aeu odgovarat'; ili ja da pitam, ti da
   odgovara?.

   ^23Koliko poeinih prijestupa i grijeha? Prekr?aj mi moj poka?i i
   krivicu.

   ^24Za?to lice svoje krije? sad od mene, za?to u meni vidi?
   neprijatelja?

   ^25Za?to strahom muei? list vjetrom progonjen, za?to se na suhu obara?
   slameicu?

   ^26O ti, koji mi gorke pi?e? presude i tereti? mene grijesima mladosti,

   ^27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdi? nad svakim mojim korakom i
   tragove stopa mojih ispituje?!

   ^28?ivot mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina ?to je moljci
   izjedaju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Eovjek koga je ?ena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

   ^2K'o cvijet je nikao i vene veae, poput sjene bje?i ne zastajuae'.

   ^3Na takva, zar, ti oei otvara? i preda se na sud ga izvodi??

   ^4Tko aee eisto izvuae' iz neeista? Nitko!

   ^5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi,
   kad mu granicu stavlja? neprijelaznu,

   ^6skini s njega pogled da poeinut' mo?e, poput najamnika da svoj dan
   u?iva.

   ^7TOa ni drvu nije nada sva propala, posjeeeno, ono opet prozeleni i
   mladice nove iz njega izbiju.

   ^8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasu?i u prahu,

   ^9oaeutjev?i vodu, ono aee propupat' i pustiti grane kao stablo novo.

   ^10Al' kad eovjek umre, ostaje poko?en, kad smrtnik izdahne, gdje li je
   on tada?

   ^11Mo?e sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isu?it posvema',

   ^12al' eovjek kad legne, ne ustaje vi?e, dok nebesa bude, neaee se
   podiaei, od sna se svojega probuditi neaee.

   ^13O, kad bi me htio skriti u ?eolu, zakloniti me dok srd?ba ti ne
   mine, dOati mi rok kad aee? me se spomenuti,

   ^14- jer, kad umre eovjek, zar uskrsnut' mo?e? - eekao bih te sve dane
   vojske svoje dok ne bi do?ao da mi smjenu dade?.

   ^15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: za?elio si se djela svojih ruku.

   ^16A sad nad svakim mojim vreba? korakom, nijednog mi grijeha neaee?
   oprostiti,

   ^17u vreaei si prijestup moj zapeeatio i krivicu moju svu si zapisao.

   ^18Vaj! K'o ?to se jednom uru?i planina, k'o ?to se hridina s mjesta
   svog odvali,

   ^19k'o ?to voda kamen s vremenom istro?i, a pljusak bujicom zemlju svu
   sapere, tako uni?tava? nadu u eovjeku.

   ^20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrd-ena lica, otjeran, odbaeen.

   ^21Djecu mu po?tuju - o tom ni?ta ne zna; ako su prezrena - o tom ne
   razmi?lja.

   ^22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tu?i zbog svojeg
   ?ivota."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Elifaz Temanac progovori tad i reee:

   ^2"Zar ?upljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoenim trbuh
   napuhuje?

   ^3Zar on sebe brani rijeeima ispraznim, besjedama koje nieem ne
   koriste?

   ^4Jo? vi?e ti eini?: ni?ti? strah od Boga, pred njegovim licem
   pribranost ukida?.

   ^5Tvoje rijeei krivicu tvoju odaju, poslu?io si se jezikom lukavih,

   ^6vlastita te usta osud-uju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoee.

   ^7Zar si prvi eovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova
   do?ao?

   ^8Zar si tajne Bo?je ti prislu?kivao i mudrost eitavu za se prisvojio?

   ^9?to ti znade?, a da i mi ne znamo, ?to ti razumije?, a da to ne
   shvaaeamo?

   ^10Ima med-u nama i sijedih i starih kojima je vi?e ljeta no tvom ocu.

   ^11Zar su ti utjehe Bo?je premalene i blage rijeei upuaeene tebi?

   ^12?to te srce tvoje tako slijepo goni i ?to tako divlje prevraee?
   oeima

   ^13kad proti Bogu jarost svoju okreaee?, a iz usta takve rijeei ti
   izlaze!

   ^14?to je eovjek da bi eist mogao biti? Zar je itko rod-en od ?ene
   pravedan?

   ^15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa eista nisu,

   ^16a kamoli to biaee gadno i buntovno, eovjek ?to k'o vodu pije
   opaeinu!

   ^17Mene sad poslu?aj, poueit' te hoaeu, ?to god sam vidjeh, isprieat'
   ti ?elim,

   ^18i ono ?to naueavahu mudraci ne tajeae' ?to su primili od pred-a

   ^19kojima je zemlja ova bila dana kamo tud-in nije nikada stupio.

   ^20Zlikovac se muei cijelog svoga vijeka, nasilniku veae su ljeta
   odbrojena.

   ^21Krik strave svagda mu u u?ima jeei, dok miruje, na njeg baca se
   razbojnik.

   ^22Ne nada se da aee izbjeaei tminama i znade dobro da je maeu
   namijenjen,

   ^23strvinaru da je kao plijen obeaean. On znade da mu se dan propasti
   bli?i.

   ^24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj
   se obaraju.

   ^25On je protiv Boga podizao ruku, usud-ivao se prkosit' Svesilnom

   ^26Ohola je eela na njega srljao, iza ?tita debela dobro zaklonjen.

   ^27Lice mu bija?e oblo?eno salom a bokovi pretilinom ote?ali.

   ^28Razru?ene je zaposjeo gradove i kuaei?ta nastanio napu?tena. Sru?it
   aee se ono ?to za sebe sazda;

   ^29cvasti mu neaee, veae rasuti se blago, sjena mu se neaee po zemlji
   ?iriti.

   ^30On se tami vi?e izmaknuti neaee, opr?it aee oganj njegove mladice, u
   dahu plamenih usta nestat aee ga.

   ^31U ta?tinu svoju neka se ne uzda, jer aee mu ispraznost biti svom
   nagradom.

   ^32Prije vremena aee svenut' mu mladice, grane mu se nikad neaee
   zazelenjet'.

   ^33Kao loza, grozd aee stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit aee
   cvatove.

   ^34Da, bezbo?nieko je jalovo koljeno, i vatra pro?dire ?ator
   podmitljivca.

   ^35Koji zlom zanesu, rad-aju nesreaeu i prijevaru nose u utrobi
   svojoj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Koliko se takvih naslu?ah besjeda, kako ste mi svi vi mueni
   tje?ioci!

   ^3Ima li kraja tim rijeeima ispraznim? ?to te goni da mi tako
   odgovara??

   ^4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je du?a na mjestu du?e moje; i
   ja bih vas mog'o zasuti rijeeima i nad sudbom va?om tako kimat' glavom;

   ^5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih ?alio trud svojih usana.

   ^6Al' ako govorim, patnja se ne bla?i, ako li za?utim, zar aee me
   minuti?

   ^7Zlopakost me sada shrvala posvema, eitava se rulja oborila na me.

   ^8Ustao je proti meni da svjedoei i u lice mi se baca klevetama.

   ^9Jaro?aeu me svojom razdire i goni, ?krguaeuae' zubima obara se na me.
   Moji protivnici sijeku me oeima,

   ^10prijeteaei, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno
   aeu?kaju, u eoporu svi tad navaljuju na me.

   ^11Da, zloaeudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izrueio.

   ^12Mirno ?ivljah dok On ne zadrma mnome, za ?iju me ?eepa da bi me
   slomio.

   ^13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i
   mojom ?uei zemlju ?ednu natopi.

   ^14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasraee na
   mene.

   ^15Tijelo sam golo u kostrijet za?io, zario sam eelo svoje u pra?inu.

   ^16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjed-a mi je
   pala.

   ^17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek eista.

   ^18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da
   poeine.

   ^19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

   ^20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje
   liju:

   ^21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko ?to smrtnik brani svojega
   bli?njega.

   ^22No ?ivotu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je
   krenuti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veae se skupljaju
   grobari.

   ^2Rugaei su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

   ^3Stoga me za?titi i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neaee da udari.

   ^4Jer, srca si njina li?io razuma i dopustiti im neaee? da opstanu.

   ^5K'o taj ?to imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oei
   gasnu,

   ^6narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut'
   mo?e.

   ^7Od tuge vid mi se muti u oeima, poput sjene moji udovi postaju.

   ^8Zaeudit aee se zbog toga pravednici, na bezbo?nika aee planuti
   eestiti;

   ^9neporoeni aee na svom ustrajat' putu, eovjek eistih ruku ojaeat aee
   jo? vi?e.

   ^10Hajde, svi vi, neaeete li opet poeet', tOa med-u vama ja mudra ne
   nalazim!

   ^11Minuli su dani, propale zamisli, ?elje srca moga izjalovile se.

   ^12'U noaei najcrnjoj, dan se pribli?ava; blizu je veae svjetlo ?to
   tminu izgoni.'

   ^13A meni je nada otiaei u ?eol i prostrijeti sebi le?aj u mrklini.

   ^14Dovikujem grobu: 'Oee moj rod-eni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja,
   sestro!'

   ^15Ali gdje za mene ima jo?te nade? Sreaeu moju tko aee ikada vidjeti?

   ^16Hoaee li u ?eol ona sa mnom siaei da u prahu zajedno otpoeinemo?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Bildad iz ?uaha progovori tad i reee:

   ^2"Kada kani? obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!

   ^3Za?to nas dr?i? za stoku nerazumnu, zar smo ?ivotinje u tvojim oeima?

   ^4O ti, koji se od jarosti razdire?, hoaee? li da zemlja zbog tebe
   opusti da iz svoga mjesta iskoee peaeine?

   ^5Al' ugasit aee se svjetlost opakoga, i neaee mu sjati plamen na
   ognji?tu.

   ^6Potamnjet aee svjetlo u njegovu ?atoru i nad njime aee se utrnut'
   svjetiljka.

   ^7Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiee namjere.

   ^8Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veae koraea po mre?i.

   ^9Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, u?eta evrsto ga prite?u.

   ^10Njega vreba omea skrivena na zemlji, njega eeka klopka putem kojim
   hodi.

   ^11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.

   ^12Glad je po?derala svu snagu njegovu, nesreaea je uvijek o njegovu
   boku.

   ^13Bole?tina kobna ko?u mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.

   ^14Njega izvlaee iz ?atora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.

   ^15U njegovu stanu tud-inac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.

   ^16Odozdo se su?i njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.

   ^17Spomen aee se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje
   bri?e.

   ^18Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoaee iz kruga
   zemaljskog.

   ^19U rodu mu nema roda ni poroda, nit' pre?ivjela na njegovu ognji?tu.

   ^20Sudba je njegova Zapad osupnula, i eitav je Istok obuzela strepnja.

   ^21Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"TOa dokle aeete mueit' du?u moju, dokle aeete me rijeeima satirat'?

   ^3Veae deseti put pogrdiste mene i stid vas nije ?to me zlostavljate.

   ^4Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.

   ^5Mislite li da ste me nadjaeali i krivnju moju da ste dokazali?

   ^6Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mre?om.

   ^7Vieem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.

   ^8Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

   ^9Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.

   ^10Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je i?eupao.

   ^11Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me dr?i neprijateljem.

   ^12U bojnom redu pristi?u mu eete, putove proti meni nasipaju, odasvud
   moj opkoljavaju ?ator.

   ^13Od mene su se udaljila braaea, otud-ili se moji poznanici.

   ^14Nestade bli?njih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboravi?e me.

   ^15Slu?kinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim oeima.

   ^16Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.

   ^17Mojoj je ?eni dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

   ^18I deranima na prezir tek slu?im, ako se dignem, rugaju se meni.

   ^19Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.

   ^20Kosti mi se za ko?u prilijepi?e, osta mi jedva ko?a oko zuba.

   ^21Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Bo?ja me je ruka udarila.

   ^22Za?to da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?

   ^23O, kad bi se rijeei moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;

   ^24kad bi se ?eljeznim dlijetom i olovom u spomen vjeean u stijenu
   uklesale!

   ^25Ja znadem dobro: moj Izbavitelj ?ivi i posljednji aee on nad zemljom
   ustati.

   ^26A kad se probudim, k sebi aee me diaei: iz svoje aeu puti tad
   vidjeti Boga.

   ^27Njega ja aeu kao svojega gledati, i oeima mojim neaee biti stranac:
   za njime srce mi eezne u grudima.

   ^28Kad ka?ete: 'Kako aeemo ga goniti? Koji aeemo razlog protiv njega
   naaei?',

   ^29maea tad se bojte: grijehu mae je kazna. Saznat aeete tada da imade
   suda!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Sofar iz Naamata progovori tad i reee:

   ^2"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbud-enje

   ^3dok slu?am ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um aee moj veae
   naaei.

   ^4Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je eovjek na zemlju stavljen
   bio,

   ^5da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prod-e sreaea
   bezbo?nieka.

   ^6Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,

   ^7poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidje?e ka?u: 'Gdje je sad
   on?'

   ^8Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao privid-enja
   noaenog.

   ^9Nijedno ga oko vi?e gledat neaee, niti aee ga mjesto njegovo vidjeti

   ^10Njegovu aee djecu gonit' siromasi: rukama aee svojim vraaeati oteto.

   ^11Kosti su njegove bujale mlado?aeu; gle, zajedno s njome poko?en je
   sada.

   ^12Zlo bija?e slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom
   skrivao;

   ^13sladio se pazeae' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadr?avao ga.

   ^14Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima
   postaje.

   ^15Blago progutano mora izbljuvati. Bog aee ga istjerat' njemu iz
   utrobe.

   ^16Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.

   ^17Potoke ulja on gledat' vi?e neaee, ni vidjet' gdje rijekom med i
   mlijeko teku.

   ^18Vratit aee dobitak ne okusiv?i ga, neaee u?ivat' u plodu trgovine.

   ^19Jer je sirotinju gnjeo i tlaeio, otimao kuaee koje ne sazida,

   ^20jer ne bje?e kraja po?udi njegovoj, njegova ga blaga neaee izbaviti.

   ^21Jer mu pro?drljivost ni?ta ne po?tedi, ni sreaea njegova dugo trajat
   neaee.

   ^22Sred izobilja u ?kripcu aee se naaei, svom aee snagom na nj se
   oboriti bijeda.

   ^23I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog aee na nj pustiti jarost
   svoga gnjeva, sasut' da?d strelica na meso njegovo.

   ^24Ako i izmakne gvozdenom oru?ju, luk aee mjedeni njega prostrijeliti.

   ^25Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi led-a, a ?iljak blistavi viri mu
   iz ?uei. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,

   ^26na njega tmine sve tajom oeekuju. Vatra ga ni?ti, ni od kog
   zapaljena, i pro?dire sve pod njegovim ?atorom.

   ^27Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i eitava zemlja na njega se di?e.

   ^28Njegovu aee kuaeu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Bo?je
   jarosti.

   ^29Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu ba?tinu on mu
   dosud-uje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Slu?ajte, slu?ajte dobro ?to aeu reaei, utjehu mi takvu barem
   udijelite.

   ^3Otrpite da rijee jednu ja izreeem, kad zavr?im, tad se rugajte
   slobodno.

   ^4Zar protiv eovjeka di?em ja optu?bu? Kako da strpljenje onda ne
   izgubim?

   ^5Pogledajte na me: u?as aee vas spopast', rukom aeete svoja zakloniti
   usta;

   ^6pomislim li na to, prestravim se i sam i eitavim svojim tad protrnem
   tijelom.

   ^7Za?to na ?ivotu ostaju zlikovci i, ?to su stariji, moaeniji bivaju?

   ^8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mno?e pred oeima.

   ^9Strah nikakav kuaee njihove ne mori i ?iba ih Bo?ja ostavlja na miru.

   ^10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.

   ^11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuaeu, veselo igraju njihovi
   sinovi.

   ^12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.

   ^13Dane svoje zavr?avaju u sreaei, u Podzemlje oni silaze spokojno.

   ^14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne ?elimo znati za tvoje putove!

   ^15TOa tko je Svesilni da njemu slu?imo i kakva nam korist da ga
   zazivamo?'

   ^16Zar svoju sreaeu u ruci ne imahu, makar do Njega ne dr?e ni?ta oni?

   ^17Zar se lue opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreaea?
   Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?

   ^18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud
   raznosi?

   ^19Hoaee l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da
   sam to osjeti!

   ^20Vlastitim oeima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srd?be
   Svesilnoga!

   ^21TOa ?to poslije smrti on za dom svoj mari kad aee se presjeae' niz
   njegovih mjeseci?

   ^22Ali tko aee Boga ueiti mudrosti, njega koji sudi najvi?im biaeima?

   ^23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,

   ^24bokova od pretiline ote?alih i kostiju soene mo?dine prepunih.

   ^25A drugi umire s goreinom u du?i, nikad nikakve ne okusiv?i sreaee.

   ^26Obojica le?e zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.

   ^27O, znam dobro kakve va?e su namjere, kakve zlosti protiv mene vi
   snujete.

   ^28Jer pitate: 'Gdje je kuaea plemiaeeva, ?ator u kojem stanovahu
   opaki?'

   ^29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoeanstvo ne
   primate:

   ^30'Opaki je u dan nesreaee po?ted-en i u dan Bo?je jarosti veseo je.'

   ^31Al' na postupcima tko aee mu predbacit' i tko aee mu vratit' ?to je
   poeinio?

   ^32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju
   stra?u.

   ^33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide eitavo pueanstvo.

   ^34O, kako su va?e utjehe isprazne! Kakva su prijevara va?i odgovori!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Elifaz Temanac progovori tad i reee:

   ^2"Zar Bogu koristan mo?e biti eovjek? TOa tko je mudar, sebi samom
   koristi.

   ^3Zar je Svesilnom milost ?to si pravedan i zar mu je dobit ?to si
   neporoean?

   ^4Ili te zbog tvoje pobo?nosti kara i zato se hoaee s tobom parnieiti?

   ^5Nije l' to zbog zloaee tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja
   nema?

   ^6Od braaee si brao niza?to zaloge i s golih si ljudi svlaeio haljine;

   ^7ti nisi ?ednoga vodom napojio, uskraaeivao si kruh izgladnjelima;

   ^8otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;

   ^9pu?tao si praznih ruku udovice i siroeadi si satirao ruku.

   ^10Eto za?to tebe mre?e sad sapinju, za?to te strahovi muee iznenadni.

   ^11Svjetlost ti mrak posta i ni?ta ne vidi?, vode su duboke tebe
   potopile.

   ^12Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?

   ^13Ali ti ka?e?: '?to Bog mo?e znati? Kroz oblak tmasti zar ?to
   razabire?

   ^14Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'

   ^15TOa kani? li se drevnog dr?at' puta kojim su i?li ljudi nepravedni?

   ^16Prije vremena nestado?e oni, bujica im je temelje raznijela.

   ^17Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! ?to nam Svesilni ueiniti mo?e?'

   ^18A on im je dom punio dobrima makar do njega ne dr?ahu ni?ta.

   ^19Videae' im propast, klikaeu pravednici, neporoeni se njima izruguju:

   ^20'Gle, propado?e protivnici na?i, ?to od njih osta, vatra im
   pro?drije!"

   ^21S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraaeena aee ti opet biti
   sreaea.

   ^22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijee njegovu
   usadi.

   ^23Ako se raskajan vrati? Svesilnome i nepravdu iz svog ?atora
   odstrani?,

   ^24tad aee? odbaciti zlato u pra?inu i ofirsko blago u ?ljunak potoeni.

   ^25Svesilni aee postat' tvoje suho zlato, on aee biti tvoje gomile
   srebrene.

   ^26Da, Svesilni bit aee tvoje radovanje, i lice aee? k Bogu dizati
   slobodno.

   ^27Molit aee? mu se, i usli?at aee tebe, ispunit aee? ?to si mu
   zavjetovao.

   ^28?to god poduzeo, sve aee ti uspjeti, i putove aee ti obasjavat'
   svjetlost.

   ^29Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoae smjernim oeima
   pritjeee.

   ^30Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe aee spasit' tvoje eiste
   ruke."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Zar mi je i danas tu?aljka buntovna? Te?ka mu ruka iz mene vapaj
   budi:

   ^3o, kada bih znao kako aeu ga naaei, do njegova kako doprijeti
   prijestolja,

   ^4pred njim parnicu bih svoju razlo?io, iz mojih bi usta navrli dokazi.

   ^5Rad bih znati ?to bi meni odvratio i razumjeti rijee ?to bi je rekao!

   ^6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on
   saslu?a.

   ^7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.

   ^8Na istok krenem li, naaei ga ne mogu; pod-em li na zapad, ne
   razabirem ga.

   ^9I?tem na sjeveru, al' ga ne opa?am; nevidljiv je ako se k jugu
   okrenem.

   ^10Pa ipak, on dobro zna put kojim kroeim! Neka me ku?a: eist k'o zlato
   aeu iziaei!

   ^11Noga mi se stopa njegovih dr?ala, putem sam njegovim i?ao ne
   skreaeuae';

   ^12slu?ao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeei u grudima
   svojim.

   ^13Al' htjedne li ?togod, tko aee ga odvratit'? ?to za?eli du?om, to
   aee ispuniti.

   ^14Izvr?it aee ?to je dosudio meni, kao i sve drugo ?to je odlueio!

   ^15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i ?to vi?e mislim, jaee
   strah me hvata.

   ^16U komade Bog mi je srce smrvio, u?asom me svega pro?eo Svesilni,

   ^17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku ?to je lice moje
   zastro.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Za?to Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu
   vjernici?

   ^2Bezbo?nici pomieu granice, otimaju stado i pasu ga.

   ^3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola di?u.

   ^4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

   ^5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja
   im hrani mali?ane.

   ^6Po tud-em polju oni pabiree, paljetkuju vinograd opakog.

   ^7Goli noaee, nemaju haljine, ni pokrivaea protiv studeni.

   ^8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloni?ta uz hrid se zbijaju.

   ^9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

   ^10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tud-e snoplje nose.

   ^11Oni mlina za ulje nemaju; o?ednjeli, gaze u kacama.

   ^12Samrtnici hropaeu iz gradova, ranjenici u pomoae zazivlju. Al' na
   sve to Bog se oglu?uje.

   ^13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se
   staza dr?e njezinih.

   ^14Za mraka se di?e ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noaei
   lopov skiaee [16a] i u tmini provaljuje kuaee.

   ^15Sumrak ?udi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neaee', ka?e on i
   zastire velom svoje lice.

   ^16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neaee da za svjetlost znaju.

   ^17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

   ^18Prije nego svane, on veae hitro bje?i kloneaei se puta preko
   vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

   ^19K'o ?to vruaeina i ?ega snijeg upija, tako i Podzemlje pro?dire
   gre?nike.

   ^20Zaboravilo ga krilo ?to ga rodi, ime se njegovo vi?e ne spominje:
   poput stabla zgromljena je opaeina.

   ^21?enu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije ueinio dobra.

   ^22Al' Onaj ?to sna?no hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada
   gasi.

   ^23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

   ^24Dignu se za kratko, a onda nestanu, ru?e se i kao svi drugi istrunu,
   posjeeeni kao glave klasovima."

   ^25Nije li tako? Tko aee me u la? utjerat'? Tko moje rijeei poni?titi
   mo?e?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Bildad iz ?uaha progovori tad i reee:

   ^2"Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim
   visinama.

   ^3Zar se njemu eete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi?

   ^4Pa kako da eovjek prav bude pred Bogom i od ?ene rod-en kako da eist
   bude?

   ^5Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oeima zvijezde nisu
   eiste.

   ^6?to reaei onda o eovjeku, tom crvu, o sinu eovjekovu, crviaeu jadnom?
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Job progovori i reee:

   ^2"Kako dobro znade? pomoaei nemoaenom i mi?icu iznemoglu poduprijeti!

   ^3Kako dobar savjet daje? neukome; ba? si preveliku mudrost pokazao.

   ^4Kome li si ove uputio rijeei i koji duh je iz tebe govorio?"

   ^5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dr?aeu i
   nemani njine.

   ^6Pred njegovim okom otkriven zja ?eol i bezdan smrti nema vela na
   sebi.

   ^7On povrh praznine Sjever razapinje, on dr?i zemlju o ni?ta obje?enu.

   ^8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.

   ^9On zastire puno lice mjeseeevo razastiruaei svoj oblak preko njega.

   ^10On je na vodi oznaeio kru?nicu gdje prestaje svjetlost i tmine
   poeinju.

   ^11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on
   zaprijeti.

   ^12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudro?aeu.

   ^13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.

   ^14Sve to samo djeliae je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi
   eujemo. Ali tko aee shvatit' grom njegove moaei?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Job nastavi svoju besjedu i reee:

   ^2"?ivoga mi Boga ?to mi pravdu krati i Svesilnog koji du?u mi zagorea:

   ^3sve dok duha moga bude jo? u meni, dok mi dah Bo?ji u nosnicama bude,

   ^4usne moje neaee izustiti zloaeu niti aee la? kakva doaei na moj
   jezik.

   ^5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedu?nost svoju do zadnjeg daha
   branim.

   ^6Pravde svoje ja se dr?im, ne pu?tam je; zbog mojih me dana srce
   korit' neaee.

   ^7Neka mi du?mana kob opakog snad-e, a mog protivnika udes bezbo?nikov!

   ^8Eemu se nadati mo?e kad vapije i kada uzdi?e k Bogu du?u svoju?

   ^9Hoaee li euti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

   ^10Zar aee se radovat' on u Svesilnome, zar aee Boga svakog easa
   zazivati?

   ^11Ali Bo?ju ruku ja aeu vam pokazat' i neaeu vam sakrit namjere
   Svesilnog.

   ^12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, ?to se onda u ispraznosti
   gubite?"

   ^13"Ovu sudbu Bog dosud-uje opakom, ovo ba?tini silnik od Svemoguaeeg.

   ^14Ima li sinova mnogo, mae ih eeka, a porod mu neaee imat' dosta
   kruha.

   ^15Smrt aee sahranit' pre?ivjele njegove i udovice ih oplakivat neaee.

   ^16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

   ^17nek' ih skuplja, odjenut aee ih pravednik, ljudi aee nedu?ni
   podijeliti srebro.

   ^18Od paueine je kuaeu sagradio, kolibicu kakvu sebi di?e euvar:

   ^19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oei otvori, nieeg vi?e
   nema.

   ^20Usred bijela dana strava ga spopada, noaeu ga oluja zgrabi i odnese.

   ^21Istoeni ga vjetar digne i odvuee, daleko ga baca od njegova mjesta.

   ^22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj ku?a umaaei iz ruke.

   ^23Rukama plje?aeu nad njegovom propa?aeu i zvi?de na njega kamo god
   do?ao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 "Da, srebro ima svoja nalazi?ta, a zlato mjesta gdje se proei?aeava.

   ^2Ruda ?eljezna iz zemlje se vadi, a iz rudaee rastaljene bakar.

   ^3Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveaeih dubina za
   kamenom u mraku zakopanim.

   ^4Eeljad iz tud-ine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi
   nji?uae' se, daleko od ljudi.

   ^5Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niee kao od vatre sve je razrovano.

   ^6Stijene njene safira su skrovi?ta, pra?ina zlatna krije se u njima.

   ^7Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opa?a.

   ^8Zvijeri divlje njima nisu kroeile niti je kada lav njima pro?ao.

   ^9Ali na kamen di?e eovjek ruku te iz korijena prevraaea planine.

   ^10U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opa?a.

   ^11?ilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.

   ^12Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

   ^13Eovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji ?ivih nisu je otkrili.

   ^14Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'

   ^15Zlatom se eistim kupiti ne mo?e, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;

   ^16ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.

   ^17Sa zlatom, staklom ne pored-uje se, nit' se daje za sud od suha
   zlata.

   ^18Eemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steaei Mudrost no
   biserje.

   ^19?to je prema njoj topaz etiopski? Ni eistim zlatom ne procjenjuje
   se.

   ^20Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?

   ^21Sakrivena je oeima svih ?ivih; ona izmiee pticama nebeskim.

   ^22Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo
   euli.'

   ^23Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.

   ^24Jer pogledom granice zemlje hvata i opa?a sve pod svodom nebeskim.

   ^25Kad htjede vjetru odredit te?inu i mjerilom svu vodu izmjeriti,

   ^26kad je zakone da?du nametnuo i oblacima gromovnim putove,

   ^27tad ju je vidio te izmjerio, uevrstio i do dna ispitao.

   ^28A potom je rekao eovjeku: Strah Gospodnji - eto ?to je mudrost; 'Zla
   se kloni' - to ti je razumnost."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Job nastavi svoju besjedu i reee:

   ^2"O, da mi je pro?le pro?ivjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom
   bdio,

   ^3kad mi je nad glavom njegov sjao ?i?ak a kroz mrak me svjetlo njegovo
   vodilo,

   ^4kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljeva?e,

   ^5kada uz mene jo? bija?e Svesilni i moji me okru?ivahu djeeaci,

   ^6kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuea?e mi kamen!

   ^7Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,

   ^8vidjev?i me, sklanjali bi se mladiaei, starci bi ustav?i stojeaei
   ostali.

   ^9Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.

   ^10Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.

   ^11Tko god me slu?ao, bla?enim me zvao, hvalilo me oko kad bi me
   vidjelo.

   ^12Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez
   pomoaei.

   ^13Na meni bje?e blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje
   vraaeah.

   ^14Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi pla?tem i
   povezom.

   ^15Bjeh oei slijepcu i bjeh noge bogalju,

   ^16otac ubogima, zastupnik strancima.

   ^17Kr?io sam zube eovjeku opaku, plijen sam eupao iz njegovih eeljusti.

   ^18Govorah: 'U svom aeu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne
   pro?ivjev?i dane.'

   ^19Korijenje se moje sve do vode pru?a, na granama mojim odmara se
   rosa.

   ^20Pomlad-ivat aee se svagda slava moja i luk aee mi se obnavljati u
   ruci.'

   ^21Slu?ali su ?eljno ?to aeu im kazati i ?utjeli da od mene savjet
   euju.

   ^22Na rijeei mi ne bi ni?ta dometali i besjede su mi da?dile po njima.

   ^23Za mnom ?udjeli su oni k'o za ki?om, otvarali usta k'o za pljuskom
   ljetnim.

   ^24Osmijeh moj bija?e njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.

   ^25Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao
   kralj med-u svojim kad je eetama kao onaj koji tje?i ojad-ene.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlad-i od mene
   kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovearskim psima stada svojega.

   ^2Ta ?to aee mi jakost ruku njihovih kad im mu?evna ponestane snaga
   ispijena glad-u i oskudicom.

   ^3Glodali su u pustinji korijenje i eestar opustjelih ru?evina.

   ^4Lobodu su i s grmlja li?aee brali, kao kruh jeli korijenje ?ukino.

   ^5Od dru?tva ljudskog oni su prognani, za njima vieu k'o za lopovima.

   ^6?ivjeli su po stra?nim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.

   ^7Urlik im se iz ?ikarja dizao; po trnjacima le?ahu stisnuti.

   ^8Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bieevima su iz zemlje prognani.

   ^9Rugalicom sam postao takvima i njima sada slu?im kao priea!

   ^10Gnu?aju me se i bje?e od mene, ne uste?u se pljunut' mi u lice.

   ^11I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaci?e uzdu.

   ^12S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put
   propasti prema meni nasiplju.

   ^13Stazu mi ru?e da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,

   ^14prolomom oni ?irokim naviru i kotrljaju se poput oluje.

   ^15Strahote sve se okreaeu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta,
   poput oblaka i?eeznu spasenje.

   ^16Du?a se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se sru?ili.

   ^17Noaeu probada bolest kosti moje, ne poeivaju boli ?to me glod-u.

   ^18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeaee.

   ^19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.

   ^20K Tebi vieem, al' Ti ne odgovara?; pred Tobom stojim, al' Ti i ne
   mari?.

   ^21Prema meni postao si okrutan; rukom prete?kom na me se obara?.

   ^22U vihor me di?e?, nosi? me njime, u vrtlogu me olujnom kovitla?.

   ^23Da, znadem da si me smrti predao, sabori?tu zajedniekom svih ?ivih.

   ^24Al' ne pru?a li ruku utopljenik, ne viee li kad padne u nevolju?

   ^25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sa?alje mi du?a siromaha?

   ^26Sreaei se nadah, a dod-e nesreaea; svjetlost eekah, a gle, zavi me
   tama.

   ^27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.

   ^28Smrknut idem, al' nitko me ne tje?i; ustajem u zboru - da bih
   kriknuo.

   ^29Sa ?akalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.

   ^30Na meni sva je ko?a pocrnjela, i kosti mi je sa?gala ognjica.

   ^31Tu?aljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaea ima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Sa svojim oeima savez sam sklopio da pogledat neaeu nijednu djevicu.

   ^2A ?to mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je ba?tina od Svesilnoga?

   ^3TOa nije li nesreaea za opakoga, a nevolja za one koji zlo eine?

   ^4Ne proniee li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

   ^5Zar sam ikad u dru?tvu la?i hodio, zar mi je noga k prijevari
   hitjela?

   ^6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa aee uvidjeti neporoenost
   moju!

   ^7Ako mi je korak s puta kad za?ao, ako mi se srce za okom povelo, ako
   mi je ljaga ruke okaljala,

   ^8neka drugi jede ?to sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

   ^9Ako mi zavede srce ?ena neka, ako za vratima svog bli?njeg kad
   vrebah,

   ^10neka moja ?ena drugom mlin okreaee, neka s drugim svoju podijeli
   postelju!

   ^11Djelo bestidno time bih poeinio, zloein kojem pravda treba da
   presudi,

   ^12u?ego vatru ?to ?e?e do Propasti i ?to bi svu moju sa?gala ljetinu.

   ^13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' slu?avke, sa mnom kad su se
   parbili,

   ^14?to aeu ueiniti kada Bog ustane? ?to aeu odvratit' kad raeun
   zatra?i?

   ^15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majeinu?

   ^16Oglu?ih li se na molbe siromaha ili rasplakah oei udovieine?

   ^17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

   ^18TOa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

   ^19Zar sam beskuaenika vidio bez odjeaee ili siromaha kog bez pokrivaea

   ^20a da mu bedra ne blagoslovi?e mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

   ^21Ako sam ruku na nevina podigao znajuae' da mi je na vratima
   branitelj,

   ^22nek' se rame moje od pleaea odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

   ^23Jer strahote Bo?je na mene bi pale, njegovu ne bih odolio
   velieanstvu.

   ^24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

   ^25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

   ^26Zar se, gledajuaei sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom
   putuje,

   ^27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

   ^28Grijeh bi to bio ?to za sudom vapije, jer Boga vi?njega bih se
   odrekao.

   ^29Zar se obradovah nevolji du?mana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

   ^30ja koji ne dadoh grije?iti jeziku, proklinjuaei ga i ?eleaei da
   umre?

   ^31Ne govorahu li ljudi mog ?atora: 'TOa koga nije on mesom nasitio'?

   ^32Nikad nije stranac vani noaeivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

   ^33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao
   krivicu

   ^34jer sam se pla?io govorkanja mno?tva i strahovao od prezira
   plemenskog te sam mueao ne prelazeae' svoga praga?

   ^35O, kad bi koga bilo da mene saslu?a! Posljednju sam svoju rijee ja
   izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optu?nicu napi?e
   protivnik,

   ^36i ja aeu je nosit' na svome ramenu, eelo aeu njome k'o krunom
   uresit'.

   ^37Dat aeu mu raeun o svojim koracima i poput kneza pred njega aeu
   stupiti."

   ^38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine
   plakale;

   ^39ako sam plodove jeo ne plativ?i i ako sam joj ojadio ratare,

   ^40[40a] neka mjesto ?ita po njoj niee korov, a mjesto jeema nek'
   posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeei Jobovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ona tri eovjeka prestado?e Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao
   nevinim.

   ^2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova:
   planu gnjevom na Joba zato ?to je sebe dr?ao pravednim pred Bogom;

   ^3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu vi?e na?li ni?ta
   ?to bi odgovorili te su tako Boga osudili.

   ^4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je ?utio, jer su oni bili stariji
   od njega.

   ^5Ali kad vidje da ona tri eovjeka nisu vi?e imala odgovora u ustima,
   planu od srd?be.

   ^6I progovoriv?i, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reee: "Po godinama
   svojim jo? mlad sam ja, a u duboku vi ste u?li starost; boja?ljivo se
   zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

   ^7Mi?ljah u sebi: 'Govorit aee starost, mnoge godine pokazat aee
   mudrost.'

   ^8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim eini eovjeka.

   ^9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uei.

   ^10Zato vas molim, poslu?ajte mene da vam i ja znanje svoje izlo?im.

   ^11S pa?njom sam va?e besjede pratio i razloge sam va?e saslu?ao dok
   ste tra?ili ?to aeete kazati.

   ^12Na vama moja sva bija?e pa?nja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da
   mu od vas tko rijee opovrgne.

   ^13Nemojte reaei: 'Na mudrost smo nai?li! Bog aee ga pobit jer eovjek
   ne mo?e.'

   ^14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neaeu va?im rijeeima.

   ^15Pora?eni, otpovrgnut ne mogu, rijeei zape?e u grlu njihovu.

   ^16Eekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umuko?e, ni rijee vi?e da ka?u!

   ^17Na meni je da progovorim sada, znanje aeu svoje i ja izlo?iti.

   ^18Rijeei mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

   ^19Gle, nutrina mi je k'o mo?t zatvoren, k'o nova aee se raspuaei
   mje?ina.

   ^20Da mi odlane, govorit aeu stoga, otvorit aeu usne i odvratit' vama.

   ^21Nijednoj strani priklonit se neaeu niti laskat ja namjeravam kome.

   ^22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Euj dakle, Jobe, ?to aeu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

   ^2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeei pod nepcem mi stvara.

   ^3Iskreno aee ti zborit' srce moje, usne aee eistu izreaei istinu.

   ^4TOa i mene je duh Bo?ji stvorio, dah Svesilnoga o?ivio mene.

   ^5Ako uzmogne?, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstavi? meni!

   ^6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naeinjen;

   ^7zato ja strahom tebe motrit' neaeu, ruka te moja neaee pritisnuti.

   ^8Dakle, na moje u?i rekao si - posve sam jasno tvoje euo rijeei:

   ^9'Nedu?an sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

   ^10Al' On izlike protiv mene tra?i i za svojeg me dr?i du?manina.

   ^11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.'

   ^12Ovdje, ka?em ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom eovjek mjerit' se ne
   mo?e.

   ^13Pa za?to s njime zameaee? prepirku ?to ti na svaku rijee ne
   odgovara?

   ^14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' eovjek na to pa?nju ne
   obraaea.

   ^15U snovima, u vid-enjima noaenim, kada san dubok ovlada ljudima i na
   le?aju dok tvrdo snivaju,

   ^16tad on govori na uho eovjeku i utvarama pla?i ga jezivim

   ^17da ga od djela njegovih odvrati, da u eovjeku obori oholost,

   ^18da du?u njegovu spasi od jame i ?ivot mu od puta u Podzemlje.

   ^19Bole?aeu on ga kara na le?aju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

   ^20kad se kruh gadi njegovu ?ivotu i ponajbolje jelo du?i njegovoj;

   ^21kada mu tijelo gine naoeigled i vide mu se kosti ogoljele,

   ^22kad mu se du?a pribli?ava jami a ?ivot njegov boravi?tu mrtvih.

   ^23Ako se uza nj nad-e tad and-eo, posrednik jedan izmed-u tisuaeu, da
   eovjeka na du?nost opomene,

   ^24pa se sa?ali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za
   ?ivot njegov nad-oh otkupninu!

   ^25Neka mu tijelo procvate mlado?aeu, nek' se vrati u dane mladenaeke!'

   ^26Vapije k Bogu i Bog ga usli?a: radosno On ga pogleda u lice; vrati
   eovjeku pravednost njegovu.

   ^27Tada eovjek pred ljudima zapjeva: 'Grije?io sam i pravo izvrtao, ali
   mi Bog zlom nije uzvratio.

   ^28On mi je du?u spasio od jame i ?ivot mi se veseli svjetlosti.'

   ^29Gle, sve to Bog je spreman ueiniti do dva i do tri puta za eovjeka:

   ^30da du?u njegovu spasi od jame i da mu ?ivot svjetlo?aeu obasja.

   ^31Pazi dOe, Jobe, dobro me poslu?aj; ?uti, jer nisam sve jo? izrekao.

   ^32Ako rijeei jo? ima?, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe.

   ^33Ako li nema?, poslu?aj me samo: pazi, rad bih te poueit' mudrosti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Elihu nastavi svoju besjedu i reee:

   ^2"I vi, mudraci, eujte ?to aeu reaei, vi, ljudi umni, poslu?ajte mene,

   ^3jer u?i nam prosud-uju besjede isto kao ?to nepce hranu ku?a.

   ^4Zajedno ispitajmo ?to je pravo i razmislimo skupa ?to je dobro.

   ^5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraaeuje.

   ^6U pravu sam, a la?cem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje
   svoje!'

   ^7Zar gdje eovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu,

   ^8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put?

   ^9On tvrdi: 'Kakva korist je eovjeku od tog ?to Bogu ugoditi ?eli?'

   ^10Stoga me eujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i
   nepravednost od Svemoguaeega,

   ^11te on eovjeku plaaea po djelima, daje svakom po njegovu vladanju.

   ^12Odista, Bog zla nikada ne eini, niti Svesilni kad izvraee pravo.

   ^13TOa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio?

   ^14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi eitav svoj duh k sebi
   vratio,

   ^15sva biaea bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio eovjek.

   ^16Ako razuma ima?, slu?aj ovo, prikloni uho glasu rijeei mojih.

   ^17Mo?e li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoaee? li osudit'? -

   ^18Onog koji ka?e kralju: 'Nitkove!' a odlieniku govori: 'Zlikovee!'

   ^19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguaenik,
   jer oni su djelo ruku njegovih?

   ^20Zaglave za tren, usred gluhe noaei: kome?aju se narodi, prolaze; ni
   od eije ruke moaeni padaju.

   ^21Jer, on nadzire pute eovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom.

   ^22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti.

   ^23Bog nikome unaprijed ne ka?e kada aee na sud pred njega stupiti.

   ^24Bez saslu?anja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto.

   ^25TOa odveae dobro poznaje im djela! Sred noaei on ih obara i gazi.

   ^26AEu?kom ih bije zbog zloaee njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti
   mogu.

   ^27Jer prestado?e za njime hoditi, zanemari?e putove njegove

   ^28goneae uboge da vape do njega i potlaeene da k njemu leleeu.

   ^29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet'
   mo?e?

   ^30Nad pucima bdi k'o i nad eovjekom da ne zavlada tko narod zavodi.

   ^31Kada bezbo?nik Bogu svome ka?e: 'Zavedo?e me, vi?e grije?it neaeu.

   ^32Ne uvid-am li, ti me sad pouei, i ako sam kad nepravdu einio,
   ubuduaee ja einiti je neaeu!'

   ^33Misli? da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezire??
   Al' kada ti odlueuje?, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dOe sada!

   ^34Svi ljudi umni sa mnom aee se slo?it' i svatko razuman koji euje
   mene:

   ^35Nepromi?ljeno Job je govorio, u rijeeima mu neima mudrosti.

   ^36Stoga, nek' se Job dokraja isku?a, jer odgovara poput zlikovaca;

   ^37a svom grijehu jo? pobunu domeaee, med-u nama on plje?aee dlanovima
   i hule svoje na Boga gomila."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Elihu nastavi svoju besjedu i reee:

   ^2"Zar ti misli? da pravo svoje brani?, da pravednost pred Bogom
   dokazuje?,

   ^3kada mu ka?e?: '?to ti je to va?no, i ako grije?im, ?to ti einim
   time?'

   ^4Na sve to ja aeu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.

   ^5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su vi?i!

   ^6Ako grije?i?, ?to si mu uradio, prijestupom svojim ?to si mu zadao?

   ^7Ako si prav, ?to si dodao njemu i ?to iz ruke tvoje on dobiva?

   ^8Opakost tvoja tebi sliene pogad-a i pravda tvoja eovjeku koristi.

   ^9Ali kad ispod te?kog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moaenika,

   ^10nitko ne ka?e: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noae pjesmom veselom
   ispunja,

   ^11umnijim nas od zvijeri zemskih eini i mudrijima od ptica nebeskih?'

   ^12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.

   ^13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne euje vapaje, da
   pogled na njih ne svraaea Svesilni!

   ^14A kamoli tek kada ti govori?: 'On ne vidi mene, parnica moja pred
   njime stoji, a ja na nj jo? eekam.'

   ^15Ili: 'Njegova srd?ba ne ka?njava, nimalo on za prijestupe ne mari.'

   ^16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Elihu nastavi i reee:

   ^2"Strpi se malo, pa aeu te poueit', jer jo? nisam sve rekao za Boga.

   ^3Izdaleka aeu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

   ^4Zaista, za la? ne znaju mi rijeei, uza te je eovjek znanjem savr?en.

   ^5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

   ^6Opakome on ?ivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

   ^7S pravednika on oeiju ne skida, na prijestolje ih di?e uz kraljeve da
   bi dovijeka bili uzvi?eni.

   ^8Ako su negvam' oni okovani i u?etima nevolje sputani,

   ^9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

   ^10Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

   ^11Poslu?aju li te mu se pokore, dani im zavr?avaju u sreaei, u u?icima
   godine njihove.

   ^12Ne slu?aju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuaei kako.

   ^13A srca opaka mr?nju njeguju, ne i?tu pomoae kad ih on okuje;

   ^14u cvatu svoga djeea?tva umiru i venu poput hramskih milosnika.

   ^15Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreaei otvara mu oei:

   ^16izbavit aee te iz ?drijela tjeskobe k prostranstvima bezgranienim
   izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

   ^17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

   ^18nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

   ^19Nek' ti je gavan k'o eovjek bez zlata, a eovjek jake ruke poput
   slaba.

   ^20Ne goni one koji su ti tud-i da rodbinu na njino mjesto stavi?.

   ^21Pazi se da u nepravdu ne skrene?, jer zbog nje snad-e tebe
   isku?enje.

   ^22Gle, uzvi?en je Bog u svojoj snazi! Zar ueitelja ima poput njega?

   ^23Tko je njemu put njegov odredio? Tko aee mu reaei: 'Radio si krivo'?

   ^24Spomeni se velieati mu djelo ?to ga pjesmama ljudi opjeva?e.

   ^25S udivljenjem svijet eitav ga promatra, divi se eovjek, pa ma
   izdaleka.

   ^26Veaei je Bog no ?to pojmit' mo?emo, nedokueiv je broj ljeta
   njegovih!

   ^27U visini on skuplja kapi vode te da?d u paru i maglu pretvara.

   ^28Pljuskovi tada plju?te iz oblaka, po mno?tvu ljudskom da?de obilato.

   ^29Tko li aee shvatit' ?irenje oblaka, tutnjavu stra?nu njegovih
   ?atora?

   ^30Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama
   pokriva.

   ^31Pomoaeu njih on podi?e narode, u izobilju hranom ih dariva.

   ^32On munju dr?i objema rukama i kazuje joj kamo aee zgoditi.

   ^33Glasom gromovnim sebe navje?aeuje, sti?e s gnjevom da zgromi
   opaeinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoeiti hoaee.

   ^2Eujte, eujte gromor glasa njegova, tutnjavu ?to mu iz usta izlazi.

   ^3Gle, munja lijeaee preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na
   kraj zemlje -

   ^4iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velieajnim.
   Munje mu lete, nitko ih ne prijeei, tek ?to mu je glas jednom odjeknuo.

   ^5Da, Bog gromori glasom velieajnim, djela velebna, neshvatljiva
   stvara.

   ^6Kad snijegu ka?e: 'Zasnije?i po zemlji!' i pljuskovima: 'Zaplju?tite
   silno!'

   ^7svakom eovjeku zapeeati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

   ^8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se ?aeuaeure le?aju.

   ^9S ju?ne se strane podi?e oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

   ^10Veae led od daha Bo?jega nastaje i vodena se kruti povr?ina.

   ^11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

   ^12kru?e posvuda po volji njegovoj, ?to im nalo?i, to aee izvr?iti na
   licu cijelog kruga zemaljskoga.

   ^13?alje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrd-em obdari.

   ^14Poslu?aj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Bo?ja eudesna.

   ^15Zna? li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pu?ta?

   ^16Zna? li o eem vise gore oblaci? Eudesna to su znanja savr?enog.

   ^17Kako ti gore od ?ege haljine u ju?nom vjetru kad zemlja obamre?

   ^18Zar si nebesa s njim ti razapeo, evrsta poput ogledala livenog?

   ^19DOe naputi me ?to da mu ka?emo: zbog tmine se ne snalazimo vi?e.

   ^20Zar aee? mu reaei: 'Hoaeu govoriti'? Ili na propast vlastitu
   pristati?

   ^21Tko, dakle, mo?e u svjetlost gledati na nebesima ?to se sja blistavo
   kada oblake rastjeraju vjetri?

   ^22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velieanstvom stra?nim Bog se
   odjenu!

   ^23Da, Svesilnog doseaei ne mo?emo, neizmjeran je u moaei i sudu, velik
   u pravdi, nikog on ne tlaei.

   ^24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reee:

   ^2"Tko je taj koji rijeeima bezumnim zamraeuje bo?anski promisao?

   ^3Bokove svoje opa?i k'o junak: ja aeu te pitat', a ti me pouei.

   ^4Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.

   ^5Zna? li tko joj je mjere odredio i nad njom u?e mjernieko napeo?

   ^6Na eemu joj poeivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni

   ^7dok su klicale zvijezde jutarnje i Bo?ji uzvikivali dvorjani?

   ^8Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majeina;

   ^9kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom;

   ^10kad sam njegovu odredio med-u, vrata stavio sa prijevornicama?

   ^11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog
   valovlja!

   ^12Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno,

   ^13da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbo?nike strese;

   ^14da je pretvori u glinu peeatnu i oboji je k'o kakvu haljinu.

   ^15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu.

   ^16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio?

   ^17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena?

   ^18Zar si prostranstvo zemlje uoeio? Govori, ako ti je znano sve to.

   ^19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine,

   ^20da ih odvede? u njine krajeve, da im put k stanu njihovu poka?e??

   ^21Ti znade? to, tOa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!

   ^22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuee spremi?ta vidio

   ^23?to ih prieuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?

   ^24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa?

   ^25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokreio pute grmljavini

   ^26da bi da?djelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje ?ive du?e nema,

   ^27da bi neplodnu napojio pusto?, da bi u stepi trava izniknula?

   ^28Ima li ki?a svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rad-a?

   ^29Iz eijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara ?to s nebesa pada?

   ^30Kako evrsnu vode poput kamena i led se hvata povr?ja bezdana?

   ^31Mo?e? li lancem vezati Vla?iaee i razdrije?iti spone Orionu,

   ^32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima?

   ^33Zar poznaje? ti zakone nebeske pa da njima moae na zemlji dodijeli??

   ^34Zar doviknuti mo?e? oblacima pa da pljuskovi tebe poslu?aju?

   ^35Zar na zapovijed tvoju munje lijeaeu i tebi zar se odazivlju: 'Evo
   nas'?

   ^36Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla?

   ^37Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove

   ^38dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe?

   ^39Zar aee? ti plijen uloviti lavici ili aee? glad uta?it' laviaeima

   ^40na leglu svojem dok gladni eekaju i vrebaju na ?rtvu iz zaklona?

   ^41Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiaei njegovi cijueu i
   naokolo oblijeaeu bez hrane?
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Zna? li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade ko?ute?

   ^2Izbroji li koliko nose mjeseci, zna? li u koje doba se omlade?

   ^3Sagnuv?i se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odla?u,

   ^4a kad im porod ojaea, poraste, ostave ga i ne vraaeaju mu se.

   ^5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

   ^6U zavieaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje ?ivuje.

   ^7Buci gradova on se podruguje i ne slu?a gonieevih povika.

   ^8Luta brdima, svojim pa?njacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

   ^9Mo?e? li slugom ueinit' bivola, zadr?at' ga noae jednu za jaslama?

   ^10Mo?e? li njega za brazdu prikovat' da ralo vuee po docima tvojim?

   ^11Mo?e? li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i
   prepustit' mu te?ak svoj posao?

   ^12Misli? li tebi da aee se vratiti i na gumno ti dotjerati ?ito?

   ^13Krilima svojim noj trepaee radosno, iako krila oskudnih i perja.

   ^14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,

   ^15ne mareae' ?to ih zgazit' mo?e noga ili nekakva divlja zvijer
   zgnjeeiti.

   ^16S nojiaeima k'o s tud-ima postupa; ?to mu je trud zaludu, on ne
   mari.

   ^17Jer Bog je njega li?io pameti, nije mu dao nikakva razbora.

   ^18Ali kada na let krila ra?iri, tada se ruga konju i konjaniku.

   ^19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

   ^20Zar ti eini? da skaee k'o skakavac, da u strah svakog nagoni
   hrzanjem?

   ^21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustra?ivo srlja na oru?je.

   ^22Strahu se ruga, nieeg se ne boji, ni pred maeem uzmaknuti neaee.

   ^23Na sapima mu zvekeaee tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

   ^24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko aee ga
   zadr?at':

   ^25na svaki zvuk roga on zar?e: Ha! Izdaleka on ljuti boj veae nju?i,
   viku bojnu i poklie vojskovod-a.

   ^26Zar po promislu tvojem lijeaee soko i prema jugu krila svoja ?iri?

   ^27Zar se na nalog tvoj di?e orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?

   ^28Na litici on stanuje i noaeAei, na grebenima vrleti visokih.

   ^29Odatle na plijen netremice vreba, oei njegove vide nadaleko.

   ^30Krvlju se hrane njegovi orliaei; gdje je ubijenih, tamo je i on."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 I Jahve se obrati Jobu i reee mu:

   ^2"Zar aee se s Jakim preti jo? kudilac? Tu?itelj Bo?ji nek' sam
   odgovori!"

   ^3A Job odgovori Jahvi i reee:

   ^4"Odveae sam malen: ?to da odgovorim? Rukom aeu svoja zatisnuti usta.

   ^5Rijee rekoh - neaeu vi?e zapoeeti; rekoh dvije - al' neaeu
   nastaviti."

   ^6Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reee:

   ^7"Bokove svoje opa?i k'o junak, ja aeu te pitat', a ti me pouei.

   ^8Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravda??

   ^9Zar ti mi?ica snagu Bo?ju ima, zar glasom grmjet' mo?e? poput njega?

   ^10Ogrni se sjajem i velieanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom.

   ^11Plani dOe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika.

   ^12Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca.

   ^13U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraenu ih pozatvaraj tamnicu.

   ^14Tada aeu i ja tebi odat' hvalu ?to si se svojom desnicom spasio.

   ^15A sada, dOe promotri Behemota! Travom se hrani poput goveeeta,

   ^16u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mi?iaeju trbu?nom.

   ^17Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele ?ile.

   ^18Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od ?eljeza kvrge.

   ^19Prvenac on je Bo?jega stvaranja; maeem ga je naoru?ao tvorac.

   ^20Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje ?to po njima se igra.

   ^21Pod lotosom on zavaljen poeiva, gu?tik moevarni i glib kriju ga.

   ^22Sjenu mu pravi lotosovo li?aee, pod vrbama on hladuje potoenim.

   ^23Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu
   u ?vale i sav Jordan jurne.

   ^24Tko bi za oei uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio?

   ^25Zar lovi? Levijatana udicom? Zar aee? mu jezik za?valit' u?etom?

   ^26Zar mu nozdrve trskom probost' mo?e? ili mu kukom probiti vilicu?

   ^27Hoaee li te on preklinjat' za milost, hoaee li s tobom blago
   govoriti?

   ^28I zar aee s tobom savez on sklopiti da sveg ?ivota tebi sluga bude?

   ^29Hoaee? li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kaeeri
   razveseli??

   ^30Hoaee li se za nj cjenkati ribari, med-u sobom podijelit' ga
   trgovci?

   ^31Mo?e? li kopljem njemu ko?u izbost ili glavu mu probiti ostima?

   ^32Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit aee ti
   posljednji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov eovjek veae pogiba.

   ^2Junaka nema da njega razdra?i, tko aee mu se u lice suprotstavit'?

   ^3Tko se sukobi s njim i ?iv ostade? Pod nebesima tog eovjeka nema!

   ^4Pre?utjet neaeu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.

   ^5Tko mu smije razodjenut' odjeaeu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu
   oklop?

   ^6Tko aee mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi
   njegovih?

   ^7Hrbat mu je od ljuskavih ?titova, zapeeaaeenih peeatom kamenim.

   ^8Jedni uz druge tako se sljubi?e da med-u njima dah ne bi pro?ao.

   ^9Tako su evrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne
   mogu.

   ^10Kad kihne, svjetlost iz njega zapr?ti, poput zorinih vjed-a oei su
   mu.

   ^11Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se
   prosiplju.

   ^12Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla ?to kipi na vatri.

   ^13Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi sueu.

   ^14U ?iji le?i sva snaga njegova, a ispred njega u?as se prostire.

   ^15Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmieu pueini.

   ^16Poput peaeine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.

   ^17Pregibi tusta mesa srasli su mu, evrsti su kao da su saliveni.

   ^18Zgodi li ga mae, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i
   strijela.

   ^19Poput slame je za njega ?eljezo, mjed je k'o drvo iscrvotoeeno.

   ^20On ne uzmiee od strelice s luka, stijenje iz praaeke na nj k'o
   pljeva pada.

   ^21K'o slameica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazvi?di nad
   njim.

   ^22Crepovlje o?tro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaeom.

   ^23Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u
   kotlu.

   ^24Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan
   prekriva.

   ^25Ni?ta slieno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustra?iv.

   ^26I na najvi?e on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 A Job ovako odgovori Jahvi:

   ^2"Ja znadem, moae je tvoja bezgraniena: ?to god naumi?, to izvesti
   mo?e?.

   ^3Tko je taj koji rijeeima bezumnim zamraeuje bo?anski promisao?
   Govorah stoga, ali ne razumjeh, o eudesima meni neshvatljivim.

   ^4O, poslu?aj me, pusti me da zborim: ja aeu te pitat', a ti me pouei.

   ^5Po euvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oei moje vidje?e.

   ^6Sve rijeei svoje zato ja porieem i kajem se u prahu i pepelu."

   ^7Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeei, reee on Elifazu Temancu: "Ti i
   tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako
   pravo govorili kao moj sluga Job.

   ^8Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i pod-ite k mome sluzi
   Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit aee se za
   vas. Imat aeu obzira prema njemu i neaeu vam ueiniti ni?ta na?ao zato
   ?to niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job."

   ^9Tada odo?e Elifaz iz Temana, Bildad iz ?uaha i Sofar iz Naamata i
   ueini?e kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba.

   ^10I Jahve vrati Joba u prija?nje stanje jer se zalo?io za svoje
   prijatelje, pa mu jo? udvostruei ono ?to je posjedovao.

   ^11Tad se vrati?e Jobu sva njegova braaea, i sve njegove sestre, i svi
   prija?nji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuaei, ?aleaei ga i
   tje?eaei zbog svih nevolja ?to ih Jahve bija?e na nj poslao. Svaki mu
   darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten.

   ^12Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje jo? vi?e negoli prija?nje. Blago
   mu je brojilo eetrnaest tisuaea ovaca, ?est tisuaea deva, tisuaeu
   jarmova volova i tisuaeu magarica.

   ^13Imao je sedam sinova i tri kaeeri.

   ^14Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treaeoj Keren-Hapuk.

   ^15U svem onom kraju ne bija?e ?ena tako lijepih kao Jobove kaeeri. I
   otac im dade jednaku ba?tinu kao i njihovoj braaei.

   ^16Poslije toga Job do?ivje dob od sto eetrdeset godina i vidje djecu
   svoju i djecu svoje djece do eetvrtog koljena. Potom umrije Job, star,
   nau?iv?i se ?ivota.
     __________________________________________________________________

Psalms
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Blago eovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu
   gre?niekom i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

   ^2veae u?iva u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noae.

   ^3On je k'o stablo zasad-eno pokraj voda tekuaeica ?to u svoje vrijeme
   plod donosi; li?aee mu nikad ne vene, sve ?to radi dobrim urodi.

   ^4Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva ?to je vjetar
   raznosi.

   ^5Stoga se opaki neaee odr?ati na sudu, ni gre?nici u zajednici
   pravednih.

   ^6Jer Jahve zna put pravednih, a propast aee put opakih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Za?to se bune narodi, za?to puci ludosti snuju?

   ^2Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotAee protiv Jahve i
   Pomazanika njegova:

   ^3"Skr?imo okove njihove i jaram njihov zbacimo!"

   ^4Smije se onaj ?to na nebu stoluje, Gospod im se podruguje.

   ^5Tad im veli u svom gnjevu, ?estinom ih on zbunjuje:

   ^6"TOa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom."

   ^7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reee: "Ti si sin moj, danas
   te rodih.

   ^8Zatra?i samo, i dat aeu ti puke u ba?tinu, i u posjed krajeve
   zemaljske.

   ^9Vladat aee? njima palicom gvozdenAeom i razbit ih kao sud lonearski."

   ^10Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski.

   ^11Slu?ite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu,

   ^12da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srd?ba
   njegova. Blago svima koji se njemu utjeeu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Psalam. Davidov. Kad je David bje?ao pred sinom Ab?alomom.

   ^2Jahve, koliko je tlaeitelja mojih, koliki se podi?u na me!

   ^3Mnogi su ?to o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!"

   ^4Ti si ipak ?tit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podi?e?.

   ^5Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usli?a sa svete gore svoje.

   ^6Sad mogu leae' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve dr?i.

   ^7Ne bojim se tisuaea ljudi ?to me opsjedaju du?manski.

   ^8Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bo?e moj! Ti udara? po obrazu sve
   neprijatelje moje, opakima zube razbija?.

   ^9U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zborovod-i. Uz ?ieana glazbala. Psalam. Davidov.

   ^2Kad zazovem, usli?i me, Bo?e, pravdo moja, ti ?to me u tjeskobi
   izbavAei: smiluj mi se, usli?i moju molitvu!

   ^3Sinovi eovjeeji, dokle aee vam srca ostati tvrda? Za?to ispraznost
   ljubite, opsjenu slijedite?

   ^4Znajte: Jahve eudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin aee me
   usli?iti kad ga zazovem.

   ^5Promislite u srcima i ne grije?ite, dr?aeite na svojim le?ajima i
   zanijemite.

   ^6Prinesite ?rtve pravedne, u Jahvu se uzdajte!

   ^7Mnogi govore: "Tko aee nam pokazati sreaeu?" Obasjaj nas, Jahve,
   svjetlom svoga lica!

   ^8Vi?e si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode p?enica i vino.

   ^9Eim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daje?
   miran poeinak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Zborovod-i. Uz frule. Psalam. Davidov.

   ^2Euj, o Jahve, rijeei moje, jecaje moje razaberi!

   ^3Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bo?e moj, jer tebe
   vruaee zazivam!

   ^4Jahve, zorom glas mi veae euje?, zorom ti veae lijem molitve u nadi
   eekajuae'.

   ^5Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom,

   ^6opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrzi? sve ?to eine
   bezakonje

   ^7i uni?tava? la?ljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi.

   ^8Po velikoj dobroti tvojoj uniaei aeu u Dom tvoj; past aeu nieice pred
   svetim Domom tvojim, Jahve, prepun po?tovanja.

   ^9U svojoj me pravdi vodi poradi mojih du?mana, svoj put mi poravnaj
   pred oeima.

   ^10U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloaee; grlo im
   je grob otvoren, a jezikom laskaju.

   ^11Kazni ih, o Bo?e! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog
   mnogih nedjela njihovih; tOa oni se digo?e na tebe.

   ^12Nek' se raduju svi ?to se utjeeu tebi, neka klieu sve dovijeka!
   ?titi ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje,

   ^13jer pravednika, Jahve, ti blagoslivlja?, dobrotom ga svojom k'o
   ?titom zaklanja?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Zborovod-i. Uz ?ieano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, nemoj me karati u srd?bi svojoj, ne ka?njavaj me u svojoj
   jarosti!

   ^3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dr?aeu
   kosti moje.

   ^4Duboko mi je du?a potresena, a ti, o Jahve - dokle aee??

   ^5Vrati se, Jahve, du?u mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:

   ^6jer med-u mrtvima tko te se sjeaea, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

   ^7Iznemogoh od pusta jecanja, u noaei postelju plaeem zalijevam, suzama
   le?aj natapam.

   ^8Od ?alosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.

   ^9Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plae moj euo.

   ^10Euo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.

   ^11Neka se postide i u?asno zbune svi moji du?mani, i puni srama neka
   smjesta odstupe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Tu?aljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Ku?a Benjaminovca.

   ^2O Jahve, Bo?e moj, tebi se utjeeem, od svih progonitelja spasi me,
   oslobodi,

   ^3da mi du?u ne zgrabe kao lav ?to razdire, a nema tko da izbavi.

   ^4Jahve, Bo?e moj, ako to ueinih, ako je nepravda na rukama mojim,

   ^5ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tu?itelja:

   ^6neka mi du?manin progoni du?u i zgrabi je, neka mi ?ivot u zemlju
   satre i jetru u pra?inu baci.

   ^7Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaeitelja mojih.
   Probudi se! Sud mi sazovi!

   ^8Neka te okru?i skup?tina narodna, nad njom sjedni visoko!

   ^9O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u
   meni.

   ^10Dokrajei bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bo?e koji
   proniee? srca i bubrege.

   ^11Meni je ?tit Bog koji spasava eestita srca.

   ^12Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti:

   ^13ako se ne obrate, mae aee nao?triti, luk aee svoj zapet' i pravo
   smjerit'.

   ^14Spremit aee za njih smrtonosno oru?je, strijele aee svoje u?ariti.

   ^15Eto, zlotvor zaee nepravdu, otrudnje pako?aeu i podlost rodi.

   ^16Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade!

   ^17Pakost aee njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se
   nasilje njegovo.

   ^18A ja aeu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat aeu imenu Jahve
   vi?njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, Gospode na?, divno je ime tvoje po svoj zemlji, velieanstvom
   nebo natkriljuje?!

   ^3U ustima djece i dojeneadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da
   postidi? mrzitelja, zlotvora.

   ^4Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde ?to ih
   uevrsti -

   ^5pa ?to je eovjek da ga se spominje?, sin eovjeeji te ga pohodi??

   ^6Ti ga ueini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni.

   ^7Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podlo?i:

   ^8ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome,

   ^9ptice nebeske i ribe morske, i ?to god prolazi stazama morskim.

   ^10Jahve, Gospode na?, divno je ime tvoje po svoj zemlji!
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. $ALEF

   ^2Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva eudesna djela
   tvoja.

   ^3Radujem se i klieem tebi, pjevam imenu tvome, Svevi?nji! $BET

   ^4Du?mani moji natrag krenu?e, pado?e i pred licem tvojim pogibo?e.

   ^5Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto -
   sudac pravedan: $GIMEL

   ^6ti pokara pogane, pogubi bezbo?ca, ime im izbrisa dovijeka.

   ^7Du?mani klonu?e, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im
   spomena. $HE

   ^8Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:

   ^9sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreee pucima osudu pravednu. $VAU

   ^10Jahve je tvrd-ava tlaeenom, tvrd-ava spasa u danima tjeskobe.

   ^11Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavlja? onih ?to
   ljube tebe, o Jahve. $ZAJIN

   ^12Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razgla?ujte med-u pucima djela
   njegova,

   ^13jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siroma?kog jauka ne zaboravi.
   $HET

   ^14Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgo?e neprijatelji
   moji, od vrata smrti izbavi me

   ^15da navije?tam sve hvale tvoje na vratima kaeeri Sionske, da radostan
   klieem zbog spasenja tvoga. $TET

   ^16Pogani pado?e u jamu koju sami iskopa?e, zamka koju potajno stavi?e
   uhvati nogu njihovu.

   ^17Jahve se iskaza i sud odr?a; gre?nik se spleo u djela svoja. $JOD

   ^18Nek' gre?nici odu u Podzemlje, svi pogani ?to zaboravi?e Boga. $KAF

   ^19Jer siromah neaee pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neaee biti
   zaludu dovijeka.

   ^20Ustani, Jahve, da se ne osili eovjek, nek' pogani budu osud-eni pred
   tobom!

   ^21Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 $LAMED Za?to, Jahve, stoji? daleko, za?to se skriva? u dane
   tjeskobe?

   ^2Obijesni bezbo?nik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.

   ^3Bezbo?nik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.

   ^4Bezbo?nik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TOa ni Boga
   nema!" I u tome sva mu je misao.

   ^5Puti su mu svagda uspje?ni, na sudove tvoje on i ne misli, sve
   protivnike svoje prezire.

   ^6U srcu veli: "Neaeu posrnuti! Ni u kojem koljenu neaeu biti
   nesretan." $PE

   ^7Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka
   i nesreaea.

   ^8U zasjedi euei pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN oeima
   siromaha vreba.

   ^9U zaklonu sjedi k'o lav u peaeini, vreba da opljaeka jadnika i da ga
   povuee u mre?u.

   ^10Pritajen euei na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

   ^11U srcu svome veli: "ZOaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne
   vidi!" $KOF

   ^12Ustani, Gospode Bo?e, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.

   ^13Za?to da bezbo?nik prezire Boga, za?to da ka?e u srcu: "Neaee
   kazniti!" $RE?

   ^14Jer ti vidi?, gleda? jad i nevolju, u ruci je mjeri?. Siromah se
   tebi predaje, ubogu ti si pomoae! $?IN

   ^15Pakosnu gre?niku satri mi?icu, kazni mu pakost da je vi?e ne bude!

   ^16Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat aee
   pogana. $TAU

   ^17Poeuj, o Jahve, ee?nju siroma?nih, okrijepi im srce, uho prikloni:

   ^18da za?titi? pravo ubogih i tlaeenih, da straha vi?e ne zadaje eovjek
   zemljanAei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeeem! Za?to dakle govorite
   du?i mojoj: "Odleti u goru kao ptica!

   ^2Gle, bezbo?nici veae luk nape?e, za tetivu strijelu zape?e da iz
   potaje ustrijele pravednika.

   ^3Kad su temelji uzljuljani, ?to da ueini pravednik?"

   ^4Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oei
   njegove motre, vjed-ama proniee sinove ljudske.

   ^5Jahve proniee pravedna i nepravedna, iz dna du?e mrzi silnika.

   ^6Na gre?nike aee izlit' ?eravu i sumpor, vjetar ognjeni bit aee dio
   njine sudbine.

   ^7Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, eestiti aee gledat' lice
   njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zborovod-i. U oktavi. Psalam. Davidov.

   ^2U pomoae, Jahve, jer nestaje pobo?nih, vjernosti nema vi?e med-u
   ljudima!

   ^3Svatko la?e svome bli?njemu, govori usnama la?ljivim i srcem
   dvolienim.

   ^4Istrijebi, Jahve, sve usne la?ljive i jezik hvastavi;

   ^5one ?to zbore: "Jezik je na?a snaga, na?e su usne za nas: tko nam ?to
   mo?e?"

   ^6"Zbog nevolje tlaeenih i jauka ubogih sada aeu ustati - govori Jahve
   - spasenje donijet' onom tko ga ?eli."

   ^7Rijeei su Jahvine rijeei iskrene, srebro proku?ano, od zemlje
   odvojeno, sedam puta oei?aeeno.

   ^8O Jahve, ti aee? bdjeti nad nama, od nara?taja ovog euvat' nas
   svagda,

   ^9pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdi?u ljudi najgori.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2TOa dokle, Jahve, dokle aee? me zaboravljati? Dokle aee? skrivati
   lice od mene?

   ^3Dokle aeu nositi bol u du?i; tugu u srcu obdan i obnoae? Dokle aee se
   du?manin dizat' na me?

   ^4Pogledaj, usli?i, Jahve, Bo?e moj! Prosvijetli mi oei da ne zaspim
   nasmrt,

   ^5nek' ne ka?e du?manin: "Nadjaeah njega!" Nek' ne klieu protivnici ako
   posrnem!

   ^6Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome!
   Pjevat aeu Jahvi koji mi ueini dobro, pjevat aeu imenu Jahve
   Svevi?njeg!
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Zborovod-i. Davidov. Bezumnik reee u srcu: "Nema Boga." Pokvareni
   rade gadosti; nitko da eini dobro.

   ^2Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman
   Boga da tra?i.

   ^3No, svi skrenu?e zajedno, svi se pokvari?e: nitko da eini dobro -
   nikoga nema.

   ^4Neaee li se urazumiti svi ?to bezakonje eine, koji pro?diru narod moj
   kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino:

   ^5jednom aee drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.

   ^6?elite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoei?te njegovo.

   ^7O neka dod-e sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda
   svoga, klicat aee Jakov, radovat se Izrael.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u ?atoru tvome, tko li
   stanovati na svetoj gori tvojoj?

   ^2Onaj samo tko ?ivi eestito, koji eini pravicu, i istinu iz srca
   zbori,

   ^3i ne kleveaee jezikom; koji bli?njem zla ne nanosi i ne sramoti
   susjeda svoga;

   ^4koji zlikovca prezire, a po?tuje one ?to se Jahve boje;

   ^5koji se zaklinje prijatelju, a ne kr?i prisege, i ne daje novca na
   lihvu, i ne prima mita protiv nedu?na. Tko tako eini, pokolebat' se
   neaee dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Miktam. Davidov. Euvaj me, Bo?e, jer se tebi utjeeem.

   ^2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi bla?enstva bez tebe!"

   ^3Za svetima ?to su u zemlji sav plamtim od ee?nje!

   ^4Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tud-e. Ja im ljevanica
   nalijevat' neaeu, ime im spominjat' neaeu usnama.

   ^5Jahve mi je ba?tina i kale?: Ti u ruci dr?i? moju sudbinu.

   ^6Na divnu zemlju pado?e mi konopi, vrlo mi je mila moja ba?tina.

   ^7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noaeu srce opominje.

   ^8Jahve mi je svagda pred oeima; jer mi je zdesna, neaeu posrnuti.

   ^9Stog' mi se raduje srce i kliee du?a, i tijelo mi spokojno poeiva.

   ^10Jer mi neaee? ostavit' du?u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj
   trule?i ugleda.

   ^11Pokazat aee? mi stazu u ?ivot, puninu radosti pred licem svojim,
   sebi zdesna bla?enstvo vjeeno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Molitva. Davidova. Poeuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslu?aj,
   usli?i molitvu iz usta iskrenih!

   ^2Od tebe nek' mi dod-e presuda, tvoje oei vide ?to je pravo.

   ^3Istra?i mi srce, pohodi noaeu, ognjem me isku?aj, al' u meni neaee?
   naae' bezakonja. Ne zgrije?i?e usta moja

   ^4kao ?to grije?e ljudi: po rijeeima usta tvojih euvah putove Zakona.

   ^5Korak mi evrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima
   tvojim.

   ^6Zazivam te, Bo?e, ti aee? me usli?it': prikloni mi uho i euj rijeei
   moje.

   ^7Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od du?mana izbavlja? one ?to
   se utjeeu desnici tvojoj.

   ^8Euvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih

   ^9od zlotvora ?to na me nasraeu. Du?mani me bijesni opkoljuju,

   ^10be?aeutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,

   ^11Koraci njini sad me okru?uju, smjeraju da me na zemlju obore;

   ^12slieni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviaeu ?to vreba u
   potaji.

   ^13Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od gre?nika mi ?ivot maeem
   spasi,

   ^14a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj ?ivot,
   kojima ?eludac puni? dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju ?to im
   pretekne.

   ^15A ja aeu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit
   aeu ga se nagledati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Ueitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu
   pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja

   ^2Ljubim te, Jahve, kreposti moja!

   ^3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bo?e moj, peaeino moja
   kojoj se utjeeem, ?tite moj, snago spasenja moga, tvrd-avo moja!

   ^4Zazvat aeu Jahvu, hvale predostojna, i od du?mana bit aeu izbavljen.

   ^5Valovi smrti okru?i?e mene, prestravi?e me bujice pogubne.

   ^6U?ad Podzemlja sputi?e me, smrtonosne zamke pado?e na me:

   ^7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi
   zaeu, i vapaj moj mu do u?iju doprije.

   ^8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrma?e se temelji gora, pokrenu?e
   se, jer On gnjevom planu.

   ^9Iz nosnica mu dim se di?e, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ?ivo od
   njega plamsa.

   ^10On nagnu nebesa i sid-e, pod nogama oblaci mu mraeni.

   ^11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi.

   ^12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima
   tmastim,

   ^13od blijeska pred licem njegovim u?ga se ugljevlje plameno.

   ^14Jahve s neba zagrmje, Svevi?njega glas se ori.

   ^15Odape strijele i du?mane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori.

   ^16Morska se dna pokaza?e, i temelji svijeta posta?e goli od stra?ne
   prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova.

   ^17On pru?i s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi.

   ^18Od protivnika moaenog mene oslobodi, od du?mana mojih jaeih od mene.

   ^19Navali?e na me u dan zlosretni, ali me Jahve za?titi,

   ^20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio.

   ^21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po eistoaei ruku mojih on me
   nagradi,

   ^22jer euvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih.

   ^23Odredbe njegove sve su mi pred oeima, zapovijedi njegove nisam
   odbacio,

   ^24do sr?i odan njemu sam bio, euvam se grijeha svakoga.

   ^25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, eistoaeu ruku mojih vidje.

   ^26S prijateljem ti si prijatelj, po?tenu po?tenjem uzvraaea?.

   ^27S eovjekom eistim ti si eist, a lukavca izigrava?,

   ^28jer narodu poni?enu spasenje donosi?, a poni?ava? oei ohole.

   ^29Jahve, ti moju svjetiljku u?i?e?, Bo?e, tminu moju obasjava?:

   ^30s tobom udaram na eete du?manske, s Bogom svojim preskaeem zidine.

   ^31Savr?eni su puti Gospodnji, i rijee je Bo?ja ognjem ku?ana. On, samo
   on, ?tit je svima koji se k njemu utjeeu.

   ^32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga na?ega?

   ^33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran,

   ^34noge mi dade brze k'o u ko?ute i postavi me na visine evrste,

   ^35ruke mi za borbu uvje?ba i mi?ice da luk mjedeni napinju.

   ^36Daje? mi ?tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dr?i, tvoja me
   bri?ljivost uzvisi.

   ^37Pouzdanje daje? mom koraku, i noge mi vi?e ne posraeu.

   ^38Pognah svoje du?mane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uni?tih.

   ^39Obaram ih, ne mogu se diaei, padaju, pod nogama mi le?e.

   ^40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podlo?i.

   ^41Ti du?mane moje u bijeg natjera, i raspr?ih one koji su me mrzili.

   ^42Vapiju u pomoae - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se.

   ^43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu.

   ^44Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk
   koji ne poznavah slu?i mi.

   ^45Svaki moj ?apat pokorno on slu?a, sinovi tud-inci meni laskaju;

   ^46sinovi tud-inski gube sreanost, izlaze dr?aeuae' iz svojih utvrda.

   ^47?ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog,
   spasenje moje!

   ^48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava.

   ^49Od du?mana me mojih izbavlja? i nad protivnike me moje izdi?e?, ti
   mene od eovjeka silnika spasava?.

   ^50Zato te slavim, Jahve, med-u pucima i psalam pjevam tvome Imenu:

   ^51umno?io si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si
   iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Nebesa slavu Bo?ju kazuju, navije?ta svod nebeski djelo ruku
   njegovih.

   ^3Dan danu to objavljuje, a noae noaei glas predaje.

   ^4Nije to rijee, a ni govor nije, nije ni glas ?to se mo?e euti,

   ^5al' po zemlji razlije?e se jeka, rijeei sve do nakraj svijeta se?u.
   Ondje suncu razape ?ator,

   ^6te ono k'o ?enik iz lo?nice ide, k'o div kliee kad prelijeaee stazu.

   ^7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne
   skriva se ni?ta ?aru njegovu.

   ^8Savr?en je Zakon Jahvin - du?u krijepi; pouzdano je Svjedoeanstvo
   Jahvino - neuka uei;

   ^9prOava je naredba Jahvina - srce sladi; eista je zapovijed Jahvina -
   oei prosvjetljuje;

   ^10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini -
   svi jednako pravedni,

   ^11dragocjeniji od zlata, od zlata eistoga, slad-i od meda, meda
   samotoka.

   ^12Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo bri?no on ih euva.

   ^13Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oeisti me!

   ^14Od oholosti euvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad aeu biti
   neokaljan, eist od grijeha velikoga.

   ^15Moje ti rijeei omiljele i razmi?ljanje srca moga pred licem tvojim.
   Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Usli?io te Jahve u dan nevolje, ?titilo te ime Boga Jakovljeva!

   ^3Poslao ti pomoae iz Sveti?ta, branio te sa Siona!

   ^4Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja!

   ^5Udijelio ti ?to ti srce ?eli, ispunio sve namisli tvoje!

   ^6Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio
   Jahve svaku molbu tvoju!

   ^7Znam evo: Jahve aee pobjedu dati svom pomazaniku, usli?it ga iz
   svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje.

   ^8Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga
   na?ega!

   ^9Oni posraeu i padaju, mi se dr?imo i stojimo.

   ^10Jahve, daruj pobjedu kralju, usli?i nas u dan kad te zazovemo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Jahve, zbog tvoje se moaei kralj veseli, zbog pomoaei tvoje radosno
   kliee.

   ^3Ti mu ispuni ?elju srca, ne odbi molitve usana njegovih.

   ^4Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od
   suhoga zlata.

   ^5Za ?ivot te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova.

   ^6Pomoaeu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga velieanstvom i
   sjajem.

   ^7Ti ga ueini blagoslovom za vjekove, veseli? ga rado?aeu lica svojega.

   ^8Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevi?njega neaee se
   pokolebati.

   ^9Tvoja ruka nek' pronad-e sve du?mane tvoje, desnica tvoja neka stigne
   one koji te mrze!

   ^10Nek' budu kao u peaei ognjenoj kad se uka?e lice tvoje! Nek' ih
   Jahve gnjevom uni?ti, neka ih proguta oganj!

   ^11Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih.

   ^12Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neaee
   uspjeti.

   ^13Ti aee? ih natjerati u bijeg, svoj luk aee? usmjeriti na njih.

   ^14Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu
   tvoju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ko?uta u zoru". Psalam. Davidov.

   ^2Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.

   ^3Bo?e moj, vieem danju, al'ne odvraaea?; noaeu vapijem i nema mi
   poeinka.

   ^4A ipak, ti u Sveti?tu prebiva?, Nado Izraelova!

   ^5U tebe se oeevi na?i uzda?e, uzda?e se, i ti ih izbavi;

   ^6k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se
   nisu.

   ^7A ja, crv sam, a ne eovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.

   ^8Koji me vode, podruguju se meni, razvlaee usne, ma?u glavom:

   ^9"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu
   omilje!"

   ^10Iz krila majeina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.

   ^11Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majeina ti si Bog moj.

   ^12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.

   ^13Opkoli?e me junci mnogobrojni, ba?anski bikovi okru?i?e mene.

   ^14?drijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riee.

   ^15Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasu?e; srce mi posta poput
   voska, topi se u grudima mojim.

   ^16Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u
   prah smrtni bacio si mene.

   ^17Opkolio me eopor pasa, rulje me zloeinaeke okru?ile. Probodo?e mi
   ruke i noge,

   ^18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.

   ^19Haljine moje dijele med-u sobom i kocku bacaju za odjeaeu moju.

   ^20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoae!

   ^21Du?u moju istrgni maeu, iz ?apa pasjih ?ivot moj.

   ^22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi du?u od rogova bivoljih!

   ^23A sada, braaei aeu svojoj navije?tat' ime tvoje, hvalit aeu te usred
   zbora.

   ^24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva,
   slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!

   ^25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje
   od njega; kad ga je zazvao, on ga je euo."

   ^26Zato aeu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvr?it'
   zavjete.

   ^27Siromasi aee jesti i nasitit aee se, hvalit aee Jahvu koji tra?e
   njega: nek' ?ivi srce va?e dovijeka!

   ^28Spomenut aee se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim aee
   nS:icAee pasti sve obitelji pogana.

   ^29Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.

   ^30Njemu aee se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim
   se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja aee du?a za njega ?ivjeti,

   ^31njemu aee slu?iti potomstvo moje. O Gospodu aee se pripovijedat'

   ^32slijedeaeem koljenu, o njegovoj pravdi navije?tati narodu buduaeem:
   "Ovo ueini Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u eem ja ne oskudijevam;

   ^2na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi

   ^3i krijepi du?u moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena
   svojega.

   ^4Pa da mi je i dolinom smrti proaei, zla se ne bojim, jer si ti sa
   mnom. Tvoj ?tap i palica tvoja utjeha su meni.

   ^5Trpezu preda mnom prostire? na oei du?manima mojim. Uljem mi glavu
   ma?e?, ea?a se moja prelijeva.

   ^6Dobrota i milost pratit aee mene sve dane ?ivota moga. U Jahvinu aeu
   domu prebivati kroz dane mnoge.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji
   na njemu ?ive.

   ^2On ga na morima utemelji i na rijekama uevrsti.

   ^3Tko aee uziaei na Goru Jahvinu, tko aee stajati na svetom mjestu
   njegovu?

   ^4Onaj u koga su ruke eiste i srce nedu?no: du?a mu se ne predaje
   ispraznosti, i ne kune se varavo.

   ^5On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.

   ^6Takav je nara?taj onih koji tra?e njega, koji tra?e lice Boga
   Jakovljeva.

   ^7"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, di?ite se, dveri vjeene, da
   unid-e Kralj slave!"

   ^8"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junaean, Jahve silan u
   boju!"

   ^9"Podignite, vrata, nadvratnike svoje di?ite se, dveri vjeene, da
   unid-e Kralj slave!"

   ^10"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdi?em du?u svoju, $BET

   ^2u tebe se uzdam, Bo?e moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele
   nada mnom du?mani! $GIMEL

   ^3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neaee: postidjet aee se koji se
   lako iznevjere. $DALET

   ^4Poka?i mi, Jahve, svoje putove, nauei me svojim stazama! $HE

   ^5Istinom me svojom vodi i pouei me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU
   u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN

   ^6Spomeni se, Jahve, svoje nje?nosti i ljubavi svoje dovijeka. $HET

   ^7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po
   svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET

   ^8Jahve je sama dobrota i pravednost: gre?nike on na put privodi. $JOD

   ^9On ponizne u pravdi vodi i uei malene putu svome. $KAF

   ^10Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji euva Savez njegov
   i propise. $LAMED

   ^11Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM

   ^12Ima li koga da se boji Jahve? On aee ga poueiti kojim aee putem
   krenuti. $NUN

   ^13Du?a aee mu u sreaei poeivati, a potomci aee njegovi zaposjesti
   zemlju. $SAMEK

   ^14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje
   njima. $AJIN

   ^15K Jahvi su svagda oei moje upravljene, jer mi nogu izvlaei iz zamke.
   $PE

   ^16Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. $SADE

   ^17Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me!

   ^18Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! $RE?

   ^19Pogledaj du?mane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mr?njom ?estokom
   mrze. $?IN

   ^20Euvaj du?u moju, izbavi me: neaeu se postidjeti, jer se tebi utekoh.
   $TAU

   ^21Nedu?nost i eestitost nek' me ?tite, jer u tebe se uzdam, o Jahve.

   ^22Izbavi, Bo?e, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedu?nosti, i uzdajuae'
   se u Jahvu ja se ne pokolebah.

   ^2Ispitaj me, Jahve, isku?aj me, istra?i mi bubrege i srce.

   ^3Jer tvoja je dobrota pred oeima mojim, u istini tvojoj ja hodim.

   ^4S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraaeam podlima.

   ^5Mrsko mi je dru?tvo zlotvora, i s bezbo?cima sjesti ne ?elim.

   ^6U nedu?nosti ruke svoje perem i obilazim ?rtvenik tvoj, Jahve,

   ^7da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja.

   ^8O Jahve, ljubim dom u kojem prebiva? i mjesto gdje slava tvoja
   stoluje.

   ^9Ne pogubi mi du?u s gre?nicima ni ?ivot moj s krvolocima;

   ^10na rukama je njihovim zloein, a desnica im puna mita.

   ^11A ja u nedu?nosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi.

   ^12Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat aeu Jahvu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve
   je ?tit ?ivota moga: pred kime da strepim?

   ^2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo ?deru, protivnici moji i
   du?mani, oni posraeu i padaju.

   ^3Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat
   plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja.

   ^4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tra?im: da ?ivim u Domu Jahvinu sve
   dane ?ivota svoga, da u?ivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam.

   ^5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovi?tu
   ?atora svoga, na hridinu on me uzdi?e.

   ^6I sada izdi?em glavu iznad du?mana oko sebe. U njegovu aeu ?atoru
   prinositi ?rtve radosne, Jahvi aeu pjevat' i klicati.

   ^7Slu?aj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usli?i me!

   ^8Moje mi srce govori: "Tra?i lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve,
   ja tra?im.

   ^9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti,
   Pomoaei moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bo?e, Spasitelju moj!

   ^10Ako me otac i mati ostave, Jahve aee me primiti.

   ^11Nauei me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi
   protivnika mojih.

   ^12Bijesu du?mana mojih ne predaj me, jer ustado?e na mene svjedoci
   la?ni koji da?aeu nasiljem.

   ^13Vjerujem da aeu u?ivati dobra Jahvina u zemlji ?ivih.

   ^14U Jahvu se uzdaj, ojunaei se, evrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu
   se uzdaj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne oglu?i se na me:
   da neusli?an ne postanem kao oni koji u grob silaze.

   ^2Euj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdi?em svetomu Hramu
   tvojem.

   ^3Ne uzmi me s bezbo?nicima i s onima koji eine bezakonje, koji govore
   slatko s bli?njima a u srcu im je pakost.

   ^4Daj im po djelima njihovim i po zloaei njihovih nedjela! Po djelu
   ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi!

   ^5Jer ne mare za eine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori
   i vi?e ne podigne!

   ^6Blagoslovljen Jahve ?to usli?a zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on
   ?tit je moj.

   ^7U njega se srce moje pouzdalo i pomoae mi dod-e; zato mi kliee srce i
   pjesmom njega slavim.

   ^8Jahve je jakost narodu svome, tvrd-ava spasa svom pomazaniku.

   ^9Spasi narod svoj i blagoslovi svoju ba?tinu, pasi ih i nosi ih
   dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Bo?ji, prinesite Jahvi
   slavu i moae!

   ^2Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u sveti?tu
   njegovu!

   ^3Euj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim!

   ^4Euj! Jahve u sili, Jahve u velieanstvu!

   ^5Euj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske,

   ^6i Liban skakuaee poput teleta, a Sirion kao mlado bivolee!

   ^7Euj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene!

   ^8Euj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kade?kom!

   ^9Euj! Od straha se mladAee ko?ute, prerano se mladAee ko?ute ?umske.
   [3b] Euj! Bog velieanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi
   kliknu?e: Slava!

   ^10Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka!

   ^11Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Psalam. Pjesma za posveaeenje Doma. Davidov.

   ^2Velieam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada
   mnom du?mani.

   ^3Jahve, Bo?e moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

   ^4Jahve, izveo si mi du?u iz Podzemlja, na rubu groba ti si me o?ivio.

   ^5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!

   ^6Jer samo za tren traje srd?ba njegova, a eitav ?ivot dobrota njegova.
   Veeer donese suze, a jutro klicanje.

   ^7U svojoj sreaei rekoh: "Neaeu se pokolebati nikada!"

   ^8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali eim lice
   sakrije?, sav se upla?im.

   ^9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrd-e Boga svojega:

   ^10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob sid-em? Zar
   aee te pra?ina slaviti, zar aee navije?tati vjernost tvoju?"

   ^11Slu?aj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoae!

   ^12Okrenuo si moj plae u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me
   rado?aeu.

   ^13Zato ti pjeva du?a moja i neaee zamuknuti: Jahve, Bo?e moj, dovijeka
   aeu te hvaliti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Tebi se, Jahve, utjeeem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me
   pravdi izbavi!

   ^3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodi?! Budi mi hrid
   za?tite, tvrd-ava spasenja.

   ^4Jer ti si hrid moja, tvd-ava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj.

   ^5Izvuci me iz mre?e koju mi zape?e, jer ti si moje utoei?te.

   ^6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bo?e vjerni.

   ^7Ti mrzi? one koji ?tuju ni?tavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam.

   ^8Radosno aeu klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao,
   pomogao u tjeskobi du?i mojoj.

   ^9Nisi me predao u ruke du?mana, noge si mi na prostran put izveo.

   ^10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, du?a
   i tijelo.

   ^11?ivot mi se tro?i u goreini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se
   iscrpila snaga i kosti su moje klonule.

   ^12Du?manima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima
   stra?ilo; koji me vide vani, bje?e od mene.

   ^13Nestalo me k'o mrtvaca iz sjeaeanja ljudi, postadoh k'o razbijena
   posuda.

   ^14Eujem ?aputanje mnogih, u?as odasvud: sastaju se protiv mene i
   smi?ljaju kako da mi ?ivot oduzmu.

   ^15A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj!

   ^16U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke du?mana i onih
   koji me progone!

   ^17Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi.

   ^18Jahve, ne bilo me stid ?to tebe zazvah! Neka se postide zlotvori,
   nek' u Podzemlju zamuknu.

   ^19Nek' zanijeme usne la?ljive koje protiv pravednika govore drsko,
   oholo i prezirno.

   ^20O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju euva? za one koji te
   se boje, koju iskazuje? onima ?to se tebi utjeeu naoeigled sinovima
   eovjeejim.

   ^21Zaklanja? ih ?titom lica svoga od zavjera ljudskih; u ?atoru svom ih
   skriva? od jezika svadljivih.

   ^22Blagoslovljen Jahve jer me obasu eudesnom dobrotom u gradu tvrdom.

   ^23U tjeskobi svojoj veae mi?ljah: "Odbaeen sam od pogleda tvoga." Ali
   ti si euo glas mog zaziva dok sam tebi vapio.

   ^24Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: euva Jahve svoje vjernike, a po
   zasluzi vraaea onima koji postupaju oholo.

   ^25Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Davidov. Pouena pjesma. Bla?en onaj kome je grijeh otpu?ten, kome je
   zloein pokriven!

   ^2Blago eovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u eijemu duhu nema
   prijevare!

   ^3Pre?utjet' sam htio, al' kosti mi klonu?e od neprestana jecanja.

   ^4Danju i noaeu ruka me tvoja ti?tala, snaga mi se tro?ila k'o za
   ljetnih ?ega.

   ^5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju vi?e ne skrivah. Rekoh:
   "Priznat aeu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha
   oprostio.

   ^6Zato nek' ti se moli pobo?nik svaki u easu nevolje. Kad bujice silne
   navale, njega neaee stiaei.

   ^7Utoei?te ti si moje, od tjeskobe ti aee? me saeuvat', odjenut' me
   rado?aeu spasenja.

   ^8Ueit aeu te, put ti kazat' kojim ti je iaei, svjetovat aeu te, oko
   aee moje bdjeti nad tobom.

   ^9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kroti? vod-icama
   i uzdom, inaee im se ne primiei!

   ^10Bezbo?nika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okru?uje
   milost.

   ^11Radujte se Jahvi i klieite, pravedni, klieite svi koji ste srca
   eestita!
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Pravednici, Jahvi klieite! Hvaliti ga pristoji se eestitima.

   ^2Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset ?ica velieajte njega!

   ^3Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.

   ^4Jer prOava je rijee Jahvina i vjernost su sva djela njegova.

   ^5On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.

   ^6Jahvinom su rijeeju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska
   njihova.

   ^7Vodu morsku on sabire kao u mje?inu i bezdane stavlja u spremi?ta.

   ^8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici
   svijeta!

   ^9Jer on reee - i sve postade, naredi - i sve se stvori.

   ^10Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima.

   ^11Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do
   koljena.

   ^12Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za
   ba?tinu!

   ^13Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove eovjeeje.

   ^14Iz svoga prebivali?ta motri sve stanovnike zemaljske:

   ^15on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova.

   ^16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka.

   ^17Isprazno se od konja nadati spasenju, jaeina njegova ne izbavlja.

   ^18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u
   milost njegovu:

   ^19da im od smrti ?ivot spasi, da ih hrani u danima gladi.

   ^20Na?a se du?a Jahvi nada, on je pomoae i za?tita na?a.

   ^21Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo.

   ^22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao ?to se mi u tebe
   uzdamo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF

   ^2Blagoslivljat aeu Jahvu u svako doba, njegova aee mi hvala biti
   svagda na ustima! $BET

   ^3Nek' se Jahvom du?a moja hvali: nek' euju ponizni i nek' se raduju!
   $GIMEL

   ^4Velieajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! $DALET

   ^5Tra?io sam Jahvu, i on me usli?a, izbavi me od straha svakoga. $HE

   ^6U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica va?a. $ZAJIN

   ^7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga euje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET

   ^8And-eo Jahvin tabor podi?e oko njegovih ?tovalaca da ih spasi. $TET

   ^9Ku?ajte i vidite kako dobar je Jahve: blago eovjeku koji se njemu
   utjeee! $JOD

   ^10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje.
   $KAF

   ^11Osiroma?i?e moguaenici i gladuju, a koji tra?e Jahvu ne trpe
   oskudice. $LAMED

   ^12Dod-ite, djeco, i poslu?ajte me, ueit aeu vas strahu Gospodnjem.
   $MEM

   ^13O eovjeee, ljubi? li ?ivot? ?eli? li dane mnoge u?ivati dobra? $NUN

   ^14Jezik svoj oda zla suspre?i i usne od rijeei prijevarnih! $SAMEK

   ^15Zla se kloni, a eini dobro, tra?i mir i za njim idi! $PE

   ^16Oei Jahvine gledaju pravedne, u?i mu slu?aju vapaje njihove. $AJIN

   ^17Lice se Jahvino okreaee protiv zloeinaca da im spomen zatre na
   zemlji. $SADE

   ^18Pravednici zazivaju, i Jahve ih euje, izbavlja ih iz svih tjeskoba.
   $KOF

   ^19Blizu je Jahve onima koji su skr?ena srca, a klonule du?e spasava.
   $RE?

   ^20Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. $?IN

   ^21On euva sve kosti njegove: ni jedna mu se neaee slomiti. $TAU

   ^22Opakost bezbo?ca ubija, platit aee koji mrze pravednika.

   ^23Jahve izbavlja du?e slugu svojih, i neaee platiti tko god se njemu
   utjeee.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Davidov. Optu?i, Jahve, tu?itelje moje i napadni one koji mene
   napadaju!

   ^2Stavi oklop, uzmi ?tit svoj i ustani meni u pomoae!

   ^3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj du?i: "Ja
   sam tvoje spasenje."

   ^4Nek' se smetu i postide koji ?ivot moj tra?e, nek' uzmaknu i nek' se
   posrame koji mi propast snuju!

   ^5Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih And-eo Jahvin potjera!

   ^6Mraeni i skliski bili im putovi kad ih And-eo Jahvin bude gonio!

   ^7Bez razloga nape?e mi mre?u, bez razloga grob du?i mojoj iskopa?e.

   ^8Propast aee ih stiaei iznenada, u mre?u koju nape?e sami aee se
   uhvatiti, past aee u jamu ?to je iskopa?e!

   ^9A moja aee du?e klicati u Jahvi, radovat aee se u spasenju njegovu.

   ^10Sve aee kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog
   spasava? od silnika, jadnika i siromaha od pljaeka?a?

   ^11Ustado?e svjedoci opaki: pitaju me za ono ?to ne znam.

   ^12Vraaeaju mi zlo za dobro, du?a moja zapada u osamu.

   ^13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, du?u svoju postom morio, i
   molitva mi se u krilo vraaeala.

   ^14Kao za prijateljem, za bratom - obila?ah tu?an; od ?alosti se
   pogurih kao onaj ?to za majkom ?ali.

   ^15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupi?e se protiv mene da
   udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru.

   ^16Ruglom na ruglo isku?avaju me i zubima ?kripaju na mene.

   ^17O Jahve, dokle aee? gledati? Istrgni mi du?u nasrtajima njihovim,
   otmi lavovima jedino dobro moje!

   ^18Zahvalit aeu ti u velikom zboru, slavit aeu te med-u pukom brojnim.

   ^19Nek' se ne raduju nada mnom du?mani nepravedni, nek' ne namiguju
   oeima oni koji me niza?to mrze!

   ^20Jer oni ne misle o miru, veae spletke snuju protiv mirnih u zemlji.

   ^21Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo oeima
   svojim!"

   ^22Ti sve vidi?, o Jahve! Nemoj ?utjeti! Gospode, od mene se ne
   udaljuj!

   ^23Preni se, ustani da me obrani?, Bo?e moj, Gospode, vodi parnicu
   moju!

   ^24Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bo?e moj, nek' se ne raduju nada
   mnom!

   ^25Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se ?elja!" Nek' ne reknu:
   "Progutali smo ga!"

   ^26Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreaei mojoj raduju!
   Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podi?u na me!

   ^27Nek' radosno klieu kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda
   govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!"

   ^28A moj aee jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Zborovod-i. Od sluge Jahvina Davida.

   ^2Gre?an je naum u srcu zlotvora, straha Bo?jega nema on pred oeima.

   ^3Sam sebi on laska suvi?e, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

   ^4Rijeei usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on
   vi?e ne mari.

   ^5Bezakonje smi?lja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne
   odustaje.

   ^6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

   ^7Pravednost je tvoja k'o Bo?ji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko
   more: ljude i stoku ti, Jahve, spasava?.

   ^8Kako li je dragocjena, Bo?e, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih
   ljudi se sklanjaju;

   ^9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih
   napaja?.

   ^10U tebi je izvor ?ivotni, tvojom svjetlo?aeu mi svjetlost vidimo.

   ^11Zakrili dobrotom sve koji te ?tuju i pravedno?aeu svojom sve koji su
   srca eestita.

   ^12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka gre?nika neka me ne goni.

   ^13Gle, pado?e koji eine bezakonje: oboreni su da vi?e ne ustanu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Davidov. $ALEF Nemoj se ?estiti na opake, zavidjet nemoj
   pakosnicima:

   ^2kao trava brzo se osu?e, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET

   ^3U Jahvu se uzdaj i eini dobro, da smije? stanovati u zemlji i ?ivjeti
   u miru.

   ^4Sva radost tvoja neka bude Jahve: on aee ispuniti ?elje tvoga srca!
   $GIMEL

   ^5Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on aee sve voditi.

   ^6Pravda aee tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce
   podnevno. $DALET

   ^7Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne ?esti se na onog koji ima
   sreaee, na eovjeka koji spletke kuje. $HE

   ^8Sti?aj svoj gnjev i ostavi se srd?be, ne ?esti se da zlo ne ueini?.

   ^9Jer aee biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, ba?tinit aee
   zemlju. $VAU

   ^10Jo? malo i nestat aee bezbo?nika: mjesto aee? njegovo tra?iti, a
   njega vi?e nema.

   ^11Zemlju aee posjedovati krotki, obilje mira oni aee u?ivat'. $ZAJIN

   ^12Bezbo?nik smi?lja zlo pravedniku i zubima ?krguaee na njega.

   ^13A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET

   ^14Mae pote?u bezbo?ci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da
   pokolju one koji hode pravim putem.

   ^15Maeem aee vlastito srce probiti, slomit aee se njihovi lukovi. $TET

   ^16Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora:

   ^17jer aee se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD

   ^18Jahve se brine za ?ivot eestitih, dovijeka aee trajati ba?tina
   njihova.

   ^19Neaee se postidjeti u vrijeme nevolje, bit aee siti u danima gladi.
   $KAF

   ^20A bezbo?nici aee propasti, du?mani Jahvini povenut aee k'o ures
   livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED

   ^21Bezbo?nik zaima, ali ne vraaea, pravednik se sa?aljeva i daje.

   ^22Oni koje Jahve blagoslovi ba?tinit aee zemlju, a koje prokune bit
   aee zatrti. $MEM

   ^23Jahve vodi i uevr?aeuje korake eovjeku i mio mu je put njegov.

   ^24Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve dr?i za ruku. $NUN

   ^25Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napu?tena ili da mu
   djeca kruha prose.

   ^26Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu
   blagoslov. $SAMEK

   ^27Zla se kloni i eini dobro, i ostat aee? dovijeka.

   ^28Jer Jahve ljubi pravdu i pobo?nika svojih ne ostavlja. $AJIN
   Zauvijek aee biti zatrti zlikovci, istrijebit aee se potomstvo
   bezbo?nika.

   ^29Zemlju aee posjedovati pravednici i ?ivjet aee na njoj dovijeka. $PE

   ^30Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo.

   ^31Zakon mu je Bo?ji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. $SADE

   ^32Bezbo?nik vreba pravednoga i smi?lja da ga usmrti.

   ^33Jahve ga neaee ostaviti u njegovoj vlasti i neaee dopustiti da ga na
   sudu osude. $KOF

   ^34U Jahvu se uzdaj i dr?i se puta njegova: on aee te uzvisit' i
   ba?tinit aee? zemlju; radostan aee? gledati propast bezbo?nih. $RE?

   ^35Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar kro?njat ?iri.

   ^36Prod-oh, i gle - nema ga vi?e; potra?ih ga i ne nad-oh. $?IN

   ^37Promatraj eestita i gledaj neporoena: mirotvorac ima potomstvo.

   ^38A gre?nici bit aee svi iskorijenjeni, istrijebit aee se zlikovaeko
   sjeme. $TAU

   ^39Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme
   nevolje.

   ^40Jahve im poma?e, on ih izbavlja: on aee ih izbaviti od zlotvora i
   spasiti, jer u njemu tra?e okrilje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Psalam. Davidov. Za spomen.

   ^2Jahve, u srd?bi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu
   gnjevu.

   ^3Strijele se tvoje u me zabodo?e, ruka me tvoja te?ko pritisnu:

   ^4na tijelu mi ni?ta zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih
   mira mi nema kostima.

   ^5Zloaee moje glavu su mi nadi?le, kao prete?ko breme ti?te me.

   ^6Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje.

   ^7Pogurih se sav i zgreih, povazdan lutam ?alostan.

   ^8Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ni?ta zdravo nema.

   ^9Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega.

   ^10O Gospode, sve su mi ?elje pred tobom, i vapaji moji nisu ti
   skriveni.

   ^11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oeinjeg gasi
   se.

   ^12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmako?e, i moji najbli?i stoje
   daleko.

   ^13Namje?taju mi zamke oni koji mi ?ivot vrebaju, koji mi ?ele
   nesreaeu, propa?aeu mi prijete i uvijek smi?ljaju prijevare.

   ^14A ja sam kao gluh i ni?ta ne eujem i, kao nijem, usta ne otvaram.

   ^15Postadoh k'o eovjek koji ne euje i koji u ustima nema odgovora.

   ^16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti aee? me usli?ati, Jahve, Bo?e moj!

   ^17Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne
   uzdi?u nada mnom!"

   ^18Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom.

   ^19Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam ?alosti zbog grijeha svojega.

   ^20A koji su bez razloga protiv mene, moaeni su, i mnogi su koji me
   mrze nepravedno.

   ^21Za dobro zlom mi uzvraaeaju, protive mi se ?to tra?im dobro.

   ^22O Jahve, ne ostavljaj me! Bo?e moj, ne udaljuj se od mene!

   ^23Po?uri se meni u pomoae, Gospode, spase moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Zborovod-i. Jedutunu. Psalam. Davidov.

   ^2Odlueio sam: "Euvat aeu put svoj da ne zgrije?im jezikom; usta aeu
   svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbo?nik."

   ^3Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne pu?tah, ali uzalud - bol mi postade
   gorea.

   ^4U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad
   progovorih svojim jezikom:

   ^5"Objavi mi, Jahve, moj svr?etak i kolika je mjera mojih dana, da znam
   kako sam ni?tavan.

   ^6Evo, pedljem si mi dane izmjerio, ?ivot moj je kao ni?ta pred tobom:
   tek da?ak je svaki eovjek.

   ^7Poput sjene eovjek prolazi tek da?ak je sve bogatstvo njegovo:
   zgraee, a ne zna tko aee ga pokupiti."

   ^8A sada, eemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!

   ^9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem lud-aku!

   ^10?utim i usta ne otvaram, jer tako si ti ueinio.

   ^11Bie svoj otkloni od mene, jer izdi?em pod te?inom ruke tvoje.

   ^12Ti kaznama popravlja? eovjeka i sve mu najdra?e kao moljac rastaee?:
   tek da?ak je svaki eovjek.

   ^13Euj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslu?aj, na suze se moje ne
   oglu?i! Jer u tebe ja sam do?ljak, prido?lica kao svi oci moji.

   ^14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i vi?e ne budem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usli?a
   vapaj moj.

   ^3Izvuee me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na
   hridinu, korake moje ukrijepi.

   ^4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu na?emu. Vidjet aee mnogi i
   strah aee ih obuzeti: uzdanje aee svoje staviti u Jahvu.

   ^5Blago eovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za ?tovateljima
   la?nih bogova, za onima koji se predaju prijevari.

   ^6Eudesa mnoga tvori?, o Jahve, Bo?e moj, i namisli eudesne - ravna ti
   nema! Kazivat' ih i objavljivati ?elim, al' odveae ih je da bi se
   nabrojit' mogli.

   ^7Nisu ti mile ni ?rtve ni prinosi, nego si mi u?i otvorio: paljenice
   ni okajnice ne tra?i?.

   ^8Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige pi?e za mene:

   ^9Milje mi je, Bo?e moj, vr?it volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja
   nosim."

   ^10Tvoju aeu pravdu navije?tat' u velikom zboru, i usta svojih
   zatvoriti neaeu, o Jahve, sve ti je znano.

   ^11Tvoju pravdu neaeu kriti u srcu, kazivat aeu vjernost tvoju i tvoj
   spas. Tajit neaeu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skup?tini.

   ^12A ti, o Jahve, milosrd-a mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost
   neka me svagda euvaju.

   ^13Jer me okru?i?e nesreaee nebrojene, krivice me moje sustigo?e da
   gledat' ne mogu: vi?e ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga
   klonulo.

   ^14Bilo ti milo, o Jahve, da me izbavi?; Gospodine, u pomoae mi
   pohitaj!

   ^15Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i
   neka se posrame koji se nesreaei mojoj raduju!

   ^16Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoaeu!

   ^17Neka klieu i nek' se vesele u tebi svi koji te tra?e! Neka govore
   svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube.

   ^18Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoae
   moja i moj spasitelj; o Bo?e moj, ne kasni!
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve aee ga
   spasiti!

   ^3Jahve aee ga ?tititi i ?iva saeuvati, sreaeu mu dati na zemlji i
   neaee ga predati na volju du?manima.

   ^4Jahve aee ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu.

   ^5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi du?u jer tebi sagrije?ih!"

   ^6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad aee umrijeti i kad aee mu
   nestati imena?"

   ^7I dod-e li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja
   i vani opada.

   ^8Mrzitelji moji svi slo?no ?apuaeu o meni; zlo mi dosud-uju:

   ^9"Pogubna se po?ast na nj oborila." Ili: "Tko jednom le?e, vi?e ne
   ustaje."

   ^10Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagova?e kruh moj, petu na
   me podi?e.

   ^11A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti.

   ^12Po tome aeu znati da sam mio tebi: ?to se du?manin moj neaee
   veseliti nada mnom.

   ^13A mene aee? zdrava uzdr?ati i pred svoje me lice staviti dovijeka.

   ^14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka
   bude! Amen!
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Zborovod-i. Pouena pjesma. Sinova Korahovih.

   ^2Kao ?to ko?uta ?udi za izvor-vodom, tako du?a moja eezne, Bo?e, za
   tobom.

   ^3?edna mi je du?a Boga, Boga ?ivoga: o, kada aeu doaei i lice Bo?je
   gledati?

   ^4Suze su kruh moj danju i noaeu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je
   Bog tvoj?"

   ^5Du?a moja gine kada se spomenem kako koraeah u mno?tvu predvodeae' ih
   k Domu Bo?jem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveeanoj.

   ^6?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet aeu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

   ^7Tuguje du?a u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i
   Hermona, s brda Misara.

   ^8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali
   preko mene prijed-o?e.

   ^9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noaeu pjesmom aeu hvalit'
   Boga ?ivota svog.

   ^10Reaei aeu Bogu: "Hridino moja, za?to me zaboravlja?? Za?to obilazim
   ?alostan, pritisnut du?manima?"

   ^11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju:
   "Gdje ti je Bog tvoj?"

   ^12?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet aeu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Dosudi mi pravo, Bo?e, i povedi parbu moju protiv eeljadi bezbo?ne,
   izbavi me od eovjeka zlobna i opaka!

   ^2Jer ti si, Bo?e, zaklon moj: za?to me odbacuje?? Za?to obilazim
   ?alostan, pritisnut du?manima?

   ^3Po?lji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na
   tvoju svetu goru, u ?atore tvoje!

   ^4I pristupit aeu Bo?jem ?rtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom aeu
   slaviti tebe, Bo?e, o Bo?e moj!

   ^5?to si mi, du?o, klonula i ?to jeca? u meni? U Boga se uzdaj, jer
   opet aeu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Zborovod-i. Sinova Korahovih. Pouena pjesma.

   ^2Bo?e, u?ima svojim slu?asmo, oeevi nam pripovijedahu na?i, o djelu
   koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

   ^3Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a
   njih ra?irio.

   ^4Maeem svojim oni zemlju ne zauze?e niti im mi?ica njihova donese
   pobjedu, veae desnica tvoja i tvoja mi?ica i lice tvoje milosno jer si
   ih ljubio.

   ^5Ti, o moj Kralju i Bo?e moj, ti si dao pobjede Jakovu.

   ^6Po tebi du?mane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na
   nas digo?e.

   ^7U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me mae moj spasavao.

   ^8Nego ti, ti si nas spasio od du?mana, ti si postidio one koji nas
   mrze.

   ^9Dieili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

   ^10A sad si nas odbacio i posramio nas i vi?e ne izlazi?, Bo?e, sa
   eetama na?im.

   ^11Pustio si da pred du?manima uzmaknemo, i opljaeka?e nas mrzitelji
   na?i.

   ^12Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas med-u neznabo?ce.

   ^13U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

   ^14Ueinio si nas ruglom susjedima na?im, na podsmijeh i igraeku onima
   oko nas.

   ^15Na porugu smo neznabo?cima, narodi kimaju glavom nad nama.

   ^16Svagda mi je sramota moja pred oeima i stid mi lice pokriva

   ^17zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva du?manina.

   ^18Sve nas to snad-e iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza
   tvoga,

   ^19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje
   skrenula staze,

   ^20kad si nas smrvio u boravi?tu ?akalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

   ^21Da smo i zaboravili ime Boga na?ega, da smo ruke k tud-em bogu
   podigli:

   ^22zar Bog toga ne bi saznao? TOa on poznaje tajne srdaca!

   ^23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za
   klanje.

   ^24Preni se! ?to spava?, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

   ^25Za?to lice svoje sakriva?, zaboravlja? bijedu i nevolju na?u?

   ^26Jer du?a nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

   ^27Ustani, u pomoae nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Pouena pjesma.
   Svadbena pjesma.

   ^2Iz srca mi naviru rijeei divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik
   mi je k'o pisaljka hitra pisara.

   ^3Lijep si, najljep?i od ljudskih sinova, po usnama ti se milina
   prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

   ^4Pripa?i mae uz bedra, junaee, ogrni se sjajem i velieanstvom!

   ^5Zaja?i i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu
   svoju proslavi!

   ^6O?tre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve du?mane
   ostavlja hrabrost.

   ^7Prijestolje je tvoje, Bo?e, u vijeke vjekova, i pravedno ?ezlo -
   ?ezlo je tvog kraljevstva!

   ^8Ti ljubi? pravednost, a mrzi? bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe
   pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

   ^9Smirnom, alojem i kasijom miri?u ti haljine, iz dvorova bjelokosnih
   harfe te vesele.

   ^10Kraljevske ti kaeeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu
   ofirskom.

   ^11"Slu?aj, kaeeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca
   svog!

   ^12Za?eli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on
   gospodar tvoj.

   ^13Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju tra?e prvaci
   naroda."

   ^14Sva lijepa koraea kaei kraljeva u haljinama zlatom vezenim.

   ^15U haljini od veza ?arena kralju je dovode, pratnja su joj djevice,
   druge njezine.

   ^16S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.

   ^17Oce tvoje naslijedit aee tvoji sinovi, postavit aee? ih knezovima na
   svoj zemlji.

   ^18Iz koljena u koljeno navije?tat aee ime tvoje, hvalit aee te narodi
   u vijeke vjekova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Zborovod-i. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma.

   ^2Bog nam je zaklon i utvrda, pomoaenik spreman u nevolji.

   ^3Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ru?e u more.

   ^4Nek' buee i bjesne valovi morski, nek' bregovi dr?aeu od ?estine
   njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!

   ^5Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Bo?ji, presveti ?ator Vi?njega.

   ^6Bog je sred njega, poljuljat se neaee, od rane zore Bog mu poma?e.

   ^7Ma bje?njeli puci, ru?ila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja
   se rastopi:

   ^8s nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!

   ^9Dod-ite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji ueini.

   ^10Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove kr?i i lomi koplja,
   ?titove ognjem sa?i?e.

   ^11Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvi?en nad pucima, nad svom
   zemljom uzvi?en!

   ^12S nama je Jahve nad Vojskama, na?a je utvrda Bog Jakovljev!
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Zborovod-i. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Narodi svi, plje?aeite rukama, klieite Bogu glasom radosnim.

   ^3Jer Jahve je to - svevi?nji, stra?an, kralj velik nad zemljom svom.

   ^4Narode je nama podlo?io, pogane stavio pod noge na?e,

   ^5ba?tinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca.

   ^6Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje.

   ^7Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju na?emu, pjevajte!

   ^8Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaei vrsni!

   ^9Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju.

   ^10Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Bo?ji su svi
   vlastodr?ci zemlje, nad svima on je uzvi?en.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih.

   ^2Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga na?ega.

   ^3Sveto brdo njegovo, brijeg velieanstven, radost je zemlji svoj. Gora
   Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog.

   ^4Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom.

   ^5Jer gle, slo?i?e se kraljevi, navali?e zajedno.

   ^6Eim vidje?e, zapanji?e se i zbunjeni u bijeg nagnu?e.

   ^7Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje,

   ^8kao kad vjetar istoeni razbija brodove tar?i?ke.

   ^9?to smo euli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga na?ega
   - Bog ga utvrdi dovijeka.

   ^10Spominjemo se, Bo?e, tvoje dobrote usred Hrama tvojega.

   ^11Kao ime tvoje, Bo?e, tako i slava tvoja do nakraj zemlje dose?e.
   Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko!

   ^12Neka klieu gradovi Judini zbog tvojih sudova!

   ^13Obid-ite Sion i prod-ite njime, prebrojite kule njegove!

   ^14Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da
   biste kazivali buduaeem koljenu:

   ^15"Takav je Bog, Bog na? zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Zborovod-i. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Poslu?ajte ovo, svi narodi, eujte, svi stanovnici zemlje,

   ^3vi, djeco puka, i vi, odlienici, bogati i siroma?ni zajedno!

   ^4Moja aee usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.

   ^5K pouenoj izreci priklonit aeu uho, uz harfu aeu izlo?it' svoju
   zagonetku.

   ^6?to da se bojim u danima nesreaee kad me opkoli zloba izdajica

   ^7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

   ^8TOa nitko sebe ne mo?e otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

   ^9?ivotu je cijena previsoka, i nikada je neaee platiti

   ^10tko ?eli ?ivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.

   ^11Jer, i mudri umiru, pogiba i lud-ak i bezumnik: bogatstvo svoje
   ostavlja drugima.

   ^12Grobovi im kuaee zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena,
   sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.

   ^13Eovjek koji nerazumno ?ivi sliean je stoci koja ugiba.

   ^14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji u?ivaju
   u sreaei:

   ^15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima
   vladaju. Njihova aee lika brzo nestati, Podzemlje aee im biti
   postojbina.

   ^16A moju aee du?u Bog ugrabiti Podzemlju iz pand?a i milostivo me
   primiti.

   ^17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveaea blago doma njegova:

   ^18kad umre, ni?ta neaee ponijeti sa sobom, i blago njegovo neaee s
   njime siaei.

   ^19Ako se u ?ivotu dr?ao sretnim - "Govorit aee se da ti je dobro
   bilo!" -

   ^20i on aee doaei u skup otaca svojih, gdje svjetlosti vi?e vidjeti
   neaee.

   ^21Eovjek koji nerazumno ?ivi sliean je stoci koja ugiba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od
   izlaza suneeva do zalaza.

   ^2Sa Siona predivnog Bog zablista:

   ^3Bog na? dolazi i ne ?uti. Pred njim ide oganj ?to pro?dire, oko njega
   silna bjesni oluja.

   ^4On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu:

   ^5"Saberite mi sve pobo?nike koji ?rtvom Savez sa mnom sklopi?e!"

   ^6Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac!

   ^7"Slu?aj, narode moj, ja aeu govoriti, o Izraele, svjedoeit aeu protiv
   tebe: ja, Bog - Bog tvoj!

   ^8Ne korim te zbog ?rtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda
   mnom.

   ^9Neaeu od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova:

   ^10tOa moje su sve ?ivotinje ?umske, tisuaee zvjeradi u gorama mojim.

   ^11Znam sve ptice nebeske, moje je sve ?to se miee u poljima.

   ^12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve ?to je
   ispunja.

   ^13Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca?

   ^14Prinesi Bogu ?rtvu zahvalnu, ispuni Vi?njemu zavjete svoje!

   ^15I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit aeu te, a ti aee? me slaviti."

   ^16A gre?niku Bog progovara: "?to tumaei? naredbe moje, ?to meaee? u
   usta Savez moj?

   ^17Ti, komu stega ne prija, te rijeei moje iza led-a baca??

   ^18Kad tata vidi?, s njime se bratimi? i dru?i? se s preljubnicima.

   ^19Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare.

   ^20U dru?tvu na brata govori? i kalja? sina matere svoje.

   ^21Sve si to einio, a ja da ?utim? Zar misli? da sam ja tebi sliean?
   Pokarat aeu te i stavit aeu ti sve to pred oei."

   ^22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i
   nitko vas spasiti neaee.

   ^23Pravo me ?tuje onaj koji prinosi ?rtvu zahvalnu: i onomu koji hodi
   stazama pravim - njemu aeu pokazati spasenje svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2 Kad je k Davidu do?ao prorok Natan poslije njegova grijeha

   ^3Smiluj mi se, Bo?e, po milosrd-u svome, po velikom smilovanju izbri?i
   moje bezakonje!

   ^4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oeisti!

   ^5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

   ^6Tebi, samom tebi ja sam zgrije?io i ueinio ?to je zlo pred tobom:
   pravedan aee? biti kad progovori?, bez prijekora kada presudi?.

   ^7Evo, gre?an sam veae rod-en, u grijehu me zaee majka moja.

   ^8Evo, ti ljubi? srce iskreno, u dubini du?e uei? me mudrosti.

   ^9Po?kropi me izopom da se oeistim, operi me, i bit aeu bjelji od
   snijega!

   ^10Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene!

   ^11Odvrati lice od grijeha mojih, izbri?i svu moju krivicu!

   ^12Eisto srce stvori mi, Bo?e, i duh postojan obnovi u meni!

   ^13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

   ^14Vrati mi radost svoga spasenja i uevrsti me duhom spremnim!

   ^15Ueit aeu bezakonike tvojim stazama, i gre?nici tebi aee se
   obraaeati.

   ^16Oslobodi me od krvi prolivene, Bo?e, Bo?e spasitelju moj! Nek' mi
   jezik kliee pravednosti tvojoj!

   ^17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta aee moja navije?tati hvalu
   tvoju.

   ^18?rtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.

   ^19?rtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bo?e, neaee?
   prezreti.

   ^20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske
   zidine!

   ^21Tada aee ti biti mile ?rtve pravedne i tad aee se prinosit' teoci na
   ?rtveniku tvojemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Zborovod-i. Pouena pjesma. Davidova.

   ^2 Kad je Edomac Doeg ?aulu javio: "David je u?ao u kuaeu Abimelekovu.

   ^3?to se to hvali? pako?aeu, silniee nesmiljeni?

   ^4Neprestano snuje? o propasti, jezik ti je britva nabru?ena,
   spletkaru!

   ^5Zlo voli? vi?e nego dobro, i la? vi?e nego pravednost!

   ^6Mili su ti pogubni govori, la?ljivi jeziee!

   ^7Bog aee te zato satrti, zauvijek te ukloniti; i?eupat aee te iz tvog
   ?atora, iskorijeniti iz zemlje ?ivih.

   ^8Pravednici aee gledati s u?asom i njemu se smijati:

   ^9"Gle eovjeka koji ne uze Boga za svoju za?titu, veae se uzdao u
   veliko bogatstvo i osilio u svojim zloeinima!"

   ^10A ja, k'o zelena maslina u Domu Bo?jem, uzdam se u Bo?ju dobrotu
   dovijeka.

   ^11Hvalit aeu te svagda ?to si to ueinio i slavit aeu tvoje ime, jer je
   dobrostivo, pred licem tvojih pobo?nika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 53

   ^1 Zborovod-i. Prema napjevu "Bolest". Pouena pjesma. Davidova.

   ^2Bezumnik reee u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da
   eini dobro.

   ^3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga
   da tra?i.

   ^4No svi skrenu?e zajedno, svi se pokvari?e: nitko da eini dobro -
   nikoga nema.

   ^5Neaee li se urazumiti svi ?to eine bezakonje, koji pro?diru narod moj
   kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju:

   ^6od straha aee drhtat' gdje straha i nema jer Bog aee rasuti kosti
   onih koji tebe opsjedaju, bit aee posramljeni jer aee ih Bog odbaciti.

   ^7O, neka dod-e sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda
   svoga, klicat aee Jakov, radovat' se Izrael.
     __________________________________________________________________

  Chapter 54

   ^1 Zborovod-i. Uza ?ieana glazbala. Pouena pjesma. Davidova.

   ^2 Kad su Zifijci do?li k ?aulu govoreaei: "David se kod nas

   ^3Spasi me, Bo?e, svojim imenom i jako?aeu svojom izbori mi pravdu!

   ^4Poslu?aj, Bo?e, moju molitvu i usli?i rijeei usta mojih!

   ^5Oholice ustado?e na me i moj ?ivot tra?e silnici: na Boga se ne
   osvraeu.

   ^6Evo, Bog mi poma?e, Gospodin krijepi ?ivot moj.

   ^7Okreni nesreaeu na du?mane moje, zatri ih u vjernosti svojoj.

   ^8Od srca rado aeu ti ?rtvovati, slavit aeu ti ime, Jahve, jer je
   dobrostivo,

   ^9jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postid-ene moje
   du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 55

   ^1 Zborovod-i. Uza ?ieana glazbala. Pouena pjesma. Davidova.

   ^2Poeuj mi, Bo?e, molitvu, ne krij se molbi mojoj:

   ^3obazri se na me i usli?i me! Mueim se u svojoj tjeskobi,

   ^4zbuni me vika du?manska i tlaeenje gre?nieko. Navali?e na me
   nesreaeom, bijesno me progone.

   ^5Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.

   ^6U?as me i trepet hvata, groza me obuze.

   ^7Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoeinem!

   ^8Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio;

   ^9brzo bih si potra?io skloni?te od bijesne oluje i vihora."

   ^10Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svad-u vidim u
   gradu;

   ^11danju i noaeu zidinama kru?e; bezakonja su i nevolje u njemu.

   ^12Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze.

   ^13Da me pogrdio du?manin, bio bih podnio; da se digao na me koji me
   mrzi, pred njim bih se sakrio.

   ^14Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik

   ^15s kojim sam slatko drugovao i slo?no hodismo u Domu Bo?jemu.

   ^16Smrt neka ih zaskoei, ?ivi nek' sid-u u Podzemlje jer im je pakost u
   stanu i srcu.

   ^17A ja aeu Boga prizvati, i Jahve aee me spasiti.

   ^18Veeerom, jutrom i o podne tu?an aeu jecati, i on aee euti vapaj moj.

   ^19Dat aee mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene.

   ^20Bog aee euti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne
   popravljaju, Boga se ne boje.

   ^21Podi?u ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju.

   ^22Usta su im glad-a od maslaca, a srce ratoborno; rijeei bla?e od
   ulja, a oni - isukani maeevi.

   ^23Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on aee te pokrijepiti: neaee dati
   da ikada posrne pravednik.

   ^24A njih ti, o Bo?e, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni
   polovicu dana neaee do?ivjeti! A ja se u tebe uzdam!
     __________________________________________________________________

  Chapter 56

   ^1 Zborovod-i. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov.
   Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.

   ^2Smiluj mi se, moj Bo?e, jer me du?manin hoaee zgaziti, napadae me moj
   neprestano tlaei.

   ^3Du?mani moji nasraeu na me povazdan, mnogo ih je koji se na me
   obaraju. Svevi?nji,

   ^4kad me strah spopadne, u te aeu se uzdati.

   ^5Bo?je obeaeanje slavim, u Boga ja se uzdam i neaeu se bojati: ?to mi
   mo?e ueiniti smrtnik?

   ^6Od jutra do veeeri obru?uju me, svi naumi njihovi meni su na zlo.

   ^7Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade.

   ^8Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bo?e, obori pogane!

   ^9Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom.
   Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?

   ^10Moji aee du?mani uzmaknuti eim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je
   za mene!

   ^11Bo?je obeaeanje slavim,

   ^12u Jahvu se uzdam i neaeu se bojati: ?to mi mo?e ueiniti eovjek?

   ^13Ve?u me zavjeti koje ueinih tebi, o Bo?e: prinijet aeu ti ?rtve
   zahvalne

   ^14jer si mi du?u od smrti spasio. Ti si oeuvao noge moje od pada, da
   pred Bogom hodim u svjetlosti ?ivih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 57

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred
   ?aula pobjegao u peaeinu.

   ^2Smiluj mi se, Bo?e, o smiluj se meni jer mi se du?a utjeee tebi! U
   sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

   ^3Vapijem Bogu vi?njemu, Bogu koji mi eini dobro.

   ^4Nek' po?alje s nebesa i spasi me, nek' postidi one ?to me progone:
   neka Bog po?alje dobrotu svoju i vjernost!

   ^5Le?im usred lavova koji pro?diru ljudske sinove. Zubi su im koplja i
   strijele, a jezik im mae je nao?tren.

   ^6Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

   ^7Mre?u namjesti?e stopama mojim, stisnu?e du?u moju; iskopa?e preda
   mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

   ^8Postojano je srce moje, Bo?e, postojano je srce moje; pjevat aeu i
   svirati.

   ^9Probudi se, du?o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit aeu zoru
   jutarnju.

   ^10Hvalit aeu te, Gospode, med-u narodima, med-u pucima pjevat aeu
   tebi:

   ^11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

   ^12Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 58

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

   ^2Zar doista krojite pravdu, vi moaeni, zar sudite pravo, sinovi
   ljudski?

   ^3Ne, veae bezakonje smi?ljeno einite, po zemlji vam ruke dijele
   nepravde.

   ^4Na krivu su putu bezbo?ci od krila majeina, na krivu su putu la?ci od
   utrobe.

   ^5U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice ?to u?i zaeepljuje

   ^6da glas earobnjakov ne euje ni glas bajaea vje?ta bajanju.

   ^7O Bo?e, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, eeljusti laviaeima!

   ^8K'o vode ?to hitro otjeeu neka se razliju, k'o zga?ena trava neka se
   osu?e.

   ^9Nek' budu k'o pu? koji se pu?uae' rastoei, k'o pometnut plot nek'
   sunca ne vide.

   ^10Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor
   odnese.

   ^11Radostan aee biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge aee prati u
   krvi zlotvora.

   ^12I reaei aee ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Jo? ima Boga da sudi na
   zemlji!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 59

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ?aul
   opkolio kuaeu da ubije Davida.

   ^2Izbavi me od du?mana, Bo?e moj, za?titi me od mojih protivnika!

   ^3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me!

   ^4Jer evo: du?u moju vrebaju, na me ustado?e silnici. Nema na meni
   krivnje, o Jahve, ni grijeha:

   ^5bez moje krivnje na me nasraeu. Probudi se! Dod-i mi u pomoae i
   pogledaj,

   ^6Jahve, Bo?e nad Vojskama, Bo?e Izraelov! Preni se, kazni sve pogane,
   podlacima nemoj se smilovati!

   ^7Uveeer se vraaeaju, re?e poput pasa i tree po gradu.

   ^8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas
   euje?"

   ^9No, ti im se smije?, o Jahve, i ruga? se poganima svima.

   ^10Jakosti moja, gledat aeu na te, jer ti si, Bo?e, za?tita moja, Bog
   moj, milosrd-e moje.

   ^11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad du?manima mojim!

   ^12Pobij ih, Bo?e, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jako?aeu
   svojom, ?tite na?, Gospodine.

   ^13Grijeh je svaka rijee usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost,
   u kletve i la?i ?to ih govore!

   ^14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog
   vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!

   ^15Uveeer se vraaeaju, re?e poput pasa i tree po gradu.

   ^16Nek' lutaju okolo tra?eaei hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.

   ^17A ja aeu opjevati silu tvoju i klicat aeu jutrom milosrd-u tvome,
   jer mi ti postade utoei?te i skloni?te u dan nevolje.

   ^18Jakosti moja, tebi aeu pjevati, jer ti si, Bo?e, za?tita moja, Bog
   moj, milosrd-e moje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 60

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ljiljan svjedoeanstva". Miktam. Davidov.

   ^2 Kad je David izi?ao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad
   je Joab na povratku potukao dvanaest tisuaea Edomaca

   ^3Bo?e, ti nas OodbAeaci i bojne nam redove prOobi, razjari se, a sad
   nas opet vrati!

   ^4Potrese zemlju, rasjeee je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala.

   ^5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim.

   ^6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku du?manskom.

   ^7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli?i nas!

   ^8Bog reee u svom Sveti?tu: "?ekem aeu razdijelit' klieuaei, dolinu
   Sukot izmjeriti.

   ^9Moj je Gilead, moj Mana?e, Efrajim mi kaciga, Judeja ?ezlo moje!

   ^10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom aeu baciti obuaeu, nad
   Filistejcem slavit' pobjedu!"

   ^11Tko aee me dovesti do utvrd-ena grada, tko aee me dovesti do Edoma?

   ^12Zar neaee? ti, o Bo?e, ?to nas odbaci? Zar vi?e neaee?, Bo?e, s
   eetama na?im?

   ^13Pomozi nam protiv du?mana, jer ljudska je pomoae ni?tavna!

   ^14S pomoaeu Bo?jom hrabro aeemo se boriti, a on aee zgaziti na?e
   du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 61

   ^1 Zborovod-i. Uza ?ieana glazbala. Davidov.

   ^2O Bo?e, vapaj mi poslu?aj, budi pomnjiv na molitvu moju!

   ^3S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut aee? me na
   liticu i pokoj mi dati,

   ^4jer ti si moje skloni?te, utvrda evrsta protiv du?mana.

   ^5O, da mi je stanovati uvijek u tvom ?atoru, da se sklanjat' mogu pod
   okrilje tvoje!

   ^6Jer ti, Bo?e, usli?i molbe moje, dade mi ba?tinu onih ?to ime ti
   ?tuju.

   ^7Kraljevim danima pridometni danAea, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta
   traju,

   ^8nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost po?alji da ga
   euvaju!

   ^9Ovako aeu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vr?it' zavjete
   svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 62

   ^1 Zborovod-i. Po Jedutunu. Psalam. Davidov.

   ^2Samo je u Bogu mir, du?o moja, samo je u njemu spasenje.

   ^3Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neaeu se pokolebati.

   ^4Dokle aeete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid
   ru?evan il' ogradu nagnutu?

   ^5Uroti?e se da me s visa mog obore, u la?i u?ivaju; ustima
   blagoslivlju, a u srcu proklinju.

   ^6Samo je u Bogu mir, du?o moja, samo je u njemu nada moja.

   ^7Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neaeu se pokolebati.

   ^8U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoei?te.

   ^9U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog
   je na?e utoei?te!

   ^10Sinovi su ljudski samo da?ak, la? su djeca eovjeeja: svi da stanu na
   tezulju, od daha bi lak?i bili.

   ^11U grabe? se ne uzdajte nit' se otetim ta?to hvalite; umno?i l' se
   blago, nek' vam srce za nj ne prione.

   ^12Bog rekao jedno, a ja dvoje euo:

   ^13"U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraaea? svakom
   po djelima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 63

   ^1 Psalam. Davidov. Dok David bija?e u Judejskoj pustinji.

   ^2O Bo?e, ti si Bog moj: gorljivo tebe tra?im; tebe ?ed-a du?a moja,
   tebe ?eli tijelo moje, kao zemlja suha, ?edna, bezvodna.

   ^3U Sveti?tu sam tebe motrio gledajuae' ti moae i slavu.

   ^4Ljubav je tvoja bolja od ?ivota, moje aee te usne slavit'.

   ^5Tako aeu te slavit' za ?ivota, u tvoje aeu ime ruke dizati.

   ^6Du?a aee mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit aeu te kliktavim
   ustima.

   ^7Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noaenim mislim na tebe.

   ^8Ti postade meni pomoae, klieem u sjeni krila tvojih.

   ^9Du?a se moja k tebi privija, desnica me tvoja dr?i.

   ^10Oni ?to du?u u propast guraju neka sid-u u dubinu zemlje,

   ^11nek' vlasti maea predani budu, nek' postanu plijen ?akalima.

   ^12A kralj aee se radovat' u Bogu, slavit aee se tko se kune njime, jer
   aee la?cima biti zaeepljena usta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 64

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Poslu?aj, Bo?e, moje ?albe glas; od stra?na du?manina ?ivot mi euvaj!

   ^3?titi me od mno?tva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora

   ^4koji bruse jezike k'o maeeve, otrovne rijeei izbacuju kao strijele,

   ^5da iz potaje rane nedu?na, da ga rane iznenada ne bojeae' se nieega.

   ^6Spremni su na djelo pakosno, snuju kako aee kradom zamke staviti i
   govore: "Tko aee nas vidjeti?"

   ^7Snuju zlodjela, smi?ljene osnove kriju: pamet i srce eovjeeje bezdan
   su duboki.

   ^8No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju.

   ^9Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni ?to ih vide:

   ^10svi se boje, Bo?je djelo slave i misle o onom ?to on ueini.

   ^11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeee, i klieu svim srcem
   eestiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 65

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov. Pjesma.

   ^2Bo?e, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet -

   ^3ti molitve usli?uje?. Svaka pOut dolazi k tebi

   ^4pod teretom grijeha. Na?i nas prijestupi taru, ti ih pomiruje?.

   ^5Bla?en kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se
   nasitimo dobrima Doma tvoga i sveto?aeu tvoga Hrama.

   ^6Eudesno nas usli?uje? u pravednosti svojoj, o Bo?e, spasenje na?e,
   nado svih krajeva svijeta i mora dalekih.

   ^7Uevr?aeuje? bregove jako?aeu svojom silom opasAean.

   ^8Kroti? huku mora, huku valova i buku naroda.

   ^9Oni ?to ?ive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i
   veeeri rado?aeu napunja?.

   ^10Ti pOohodAei zemlju i ti je nOatopAei, OobogatAei nju veoma. Bo?ja
   se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima ?ito. Ovako pripremi
   zemlju:

   ^11brazde joj natopi, grude joj poravna; ki?om je omek?a, usjeve joj
   blagoslovi.

   ^12Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niee za stopama tvojim.

   ^13Pustinjski pa?njaci kaplju od obilja, bre?uljci se pa?u rado?aeu.

   ^14Njive se kite stadima, doline se pokrivaju ?itom: svagdje klicanje,
   pjesma.
     __________________________________________________________________

  Chapter 66

   ^1 Zborovod-i. Pjesma. Psalam.

   ^2Kliei Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu
   dostojnu.

   ^3Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje
   du?mani ti laskaju.

   ^4Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!"

   ^5Dod-ite i gledajte djela Bo?ja: euda ueini med-u sinovima ljudskim.

   ^6On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregazi?e. Stog' se njemu
   radujmo!

   ^7Dovijeka vlada jako?aeu svojom, oei mu paze na narode da se ne
   izdignu ljudi buntovni.

   ^8Blagoslivljajte, narodi, Boga na?ega, razgla?ujte hvalu njegovu!

   ^9Na?oj je du?i darovao ?ivot i ne dade da nam posrne noga.

   ^10Isku?avao si nas te?ko, Bo?e, isku?avao ognjem kao srebro.

   ^11Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove na?e.

   ^12Pustio si da nam zaja?u za vrat: pro?li smo kroz oganj i vodu, onda
   si pustio da odahnemo.

   ^13S paljenicama aeu u Dom tvoj uaei, zavjete ispuniti pred tobom

   ^14?to ih obeaea?e usne moje, ?to ih usta moja u tjeskobi obreko?e.

   ^15Prinijet aeu ti paljenice s kadom ovnova, ?rtvovati volove i jarad.

   ^16Dod-ite, poeujte, koji se Boga bojite, pripovjedit aeu ?to ueini
   du?i mojoj!

   ^17Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio.

   ^18Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usli?io Gospod.

   ^19No Bog me usli?io: obazro se na glas molitve moje.

   ^20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od
   mene!
     __________________________________________________________________

  Chapter 67

   ^1 Zborovod-i. Uza ?ieana glazbala. Psalam. Pjesma.

   ^2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim,

   ^3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!

   ^4Neka te slave narodi, Bo?e, svi narodi neka te slave!

   ^5Nek' se vesele i klieu narodi, jer sudi? pucima pravedno i narode
   vodi? na zemlji.

   ^6Neka te slave narodi, Bo?e, svi narodi neka te slave!

   ^7Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog na?!

   ^8Bog nas blagoslovio! Neka ga ?tuju svi krajevi svjetski!
     __________________________________________________________________

  Chapter 68

   ^1 Zborovod-i. Davidov. Psalam. Pjesma.

   ^2Bog nek' ustane! Razbje?ali se du?mani njegovi! Svi mrzitelji njegovi
   pobjegli pred njim!

   ^3Kao ?to dim i?eezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na
   ognju, nek' nestane gre?nika pred licem Bo?jim!

   ^4Pravedni neka se raduju, neka klikaeu pred Bogom, neka klieu od
   radosti.

   ^5Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide
   pustinjom - kojemu je ime Jahve - i klieite pred njim!

   ^6Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom ?atoru.

   ^7Napu?tene okuaeit aee Jahve, su?njima pru?it' sretnu slobodu:
   buntovnici samo osta?e u sa?ganoj pustinji.

   ^8Kad si stupao, Bo?e, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,

   ^9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom,
   Bogom Izraela.

   ^10Blagoslovljen da?d pustio si, Bo?e, na ba?tinu svoju, okrijepio je
   umornu.

   ^11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bo?e, ti je spremi
   siromahu.

   ^12Jahve rijee zadaje, veliko je mno?tvo radosnih vjesnika:

   ^13kraljevi vojska bje?e te bje?e, domaaeice plijen dijele.

   ^14Dok vi poeivaste med-u stadima, krila golubice zablista?e srebrom, a
   njeno perje ?uaekastim zlatom:

   ^15ondje Svemoguaei razbija?e kraljeve, a ona poput snijega zablista na
   Salmonu.

   ^16Bo?anska je gora gora ba?anska vrletna.

   ^17Za?to vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu
   prebivati? Jahve aee na njoj boraviti svagda!

   ^18Bo?ja su kola bezbrojna, tisuaeu tisuaea: Jahve sa Sinaja u Sveti?te
   dolazi!

   ^19Na visinu uzad-e vodeaei su?nje, na dar si ljude primio, pa i one
   ?to ne ?ele prebivati kod Boga.

   ^20Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, na? Spasitelj.

   ^21Bog na? jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.

   ^22Zaista, Bog aee satrti glave du?mana svojih, ku?travo tjeme onog ?to
   hodi u grijesima.

   ^23Reee Gospodin: "Iz Ba?ana aeu ih dovesti, dovest aeu ih iz dubine
   mora,

   ^24da okupa? nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od du?mana."

   ^25Ulazak ti, Bo?e, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Sveti?te:

   ^26sprijeda pjevaei, za njima sviraei, u sredini djevojke s
   bubnjiaeima.

   ^27"U sveeanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi
   Izraelovi!"

   ^28Predvodi ih najmlad-i, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su
   knezovi Judini sa eetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi
   Naftalijevi.

   ^29Poka?i, Bo?e, silu svoju, silu kojom se, Bo?e, bori? za nas

   ^30iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!

   ^31Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru
   pred tobom sa srebrnim ?ezlima: raspr?i narode koji se ratu vesele!

   ^32Nek' dod-u velikani iz Egipta, Etiopija nek' pru?i ruke Bogu!

   ^33Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,

   ^34koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Euj, glasom grmi, glasom
   svojim silnim:

   ^35"Priznajte silu Bo?ju!" Nad Izraelom velieanstvo njegovo, u oblacima
   sila njegova!

   ^36Stra?an je Bog iz svojega Sveti?ta. Bog Izraelov daje moae i silu
   narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 69

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ljiljani". Davidov.

   ^2Spasi me, Bo?e: vode mi dod-o?e do grla!

   ^3U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem
   vodu, pokrivaju me valovi.

   ^4Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oei mi klonu?e Boga mog
   eekajuae'.

   ^5Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze niza?to. Tvrd-i
   su od kostiju mojih oni ?to mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti
   ?to nisam oteo?

   ^6Bo?e, ti znade? bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti.

   ^7Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad
   Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji tra?e tebe, Bo?e Izraelov!

   ^8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.

   ^9Tud-inac postadoh braaei i stranac djeci majke svoje.

   ^10Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi
   pado?e na me.

   ^11Du?u sam postom mueio, okrenulo mi se u ruglo.

   ^12Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraeka.

   ^13Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju.

   ^14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bo?e; po velikoj dobroti
   svojoj ti me usli?i po svojoj vjernoj pomoaei!

   ^15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me -
   iz voda dubokih.

   ^16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne
   zatvori usta nada mnom!

   ^17Usli?i me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom
   milosrd-u pogledaj na me!

   ^18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usli?i me
   brzo!

   ^19Pribli?i se du?i mojoj i spasi je; zbog du?mana mojih oslobodi me!

   ^20Ti mi znade? porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oeima svi koji
   me muee.

   ^21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; eekao sam da se tko sa?ali nada
   mnom, ali ga ne bi; i da me tko utje?i, ali ga ne nad-oh.

   ^22U jelo mi ?uei umije?a?e, u mojoj me ?ed-i octom napoji?e.

   ^23Nek' im stol bude zamka, a ?rtvene gozbe stupica!

   ^24Nek' im potamne oei da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe!

   ^25Izlij na njih ljutinu, ?ar tvoga gnjeva nek' ih zahvati!

   ^26Njihova kuaea nek' opusti, u njihovu ?atoru nek' nitko ne stanuje!

   ^27Jer su progonili koga ti pokara, bol poveaea?e onomu koga ti rani.

   ^28Na njihovu krivnju krivnju jo? dodaj, ne opravdali se pred tobom!

   ^29Nek' budu izbrisani iz knjige ?ivih, med-u pravednike neka se ne
   broje!

   ^30A ja sam jadnik i bolnik - nek' me ?titi tvoja pomoae, o Bo?e!

   ^31Bo?je aeu ime hvaliti popijevkom, hvalit aeu ga zahvalnicom.

   ^32Bit aee to milije Jahvi no bik ?rtveni, milije nego junac s papcima
   i rozima.

   ^33Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam o?ivi srce, svima koji Boga
   tra?ite.

   ^34Jer siromahe Jahve euje, on ne prezire su?anja svojih.

   ^35Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve ?to se u njima miee.

   ^36Jer Bog aee spasiti Sion - on aee sagradit' gradove Judine - tu aee
   oni stanovat', imati ba?tinu.

   ^37Ba?tinit aee ga potomci slugu njegovih; prebivat aee u njemu oni ?to
   ljube ime Bo?je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 70

   ^1 Zborovod-i. Davidov. Za spomen.

   ^2O Bo?e, spasi me, Jahve, u pomoae mi pohitaj!

   ^3Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek'
   se posrame koji se nesreaei mojoj raduju!

   ^4Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoaeu!

   ^5Neka klieu i nek' se vesele u tebi svi koji tebe tra?e! Neka govore
   svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube!

   ^6A bijedan sam ja i nevoljan, o Bo?e, u pomoae mi pohitaj! Ti si
   pomoae moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!
     __________________________________________________________________

  Chapter 71

   ^1 Tebi si, Jahve, utjeeem, ne daj da se ikada postidim!

   ^2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

   ^3Budi mi hrid utoei?ta i evrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i
   utvrda moja.

   ^4Bo?e moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz ?ake silnika i tlaeitelja:

   ^5jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

   ^6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi za?titnik od majeina krila: u
   te se svagda uzdam.

   ^7Mnogima postadoh eudo, jer ti si mi bio silna pomoae.

   ^8Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slavi?e te svaki dan!

   ^9Ne zabaci me u starosti: kad mi malak?u sile, ne zapusti me!

   ^10Jer govore o meni moji du?mani, i koji me vrebaju slo?no se
   svjetuju:

   ^11"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga
   spasi!"

   ^12O Bo?e, ne stoj daleko od mene, Bo?e moj, pohitaj mi u pomoae!

   ^13Neka se postide i propadnu koji tra?e moj ?ivot; nek' se sramotom i
   stidom pokriju koji mi ?ele nesreaeu!

   ^14A ja aeu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleae' te sve vi?e.

   ^15Ustima aeu navije?tati pravednost tvoju, povazdan pomoae tvoju: jer
   im ne znam broja.

   ^16Kazivat aeu silu Jahvinu, Gospode, slavit aeu samo tvoju pravednost.

   ^17Bo?e, ti mi bija?e ueitelj od mladosti moje, i sve do sada
   navije?tam eudesa tvoja.

   ^18Ni u starosti, kad posijedim, Bo?e, ne zapusti me, da kazujem mi?icu
   tvoju nara?taju novom i svima buduaeima silu tvoju,

   ^19i pravednost tvoju, Bo?e, koja se?e do neba, kojom ueini velika
   djela. Bo?e, tko je kao ti!

   ^20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti aee? me opet o?iviti
   i opet me podiaei iz dubine zemlje.

   ^21Poveaeaj dostojanstvo moje i opet me utje?i:

   ^22A ja aeu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bo?e, svirat aeu ti u
   citaru, Sveee Izraelov!

   ^23Moje aee usne klicati pjevajuae' tebi i moja du?a koju si spasio.

   ^24I moj aee jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postid-eni i
   posramljeni oni ?to tra?e moju nesreaeu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 72

   ^1 Salomonov. Bo?e, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu.

   ^2Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici!

   ^3Nek' bregovi narodu urode mirom, a bre?uljci pravdom.

   ^4Sudit aee pravo ubogim pueanima, djeci siromaha donijet aee spasenje,
   a tlaeitelja on aee smrviti.

   ^5I ?ivjet aee dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja.

   ^6Siaei aee kao rosa na travu, kao ki?a ?to natapa zemlju!

   ^7U danima njegovim cvjetat aee pravda i mir velik - sve dok bude
   mjeseca.

   ^8I vladat aee od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta.

   ^9Du?mani aee njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati pra?inu.

   ^10Kraljevi Tar?i?a i otoka nosit aee dare, vladari od Arabije i Sabe
   danak donositi.

   ^11Klanjat aee mu se svi vladari, svi aee mu narodi slu?iti.

   ^12On aee spasiti siromaha koji uzdi?e, nevoljnika koji pomoaenika
   nema;

   ^13smilovat aee se ubogu i siromahu i spasit aee ?ivot nevoljniku:

   ^14oslobodit aee ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim
   oeima krv njihova.

   ^15Stog' neka ?ivi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za
   njega svagda i neka ga blagoslivljaju!

   ^16Nek' bude izobila ?ita u zemlji, po vrhuncima klasje neka ?u?ti k'o
   Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi.

   ^17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, ?ivjelo mu
   ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali
   bla?enima!

   ^18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori eudesa!

   ^19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila
   slave njegove! Tako neka bude. Amen!

   ^20Time se zavr?avaju molitve Ji?ajeva sina Davida.
     __________________________________________________________________

  Chapter 73

   ^1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog eestitima, Bog onima koji su eista
   srca!

   ^2A meni umalo noge ne posrnu?e, zamalo koraci ne okliznu?e,

   ^3jer zloeincima zavidjeh motreaei sreaeu gre?nika.

   ^4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo.

   ^5Ne ?ive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.

   ^6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih
   pokriva.

   ^7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju
   ispraznim tlapnjama.

   ^8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.

   ^9Ustima na nebo nasraeu, a jezik se njihov obara na zemlju.

   ^10Zato moj narod za njima leti i sree obilne vode

   ^11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevi?nji?"

   ^12Eto, takvi su gre?nici: uvijek spokojni, bogatstvo zgraeu.

   ^13Jesam li, dakle, samo ja uzalud euvao srce eisto i u nedu?nosti prao
   ruke

   ^14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?

   ^15Da sam kazao: "Govorit aeu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih.

   ^16Promi?ljah tada da bih spoznao: al' mi se ueini mueno u oeima mojim

   ^17sve dok ne nad-oh ulaz u Bo?je svetinje pa prozreh kakav im je
   svr?etak.

   ^18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavlja?, u propast ih obara?.

   ^19Kako ueas propado?e, nesta?e, u?as ih izjede!

   ^20Kao ?to eovjek prezire san kad se probudi, tako aee?, Gospode,
   prezreti lik im kada ustane?.

   ^21Kad mi du?a bija?e ojad-ena, a bubrezi probodeni,

   ^22bezumnik bijah bez razbora, k'o ?ivinee pred tobom.

   ^23Al' aeu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:

   ^24vodit aee? me po naumu svojem da me zatim uzme? u slavu svoju.

   ^25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se
   zemlji.

   ^26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i ba?tino moja, o
   Bo?e, dovijeka!

   ^27Doista, propast aee oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuje?
   svakog tko ti se iznevjeri.

   ^28A meni je milina biti u Bo?joj blizini, imati skloni?te svoje u
   Jahvi. Pripovijedat aeu sva tvoja djela na vratima Kaeeri sionske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 74

   ^1 Pouena pjesma. Asafova. Za?to si, Bo?e, posve zabacio, za?to kipti?
   gnjevom na ovce pa?e svoje?

   ^2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plOemena koje namaee kao
   svoju ba?tinu i brda Siona gdje si ?ator svoj udario!

   ^3Korakni k ru?evinama vjeenim - sve je u Sveti?tu razorio neprijatelj.

   ^4Protivnici tvoji vikahu posred skup?tine tvoje, znakove svoje
   postavi?e k'o pobjedne znakove.

   ^5Bijahu kao oni koji ma?u sjekirom po gu?tari,

   ^6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

   ^7Ognju predado?e Sveti?te tvoje, do zemlje oskvrnu?e Prebivali?te
   tvoga imena.

   ^8Reko?e u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva sveti?ta Bo?ja na
   zemlji!"

   ^9Ne vidimo znakova svojih, proroka vi?e nema, i nitko med-u nama ne
   zna dokle ...

   ^10Dokle aee se jo?, o Bo?e, du?manin rugati? Hoaee li protivnik
   dovijeka prezirati ime tvoje?

   ^11Za?to povlaei? ruku, za?to u krilu sakriva? desnicu svoju?

   ^12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

   ^13Ti svojom silom rasjeee more, smrska glave nakazama u vodi.

   ^14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

   ^15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presu?io rijeke
   nepresu?ne.

   ^16Tvoj je dan i noae je tvoja, ti uevrsti mjesec i sunce;

   ^17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

   ^18Spomeni se ovoga: du?manin ti se ruga?e, Jahve, i bezumni narod
   pogrdi ime tvoje.

   ^19Ne predaj jastrebu ?ivot grlice svoje, i ?ivot svojih siromaha ne
   zaboravi zauvijek!

   ^20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i
   nasilja.

   ^21Ne daj da jadnik otid-e postid-en: neka siromah i ubog hvale ime
   tvoje!

   ^22Ustani, Bo?e, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti
   bezumnik svaki dan nanosi.

   ^23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika jo? se di?e k
   tebi!
     __________________________________________________________________

  Chapter 75

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma.

   ^2Slavimo te, Bo?e, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo eudesa
   tvoja.

   ^3"Kad odredim vrijeme, sudit aeu po pravu.

   ^4Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam uevrstio
   stupove njezine."

   ^5Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbo?nike: "Ne budite tako
   rogati!"

   ^6Ne di?ite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga!

   ^7Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova
   ...

   ^8Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje!

   ^9Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenu?ava, zaeinjena mirisnim
   travama; iz njega on napaja, do taloga aee ga iskapiti i ispiti svi
   zlotvori svijeta.

   ^10A ja aeu klicati dovijeka, pjevat aeu Bogu Jakovljevu.

   ^11Rogove aeu polomiti bezbo?niku, a pravednik aee podiaei glavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 76

   ^1 Zborovod-i. Uza ?ieana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma.

   ^2Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo!

   ^3U ?alemu je ?ator njegov, na Sionu boravi?te.

   ^4Tu polomi strijele lukovima, ?titove, maeeve, sve oru?je.

   ^5Blistav si od svjetla, velieanstveniji od bregova drevnih.

   ^6Opljaekani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju -
   klonu?e ruke svim hrabrima.

   ^7Od prijetnje tvoje, Bo?e Jakovljev, skameni?e se kola i konji.

   ^8Stra?an si ti, i tko da opstane kraj ?estine gnjeva tvojega.

   ^9S neba reee presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje

   ^10kad se di?e Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji.

   ^11Jer aee te i bijes Edoma slaviti, i pre?ivjeli iz Hamata ?tovat aee
   te.

   ^12Zavjetujte i izvr?ite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega
   neka donose darove Stra?nome

   ^13koji obuzdava oholost knezova, koji je stra?an kraljevima zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 77

   ^1 Zborovod-i. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

   ^2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu di?e i on me euje.

   ^3U dan nevolje tra?im Gospodina, noaeu mi se ruka neumorno pru?a k
   njemu, ne mo?e se utje?it' du?a moja.

   ^4Spominjem se Boga i uzdi?em; kad razmi?ljam, daha mi nestane.

   ^5Vjed-e moje dr?i?, potresen sam, ne mogu govoriti.

   ^6Mislim na drevne dane i sjeaeam se davnih godina;

   ^7razmi?ljam noaeu u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

   ^8"Hoaee li Gospodin odbaciti zauvijek i hoaee li ikad jo? biti
   milostiv?

   ^9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeaeanje propalo za
   sva pokoljenja?

   ^10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio
   smilovanje svoje?"

   ^11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Vi?njega."

   ^12Spominjem se djela Jahvinih, sjeaeam se tvojih pradavnih eudesa.

   ^13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono ?to si ueinio.

   ^14Svet je tvoj put, o Bo?e: koji je bog tako velik kao Bog na??

   ^15Ti si Bog koji eudesa stvara?, na pucima si pokazao silu svoju.

   ^16Mi?icom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

   ^17Vode te ugleda?e, Bo?e, ugleda?e te vode i ustuknu?e, bezdani se
   uzburka?e.

   ^18Oblaci prosu?e vode, oblaci zatutnji?e gromom i tvoje strijele
   poletje?e.

   ^19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetli?e krug zemaljski,
   zemlja se zatrese i zadrhta.

   ^20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a
   tragova tvojih nitko ne vidje.

   ^21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
     __________________________________________________________________

  Chapter 78

   ^1 Pouena pjesma. Asafova. Poslu?aj, narode moj, moju nauku, prikloni
   uho rijeeima usta mojih!

   ^2Otvorit aeu svoja usta na pouku, iznijet aeu tajne iz vremena davnih.

   ^3Ono ?to eusmo i saznasmo, ?to nam kazivahu oci,

   ^4neaeemo kriti djeci njihovoj, predat aeemo buduaeem koljenu: slavu
   Jahvinu i silu njegovu i djela eudesna ?to ih ueini.

   ^5Svjedoeanstvo podi?e on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono ?to
   naredi ocima na?im oni djeci svojoj objave,

   ^6da sazna buduaei nara?taj, i sinovi koji aee se roditi da djeci
   svojoj kazuju

   ^7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bo?jih, veae da vr?e
   zapovijedi njegove,

   ^8kako ne bi bili, kao oci njihovi, nara?taj buntovan, prkosan -
   nara?taj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.

   ^9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenu?e led-a.

   ^10Saveza s Bogom ne odr?a?e i ne htjedo?e hoditi po Zakonu njegovu.

   ^11Zaboravi?e na djela njegova, na eudesa koja im pokaza.

   ^12Pred njihovim ocima einio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.

   ^13On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdi?e.

   ^14Danju ih vodio oblakom, a svu noae ognjem blistavim.

   ^15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.

   ^16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.

   ^17A oni jednako grije?i?e, prkosi?e Vi?njem u pustinji.

   ^18Boga su ku?ali u srcima svojim i?tuae' jela svojoj pohlepnosti.

   ^19Prigovarali su Bogu i pitali: "Mo?e li Gospod stol u pustinji
   prostrti?

   ^20Eno, udari u hrid, i voda poteee i provre?e potoci: a mo?e li dati i
   kruha, i mesa pru?iti svome narodu?"

   ^21Kad to zaeu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv
   Jakova, srd?ba se razjari protiv Izraela,

   ^22jer ne vjerova?e Bogu niti se u njegovu pomoae uzda?e.

   ^23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,

   ^24k'o ki?u prosu na njih mOanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.

   ^25Eovjek blagova?e kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.

   ^26Probudi na nebu vjetar istoeni i svojom silom ju?njak dovede.

   ^27Prosu na njih mesa k'o pra?ine i ptice krilatice k'o pijeska
   morskoga.

   ^28Pado?e usred njihova tabora i oko ?atora njihovih.

   ^29Jeli su i nasitili se, ?elju njihovu on im ispuni.

   ^30Jo? nisu svoju uta?ili pohlepu i jelo im jo? bje?e u ustima,

   ^31kad se srd?ba Bo?ja na njih raspali: pokosi smraeu prvake njihove i
   mladiaee pobi Izraelove.

   ^32Uza sve to grije?i?e dalje i ne vjerova?e u eudesna djela njegova.

   ^33I skonea im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svr?etkom.

   ^34Kad ih ubija?e, tra?i?e ga i opet pitahu za Boga;

   ^35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevi?nji njihov
   otkupitelj.

   ^36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.

   ^37Njihovo srce s njime ne bija?e, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.

   ^38A on im milosrdno grijeh pra?tao i nije ih posmicao; eesto je gnjev
   svoj susprezao da ne plane svom jaro?aeu.

   ^39Spominjao se da su pOut i dah koji odlazi i ne vraaea se vi?e.

   ^40Koliko mu prkosi?e u pustinji i ?alosti?e ga u samotnom kraju!

   ^41Sve nanovo isku?avahu Boga i vrijed-ahu Sveca Izraelova

   ^42ne spominjuae' se ruke njegove ni dana kad ih od du?mana izbavi,

   ^43ni znakova njegovih u Egiptu, ni eudesnih djela u polju Soanskom.

   ^44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.

   ^45Posla na njih obade da ih ?deru i ?abe da ih more.

   ^46I predade skakavcu ?etvu njihovu, i plod muke njihove ?deraeu.

   ^47Vinograde im tueom udari, a mrazom smokvike njihove.

   ^48I predade grOadu njihova goveda i munjama stada njihova.

   ^49Obori na njih svu ?estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju:
   posla na njih and-ele nesreaee.

   ^50I put gnjevu svojem otvori: ne po?tedje im ?ivot od smrti, ?ivotinje
   im izruei po?asti.

   ^51Pobi u Egiptu sve prvorod-eno, prvence u ?atorju Hamovu.

   ^52I povede narod svoj kao ovce i vod-a?e ih kao stado kroz pustinju.

   ^53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo du?mane
   njihove.

   ^54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove ?to mu ih osvoji
   desnica.

   ^55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli ba?tinu, pod ?atorjem
   njihovim naseli plemena izraelska.

   ^56A oni isku?avali i gnjevili Boga Vi?njega i nisu dr?ali zapovijedi
   njegovih.

   ^57Otpado?e, iznevjeri?e se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni
   zataji?e.

   ^58Na gnjev ga nagna?e svojim uzvi?icama, na ljubomor navedo?e kumirima
   svojim.

   ^59Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.

   ^60I napusti boravi?te svoje u ?ilu, ?ator u kojem prebiva?e s ljudima.

   ^61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke du?manske.

   ^62Narod svoj prepusti maeu, raspali se na svoju ba?tinu.

   ^63Mladiaee njihove oganj proguta, ne uda?e se djevice njihove.

   ^64Sveaeenici njihovi pado?e od maea, ne zaplaka?e Oudove njihove.

   ^65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.

   ^66Udari otraga du?mane svoje, sramotu im vjeeitu zadade.

   ^67On odbaci ?ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,

   ^68veae odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.

   ^69Sagradi Sveti?te k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.

   ^70Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovejih;

   ^71odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela,
   ba?tinu njegovu.

   ^72I pasao ih je srcem eestitim i bri?ljivim rukama vodio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 79

   ^1 Psalam. Asafov. Bo?e, pogani, evo, provali?e u ba?tinu tvoju, tvoj
   sveti Hram oskvrnu?e, pretvori?e Jeruzalem u ru?evine.

   ^2Trupla tvojih slugu dado?e za hranu pticama nebeskim, meso tvojih
   pobo?nika zvijerima zemaljskim.

   ^3Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bija?e nikoga da ih
   pokopa.

   ^4Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas.

   ^5Dokle jo?, Jahve? Zar aee? se svagda srditi? Zar aee ljubomora tvoja
   poput ognja gorjeti?

   ^6Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva ?to ne
   zazivlju ime tvoje!

   ^7Jer izjedo?e Jakova i opusto?i?e boravi?te njegovo.

   ^8Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne
   smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni.

   ^9Pomozi nam, Bo?e, pomoaei na?a, zbog slave imena svojega, oslobodi
   nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

   ^10Za?to da pogani govore: "TOa gdje je njihov Bog?" Nek' se na
   poganima poka?e, pred oeima na?im, kako osveaeuje? prolivenu krv slugu
   svojih!

   ^11Nek' do tebe dopru uzdasi su?anja, snagom svoje mi?ice po?tedi
   predane smrti!

   ^12A na?im susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju nanije?e
   tebi, o Jahve!

   ^13A mi, tvoj puk i ovce pa?e tvoje, slavit aeemo te dovijeka, kazivat
   aeemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
     __________________________________________________________________

  Chapter 80

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Ljiljan svjedoeanstva". Asafov. Psalam.

   ^2Pastiru Izraelov, poeuj, ti ?to vodi? Josipa k'o stado ovaca! Ti ?to
   sjedi? nad kerubima, zablistaj

   ^3pred Efrajimom, Benjaminom, Mana?eom: probudi silu svoju, priteci nam
   u pomoae!

   ^4Bo?e, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

   ^5Jahve, Bo?e nad Vojskama, dokle aee? plamtjeti, premda se moli narod
   tvoj?

   ^6Dokle aee? nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama?

   ^7Dokle aee se oko nas svad-at' susjedi i rugat' nam se na?i du?mani?

   ^8Bo?e nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

   ^9Ti prenese eokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi.

   ^10Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju.

   ^11Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Bo?ji cedrovi.

   ^12Mladice svoje ispru?i do mora i svoje ogranke do Rijeke.

   ^13Za?to si mu sru?io ogradu da ga beru svi ?to putem prolaze,

   ^14da ga pusto?i vepar iz ?ume, da ga pasu poljske zvijeri?

   ^15Vrati se, Bo?e nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obid-i ovaj
   vinograd:

   ^16zakrili ?to zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji!

   ^17Oni koji ga spali?e i posjeko?e nek' izginu od prijetnje lica
   tvojega!

   ^18Tvoja ruka nek' bude nad eovjekom desnice tvoje, nad sinom eovjeejim
   kog za se odgoji!

   ^19Neaeemo se vi?e odmetnuti od tebe; po?ivi nas, a mi aeemo zazivati
   ime tvoje.

   ^20Jahve, Bo?e nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi
   nas!
     __________________________________________________________________

  Chapter 81

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Tijesci". Asafov.

   ^2Kliknite Bogu, na?oj jakosti, klieite Bogu Jakovljevu!

   ^3Nek' zazvuee ?ice, nek' se euje bubanj, svirajte u milozvuenu harfu s
   citarom!

   ^4Zatrubite u rog za mlad-aka, za u?tapa, na svetkovinu na?u!

   ^5Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva.

   ^6Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta.

   ^7?apat tajnovit euh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu
   slobodne od ko?are.

   ^8U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih
   tebi, isku?ah te kod voda meripskih.

   ^9Slu?aj, puee moj, i ja aeu te opomenuti: o, da me poslu?a?, Izraele!

   ^10Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tud-em!

   ^11Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta
   da ih napunim!"

   ^12"Ali moj narod ne slu?a?e glasa moga, Izrael me ne poslu?a.

   ^13Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoaee!

   ^14O, kad bi me narod moj slu?ao, kad bi Izrael putovima mojim hodio,

   ^15brzo bih pokorio du?mane njegove, ruku bih svoju okrenuo na
   protivnike njegove.

   ^16Oni ?to ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio
   zapeeaaeen zauvijek.

   ^17A svoj narod hranio bih p?enicom najboljom i sitio ga medom iz
   peaeine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 82

   ^1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skup?tini "bogova", usred "bogova" sud
   odr?ava.

   ^2"Dokle aeete sudit' krivo, iae' na ruku bezbo?nima?

   ^3?titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!

   ^4Izbavite potlaeenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbo?nih!"

   ^5Ne shvaaeaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi
   temelji zemlje.

   ^6Rekoh dodu?e: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Vi?njega!

   ^7Ali aeete k'o svi ljudi umrijeti, past aeete kao svatko od velikih!"

   ^8Ustani, Bo?e, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 83

   ^1 Pjesma. Psalam. Asafov.

   ^2Ne ?uti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bo?e!

   ^3Jer evo: du?mani tvoji buee, i mrzitelji tvoji glave podi?u.

   ^4Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv ?tiaeenika tvojih.

   ^5Govore: "Dod-ite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael
   vi?e ne spominje!"

   ^6Zaista, jednodu?no se svjetuju i protiv tebe savez sklopi?e:

   ^7?atori edomski i Ji?maelci, Moapci i Hagrijci,

   ^8Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira.

   ^9I Asirci se s njima udru?i?e, pru?i?e ruke potomcima Lotovim.

   ^10Ueini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Ki?onu:

   ^11koji pado?e blizu En-Dora i posta?e gnojivo njivi.

   ^12K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek'
   budu sve vod-e njihove

   ^13koji jednodu?no vikahu: "Osvojimo krajeve Bo?je!"

   ^14Daj, o Bo?e, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar.

   ^15Kao ?to oganj pro?dire ?umu, kao ?to plamen sa?i?e bregove,

   ^16tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom ?estinom!

   ^17Pokrij im lice sramotom, da tra?e tvoje ime, Jahve!

   ^18Neka se stide i pla?e navijek, neka se posrame i neka izginu!

   ^19Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Vi?nji nada svom
   zemljom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 84

   ^1 Zborovod-i. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih.

   ^2Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama!

   ^3Du?a mi gine i eezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo
   klieu Bogu ?ivomu.

   ^4I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezda?ce gdje aee polo?iti
   mlade svoje:

   ^5a ja ?rtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bo?e moj!
   Bla?eni koji prebivaju u Domu tvome slaveae' te bez prestanka!

   ^6Bla?en komu je pomoae u tebi dok se sprema na svete putove!

   ^7Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeaeu i prva je ki?a u
   blagoslov odijeva.

   ^8Snaga im raste od easa do easa: dok ne ugledaju Boga na Sionu.

   ^9Jahve, Bo?e nad Vojskama, euj molitvu moju, poslu?aj, Bo?e Jakovljev!

   ^10Pogledaj, ?tite na?, Bo?e, pogledaj lice pomazanika svoga!

   ^11Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuaeu drugih. Volim
   biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u ?atorima gre?nika.

   ^12Jahve, Bog, sunce je i ?tit: on daje milost i slavu. Ne uskraaeuje
   Jahve dobara onima koji idu u nedu?nosti.

   ^13Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 85

   ^1 Zborovod-i. Sinova Korahovih. Psalam.

   ^2Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev.

   ^3Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove.

   ^4Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od ?estine gnjeva svoga.

   ^5Obnovi nas, Bo?e, Spasitelju na?, i odbaci zlovolju prema nama!

   ^6Zar aee? se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srd?bu svoju od
   koljena na koljeno?

   ^7Zar nas neaee? opet o?iviti da se narod tvoj raduje u tebi?

   ^8Poka?i nam, Jahve, milosrd-e svoje i daj nam svoje spasenje.

   ^9Da poslu?am ?to mi to Jahve govori: Jahve obeaeava mir narodu svomu,
   vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate.

   ^10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava aee
   njegova ?ivjeti u zemlji na?oj.

   ^11Ljubav aee se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.

   ^12Vjernost aee nicat' iz zemlje, Pravda aee gledat' s nebesa.

   ^13Jahve aee dati blagoslov i sreaeu, i zemlja na?a urod svoj.

   ^14Pravda aee stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 86

   ^1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usli?i me jer sam
   bijedan i ubog.

   ^2Euvaj du?u moju jer sam posveaeen tebi; spasi slugu svoga koji se
   uzda u te! Ti si moj Bog;

   ^3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi.

   ^4Razveseli du?u sluge svoga jer k tebi, Jahve, du?u uzdi?em.

   ^5Jer ti si, Gospode, dobar i rado pra?ta?, pun si ljubavi prema svima
   koji te zazivaju.

   ^6Slu?aj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog.

   ^7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer aee? me usli?ati.

   ^8Nema ti ravna med-u bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje.

   ^9Svi narodi ?to ih stvori doaei aee i klanjat' se tebi, o Jahve, i
   slavit aee ime tvoje.

   ^10Jer ti si velik i eini? eudesa: ti si jedini Bog.

   ^11Uei me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje
   da se boji imena tvojega!

   ^12Hvalit aeu te, Gospode, Bo?e moj, svim srcem svojim, slavit aeu ime
   tvoje dovijeka,

   ^13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju du?u iz
   dubine Podzemlja.

   ^14O Bo?e, oholice se digo?e na me, mno?tvo silnika ?ivot mi vreba i
   nemaju tebe pred oeima.

   ^15No ti si, Gospode Bo?e, milosrdan i blag, spor na srd?bu - sama
   ljubav i vjernost.

   ^16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi
   sina slu?kinje svoje!

   ^17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da
   se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utje?io.
     __________________________________________________________________

  Chapter 87

   ^1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama

   ^2ljubi Jahve; dra?a su mu vrata sionska nego svi ?atori Jakovljevi.

   ^3Divote se govore o tebi, grade Bo?ji!

   ^4"Rahab i Babilon brojit aeu k onima ?to me ?tuju; Filisteja i Tir i
   narod etiopski - i oni su rod-eni ondje."

   ^5O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je rod-en! Svevi?nji ga
   utemelji!"

   ^6Gospodin aee zapisati u knjigu naroda: "Ovi su rod-eni ondje."

   ^7I pjevat aee igrajuaei kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 88

   ^1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovod-i. Po napjevu "Bolest".
   Za pjevanje. Pouena pjesma. Ezrahijca Hemana.

   ^2Jahve, Bo?e moj, vapijem danju, a noaeu narieem pred tobom.

   ^3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.

   ^4Jer mi je du?a zasiaeena patnjama, moj se ?ivot bli?i Podzemlju.

   ^5Broje me k onima ?to u grob silaze, postadoh sliean nemoaeniku.

   ^6Med-u mrtvima moj je le?aj, poput ubijenih ?to le?e u grobu kojih se
   vi?e ne spominje?, od kojih si ustegao ruku.

   ^7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.

   ^8Te?ko me priti?aee ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekriva?.

   ^9Udaljio si od mene znance moje, Oueini da im gnusan budem: zatvoren
   sam, ne mogu izaaei.

   ^10Od nevolje oei mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za
   tobom ruke pru?am.

   ^11Zar na mrtvima eini? eudesa? Zar aee sjene ustati i hvaliti tebe?

   ^12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u
   Propasti?

   ^13Zar se u tmini objavljuju eudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?

   ^14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeeem.

   ^15Za?to, Jahve, odbacuje? du?u moju? Za?to sakriva? lice od mene?

   ^16Bijedan sam i umirem veae od djeea?tva, klonuh noseaei tvoje
   strahote.

   ^17Preko mene prijed-o?e vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje
   shrva?e,

   ^18okru?uju me kao voda sveudilj, optjeeu me svi zajedno.

   ^19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 89

   ^1 Pouena pjesma. Ezrahijca Etana.

   ^2O ljubavi Jahvinoj pjevat aeu dovijeka, kroza sva koljena vjernost
   aeu tvoju navije?tati.

   ^3Ti reee: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost
   svoju:

   ^4"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:

   ^5tvoje potomstvo odr?at aeu dovijeka, za sva koljena sazdat aeu
   prijestolje tvoje."

   ^6Nebesa velieaju eudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.

   ^7TOa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sliean med-u
   sinovima Bo?jim?

   ^8Bog je strahovit u zboru svetih, velik i stra?an svima oko sebe.

   ^9Jahve, Bo?e nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost
   te okru?uje.

   ^10Ti zapovijeda? buenome moru, obuzdava? silu valova njegovih;

   ^11ti sasjeee Rahaba i zgazi, sna?nom mi?icom rasu du?mane svoje.

   ^12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve
   ?to je na njemu;

   ^13sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon klieu imenu tvojemu.

   ^14Tvoja je mi?ica sna?na, ruka evrsta, desnica dignuta.

   ^15Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina
   koraeaju pred tobom.

   ^16Blago narodu vienu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega,
   Jahve,

   ^17u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.

   ^18Jer ti si ures moaei njegove, po tvojoj milosti raste snaga na?a.

   ^19Jer Jahve je ?tit na?, Svetac Izraelov kralj je na?.

   ^20Nekoae si u vid-enju govorio pobo?nima svojim: "Junaku stavih krunu
   na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;

   ^21nad-oh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,

   ^22da ruka moja svagda ostane s njime i moja mi?ica da ga krijepi.

   ^23Neaee ga nadmudriti du?manin, niti oboriti sin bezakonja.

   ^24Razbit aeu pred njim protivnike njegove, pogubit aeu mrzitelje
   njegove.

   ^25Vjernost moja i dobrota bit aee s njime i u mome imenu rast aee mu
   snaga.

   ^26Pru?it aeu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.

   ^27On aee me zvati: 'Oee moj! Bo?e moj i hridi spasa mojega.'

   ^28A ja aeu ga prvorod-encem ueiniti, najvi?im med-u kraljevima
   svijeta.

   ^29Njemu aeu saeuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.

   ^30Njegovo aeu potomstvo ueiniti vjeenim i prijestolje mu kao dan
   nebeski.

   ^31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama
   mojim,

   ^32ako li prestupe odredbe moje i ne budu euvali zapovijedi mojih;

   ^33?ibom aeu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,

   ^34ali mu naklonosti svoje oduzeti neaeu niti aeu prekr?iti vjernosti
   svoje.

   ^35Neaeu povrijediti Saveza svojega i neaeu poreaei obeaeanja svoga.

   ^36Jednom se zakleh sveto?aeu svojom: Davida prevariti neaeu:

   ^37potomstvo aee njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda
   mnom kao sunce,

   ^38ostat aee dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu."

   ^39A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.

   ^40Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.

   ^41Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ru?evine baci.

   ^42Pljaekaju ga svi ?to naid-u, na ruglo je susjedima svojim.

   ^43Podi?e desnicu du?mana njegovih i obradova protivnike njegove.

   ^44Otupi o?tricu maea njegova, u boju mu ne pomo?e.

   ^45Njegovu sjaju kraj ueini, njegovo prijestolje na zemlju obori.

   ^46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.

   ^47TOa dokle aee?, Jahve? Zar aee? se uvijek skrivati? Hoaee li gnjev
   tvoj k'o oganj gorjeti?

   ^48Sjeti se kako je kratak ?ivot moj, kako si ljude prolazne stvorio!

   ^49Tko ?iv smrti vidjeti neaee? Tko aee od ruke Podzemlja du?u
   saeuvati?

   ^50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na
   vjernost svoju?

   ^51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mr?nju
   pogana

   ^52s kojom nasraeu du?mani tvoji, Jahve, s kojom nasraeu na korake
   pomazanika tvoga.

   ^53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
     __________________________________________________________________

  Chapter 90

   ^1 Molitva. Mojsija, sluge Bo?jega. Jahve, ti nam bija?e okrilje od
   koljena do koljena.

   ^2Prije nego se rodi?e bregovi, prije nego postade kopno i krug
   zemaljski, od vijeka do vijeka, Bo?e, ti jesi!

   ^3Smrtnike u prah vraaea? i veli?: "Vratite se, sinovi ljudski!"

   ^4Jer je tisuaeu godina u oeima tvojim k'o jueera?nji dan koji je minuo
   i kao stra?a noaena.

   ^5Razgoni? ih k'o jutarnji san, kao trava su ?to se zeleni:

   ^6jutrom cvate i sva se zeleni, a uveeer - veae se su?i i vene.

   ^7Zaista, izjeda nas tvoja srd?ba i zbunjuje ljutina tvoja.

   ^8Na?e si grijehe stavio pred svoje oei, na?e potajne grijehe na
   svjetlost lica svojega.

   ^9Jer svi na?i dani prod-o?e u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovr?ismo
   godine svoje.

   ^10Zbroj na?e dobi sedamdeset je godina, ako smo sna?ni, i osamdeset; a
   veaeina od njih muka je i ni?tavost: jer prolaze brzo i mi letimo
   odavle.

   ^11Tko aee mjeriti ?estinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srd?bu tvoju?

   ^12Nauei nas dane na?e brojiti, da steknemo mudro srce.

   ^13Vrati se k nama, Jahve! TOa dokle aee?? Milostiv budi slugama
   svojim!

   ^14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da klieemo i da se veselimo u
   sve dane!

   ^15Obraduj nas za dane kad si nas ?ibao, za ljeta kad smo stradali!

   ^16Neka se na slugama tvojim poka?e djelo tvoje i tvoja slava na djeci
   njihovoj!

   ^17Dobrota Jahve, Boga na?ega, nek' bude nad nama daj da nam uspije
   djelo na?ih ruku, djelo ruku na?ih nek' uspije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 91

   ^1 Ti ?to prebiva? pod za?titom Vi?njega, ?to poeiva? u sjeni
   Svemoguaeega,

   ^2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bo?e moj u koga se uzdam!"

   ^3Jer on aee te osloboditi od zamke ptiearske, od kuge pogubne.

   ^4Svojim aee te krilima za?tititi i pod njegova aee? se krila skloniti:
   Vjernost je njegova ?tit i obrana!

   ^5Neaee? se bojati stra?ila noaenoga ni strelice ?to leti danju,

   ^6ni kuge ?to se ?ulja kroz tmine, ni po?asti ?to hara o podne.

   ^7Pa nek' padaju tisuaee kraj tebe, deseci tisuaea s desne tvoje, tebi
   se neaee primaaei!

   ^8Tek ?to okom pogleda?, veae aee? vidjeti plaaeu gre?nika.

   ^9Jer Jahve je zaklon tvoj, Vi?njega odabra sebi za okrilje.

   ^10Neaee te snaaei nesreaea, nevolja se neaee prikueiti ?atoru tvojemu.

   ^11Jer and-elima svojim zapovjedi da te euvaju na svim putima tvojim.

   ^12Na rukama aee te nositi da se ne spotakne? o kamen.

   ^13Nogom aee? gaziti lava i ljuticu, zgazit aee? laviaea i zmiju.

   ^14Izbavit aeu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje.

   ^15Zazvat aee me, a ja aeu ga usli?iti, s njim aeu biti u nevolji,
   spasit aeu ga i proslaviti.

   ^16Nasitit aeu ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 92

   ^1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.

   ^2Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevi?nji;

   ^3navije?tati jutrom ljubav tvoju i noaeu vjernost tvoju,

   ^4uz harfu od deset ?ica i liru, s pjesmom uz citaru.

   ^5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, klieem zbog djela ruku
   tvojih.

   ^6Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji!

   ^7Bezuman eovjek ne spoznaje, lud-ak ne shvaaea.

   ^8Sve ako bi bezbo?ci nicali k'o trava i cvali svi ?to zlo eine,
   odred-eni su za vjeenu propast;

   ^9a ti, Jahve, dovijeka uzvi?en ostaje?.

   ^10Doista, du?mani tvoji, o Jahve, tvoji aee du?mani propasti; raspr?it
   aee se svi ?to eine zlo.

   ^11Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem preeistim;

   ^12i oko mi s visoka gleda du?mane i uho mirno slu?a o onima ?to na me
   ustaju.

   ^13K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski.

   ^14Zasad-eni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga na?ega.

   ^15Rod donose i u starosti, soeni i puni svje?ine:

   ^16da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema
   nepravde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 93

   ^1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moaei i opasan.
   Evrsto stoji krug zemaljski, neaee se poljuljati.

   ^2Evrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vjeenosti!

   ^3Rijeke podi?u, Jahve, rijeke podi?u glase svoje, rijeke podi?u svoj
   bueni huk.

   ^4Jaei od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je
   Jahve u visinama.

   ^5Tvoja su obeaeanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega,
   Jahve, u sve dane!
     __________________________________________________________________

  Chapter 94

   ^1 Bo?e osvetniee, Jahve, Bo?e osvetniee, poka?i se.

   ^2Ustani ti ?to sudi? zemlju, po zasluzi plati oholima!

   ^3Dokle aee bezbo?ci, Jahve, dokle aee se bezbo?ci hvastati?

   ^4Dokle aee brbljati, drsko govoriti, dokle aee se bezakonici hvastati?

   ^5Tlaee narod tvoj, Jahve, i ba?tinu tvoju priti?aeu;

   ^6kolju udovicu i prido?licu, sirotama ?ivot oduzimlju

   ^7i govore: "Jahve ne vidi! Ne opa?a Bog Jakovljev!"

   ^8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad aeete se urazumiti?

   ^9Onaj ?to uho zasadi da ne euje? Koji stvori oko da ne vidi?

   ^10Onaj ?to odgaja narode da ne kazni - Onaj ?to ljude uei mudrosti?

   ^11Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

   ^12Blago onom koga ti poueava?, Jahve, i uei? Zakonu svojemu:

   ^13da mu mir udijeli? od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.

   ^14Jer neaee Jahve odbaciti naroda svojega i svoje ba?tine neaee
   napustiti;

   ^15jer aee se pravo dosuditi pravednosti i za njom aee iaei svi eestiti
   srcem.

   ^16Tko aee ustati za me protiv zlotvora? Tko aee se zauzeti za me
   protiv zloeinaca?

   ^17Da mi Jahve ne poma?e, brzo bih si?ao u mjesto ti?ine.

   ^18Eim pomislim: "Noga mi posraee", dobrota me tvoja, o Jahve,
   podupire.

   ^19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe du?u vesele.

   ^20Zar je bezbo?no sudi?te u savezu s tobom kad nevolje stvara pod
   izlikom zakona?

   ^21Nek' samo priti?aeu du?u pravednog, nek' osud-uju krv nedu?nu:

   ^22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoei?ta moga.

   ^23Platit aee im bezakonje njihovo, njihovom aee ih zloaeom
   istrijebiti, istrijebit aee ih Jahve, Bog na?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 95

   ^1 Dod-ite, klieimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

   ^2Pred lice mu stupimo s hvalama, klieimo mu u pjesmama!

   ^3Jer velik je Jahve, Bog na?, Kralj veliki nad svim bogovima.

   ^4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

   ^5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naeini?e ruke
   njegove.

   ^6Dod-ite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas
   stvori!

   ^7Jer on je Bog na?, a mi narod pa?e njegove, ovce ?to on ih euva. O,
   da danas glas mu poslu?ate:

   ^8"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

   ^9gdje me isku?avahu oeevi va?i premda vidje?e djela moja.

   ^10Eetrdeset ljeta jadio me nara?taj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna
   srca i ne promieu moje putove.'

   ^11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neaee uaei u moj pokoj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 96

   ^1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo!

   ^2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navje?aeujte iz dana u dan
   spasenje njegovo,

   ^3kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima eudesa njegova.

   ^4Velik je Jahve, hvale predostojan, stra?niji od svih bogova!

   ^5Ni?tavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa!

   ^6Slava je i velieanstvo pred njim, sila i sjaj u Sveti?tu njegovu.

   ^7Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu!

   ^8Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite ?rtvu i ud-ite u dvorove
   njegove,

   ^9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo
   sva!

   ^10Nek' se govori med-u poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on uevrsti
   da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja.

   ^11Raduj se, nebo, i kliei, zemljo! Neka huei more i ?to je u njemu!

   ^12Nek' se raduje polje i ?to je na njemu, neka klikaee ?umsko drveaee

   ^13pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit aee svijetu
   u pravdi i narodima u istini svojoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 97

   ^1 Jahve kraljuje: neka kliee zemlja, nek' se vesele otoci mnogi!

   ^2Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja
   njegova.

   ^3Oganj ide pred njim i sa?i?e okolo du?mane njegove.

   ^4Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi.

   ^5Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve.

   ^6Nebesa navje?aeuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.

   ^7Nek' se postide svi ?to likove ?tuju i koji se hvale kumirima.
   Poklonite mu se, svi bozi!

   ^8Sion radostan slu?a, gradovi Judini klieu zbog tvojih sudova, o
   Jahve!

   ^9Jer ti si, o Jahve, Svevi?nji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad
   bozima svima.

   ^10Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on euva du?e pobo?nika svojih,
   izbavlja ih iz ruku opakih.

   ^11Svjetlost sviaee pravedniku i radost eestitima u srcu.

   ^12Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 98

   ^1 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer ueini djela eudesna. Pobjedu
   mu pribavi desnica njegova i sveta mi?ica njegova.

   ^2Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi.

   ^3Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi
   svijeta vidje?e spasenje Boga na?ega.

   ^4Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliei i pjevaj!

   ^5Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe;

   ^6uz trublje i zvuke rogova: klieite Jahvi kralju!

   ^7Neka huei more i ?to je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi!

   ^8Rijeke nek' plje?aeu rukama, zajedno s njima neka se brda raduju!

   ^9Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat aee krugom zemaljskim
   po pravdi i pucima po pravici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 99

   ^1 Jahve kraljuje - nek' zadr?aeu narodi; sjedi nad kerubima - zemlja
   nek' se potrese!

   ^2Velik je Jahve na Sionu, uzvi?en nada sve narode.

   ^3Nek' slave ime tvoje veliko i stra?no: ono je sveto!

   ^4Ti kralj si moaean koji ljubi? ?to je pravo, pravednost ti si
   utvrdio, pravo i pravednost vr?i? u Jakovu.

   ^5Uzvisujte Jahvu, Boga na?ega, padnite pred podno?je njegovo: ono je
   sveto.

   ^6Mojsije i Aron med-u sveaeenicima njegovim i Samuel med-u onima koji
   zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usli?a.

   ^7Iz stupa od oblaka govora?e njima: slu?ahu zapovijedi njegove i
   odredbe ?to ih dade.

   ^8Jahve, Bo?e na?, ti si ih usli?ivao; Bo?e, milostiv si bio njima
   premda si ka?njavao grijehe njihove.

   ^9Uzvisujte Jahvu, Boga na?ega, padnite pred svetu goru njegovu: jer
   svet je Jahve, Bog na?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 100

   ^1 Psalam. Zahvalnica. Kliei Jahvi, zemljo sva!

   ^2Slu?ite Jahvi u veselju! Pred lice mu dod-ite s radosnim klicanjem!

   ^3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo
   narod i ovce pa?e njegove.

   ^4Ud-ite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama;
   hvalite ga, ime mu slavite!

   ^5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena
   vjernost njegova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 101

   ^1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da
   zasviram!

   ^2Razmatrat aeu put savr?enstva: kad li aee? k meni doaei? Hodit aeu u
   nedu?nosti srca u domu svojemu.

   ^3Neaeu stavljati pred oei svoje ni?ta opako. Mrzim eovjeka koji eini
   zlo: on neaee biti uza me.

   ^4Opako aee srce biti daleko od mene; o zlu neaeu da znadem.

   ^5Tko kleveaee bli?njeg u potaji, toga aeu pogubiti. Eovjeka oholih
   oeiju i srca naduta ja ne podnosim.

   ^6Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi
   putem nedu?nim taj aee mi slu?iti.

   ^7Neaee prebivati u kuaei mojoj tko spletke snuje. Tko govori la?i,
   neaee opstati pred mojim oeima.

   ^8Svaki aeu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit aeu iz
   grada Jahvina sve koji eine bezakonje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 102

   ^1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

   ^2Jahve, usli?i molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dod-e!

   ^3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho
   svoje: kad te prizovem, brzo me usli?i!

   ^4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

   ^5Srce mi se su?i kao poko?ena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

   ^6Od sna?nih jecaja mojih kosti mi uz ko?u prionu?e.

   ^7Sliean sam eaplji u pustinji, postah k'o aeuk na pustoj razvalini.

   ^8Ne nalazim sna i uzdi?em k'o samotan vrabac na krovu.

   ^9Svagda me grde du?mani moji; mnome se proklinju ?to bjesne na me.

   ^10Pepeo jedem poput kruha, a piaee svoje mije?am sa suzama

   ^11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

   ^12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, su?im poput trave.

   ^13A ti, o Jahve, ostaje? dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

   ^14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluje? - sada je eas!

   ^15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, ?ale ru?evine njegove.

   ^16Tad aee se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje
   slave tvoje

   ^17kad Jahve opet sazda Sion, kad se poka?e u slavi svojoj,

   ^18kad se osvrne na pro?nju ubogih i ne prezre molitve njihove.

   ^19Nek' se zapi?e ovo za buduaei nara?taj, puk ?to nastane neka hvali
   Jahvu.

   ^20Jer Jahve gleda sa svog uzvi?enog sveti?ta, s nebesa na zemlju gleda

   ^21da euje jauke su?njeva, da izbavi smrti predane,

   ^22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

   ^23kad se narodi skupe i kraljevstva da slu?e Jahvi.

   ^24Putem je istro?io sile moje, skratio mi dane.

   ^25Rekoh: "Bo?e moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva
   koljena traju godine tvoje.

   ^26U poeetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

   ^27Propast aee, ti aee? ostati, sve aee ostarjeti kao odjeaea. Mijenja?
   ih poput haljine i nestaju:

   ^28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

   ^29Djeca aee tvojih slugu ?ivjeti u miru i potomstvo aee njihovo
   trajati pred tobom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 103

   ^1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, i sve ?to je u meni, sveto
   ime njegovo!

   ^2Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, i ne zaboravi dobroeinstva njegova:

   ^3on ti otpu?ta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;

   ^4on ti od propasti euva ?ivot, kruni te dobrotom i ljubavlju;

   ^5?ivot ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.

   ^6Jahve eini pravedna djela i potlaeenima vraaea pravicu,

   ^7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.

   ^8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srd?bu i vrlo dobrostiv.

   ^9Jarostan nije za vjeena vremena niti dovijeka plamti srd?ba njegova.

   ^10Ne postupa s nama po grijesima na?im niti nam plaaea po na?im
   krivnjama.

   ^11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji
   ga se boje.

   ^12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja na?a.

   ^13Kako se otac smiluje djeeici, tako se Jahve smiluje onima ?to ga se
   boje.

   ^14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo pra?ina.

   ^15Dani su eovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;

   ^16jedva ga dotakne vjetar, i veae ga nema, ne pamti ga vi?e ni mjesto
   njegovo.

   ^17Al' ljubav Jahvina vjeena je nad onima ?to ga se boje i njegova
   pravda nad sinovima sinova,

   ^18nad onima ?to njegov Savez euvaju i pamte mu zapovijedi da ih
   izvr?e.

   ^19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu
   obuhvaaea.

   ^20Blagoslivljajte Jahvu, svi and-eli njegovi, vi jaki u sili, ?to
   izvr?ujete naredbe njegove, poslu?ni rijeei njegovoj!

   ^21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje einite
   volju njegovu!

   ^22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti
   njegove: blagoslivljaj Jahvu, du?o moja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 104

   ^1 Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja, Jahve, Bo?e moj, silno si velik!
   Odjeven velieanstvom i ljepotom,

   ^2svjetlo?aeu ogrnut kao pla?tem! Nebo si razapeo kao ?ator,

   ^3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi? kola svoja, na
   krilima vjetrova putuje?.

   ^4Vjetrove uzima? za glasnike, a ?arki oganj za slugu svojega.

   ^5Zemlju si stavio na stupove njene: neaee se poljuljati u vijeke
   vjekova,

   ^6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu
   vode;

   ^7na tvoju se prijetnju povuko?e, od tvoje grmljavine zadrhta?e.

   ^8Bregovi se digo?e, doline spusti?e na mjesto koje si im odredio.

   ^9Odredio si granicu koju ne smiju prijeaei, da opet ne pokriju zemlju.

   ^10Izvore svraaea? u potoke ?to ?ubore med-u brdima.

   ^11Oni poje sve ?ivine poljske, divlji magarci ?ed- gase u njima.

   ^12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju med-u granama.

   ^13Ti natapa? bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiaeuje plodom
   tvojih ruku.

   ^14Ti daje? te niee trava za stoku i bilje na korist eovjeku da izvede
   kruh iz zemlje

   ^15i vino ?to razvedruje srce eovjeeje; da uljem lice osvje?i i da kruh
   okrijepi srce eovjeku.

   ^16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

   ^17Ondje se ptice gnijezde, u eempresu dom je rodin.

   ^18Visoki bregovi daju kozorogu a peaeine jazavcu skloni?te.

   ^19Ti si stvorio mjesec da oznaeuje vremena i sunce znade kada ima
   zaaei.

   ^20Kad razastre? tmine i noae se spusti, tad se ?uljaju u njoj
   ?ivotinje ?umske.

   ^21Laviaei rieu za plijenom i od Boga hranu tra?e.

   ^22Kad sunce ograne, nestaju i lije?u na le?aje.

   ^23Tad eovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veeeri.

   ^24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro ueinio: puna je
   zemlja stvorenja tvojih.

   ^25Eno mora, velika i ?iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, ?ivotinje
   male i velike.

   ^26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

   ^27I sva ova biaea ?eljno eekaju da ih nahrani? na vrijeme.

   ^28Daje? li im, tada sabiru: otvara? li ruku, nasite se dobrima.

   ^29Sakrije? li lice svoje, tad se rastu?e; ako dah im oduzme?, ugibaju
   i opet se u prah vraaeaju.

   ^30Po?alje? li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja? lice zemlje.

   ^31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima
   svojim!

   ^32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

   ^33Pjevat aeu Jahvi dokle god ?ivim, svirat aeu Bogu svome dokle god me
   bude.

   ^34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja aeu se radovati u Jahvi.

   ^35Nek' zloeinci sa zemlje nestanu i bezbo?nika nek' vi?e ne bude!
   Blagoslivljaj Jahvu, du?o moja! Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 105

   ^1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navje?aeujte med-u narodima djela
   njegova!

   ^2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova eudesa!

   ^3Dieite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih ?to tra?e
   Jahvu!

   ^4Tra?ite Jahvu i njegovu snagu, tra?ite svagda njegovo lice!

   ^5Sjetite se eudesa koja ueini, njegovih euda i sudova usta njegovih!

   ^6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!

   ^7On je Jahve, Bog na?; po svoj su zemlji njegovi sudovi!

   ^8On se uvijek sjeaea svojega Saveza, rijeei koju dade tisuaei
   nara?taja:

   ^9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku.

   ^10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeeni Savez,

   ^11govoreaei: "Tebi aeu dati kanaansku zemlju kao dio u ba?tinu va?u."

   ^12Kad ih jo? bje?e malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu prido?lice u
   njoj,

   ^13i?li su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu,

   ^14ali ne dopusti nikom da ih tlaei, ka?njava?e zbog njih kraljeve:

   ^15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!"

   ^16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uni?ti kru?ne.

   ^17Pred njima eovjeka posla: Josip u ropstvo bija?e prodan.

   ^18Sputa?e uzama noge njegove, u gvo?d-e mu vrat stavi?e,

   ^19dok se ne ispuni proro?tvo njegovo, Jahvina ga rijee potvrdi.

   ^20Kralj naredi da ga drije?e, narAeodAea poglavar oslobodi njega.

   ^21Za domaaeina ga stavi kuaei svojoj, za nadstojnika sveg imanja
   svoga,

   ^22da velika?e njegove po volji uei i starce njegove mudrosti da vodi.

   ^23Tad Izrael u Egipat ud-e, Jakov do?ljak bje?e u Kamovoj zemlji.

   ^24Narod svoj umno?i veoma, ueini ga jaeim od du?mana.

   ^25Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki
   budu.

   ^26Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra.

   ^27Einjahu med-u njima znake njegove i eudesa u Kamovoj zemlji.

   ^28Posla tmine, i smrknu se, al' prkosi?e oni rijeeima njegovim.

   ^29U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove.

   ^30Zemljom im ?abe provrvje?e, prodrije?e i u dvore kraljevske.

   ^31Reee, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine.

   ^32Mjesto ki?e grOad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji.

   ^33Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim.

   ^34Reee, i skakavci dod-o?e i bezbrojne gusjenice s njima.

   ^35U zemlji im pro?drije?e svu bilinu, pro?drije?e rod njihovih njiva.

   ^36Pobi sve prvorod-ene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove.

   ^37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bje?e.

   ^38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade.

   ^39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoae sja.

   ^40Zamoli?e, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani.

   ^41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteee kao rijeka.

   ^42Tad se sjeti svete rijeei svoje ?to je zada sluzi svome Abrahamu.

   ^43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje.

   ^44I dade im zemlje poganske, trud naroda ba?tini?e,

   ^45da euvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 106

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeena ljubav njegova!

   ^2Tko aee izreae' djela moaei Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?

   ^3Bla?eni ?to dr?e naredbe njegove i eine pravo u svako doba!

   ^4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem
   svojim

   ^5da u?ivam sreaeu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda
   tvoga, da tvojom se ba?tinom ponosim.

   ^6Zgrije?ismo kao oci na?i, einismo bezakonje, bezbo?no radismo.

   ^7Oci na?i u Egiptu, nehajni za eudesa tvoja, ne spominjahu se velike
   ljubavi tvoje, veae na Svevi?njeg digo?e se na Crvenom moru.

   ^8Al' on ih izbavi rad' imena svoga da poka?e silu svoju.

   ^9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valAea kao
   kroz pustinju.

   ^10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku du?mana.

   ^11I prekri?e vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.

   ^12Vjerovahu rijeeima njegovim i hvale mu pjevahu.

   ^13Zaboravi?e brzo djela njegova, ne uzda?e se u volju njegovu.

   ^14Pohlepi se da?e u pustinji, isku?avahu Boga u samoaei.

   ^15I dade im ?to iskahu, al' u du?e njine on groznicu posla.

   ^16Zavidje?e tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.

   ^17Otvori se zemlja, Datana pro?drije, Abiramovo pokri mno?tvo.

   ^18Oganj pade na sve mno?tvo njino i zlotvore plamen sa?ga.

   ^19Naeini?e tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.

   ^20Zamijeni?e Slavu svoju likom bika ?to pro?dire travu.

   ^21Zaboravi?e Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja eineaei

   ^22i eudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.

   ^23Veae namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za
   njih da srd?bu mu odvrati, te ih ne uni?ti.

   ^24Prezre?e oni zemlju ?eljkovanu ne vjerujuae' njegovoj rijeei.

   ^25Mrmljahu pod ?atorima svojim, ne poslu?a?e glasa Jahvina.

   ^26Zakle se tada podignutom rukom: sve aee ih pokosit' u pustinji,

   ^27potomstvo njino med-' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.

   ^28Posveti?e se Baal Peoru i jedo?e ?rtve bogova mrtvih.

   ^29Razjari?e ga nedjelima svojim, i on na njih po?ast baci.

   ^30Al' se Pinhas di?e, sud izvr?i i po?asti nesta tada.

   ^31U zasluge to mu ud-e u sva pokoljenja dovijeka.

   ^32Razjari?e ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog
   njih,

   ^33jer mu duh veae ogorei?e, nesmotrenu rijee izusti.

   ^34I ne istrijebi?e naroda za koje im Jahve bje?e naredio.

   ^35S poganima mije?ahu se, nauei?e djela njina.

   ^36?tovahu likove njihove, koji im posta?e zamka.

   ^37?rtvovahu sinove svoje i svoje kaeeri zlodusima.

   ^38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kaeeri svojih, koje ?rtvovahu
   likovima kanaanskim. Zemlja bje?e krvlju okaljana,

   ^39djelima se svojim uprlja?e, ueini?e preljub svojim nedjelima.

   ^40Na svoj narod Jahve srd?bom planu, zgadi mu se njegova ba?tina.

   ^41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.

   ^42Mueili ih neprijatelji i tlaeili rukom svojom.

   ^43Preeesto ih izbavlja?e, al' ga razjari?e naumima svojim: poko?eni
   bjehu za bezakonja svoja.

   ^44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaeu

   ^45i sjeti se svog Saveza s njima, sa?ali se na njih u velikom
   milosrd-u svome.

   ^46Ueini da nad-u milost u onih ?to ih bjehu zarobili.

   ^47Spasi nas, Jahve, Bo?e na?, i saberi nas od bezbo?nih naroda da
   slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.

   ^48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod
   neka ka?e: "Amen! Aleluja!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 107

   ^1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!

   ^2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke du?manske

   ^3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s
   juga.

   ^4Lutahu pustinjom, u samoaei pustoj, puta ne nalazeae' do naseljena
   grada.

   ^5Gladni su bili, ?ed-u izmoreni, du?a je klonula u njima.

   ^6Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^7Pravim ih putem pOovede da stignu ka gradu naseljenu.

   ^8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za eudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^9Jer gladnu du?u on nasiti, du?u izgladnjelu on napuni dobrima.

   ^10U mraku sjed-ahu i u tmini, sputani bijedom i gvo?d-ima,

   ^11jer su prkosili besjedama Bo?jim i prezreli naum Svevi?njega.

   ^12Srce im stoga skr?i patnjama: posrtahu, a ne bje?e nikog da im
   pomogne.

   ^13Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^14Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.

   ^15Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za eudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^16Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.

   ^17Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispa?tajuae' svoje opaeine:

   ^18svako se jelo gadilo du?i njihovoj, do vrata smrti oni dod-o?e.

   ^19Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^20Rijee svoju posla da ih ozdravi i ?ivot im spasi od jame grobne.

   ^21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za eudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^22Nek' prinose ?rtve zahvalnice i klieuaei nek' djela njegova kazuju!

   ^23Oni koji lad-ama zaplovi?e morem da po vodama silnim trguju:

   ^24oni vidje?e djela Jahvina, eudesa njegova na pueini.

   ^25On reee i olujni se vjetar uzvitla ?to u visinu di?e valove mora.

   ^26Do neba se dizahu, u bezdan se spu?tahu, u nevolji du?a im ginula.

   ^27Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.

   ^28Tada zavapi?e Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istr?e iz svih
   nevolja.

   ^29Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umuko?e.

   ^30Obradova?e se ti?ini, u ?eljenu luku on ih povede.

   ^31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za eudesa njegova sinovima
   ljudskim!

   ^32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeaeu staraca!

   ^33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u ?ednu zemlju;

   ^34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloaee ?itelja njezinih.

   ^35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore

   ^36i naseli ondje izgladnjele te podigo?e grad gdje aee ?ivjeti.

   ^37Zasija?e njive, posadi?e vinograde ?to im donije?e obilnu ljetinu.

   ^38I on ih blagoslovi te se namno?i?e silno i stada im se ne smanji?e.

   ^39Prorijed-eni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.

   ^40Onaj ?to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuaeu pustom
   lutaju.

   ^41Iz nevolje pOodi?e ubogog i obitelji k'o stada Oumno?Aei.

   ^42Videae' to, eestiti neka se raduju, a zloaea neka sebi usta zaeepi!

   ^43Tko je mudar nek' o svemu tom razmi?lja i nek' uvidi dobrotu
   Jahvinu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 108

   ^1 Pjesma. Psalam. Davidov.

   ^2Moje je srce sigurno, Bo?e, sigurno je srce moje: pjevat aeu i
   svirati.

   ^3Probudi se, du?o moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit aeu zoru
   jutarnju.

   ^4Hvalit aeu te, Jahve, med-u narodima, med-u pucima tebi aeu pjevati,

   ^5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost.

   ^6Uzvisi se, Bo?e, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

   ^7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usli?i nas!

   ^8Bog reee u svom Sveti?tu: "?ekem aeu razdijelit' klieuaei, dolinu aeu
   Sukot izmjeriti.

   ^9Moj je Gilead, moj Mana?e, Efrajim mi kaciga, Judeja ?ezlo moje!

   ^10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom aeu baciti obuaeu, nad
   Filistejcem slaviti pobjedu!"

   ^11Tko aee me dovesti do utvrd-ena grada, tko aee me dovesti do Edoma?

   ^12Zar neaee? ti, o Bo?e, ?to nas odbaci? Zar neaee? vi?e, Bo?e, sa
   eetama na?im?

   ^13Pomozi nam protiv du?mana, jer je ljudska pomoae ni?tavna!

   ^14S Bo?jom pomoaeu hrabro aeemo se boriti, Bog aee zgaziti na?e
   du?mane.
     __________________________________________________________________

  Chapter 109

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov. Bo?e, diko moja, nemoj ?utjeti!

   ^2Usta bezbo?na i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom
   la?ljivim,

   ^3rijeeima me mr?nje okru?uju, bezrazlo?no me napadaju.

   ^4Za moju me ljubav oni optu?uju, a ja se samo molim.

   ^5Uzvraaeaju mi zlo za dobro, mr?nju za ljubav moju.

   ^6"Digni protiv njega bezbo?nika i tu?itelj nek' mu stane zdesna!

   ^7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osud-en, i molitva mu se za grijeh
   uzela!

   ^8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu slu?bu nek' dobije drugi!

   ^9Djeca njegova nek' postanu siroead, a njegova ?ena udovica!

   ^10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu baeena iz
   opustjelih domova!

   ^11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tud-inci nek' razgrabe plod muke
   njegove!

   ^12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siroeadi
   njegovoj!

   ^13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime
   njegovo!

   ^14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se
   ne izbri?e:

   ^15nek budu svagda Jahvi pred oeima! Neka se sa zemlje izbri?e spomen
   njihov!"

   ^16Jer se ne spomenu da eini milosrd-e, veae proganja?e bijedna i uboga
   i u smrt gonja?e eovjeka srca shrvana.

   ^17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede,
   daleko nek' je od njega!

   ^18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda ud-e u njega
   i kao ulje u kosti njegove.

   ^19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda pa?e!

   ^20Tako nek' plati Jahve tu?iteljima mojim koji zlo govore protiv du?e
   moje!

   ^21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer
   je dobrostiva ljubav tvoja!

   ^22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni.

   ^23K'o sjena ?to se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca.

   ^24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omr?a.

   ^25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide.

   ^26Pomozi mi, Jahve, Bo?e moj, po doborti me svojoj spasi!

   ^27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo ueinio, Jahve!

   ^28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me
   podi?u, a sluga tvoj nek' se raduje!

   ^29Stidom nek' se odjenu tu?itelji moji i sramotom svojom nek' se k'o
   pla?tem pokriju!

   ^30Slavit aeu Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mno?tvu

   ^31jer stoji s desne siromahu da mu du?u spasi od sudaca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 110

   ^1 Psalam. Davidov. Rijee Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna
   dok ne polo?im du?mane za podno?je tvojim nogama!

   ^2?ezlo tvoje moaei protegnut aee Jahve sa Siona: vladaj posred svojih
   neprijatelja!

   ^3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog juna?tva: kao rosa
   iz krila zorina uza te su mladi ratnici."

   ^4Zakleo se Jahve i neaee se pokajati: "Dovijeka ti si sveaeenik po
   redu Melkisedekovu!"

   ^5Gospodin ti je zdesna, on aee oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega.

   ^6On aee sudit' narodima: bit aee trupla na gomile, po svoj zemlji
   raskoljenih glava.

   ^7Na putu aee se napit' iz potoka, visoko aee dignuti glavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 111

   ^1 Aleluja! $ALEF Hvalit aeu Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru
   pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL

   ^2Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmi?ljaju o njima svi koji ih
   ljube. $HE

   ^3Sjajno je i velieanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje
   dovijeka. $ZAJIN

   ^4Eudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET

   ^5Hranu dade ?tovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeaea svoga Saveza.
   $KAF

   ^6Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju
   pogana. $MEM

   ^7Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve
   naredbe njegove, $SAMEK

   ^8utvrd-ene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na
   pravdi. $PE

   ^9On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek:
   $KOF sveto je i easno ime njegovo! $RE?

   ^10Poeetak mudrosti strah Gospodnji! $?IN Mudro eine koji ga po?tuju.
   $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 112

   ^1 Aleluja! $ALEF Blago eovjeku koji se boji Jahve $BET i koji u?iva u
   naredbama njegovim: $GIMEL

   ^2moaeno aee mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu aee
   pokoljenju poeivati blagoslov. $HE

   ^3Blagostanje i bogatstvo bit aee u domu njegovu, $VAU njegova
   pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN

   ^4Eestitima sviaee k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i
   pravedan Jahve. $TET

   ^5Dobro je eovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove
   svoje obavlja pravedno. $KAF

   ^6Dovijeka neaee on posrnuti: $LAMED u vjeenome aee spomenu biti
   pravednik. $MEM

   ^7?alosne se vijesti neaee bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuae'
   se u Jahvu. $SAMEK

   ^8Hrabro mu je srce, nieeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje
   prezire. $PE

   ^9On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka,
   $KOF njegovo aee se eelo slavno uzdiaei. $RE?

   ^10Ljutito aee to gledati bezbo?nik, $?IN ?krgutat aee zubima i venuti,
   $TAU propast aee ?elja opakih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 113

   ^1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino!

   ^2Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka!

   ^3Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino!

   ^4Uzvi?en je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje.

   ^5Tko je kao Jahve, Bog na?, koji u visinama stoluje

   ^6i gleda odozgo nebo i zemlju?

   ^7Podi?e iz pra?ine uboga, iz gliba vadi siromaha

   ^8da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda.

   ^9Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 114

   ^1 Aleluja! Kad izad-e Izrael iz Egipta i kuaea Jakovljeva iz naroda
   barbarskog,

   ^2Judeja mu posta sveti?te, a Izrael kraljevstvo njegovo.

   ^3Vidje more i uzmaee, a Jordan ustuknu.

   ^4Bregovi skakahu poput ovnova i bre?uljci poput jaganjaca.

   ^5?to ti je, more, da uzmiee?? Jordane, za?to natrag okreaee??

   ^6Bregovi, za?to skaeete poput ovnova i vi, bre?uljci, poput jaganjaca?

   ^7Dr?aei, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva.

   ^8On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.
     __________________________________________________________________

  Chapter 115

   ^1 Ne nama, o Jahve, ne nama, veae svom imenu slavu daj zbog ljubavi i
   vjernosti svoje.

   ^2Za?to da govore pogani: "TOa gdje je Bog njihov?"

   ^3Na? je Bog na nebesima, sve ?to mu se svidi to ueini.

   ^4Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo.

   ^5Usta imaju, a ne govore, oei imaju, a ne vide.

   ^6U?i imaju, a ne euju, nosnice, a ne miri?u.

   ^7Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne
   izlazi.

   ^8Takvi su i oni koji ih napravi?e i svi koji se u njih uzdaju.

   ^9Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je ?tit i pomoaenik njihov.

   ^10Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je ?tit i pomoaenik njihov.

   ^11?tovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je ?tit i pomoaenik
   njihov.

   ^12Jahve aee se nas spomenut' i on aee nas blagoslovit': blagoslovit
   aee dom Izraelov, blagoslovit aee dom Aronov,

   ^13blagoslovit aee one koji se Jahve boje - i male i velike.

   ^14Umno?io vas Jahve, vas i va?e sinove!

   ^15Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju!

   ^16Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima eovjeejim.

   ^17Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih ?to sid-u u Podzemlje.

   ^18Mi ?ivi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 116

   ^1 Ljubim Jahvu jer euje vapaj molitve moje:

   ^2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.

   ^3U?eta smrti sape?e me, stego?e me zamke Podzemlja, sna?la me muka i
   tjeskoba.

   ^4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi ?ivot moj!"

   ^5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suaeuti je Bog na?.

   ^6Jahve euva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.

   ^7Vrati se, du?o moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.

   ^8On mi ?ivot od smrti izbavi, oei moje od suza, noge od pada.

   ^9Hodit aeu pred licem Jahvinim u zemlji ?ivih.

   ^10Ja vjerujem i kada ka?em: "Nesretan sam veoma."

   ^11U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je eovjek la?ac!"

   ^12?to da uzvratim Jahvi za sve ?to mi je ueinio?

   ^13Uzet aeu ea?u spasenja i zazvat aeu ime Jahvino.

   ^14Izvr?it aeu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.

   ^15Dragocjena je u oeima Jahvinim smrt pobo?nika njegovih.

   ^16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin slu?kinje tvoje: ti si
   razrije?io okove moje.

   ^17Tebi aeu prinijeti ?rtve zahvalne, zazvat aeu ime Jahvino.

   ^18Izvr?it aeu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,

   ^19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!
     __________________________________________________________________

  Chapter 117

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi!

   ^2Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje
   dovijeka!
     __________________________________________________________________

  Chapter 118

   ^1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeena ljubav
   njegova!

   ^2Neka rekne dom Izraelov: "Vjeena je ljubav njegova!"

   ^3Neka rekne dom Aronov: "Vjeena je ljubav njegova!"

   ^4Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vjeena je ljubav njegova!"

   ^5Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usli?a i oslobodi.

   ^6Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: ?to mi tko mo?e?

   ^7Jahve je sa mnom, pomoae moja, i zbunjene gledam du?mane.

   ^8Bolje se Jahvi uteaei nego se uzdat' u eovjeka.

   ^9Bolje se Jahvi uteaei nego se uzdat' u moguaenike.

   ^10Pogani me okru?i?e: imenom ih Jahvinim uni?tih.

   ^11Opkoli?e me odasvud: imenom ih Jahvinim uni?tih.

   ^12Opkoli?e me poput peela, ubod im ?e?e kao trnje zapaljeno: imenom ih
   Jahvinim uni?tih.

   ^13Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomo?e.

   ^14Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.

   ^15Euj! Radost i spasenje odzvanja ?atorima pravednika: Jahvina se
   proslavi desnica,

   ^16Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!

   ^17Ne, umrijeti neaeu nego ?ivjeti i kazivat aeu djela Jahvina.

   ^18Kaznom te?kom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.

   ^19Otvorite mi ?irom vrata pravde: uaei aeu, Jahvi zahvalit'!

   ^20"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"

   ^21Zahvalit aeu ti ?to si me usli?io i moj postao spasitelj.

   ^22Kamen ?to ga odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni.

   ^23Jahvino je to djelo: kakvo eudo u oeima na?im!

   ^24Ovo je dan ?to ga ueini Jahve: klieimo i radujmo se njemu!

   ^25O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreaeu nam daj!

   ^26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz
   Doma Jahvina!

   ^27Obasjao nas Bog Jahve! Slo?ite povorku s graneicama u ruci sve do
   rogova ?rtvenika.

   ^28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bo?e moj, tebe ja uzvisujem.

   ^29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeena ljubav njegova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 119

   ^1 $ALEF Bla?eni oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu
   Jahvinu!

   ^2Bla?eni oni koji euvaju propise njegove, eitavim srcem njega tra?e;

   ^3koji ne eine bezakonje, veae hode putovima njegovim.

   ^4Naredbe si svoje dao da se bri?no euvaju.

   ^5O, kad bi evrsti bili putovi moji da tvoja euvam pravila!

   ^6Neaeu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje.

   ^7Slavit aeu te u eestitosti srca kad naueim sudove pravde tvoje.

   ^8Tvoja aeu pravila euvati: ne zapusti me nikada! $BET

   ^9Kako aee mladiae eistim saeuvati put svoj? Euvajuaei rijeei tvoje.

   ^10Svim srcem svojim tebe tra?im; ne daj da zastranim od zapovijedi
   tvojih.

   ^11U srce pohranih rijee tvoju da protiv tebe ne sagrije?im.

   ^12Blagoslovljen si, o Jahve, nauei me svojim pravilima.

   ^13Usnama svojim navje?aeujem sudove usta tvojih.

   ^14Putu se propisa tvojih radujem vi?e no svemu bogatstvu.

   ^15Razmi?ljat aeu o naredbama tvojim i putove aeu tvoje razmatrat'.

   ^16U?ivat aeu u pravilima tvojim, rijeei tvojih neaeu zaboravit'.
   $GIMEL

   ^17Milostiv budi meni, sluzi svojem, da ?ivim i tvoje rijeei euvam.

   ^18Otvori oei moje da gledam divote tvoga Zakona!

   ^19Ja sam do?ljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati!

   ^20Du?a mi gine u svako doba ?udeaei za tvojim odlukama.

   ^21Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi
   tvojih.

   ^22Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja euvam propise.

   ^23Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmi?lja
   o pravilima tvojim.

   ^24Jer tvoja su svjedoeanstva u?ivanje moje, tvoja su pravila moji
   savjetnici. $DALET

   ^25Moja du?a le?i u pra?ini: po rijeei svojoj vrati mi ?ivot.

   ^26Kazivao sam ti svoje putove i ti si me euo: pravilima me svojim
   nauei.

   ^27Poka?i mi put odredaba svojih i o eudesima aeu tvojim razmi?ljat'.

   ^28Suze roni du?a moja od ?alosti: po rijeei svojoj ti me podigni!

   ^29Daleko me dr?i od puta zablude i Zakonom me svojim obdari!

   ^30Put istine ja sam odabrao, pred oei sam stavio odluke tvoje.

   ^31Uz propise tvoje ja evrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti!

   ^32Ja kroeim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE

   ^33Poka?i mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja aeu je euvati do kraja.

   ^34Pouei me da se tvoga dr?im Zakona i euvat aeu ga svim srcem.

   ^35Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj u?ivam.

   ^36Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi!

   ^37Odvrati moje oei da ne vide ni?tavost, ?ivot mi euvaj na putu
   svojemu!

   ^38Ispuni svom sluzi obeaeanje koje si onima dao ?to te se boje.

   ^39Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi.

   ^40Evo, eeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom po?ivi. $VAU

   ^41Nek' milost tvoja, o Jahve, dod-e na mene i spasenje tvoje po tvom
   obeaeanju.

   ^42Odgovorit aeu onima koji me ru?e, jer se uzdam u rijee tvoju.

   ^43Od mojih usta ne oduzmi rijee istine, jer se uzdam u sudove tvoje.

   ^44Tvoj aeu Zakon euvati uvijek i dovijeka.

   ^45Hodit aeu putem prostranim, jer naredbe tvoje istra?ujem.

   ^46Pred kraljevima o tvojim aeu propisima govorit' i zbunit' se neaeu.

   ^47U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim.

   ^48Prema zapovijedima tvojim ja podi?em ruke i o tvojim odredbama
   razmi?ljam. $ZAJIN

   ^49Spomeni se svoje rijeei sluzi svojem kojom si mi dao nadu.

   ^50U nevolji sva mi je utjeha ?to mi ?ivot euva rijee tvoja.

   ^51Oholice me napadaju ?estoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam.

   ^52Sjeaeam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tje?i.

   ^53Bijes me hvata zbog gre?nika koji tvoj Zakon napu?taju.

   ^54Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.

   ^55Noaeu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj euvam Zakon.

   ^56Evo ?to je ?elja moja: euvati tvoje odredbe. $HET

   ^57Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje euvam rijeei.

   ^58Svim srcem lice tvoje ganuti hoaeu: smiluj mi se po svom obeaeanju.

   ^59Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoeanstvu upravio
   noge.

   ^60Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje euvam.

   ^61Opleto?e me u?eta gre?nika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam.

   ^62U ponoaei ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka.

   ^63Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje euvaju naredbe.

   ^64Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauei me odredbama svojim.
   $TET

   ^65Ueinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeei svojoj.

   ^66Nauei me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

   ^67Prije nego bjeh poni?en, lutao sam, ali sada tvoju euvam rijee.

   ^68Ti si tako dobar i dobrostiv: nauei me pravilima svojim.

   ^69Oholi na me prijevare smi?ljaju, ali se ja svim srcem dr?im naredaba
   tvojih.

   ^70Srce im je poput sala be?aeutno, a ja u?ivam u tvom Zakonu.

   ^71Dobro mi je ?to sam poni?en da bih tvoja naueio pravila.

   ^72Dra?i mi je zakon usta tvojih no tisuaee zlatnika i srebrnika. $JOD

   ^73Tvoje me ruke stvori?e i oblikova?e; prosvijetli me da naueim
   zapovijedi tvoje.

   ^74?tovatelji tvoji videae' me vesele se, jer se u rijee tvoju ja
   pouzdah.

   ^75Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom
   ponizio.

   ^76Tvoja ljubav nek' mi bude tje?iteljicom po obeaeanju koje si dao
   sluzi svom.

   ^77Nek' dod-e na me milosrd-e tvoje da po?ivim, jer Zakon tvoj moja je
   naslada.

   ^78Nek' se smetu oholi, jer me tlaee niza?to, a ja aeu o naredbama
   tvojim razmi?ljat'.

   ^79Nek' mi se priklone ?tovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi.

   ^80Nek' mi srce savr?eno bude u tvojim pravilima da ne budem postid-en.
   $KAF

   ^81Du?a moja gine za tvojim spasenjem rijee tvoju ?eljno eekam.

   ^82Oei mi eeznu za tvojom besjedom: kad aee? mi donijeti utjehu?

   ^83Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih.

   ^84Koliko dana ima sluga tvoj? Kad aee? suditi progonitelje moje?

   ^85Oholnici mi jame iskopa?e: oni ne rade po Zakonu tvojemu.

   ^86Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi.

   ^87Umalo me smrvi?e u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam.

   ^88Po svojoj me milosti po?ivi i euvat aeu svjedoeanstvo tvojih usta.
   $LAMED

   ^89Dovijeka, o Jahve, rijee tvoja ostaje, stalna poput nebesa.

   ^90od koljena do koljena tvoja je vjernost; uevrstio si zemlju i ona
   stoji.

   ^91Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi slu?i.

   ^92Da nije tvoj Zakon u?ivanje moje, propao bih u nevolji svojoj.

   ^93Naredaba tvojih neaeu zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me
   o?ivljava?.

   ^94Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja i?tem naredbe.

   ^95Bezbo?ni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise.

   ^96Svakom savr?enstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica.
   $MEM

   ^97O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmi?ljam.

   ^98Tvoja me zapovijed mudrijim ueini od du?mana mojih jer ona je sa
   mnom vjeeito.

   ^99Umniji sam od svih svojih ueitelja jer razmi?ljam o svjedoeanstvima
   tvojim.

   ^100Razumniji sam i od staraca jer tvoje euvam naredbe.

   ^101Zla puta klone mi se noge da rijee tvoju saeuvam.

   ^102Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me poueio.

   ^103Kako su slatke nepcu mom rijeei tvoje, od meda su slad-e ustima
   mojim.

   ^104Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove la?ne.
   $NUN

   ^105Tvoja rijee nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.

   ^106Kunem se i evrsto odlueujem, i rijee aeu odr?ati: pravedne aeu
   tvoje slijedit' odluke.

   ^107U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeei me svojoj po?ivi.

   ^108Prinose usta mojih primi, Jahve, uei me sudovima svojim.

   ^109?ivot mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne
   zaboravljam.

   ^110Gre?nici mi postavi?e zamku, ali ne skreaeem od tvojih naredaba.

   ^111Svjedoeanstva tvoja vjeena su mi ba?tina, ona su radost mome srcu.

   ^112Prignuh srce da vr?i naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK

   ^113Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj.

   ^114Ti si moj ?tit i moj zaklon, u tvoju se rijee ja uzdam.

   ^115Odstupite od mene, zlikovci: dr?at aeu zapovijedi Boga svoga.

   ^116Podr?i me po svom obeaeanju i ?ivjet aeu; nemoj da se u svojoj nadi
   postidim.

   ^117Pomozi mi i spasit aeu se, na tvoja aeu pravila svagda paziti.

   ^118Ti prezire? one koji odstupaju od pravila tvojih jer je la?na misao
   njihova.

   ^119K'o hrd-u zlotvore zemlje uklanja?, zato ljubim tvoje propise.

   ^120Moje tijelo dr?aee od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim.
   $AJIN

   ^121Einim ?to je pravo i pravedno, ne predaj me tlaeiteljima mojim.

   ^122Zalo?i se za slugu svojega da me ne satru oholice!

   ^123Moje oei ginu od ee?nje za spasenjem tvojim, za tvojom rijeei
   pravednom.

   ^124Ueini sluzi svom po svojoj dobroti i nauei me pravilima svojim.

   ^125Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.

   ^126Eas je, o Jahve, da se javi?: oskvrnu?e Zakon tvoj.

   ^127Stoga ljubim zapovijedi tvoje vi?e no zlato, zlato ?e?eno.

   ^128Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi la?ni putovi. $PE

   ^129Divna su tvoja svjedoeanstva, stoga ih euva du?a moja.

   ^130Objava rijeei tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.

   ^131Otvaram usta svoja zadahtan u ?udnji jer eeznem za zapovijedima
   tvojim.

   ^132Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje.

   ^133Korake mi upravljaj po svom obeaeanju da nikakva opaeina ne ovlada
   mnome.

   ^134Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja aeu euvati.

   ^135Licem svojim obasjaj slugu svog i nauei me pravilima svojim!

   ^136Potoci suza poteko?e mi iz oeiju jer se Zakon tvoj ne euva. $SADE

   ^137Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji.

   ^138Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma.

   ^139Revnost me moja izjeda jer moji tlaeitelji zaboravljaju rijeei
   tvoje.

   ^140Tvoje su rijeei proku?ane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi.

   ^141Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam.

   ^142Pravda je tvoja pravda vjeeita i Zakon tvoj sama istina.

   ^143Tjeskoba me i nevolja snad-e, al' tvoje su zapovijedi u?ivanje
   moje.

   ^144Vjeena je pravda tvojeg svjedoeanstva, prosvijetli me i ?ivjet aeu.
   $KOF

   ^145Iz svega srca vapijem, Jahve, usli?i me: tvoja aeu pravila euvati.

   ^146K tebi vapijem, spasi me, tvojeg aeu se dr?at' svjedoeanstva.

   ^147Pretjeeem zoru i molim za pomoae, u tvoje se rijeei uzdam.

   ^148Oei moje stra?e noaene pretjeeu da razmi?ljam o besjedi tvojoj.

   ^149Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslu?aj, i po svojoj odluci
   po?ivi me.

   ^150Primieu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega.

   ^151A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje.

   ^152Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $RE?

   ^153Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih.

   ^154Parnicu moju brani, po svom obeaeanju po?ivi me!

   ^155Daleko je spasenje od gre?nika jer za pravila tvoja ne mare.

   ^156Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim po?ivi me.

   ^157Mnogi me progone i tlaee, od tvojih svjedoeanstava ja ne odstupam.

   ^158Otpadnike vidjeh i zgadi?e mi se jer tvojih rijeei ne euvaju.

   ^159Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj po?ivi me.

   ^160Sr? je rijeei tvoje istina, vjeean je sud pravde tvoje. $?IN

   ^161Moguaenici me progone niza?to, al' samo pred tvojim rijeeima srce
   mi dr?aee.

   ^162Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika
   plijena.

   ^163Mrzim na la?, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon.

   ^164Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.

   ^165Koji tvoj Zakon ljube, velik mir u?ivaju, ni o ?to se oni ne
   spotieu.

   ^166Pomoae tvoju eekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvr?avam.

   ^167Moja du?a euva propise tvoje i ljubi ih veoma.

   ^168Euvam tvoje naredbe i svjedoeanstvo tvoje, jer svi su putovi moji
   pred tobom. $TAU

   ^169Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me rijeei
   prosvijetli.

   ^170Nek' molitva moja dod-e pred lice tvoje, po svojoj me rijeei
   izbavi.

   ^171Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me naueio pravilima
   svojim.

   ^172Nek' mi pjeva jezik o rijeei tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve
   pravedne.

   ^173Nek' mi ruka tvoja na pomoae bude jer odabrah tvoje naredbe.

   ^174Jahve, za tvojim spasenjem eeznem, u?ivam u tvom Zakonu.

   ^175Nek' ?ivi du?a moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na
   pomoae budu!

   ^176K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potra?i slugu svojega jer
   zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 120

   ^1 Hodoeasnieka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me
   usli?a.

   ^2Jahve, izbavi du?u moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika!

   ^3Kojim zlom da te prokunem, zlobni jeziee?

   ^4Strelicama o?trim iz ratnieke ruke i ugljevljem ?arkim.

   ^5Jao meni ?to mi je boraviti u Me?eku i stanovati u ?atorima
   kedarskim!

   ^6Predugo mi du?a mora ?ivjeti s mrziteljima mira.

   ^7Kada o miru govorim, oni sile na rat.
     __________________________________________________________________

  Chapter 121

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. K brdima oei svoje uzdi?em: odakle aee mi doaei
   pomoae?

   ^2Pomoae je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju.

   ^3Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neaee zadrijemati on, euvar tvoj.

   ^4Ne, ne drijema i ne spava on, euvar Izraelov.

   ^5Jahve je euvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

   ^6Neaee ti sunce nauditi danju ni mjesec noaeu.

   ^7Euvao te Jahve od zla svakoga, euvao du?u tvoju!

   ^8Euvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 122

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi reko?e: "Hajdemo
   u Dom Jahvin!"

   ^2Eto, noge nam veae stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme.

   ^3Jeruzaleme, grade evrsto sazdani i kao u jedno saliveni!

   ^4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave
   ime Jahvino.

   ^5Ondje stoje sudaeke stolice, stolice doma Davidova.

   ^6Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube!

   ^7Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaeama!

   ^8Radi braaee i prijatelja svojih klicat aeu: "Mir tebi!"

   ^9Radi Doma Jahve, Boga na?ega, za sreaeu tvoju ja aeu moliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 123

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Oei svoje uzdi?em k tebi koji u nebesima
   prebiva?.

   ^2Evo, kao ?to su uprte oei slugu u ruke gospodara i oei slu?kinje u
   ruke gospodarice tako su oei na?e uprte u Jahvu, Boga na?ega, dok nam
   se ne smiluje.

   ^3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo
   prezira.

   ^4Presita nam je du?a podsmijeha obijesnih, poruga oholih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 124

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka
   slobodno rekne Izrael -

   ^2da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digo?e proti nama,

   ^3?ive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,

   ^4voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,

   ^5vode pobje?njele sve nas potopile.

   ^6Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

   ^7Du?a je na?a poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka,
   a mi umakosmo!

   ^8Pomoae je na?a u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 125

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne
   pomiee se, ostaje dovijeka.

   ^2Bregovi okru?uju Jeruzalem: Jahve okru?uje narod svoj odsada i
   dovijeka.

   ^3I neaee vladati ?ezlo bezbo?nieko nad udesom pravednih, da ne bi
   pravedni ruke za bezakonjem pru?ili.

   ^4Ueini, Jahve, dobro dobrima i eestitima u srcu.

   ^5A koji na krive skreaeu putove nek' ih istrijebi Jahve sa zloeincima!
   Mir nad Izraelom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 126

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Kad Jahve vraaea?e su?njeve sionske, bilo nam
   je k'o da snivamo.

   ^2Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Med-u poganima tad se
   govorilo: "Velika im djela Jahve ueini!"

   ^3Velika nam djela ueini Jahve: opet smo radosni!

   ^4Vrati, o Jahve, su?njeve na?e k'o potoke negepske!

   ^5Oni koji siju u suzama, ?anju u pjesmi.

   ^6I?li su plaeuaei noseaei sjeme sjetveno: vraaeat aee se s pjesmom,
   noseaei snoplje svoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 127

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuaeu ne gradi, uzalud se
   muee graditelji. Ako Jahve grad ne euva, uzalud stra?ar bdi.

   ^2Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noae sjediti, vi ?to jedete
   kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.

   ^3Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.

   ^4Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti.

   ^5Blago eovjeku koji njima napuni tobolac, neaee se postidjeti kad se
   prOeo bude s du?manom na vratima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 128

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim
   hodi stazama!

   ^2Plod ruku svojih ti aee? u?ivati, blago tebi, dobro aee ti biti.

   ^3?ena aee ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuaee; sinovi tvoji
   k'o mladice masline oko stola tvojega.

   ^4Eto, tako aee biti blagoslovljen eovjek koji se Jahve boji!

   ^5Blagoslovio te Jahve sa Siona, u?ivao sreaeu Jeruzalema sve dane
   ?ivota svog!

   ^6Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!
     __________________________________________________________________

  Chapter 129

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlaeili" - neka rekne
   sad Izrael!

   ^2"Mnogo su me od mladosti tlaeili, ali me ne svlada?e.

   ^3Po led-ima su mojim oraei orali, duge brazde povlaeili.

   ^4Al' Jahve pravedni isijeee u?eta zlikovcima!"

   ^5Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion!

   ^6Nek' budu k'o trava na krovu ?to povene prije nego je poeupaju.

   ^7?etelac njome ne napuni ruku ni narueje onaj koji ve?e snopove.

   ^8A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama!
   Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 130

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi:

   ^2Gospodine, euj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja!

   ^3Ako se, Jahve, grijeha bude? spominjao, Gospodine, tko aee opstati?

   ^4Al' u tebe je pra?tanje, da bi te se bojali.

   ^5U Jahvu ja se uzdam, du?a se moja u njegovu uzda rijee.

   ^6Du?a moja eeka Gospodina vi?e no zoru stra?a noaena; vi?e no zoru
   stra?a noaena

   ^7nek' Izrael eeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrd-e i obilno je u njega
   otkupljenje;

   ^8on aee otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 131

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti
   se oei uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za eudima ?to su iznad
   mene.

   ^2Ne, ja sam se smirio i upokojio du?u svoju; kao dojenee na grudima
   majke, kao dojenee du?a je moja u meni.

   ^3U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 132

   ^1 Hodoeasnieka pjesma.

   ^2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi
   zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:

   ^3"Neaeu uaei u ?ator doma svog nit' uzaaei na le?aj svoje postelje,

   ^4neaeu pustit' snu na oei nit' poeinka dati vjed-ama,

   ^5dok Jahvi mjesto ne nad-em, boravi?te Snazi Jakovljevoj."

   ^6Eto, eusmo za nj u Efrati, nad-osmo ga u Poljima jaarskim.

   ^7Ud-imo u stan njegov, pred noge mu padnimo!

   ^8"Ustani, o Jahve, pod-i k svom poeivali?tu, ti i Koveeg sile tvoje!

   ^9Sveaeenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobo?nici tvoji nek'
   radosno klieu!

   ^10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"

   ^11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neaee odustati:
   "Potomka tvoje utrobe posadit aeu na prijestolje tvoje.

   ^12Budu li ti sinovi Savez moj euvali i naredbe kojima ih ueim, i
   sinovi aee njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."

   ^13Jer Jahve odabra Sion, njega za?elje sebi za sjedi?te.

   ^14"Ovo mi je poeivali?te vjeeno, boravit aeu ovdje jer tako po?eljeh.

   ^15?itak aeu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.

   ^16Sveaeenike njegove u spas aeu odjenuti, sveti aee njegovi kliktati
   radosno.

   ^17Ueinit aeu da ondje za Davida rog izraste, pripravit aeu svjetiljku
   za svog pomazanika.

   ^18U sram aeu mu obuaei du?mane, a na njemu aee blistat' vijenac moj."
     __________________________________________________________________

  Chapter 133

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao
   braaea zajedno ?ivjeti:

   ^2kao na glavi ulje dragocjeno ?to slazi na bradu, bradu Aronovu, ?to
   slazi na skute haljina njegovih;

   ^3kao rosa s Hermona ?to slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj
   blagoslov i ?ivot dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 134

   ^1 Hodoeasnieka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine
   ?to stojite u Domu Jahvinu, u noaenim satima!

   ^2Di?ite svoje ruke prema Sveti?tu i Jahvu blagoslivljajte!

   ^3"Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 135

   ^1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine

   ^2koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga na?ega!

   ^3Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je
   ljupko!

   ^4Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu.

   ^5Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar.

   ^6?to god se Jahvi svidi, to eini na nebu i na zemlji, na moru i u
   bezdanima.

   ^7Oblake di?e s kraja zemlje; stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz
   skrovi?ta njegovih.

   ^8On Egiptu pobi prvorod-ence, ljude i stoku podjednako.

   ^9On ueini znamenja i eudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih
   slugu njegovih.

   ^10On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moaene:

   ^11Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja ba?anskog, i sva
   kraljevstva kanaanska.

   ^12I dade njihovu zemlju u ba?tinu, u ba?tinu Izraelu, narodu svom.

   ^13Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od
   koljena do koljena.

   ^14Jer Jahve ?titi narod svoj, slugama svojim on je milostiv.

   ^15Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo:

   ^16usta imaju, a ne govore; oei imaju, a ne vide;

   ^17u?i imaju, a ne euju; i nema daha u ustima njihovim.

   ^18Takvi su i oni koji ih napravi?e i svi koji se u njih uzdaju.

   ^19Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu
   blagoslivljaj!

   ^20Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! ?tovatelji Jahvini, Jahvu
   blagoslivljajte!

   ^21Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 136

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeena je ljubav njegova!

   ^2Hvalite Boga nad bogovima: vjeena je ljubav njegova!

   ^3Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeena je ljubav njegova!

   ^4Jedini on ueini euda velika: vjeena je ljubav njegova!

   ^5Mudro sazda on nebesa: vjeena je ljubav njegova!

   ^6On utvrdi zemlju nad vodama: vjeena je ljubav njegova!

   ^7On naeini svjetlila velika: vjeena je ljubav njegova!

   ^8Sunce da vlada danom: vjeena je ljubav njegova!

   ^9Mjesec i zvijezde da vladaju noaeu: vjeena je ljubav njegova!

   ^10On pobi prvorod-ence Egiptu: vjeena je ljubav njegova!

   ^11Izvede Izraela iz njega: vjeena je ljubav njegova!

   ^12Mi?icom jakom, rukom ispru?enom: vjeena je ljubav njegova!

   ^13On Crveno more razdvoji: vjeena je ljubav njegova!

   ^14Provede Izraela posred voda: vjeena je ljubav njegova!

   ^15I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeena je ljubav njegova!

   ^16On narod svoj vod-a?e pustinjom: vjeena je ljubav njegova!

   ^17On udari kraljeve velike: vjeena je ljubav njegova!

   ^18I pogubi kraljeve moaene: vjeena je ljubav njegova!

   ^19Sihona, kralja amorejskog: vjeena je ljubav njegova!

   ^20Oga, kralja ba?anskog: vjeena je ljubav njegova!

   ^21I njihovu zemlju dade u ba?tinu: vjeena je ljubav njegova!

   ^22U ba?tinu Izraelu, sluzi svome: vjeena je ljubav njegova!

   ^23On se spomenu nas u poni?enju na?em: vjeena je ljubav njegova!

   ^24Od du?mana nas na?ih oslobodi: vjeena je ljubav njegova!

   ^25On daje hrane svakom tijelu: vjeena je ljubav njegova!

   ^26Hvalite Boga nebeskog: vjeena je ljubav njegova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 137

   ^1 Na obali rijeka babilonskih sjed-asmo i plakasmo spominjuaei se
   Siona;

   ^2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povje?ali.

   ^3I tada na?i tamnieari zaiska?e od nas da pjevamo, porobljivaei na?i
   zaiska?e da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

   ^4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tud-inskoj!

   ^5Nek' se osu?i desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

   ^6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
   ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

   ^7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov
   vikali oni: "Ru?ite! Sru?ite ga do temelja!"

   ^8Kaeeri babilonska, pusto?iteljice, bla?en koji ti vrati milo za drago
   za sva zla ?to si nam ih nanijela!

   ^9Bla?en koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenead!
     __________________________________________________________________

  Chapter 138

   ^1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si euo rijeei
   mojih usta. Pred licem and-ela pjevam tebi,

   ^2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za
   tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelieao obeaeanje svoje.

   ^3Kad sam te zazvao, usli?io si me, du?u si moju pokrijepio.

   ^4Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad euju rijeei usta
   tvojih,

   ^5nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

   ^6Zaista, uzvi?en je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka
   poznaje.

   ^7Kroz nevolje kad budem kroeio, ?ivot mi euvaj, pru?i ruku proti
   gnjevu mojih du?mana; nek' me tvoja spasi desnica!

   ^8Jahve, ?to ja poeeh, ti dovr?i! Jahve, vjeena je ljubav tvoja: djelo
   ruku svojih ne zapusti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 139

   ^1 Zborovod-i. Davidov. Jahve, proniee? me svega i poznaje?,

   ^2ti zna? kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veae misli moje
   poznaje?.

   ^3Hodam li ili le?im, sve ti vidi?, znani su ti svi moji putovi.

   ^4Rijee mi jo? nije na jezik do?la, a ti, Jahve, sve veae znade?.

   ^5S led-a i s lica ti me obuhvaaea?, na mene si ruku svoju stavio.

   ^6Znanje to odveae mi je eudesno, previsoko da bih ga dokueio.

   ^7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?

   ^8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.

   ^9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj

   ^10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja dr?ala.

   ^11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noae umjesto
   svjetla okru?i!" -

   ^12ni tmina tebi neaee biti tamna: noae sjaji kao dan i tama kao
   svjetlost.

   ^13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majeinu.

   ^14Hvala ti ?to sam stvoren tako eudesno, ?to su djela tvoja predivna.
   Du?u moju do dna si poznavao,

   ^15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u
   dubini zemlje.

   ^16Oei tvoje veae tada gledahu djela moja, sve veae bje?e zapisano u
   knjizi tvojoj: dani su mi odred-eni dok jo? ne bje?e ni jednoga.

   ^17Kako su mi, Bo?e, naumi tvoji nedokueivi, kako li je neprocjenjiv
   zbroj njihov.

   ^18Da ih brojim? Vi?e ih je nego pijeska! Dod-em li im do kraja, ti mi
   preostaje?!

   ^19De, istrijebi, Bo?e, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!

   ^20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se di?u tvoji du?mani.

   ^21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade
   protivnici tvoji?

   ^22Mr?njom dubokom ja ih mrzim i dr?im ih svojim neprijateljima.

   ^23Pronikni me svega, Bo?e, srce mi upoznaj, isku?aj me i upoznaj misli
   moje:

   ^24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeenim!
     __________________________________________________________________

  Chapter 140

   ^1 Zborovod-i. Psalam. Davidov.

   ^2Izbavi me, Jahve, od eovjeka zlobna, za?titi me od eovjeka nasilna:

   ^3od onih koji pakosti u srcu smi?ljaju i eitav dan zaeinju kavge.

   ^4Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutiein.

   ^5Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, euvaj me od eovjeka nasilna koji
   hoaee da mi noga posrne.

   ^6Oholice mi potajno nastavljaju zamku, u?etima mre?u pletu, kraj puta
   klopke mi stavljaju.

   ^7Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslu?aj, o Jahve, krik mojih
   molitava!

   ^8Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi
   glavu!"

   ^9Ne daj da se ispune ?elje zlotvora, ne daj da svoje on izvr?i
   namjere!

   ^10Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoli?e, nek' na njih padne zloba
   njihovih usana!

   ^11Nek' da?di po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da
   vi?e ne ustanu!

   ^12Opadae se neaee odr?at' na zemlji, silnika aee odjednom zgrabiti
   nesreaea.

   ^13Znam da aee Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.

   ^14Zaista, pravedni aee tvoje ime slaviti, pred tvojim aee licem
   boraviti eestiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 141

   ^1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slu?aj glas
   moj kojim tebi vapijem!

   ^2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih
   ruku nek' bude k'o prinos veeernji!

   ^3Na usta mi, Jahve, stra?u postavi i stra?are na vrata usana mojih!

   ^4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbo?no poeinim djela opaka; i
   u dru?tvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

   ^5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je ?to me kara, al' ulje
   gre?nieko neaee mi glavu pomazat'; zloaei njihovoj oprijet aeu se
   uvijek svojom molitvom.

   ^6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet aee kako blage bjehu
   rijeei moje.

   ^7Kao kad orae ore i para zemlju, tako aee im se na rubu Podzemlja
   kosti rasuti.

   ^8U te su, Jahve, uprte oei moje, k tebi se utjeeem, ne daj da mi du?a
   propadne!

   ^9Euvaj me od stupice koju postavi?e meni, od zamki zloeinaca!

   ^10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 142

   ^1 Pouena pjesma. Davidova. Kad bija?e u spilji. Molitva.

   ^2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.

   ^3Pred njim svoju izlijevam tu?aljku, tjeskobu svoju pred njim
   razastirem.

   ^4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaje?. Na putu kojim
   prolazim potajnu mi zamku stavi?e.

   ^5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo
   pobjeaei, nitko za ?ivot moj ne mari.

   ^6K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoei?te, ti si dio moj u
   zemlji ?ivih.

   ^7Poslu?aj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja
   mojih jer od mene oni su moaeniji.

   ^8Izvedi iz tamnice du?u moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene
   aee se okupiti pravednici zbog dobra ?to si ga iskazao meni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 143

   ^1 Psalam. Davidov. Jahve, slu?aj moju molitvu, u vjernosti svojoj
   prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usli?i!

   ^2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko ?iv nije pravedan pred
   tobom!

   ^3Du?manin mi du?u progoni, o zemlju pritisnu ?ivot moj; u tmine me
   baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.

   ^4Duh moj veae zamire u meni, srce mi trne u grudima.

   ^5Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima
   ruku tvojih razmi?ljam.

   ^6Ruke svoje za tobom pru?am, du?a moja k'o suha zemlja za tobom ?ed-a.

   ^7Usli?i me brzo, o Jahve, dah moj veae je na izmaku! Lica svojeg preda
   mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

   ^8Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi ka?i kojim
   aeu krenuti jer k tebi du?u uzdi?em.

   ^9Izbavi me, Jahve, od mojih du?mana, tebi ja se utjeeem.

   ^10Nauei me da vr?im volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek'
   me po ravnu putu vodi!

   ^11Zbog imena svog, Jahve, po?ivi me, zbog svoje pravednosti du?u mi
   izvedi iz tjeskobe!

   ^12Po svojoj dobroti satri moje du?mane, uni?ti sve moje tlaeitelje,
   jer ja sam sluga tvoj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 144

   ^1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uei boju a prste
   ratu.

   ^2On je ljubav moja i tvrd-ava moja, za?tita moja, izbavitelj moj, ?tit
   moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge!

   ^3?to je eovjek, o Jahve, da ga poznaje?, ?to li eedo ljudsko da ga se
   spominje??

   ^4Poput da?ka je eovjek, dani njegovi kao sjena nestaju.

   ^5Jahve, nagni svoja nebesa i sid-i, takni bregove: i zadimit aee se!

   ^6Sijevni munjom i raspr?i du?mane, odapni strijele i raspr?i ih!

   ^7Ruku pru?i iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz ?aka
   sinova tud-inskih:

   ^8la?i govore usta njihova, a desnica krivo prise?e.

   ^9Pjevat aeu ti, Bo?e, pjesmu novu, na harfi od deset ?ica svirat aeu.

   ^10Ti daje? pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega.
   Od pogubna maea

   ^11spasi mene, oslobodi me iz ruke tud-inske; la?i govore usta njihova,
   a desnica krivo prise?e.

   ^12Daj da nam sinovi budu kao biljke ?to rastu od mladosti svoje; a
   kaeeri na?e kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja;

   ^13da nam ?itnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u
   izobilju;

   ^14ovce na?e plodile se na tisuaee, plodile se beskrajno na na?im
   poljima; stoka na?a neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni
   ropstva ni plaea na ulicama na?im!

   ^15Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!
     __________________________________________________________________

  Chapter 145

   ^1 Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit aeu te, o Bo?e, kralju moj, ime
   aeu tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET

   ^2Svaki aeu dan tebe slaviti, ime aeu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.
   $GIMEL

   ^3Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokueiva je velieina
   njegova! $DALET

   ^4Nara?taj nara?taju kazuje djela tvoja i silu tvoju navije?ta. $HE

   ^5Govore o blistavoj slavi tvoga velieanstva i eudesa tvoja objavljuju.
   $VAU

   ^6Kazuju strahovitu silu djela tvojih, velieinu tvoju pripovijedaju.
   $ZAJIN

   ^7Razgla?uju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj klieu.
   $HET

   ^8Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srd?bu, bogat dobrotom. $TET

   ^9Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD

   ^10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te
   blagoslivlju! $KAF

   ^11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore
   $LAMED

   ^12da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva
   tvoga. $MEM

   ^13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeeno, tvoja vladavina za sva
   pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim rijeeima svojim i svet u svim
   svojim djelima. $SAMEK

   ^14Jahve podupire sve koji posraeu i pognute on uspravlja. $AJIN

   ^15Oei sviju u tebe su uprte, ti im hranu daje? u pravo vrijeme. $PE

   ^16Ti otvara? ruku svoju, do mile volje siti? sve ?ivo. $SADE

   ^17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim
   djelima. $KOF

   ^18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju
   iskreno. $RE?

   ^19On ispunja ?elje ?tovatelja svojih, slu?a njihove vapaje i spasava
   ih. $?IN

   ^20Jahve ?titi one koji njega ljube, a zlotvore sve aee zatrti. $TAU

   ^21Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto
   ime njegovo - uvijek i dovijeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 146

   ^1 Aleluja! Hvali, du?o moja, Jahvu!

   ^2Hvalit aeu Jahvu sveg ?ivota svojeg. Dok me bude, Bogu svom aeu
   pjevati.

   ^3Ne uzdajte se u knezove, u eovjeka od kog nema spasenja!

   ^4Izid-e li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraaea i propadaju sve
   misli njegove.

   ^5Blago onom kome je pomoaenik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi,
   Bogu njegovu,

   ^6koji stvori nebo i zemlju, more i sve ?to je u njima; koji ostaje
   vjeran dovijeka,

   ^7potlaeenima vraaea pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobad-a
   su?nje,

   ^8Jahve slijepcima oei otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi
   pravedne.

   ^9Jahve ?titi tud-ince, sirote i udovice podupire, a gre?nicima mrsi
   putove.

   ^10Jahve aee kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do
   koljena. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 147

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu na?em jer je
   sladak; svake hvale on je dostojan!

   ^2Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspr?ene Izraelce.

   ^3On lijeei one koji su srca skr?ena i povija rane njihove.

   ^4On odred-uje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.

   ^5Velik je na? Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.

   ^6Jahve pridi?e ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.

   ^7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu na?em!

   ^8Oblacima on prekriva nebesa i zemlji ki?u sprema; daje da po
   bregovima raste trava i bilje na slu?bu eovjeku.

   ^9On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakaeu.

   ^10Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra eovjeeja.

   ^11Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu
   njegovu.

   ^12Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!

   ^13On uevrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.

   ^14On dade mir granicama tvojim, p?enicom te hrani najboljom.

   ^15Besjedu svoju ?alje na zemlju, brzo trei rijee njegova.

   ^16Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.

   ^17On sipa grOad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.

   ^18Rijee svoju po?alje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeeu.

   ^19Rijee svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.

   ^20Ne ueini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi!
   Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 148

   ^1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama!

   ^2Hvalite ga, svi and-eli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!

   ^3Hvalite ga, sunce i mjeseee, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne!

   ^4Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim!

   ^5Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postado?e.

   ^6Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neaee proaei.

   ^7Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani!

   ^8Ognju i grOade, snije?e i maglo, olujni vjetre, ?to rijee njegovu
   izvr?ava?!

   ^9Gore i svi bre?uljci, plodonosna stabla i svi cedrovi!

   ^10Zvijeri i sve ?ivotinje, gmizavci i ptice krilate!

   ^11Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski!

   ^12Mladiaei i djevojke, starci s djecom zajedno:

   ^13nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvi?eno!
   Njegovo velieanstvo zemlju i nebo nadvisuje,

   ^14on podi?e snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove
   Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 149

   ^1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu!

   ^2Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikaeu
   sinovi Siona!

   ^3Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave!

   ^4Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjeneava ponizne!

   ^5Neka se sveti raduju u slavi, neka klieu s le?aja svojih!

   ^6Nek' im pohvale Bo?je budu na ustima, maeevi dvosjekli u rukama

   ^7da nad pucima izvr?e odmazdu i kaznu nad narodima;

   ^8da im kraljeve bace u lance, a odlienike u okove gvozdene;

   ^9da na njima izvr?e sud davno napisan - nek' bude na east svim svetima
   njegovim! Aleluja!
     __________________________________________________________________

  Chapter 150

   ^1 Aleluja!

   ^2Hvalite Boga u Sveti?tu njegovu, slavite ga u velieanstvu svoda
   nebeskog!

   ^3Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne
   velieine njegove!

   ^4Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom!

   ^5Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!
   Hvalite ga cimbalima zvuenim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve ?to god
   di?e Jahvu neka slavi! Aleluja!
     __________________________________________________________________

Proverbs
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:

   ^2da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeei;

   ^3da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;

   ^4da se dade pamet neiskusnima, mladiaeu znanje i umijeaee;

   ^5kad mudar euje, da umno?i znanje, a razuman steee mudrije misli;

   ^6da razumije izreke i prispodobe, rijeei mudraca i njihove zagonetke.

   ^7Strah je Gospodnji poeetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i
   pouku.

   ^8Poslu?aj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!

   ^9Jer aee ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.

   ^10Sine moj, ako te gre?nici mame, ne pristaj;

   ^11ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, eekamo u zasjedi nevina
   ni za ?to;

   ^12da ih progutamo ?ive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze
   u grob;

   ^13naplijenit aeemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuaee plijenom;

   ^14bacat aee? s nama svoj ?drijeb, svi aeemo zajedno imati jednu kesu."

   ^15Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.

   ^16Jer na zlo tree svojim nogama i hite prolijevati krv.

   ^17Jer uzalud je razapinjati mre?u pred oeima svima pticama.

   ^18A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu ?ivotu.

   ^19Takva je sudba svih lakomih na ru?an dobitak: on ih ?ivota stane.

   ^20Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima di?e svoj glas;

   ^21propovijeda po buenim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori
   svoje rijeei:

   ^22"Dokle aeete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle aee podsmjevaeima
   biti milo podsmijevanje, i dokle aee bezumnici mrziti znanje?

   ^23Poslu?ajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoaeu vas
   poueiti svojim rijeeima.

   ^24Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pru?ala sam ruku, ali je
   nitko ne opazi.

   ^25Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslu?ali moje opomene;

   ^26zato aeu se i ja smijati va?oj propasti, rugat aeu se kad vas obuzme
   tjeskoba:

   ^27kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao
   vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

   ^28Tada aee me zvati, ali se ja neaeu odazvati; tra?it aee me, ali me
   neaee naaei.

   ^29Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha

   ^30niti su poslu?ali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.

   ^31Zato aee jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

   ^32Jer glupe aee ubiti njihovo odbijanje, a nemar aee upropastiti
   bezumne.

   ^33A tko slu?a mene, bezbri?an ostaje i spokojno ?ivi bez straha od
   zla."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sine moj, ako primi? moje rijeei i pohrani? u sebi moje zapovijedi,

   ^2i uhom svojim osluhne? mudrost i obrati? svoje srce razboru;

   ^3jest, ako prizove? razum i zavapi? za razborom;

   ^4ako ga potra?i? kao srebro i traga? za njim kao za skrivenim blagom -

   ^5tada aee? shvatiti strah Gospodnji i naaei aee? Bo?je znanje.

   ^6Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

   ^7On pravednicima pru?a svoju pomoae, ?tit je onih koji hode u
   bezazlenosti.

   ^8Jer on ?titi staze pravde i euva pute svojih pobo?nika.

   ^9Tada aee? shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,

   ^10jer aee mudrost uaei u tvoje srce i spoznaja aee obradovati tvoju
   du?u.

   ^11Oprez aee paziti na te i razboritost aee te euvati:

   ^12da te izbavi od zla puta, od varava eovjeka,

   ^13od onih koji ostavljaju staze po?tenja te idu mraenim putovima;

   ^14koji se vesele eineaei zlo i likuju u opaeinama zloaee;

   ^15kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;

   ^16da te izbavi od preljubnice i od tud-inke koja laska rijeeima;

   ^17koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga
   Boga

   ^18jer joj kuaea tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.

   ^19Tko god zalazi k njoj ne vraaea se nikad i ne nalazi vi?e putove
   ?ivota.

   ^20Zato idi putem eestitih i dr?i se staza pravedniekih!

   ^21Jer samo aee pravedni nastavati zemlju i bezazleni aee ostati na
   njoj.

   ^22A opake aee zbrisati sa zemlje i bogohulnike i?eupati iz nje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka euva moje
   zapovijedi,

   ^2jer aee ti produljiti dane i ?ivotne godine i podariti spokojstvo.

   ^3Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata,
   upi?i ih na ploeu srca svoga.

   ^4Tako aee? steaei ugled i uspjeti pred Bo?jim i ljudskim oeima.

   ^5Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

   ^6Misli na nj na svim svojim putovima i on aee ispraviti tvoje staze.

   ^7Ne umi?ljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla.

   ^8To aee biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima.

   ^9Easti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta.

   ^10I tvoje aee ?itnice biti prepune i tvoje aee se kace prelijevati
   novim vinom.

   ^11Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov
   ukor.

   ^12Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.

   ^13Blago eovjeku koji je stekao mudrost i eovjeku koji je zadobio
   razboritost.

   ^14Jer bolje je steaei nju nego steaei srebro, i veaei je dobitak ona i
   od zlata.

   ^15Skupocjenija je od bisera, i ?to je god tvojih dragocjenosti, s
   njome se porediti ne mogu;

   ^16dug joj je ?ivot u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i east.

   ^17Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja.

   ^18?ivotno je drvo onima koji se nje dr?e i sretan je onaj tko je
   zadr?i.

   ^19Jahve je mudro?aeu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa;

   ^20njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom.

   ^21Sine moj, ne gubi to iz oeiju, saeuvaj razbor i oprez.

   ^22I bit aee ?ivot tvojoj du?i i ures vratu tvome.

   ^23Bez straha aee? tada kroeiti svojim putem i noga ti se neaee
   spoticati.

   ^24Kad legne?, neaee? se pla?iti, i kad zaspi?, slatko aee? snivati.

   ^25Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbo?nike.

   ^26Jer aee ti Jahve biti uzdanje i euvat aee nogu tvoju od zamke.

   ^27Ne uskrati dobroeinstva potrebitim kad god to mo?e? ueiniti.

   ^28Ne reci svome bli?njemu: "Idi i dod-i opet, sjutra aeu ti dati", kad
   mo?e? veae sada.

   ^29Ne kuj zla svome bli?njemu dok on bez straha kod tebe boravi.

   ^30Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije ueinio nikakva zla.

   ^31Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute,

   ^32jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima.

   ^33Jahvino je prokletstvo na domu bezbo?nika, a blagoslov u stanu
   pravednika.

   ^34S podsmjevaeima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost.

   ^35Mudri aee ba?tiniti east, a bezumnici snositi sramotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Slu?ajte, djeco, pouku oeevu i pazite kako biste spoznali mudrost,

   ^2jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka.

   ^3I ja sam bio sin u svoga oca i nje?an jedinac u svoje matere;

   ^4i mene je on ueio i govorio mi: "Zadr?i moje rijeei u svojem srcu,
   po?tuj moje zapovijedi i ?ivjet aee?.

   ^5Steci mudrost, steci razbor, ne smeaei ih s uma i ne odstupi od
   rijeei mojih usta.

   ^6Ne ostavljaj je i euvat aee te; ljubi je i obranit aee te.

   ^7Poeetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci
   razboritost.

   ^8Velieaj je i uzvisit aee te; donijet aee ti east kad je prigrli?.

   ^9Stavit aee ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit aee te krasnom
   krunom."

   ^10Poslu?aj, sine moj, primi moje rijeei i umno?it aee se godine tvojeg
   ?ivota.

   ^11Poueih te putu mudrosti, navratih te na prave staze;

   ^12neaee ti se zapletati koraci kad stane? hoditi; potrei? li, neaee?
   posrnuti.

   ^13Evrsto se dr?i pouke, ne pu?taj je, euvaj je, jer ona ti je ?ivot.

   ^14Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca.

   ^15Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobid-i ga.

   ^16Jer oni ne spavaju ako ne ueine zla, i san im ne dolazi ako koga ne
   obore.

   ^17Jer jedu kruh opaeine i piju vino nasilja.

   ^18A pravednieka je staza kao svjetlost svanuaea, koja je sve jasnija
   do potpunog dana.

   ^19A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o ?to aee se spotaknuti.

   ^20Sine moj, pazi na moje rijeei, prigni uho svoje mojim besjedama.

   ^21Ne gubi ih nikad iz oeiju, pohrani ih usred srca svoga.

   ^22Jer su ?ivot onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu
   njihovu.

   ^23A svrh svega, euvaj svoje srce, jer iz njega izvire ?ivot.

   ^24Dr?i daleko od sebe la?na usta i udalji od sebe usne prijevarne.

   ^25Nek' tvoje oei gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav.

   ^26Pazi na stazu kojom kroei? i neka ti svi putovi budu pouzdani.

   ^27Ne skreaei ni desno ni lijevo, dr?i svoj korak daleko oda zla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Sine moj, euj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti

   ^2da saeuva? oprez, da ti usne zadr?e znanje.

   ^3Jer s usana ?ene preljubnice kaplje med i nepce joj je glad-e od
   ulja,

   ^4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, o?tra kao dvosjekli mae.

   ^5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.

   ^6Ona ne pazi na put ?ivota, ne mari ?to su joj staze kolebljive.

   ^7Zato me sada poslu?aj, sine, i ne odstupaj od rijeei mojih usta.

   ^8Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribli?uj se vratima njezine
   kuaee,

   ^9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

   ^10da se ne bi tud-inci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslu?ba ne ode
   u tud-u kuaeu;

   ^11da ne rida? na koncu kad ti nestane tijela i puti

   ^12i da ne ka?e?: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo
   ukor!

   ^13I ne slu?ah glasa svojih ueitelja, niti priklonih uho onima ?to me
   poueavahu.

   ^14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"

   ^15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu ?to teee iz tvoga studenca.

   ^16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teaei ulicama?

   ^17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tud-inaca koji su uza te.

   ^18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ?enom svoje mladosti:

   ^19neka ti je kao mila ko?uta i ljupka gazela, neka te grudi njene
   opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!

   ^20TOa za?to bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tud-inki
   njedra?

   ^21Jer pred Jahvinim su oeima eovjekovi putovi i on motri sve njegove
   staze.

   ^22Opakoga aee uhvatiti njegova zloaea i sapet aee ga u?ad njegovih
   grijeha.

   ^23Umrijet aee jer nema pouke, propast aee zbog svoje goleme gluposti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Sine moj, kad jamei? bli?njemu svojem i da? svoju ruku drugome,

   ^2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeeima svojih usta;

   ^3ueini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bli?njemu
   svojemu; idi, baci se preda nj i salijeaei bli?njega svoga.

   ^4Ne daj sna svojim oeima ni drijema svojim vjed-ama;

   ^5otmi se kao gazela iz mre?e i kao ptica iz ruku ptiearu.

   ^6Idi k mravu, lijeneino, promatraj njegove pute i budi mudar:

   ^7on nema vod-e, nadzornika, ni nadstojnika,

   ^8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba ?etve.

   ^9A ti, dokle aee?, lijeneino, spavati? Kad aee? se diaei oda sna
   svoga?

   ^10Jo? malo odspavaj, jo? malo odrijemaj, jo? malo podvij ruke za
   poeinak

   ^11i doaei aee tvoje siroma?tvo kao skitae i tvoja oskudica kao
   oru?anik.

   ^12Nevaljalac i opak eovjek hodi s la?ljivim ustima;

   ^13namiguje oeima, lupka nogama, pokazuje prstima;

   ^14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameaee svad-e.

   ^15Zato aee mu iznenada doaei propast, i ueas aee se slomiti i neaee mu
   biti lijeka.

   ^16?est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu
   biaeu:

   ^17ohole oei, la?ljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,

   ^18srce koje smi?lja gre?ne misli, noge koje hitaju na zlo,

   ^19la?an svjedok koji ?iri la?i, i eovjek koji zameaee svad-e med-u
   braaeom.

   ^20Sine moj, euvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere
   svoje.

   ^21Prive?i ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;

   ^22da te vode kada hodi?, da te euvaju kada spava? i da te razgovaraju
   kad se probudi?.

   ^23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put
   su ?ivota;

   ^24da te euvaju od zle ?ene, od laskava jezika tud-inke.

   ^25Ne po?eli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji
   trepavicama svojim,

   ^26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni
   ?ivot.

   ^27Mo?e li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeaea ne upali?

   ^28Mo?e li tko hoditi po ?ivom ugljevlju a svojih nogu da ne o?e?e?

   ^29Tako biva onomu tko ide k ?eni svoga bli?njega: neaee ostati bez
   kazne tko god se nje dotakne.

   ^30Ne sramote li lupe?a sve ako je krao da gladan utoli glad:

   ^31uhvaaeen, on sedmerostruko vraaea i plaaea svim imanjem kuaee svoje.

   ^32Nerazuman je, dakle, tko se upu?ta s preljubnicom; du?u svoju gubi
   koji tako eini.

   ^33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne bri?e.

   ^34Jer bijesna je ljubomornost u mu?a: on ne zna za milost u osvetni
   dan;

   ^35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Euvaj, sine, rijeei moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.

   ^2Euvaj moje zapovijedi, i bit aee? ?iv, i nauk moj kao zjenicu oka
   svoga.

   ^3Prive?i ih sebi na prste, upi?i ih na ploei srca svoga;

   ^4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestrienom",

   ^5da te euva od ?ene preljubnice, od tud-inke koja laskavo govori.

   ^6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuaee i gledah van kroz re?etku,

   ^7vidjeh med-u lakovjernima, opazih med-u momcima nerazumna mladiaea:

   ^8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kuaei

   ^9u sumraku izmed-u dana i veeeri kad se hvata noaena tmina;

   ^10i gle, susrete ga ?ena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.

   ^11Jogunasta bija?e i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuaei
   zadr?ati;

   ^12bila je eas na ulici, eas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;

   ^13i uhvati ga i poljubi i reee mu bezobrazna lica:

   ^14"Bila sam du?na ?rtvu prieesnicu, i danas izvr?ih svoj zavjet;

   ^15zato sam ti iza?la u susret, da te tra?im, i nad-oh te.

   ^16Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaeima misirskim;

   ^17svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.

   ^18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo u?icima
   ljubavi.

   ^19Jer mu?a mi nema kod kuaee: oti?ao je na dalek put;

   ^20uzeo je sa sobom noveani tobolac; a vratit aee se kuaei tek o
   u?tapu."

   ^21Tako ga zavede svojim vienim nagovorom, odvuee ga svojim glatkim
   usnama.

   ^22I ludo on pod-e za njom, kao ?to vol ide na klaonicu i kao ?to jelen
   zapleten u mre?u eeka

   ^23dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica ?to ulijeaee u zamku,
   i ne znajuaei da aee ga to ?ivota stajati.

   ^24Zato me, sine moj, poslu?aj i euj rijeei mojih usta.

   ^25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim
   stazama.

   ^26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih ?to ih je
   pobila.

   ^27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuaeu, dolje u odaje smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Ne propovijeda li mudrost i ne di?e li razboritost svoj glas?

   ^2Navrh brda, uza cestu, na raskr?aeima stoji,

   ^3kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viee:

   ^4"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

   ^5Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.

   ^6Slu?ajte, jer aeu zboriti o va?nim stvarima, i moje aee usne otkriti
   ?to je pravo.

   ^7Jer moje nepce zbori istinu i zloaea je mojim usnama mrska.

   ^8Sve su rijeei mojih usta praviene, u njima nema ni?ta ni krivo ni
   prijetvorno.

   ^9Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

   ^10Primajte radije moju pouku no srebro i znanje po?udnije od zlata.

   ^11Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne
   mogu porediti s njom.

   ^12Ja, mudrost, boravim s razborito?aeu i posjedujem znanje umna
   djelovanja.

   ^13Strah Gospodnji mr?nja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put
   zloaee i usta puna la?i - to ja mrzim.

   ^14Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.

   ^15Po meni kraljevi kraljuju i velika?i dijele pravdu.

   ^16Po meni knezuju knezovi i odlienici i svi suci zemaljski.

   ^17Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me tra?e.

   ^18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.

   ^19Moj je plod bolji od eista i ?e?ena zlata i moj je prihod bolji od
   eistoga srebra.

   ^20Ja kroeim putem pravde, sred pravienih staza,

   ^21da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.

   ^22Jahve me stvori kao poeelo svoga djela, kao najraniji od svojih
   eina, u pradoba;

   ^23oblikovana sam jo? od vjeenosti, odiskona, prije nastanka zemlje.

   ^24Rodih se kad jo? nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih
   voda.

   ^25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije bre?uljaka.

   ^26Kad jo? ne bija?e naeinio zemlje, ni poljana, ni poeetka zemaljskom
   prahu;

   ^27kad je stvarao nebesa, bila sam nazoena, kad je povlaeio krug na
   licu bezdana.

   ^28Kad je u visini utvrd-ivao oblake i kad je odredio snagu izvoru
   pradubina;

   ^29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju
   preko obala, kad je polagao temelje zemlji,

   ^30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u
   dan, igrajuaei pred njim sve vrijeme:

   ^31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca eovjekova.

   ^32Tako, djeco, poslu?ajte me, blago onima koji euvaju moje putove.

   ^33Poslu?ajte pouku - da steeete mudrost i nemojte je odbaciti.

   ^34Blago eovjeku koji me slu?a i bdi na mojim vratima svaki dan i koji
   euva dovratnike moje.

   ^35Jer tko nalazi mene, nalazi ?ivot i stjeee milost od Jahve.

   ^36A ako se ogrije?i o mene, udi svojoj du?i: svi koji mene mrze ljube
   smrt."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Mudrost je sazidala sebi kuaeu, i otesala sedam stupova.

   ^2Poklala je svoje klanice, pomije?ala svoje vino i postavila svoj
   stol.

   ^3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina:

   ^4"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori:

   ^5"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomije?ala.

   ^6Ostavite ludost, da biste ?ivjeli, i hodite putem razboritosti."

   ^7Tko poueava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga,
   prima ljagu.

   ^8Ne kori podsmjevaea, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.

   ^9Pouei mudroga, i bit aee jo? mudriji; uputi pravednoga, i uveaeat aee
   se njegovo znanje.

   ^10Gospodnji strah poeetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja
   Presvetog.

   ^11"Po meni ti se umno?avaju dani i mno?e ti se godine ?ivota.

   ^12Ako si mudar, sebi si mudar; bude? li podsmjevae, sam aee? snositi."

   ^13Gospod-a ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ni?ta.

   ^14I sjedi na vratima svoje kuaee na stolici, u gradskim visinama,

   ^15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama:

   ^16"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori:

   ^17"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh."

   ^18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poeivaju u
   Podzemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Mudar sin veseli oca, a lud je sin ?alost majci svojoj.

   ^2Ne koristi krivo steeeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti.

   ^3Ne dopu?ta Jahve da gladuje du?a pravednika, ali odbija pohlepu
   opakih.

   ^4Lijena ruka osiroma?uje eovjeka, a marljiva ga obogaaeuje.

   ^5Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hree o ?etvi, navlaei
   sramotu.

   ^6Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje.

   ^7Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje.

   ^8Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.

   ^9Tko nedu?no ?ivi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat
   aee se.

   ^10Tko ?mirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada.

   ^11Pravednikova su usta izvor ?ivota, a opakomu usta kriju nasilje.

   ^12Mr?nja izaziva svad-u, a ljubav pokriva sve pogre?ke.

   ^13Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za led-a
   nerazumna eovjeka.

   ^14Mudri kriju znanje, a lud-akova su usta blizu propasti.

   ^15Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo
   siroma?tvo.

   ^16Pravednik prirad-uje za ?ivot, a opaki prirad-uje za grijeh.

   ^17Tko se naputka dr?i, na putu je ?ivota, a zablud-uje tko se na ukor
   ne osvraee.

   ^18La?ljive usne kriju mr?nju, a tko klevetu ?iri, bezuman je!

   ^19Obilje rijeei ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik,
   razuman je.

   ^20Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi.

   ^21Pravednikove su usne hrana mnogima, a lud-aci umiru s ludosti svoje.

   ^22Gospodnji blagoslov obogaaeuje i ne prati ga nikakva muka.

   ^23Bezumniku je radost ueiniti sramotno djelo, a razumnu eovjeku biti
   mudar.

   ^24Eega se opaki boji, ono aee ga stiaei, a pravednieka se ?elja
   ispunjava.

   ^25Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vjeeni.

   ^26Kakav je ocat zubima i dim oeima, takav je ljenivac onima koji ga
   ?alju.

   ^27Strah Gospodnji umna?a dane, a opakima se prekraaeuju godine.

   ^28Pravednieko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno.

   ^29Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji eine zlo.

   ^30Pravednik se neaee nikad pokolebati, a opakih aee nestati s lica
   zemlje.

   ^31Pravednikova usta rad-aju mudro?aeu, a opak jezik eupa se s
   korijenom.

   ^32Pravednikove usne znaju ?to je milo, dok usta opakih poznaju zloaeu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 La?na je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.

   ^2S oholo?aeu dolazi sramota, a u smjernih je mudrost.

   ^3Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbo?nike upropa?aeuje njihova
   opaeina.

   ^4Ne poma?e bogatstvo u dan Bo?je srd?be, a pravednost izbavlja od
   smrti.

   ^5Nedu?nomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloaee.

   ^6Po?tene izbavlja pravda njihova, a bezbo?nici se hvataju u svoju
   lakomost.

   ^7Kad zao eovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ru?i se.

   ^8Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo.

   ^9Bezbo?nik ustima ubija svoga bli?njega, a pravednici se izbavljaju
   znanjem.

   ^10Sa sreaee pravednieke grad se raduje i klikuje zbog propasti
   opakoga.

   ^11Blagoslovom pravednika grad se di?e, a ustima opakih razara se.

   ^12Nerazumnik prezire svoga bli?njega, dok eovjek uman ?uti.

   ^13Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a eovjek pouzdana duha euva se.

   ^14Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim
   savjetnicima.

   ^15Veoma zlo prolazi tko jamei za drugoga, a bez straha je tko mrzi na
   jamstvo.

   ^16Ljupka ?ena stjeee slavu, a krepki mu?evi bogatstvo.

   ^17Dobrostiv eovjek sam sebi dobro eini, a okrutnik muei vlastito
   tijelo.

   ^18Opak eovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima
   sigurnu nagradu.

   ^19Tko je evrst u pravednosti, ide u ?ivot, a tko za zlom trei, na smrt
   mu je.

   ^20Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu ?ivotom savr?eni.

   ^21Zaista, zao eovjek neaee proaei bez kazne, a rod aee se pravednieki
   izbaviti.

   ^22Zlatan je kolut na rilu svinjskom: ?ena lijepa, a bez razuma.

   ^23Pravednieka je ?elja samo na sreaeu, a nada je opakih prolazna.

   ^24Tko dijeli obilato, sve vi?e ima, a tko ?krtari, sve je siroma?niji.

   ^25Poda?na du?a nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam aee se napojiti.

   ^26Tko ne da ?ita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji
   ga prodaje.

   ^27Tko tra?i dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono aee ga
   snaaei.

   ^28Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno
   li?aee.

   ^29Tko vlastitu kuaeu zapusti, vjetar ?anje, a lud-ak je sluga mudromu.

   ^30Plod je pravednikov drvo ?ivota, i mudrac je tko predobiva ?ive
   du?e.

   ^31Ako se pravedniku plaaea na zemlji, jo? aee se vi?e opakomu i
   gre?niku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.

   ^2Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.

   ^3Zloaeom se eovjek ne utvrd-uje, a korijen se pravedniku ne pomiee.

   ^4Kreposna je ?ena vijenac mu?u svojemu, a sramotna mu je kao gnjile? u
   kostima.

   ^5Pravednieke su misli praviene, spletke opakih prijevarne.

   ^6Rijeei opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.

   ^7Opaki se ru?e i nema ih vi?e, a kuaea pravednika ostaje.

   ^8Eovjek se hvali po o?trini svoga razuma, a prezire se tko je opak
   srcem.

   ^9Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a
   nemati ni kruha.

   ^10Pravednik pazi i na ?ivot svog ?ivineeta, dok je opakomu srce
   okrutno.

   ^11Tko obrad-uje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trei za ni?tavilom,
   nerazuman je.

   ^12Ee?nja je opakoga mre?a od zala, a korijen pravednika daje ploda.

   ^13Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od
   tjeskobe.

   ^14Od ploda svojih usta nasitit aee se svatko obilno, a ono ?to je
   rukama ueinio vratit aee mu se.

   ^15Lud-aku se eini pravim njegov put, a mudar eovjek slu?a savjete.

   ^16Lud-ak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

   ^17Tko govori istinu, otkriva ?to je pravo, a la?ljiv svjedok
   prijevaru.

   ^18Nesmotren govori kao da maeem probada, a jezik je mudrih
   iscjeljenje.

   ^19Istinita usta traju dovijeka, a la?ljiv jezik samo za eas.

   ^20Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji
   dijele miroljubive savjete.

   ^21Pravednika ne sti?e nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.

   ^22Mrske su Jahvi usne la?ljive, a mili su mu koji zbore istinu.

   ^23Promi?ljen eovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumnieko
   razgla?uje svoju ludost.

   ^24Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podlo?nost.

   ^25Briga u srcu pritiskuje eovjeka, a blaga rijee veseli ga.

   ^26Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.

   ^27Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je eovjeku blago
   dragocjeno.

   ^28Na stazi pravice stoji ?ivot i na njezinu putu nema smrti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Mudar sin slu?a naputak oeev, a podsmjevae ne slu?a ukora.

   ^2Od ploda usta svojih u?iva eovjek sreaeu, a srce je nevjernika puno
   nasilja.

   ^3Tko euva usta svoja, euva ?ivot svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu
   mu je.

   ^4Uzaludna je ?udnja lijeneine, a ispunit aee se ?elja marljivih.

   ^5Pravednik mrzi na la?ljivu rijee, a opaki goji mr?nju i sramotu.

   ^6Pravda euva pobo?na, a opake grijeh obara.

   ^7Netko se gradi bogatim, a ni?ta nema, netko se gradi siroma?nim, a
   ima veliko bogatstvo.

   ^8Otkup ?ivota bogatstvo je eovjeku; a siromah ne slu?a opomene.

   ^9Svjetlost pravednieka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se.

   ^10Oholost rad-a samo svad-u, a mudrost je u onih koji primaju savjet.

   ^11Naglo steeeno bogatstvo i?eezava, a tko sabire pomalo, biva bogat.

   ^12Predugo oeekivanje ubija srce, a ispunjena ?elja drvo je ?ivota.

   ^13Tko rijee prezire, taj propada, a tko po?tiva zapovijedi, plaaeu
   dobiva.

   ^14Pouka mudraeeva izvor je ?ivotni, ona izbavlja od zamke smrti.

   ^15Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbo?nika hrapav je.

   ^16Svatko pametan djeluje promi?ljeno, a bezumnik se hvali?e svojom
   ludo?aeu.

   ^17Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje.

   ^18Siroma?tvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doaei
   aee do easti.

   ^19Slatka je du?i ispunjena ?elja, a bezumnicima je mrsko kloniti se
   oda zla.

   ^20Dru?i se s mudrima, i postat aee? mudar, a tko se dr?i bezumnika,
   postaje opak.

   ^21Gre?nika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima.

   ^22Valjan eovjek ostavlja ba?tinu unucima, a bogatstvo se gre?nikovo
   euva pravedniku.

   ^23Izobilje je hrane na kreevini siroma?koj, a ima i tko propada s
   nepravde.

   ^24Tko ?tedi ?ibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga
   opominje.

   ^25Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 ?enska mudrost sagradi kuaeu, a ludost je rukama razgrad-uje.

   ^2Tko ?ivi s po?tenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire
   ga.

   ^3U lud-akovim je ustima ?iba za oholost njegovu, a mudre ?tite
   vlastite usne.

   ^4Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je ?etva od snage bikove.

   ^5Istinit svjedok ne la?e, a krivi svjedok ?iri la?.

   ^6Podsmjevae tra?i mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do
   znanja.

   ^7Idi od eovjeka bezumna jer neaee? upoznati usne ?to zbore znanje.

   ^8Mudrost je pametna eovjeka u tom ?to pazi na svoj put, a bezumnieka
   ludost prijevara je.

   ^9Lud-acima je grijeh ?ala, a milost je Bo?ja s po?tenima.

   ^10Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne mo?e dijeliti nitko
   drugi.

   ^11Dom opakih propast aee, a ?ator aee pravednika procvasti.

   ^12Neki se put ueini eovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.

   ^13I u smijehu srce osjeaea bol, a poslije veselja dolazi tuga.

   ^14Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar eovjek svojim radom.

   ^15Glupan vjeruje svakoj rijeei, a pametan pazi na korak svoj.

   ^16Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez
   straha je.

   ^17Nagao eovjek eini ludosti, a razborit ih podnosi.

   ^18Glupaci ba?tine ludost, a mudre ovjeneava znanje.

   ^19Zli padaju nieice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

   ^20I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogata? ima mnogo ljubitelja.

   ^21Grije?i tko prezire bli?njega svoga, a blago onomu tko je milostiv
   ubogima.

   ^22Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i
   vjernost s onima koji snuju dobro?

   ^23U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na
   siroma?tvo.

   ^24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova
   ludost.

   ^25Istinit svjedok izbavlja du?e, a tko la?i ?iri, taj je varalica.

   ^26U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima
   utoei?te.

   ^27Strah Gospodnji izvor je ?ivota: on izbavlja od zamke smrti.

   ^28Mno?tvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.

   ^29Tko se te?ko srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje
   ludost.

   ^30Mirno je srce ?ivot tijelu, a ljubomor je gnjile? u kostima.

   ^31Tko tlaei siromaha huli na stvoritelja, a easti ga tko je milostiv
   ubogomu.

   ^32Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti
   nalazi utoei?te.

   ^33U razumnu srcu mudrost poeiva, a ?to je u bezumnome, to se i poka?e.

   ^34Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

   ^35Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Blag odgovor ubla?ava jarost, a rijee osorna uveaeava srd?bu.

   ^2Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju
   ludost.

   ^3Oei su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.

   ^4Blaga je besjeda drvo ?ivota, a pakosna je rana duhu.

   ^5Lud-ak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno eini.

   ^6U pravednikovoj je kuaei mnogo blaga, a opaki zarad-uje propast
   svoju.

   ^7Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano.

   ^8?rtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika.

   ^9Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom.

   ^10O?tra kazna eeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet aee tko mrzi
   ukor.

   ^11I ?eol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih.

   ^12Podsmjevae ne ljubi onog tko ga kori: on se ne dru?i s mudrima.

   ^13Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu.

   ^14Razumno srce tra?i znanje, a bezumnieka se usta bave ludo?aeu.

   ^15Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez
   prestanka.

   ^16Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime
   nemir.

   ^17Bolji je obrok povraea gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je
   mr?nja.

   ^18Gnjevljiv eovjek zameaee svad-u, a ustrpljiv uti?ava raspru.

   ^19Put je ljeniveev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika.

   ^20Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju.

   ^21Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman eovjek pravo hodi.

   ^22Ne uspijevaju nakane kad nema vijeaeanja, a ostvaruju se gdje je
   mnogo savjetnika.

   ^23Eovjek se veseli odgovoru usta svojih, i rijee u pravo vrijeme -
   kako je ljupka!

   ^24Razumnu eovjeku put ?ivota ide gore, da izmakne carstvu smrti koje
   je dolje.

   ^25Jahve ru?i kuaeu oholima, a postavlja med-u udovici.

   ^26Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeei mile su mu.

   ^27Tko se grabe?u oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, ?ivjet aee.

   ^28Pravednikovo srce smi?lja odgovor, a opakomu usta govore zlobom.

   ^29Daleko je Jahve od opakih, a usli?ava molitvu pravednih.

   ^30Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest o?ivi kosti.

   ^31Uho koje poslu?a spasonosan ukor prebiva med-u mudracima.

   ^32Tko odbaci pouku, prezire vlastitu du?u, a tko poslu?a ukor, stjeee
   razboritost.

   ^33Strah je Gospodnji ?kola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Eovjek snuje u srcu, a od Jahve je ?to aee jezik odgovoriti.

   ^2Eovjeku se svi njegovi putovi eine eisti, a Jahve ispituje duhove.

   ^3Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje aee se namisli ostvariti.

   ^4Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.

   ^5Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.

   ^6Ljubavlju se i vjerno?aeu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim
   uklanja zlo.

   ^7Kad su Jahvi mili putovi eovjeeji, i neprijatelje njegove miri s
   njim.

   ^8Bolje je malo s pravedno?aeu nego veliki dohoci s nepravdom.

   ^9Srce eovjeeje smi?lja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.

   ^10Proroeanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neaee
   ogrije?iti.

   ^11Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.

   ^12Mrsko je kraljevima poeiniti opaeinu, jer se pravdom utvrd-uje
   prijestolje.

   ^13Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.

   ^14Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar eovjek ubla?i.

   ^15U kraljevu je vedru licu ?ivot, i njegova je milost kao oblak s
   ki?om proljetnom.

   ^16Probitaenije je steaei mudrost nego zlato, i stjecati razbor
   dragocjenije je nego srebro.

   ^17?ivotni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put,
   euva ?ivot svoj.

   ^18Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.

   ^19Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.

   ^20Tko pazi na rijee, nalazi sreaeu, i tko se uzda u Jahvu, blago
   njemu.

   ^21Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uveaeavaju znanje.

   ^22Izvor je ?ivotni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna
   njihova ludost.

   ^23Mudraeev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umno?ava.

   ^24Saaee meda rijeei su ljupke, slatke du?i i lijek kostima.

   ^25Neki se put eini eovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.

   ^26Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.

   ^27Bezoenik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.

   ^28Himben eovjek zameaee svad-u i klevetnik razdor med-u prijatelje.

   ^29Nasilnik zavodi bli?njega svoga i navodi ga na rd-av put.

   ^30Tko oeima namiguje, himbu smi?lja, a tko usne sti?aee, veae je
   smislio pakost.

   ^31Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

   ^32Tko se te?ko srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji
   je od osvojitelja grada.

   ^33U krilo pla?ta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svad-om kuaea puna
   ?rtvene peeenke.

   ^2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braaeom aee dijeliti
   ba?tinu.

   ^3Taljika je za srebro i peae za zlato, a srca isku?ava Jahve sam.

   ^4Zloeinac rado slu?a usne prijevarne, i la?ac spremno prislu?kuje
   pogubnu jeziku.

   ^5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se
   veseli nesreaei, ne ostaje bez kazne.

   ^6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

   ^7Ne dolikuje budali uzvi?ena besjeda, a jo? manje odlieniku usne
   la?ljive.

   ^8Dar je earobni kamen u oeima onoga koji ga daje: kamo se god okrene,
   uspijeva.

   ^9Tko prikriva prijestup, tra?i ljubav, a tko glasinu ?iri, razgoni
   prijatelje.

   ^10Razumna se ukor jaee doima nego bezumna stotina udaraca.

   ^11Opak eovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik ?alje na nj.

   ^12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabi?e mlade nego na
   bezumnika u njegovoj ludosti.

   ^13Tko dobro zlom uzvraaea neaee ukloniti nesreaeu od doma svojeg.

   ^14Zametnuti svad-u isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego
   svad-a izbije, udalji se!

   ^15Tko opravdava krivoga i tko osud-uje pravoga, obojica su mrski
   Jahvi.

   ^16Eemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema
   razbora!

   ^17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

   ^18Nerazuman eovjek daje ruku i jamei pred svojim bli?njim.

   ^19Grijeh ljubi tko ljubi svad-u, i tko visoko di?e svoja vrata, tra?i
   propast.

   ^20Opak srcem ne nalazi sreaee, i komu je jezik zao, zapada u nesreaeu.

   ^21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

   ^22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh su?i kosti.

   ^23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

   ^24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oei na kraj zemlje.

   ^25Briga je ocu bezuman sin i ?alost roditeljki svojoj.

   ^26Ne valja ka?njavati pravednika, a nije pravo ni tuaei odlienike.

   ^27Tko uste?e svoje rijeei, razumije mudrost, i razuman je eovjek mirna
   duha.

   ^28I lud-ak se smatra mudrim kada ?uti i razumnim kad suste?e svoje
   usne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Vlastitoj po?udi popu?ta onaj tko zastranjuje, i svad-a se usprkos
   svakom razboru.

   ^2Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu odu?ka.

   ^3Kad dolazi opaeina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

   ^4Duboke su vode rijeei iz usta neeijih, izvor mudrosti bujica ?to se
   razlijeva.

   ^5Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese
   nepravda na sudu.

   ^6Bezumnikove se usne upu?taju u svad-u i njegova usta izazivlju
   udarce.

   ^7Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka ?ivotu.

   ^8Klevetnikove su rijeei kao poslastice: spu?taju se u dno utrobe.

   ^9Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

   ^10Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeee i nalazi
   utoei?ta.

   ^11Bogatstvo je bogata?u njegova tvrd-ava i kao visok zid u ma?ti
   njegovoj.

   ^12Pred slomom se oholi srce eovjeeje, a pred slavom ide poniznost.

   ^13Tko odgovara prije nego ?to saslu?a, na ludost mu je i sramotu.

   ^14Kad je eovjek bolestan, njegov ga duh podi?e, a ubijen duh tko aee
   podiaei?

   ^15Razumno srce stjeee znanje i uho mudrih tra?i znanje.

   ^16Dar eovjeku otvara put i vodi ga pred velika?e.

   ^17Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dod-e njegov protivnik,
   opovrgne ga.

   ^18?drijeb poravna svad-e, pa i med-u moaenicima odlueuje.

   ^19Uvrijed-en brat jaei je od tvrda grada i svad-e su kao prijevornice
   na tvrd-avi.

   ^20Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiaeuje se rodom usana
   svojih.

   ^21Smrt i ?ivot u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda
   njegova.

   ^22Tko je na?ao ?enu, na?ao je sreaeu i stekao milost od Jahve.

   ^23Ponizno moleaei govori siromah, a grubo odgovara bogata?.

   ^24Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privr?enijih
   od brata.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Bolji je siromah koji ?ivi u nedu?nosti nego eovjek opakih usana i k
   tomu bezuman.

   ^2Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotiee se.

   ^3Ludost eovjeku kvari ?ivot, a srce mu se ljuti na Jahvu!

   ^4Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj
   ostavlja.

   ^5La?ljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko ?iri la?i, neaee uteaei.

   ^6Mnogi laskaju licu odlienikovu i svatko je prijatelj eovjeku
   dare?ljivu.

   ^7Na siromaha mrze sva braaea njegova, jo? vi?e se udaljuju od njega
   prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeeima, ali ih ne nalazi!

   ^8Tko stjeee razboritost, ljubi sebe, a tko euva razum, nalazi sreaeu.

   ^9La?ljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko ?iri la?i, propada.

   ^10Ne dolikuje bezumnomu ?ivjeti rasko?no, a jo? manje sluzi vlast nad
   knezovima.

   ^11Um eovjeka uste?e od srd?be, a east mu je oprostiti krivicu.

   ^12Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju.

   ^13Nesreaea je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano proki?njavanje
   svad-e su ?enine.

   ^14Kuaea se i bogatstvo ba?tine od otaca, a od Jahve je ?ena razumna.

   ^15Lijenost navlaei eovjeku dubok san i nemarna du?a gladuje.

   ^16Tko se dr?i zapovijedi, euva ?ivot svoj, a tko ne pazi putove svoje,
   umire.

   ^17Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on aee mu platiti
   dobroeinstvo.

   ^18Ka?njavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubije?.

   ^19Tko je jarostan, plaaea globu, i kad ga ?tedi?, samo uveaeava?
   njegov gnjev.

   ^20Slu?aj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar.

   ^21Mnogo je namisli u srcu eovjeejem, ali ?to Jahve naumi, to i bude.

   ^22Dra?est je eovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od
   la?ljivca.

   ^23Strah Gospodnji daje ?ivot, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi.

   ^24Lijeneina umaee ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi.

   ^25Udari podsmjehivaea, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit aee
   znanje.

   ^26Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku.

   ^27Prestani, sine moj, slu?ati naputke koji odvode od rijeei spoznaje!

   ^28Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu.

   ^29Pripravljene su kazne podsmjevaeima i udarci za led-a bezumnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Vino je podsmjevae, ?estoko piaee bukae, i tko se njima odaje neaee
   steaei mudrosti.

   ^2Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, grije?i protiv sebe
   samog.

   ^3East je eovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman poeinje
   svad-u.

   ^4Lijeneina u jesen ne ore: u doba ?etve on tra?i, i ni?ta nema.

   ^5Savjet je u srcu eovjeejem voda duboka i razuman aee je eovjek
   iscrpsti.

   ^6Mnogi se naziva dobrim eovjekom, ali tko aee naaei vjerna eovjeka?

   ^7Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije
   njega!

   ^8Kralj koji sjedi na stolici sudaekoj istra?uje svako zlo svojim
   oeima.

   ^9Tko mo?e reaei: "Oeistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?"

   ^10Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako.

   ^11I dijete se poznaje po onome ?to eini, je li eisto i pravedno djelo
   njegovo.

   ^12I uho koje euje i oko koje vidi, oboje je Jahve naeinio.

   ^13Ne ljubi sna, da ne osiroma?i?; otvori oei svoje i nasitit aee? se
   kruha.

   ^14"Lo?e, lo?e", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom.

   ^15Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.

   ^16Uzmi haljinu onomu tko je jameio za drugoga; oplijeni njega umjesto
   tud-inca.

   ^17Sladak je eovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune
   pijeskom.

   ^18Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj!

   ^19Tko okolo kleveaee, otkriva tajne: zato se ne mije?aj s onim komu su
   usne uvijek otvorene.

   ^20Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine.

   ^21Od poeetka brzo steeeno imanje na koncu nije blagoslovljeno.

   ^22Nemoj govoriti: "Osvetit aeu se za zlo"; eekaj Jahvu, i on aee te
   spasiti.

   ^23Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja.

   ^24Od Jahve su koraci eovjeeji, i kako da eovjek razumije svoj put?

   ^25Zamka je eovjeku nesmotreno reaei: "Ovo je sveto", a poslije
   promi?ljati ?to je zavjetovao.

   ^26Mudar kralj umije izlueiti opake i stavlja ih pod toekove.

   ^27Svjetiljka je Gospodnja duh eovjeeji: ona istra?uje sve do dna
   utrobe.

   ^28Dobrota i vjernost euvaju kralja, jer dobrotom utvrd-uje prijestol
   svoj.

   ^29Ljepota je mladiaeima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.

   ^30Krvave masnice oeiste zlo i udarci proeiste odaje utrobe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuaeica; vodi ga kuda god
   hoaee.

   ^2Svaki je put eovjeku pravedan u vlastitim oeima, a Jahve ispituje
   srca.

   ^3Da se vr?i pravda i eini pravo, dra?e je Jahvi nego ?rtva.

   ^4Ponosite oei i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh.

   ^5Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siroma?tvo.

   ^6Blago steeeno jezikom la?ljivim nestalna je ispraznost onih koji
   tra?e smrt.

   ^7Opake aee odnijeti nasilje njihovo jer ne ?ele einiti pravice.

   ^8Zapleten je put zloeinca, a pravo je djelo eista eovjeka.

   ^9Bolje je ?ivjeti pod rubom krova nego u zajedniekoj kuaei sa ?enom
   svadljivom.

   ^10Du?a opakoga ?eli zlo: u njega nema samilosti ni za bli?njega.

   ^11Kad se podsmjevae kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke
   crpe znanje.

   ^12Na kuaeu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreaeu.

   ^13Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam aee vikati, ali ga
   neaee nitko usli?ati.

   ^14Potajan dar uti?ava srd?bu, a poklon ispod ruke i ?estoku jarost.

   ^15Sud praviean radost je pravedniku a u?as zloeincima.

   ^16Eovjek koji skreaee s puta razbora poeivat aee u zboru mrtvaekom.

   ^17Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje,
   ne obogati se.

   ^18Opak eovjek otkup je za pravednika, i bezbo?nik stupa na mjesto
   pravednog.

   ^19Bolje je ?ivjeti u pustinji nego sa ?enom svadljivom i gnjevljivom.

   ^20Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih eovjek rasipa.

   ^21Tko te?i za pravdom i dobrohotno?aeu, nalazi ?ivot i east.

   ^22Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i kr?i silu u koju su se
   uzdali.

   ^23Tko euva usta i jezik svoj, euva sebe od nevolje.

   ^24Drzovitom i oholici ime je "podsmjevae"; on sve radi s prekomjernom
   drsko?aeu.

   ^25Lijeneinu ubija ?elja njegova jer mu ruke bje?e od posla.

   ^26Opak po cio dan ?ivo ?eli, a pravednik daje i ne ?krtari.

   ^27Mrska je ?rtva opakih, osobito kad se po?udno prinosi.

   ^28La?ljiv svjedok propada, a eovjek koji slu?a, opet aee govoriti.

   ^29Opaki pokazuju drsko lice, a po?tenjak uevr?aeuje put svoj.

   ^30Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve.

   ^31Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od
   srebra i zlata.

   ^2Bogata? se i siromah sreaeu: obojicu ih Jahve stvori.

   ^3Pametan eovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri?no i trpe
   kaznu.

   ^4Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, east i ?ivot.

   ^5Trnje i zamke su na putu varalici: tko euva ?ivot svoj, daleko je od
   oboga.

   ^6Upuaeuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neaee odstupiti
   od njega.

   ^7Bogata? vlada nad siromasima, a du?nik je sluga vjerovniku.

   ^8Tko sije nepravdu, ?anje nesreaeu, i ?iba njegova gnjeva udarit aee
   njega samog.

   ^9Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu.

   ^10Otjeraj podsmjevaea i prestat aee svad-e i nestat aee nesloga i
   pogrda.

   ^11Jahve ljubi eisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je
   prijatelj.

   ^12Pogled Jahvin euva znanje, Jahve pomuaeuje rijeei bezbo?nika.

   ^13Lijeneina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih."

   ^14Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada
   onamo.

   ^15Ludost prianja uza srce djetinje: ?iba pouke otklanja je od njega.

   ^16Tko tlaei siromaha, taj mu koristi; tko daje bogata?u, samo mu
   ?teti.

   ^17Rijeei mudraca: Prigni uho svoje i euj rijeei moje i upravi svoje
   srce mojem znanju,

   ^18jer milina je ako ih euva? u nutrini svojoj, i kad ti budu sve
   spremne na usnama tvojim.

   ^19Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuaeujem danas i tebe.

   ^20Napisah ti trideset ?to savjeta ?to pouka

   ^21da te poueim rijeeima istine, da uzmogne? pouzdanim rijeeima
   odgovoriti onomu tko te zapita.

   ^22Nemoj pljaekati siromaha zato ?to je siromah i ne gazi ubogoga na
   sudu.

   ^23Jer aee Jahve parbiti parbu njihovu i otet aee ?ivot onima koji ga
   njima otimlju.

   ^24Ne dru?i se sa srditim i ne idi s eovjekom jedljivim

   ^25da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku du?i svojoj.

   ^26Ne budi med-u onima koji daju ruku, koji jamee za dugove:

   ^27ako nema? eime nadoknaditi, za?to da ti oduzmu i postelju ispod
   tebe?

   ^28Ne pomiei prastare med-e koju su postavili oci tvoji.

   ^29Jesi li vidio eovjeka viena poslu svom: takav ima pristup kraljevima
   i ne slu?i prostacima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Kad sjedne? blagovati s moaenikom. dobro pazi ?to je pred tobom;

   ^2stavlja? no? sebi pod grlo ako si pro?drljivac;

   ^3ne po?eli slastica njegovih jer su jelo prijevarno.

   ^4Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli;

   ^5usmjeri? li oei prema njemu, njega veae nema jer naeini sebi krila
   kao orao i odleti u nebo.

   ^6Ne jedi jela zavidnikova, ne eezni za slasticama njegovim,

   ^7jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu
   srce nije s tobom.

   ^8Zalogaj koji si pojeo izbljuvat aee?, uzalud aee? prosut' svoje
   ljupke rijeei.

   ^9Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rijeei.

   ^10Ne pomiei prastare med-e i ne prodiri u polje siroeadi,

   ^11jer je moaean njihov osvetnik: branit aee njihovo pravo protiv tebe.

   ^12Obrati pouci srce svoje i uho svoje rijeeima mudrim.

   ^13Ne uskraaeuj djetetu opomene, jer, udari? li ga ?ibom, neaee
   umrijeti:

   ^14bije? ga ?ibom, ali mu du?u iz Podzemlja izbavlja?.

   ^15Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim;

   ^16i kliee sva nutrina moja kad ti usne govore ?to je pravo.

   ^17Neka ti srce ne zavidi gre?nicima, nego neka ti uvijek bude u strahu
   Gospodnjem,

   ^18jer imat aee? buduaenost i tvoja nada neaee propasti.

   ^19Slu?aj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje.

   ^20Ne dru?i se s vinopijama ni sa ?deraeima mesa,

   ^21jer pijanica i izjelica osiroma?e i pospanac se oblaei u krpe.

   ^22Slu?aj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari.

   ^23Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor.

   ^24Radovat aee se otac pravednikov, i roditelj aee se mudroga veseliti.

   ^25Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka
   tvoja.

   ^26Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oei tvoje raduju putovi moji.

   ^27Jer bludnica je jama duboka i tud-inka tijesan zdenac.

   ^28Ona i vreba u zasjedi kao lupe? i uveaeava broj bezbo?nika med-u
   ljudima.

   ^29Komu: ah? komu: jao? komu: svad-e? komu: uzdasi? komu: rane niza?to?
   komu: zamuaeene oei?

   ^30Onima ?to kasno sjede kod vina, koji su do?li ku?ati vino zaeinjeno.

   ^31Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u ea?i svjetlucavo
   prelijeva: pije se tako glatko,

   ^32a na kraju ujeda kao zmija i ?aca kao guja ljutica.

   ^33Oei aee ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti.

   ^34I bit aee ti kao da le?i? na pueini morskoj ili kao da le?i? navrh
   jarbola.

   ^35"Izbi?e me, ali me ne zabolje; istuko?e me, ali ne osjetih; kad se
   otrijeznim, jo? aeu tra?iti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Ne zavidi opakim ljudima niti ?eli da bude? s njima.

   ^2Jer im srce smi?lja nasilje i usne govore o nedjelu.

   ^3Mudro?aeu se zida kuaea i razborom utvrd-uje,

   ^4i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.

   ^5Bolji je mudar od jakoga i eovjek razuman od silne ljudine.

   ^6Jer s promi?ljanjem se ide u boj i pobjeda je u mno?tvu savjetnika.

   ^7Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!

   ^8Tko smi?lja zlo zove se ueitelj podmukli.

   ^9Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.

   ^10Klone? li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

   ^11Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posraeuaei idu na
   strati?te.

   ^12Ako ka?e?: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje
   srca? I ne znade li onaj koji ti euva du?u? I ne plaaea li on svakomu
   po njegovim djelima?

   ^13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saaee je slatko nepcu tvome.

   ^14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj du?i: ako je nad-e?, na?ao si
   buduaenost i nada tvoja neaee propasti.

   ^15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne eini nasilja
   boravi?tu njegovu;

   ^16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u
   nesreaei.

   ^17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliei srcem kada on
   posraee,

   ^18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srd?bu svoju od njega.

   ^19Nemoj se srditi zbog zloeinaca, nemoj zavidjeti opakima,

   ^20jer zao eovjek nema buduaenosti, svjetiljka opakih gasi se.

   ^21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni
   protiv drugoga.

   ^22Jer iznenada provaljuje nesreaea njihova i tko zna kad aee doaei
   propast njihova.

   ^23I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

   ^24Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci;

   ^25a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov
   sreaee.

   ^26U usta ljubi tko odgovara po?teno.

   ^27Svr?i svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuaeu svoju
   zidaj.

   ^28Ne svjedoei la?no na bli?njega svoga: zar aee? varati usnama svojim?

   ^29Ne reci: "Kako je on meni ueinio, tako aeu i ja njemu; platit aeu
   tom eovjeku po djelu njegovu!"

   ^30Prolazio sam mimo polje nekog lijeneine i mimo vinograd nekog
   lud-aka,

   ^31i gle, sve bija?e zaraslo u koprive, i sve pokrio ekalj, i kamena
   ograda poru?ena.

   ^32Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:

   ^33"Jo? malo odspavaj, jo? malo odrijemaj, jo? malo podvij ruke za
   poeinak,

   ^34i doaei aee tvoje siroma?tvo kao skitae i oskudica kao oru?anik!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja
   judejskog.

   ^2Slava je Bo?ja sakrivati stvar, a slava kraljevska istra?ivati je.

   ^3Neistra?ljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko.

   ^4Ukloni trosku od srebra, i uspjet aee posao zlataru.

   ^5Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit aee se pravicom prijestol
   njegov.

   ^6Ne velieaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velika?ko,

   ^7jer je bolje da ti se ka?e: "Popni se gore" nego da te ponize pred
   odlienikom.

   ^8?to su ti oei vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer ?to aee?
   ueiniti na koncu kad te opovrgne bli?nji tvoj?

   ^9Kad si u parbi s bli?njim svojim, ne otkrivaj tud-e tajne,

   ^10da te ne izgrdi tko euje i da ti se kleveta ne vrati.

   ^11Rijeei kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.

   ^12Mudrac koji kori uhu je poslu?nu zlatan prsten i ogrlica od tanka
   zlata.

   ^13Vjeran je glasnik onomu tko ga ?alje kao ledena studen u doba ?etve:
   on krijepi du?u svoga gospodara.

   ^14Tko se diei la?ljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez ki?e.

   ^15Strpljivo?aeu se ubla?ava sudac, mek jezik i kosti lomi.

   ^16Kad naid-e? na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno
   izbljuvao.

   ^17Rijetko zalazi u kuaeu bli?njega svoga, da te se ne zasiti i ne
   zamrzi na te.

   ^18Eovjek koji svjedoei la?no na bli?njega svoga on je kao bojni malj i
   mae i o?tra strijela.

   ^19Uzdanje u bezbo?nika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava.

   ^20Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu,
   takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu.

   ^21Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je ?edan,
   napoji ga vodom.

   ^22Jer mu zgraee? ugljevlje na glavu i Jahve aee ti platiti.

   ^23Sjeverni vjetar donosi da?d, a himben jezik srdito lice.

   ^24Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajedniekoj kuaei sa ?enom
   svadljivom.

   ^25Kao studena voda ?ednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.

   ^26Kao zatrpan izvor i vrelo zamuaeeno, takav je pravednik koji kleca
   pred opakim.

   ^27Jesti mnogo meda nije dobro niti tra?iti pretjerane easti.

   ^28Grad razvaljen i bez zidova - takav je eovjek koji nema vlasti nad
   sobom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Kao snijeg ljeti ili ki?a o ?etvi, tako pristaju poeasti bezumnomu.

   ^2Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazlo?na
   kletva ne ispunja.

   ^3Bie konju, uzda magarcu, a ?iba led-ima bezumnika.

   ^4Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postane?
   jednak.

   ^5Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi ueinio sam sebi
   mudar.

   ^6Odsijeca noge sebi i goreinu pije tko po bezumnom poruke ?alje.

   ^7Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumniekim.

   ^8Kamen za praaeku vezuje tko bezumnom iskazuje east.

   ^9Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.

   ^10Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje
   bezumnika.

   ^11Bezumnik se vraaea svojoj ludosti kao ?to se pas vraaea na svoju
   bljuvotinu.

   ^12Vidi? li eovjeka koji se sam sebi mudrim eini? Znaj, i od bezumnika
   ima vi?e nade nego od njega!

   ^13Lijeneina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama."

   ^14Kao ?to se vrata okreaeu na sto?erima svojim, tako i lijeneina na
   postelji svojoj.

   ^15Lijeneina umaee ruku u zdjelu, ali je ne mo?e prinijeti ustima.

   ^16Lijeneina se eini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.

   ^17Psa za u?i hvata tko se, u prolazu, umije?a u raspru koja ga se ne
   tiee.

   ^18Kao bjesomuenik koji baca zublje, strelice i sije smrt,

   ^19takav je eovjek koji vara bli?njega svoga i veli: "Samo se na?alih."

   ^20Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad vi?e nema klevetnika,
   prestaje svad-a.

   ^21Ugljen je za ?eravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje
   svad-u.

   ^22Klevetnikove su rijeei kao slastice: spu?taju se u dno utrobe.

   ^23Srebrna gled-a preko zemljana sud-a: laskave usne i opako srce.

   ^24Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;

   ^25ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam
   grdila;

   ^26ako himbom skriva mr?nju, njegova aee se opaeina otkriti na zboru.

   ^27Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se
   prevaljuje.

   ^28La?ljiv jezik mrzi svoje ?rtve, laskava usta propast spremaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Ne hvali se danom sutra?njim jer ne zna? ?to danas mo?e donijeti.

   ^2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tud-inac, a ne tvoje usne.

   ^3Te?ak je kamen i pijesak je te?ak, ali je od obojega te?i bezumnikov
   bijes.

   ^4Jarost je okrutna i srd?ba ?estoka a tko aee odoljeti ljubomoru?

   ^5Bolji je javni ukor nego la?na ljubav.

   ^6Eestiti su udarci prijateljevi, a la?ni poljupci neprijateljevi.

   ^7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.

   ^8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je eovjek daleko od svojeg
   zavieaja.

   ^9Kao ?to ulje i kad vesele srce, tako i slatkoaea prijateljstva tje?i
   du?u.

   ^10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oeeva i ne dolazi u
   kuaeu bratovu kad si u nesreaei; bolji je susjed blizu nego brat
   daleko.

   ^11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome
   koji me grdi.

   ^12Pametan eovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbri?no i trpe
   kaznu.

   ^13Uzmi haljinu onomu tko je jameio za drugoga i oplijeni ga mjesto
   tud-inca.

   ^14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se
   blagoslov za kletvu.

   ^15Streha ?to proki?njava za ?estoke ki?e i svadljiva ?ena - jedno su
   te isto.

   ^16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

   ^17?eljezo se ?eljezom o?tri i eovjek o?tri jedan drugoga.

   ^18Tko euva smokvu, jede od njena ploda, i tko euva svoga gospodara,
   po?tiva se.

   ^19Kao ?to se u vodi razlieito odra?ava lice od lica, tako i u srcu
   eovjek od eovjeka.

   ^20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oei eovjeeje.

   ^21Taljika je za srebro i peae za zlato, a eovjek se poznaje po ustima
   koja ga hvale.

   ^22Da bezumnika stuee? tuekom u stupi, ne bi ga ostavila ludost
   njegova.

   ^23Bri?no pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

   ^24jer blago ne traje dovijeka; i ba?tini li se kruna od koljena do
   koljena?

   ^25Kad trava nikne i zelen se poka?e i bilje se kupi planinsko,

   ^26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

   ^27tad ima? izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuaei
   svojoj i za prehranu slu?kinjama svojim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Opaki bje?e i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustra?ivi
   kao mladi lav.

   ^2Kad se u zemlji grije?i, mnogi su joj knezovi, a s eovjekom razumnim
   i umnim uprava je postojana.

   ^3Eovjek opak koji tlaei ubogoga - ki?a je razorna poslije koje kruha
   nema.

   ^4Koji zapu?taju Zakon, velieaju opake, a koji se dr?e Zakona, protive
   im se.

   ^5Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji tra?e Jahvu, razumiju sve.

   ^6Bolji je siromah koji ?ivi bezazleno nego bogata? koji kroei krivim
   putem.

   ^7Tko se dr?i Zakona, razuman je sin, a tko se dru?i s izbjeglicama,
   sramoti oca svoga.

   ^8Tko umno?ava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je
   milostiv ubogima.

   ^9Tko uklanja uho svoje da ne slu?a Zakona, i molitva je njegova mrska.

   ^10Tko zavodi po?tene na put zao, past aee u jamu svoju, a po?teni aee
   ba?tiniti sreaeu.

   ^11Bogat se eovjek eini sebi mudrim, ali aee ga razuman siromah
   raskrinkati.

   ^12Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se di?u opaki, ljudi
   se kriju.

   ^13Tko skriva svoje grijehe, nema sreaee, a tko ih ispovijeda i odriee
   ih se, milost nalazi.

   ^14Blago eovjeku uvijek bojaznu, jer eovjek okorjela srca zapada u
   nesreaeu.

   ^15Lav koji riee i gladan medvjed: takav je opak vladalac siroma?nu
   narodu.

   ^16Nerazuman knez eini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo ?ivi.

   ^17Onaj koga ti?ti krvna krivica, do groba bje?i: ne zaustavljajte ga.

   ^18Spasava se tko ?ivi pravedno, tko se koleba izmed-u dva puta,
   propada na jednom od njih.

   ^19Tko obrad-uje svoju zemlju, nasitit aee se kruha, a tko trei za
   tlapnjama, nasitit aee se siroma?tva.

   ^20Eestit eovjek stjeee blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje
   bez kazne.

   ^21Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha eovjek eini
   zlo.

   ^22Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da aee ga stiaei oskudica.

   ^23Tko kori eovjeka, nalazi poslije veaeu milost nego onaj koji laska
   jezikom.

   ^24Tko pljaeka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je
   razbojniku.

   ^25Lakomac zameaee svad-u, a tko se uzda u Jahvu, uspjet aee.

   ^26Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko ?ivi mudro.

   ^27Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraaea oei svoje, bit
   aee proklet.

   ^28Kad se di?u opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se mno?e
   pravednici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Eovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren aee se slomiti, i
   neaee mu biti spasa.

   ^2Narod se veseli kad se mno?e pravednici, a puk uzdi?e kad zavlada
   opaki.

   ^3Eovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se dru?i s
   bludnicama, rasipa imetak.

   ^4Kralj pravicom odr?ava dr?avu, a ru?i je eovjek koji nameaee daaee.

   ^5Eovjek koji laska bli?njemu svome razapinje mre?u stopama njegovim.

   ^6U grijehu je zamka zlu eovjeku, a pravednik likuje i veseli se.

   ^7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaaea spoznaju.

   ^8Podsmjevaei uzbunjuju grad, a mudri sti?avaju srd?bu.

   ^9Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao,
   svejednako mira nema.

   ^10Krvopije mrze po?tenoga, a pravednici mu se za ?ivot brinu.

   ^11Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac suste?e svoju srd?bu.

   ^12Ako vladalac poslu?a rijee la?ljivu, sve mu sluge postaju opake.

   ^13Siromah se i guliko?a susreaeu: Jahve obojici prosvjetljuje oei.

   ^14Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto evrst dovijeka.

   ^15?iba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiae sramoti majku
   svoju.

   ^16Kad se mno?e opaki, mno?i se i grijeh, ali pravednici promatraju
   propast njihovu.

   ^17Ukori sina svoga, i zadovoljit aee te i dati radost du?i tvojoj.

   ^18Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se dr?i Zakona!

   ^19Samim se rijeeima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom
   shvaaea.

   ^20Jesi li vidio eovjeka brza na rijeeima? I bezumnik ima vi?e nade
   nego on.

   ^21Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit aee mu poslije neposlu?an.

   ^22Gnjevljiv eovjek zameaee svad-u, a naprasit eovjek poeini mnoge
   grijehe.

   ^23Oholost ponizuje eovjeka, a ponizan duhom posti?e easti.

   ^24Tko s lupe?om plijen dijeli, mrzi sebe samog: euje proklinjanje i
   ni?ta ne otkriva.

   ^25Strah eovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi
   okrilje.

   ^26Mnogi tra?e milost vladaoeevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.

   ^27Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Rijeei Agura, sina Jakeova, iz Mase; proroeanstvo njegovo za Itiela,
   za Itiela i Ukala.

   ^2Da, preglup sam da bih bio eovjek i nemam razbora eovjeejeg.

   ^3Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih!

   ^4Tko uzad-e na nebo i sid-e? Tko uhvati vjetar u ?ake svoje? Tko sabra
   vode u pla?t svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako
   mu se zove sin? Zna? li?

   ^5Svaka je Bo?ja rijee proku?ana, ?tit onima koji se u nj uzdaju.

   ^6Ne dodaji ni?ta njegovim rijeeima, da te ne prekori i ne smatra
   la?ljivim.

   ^7Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem:

   ^8udalji od mene licemjernu i la?nu rijee; ne daj mi siroma?tva ni
   bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim;

   ^9inaee bih, presitiv?i se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili
   bih, osiroma?iv?i, krao i oskvrnio ime Boga svojega.

   ^10Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti
   morao okajati.

   ^11Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje!

   ^12Izrod koji za se misli da je eist, a od kala svojeg nije opran!

   ^13Izrod uznositih oeiju koji visoko di?e svoje trepavice!

   ^14Izrod komu su zubi maeevi i oenjaci no?evi da pro?diru nesretnike na
   zemlji i siromahe med-u ljudima!

   ^15Pijavica ima dvije kaeeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne
   i eetiri koje ne ka?u: "Dosta!"

   ^16Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja
   nikad ne ka?e: "Dosta!"

   ^17Oko koje se ruga ocu i odriee posluh majci iskljuvat aee potoeni
   gavrani i izjesti mladi orlovi.

   ^18Troje mi je nedokueivo, a eetvrto ne razumijem:

   ^19put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put lad-in posred mora i
   put mu?kareev djevojci.

   ^20Takav je put preljubnice: najede se, obri?e usta i veli: "Nisam
   sagrije?ila."

   ^21Od troga se zemlja ljulja, a eetvrtoga ne mo?e podnijeti:

   ^22od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti,

   ^23od pu?tenice kad se uda i slu?kinje kad istisne svoju gospodaricu.

   ^24Eetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca:

   ^25mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu;

   ^26jazavci, stvorovi bez moaei, ?to u stijeni grade sebi stan;

   ^27skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku;

   ^28gu?ter, ?to se rukama hvata, a prodire u kraljevske palaee.

   ^29Troje ima lijep korak, a eetvero lijepo hodi:

   ^30lav, junak med-u zvijerima, koji ni pred kim ne uzmiee;

   ^31pijetao ?to se odva?no ?eaee med-u koko?ima; jarac koji vodi stado;
   i kralj sa svojom vojskom.

   ^32Ako si ludovao oholeaei se ili to svjesno einio, stavi ruku na usta.

   ^33Kad se mlijeko metAee, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteee
   krv; kad se srd?ba potisne, dobiva se spor.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Rijee Lemuela, kralja Mase, kojima ga je ueila majka njegova.

   ^2Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!

   ^3Ne daj snage svoje ?enama ni putova svojih zatiraeima kraljeva.

   ^4Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni
   glavarima piaee opojno,

   ^5da u piaeu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.

   ^6Dajte ?estoko piaee onomu koji aee propasti i vino eovjeku komu je
   goreina u du?i:

   ^7on aee piti i zaboraviti svoju bijedu i neaee se vi?e sjeaeati svoje
   nevolje.

   ^8Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika ?to
   propadaju.

   ^9Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i
   nevoljniku.

   ^10Tko aee naaei ?enu vrsnu? Vi?e vrijedi ona nego biserje.

   ^11Mu?evljevo se srce uzda u nju i blagom neaee oskudijevati.

   ^12Ona mu eini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.

   ^13Pribavlja vunu i lan i vje?to radi rukama marnim.

   ^14Ona je kao lad-a trgovaeka: izdaleka donosi kruh svoj.

   ^15Jo? za noaei ona ustaje, hrani svoje ukuaeane i odred-uje posao
   slu?kinjama svojim.

   ^16Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.

   ^17Opasuje snagom bedra svoja i ?ivo miee rukama.

   ^18Vidi kako joj posao napreduje: noaeu joj se ne gasi svjetiljka.

   ^19Rukama se ma?a preslice i prstima dr?i vreteno.

   ^20Siromahu dlan svoj otvara, ruke pru?a nevoljnicima.

   ^21Ne boji se snijega za svoje ukuaeane, jer sva eeljad ima po dvoje
   haljine.

   ^22Sama sebi ?ije pokrivaee, odijeva se lanom i purpurom.

   ^23Mu? joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starje?inama zemaljskim.

   ^24Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.

   ^25Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduaeem.

   ^26Svoja usta mudro otvara i pobo?an joj je nauk na jeziku.

   ^27Na vladanje pazi ukuaeana i ne jede kruha besposlice.

   ^28Sinovi njezini podi?u se i sretnom je nazivaju, i mu? njezin hvali
   je:

   ^29"Mnoge su ?ene bile vrsne, ali ti ih sve nadma?uje?."

   ^30La?na je ljupkost, ta?ta je ljepota: ?ena sa strahom Gospodnjim
   zaslu?uje hvalu.

   ^31Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela
   njezina!
     __________________________________________________________________

Ecclesiastes
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

   ^2Ispraznost nad isprazno?aeu, veli Propovjednik, ispraznost nad
   isprazno?aeu, sve je ispraznost!

   ^3Kakva je korist eovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod
   suncem?

   ^4Jedan nara?taj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.

   ^5Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.

   ^6Vjetar pu?e na jug i okreaee se na sjever, kovitla sad ovamo sad
   onamo i vraaea se u novom vrtlogu.

   ^7Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke,
   onamo se vraaeaju da ponovo poenu svoj tok.

   ^8Sve je mueno. Nitko ne mo?e reaei da se oei nisu do sita nagledale i
   u?i dovoljno naslu?ale.

   ^9?to je bilo, opet aee biti, i ?to se einilo, opet aee se einiti, i
   nema ni?ta novo pod suncem.

   ^10Ima li i?ta o eemu bi se moglo reaei: "Gle, ovo je novo!" Sve je
   veae davno prije nas postojalo.

   ^11Samo, od pro?losti ne ostade ni spomena, kao ?to ni u buduaenosti
   neaee biti sjeaeanja na ono ?to aee poslije doaei.

   ^12Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

   ^13I trudih se da mudro?aeu istra?im i dokueim sve ?to biva pod nebom;
   o, kako muenu zadaaeu zadade Bog sinovima ljudskim.

   ^14Vidjeh sve ?to se eini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste
   tlapnje!

   ^15?to je krivo, ne mo?e se ispraviti; eega nema, izbrojiti se ne mo?e.

   ^16Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veaeu mudrost nego bilo tko od
   mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i
   znanje."

   ^17Mudrost pomnjivo proueih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao
   da je to pusta tlapnja.

   ^18Mnogo mudrosti - mnogo jada; ?to vi?e znanja, to vi?e boli.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da oku?am u?itak i vidim ?to naslada
   pru?a" - ali gle: i to je ispraznost!

   ^2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o u?itku: "Eemu valja?"

   ^3Odlueih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; po?eljeh
   prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreaeava li ljude ono ?to pod
   nebesima eine za izbrojenih dana svojega ?ivota.

   ^4Ueinih velika djela: sazidah sebi palaee, zasadih vinograde;

   ^5uredih perivoje i voaenjake, nasadih u njima voaeke svakojake.

   ^6Naeinih jezera da plodna sadi?ta natapam.

   ^7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaaee, a tako i stada
   krupne i sitne stoke vi?e no itko prije mene u Jeruzalemu.

   ^8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih
   pjevaee i pjevaeice i svakoga rasko?ja ljudskog, sve ?krinju na
   ?krinji.

   ^9I postadoh tako velik, veaei no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a
   nije me ni mudrost moja ostavila.

   ^10I ?to god su mi oei po?eljele, nisam im uskratio, niti branih srcu
   svojemu kakva veselja, veae se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i
   takva bi nagrada svakom mojem naporu.

   ^11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore ?to ulo?ih da do njih
   dod-em - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ni?ta nema
   valjano pod suncem.

   ^12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. ?to, na
   priliku, eini kraljev nasljednik? Ono ?to je veae ueinjeno.

   ^13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao ?to je svjetlost
   bolja od tame.

   ^14Mudracu su oei u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takod-er znam da
   obojicu sti?e ista kob.

   ^15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina lud-aku, takva je i meni. Eemu
   onda ?udjeti za mudro?aeu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!"

   ^16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu aee poslije
   nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i
   bezumnik.

   ^17Omrznuh ?ivot, jer mi se ueini muenim sve ?to se zbiva pod suncem:
   sve je ispraznost i pusta tlapnja.

   ^18Zamrzih sve za ?to sam se pod suncem trudio i ?to sad ostavljam
   svome nasljedniku.

   ^19Tko zna hoaee li on biti mudar ili lud? Pa ipak on aee biti gospodar
   sve moje muke u koju ulo?ih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to
   je ispraznost.

   ^20I stao sam srcem oeajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio
   pod suncem.

   ^21Jer eovjek se trudi mudro i umje?no i uspje?no, pa sve to mora
   ostaviti u ba?tinu drugomu koji se oko toga nije uopaee trudio. I to je
   ispraznost i velika nevolja.

   ^22Jer ?to on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem
   podnio?

   ^23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; eak
   ni noaeu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.

   ^24Nema eovjeku druge sreaee veae jesti i piti i biti zadovoljan svojim
   poslom. I to je, vidim, dar Bo?je ruke.

   ^25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu.

   ^26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a
   gre?niku nameaee zadaaeu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji
   Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

   ^2Vrijeme rad-anja i vrijeme umiranja; vrijeme sad-enja i vrijeme
   eupanja posad-enog.

   ^3Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeeenja; vrijeme ru?enja i vrijeme
   grad-enja.

   ^4Vrijeme plaea i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme
   plesanja.

   ^5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja
   i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

   ^6Vrijeme tra?enja i vrijeme gubljenja; vrijeme euvanja i vrijeme
   odbacivanja.

   ^7Vrijeme deranja i vrijeme ?S:ijenja; vrijeme ?utnje i vrijeme
   govorenja.

   ^8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mr?nje; vrijeme rata i vrijeme mira.

   ^9Koja je posleniku korist od njegovih napora?

   ^10Razmi?ljam o muenoj zadaaei ?to je Bog zadade sinovima ljudskim.

   ^11Sve ?to on eini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio
   eovjeku uvid u vjekove, eovjek ne mo?e dokueiti djela koja Boga eini od
   poeetka do kraja.

   ^12Znam da nije druge sreaee eovjeku osim da se veseli i eini dobro za
   svojega ?ivota.

   ^13I kad eovjek jede i pije i u?iva u svojem radu, i to je Bo?ji dar.

   ^14I znam da sve ?to Bog eini, eini za stalno. Tome se ni?ta dodati ne
   mo?e niti mu se mo?e oduzeti; a Bog eini tako da ga se boje.

   ^15?to biva, veae bija?e, i ?to aee biti, veae je bilo; a Bog obnavlja
   ?to je prohujalo.

   ^16Jo? vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto
   pravednika zloeinac.

   ^17Zato rekoh u sebi: "Bog aee suditi i pravedniku i zloeincu, jer
   ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i ein."

   ^18Jo? rekoh u sebi: "Ljudi se pona?aju tako da Bog mo?e pokazati kakvi
   su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

   ^19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni,
   tako ginu i one; i di?u jednakim dahom, i eovjek nieim ne nadma?uje
   zvijer, jer sve je ispraznost.

   ^20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u
   prah se vraaeaju.

   ^21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k
   zemlji?

   ^22Uvid-am da eovjeku druge sreaee nema osim radosti u svome djelu, jer
   to je ljudska sudbina. A tko aee ga dovesti do toga da dozna ?to aee
   biti poslije njega?
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se eine pod suncem, i gle,
   suze potlaeenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaeiteljske
   ruke, a za?titnika niotkuda.

   ^2Zato sretnima smatram mrtve koji su veae pomrli; sretniji su od ?ivih
   ?to jo? ?ive.

   ^3A od obojih je sretniji onaj koji jo? nije postao, koji nije vidio
   zlih djela ?to se eine pod suncem.

   ^4Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja eovjeku
   zavist njegova bli?njeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

   ^5Bezumnik prekri?i ruke i izjeda sebe.

   ^6Bolja je puna ?aka u miru nego obje pregr?ti muena rada i puste
   tlapnje.

   ^7I jo? jednu opazih ispraznost pod suncem:

   ^8Eovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu
   trudu; oei mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mueim i
   uskraaeujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

   ^9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaaeu za svoj trud.

   ^10Padne li jedan, drugi aee ga podiaei; a te?ko jednomu! Ako padne,
   nema nikoga da ga podigne.

   ^11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako aee se samac zagrijati?

   ^12I ako tko udari na jednoga, dvojica aee mu se oprijeti; i trostruko
   se u?e ne kida brzo.

   ^13Bolji je mladiae siroma?an a mudar nego kralj star a lud, koji vi?e
   ne zna za savjet.

   ^14Jer mladiae mo?e iziaei iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio
   kao prosjak u svom kraljevstvu.

   ^15Opazih kako svi koji ?ive i hode pod suncem pristaju uz mladiaea, uz
   nastupnika koji ga naslijedi.

   ^16On stupa na eelo bezbrojnih podanika i kasniji se nara?taji ne
   mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta
   tlapnja.

   ^17Kad odlazi? u Bo?ji dom, pazi na korake svoje. Prid-i da mogne? euti
   - ?rtva je valjanija nego prinos lud-aka, jer oni i ne znaju da eine
   zlo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ne nagli ustima svojim i ne ?uri se s rijeeima pred Bogom, jer je
   Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato ?tedi svoje rijeei.

   ^2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mno?tva rijeei.

   ^3Kad zavjetuje? ?togod Bogu, odmah to izvr?i, jer njemu nisu mili
   bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

   ^4Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvr?iti zavjeta.

   ^5Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred
   and-elom da je bilo nehotice. Za?to pru?ati Bogu priliku da se srdi na
   rijee tvoju i uni?ti djelo tvojih ruku?

   ^6Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeei - isprazna tlapnja.
   Zato boj se Boga.

   ^7Ako vidi? gdje tlaee siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne
   eudi se tomu, jer nad visokim stra?i vi?i, a nad njim najvi?i.

   ^8Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemlji?tu.

   ^9Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu
   dosta probitka. I to je ispraznost.

   ^10Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od
   toga gospodaru, osim ?to ga oeima gleda?

   ^11Sladak je dan radi?i, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da
   bogata?u zaspati.

   ^12I vidjeh te?ko zlo pod suncem: skupljeno blago ?to je na propast
   svojemu vlasniku.

   ^13Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu ?to mu se rodi ne
   ostane ni?ta.

   ^14Gol je iza?ao iz utrobe majke svoje i tako aee gol i otiaei kakav je
   i do?ao; ni?ta nema od svega svojeg truda da ponese.

   ^15I to je te?ko zlo ?to tako odlazi kako je i do?ao; pa kakva mu je
   korist ?to se u vjetar mueio.

   ^16Sve svoje dane ?ivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srd?bi.

   ^17Ovo, stoga, zakljueujem: prava je sreaea eovjeku jesti i piti i biti
   zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muei pod suncem za kratka
   vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosud-ena.

   ^18Pa ako je eovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih u?iva i bude
   zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

   ^19Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog ?ivota, kad mu Bog daje
   da mu se srce veseli.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I vidjeh: ima jo? jedno zlo pod suncem i te?ko ti?ti ljude.

   ^2Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poeasti te ima sve ?to mu du?a
   po?eli, ali mu ne udijeli da to i u?iva, nego u?iva tud-inac. To je
   ispraznost i grdna nevolja.

   ^3I velim: bolje je nedono?ee od onoga koji bi rodio stotinu djece i
   ?ivio mnogo godina, a sam se ne bi nau?io dobra niti bi imao pogreba;

   ^4jer je nedono?ee uzalud do?lo i u tamu oti?lo i ime mu je tamom
   pokriveno;

   ^5sunca eak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

   ^6Pa kad bi takav ?ivio i dvije tisuaee godina, a svojeg dobra ne bi
   u?ivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

   ^7Eovjek se trudi samo da bi jeo, a ?eludac njegov nikad da se nasiti.

   ^8Jer po eemu je mudrac bolji od lud-aka i ?to reaei o siromahu koji se
   umije dr?ati pred ljudima?

   ^9Bolje je oeima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta
   tlapnja.

   ^10?to je veae bilo, ime ima; i zna se ?to je eovjek; i on se ne mo?e
   parbiti s jaeim od sebe.

   ^11?to vi?e rijeei, to veaea ispraznost svega, i koja je od toga korist
   eovjeku?

   ^12Tko zna ?to je dobro eovjeku u ?ivotu njegovu, za ono malo dana koje
   tako isprazno ?ivi, koji mu prolaze kao sjena? Tko aee kazati eovjeku
   ?to aee biti poslije njega pod suncem?
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan
   rod-enja.

   ^2Bolje je iaei u kuaeu gdje je ?alost nego u kuaeu gdje je gozba, jer
   ondje je kraj svakoga eovjeka, i tko je ?iv, nek' primi k srcu!

   ^3Bolji je jad nego smijeh, jer pod ?alosnim licem srce je radosno.

   ^4Srce je mudrih ljudi u kuaei ?alosti, a srce bezumnih u kuaei
   veselja.

   ^5Bolje je poslu?ati ukor mudra eovjeka negoli slu?ati hvalospjev
   lud-aka.

   ^6Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh lud-aka, i to je
   ispraznost.

   ^7Jer smijeh od mudraca eini lud-aka i veselje kvari srce.

   ^8Bolji je svr?etak stvari nego njezin poeetak i bolja je strpljivost
   od oholosti.

   ^9Ne nagli u srd?bu, jer srd?ba poeiva u srcu lud-aka.

   ^10Ne pitaj za?to su negda?nja vremena bila bolja od ovih, jer to nije
   mudro pitanje.

   ^11Mudrost je dragocjena ba?tina i probitak onima na koje sunce sja.

   ^12Jer kao ?to je novac za?tita, tako je i mudrost; a prednost je
   mudrosti u tome ?to izbavlja onoga tko je ima.

   ^13Pogledaj djela Bo?ja; tko mo?e ispraviti ?to je on iskrivio?

   ^14U sretan dan u?ivaj sreaeu, a u zao dan razmi?ljaj: Bog je stvorio
   jedno kao i drugo - da eovjek ne otkrije ni?ta od svoje buduaenosti.

   ^15Sva?ta vidjeh u svojemu ni?tavnom ?ivotu: pravednik propada unatoe
   svojoj pravednosti, a bezbo?nik i dalje ?ivi unatoe svojoj bezbo?nosti.

   ^16Ne budi prepravedan i ne budi premudar; za?to da se uni?tava??

   ^17Ne budi preopak i ne budi lud; za?to bi umro prije vremena?

   ^18Dobro je da dr?i? jedno, ali ni drugo ne pu?taj iz ruke, jer tko se
   boji Boga, izbavlja se od svega.

   ^19Mudrost mudraca veaeu moae daje gradu nego deset moguaenika.

   ^20Na zemlji nema pravednika koji, eineaei dobro, ne bi nikad
   sagrije?io.

   ^21I jo? jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; eut aee? mo?da da te
   sluga tvoj proklinjao;

   ^22a zna tvoje srce kako si i ti eesto druge proklinjao.

   ^23Sve sam to mudro?aeu isku?ao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je
   mudrost bila nedokueiva.

   ^24Ono ?to jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronad-e?

   ^25I jo? jednom poku?ah istra?iti i shvatiti mudrost i smisao, da
   spoznam opaeinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.

   ^26Otkrih da ima ne?to goree od smrti - ?ena, ona je zamka, srce joj je
   mre?a, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiee joj, a gre?nik je njezin
   su?anj.

   ^27Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.

   ^28I jo? sam tra?io, ali bez uspjeha. Nad-oh eovjeka - jednog od
   tisuaeu, a ?ene ne nad-oh med-u svima nijedne.

   ^29Otkrih ovo: Bog stvori eovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene
   spletke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tko je kao mudrac? Tko jo? umije tumaeiti stvari? Mudrost eovjeku
   razvedruje lice i mijenja njegov namr?teni lik.

   ^2Zato velim: slu?aj kraljevu zapovijed zbog Bo?je zakletve.

   ^3Ne nagli da je prekr?i?: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer
   on eini kako mu odgovara.

   ^4Jer kraljeva je rijee najjaea, i tko ga smije pitati: "?to eini??"

   ^5Tko se dr?i zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i
   sud.

   ^6Jer postoji vrijeme i sud za sve, i eovjeka veoma tereti nedjelo
   njegovo

   ^7jer on ne zna ?to aee biti; a tko mu mo?e kazati kad aee ?to biti?

   ^8Vjetar nitko ne mo?e svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim,
   niti ima odgode u ratu; niti opaeina izbavlja onoga koji je eini.

   ^9Sve ovo vidjeh pazeaei na sve ?to se eini pod suncem, kad eovjek
   vlada nad eovjekom na njegovu nesreaeu.

   ^10Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta
   izlaze da ih slave zbog toga ?to su tako einili. I to je ispraznost.

   ^11Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono einiti zlo.

   ^12I gre?nik koji eini zlo i sto puta, dugo ?ivi. Ja ipak znam da aee
   biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.

   ^13Ali opak eovjek neaee biti sretan i neaee produljivati svoje dane ni
   kao sjena jer se ne boji Boga.

   ^14Ali je na zemlji ispraznost te pravednike sti?e sudbina opakih, a
   opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.

   ^15Zato slavim veselje, jer nema eovjeku sreaee pod suncem nego u jelu,
   pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za ?ivota koji mu
   Bog dade pod suncem.

   ^16Poslije svih napora da dokueim mudrost, poku?ah spoznati ?to se radi
   na zemlji. Uistinu, eovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noaeu.

   ^17Promatram cjelokupno djelo Bo?je: i odista - nitko ne mo?e dokueiti
   ono ?to se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se eovjek trudio da otkrije,
   nikad ne mo?e otkriti. Pa ni mudrac to ne mo?e otkriti, iako misli da
   zna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Razmi?ljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa
   djelima svojim, u Bo?joj ruci; i eovjek ne razumije ni ljubavi ni
   mr?nje, i njemu su obje ispraznost.

   ^2Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, eistomu i neeistomu,
   onomu koji ?rtvuje kao i onomu koji ne ?rtvuje; jednako dobru kao i
   gre?niku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve.

   ^3Najgore je od svega ?to biva pod suncem ovo: ista je kob svima,
   ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok ?ive, a potom se
   pridru?uju mrtvima.

   ^4Jer onaj tko je med-u ?ivima, ima nade: i ?iv pas vi?e vrijedi nego
   mrtav lav.

   ^5?ivi barem znaju da aee umrijeti, a mrtvi ne znaju ni?ta niti imaju
   vi?e nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.

   ^6Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mr?nje, i zavisti, i vi?e
   nemaju udjela ni u eem ?to biva pod suncem.

   ^7Zato s rado?aeu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se
   Bogu veae prije svidjelo tvoje djelo.

   ^8U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj
   glavi.

   ^9U?ivaj ?ivot sa ?enom koju ljubi? u sve dane svojega ispraznog vijeka
   koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u ?ivotu i u trudu
   kojim se trudi? pod suncem.

   ^10I ?to god nakani? ueiniti, ueini dok mo?e?, jer nema ni djela, ni
   umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ide?.

   ^11Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri;
   nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za ueene,
   jer vrijeme i kob sve ih dosti?e.

   ^12Eovjek ne zna svoga easa: kao ribe ulovljene u podmukloj mre?i, i
   kao ptice u zamku uhvaaeene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme
   nevolje koja ih iznenada spopada.

   ^13Jo? vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se ueini velikom:

   ^14Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj,
   opkoli ga i podi?e oko njega velike opsadne tornjeve.

   ^15Ali se u njemu nad-e eovjek siromah mudar koji spasi grad svojom
   mudro?aeu, a poslije se nitko nije sjeaeao toga eovjeka.

   ^16Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni
   mudrost siromaha i ne slu?aju njegove rijeei.

   ^17Blage se rijeei mudraca bolje euju nego vika zapovjednika nad
   lud-acima.

   ^18Mudrost vi?e vrijedi nego bojno oru?je, ali jedan jedini gre?nik
   pokvari mnogo dobra.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jaee je od
   mudrosti i easti.

   ^2Mudrac kroei pravim putem, a lud-ak krivim.

   ^3Dovoljno je da lud-ak pod-e putem: kako razbora nema, svakomu
   pokazuje da je lud.

   ^4Ako se na te digne vladaoeev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer
   blagost spreeava velike grijehe.

   ^5Ima zlo ?to ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od
   vladaoca:

   ^6ludost se podi?e na najvi?a mjesta, a veliki zauzimaju niske
   polo?aje.

   ^7Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pje?ice kao sluge.

   ^8Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ru?i zid, ujeda ga zmija.

   ^9Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, mo?e nastradati.

   ^10Kad zatupi ?eljezo i o?trica mu nije nabru?ena, tada treba vi?e
   snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.

   ^11Ako zmija ujede prije earanja, ni?ta onda opearatelj ne koristi.

   ^12Pune su miline rijeei iz usta mudraca, a bezumnika upropa?aeuju
   njegove usne.

   ^13On poeinje svoje besjede ludo?aeu i svr?ava ih potpunim bezumljem.

   ^14Lud-ak previ?e govori: eovjek ne poznaje buduaenost, i tko mu mo?e
   kazati ?to aee poslije njega biti?

   ^15Lud-ake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne mo?e u grad.

   ^16Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se veae ujutro
   goste.

   ^17Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje
   vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.

   ^18S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige proki?njava kuaea.

   ^19Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava ?ivot, a novci
   pribavljaju sve.

   ^20Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj lo?nici ne kuni
   bogata?a, jer aee ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Baci kruh svoj na vodu i naaei aee? ga poslije mnogo vremena.

   ^2Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne zna? kakvo aee zlo zadesiti
   zemlju.

   ^3Kad se oblaci napune ki?om, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo
   na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje.

   ^4Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne ?anje.

   ^5Kao ?to ne zna? koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi
   trudne ?ene, tako ne zna? ni djela Boga koji sve tvori.

   ^6Ujutro sij svoje sjeme, a naveeer nek' ti ruka ne poeiva. Jer ne zna?
   da li aee biti bolje ovo ili ono, ili aee oboje biti jednako dobro.

   ^7Ljupka je svjetlost i ugodno je oeima vidjeti sunce.

   ^8Ali ako eovjek ?ivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se
   sjeti da aee tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve ?to aee doaei.

   ^9Zato se raduj, mladiaeu, za svoje mladosti, i veseli se u danima
   svoga mladena?tva; idi putovima svoga srca i slijedi ?elje svojih
   oeiju; ali znaj da aee ti za sve to suditi Bog.

   ^10Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali
   je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I sjeaeaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego
   dod-u zli dani i prispiju godine kad aee? reaei: "Ne mile mi se."

   ^2Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se
   oblaci iza ki?e.

   ^3U dan kad zadrhte euvari kuaee i pognu se junaci, i dosad-uju se
   mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;

   ^4kad se zatvore uliena vrata, oslabi ?um mlina, kad utihne pjev ptice
   i zamru zvuci pjesme.

   ^5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu,
   i skakavac ne skaee vi?e, i koprov plot puca, jer eovjek ide u svoj
   vjeeni dom! A narikaee veae se kreaeu ulicama.

   ^6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i
   razlupa se vre na izvoru i slomi toeak na bunaru;

   ^7i vrati se prah u zemlju kao ?to je iz nje i do?ao, a duh se vrati
   Bogu koji ga je dao.

   ^8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

   ^9A osim toga ?to je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod ueio
   mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka.

   ^10Ujedno se Propovjednik trudio pronaaei prikladne rijeei i izravno
   izraziti istinu.

   ^11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se
   njima slu?i na dobro svojega stada.

   ^12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da
   se napi?e knjiga i da mnogo ueenje umara tijelo.

   ^13Eujmo svemu zavr?nu rijee: "Boj se Boga, izvr?uj njegove zapovijedi,
   jer - to je sav eovjek."

   ^14Jer sva aee skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.
     __________________________________________________________________

Song of Solomon
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Salomonova Pjesma nad pjesmama

   ^2Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slad-a od vina.

   ^3Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube
   djevojke.

   ^4Povuci me za sobom, bje?imo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat aeemo
   se i radovati zbog tebe, slavit aeemo ljubav tvoju vi?e nego vino.
   Pravo je da te ljube.

   ^5Crna sam ali lijepa, kaeeri jeruzalemske, kao ?atori kedarski, kao
   zavjese Salomonove.

   ^6Ne gledajte ?to sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje
   rasrdili se na mene, postavili me da euvam vinograde; a svog vinograda,
   koji je u meni, nisam euvala.

   ^7Reci mi, ti koga ljubi du?a moja, gdje pase?, gdje se u podne
   odmara?, da ne lutam, tra?eaei te, oko stada tvojih drugova.

   ^8Ako ne zna?, o najljep?a med-u ?enama, izad-i i slijedi tragove stada
   i pasi kozliaee svoje oko pastirskih koliba.

   ^9Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice
   moja.

   ^10Lijepi su obrazi tvoji med-u nau?nicama, vrat tvoj pod ogrlicama.

   ^11Ueinit aeemo za tebe zlatne nau?nice s privjescima srebrnim.

   ^12- Dok se kralj odmara na svojim du?ecima, (tada) nard moj miri?e.

   ^13Dragi mi je moj strueak smirne ?to mi med-u grudima poeiva.

   ^14Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.

   ^15- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, ima?
   oei kao golubica.

   ^16- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je
   postelja na?a.

   ^17- Grede kuaea na?ih cedri su, a natkrovlje eempresi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 - Ja sam cvijet ?aronski, ljiljan u dolu.

   ^2- ?to je ljiljan med-u trnjem, to je prijateljica moja med-u
   djevojkama.

   ^3- ?to je jabuka med-u ?umskim stablima, to je dragi moj med-u
   mladiaeima; bila sam ?eljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni
   slatki su grlu mome.

   ^4Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

   ^5Okrijepite me kolaeima, osvje?ite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

   ^6Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

   ^7- Kaeeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i ko?utama poljskim, ne
   budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

   ^8Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeaee brda, preskakuje
   bre?uljke.

   ^9Dragi je moj kao srna, on je kao jelenee. Evo ga za na?im zidom,
   gleda kroz prozore, zaviruje kroz re?etke.

   ^10Dragi moj podi?e glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto
   moja, i dod-i,

   ^11jer evo, zima je veae minula, ki?a je pro?la i nestala.

   ^12Cvijeaee se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dod-e i glas se
   grliein euje u na?em kraju.

   ^13Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miri?e. Ustani,
   dragano moja, ljepoto moja i dod-i.

   ^14Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovi?tima vrletnim, daj da ti
   vidim lice i da ti eujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje
   krasno."

   ^15Pohvatajte lisice, male lisice ?to o?teaeuju vinograde, na?e
   vinograde u cvatu.

   ^16Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase med-u ljiljanima.

   ^17Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi
   lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Po le?aju svome, u noaeima, tra?ila sam onoga koga ljubi du?a moja,
   tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la.

   ^2Ustat aeu dakle i optreati grad, po ulicama i trgovima tra?it aeu
   onoga koga ljubi du?a moja: tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la.

   ^3Sreto?e me euvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi
   du?a moja?"

   ^4Tek ?to pod-oh od njih, nad-oh onoga koga ljubi du?a moja. Uhvatila
   sam ga i neaeu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuaeu majke svoje, u
   lo?nicu roditeljke svoje.

   ^5Zaklinjem vas, kaeeri jeruzalemske, srnama i ko?utama poljskim, ne
   budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

   ^6?to se to di?e iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i
   svih pra?aka mirodijskih?

   ^7Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje ?ezdeset kr?nih momaka
   izmed-u najkr?nijih u Izraelu.

   ^8Svi su vieni maeevima, za rat su izvje?bani, svakome je sablja o boku
   zbog opasnosti noaenih.

   ^9Sebi je prijestolje naeinio kralj Salomon od drveta libanskoga.

   ^10Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedi?te od grimiza,
   unutra je sve ukra?eno ljubavlju kaeeri jeruzalemskih.

   ^11Izad-ite, kaeeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom
   kojim ga mati ovjeneala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova
   srca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Ima? oei kao
   golubica (kad gleda?) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza ?to
   izad-o?e na brdo Gilead.

   ^2Zubi su ti kao stado ovaca ostri?enih kad s kupanja dolaze: idu dvije
   i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

   ^3Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeei su tvoje dra?esne, kao
   kri?ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

   ^4Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrad-ena: tisuaeu ?titova
   visi na njoj, sve oklopi junaeki.

   ^5Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca ko?utina, ?to pasu
   med-u ljiljanima.

   ^6Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poaei aeu na brdo smirne,
   na bre?uljak tamjana.

   ^7Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

   ^8Pod-i sa mnom s Libana, nevjesto, pod-i sa mnom s Libana. Sid-i s
   vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina
   leopardskih.

   ^9Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim
   pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.

   ^10Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slad-a je ljubav
   tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.

   ^11S usana tvojih, nevjesto, saaee kapa, pod jezikom ti je med i
   mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.

   ^12Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac
   zapeeaaeen.

   ^13Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:

   ^14nard i ?afran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama
   tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.

   ^15Zdenac je u mom vrtu, izvor ?ive vode koja teee s Libana.

   ^16Ustani, sjevernjaee, duni, ju?ni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka
   poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dod-e u vrt svoj, neka jede
   najbolje plodove u njemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Do?ao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i
   balzam svoj, jedem med svoj i saaee svoje, pijem vino svoje i mlijeko
   svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!

   ^2Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca:
   "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savr?ena
   moja, glava mi je puna rose a kosa noaenih kapi."

   ^3"Svukla sam odjeaeu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako
   da ih okaljam?"

   ^4Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.

   ^5Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i
   poteee niz prste na rueku zavora.

   ^6Otvorih dragome svome, ali on se veae bija?e udaljio i nestao. Ostala
   sam bez daha kad je oti?ao. Tra?ila sam ga, ali ga nisam na?la, zvala
   sam, ali nije se odazvao.

   ^7Sreto?e me euvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i pla?t mi
   uzeli euvari zidina.

   ^8Zaklinjem vas, kaeeri jeruzalemske, ako nad-ete dragoga moga, ?to
   aeete mu reaei? Da sam bolna od ljubavi.

   ^9?to je tvoj dragi bolji od drugih, o najljep?a med-u ?enama, ?to je
   tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinje??

   ^10Dragi je moj bijel i rumen, istiee se med-u tisuaeama.

   ^11Glava je njegova kao zlato, zlato eisto, uvojci kao palmove mladice,
   crne poput gavrana.

   ^12Oei su njegove kao golubi nad vodom potoenom; zubi mu kao mlijekom
   umiveni, u okvir poredani.

   ^13Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeaee ugodno,
   usne su mu ljiljani iz kojih smirna teee.

   ^14Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao eista
   bjelokost pokrita safirima.

   ^15Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podno?ju. Stas mu je kao
   Liban, vitak poput cedra.

   ^16Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav
   je prijatelj moj, o kaeeri jeruzalemske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kamo je oti?ao dragi tvoj, o najljep?a med-u ?enama? Kuda je zamakao
   dragi tvoj, da ga tra?imo s tobom?

   ^2Dragi je moj si?ao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po
   vrtovima i da bere ljiljane.

   ^3Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase med-u
   ljiljanima.

   ^4Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem,
   stra?na kao vojska pod zastavama.

   ^5Odvrati oei svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado
   koza koje silaze s Gileada.

   ^6Zubi su ti kao stado ovaca ostri?enih kada s kupanja dolaze: idu
   dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

   ^7Kao kri?ke mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

   ^8Ima ?ezdeset kraljica, osamdeset inoea, a djevojaka ni broja se ne
   zna.

   ^9Ali je samo jedna golubica moja, savr?ena moja, jedina u majke,
   izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je
   bla?enom, a kraljice i inoee hvale su joj izrekle.

   ^10Tko je ova koja dolazi kao ?to zora sviaee, lijepa kao mjesec,
   sjajna kao sunce, stra?na kao vojska pod zastavama?

   ^11Sid-oh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam
   pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

   ^12Ne znam kako, tek ?elja moja pope me na kola naroda mog kne?evskog.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! ?to aeete
   vidjeti na Sulamki koja ple?e u dva zbora?

   ^2Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kaeeri kne?evska! Pregibi su
   bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

   ^3Pupak ti je kao okrugla ea?a koja nikad nije bez piaea. Trbuh ti je
   kao stog p?enice ograd-en ljiljanima.

   ^4Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca ko?utina.

   ^5Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oei su tvoje kao ribnjaci u He?bonu
   kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska ?to gleda prema
   Damasku.

   ^6Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se
   zapleo u njene pletenice.

   ^7Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdra?a, med-u milinama!

   ^8Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

   ^9Rekoh: popet aeu se na palmu da dohvatim vr?ke njezine, a grudi aee
   tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

   ^10Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao
   ?to teee na usnama usnulih.

   ^11Ja pripadam dragome svome i on je ?eljan mene.

   ^12Dod-i, dragi moj, iaei aeemo u polja, noaeivat aeemo u selima.

   ^13Jutrom aeemo iaei u vinograde da vidimo pupa li loza, zameaee li se
   gro?d-e, jesu li procvali mogranji. Tamo aeu ti dati ljubav svoju.

   ^14Mandragore ?ire miris, u na?im kuaeama ima svakog voaea, novoga i
   starog, za te sam ga euvala, o najdra?i moj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, na?la bih te vani,
   poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

   ^2Povela bih te i uvela u kuaeu majke svoje koja me odgojila, pojila
   bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.

   ^3Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

   ^4Zaklinjem vas, kaeeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju?
   dok sama ne bude htjela!

   ^5Tko je ta ?to dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga?
   Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala
   roditeljka tvoja.

   ^6Stavi me kao znak na srce, kao peeat na ruku svoju, jer ljubav je
   jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. ?ar je njezin ?ar vatre i
   plamena Jahvina.

   ^7Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko
   daje za ljubav sve ?to u kuaei ima, taj bi navukao prezir na sebe.

   ^8Imamo malu sestru koja jo? nema grudi, ?to aeemo einiti sa svojom
   sestrom kad bude rijee o njoj?

   ^9Ako bude poput zida, sagradit aeemo na njemu kruni?te od srebra; ako
   bude poput vrata, utvrdit aeemo ih cedrovim daskama.

   ^10Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oeima njegovim kao
   ona ?to nad-e smirenje.

   ^11Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je euvarima i svaki mora
   donijeti za urod tisuaeu srebrnjaka.

   ^12Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuaea, a dvjesta onima
   ?to euvaju plodove.

   ^13O ti, koja boravi? u vrtovima, drugovi slu?aju glas tvoj, daj da ga
   i ja eujem!

   ^14Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenee na gorama mirisnim!
     __________________________________________________________________

Isaiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Vid-enje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u
   dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.

   ^2Eujte, nebesa, poslu?aj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti
   odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgo?e.

   ^3Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne
   poznaje, narod moj ne razumije."

   ^4Jao, gre?na li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaekog,
   pokvarenih sinova! Jahvu ostavi?e, prezre?e Sveca Izraelova, njemu su
   okrenuli led-a.

   ^5TOa gdje da vas jo? udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna,
   srce iznemoglo;

   ^6od pete do glave nidje zdrava mjesta, veae ozljede, modrice, otvorene
   rane, ni oei?aeene, ni povijene, ni uljem ubla?ene.

   ^7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oei haraju
   tud-inci - pusto? k'o kad propade Sodoma.

   ^8Kaei sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju
   krastavaca, kao grad opsjednut.

   ^9Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma,
   Gomori slieni.

   ^10Eujte rijee Jahvinu, glavari sodomski, poslu?aj zakon Boga na?ega,
   narode gomorski!

   ^11"?to aee mi mno?tvo ?rtava va?ih?" - govori Jahve. - "Sit sam
   ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova,
   janjaca i jaradi.

   ^12Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas i?te da gazite mojim
   predvorjima?

   ^13Prestanite mi nositi ni?tavne prinose, kad mi omrznu. Mlad-aka,
   subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaeine.

   ^14Mlad-ake i svetkovine va?e iz sve du?e mrzim - te?ki su mi,
   podnijet' ih ne mogu!

   ^15Kad na molitvu ruke ?irite, je od vas oei odvraaeam. Molitve samo
   mno?ite, ja vas ne slu?am. Ruke su vam u krvi ogrezle,

   ^16operite se, oeistite. Uklonite mi s oeiju djela opaka, prestanite
   zlo einiti!

   ^17Ueite se dobrim djelima: pravdi te?ite, ugnjetenom pritecite u
   pomoae, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."

   ^18"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi
   kao grimiz, pobijeljet aee poput snijega; kao purpur budu li crveni,
   postat aee kao vuna.

   ^19Htjednete l' me poslu?ati, u?ivat aeete plodove zemaljske.

   ^20U buntovni?tvu ako ustrajete, pro?drijet aee vas mae." Tako usta
   Jahvina govorahu.

   ^21Kako li posta bludnicom tvrd-a vjerna? Bje?e puna pravienosti,
   pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.

   ^22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.

   ^23Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom
   hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraaeuju, udovieka parnica ne
   sti?e k njima.

   ^24Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah,
   kad se iskalim na protivnicima i osvetim du?manima!

   ^25Kada na te ruku pru?im, da lu?inom tvoju trosku oeistim, da iz tebe
   uklonim olovo!

   ^26Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poeetku, pa da
   te zovu Gradom pravednim, Tvrd-om vjernosti."

   ^27Sud pravedni otkupit aee Sion, a pravda obraaeenike njegove.

   ^28Otpadnici i gre?nici skr?it aee se zajedno, a oni ?to Jahvu
   napu?taju poginut aee.

   ^29Da, stidjet aeete se zbog hrastova ?to ih sad obo?avate i crvenjet
   aeete zbog gajeva u kojima sad u?ivate.

   ^30Jer, bit aeete poput hrasta osu?ena li?aea i poput gaja u kojem vode
   nema.

   ^31Junak aee biti kueina, a iskra djelo njegovo, zajedno aee izgorjeti,
   a nikoga da ugasi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Vid-enje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:

   ^2Dogodit aee se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit aee postavljena
   vrh svih gora, uzvi?ena iznad svih bregova. K njoj aee se stjecati svi
   narodi,

   ^3nagrnut aee mnoga plemena i reaei: "Hajde, uzid-imo na Goru Jahvinu,
   pod-imo u Dom Boga Jakovljeva! On aee nas naueiti svojim putovima,
   hodit aeemo stazama njegovim. Jer aee iz Siona Zakon doaei, iz
   Jeruzalema rijee Jahvina."

   ^4On aee biti sudac narodima, mnogim aee sudit' plemenima, koji aee
   maeeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neaee vi?e narod dizat'
   maea protiv naroda nit' se vi?e ueit' ratovanju.

   ^5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!

   ^6Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraeeva s
   istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tud-incima.

   ^7Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je
   puna konja, kolima mu broja nema.

   ^8Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku
   svojih, pred onim ?to njihovi naeini?e prsti.

   ^9Smrtnik aee se poviti, eovjek sniziti; ne pra?taj im.

   ^10Ud-i med-u peaeine, skrij se u pra?inu, pred u?asom Jahvinim, pred
   sjajem velieanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.

   ^11Ohol pogled bit aee skr?en i bahatost ljudska poni?ena. Jahve aee se
   uzvisiti, on jedini - u dan onaj.

   ^12Da, bit aee to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih,
   protiv sviju ?to se uzvisi?e, da ih obori;

   ^13protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova ba?anskih;

   ^14protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;

   ^15protiv svake visoke tvrd-e i svih tvrdih zidina;

   ^16protiv sveg brodovlja tar?i?kog i svih brodova rasko?nih.

   ^17Oholost ljudska skr?it aee se i bahatost ljudska poniziti. Jahve aee
   se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,

   ^18i kumiri aee netragom nestati.

   ^19Ud-ite u rupe med-u peaeinama i u spilje zemaljske pred u?asom
   Jahvinim, pred sjajem velieanstva njegova, kad ustane da potrese
   zemlju.

   ^20U dan onaj: bacit aee svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi
   naeini da im se klanja,

   ^21kad uteee u ?upljine peaeina i u raspukline stijena pred u?asom
   Jahvinim, pred sjajem velieanstva njegova, kad ustane da potrese
   zemlju.

   ^22Euvajte se, dakle, eovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer
   ?to vrijedi?
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku
   potporu, pomoae u kruhu i pomoae u vodi,

   ^2junaka i ratnika, suca i proroka, vraea i starje?inu, pedesetnika i
   odlienika,

   ^3savjetnika i mudra gatara i onoga ?to se bavi earanjem.

   ^4"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju."

   ^5Ljudi se glo?e jedan s drugim i svaki s bli?njim svojim; dijete
   nasraee na starca, prostak na odlienika

   ^6te svatko brata hvata u oeinskoj kuaei: "Ti ima? pla?t, budi nam
   glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!"

   ^7A on aee se, u dan onaj, braniti: "Neaeu da budem vidar, nema u mene
   ni kruha ni pla?ta: ne stavljajte me narodu za glavara."

   ^8Jeruzalem se ru?i i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi
   protive te prkose pogledu Slave njegove.

   ^9Lice njihovo protiv njih svjedoei, razmeaeu se grijehom poput Sodome
   i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju.

   ^10Ka?ite: "Blago pravedniku, hranit aee se plodom djela svojih!

   ^11Jao opakome, zlo aee mu biti, na nj aee pasti djela ruku njegovih."

   ^12Deran tlaei narod moj i ?ene njime vladaju. O narode moj, vladaoci
   te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodi?.

   ^13Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim,

   ^14Jahve dolazi na sud sa starje?inama i glavarima svog naroda:
   "Vinograd ste moj opusto?ili, u va?im je kuaeama ?to oteste siromahu.

   ^15S kojim pravom narod moj tlaeite i gazite lice siromaha?" - rijee je
   Jahve, Gospoda nad Vojskama.

   ^16I reee Jahve: "?to se to ohole kaeeri sionske te ispru?ena vrata
   hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi
   zveckaju?

   ^17Oaeelavit aee Gospod tjeme kaeeri sionskih, obna?it aee Jahve
   golotinju njihovu."

   ^18U onaj aee dan Gospod strgnuti sve eime se ona ponosi: ukosnice i
   mjeseeiaee,

   ^19nau?nice, narukvice i koprene,

   ^20poveze, laneiaee, pojaseve, boeice s miomirisima i privjese,

   ^21prstenje i nosne prstenove,

   ^22skupocjene haljine i pla?teve, prijevjese i torbice,

   ^23zrcala i ko?uljice, povezaee i rupce.

   ^24Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrea,
   tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, ?ig.

   ^25Mu?evi tvoji od maea aee pasti, junaci tvoji u kre?evu.

   ^26Vrata aee tvoja kukat' i tugovati, na zemlji aee? sjedit' napu?tena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 I sedam aee se ?ena jagmiti za jednoga eovjeka - u dan onaj: "Svoj
   aeemo kruh jesti," reaei aee, "i u halje se svoje oblaeiti, daj nam
   samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu na?u."

   ^2U onaj aee dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje
   na ponos i ures spa?enima u Izraelu.

   ^3Koji ostanu na Sionu i pre?ive u Jeruzalemu, zvat aee se "sveti" i
   bit aee upisani da u Jeruzalemu ?ive.

   ^4Kad Gospod spere ljagu kaeeri sionskih i obri?e s Jeruzalema krv
   prolivenu dahom suda i dahom ?to spaljuje,

   ^5sazdat aee Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima ?to ondje budu
   zborovali oblak s dimom danju, a noaeu sjaj ognja ?arkoga. Jer, vrh
   svega Slava aee biti zaklon

   ^6i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, ?tit i utoei?te od pljuska
   i oluje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Zapjevat aeu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu
   vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na bre?uljku rodnome.

   ^2Okopa ga, iskrei kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega
   kulu on podi?e i u nj tijesak metnu. Nada?e se da aee uroditi gro?d-em,
   a on izrodi vinjagu.

   ^3Sad, ?itelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmed-' mene i
   vinograda mojega.

   ^4?to jo? mogoh ueiniti za svoj vinograd a da nisam ueinio? Nadah se da
   aee uroditi gro?d-em, za?to vinjagu izrodi?

   ^5No sad aeu vam reaei ?to aeu ueiniti od svog vinograda: plot aeu mu
   soriti da ga opusto?e, zidinu razvaliti da ga izgaze.

   ^6U pusto? aeu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u drae i trnje
   sav zaraste; zabranit aeu oblacima da da?de nad njime.

   ^7Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov
   ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravienosti, a
   eto vapaja.

   ^8Jao vama koji kuaeu kuaei primieete i polje s poljem sastavljate, dok
   sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji.

   ^9Na u?i moje reee Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge aee kuaee
   opustjeti, velike i lijepe, bit aee bez ?itelja.

   ^10Deset rali vinograda dat aee samo baevicu, mjera sjemena dat aee
   samo mjericu."

   ^11Jao onima ?to veae jutrom na uranku ?estokim se piaeem zalijevaju i
   kasno noaeu sjede vinom raspaljeni.

   ^12Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo
   Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih.

   ^13Stoga aee u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti,
   odlienici njegovi od gladi aee umirati, puk njegov od ?ed-i aee
   gorjeti.

   ^14Da, Podzemlje aee razvaliti ?drijelo, razjapit aee ralje neizmjerne
   da se u njih strmoglave odlienici mu i mno?tvo sa svom grajom i
   veseljem!

   ^15Smrtnik aee nikom poniknuti, ponizit' se eovjek, oborit aee se
   pogled silnih.

   ^16Jahve nad Vojskama uzvisit aee se sudom, i Bog aee sveti otkrit'
   svetost svoju.

   ^17Jaganjci aee pasti kao na pa?njacima, a jarci aee brstiti po
   ru?evinama bogata?kim.

   ^18Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom u?adi i grijeh kolskim
   konopcem -

   ^19onima ?to govore: "Neka pohiti, neka poteee s djelom svojim da bismo
   ga vidjeli, neka se pribli?i i zavr?i naum Sveca Izraelova da bismo
   znali!"

   ^20Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame
   svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim eine, a
   slatko gorkim!

   ^21Jao onima koji su mudri u svojim oeima i pametni sami pred sobom!

   ^22Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u mije?anju jakih piaea;

   ^23onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraaeuju pravdu!

   ^24Zato, kao ?to plameni jezici pro?diru slamu i kao ?to nestaje suha
   trava u plamenu, tako aee korijen njihov istrunuti, poput praha
   razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaci?e Zakon Jahve nad Vojskama i
   prezre?e rijee Sveca Izraelova.

   ^25Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on di?e ruku
   na nj i udari ga te se potreso?e gore: trupla njihova le?e k'o smeaee
   po ulicama, ali gnjev se njegov jo? ne smiri, ruka mu je sved-er
   podignuta.

   ^26On podi?e stijeg ratni narodu dalekom, zazvi?di mu na kraj zemlje, i
   gle: brzo, spremno hita.

   ^27U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka
   pojas ne otpasuje, na obuaei ne drije?i remena.

   ^28Strijele su mu dobro za?iljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su
   kopita konja njegovih, vihor su toekovi bojnih mu kola.

   ^29Rika mu je k'o u lava i riee k'o lavovi mladi, re?i, grabi plijen i
   odnosi, a nikoga da mu ga istrgne.

   ^30U dan onaj re?at aee na njega k'o ?to more buei. Pogleda? li zemlju
   - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na
   prijestolju visoku i uzvi?enu. Skuti njegova pla?ta ispunjahu Sveti?te.

   ^2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po ?est krila: dva krila da
   zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio.

   ^3I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna
   je sva zemlja Slave njegove!"

   ^4Od gromka glasa onih koji klicahu streso?e se dovraci na pragovima, a
   Dom se napuni dimom.

   ^5Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer eovjek sam neeistih usana, u narodu
   neeistih usana prebivam, a oei mi vidje?e Kralja, Jahvu nad Vojskama!"

   ^6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu ?erava koju uze klije?tima
   sa ?rtvenika;

   ^7dotaee se njome mojih usta i reee: "Evo, usne je tvoje dotaklo,
   krivica ti je skinuta i grijeh opro?ten."

   ^8Tad euh glas Gospodnji: "Koga da po?aljem? I tko aee nam poaei?" Ja
   rekoh: "Evo me, mene po?alji!"

   ^9On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slu?ajte dobro, al' neaeete
   razumjeti, gledajte dobro, al' neaeete spoznati.'

   ^10Ote?aj salom srce tom narodu, oglu?i mu u?i, zaslijepi oei, da oeima
   ne vidi, da u?ima ne euje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i
   ozdravio."

   ^11Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste
   i ne ostanu bez ?itelja, dok kuaee ne budu bez ikoga ?iva, i zemlja ne
   postane pusto?,

   ^12dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit aee
   zemlju,

   ^13i ostane li u njoj jo? desetina, i ona aee biti zatrta poput duba
   kad ga do panja posijeku. Panj aee njihov biti sveto sjeme."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski
   kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavoj?ti?e na
   Jeruzalem, ali ga ne mogo?e zauzeti.

   ^2Tada dojavi?e domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu
   vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao ?to u ?umi
   drveaee ustrepti od vjetra.

   ^3I Jahve reee Izaiji: "Izid-i pred Ahaza, ti i sin tvoj ?ear Ja?ub, do
   nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje.

   ^4Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od
   ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i
   sina Remalijina,

   ^5jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisli?e tvoju propast.'

   ^6Pod-imo, reko?e, na Judeju, upla?imo je i osvojimo da u njoj
   zakraljimo sina Tabelova.

   ^7Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neaee zbiti: toga biti neaee!

   ^8[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason;

   ^9Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Jo?
   ?ezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neaee vi?e biti narod. [9b]
   Ako se na me ne oslonite, odr?at' se neaeete!"

   ^10Jahve opet progovori Ahazu i reee mu:

   ^11"Zai?ti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja
   ili gore iz visina."

   ^12Ali Ahaz odgovori: "Ne, neaeu iskati i neaeu isku?avati Jahvu."

   ^13Tada reee Izaija: "Eujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati
   ljudima, pa i Bogu mom dodijavate!

   ^14Zato, sam aee vam Gospodin dati znak: Evo, zaeet aee djevica i
   roditi sina i nadjenut aee mu ime Emanuel!

   ^15Vrhnjem i medom on aee se hraniti dok ne nauei odbacivat' zlo i
   birati dobro.

   ^16Jer prije nego djeeak nauei odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet
   aee zemlja, zbog koje strepi?, od dvaju kraljeva.

   ^17Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuaee oca tvojega dovest
   aee Jahve dane kakvih ne bija?e otkad se Efrajim odvoji od Jude -
   kralja asirskoga.

   ^18U dan onaj zazvi?dat aee Jahve muhama na u?aeu egipatskih rijeka i
   peelama u zemlji asirskoj

   ^19da dod-u i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po
   svim trnjacima i svim pojili?tima.

   ^20U dan onaj Gospod aee obrijati britvom najmljenom s onu stranu
   Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s
   obraza.

   ^21U dan onaj svatko aee hraniti po kravu i dvije ovce

   ^22i od obilja mlijeka koje aee mu dati hranit aee se vrhnjem; vrhnjem
   i medom hranit aee se koji god u zemlji preostanu.

   ^23U dan onaj gdje god bija?e tisuaeu eokota, vrijednih tisuaeu
   srebrnika, izrast aee drae i trnje.

   ^24Onamo aee polaziti sa strijelom i lukom, jer sva aee zemlja u drae i
   trnje zarasti.

   ^25A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko vi?e neaee iaei,
   stra?eaei se trnja i draea: onuda aee goveda pasti i gaziti ovce."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Reee Jahve: "Uzmi veliku ploeu i napi?i na njoj ljudskim pismom:
   Maher ?alal Ha? Baz - Brz grabe? - hitar plijen."

   ^2Potom uzeh vjerne svjedoke, sveaeenika Uriju i Zahariju, sina
   Berekjina.

   ^3Pribli?ih se proroeici te ona zaee i rodi sina. Jahve mi reee:
   "Nazovi ga Maher ?alal Ha? Baz,

   ^4jer prije no ?to dijete poene tepati 'tata' i 'mama', nosit aee se
   pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."

   ^5I opet mi reee Jahve:

   ^6"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuaeice ?iloaha, a dr?aee pred
   Rasonom i pred sinom Remalijinim,

   ^7navest aee Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja
   asirskog i svu slavu njegovu - i ona aee iziaei iz rukava svoga,
   preliti se preko svih obala;

   ^8provalit aee u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla
   njezina; i krila aee svoja ra?iriti preko cijele tvoje zemlje, o
   Emanuele."

   ^9Udru?ite se samo, narodi, al' bit aeete smrvljeni! Poslu?ajte, vi
   kraljevi daleki, pa?ite se, bit aeete smrvljeni, pa?ite se, bit aeete
   smrvljeni!

   ^10Kujte naum - bit aee uni?ten, dogovarajte se samo, bit aee uzalud,
   jer s nama je Bog!

   ^11Jer, ovako mi reee Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem
   putem kojim narod ovaj ide:

   ^12"Ne zovite urotom sve ?to narod ovaj urotom zove; ne bojte se eega
   se on boji i nemajte straha.

   ^13Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega
   bojte, strah od njega nek' vas pro?me.

   ^14On aee vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje
   kuaee Izraelove, zamka i mre?a svim Jeruzalemcima.

   ^15Mnogi aee od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se,
   uhvatiti."

   ^16Pohrani ovo svjedoeanstvo, zapeeati ovu objavu med-u ueenicima
   svojim:

   ^17Eekat aeu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u
   njega ja se uzdam.

   ^18Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od
   Jahve nad Vojskama ?to prebiva na Gori sionskoj.

   ^19Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraee koji ?apaeu i mrmljaju" -
   dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za ?ive u mrtvih se
   raspitivati! -

   ^20Uza Zakon! Uza svjedoeanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neaee
   doeekati.

   ^21Lutat aee zemljom potlaeen i gladan, izgladnjela bijes aee ga
   spopasti, proklinjat aee svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,

   ^22pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina
   tjeskobna. Ali aee se tama raspr?iti,

   ^23jer vi?e neaee biti mraka gdje je sad tjeskoba.

   ^24U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu,
   al' u vrijeme posljednje on aee proslaviti Put uz more, s one strane
   Jordana - Galileju pogansku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one ?to mrklu
   zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja.

   ^2Ti si radost umno?io, uveaeao veselje, i oni se pred tobom raduju kao
   ?to se ljudi raduju ?etvi, k'o ?to klieu kad se dijeli plijen.

   ^3Te?ki jaram njegov, preeku ?to mu pleaea pritiska?e, ?ibu njegova
   goniea slomi kao u dan midjanski.

   ^4Da, sva bojna obuaea, svaki pla?t krvlju natopljen izgorjet aee i bit
   aee ognju hrana.

   ^5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleaeima mu je vlast. Ime
   mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeeni, Knez mironosni.

   ^6Nadaleko vlast aee mu se sterat' i miru neaee biti kraja nad
   prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uevrstit aee ga i
   utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka ueinit aee to
   privr?ena ljubav Jahve nad Vojskama.

   ^7Gospod posla rijee protiv Jakova i ona pade na Izraela.

   ^8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji
   govorahu naduta i ohola srca:

   ^9"Opeke nam popada?e, gradit aeemo od tesanika; sasjeko?e nam divlje
   smokve, cedre aeemo posaditi."

   ^10Al' Jahve podi?e na brdo Sion njegove protivnike i podbada
   neprijatelje njegove:

   ^11Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima pro?diru
   Izraela. Na sve to gnjev se njegov neaee smiriti, ruka aee mu ostat'
   ispru?ena.

   ^12Ali se narod nije obratio onom koji ga je bS:io, ne tra?i?e Jahvu
   nad Vojskama.

   ^13Zato Jahve odsijeee Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom
   danu.

   ^14Starje?ina i odlienik - to je glava; prorok, ueitelj la?i - to je
   rep.

   ^15Oni ?to vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali
   su.

   ^16Stog' mu Gospod neaee po?tedjet' mladiaea, sirotama njegovim i
   udovicama smilovat' se neaee. Sav je taj narod bezbo?an i zao, na sva
   usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neaee smiriti, ruka aee
   mu ostat' ispru?ena.

   ^17Da, bezbo?nost se k'o oganj razmahala, drae i trnje pro?dire, pa
   upali ?umsku gu?taru, stupovi se dima podi?u.

   ^18Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni
   brata svog ne ?tedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda.

   ^19[19a] Pro?dire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit
   nije:

   ^20Mana?e Efrajima, Efrajim Mana?ea, obojica zajedno Judu. Na sve to
   gnjev se njegov neaee smiriti, ruka aee mu ostat' ispru?ena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise
   tlaeiteljske;

   ^2koji uskraaeuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda,
   da oplijene udovice, da opljaekaju sirote!

   ^3?to aeete einiti u dan kazne kad izdaleka propast dod-e? Kom aeete se
   za pomoae uteaei, gdje ostaviti blago svoje

   ^4da se ne morate med-u roblje pognuti, pasti med-u poklanima? Na sve
   to gnjev se njegov neaee smiriti, ruka aee mu ostat' ispru?ena.

   ^5Jao Asiru, ?ibi gnjeva mojega, prutu kojim srd?ba moja zamahuje!

   ^6Na puk ga poslah nevjeran, na narod ?to me razjari, da ga oplijeni i
   opljaeka, da ga izgazi k'o blato na ulici.

   ^7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veae u srcu zasnova
   zator, istrebljenje mnogih naroda.

   ^8Govora?e: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi?

   ^9Nije li Kalno kao Karkemi?? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao
   Damask?

   ^10Kao ?to mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od
   Jeruzalema i Samarije,

   ^11kao ?to ueinih sa Samarijom i kumirima njenim, neaeu li ueiniti s
   Jeruzalemom i s likovima njegovim?"

   ^12I kad dovr?i Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu,
   kaznit aee plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih
   oeiju.

   ^13Jer reee: "Ueinih snagom svoje ruke i mudro?aeu svojom, jer sam
   uman; uklonih med-e narodima i blaga njihova opljaekah, kao junak
   oborih one ?to sjede na prijestoljima.

   ^14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao ?to se kOupe
   ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da
   zalepeaee, kljun otvori, zapijuee."

   ^15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeee? Hoaee li se
   oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da ?iba ma?e onim koji je
   podi?e, il' ?tap di?e onog koji drvo nije;

   ^16Jahve nad Vojskama poslat aee stoga gojaznima njegovim skoneanje,
   slavu aee mu ognjem potpaliti, kao ?to se vatra potpiruje.

   ^17Svjetlost Izraelova bit aee poput ognja, Svetac njegov kao plamen
   koji aee zapalit' i pro?drijeti drae njegov i trnje njegovo u jednome
   danu.

   ^18I krasotu njegovih ?uma i voaenjaka uni?tit aee od sreike do kore,
   ona aee biti k'o bolesnik ?to se trne;

   ^19ostatak stabala ?umskih bit aee lako izbrojiti - dijete aee ih lako
   popisati.

   ^20U onaj dan: Ostatak Izraelov i pre?ivjeli iz kuaee Jakovljeve neaee
   se vi?e oslanjati na onoga koji ih bije, veae aee se iskreno oslanjati
   na Jahvu, Sveca Izraelova.

   ^21Ostatak aee se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome.

   ^22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru,
   samo aee se Ostatak njegov vratiti. Odred-eno je uni?tenje, pravda se
   prelila,

   ^23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat aee, kako odredi, svu zemlju.

   ^24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj ?to prebiva? na
   Sionu, ne boj se Asira kad te ?ibom tuee, kad ?tap di?e na tebe.

   ^25Jer, jo? malo, vrlo malo, i gnjev moj aee prestati, moja aee ih
   jarost uni?titi."

   ^26Na nj aee Jahve nad Vojskama bieem zamahnuti, kao kad udari Midjan
   na stijeni Orebu, i ?tap aee diaei nad more k'o na putu egipatskom.

   ^27U onaj dan: s led-a aee ti breme pasti i jaram njegov s vrata aee ti
   nestat'.

   ^28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme
   odla?e.

   ^29Prelaze klance, u Gebi im je noaei?te; Rama dr?aee, Gibea ?aulova
   bje?i.

   ^30Viei iza glasa, Bat Galime! Slu?aj ga, Laj?o! Odgovori mu, Anatote!

   ^31Madmena pobje?e, uteko?e stanovnici gebimski.

   ^32Jo? danas zaustavit aee se u Nobu, rukom prijeti gori Kaeeri
   sionske, Brijegu jeruzalemskom.

   ^33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kre?e grane silom strahovitom:
   najvi?i su vr?ci posjeeeni, ponajvi?i sni?eni.

   ^34Pod sjekirom pada ?umska gu?tara, sa slavom svojom pada Libanon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Isklijat aee mladica iz panja Ji?ajeva, izdanak aee izbit' iz
   njegova korijena.

   ^2Na njemu aee duh Jahvin poeivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta
   i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg.

   ^3Prodahnut aee ga strah Gospodnji: neaee suditi po vid-enju,
   presud-ivati po euvenju,

   ^4veae po pravdi aee sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na
   zemlji. ?ibom rijeei svoje o?inut aee silnika, a dahom iz usta ubit'
   bezbo?nika.

   ^5On aee pravdom opasati bedra, a vjerno?aeu bokove.

   ^6Vuk aee prebivati s jagnjetom, ris le?ati s kozliaeem, tele i laviae
   zajedno aee pasti, a djete?ce njih aee vodit'.

   ^7Krava i medvjedica zajedno aee pasti, a mladunead njihova skupa aee
   le?ati, lav aee jesti slamu k'o govedo.

   ^8Nad rupom gujinom igrat aee se dojenee, sisanee aee ruku zavlaeiti u
   leglo zmijinje.

   ^9Zlo se vi?e neaee einiti, neaee se pusto?iti na svoj svetoj gori
   mojoj: zemlja aee se ispuniti spoznajom Jahvinom kao ?to se vodom pune
   mora.

   ^10U dan onaj: Ji?ajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci aee
   ?eljno tra?iti. I prebivali?te njegovo bit aee slavno.

   ^11U dan onaj: Jahve aee drugi put ruku pru?iti da otkupi Ostatak svoga
   naroda, one ?to ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Ku?a i Elama,
   iz ?ineara, Hamata i s morskih otoka.

   ^12Podignut aee stijeg narodima, sabrat aee Izraelu prognanike i
   skupiti Judi raspr?ene sa sva eetiri kraja zemlje.

   ^13Ljubomor aee nestat' Efrajimov, bit aee istrijebljeni du?mani
   Judini; Efrajim neaee vi?e zavidjeti Judi, a Juda neaee biti
   neprijatelj Efrajimu.

   ^14Filistejcima na zapadu za vrat aee sjesti, zajedno aee plijeniti
   sinove Istoka; ruku aee svoju pru?it' na Edom i Moab, bit aee im
   pokorni sinovi Amonovi.

   ^15Jahve aee isu?it' zaljev mora egipatskog, zamahnut aee rukom protiv
   Eufrata; snagom daha razbit aee ga na sedam potoka da se u obuaei mo?e
   prelaziti:

   ^16i bit aee cesta Ostatku njegova naroda, koji pre?ivio bude iz Asira,
   kao ?to bija?e Izraelcima kad izid-o?e iz zemlje egipatske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Reaei aee? u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene,
   ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utje?i!

   ^2Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se vi?e, jer je Jahve
   snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.

   ^3I s rado?aeu aeete crpsti vodu iz izvora spasenja.

   ^4Reaei aeete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo!
   Objavite narodima djela njegova, razgla?ujte uzvi?enost imena njegova!

   ^5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji!

   ^6Klieite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik med-u vama
   Svetac Izraelov!
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Proro?tvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

   ^2Na goletnu brdu dignite zastavu, vieite im iz sveg grla. Ma?ite rukom
   neka dod-u na vrata kne?evska.

   ^3Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje
   junake koji slave velieanstvo moje.

   ^4Euj! ?agor na gorama kao od silna naroda. Euj! Buka kraljevstava,
   sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.

   ^5Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i orud-a gnjeva
   njegova - da svu zemlju poharaju.

   ^6Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoaenog.

   ^7I sve ruke stog' malak?u ... Svako ljudsko srce klone,

   ^8strava ih je obrvala, trudovi boli veae ih spopadaju i gree se k'o
   rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

   ^9Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pusto? zemlju
   prometne, da istrijebi iz nje gre?nike.

   ^10Jer nebeske zvijezde a ni ?tapci neaee vi?e sjati svjetlo?aeu,
   pomreat aee sunce ishodeaei i mjesec neaee vi?e svijetliti.

   ^11Kaznit aeu svijet za zloaeu, bezbo?nike za bezakonje, dokrajeit aeu
   ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

   ^12Rjed-i aee biti eovjek neg' ?e?eno zlato, rjed-i samrtnik od zlata
   ofirskog.

   ^13Nebesa aeu potresti, maknut aee se zemlja s mjesta od srd?be Jahve
   nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

   ^14I tada, kao gazela prepla?ena, kao ovce koje nitko ne prikuplja,
   svatko aee se vratit' svom narodu, svatko aee u zemlju svoju pobjeaei.

   ^15Koga stignu, probost aee ga: koga uhvate, maeem aee sasjeaei;

   ^16pred oeima smrskat aee im dojenead, opljaekati kuaee, silovati ?ene.

   ^17Gle, podi?em na njih Medijce ?to ne cijene srebra i preziru zlato.

   ^18Svi aee mladiaei biti poko?eni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe
   neaee se smilovati, nad djecom im se oko neaee sa?aliti.

   ^19Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit aee k'o
   Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.

   ^20Nikad se vi?e neaee naseliti, od koljena do koljena ostat aee
   nenapueen. Arapin ondje neaee dizati ?atora, nit' aee pastiri ondje
   poeivati.

   ^21Poeivat aee ondje zvijeri pustinjske, sove aee im napuniti kuaee,
   nojevi aee ondje stanovati, jarci plesati.

   ^22Hijene aee zavijati iz njegovih palaea, a eaglji iz rasko?nih
   dvorova... Vrijeme se njegovo bli?i, dani mu se neaee produ?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Da, smilovat aee se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da
   poeine u svojoj zemlji. Pridru?it aee im se do?ljak i prikljueiti se
   domu Jakovljevu.

   ^2Sami aee narodi po njih doaei i odvesti ih u njihov kraj, a njih aee
   Dom Izraelov ba?tiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slu?kinje. I
   zarobit aee one koji njih bijahu zarobili i gospodovat aee nad svojim
   tlaeiteljima.

   ^3U dan kad ti Jahve dade da poeine? od svojih stradanja, nemira i
   te?kog robovanja kojima te pritisnu?e,

   ^4zapjevat aee? ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika?
   Kako nestade tlaeenja?

   ^5Jahve slomi ?tap zlikovaeki i ?ezlo vladarsko

   ^6?to je bijesno bS:ilo narode udarcima bez kraja i konca, ?to je
   gnjevno vladalo narodima progoneae' ih nemilice.

   ^7Poeiva, miruje sva zemlja klieuaei od radosti.

   ^8Nad tobom se raduju eempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne
   dolaze nas vi?e sjeaei!"

   ^9Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doeeka kada dod-e?. U tvoju east
   ono budi sjene, sve zemaljske moguaenike, ono di?e s prijestolja sve
   kraljeve naroda.

   ^10Svi ti oni progovaraju: "I ti si skr?en k'o i mi, nama si sliean
   postao.

   ^11Oholost se tvoja sru?i u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je
   le?aj od trule?i, a crvi tvoj su pokrivae.

   ^12Kako pade sa nebesa, Svjetlono?o, sine Zorin? Kako li si oboren na
   zemlju, ti, vladaru naroda?

   ^13U svom si srcu govorio: 'Uspet aeu se na nebesa, povrh zvijezda
   Bo?jih prijesto aeu sebi diaei. Na zbornoj aeu stolovati gori na
   krajnom sjeveru.

   ^14Uzaaei aeu u visine oblaene, bit aeu jednak Vi?njemu.'

   ^15A sru?i se u Podzemlje, u dubine provalije!"

   ^16Koji te vide, motre te i o tebi razmi?ljaju: "Je li to eovjek koji
   je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

   ^17koji je u pustinju svijet obraaeao i sa zemljom sravnjivao gradove,
   koji su?njeva svojih nikad nije kuaei otpu?tao?"

   ^18Kraljevi naroda svi u easti poeivaju, svaki u svojoj grobnici.

   ^19A ti si iz groba izbaeen kao smeaee odvratno, pokriven poklanima,
   maeem probodenima, koji su na ploee grobne pobacani k'o strvina
   zga?ena!

   ^20Neaee? se zdru?iti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uni?tio i
   narod svoj poklao. I nikad se vi?e neaee spominjati pleme zlikovaeko.

   ^21Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vi?e ne
   dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

   ^22Ustat aeu na njih - rijee je Jahve nad Vojskama - i zatrt aeu
   Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijee je Jahvina.

   ^23Dat aeu ga u posjed je?evima i moevarama. Pomest aeu ga metlom
   zatornom - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^24Zakleo se Jahve nad Vojskama: "?to zamislih, zbit aee se, ?to
   naumih, izvr?it aee se!

   ^25Skr?it aeu Asur u svojoj zemlji, zgazit aeu ga na svojim gorama.
   Jaram njegov s njih aee spasti, spast aee im s pleaea breme njegovo."

   ^26Takva je odluka stvorena protiv eitave zemlje; takva je ruka pru?ena
   protiv svih naroda!

   ^27A kad Jahve nad Vojskama odluei, tko da se usprotivi? Kada ruku
   ispru?i, tko da je odvrati?

   ^28One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proro?tvo:

   ^29Ne raduj se, sva Filistejo, ?to se slomi ?tap koji te udarao, jer
   aee iz korijena zmijinjeg izaaei ljutica ?to aee izleaei zmaja
   krilatoga.

   ^30Ubogi aee pasti na mojim pa?njacima i u pouzdanju poeivati siromasi;
   glad-u aeu pomoriti rod tvoj i pobiti ?to od tebe ostane.

   ^31Kukajte, vrata! Zapoma?i, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa
   sjevera dim dolazi i eete njegove ne napu?ta nitko!

   ^32?to aee se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i
   u njem su za?tiaeeni siromasi njegova naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Proro?tvo o Moabu. Obnoae opusto?en, ?aptom pade Ar Moab! Obnoae
   opusto?en, ?aptom pade Kir Moab!

   ^2Uspinju se u hram dibonski, na uzvi?ice da plaeu; nad Nebom i nad
   Medebom Moab nariee! Sve su glave ostri?ene, a sve brade obrijane;

   ^3na ulicama oblaee vreaee, na njegovim krovovima leleeu! Na njegovim
   trgovima svi narieu i suze prolijevaju.

   ^4Jaueu He?bon i Eleala, do Jahasa jauk se euje. Zato dr?aeu bokovi
   Moabu, strepi du?a njegova;

   ^5srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit
   uspinju se plaeuaei; putem horonajimskim razlije?e se jauk nad
   propa?aeu.

   ^6Da! Vode nimrimske postado?e pustinja: trava usahla, bilja nestalo,
   zelenila vi?e nema.

   ^7Zato steeevinu koju steko?e i ono ?to pri?tedje?e nose preko Potoka
   vrba.

   ^8Da! Jauk se razlije?e po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima,
   kukanje mu do Beer Elima.

   ^9Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo? jednu nesreaeu dodajem Dimonu:
   jednog lava na moapske bjegunce i na pre?ivjele u zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 ?aljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore
   Kaeeri sionske.

   ^2Kao razbjegle ptice, kao raspr?eno gnijezdo bit aee kaeeri moapske na
   arnonskim gazovima.

   ^3Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noae
   razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca.

   ^4Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred
   pusto?nikom. Kad se skonea tlaeitelj, kad nestane pusto?nika, kad
   ugnjetae i?eezne iz zemlje,

   ^5uevrstit aee se prijesto u blagosti i na njemu aee vjerno stolovati,
   u ?atoru Davidovu, sudac koji pravo i?te i pravdu eini.

   ^6Euli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i
   uznositost; isprazno je njegovo hvastanje.

   ^7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jaueu, za kolaeima gro?d-anim iz Kir
   Heresa jaueu posve slomljeni.

   ^8Jer uvenu?e nasadi he?bonski, trsje sibmansko, i li?aee su mu
   pomlatili gospodari naroda. Seza?e do Jazera, zamica?e u pustinju;
   izdanci mu dosezahu sve do mora.

   ^9Zato plaeem za trsjem sibmanskim kao ?to plaee Jazer, suzama te ja
   zalijevam, He?bone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik
   se zaeu;

   ^10nestade iz voaenjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje
   se, ne kliee se od radosti; ne mastAei se vino u kaci, zamuknu
   podvikivanje.

   ^11Zato utroba moja za Moabom poput harfe dr?aee, a grudi mi za Kir
   Here?om.

   ^12Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvi?icama dolazeaei u sveti?te
   da se moli: ni?ta postiaei neaee.

   ^13Ovo je rijee koju nekoae reee Jahve protiv Moaba.

   ^14A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnieke, slava
   aee Moabova, sa svim velikim mno?tvom njegovim, potamnjeti, a ?to od
   nje ostane, bit aee maleno, slabo i nemoaeno."
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Proro?tvo o Damasku. Gle, prestat aee Damask biti gradom i postat
   aee hrpom ru?evina;

   ^2njegovi gradiaei, dovijek napu?teni, bit aee pa?njak stadima; le?at
   aee u njima i nitko ih neaee tjerati.

   ^3Izgubit aee Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit
   aee se ?to i slavi sinova Izraelovih - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^4U onaj dan smanjit aee se slava Jakovljeva, spast aee salo tijela
   njegova.

   ^5Bit aee k'o kad ?etelac ?ito hvata, a ruka mu ?anje klasje, kao kad
   se pabiree klasovi u refajimskoj dolini -

   ^6ostat aee samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri
   uljike sasvim na vrhu, eetiri ili pet na granama drveta - rijee je
   Jahve, Boga Izraelova.

   ^7U onaj dan eovjek aee pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oei k
   Svecu Izraelovu.

   ^8Neaee vi?e gledati ?rtvenika, djela svojih ruku, neaee vi?e gledati
   onoga ?to njegovi prsti stvori?e: a?ere i suneane stupove.

   ^9U onaj aee dan gradovi tvoji biti napu?teni, kao ?to bjehu napu?teni
   hivijski i amorejski kad ih ostavi?e pred Izraelcima, i opustjet aee,

   ^10jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje
   snage. Stog' i sadi? ljupke biljke i strane presad-uje? mladice;

   ^11u dan kad ih posadi?, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice,
   al' propada ?etva u dan nevolje, u dan boli neizljeeive.

   ^12Jao, buka naroda mnogobrojnih; buee kao ?to buei more; ?um naroda
   koji ?ume k'o ?to ?umore silne vode.

   ^13?ume narodi kao ?to silne vode ?umore, al' kad On im zaprijeti,
   bje?e daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o pra?ina u
   vihoru.

   ^14Naveeer eto straha; prije svanuaea vi?e ga nema: to je sudba onih
   koji nas plijene i kob onih ?to nas pljaekaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka ku?kih,

   ^2tebi koja ?alje? morem glasnike i vodom u eamcima rogoznim. Idite,
   brze skoroteee, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje
   odvajkada, narodu ?ilavu, zavojevaeu, eija je zemlja rijekama
   izbrazdana.

   ^3Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, ?itelji zemlje, kad se
   zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slu?ajte.

   ^4Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno aeu gledati s mjesta svojega, k'o
   prozirna ?ega podnevna, k'o rosan oblak za vruaeine ?etvene.

   ^5Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, no?ima aee
   posjeaei mladice, povezati, ukloniti grane.

   ^6Svi aee biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim.
   Grabljivice aee na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati."

   ^7U ono aee vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje
   odvajkada, narod ?ilav i zavojevaeki, eija je zemlja izbrazdana
   rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad
   Vojskama - na goru Sion.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Proro?tvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat
   dolazi. Dr?aeu pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce
   Egipaeana.

   ^2Podbost aeu Egipaeane protiv Egipaeana, i brat aee se s bratom svojim
   boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom.

   ^3Egiptu se pamet muti, ja spreeavam njegove naume; oni tra?e idole i
   vraee, opsjenare i gatare.

   ^4Egipaeane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima
   aee vladati - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^5Nestat aee vode iz mora, presahnut aee i presu?iti Rijeka,

   ^6zaudarat aee prokopi, spast aee rukavci Rijeke egipatske i presu?iti.
   Uvenut aee trska i sita,

   ^7sva zelen pokraj Nila; usahnut aee na Nilu svi usjevi, propast aee,
   raspr?it' se, i?eeznuti.

   ^8Tu?it aee ribari, kukat aee svi ?to u Nil udicu bacaju; jadikovat aee
   oni ?to u vodi mre?u razapinju.

   ^9Postidjet aee se lanari, grebenari i tkaei bijela tkanja.

   ^10Snu?dit aee se tkalci, rastu?iti radnici.

   ^11Pravi su lud-aci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo
   svjetuju; kako se usud-ujete reaei faraonu: "Ueenik sam mudraca, ueenik
   drevnih kraljeva?"

   ^12TOa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane ?to je Jahve nad
   Vojskama nakanio s Egiptom.

   ^13Ludi su knezovi tani?ki, prevareni knezovi memfi?ki, oni zavode
   Egipat, glavare njegovih plemena.

   ^14U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu einu
   da tetura k'o pijanac kada bljuje.

   ^15U Egiptu vi?e ne mo?e uspjeti ni?ta od onog ?to eine glava i rep,
   palma i sita.

   ^16U onaj aee dan Egipaeani postati kao ?ene, drhtat aee i strepiti od
   zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom aee zamahnuti na njih.

   ^17Zemlja aee Judina biti na u?as Egiptu; kad god je se sjeti, strah
   aee ga obuzeti zbog onoga ?to je Jahve nad Vojskama protiv njega
   naumio.

   ^18U onaj aee se dan u zemlji egipatskoj pet gradova ?to govore
   kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan aee se od njih
   zvati Ir Hahres.

   ^19U onaj aee dan biti ?rtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup
   posveaeen Jahvi blizu granice njegove.

   ^20To aee Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedoeanstvo u egipatskoj
   zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlaeitelja, on aee im poslati
   spasitelja i vod-u da ih izbavi.

   ^21I objavit aee se Jahve Egipaeanima, i u onaj aee dan Egipaeani
   spoznati Jahvu; slu?it aee mu ?rtvama i prinosima, zavjetovat aee se i
   izvr?avati zavjete.

   ^22Jahve aee te?ko udariti Egipaeane, ali aee ih iscijeliti; obratit
   aee se oni Jahvi i on aee ih usli?iti i iscijeliti.

   ^23U onaj aee dan iaei cesta od Egipta do Asirije. Asirci aee dolaziti
   u Egipat, a Egipaeani u Asiriju. Egipat i Asirija slu?it aee Jahvi.

   ^24U onaj aee dan Izrael, treaei s Egiptom i Asirijom, biti
   blagoslovljen usred zemlje.

   ^25Jahve nad Vojskama blagoslovit aee ga: "Nek' je blagoslovljen",
   reaei aee, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i ba?tina
   moja Izrael."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 U godini kad je vrhovni vojskovod-a, koga bija?e poslao Sargon,
   kralj asirski, do?ao u A?dod, napao ga i zauzeo,

   ^2u to vrijeme reee Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini
   kostrijet s bokova i obuaeu izuj s nogu." On to ueini te id-a?e gol i
   bos.

   ^3Tada reee Jahve: "Kao ?to je sluga moj Izaija tri godine i?ao gol i
   bos kao znak i znamenje Egiptu i Ku?u,

   ^4tako aee kralj asirski odvesti su?nje iz Egipta i izgnanike iz Ku?a,
   mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta.

   ^5Zbunit aee se tad i posramiti zbog Ku?a, svoje uzdanice, i Egipta,
   svojega ponosa.

   ^6I reaei aee u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica
   na?a kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga.
   A kako da se mi spasimo?'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Proro?tvo primorskoj pustinji. Kao ?to vihori, hujeaei nad Negebom,
   dolaze iz pustinje, kraja strahotna

   ^2- otkri mi se u stra?nom vid-enju - tako pljaeka? pljaeka, pusto?nik
   pusto?i. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajeit aeu sve jauke."

   ^3Zato bedra moja probadaju greevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi
   porodilju; od smuaeenosti oglu?ih, od straha obnevidjeh.

   ^4Srce mi dr?aee, groza me obuze, sumrak za kojim eeznuh postade mi
   u?as.

   ^5Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte,
   knezovi, ma?ite ?tit!

   ^6Jer Gospod mi ovako reee: "Idi, postavi stra?ara! ?to vidi, nek'
   javi.

   ^7Vidi li konjanike, jahaee udvojene, jahaee na magarcima, jahaee na
   devama, neka dobro pazi s pa?njom napetom!"

   ^8A stra?ar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stra?arnici, eitavu
   noae na stra?i prostojim."

   ^9I gle, dolaze konjanici, jahaei udvojeni. Oni mi viknu?e, oni reko?e:
   "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbi?e."

   ^10Omlaaeeno ?ito, eedo gumna moga, ?to euh od Jahve nad Vojskama, Boga
   Izraelova, objavih vam!

   ^11Proro?tvo o Edomu. Vieu mi iz Seira: "Stra?aru, koje je doba noaei?
   Stra?aru, koje je doba noaei?"

   ^12Stra?ar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet noae. Hoaeete li
   pitati, pitajte, vratite se, dod-ite!"

   ^13Proro?tvo o Arapima. U ?ikarama pustinjskim poeivate, dedanske
   karavane.

   ^14Vodu iznesite pred ?edne, stanovnici zemlje temske, izid-ite s
   kruhom pred bjegunca.

   ^15Pred maeevima bje?e oni, pred maeem trgnutim, pred lukom zapetim,
   pred bojem ?estokim.

   ^16Da, ovako mi reee Gospod: "Jo? jedna godina, godina nadniearska, i
   nestat aee sve slave Kedrove.

   ^17A od mnogobrojnih strijelaca med-u hrabrim sinovima Kedrovim malo
   aee ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Proro?tvo o Dolini vid-enja: ?to ti je da uzlazi? sav na krovove,

   ^2grade pun vreve, grade bueni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne
   pado?e od maea, nit' u boju poginu?e mrtvi tvoji;

   ^3glavari svi ti zajedno pobjego?e, u ropstvo pado?e luka ne napev?i.
   Zasu?njeni su svi tvoji knezovi, zalud umako?e daleko.

   ^4Zato velim: "Ostavite me, zaplakat aeu gorko; nemojte me tje?iti zbog
   uni?tenja naroda moga."

   ^5Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U
   Dolini vid-enja zid se ru?i, vapaj za pomoae di?e se u goru.

   ^6Elam tobolac uzima, Aram konja ja?e, a Kir ?tit otkriva.

   ^7Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici sti?u pred vrata.

   ^8Tako pada Judi za?tita. U onaj dan svrnuo si pogled na oru?je u
   ?umskoj kuaei.

   ^9Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz
   Donjega ribnjaka.

   ^10Prebrojiste kuaee jeruzalemske, poru?iste kuaee da zid uevrstite.

   ^11Izmed-u dva zida naeiniste spremi?te za vodu iz starog ribnjaka. Ali
   se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog ?to davno sve smisli.

   ^12Gospod, Jahve nad Vojskama, poziva?e vas u dan onaj da plaeete i
   tugujete, da obrijete glave i pripa?ete kostrijet.

   ^13A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i
   piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."

   ^14Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neaee
   vam se oprostiti", reee Jahve, Gospod nad Vojskama.

   ^15Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom
   dvorjaninu, k ?ibni, nadstojniku dvora,

   ^16koji kle?e sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivali?te
   usijeca: '?to tu posjeduje? i koga tu ima? da sebi kle?e? grobnicu?'

   ^17Gle, Jahve aee te baciti daleko udarcem jednim jedinim, sna?no aee
   te uhvatiti,

   ^18smotat aee te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji ?irokoj! Ondje
   ti aee? umrijeti, s kolima ?to ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru
   svoga gospodara!"

   ^19Li?it aeu te tvoje slu?be, otjerat te sa tvog mjesta;

   ^20i pozvat aeu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.

   ^21Obuaei aeu mu tvoju haljinu, tvojim aeu ga pojasom opasat', tvoju
   aeu mu vlast predati u ruke te aee biti otac ?iteljima jeruzalemskim i
   kuaei Judinoj.

   ^22Metnut aeu mu na pleaea kljue od kuaee Davidove: kad otvori, nitko
   neaee zatvoriti, kad zatvori, nitko neaee otvoriti.

   ^23Kao klin zabit aeu ga na tvrdu mjestu; i postat aee prijesto slave
   domu oca svojega.

   ^24O njega aee se vje?ati sva slava njegova doma oeinskog, izdanci i
   potomstvo, sve malo posud-e, od zdjelica do aeupova.

   ^25U onaj dan - rijee je Jahve nad Vojskama - izvuaei aee se klin
   zabijen na tvrdu mjestu, slomit aee se i pasti. I sav teret ?to je
   visio na njemu razbit aee se, jer je Jahve govorio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Proro?tvo o Tiru. Kukajte, lad-e tar?i?ke, jer va?a je tvrd-a
   razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraaeahu zemlje.

   ^2Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici
   brodili morem po vodi velikoj.

   ^3Sjetva Nila, ?etva Rijeke, bija?e njegovo bogatstvo. On bija?e
   sajmi?te narodima.

   ^4Stidi se, Sidone, jer more govori: "Ne hvataju me trudovi niti
   rad-am, ne odgajam momaka nit' podi?em djevojaka."

   ^5Uzdrhtat aee Egipaeani kad o Tiru vijest euju.

   ^6Otplovite u Tar?i?, kukajte, stanovnici primorja.

   ^7Je li to va? grad veseli ?to postoji od davnih davnina i noge ga
   daleko nosile da se ondje naseli?

   ^8Tko li je to odlueio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu
   knezovi a prekupci odlienici zemlje?

   ^9Jahve nad Vojskama odluei tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi
   sve odlienike zemlje.

   ^10Obrad-uj zemlju, kaeeri tar?i?ka, tvoje luke vi?e nema!

   ^11Ruku svoju Gospod di?e na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi
   Jahve da se razore tvrd-ave kanaanske.

   ^12Rekao je: "Neaee? vi?e klikovati, okaljana djevice, kaeeri
   sidonska!" Ustani i idi u Kitim; ni ondje neaee? imati mira.

   ^13Evo zemlje kitimske ... podi?u se kule opsadne, razaraju utvrde, sve
   je ru?evina.

   ^14Kukajte, brodovi tar?i?ki, razorena je va?a tvrd-ava!

   ^15Dogodit aee se, u onaj dan, da aee Tir biti zaboravljen sedamdeset
   godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru aee
   biti kao bludnici iz pjesme:

   ^16"Uzmi citaru i skiaei se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj
   lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!"

   ^17Poslije sedamdeset godina pohodit aee Jahve Tir. I grad aee opet
   dobivati svoju plaaeu bludnieku. Podavat aee se bludu sa svim
   kraljevstvima svijeta na licu zemlje.

   ^18Ali aee njegova dobit i plaaea biti posveaeena Jahvi; neaee se
   zgrtati ni euvati, nego aee njegova dobit biti za one koji prebivaju
   pred Jahvom da imaju hrane do sita i dolienu odjeaeu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspr?uje
   stanovnike njene.

   ^2Sveaeenik aee biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o
   i slu?kinja, prodavae k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac,
   vjerovnik k'o i du?nik.

   ^3Opusto?ena aee biti zemlja, opljaekana sasvim, jer je Jahve odlueio.

   ^4Zemlja tu?i, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada.

   ^5Oskvrnjena je zemlja pod ?iteljima svojim, jer prestupi?e Zakon,
   pogazi?e odredbu, Savez vjeeni razvrgo?e.

   ^6Zato prokletstvo pro?dire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su
   sa?gani ?itelji zemljini i malo je ljudi preostalo.

   ^7Vino tuguje, loza vene, uzdi?u svi ?to bijahu srca vesela.

   ^8Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je
   glazba citara.

   ^9Ne pije se vi?e vino uz pjesmu, ogrknu piaee silovito.

   ^10Razoren je grad ni?tavila, zatvoren ulaz svim kuaeama.

   ^11Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje
   prognana.

   ^12Tek pusto? ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata.

   ^13Jer tako se zbiva na zemlji, med-u narodima, kao kad se oberu
   masline il' paljetkuje gro?d-e nakon berbe.

   ^14Oni glas podi?u, klieu od radosti; uznose s mora velieajnost
   Jahvinu.

   ^15I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga
   Izraelova.

   ^16S kraja zemlje eujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja ka?em:
   "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeri?e, nevjerom se,
   vjerolomci, iznevjeri?e."

   ^17Strava, jama, zamka tebi, ?itelju zemlje:

   ^18tko pred glasom strave uteee u jamu aee upasti; tko se iz jame
   izvuee zamka aee ga uhvatit'. Da, otvorit aee se ustave u visini i
   zatresti zemlji temelji.

   ^19Zemlja aee se grozno razbiti, zemlja aee se stra?no raspuaei, zemlja
   aee se silno uzdrmati,

   ^20zemlja aee zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe;
   toliko aee joj ote?ati bezakonje njeno da aee pasti i neaee vi?e
   ustati.

   ^21I dogodit aee se u onaj dan: Jahve aee kazniti u visini Vojsku
   nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske;

   ^22bit aee sakupljeni i zasu?njeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon
   mnogih dana ka?njeni.

   ^23Pocrvenjet aee mjesec, postidjet se sunce, jer aee kraljevati Jahve
   nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava aee mu sjati pred
   starje?inama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo
   eudesan naum, smi?ljen od davnine, istinit i vjeran,

   ^2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrd-eno u ru?evine.
   Tvrd-a neprijateljska vi?e nije grad, dovijeka se vi?e obnoviti neaee.

   ^3Zato te slavi narod sna?an, grad moaenih plemena tebe se boji;

   ^4jer ti si utoei?te nevoljnom, utoei?te ubogom u nevolji; ti si
   skrovi?te od pljuska i od ?ege zaklon, jer aeud je silnieka kao pljusak
   zimski;

   ^5kao ?ega nad zemljom su?nom ti gu?i? graju neprijatelja; kao ?ega
   sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednieka.

   ^6I Jahve nad Vojskama spremit aee svim narodima na ovoj gori gozbu od
   pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soene, od vina
   stalo?ena.

   ^7Na ovoj gori on aee raskinuti zastor ?to zastira?e sve narode,
   pokrivae koji sva plemena pokriva?e

   ^8i uni?tit aee smrt zasvagda. I suzu aee sa svakog lica Jahve, Gospod,
   otrti - sramotu aee svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve
   reee.

   ^9I reaei aee se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog na?, u njega se uzdasmo,
   on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klieimo i veselimo se
   spasenju njegovu,

   ^10jer ruka Jahvina na ovoj gori poeiva!" Moab je izga?en na svome
   mjestu kao ?to se gazi slama na buni?tu;

   ^11ondje on razmahuje rukama kao ?to ih razmahuje plivae kada pliva.
   Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih.

   ^12Visoku tvrd-u tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah
   ru?i.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U onaj dan pjevat aeu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi
   imamo: za obranu nam On podi?e zidove i predzid-a.

   ^2Otvorite vrata! Nek' ud-e narod pravedni koji euva vjernost,

   ^3eiji je znaeaj evrst, koji euva mir jer se u te uzda.

   ^4Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeena;

   ^5on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrd-u visoku, ru?i u
   prah, sravnjuje sa zemljom,

   ^6te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih."

   ^7Put je pravednikov prav, ti ravni? stazu pravednom.

   ^8Da, na stazi tvojih sudova ?eljno te, Jahve, eekamo; ime tvoje i
   spomen tvoj du?a nam ?udi.

   ^9Du?om svojom ?udim tebe noaeu i duhom svojim u sebi te tra?im. Jer
   kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uee se pravdi stanovnici kruga
   zemaljskoga.

   ^10Ako se pomiluje opaki, on se ne uei pravednosti. U zemlji
   pravednosti on eini bezakonje i ne obazire se na velieanstvo Jahvino.

   ^11Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i
   postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih pro?dre oganj
   pripravljen du?manima tvojim.

   ^12Jahve, ti mir nama daje?, jer ti si tvorac svih djela na?ih.

   ^13Jahve, Bo?e na?, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali
   tebe jedinog, ime tvoje, eastimo.

   ^14Mrtvi neaee o?ivjeti, sjene neaee uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i
   uni?tio i zatro svaki spomen na njih!

   ^15Umno?io si narod, Jahve, umno?io si narod, proslavio se, pro?irio
   sve granice zemlje!

   ^16Jahve, tra?ili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je
   stigla tvoja kazna.

   ^17Kao ?to se trudna ?ena pred porod-ajem grei i viee u bolovima, takvi
   smo, Jahve, pred tobom.

   ^18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rad-amo, nismo donijeli duha
   spasenja zemlji nit' se rodi?e stanovnici svijeta.

   ^19Tvoji aee mrtvi o?ivjeti, uskrsnut aee tijela. Probudite se i
   klieite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i
   zemlja aee sjene na svijet dati.

   ^20Hajde, narode moj, ud-i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se
   easkom dok jarost ne prod-e.

   ^21Jer, gle, iziaei aee Jahve iz svog prebivali?ta da stanovnike
   zemljine kazni ?to se o njeg' ogrije?i?e. Izbacit aee zemlja svu krv
   ?to je na njoj prolivena i neaee vi?e kriti onih koji su na njoj
   poklani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 U onaj dan kaznit aee Jahve maeem ljutim, velikim i jakim
   Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit aee zmaja
   morskoga.

   ^2U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom:

   ^3Ja, Jahve, njega euvam, svaki eas ga zalijevam, i da ga tko ne
   o?teti, danju i noaeu stra?im.

   ^4Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i drae samo pojavi, protiv njega
   ustat aeu u boj, svega aeu ga sa?gati!

   ^5Ili u moje nek' dod-e okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka
   sklopi sa mnom!

   ^6Dolaze dani kad aee se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti
   Izrael, i sav svijet plodovima napuniti.

   ^7Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako
   ubi one koji njega ubi?e?

   ^8Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan
   istoenjaka.

   ^9Tako aee se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod
   opro?tenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi ?rtvenika kao
   ?to se u prah drobi kreeno kamenje! Nek' se vi?e ne di?u a?ere i
   suneani stupovi!

   ^10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napu?teno kao pustinja.
   Telad ondje pase - le?i ondje, grmlje brsti.

   ^11Kad mu se osu?e grane, lome ih, dolaze ?ene i oganj pale. Jer to je
   narod nerazuman, zato ga neaee ?aliti Stvoritelj, Tvorac mu se neaee
   smilovati.

   ^12Jahve aee u dan onaj klasje vrijeaei od Eufrata do Potoka
   egipatskog, i bit aeete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova.

   ^13U onaj dan zatrubit aee velika trublja, i doaei aee izgubljeni u
   zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit
   aee se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Te?ko gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava
   mu nakita - onima ?to uvrh plodnog dola le?e vinom opijeni!

   ^2Evo, od Gospoda jaki i moaeni, kao pljusak s tueom, kao vihor
   razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca.

   ^3Bit aee izga?en nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

   ^4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit aee kao
   rana smokva prije ljeta: eim je tko spazi, odmah je ubere.

   ^5U onaj dan Jahve nad Vojskama postat aee kruna slave i sjajan vijenac
   Ostatku svoga naroda -

   ^6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaekoj i sreanost onome koji
   odbija napad na vrata.

   ^7Oni posraeu od vina, teturaju od ?estoka piaea: sveaeenici i proroci
   od ?estoka piaea posraeu; omami ih vino; teturaju od ?estoka piaea,
   posraeu u vid-enjima, ljuljaju se sudeaei.

   ^8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje eista mjesta nema!

   ^9"Koga on to uei mudrosti, koga on upuaeuje u objavu? Zar djecu
   odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju?

   ^10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer ?am, zeer ?am."

   ^11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit aee se ovom narodu.

   ^12On im reee: "Evo poeinka, dajte umornom da otpoeine! Evo odmora!"
   Ali ne htjedo?e poslu?ati.

   ^13Zato aee im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav
   la-kav, kav la-kav, zeer ?am, zeer ?am", da hodeaei padnu nauznak, da
   se razbiju, zapletu i uhvate.

   ^14Stoga eujte rijee Jahvinu, vi podsmjevaei, vi ?to vladate narodom
   ovim koji je u Jeruzalemu.

   ^15Vi velite: "Sklopismo savez sa smraeu i s Podzemljem ueinismo
   sporazum. Kad prod-e bie razorni, ne, neaee nas dohvatiti, jer od la?i
   naeinismo sebi skloni?te i od obmane skrovi?te."

   ^16Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen
   odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje
   neaee propasti.

   ^17I uzet aeu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuea aee vam
   zastrti skloni?te od la?i, a voda otplaviti skrovi?te;

   ^18propast aee savez va? sa smraeu, va? sporazum s Podzemljem odr?at'
   se neaee. Kada bie razorni prod-e, satrt aee vas;

   ^19kad god prod-e, dohvatit aee vas; prolazit aee svako jutro, danju i
   noaeu. Samo aee vas strah uputit u objavu.

   ^20Prekratka aee bit' postelja da se eovjek pru?i, preuzak pokrivae da
   se umota.

   ^21Da, kao na gori Perasimu, Jahve aee ustati, kao u Dolini gibeonskoj,
   on aee se razjariti, da izvr?i djelo svoje, djelo eudnovato, da ispuni
   naum svoj, naum tajnoviti.

   ^22Podsmijevanja se okanite, da vas jaee okovi ne stegnu; jer euh da je
   od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosud-eno uni?tenje.

   ^23Poslu?ajte i eujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu.

   ^24Ore li orae svakog dana, brazdi, brana njivu svoju?

   ^25A kad joj poravna povr?inu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin?
   P?enicu gdje treba, proso i jeeam, i napokon ra? po rubovima?

   ^26Bog ga njegov upuaeuje, on ga uei djelu pravom.

   ^27Ne mlati se grahor cijepom, neaee? toekom po kuminu, veae se grahor
   ?tapom mlati, a kumin se prutom lupa.

   ^28A da li se ?ito tare? Ne, neaee? ga dovijeka mlatiti: po njem aee?
   pognat kolski toeak i konje, ali ga zdrobiti neaee?.

   ^29I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudro?aeu
   velikog.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Te?ko Arielu! Arielu, gradu ?to ga opkoli David! Nek' se ni?e godina
   na godinu, nek' se izredaju blagdani,

   ^2pa aeu pritisnuti Ariel i nastat aee jauk i lelek. Za mene aee? biti
   Ariel,

   ^3opkolit aeu te kao David, rovovima okru?iti, suprot tebi nasipe aeu
   diaei.

   ^4Oboren govorit aee? sa zemlje, iz praha mucat' rijeeju prigu?enom,
   glas aee ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha aee? ?aptati
   besjedu.

   ^5Kao sitna pra?ina bit aee mno?tvo tvojih du?mana, kao pljeva
   razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:

   ^6pohodit aee te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom
   velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem ?to pro?dire.

   ^7Bit aee k'o san, utvara noaena: mno?tvo svih naroda ?to vojuje s
   Arielom i svih onih koji zavoj?ti?e na nj i na utvrde njegove i koji ga
   odasvud pritijesni?e.

   ^8Bit aee kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna ?eluca; i
   kao kad ?edan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako
   aee se dogoditi mno?tvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.

   ^9Stanite, skamenite se od euda, oslijepite i obnevidite! Pijani su,
   ali ne od vina, posraeu, ali ne od silna piaea.

   ^10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oei va?e -
   proroke, zastro glave va?e - vidioce.

   ^11Zato aee vam svako vid-enje biti kao rijeei u zapeeaaeenoj knjizi:
   dade li se kome tko zna eitati govoreaei: "De, eitaj to!" - on aee
   odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeeaaeena."

   ^12A dade li se kome tko ne zna eitati govoreaei: "Eitaj to!" - on aee
   odvratiti: "Ne znam eitati."

   ^13Jahve reee: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama
   easti, a srce mu je daleko od mene i njegovo ?tovanje naueena ljudska
   uredba,

   ^14zato aeu, evo, i dalje eudno postupati s ovim narodom - eudno i
   preeudno: i propast aee mudrost njegovih mudraca, pomraeit se umnost
   njegovih umnika."

   ^15Te?ko onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i
   koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"

   ^16Kolike li naopakosti va?e! Cijeni li se glina kao lonear, pa da
   djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naeinio"? Ili lonac da rekne
   lonearu: "On ne razumije ni?ta"?

   ^17Neaee li se naskoro Libanon u voaenjak pretvoriti, a voaenjak
   izroditi u ?umu?

   ^18I eut aee u onaj dan gluhi rijeei knjige; oslobod-ene mraka i tmine,
   oei aee slijepih vidjeti.

   ^19A siromasi aee se opet radovati u Jahvi, najbjedniji aee klicat'
   Svecu Izraelovu,

   ^20jer neaee vi?e biti silnika, nestat aee podsmjevaea, istrijebit aee
   se svi koji zlo snuju:

   ^21oni koji rijeeju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu
   postavljaju zamku i niza?to obaraju pravednika.

   ^22Zato ovako govori Jahve, Bog kuaee Jakovljeve, koji otkupi Abrahama:
   "Neaee se odsad vi?e stidjeti Jakov i vi?e mu neaee lice blijedjeti,

   ^23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit aee ime moje."
   Svetit aee Sveca Jakovljeva, bojat aee se Boga Izraelova.

   ^24Zabludjeli duhom urazumit aee se, a oni ?to mrmljaju primit aee
   pouku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Te?ko sinovima odmetniekim! - rijee je Jahvina. Oni provode osnove
   koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na
   grijeh gomilaju.

   ^2Zaputi?e se u Egipat, ne pitajuaei usta moja, da se uteku faraonovu
   zaklonu i da se za?tite u sjeni Egipta.

   ^3Zaklon faraonov bit aee na sramotu, i na ruglo za?tita u sjeni
   Egipta.

   ^4Eno mu knezova veae u Soanu, podanici stigo?e u Hanes:

   ^5svi aee se oni razoearati u narodu beskorisnom, neaee im biti na
   pomoae ni na korist, veae na sramotu i porugu.

   ^6Proro?tvo o negepskim ?ivotinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede,
   lavice i lava koji rieu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na
   led-ima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom.

   ^7Jer prazna je i ni?tavna pomoae Egipta, zato ga i zovemo: Rahab -
   danguba.

   ^8Ded napi?i na ploeu i zapi?i u knjigu da vremenima buduaeim
   svjedoeanstvo ostane.

   ^9Ovo je narod odmetnieki, sinovi la?ljivi, sinovi koji neaee da
   slu?aju Zakon Jahvin.

   ^10Vidovitima oni govore: "Okanite se vid-enja!" a vidiocima: "Ne
   prorokujte istinu! Govorite nam ?to je ugodno, opsjene nam prorokujte!

   ^11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oeiju Sveca
   Izraelova!"

   ^12Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rijee ovu odbacujete, a
   uzdate se u opaeinu i prijevaru i na njih se oslanjate,

   ^13grijeh aee vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboeene,
   koja prijeti ru?enjem.

   ^14Da se sru?i k'o ?to se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se
   med-u krhotinama ne nad-e ni rbine, ?erave da uzme? s ognji?ta il'
   zagrabi? vode iz studenca."

   ^15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraaeenje -
   spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je va?a. Ali vi ne htjedoste.

   ^16Rekoste: 'Ne! Pobjeaei aeemo na konjima!' - i zato, bje?at aeete!
   'Na brzim aeemo konjima jahati!' - i zato, bit aee br?i va?i
   neprijatelji!"

   ^17Pobjeaei aee vas tisuaea kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica,
   u bijeg aeete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaea na vrhu gore
   il' na brijegu zastava.

   ^18Al' Jahve eeka eas da vam se smiluje, i stog izglAeedAea da vam
   milost iska?e, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega
   eekaju.

   ^19Da, puee sionski koji ?ivi? u Jeruzalemu, vi?e ne plaei! Eim zaeuje
   vapaj tvoj, odmah aee ti se smilovati; eim te euje, usli?it aee te.

   ^20Hranit aee vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se
   vi?e neaee kriti tvoj Ueitelj - oei aee ti gledati Ueitelja tvoga.

   ^21I u?i aee tvoje euti rijee gdje iza tebe govori: "To je put, njime
   idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo.

   ^22Smatrat aee? neeistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova;
   odbacit aee? ih kao neeist i reaei im: "Napolje!"

   ^23A on aee dati ki?u tvojem sjemenu ?to ga posije? u zemlju, i kruh
   kojim zemlja urodi bit aee obilat i hranjiv. Stoka aee tvoja pasti u
   onaj dan po prostranim pa?njacima.

   ^24Volovi i magarci ?to obrad-uju zemlju jest aee osoljenu krmu,
   ovijanu lopatom i vijaeom.

   ^25I na svakoj gori i na svakome povi?enom brijegu bit aee potoka i
   rjeeica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu ru?ile.

   ^26Tada aee svjetlost mjeseeeva biti kao svjetlost suneana, a svjetlost
   aee suneana postati sedam puta jaea, kao svjetlost sedam dana - u dan
   kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeei rane svojih
   udaraca.

   ^27Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdr?iv.
   Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj ?to pro?dire.

   ^28Dah mu je kao potok nabujali ?to do grla se?e. On dolazi da prosije
   narode re?etom zatornim, da stavi uzde zavodljive u eeljusti naroda.

   ^29Tad aee vam pjesma biti kao u noaeima blagdanskim, kad su srca
   vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoeasti na Goru Jahvinu, k
   Stijeni Izraelovoj.

   ^30Jahve aee zagrmjet glasom velieajnim i pokazat ruku svoju ?to udara
   u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupAee
   kamene.

   ^31Od glasa Jahvina prepast aee se Asur, ?ibom o?inut.

   ^32I kad god ga udari ?iba kaznena, kojom aee ga Jahve i?ibati, nek' se
   oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje!

   ^33Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaea visoka, ?iroka, mnogo
   ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega aee
   spaliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Te?ko onima ?to slaze u Egipat po pomoae i nadu u konje pola?u te se
   uzdaju u mnoga kola i u mno?tvo konjanika, ne gledajuae' s uzdanjem u
   Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tra?eae'.

   ^2Al' i on je mudar i navalit aee zlo, i neaee poreae' svojih
   prijetnja; on aee ustat' na dom zlikovaeki i na pomoae zloeinaeku.

   ^3Egipaeanin je eovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada
   Jahve rukom mahne, posrnut aee pomagae i past aee onaj komu poma?e -
   svi aee zajedno propasti.

   ^4Da, ovako mi reee Jahve: Kao ?to lav ili laviae nad plijenom re?i, pa
   i kad se strei na njega mno?tvo pastira, on se ne prepada vike njihove,
   nit' za njihovu graju mari - tako aee Jahve nad Vojskama siaei da
   vojuje za goru Sion, za visinu njezinu.

   ^5Kao ptice ?to lepr?aju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat aee
   Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, po?tedjet' ga i spasiti.

   ^6Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi.

   ^7Da, u onaj aee dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne ?to
   ih rukama sebi za grijeh naeiniste.

   ^8Asur neaee pasti od maea ljudskoga: pro?drijet aee ga mae, ali ne
   eovjeeji. Od maea aee bje?at', al' aee mu satnici pod tlaku pasti.

   ^9U?asnut, ostavit aee svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje
   aee bje?at' zastave - rijee je Jahve, eiji je oganj na Sionu i eija je
   peae u Jeruzalemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:

   ^2svaki je kao zavjetrina, utoei?te od nevremena, kao u su?noj zemlji
   potoci, kao sjena u ?ednoj pustari.

   ^3Oei vidovitih neaee vi?e biti slijepe, u?i onih ?to euju slu?at aee
   pozorno;

   ^4srce nerazumnih shvaaeat aee mudrost, mucavci aee govorit' okretno i
   razgovijetno;

   ^5pokvarenjaka neaee vi?e zvati plemenitim, varalicu neaee vi?e dr?at'
   odlienikom.

   ^6Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poeini
   zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna ?eluca, da
   ?ednome napitak uskrati.

   ^7U varalice pakosno je oru?je; on spletke samo kuje, da la?ima
   upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.

   ^8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

   ^9Ustajte, ?ene nehajne, slu?ajte moj glas; kaeeri lakoumne, eujte mi
   besjedu.

   ^10Za godinu i nekoliko dana drhtat aeete, lakoumnice, jer jematve
   neaee biti, plodovi se neaee brati.

   ^11Dr?aeite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obna?ite, oko
   bedara kostrijet opa?ite!

   ^12Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;

   ^13zbog njiva naroda mojega ?to rad-aju trnjem i draeem; zbog svih
   kuaea veselih, grada razigranog.

   ^14Jer, napu?tena bit aee palaea, opustjet aee bueni grad; Ofel i kula
   postat aee brlog dovijeka - bit aee radost divljim magarcima, pa?a
   stadima,

   ^15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad aee pustinja postat'
   voaenjak, a voaenjak se u ?umu pretvorit'.

   ^16U pustinji aee se nastaniti pravo, i pravda aee prebivati u
   voaenjaku.

   ^17Mir aee biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i
   uzdanje.

   ^18Narod aee moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbri?nim
   poeivali?tima.

   ^19A ?uma aee biti oborena, grad aee biti sni?en.

   ^20Blago vama: sijat aeete kraj svih voda, pu?tajuaei vola i magarca da
   slobodno idu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Te?ko tebi koji nepusto?en pusto?i?, koji pljaeka? nepljaekan, kad
   prestane?, tebe aee opusto?iti, opljaekat' te kad prestane? pljaekati.

   ^2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mi?ica na?a svako jutro,
   na? spas u doba nevolje.

   ^3Od silna tutnja pobjego?e narodi, ti ustade, raspr?i?e se puci

   ^4i plijen se skuplja kao ?to se kupe ?a?ke, na nj aee navaliti kao
   jato skakavaca.

   ^5Uzvi?en je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i
   pravedno?aeu.

   ^6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah
   Gospodnji njegovo bogatstvo.

   ^7Gle, stanovni?tvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaeu
   gorko.

   ^8Opustje?e ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru
   se svjedoci, ni prema kome nema obzira.

   ^9Gine zemlja u ?alosti, u stidu vene Libanon. ?aron je kao stepa,
   Ba?an i Karmel ogolje?e.

   ^10"Sada aeu ustati", veli Jahve, "sada aeu se diaei, sada uzvisiti.

   ^11Zaeeste sijeno, rodit aeete slamu; dah moj pro?drijet aee vas kao
   oganj.

   ^12Narodi aee biti sa?gani u vapno, kao posjeeeno trnje ?to gori u
   vatri.

   ^13Eujte, vi koji ste daleko, ?to sam ueinio, a vi koji ste blizu
   poznajte mi snagu!"

   ^14Na Sionu strepe gre?nici, trepet spopada bezbo?nika: "Tko aee od nas
   opstati pred ognjem zatornim, tko aee od nas opstati pred ?arom
   vjeenim?"

   ^15Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od
   prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje u?i da ne
   euje o krvoproliaeu, koji zatvara oei da ne vidi zlo:

   ^16on aee prebivati u visinama, tvrd-e na stijenama bit aee mu
   utoei?te, imat aee dosta kruha i vode aee mu svagda dotjecati.

   ^17Oei aee ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat aee zemlju
   nepreglednu.

   ^18Srce aee ti u strahu misliti: Gdje li je onaj ?to je brojio, gdje li
   onaj ?to je mjerio, gdje li onaj ?to je prebrajao mladiaee?

   ^19Neaee? vi?e vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i
   neshvatljiva govora, jezika strana ?to ga nitko ne razumije.

   ^20Pogledaj na Sion, grad blagdana na?ih: oei aee ti Jeruzalem vidjeti,
   prebivali?te za?tiaeeno, ?ator ?to se ne prenosi, kojem se koleiaei
   nikad ne vade, nit' mu se ijedno u?e otkida.

   ^21Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i ?irokih rukavaca: neaee
   onud proaei nijedna lad-a s veslima niti aee koji bojni brod
   projedriti.

   ^22Jer Jahve je sudac na?, Jahve na? vojvoda, Jahve je kralj na? - on
   aee nas spasiti.

   ^23U?ad ti je popustila, ne mo?e dr?ati jarbola ni razviti stijega, pa
   se dijeli golemo blago oteto - kljasti aee se naplijeniti plijena!

   ^24I nijedan grad-anin neaee reaei: "Bolestan sam!" Narodu ?to ?ivi
   ondje krivnja aee se oprostiti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Pristupite, puci, da eujete, pomno slu?ajte, narodi; euj, zemljo, i
   sve ?to te ispunja, kru?e zemaljski i sve ?to raste po tebi!

   ^2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku
   njihovu. Izruei ih uni?tenju, pokolju ih predade.

   ^3Le?e njihovi pobijeni, smrad se di?e od trupla mnogih, krv gorama
   proteee,

   ^4raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se svi?e kao knjiga i pada sva
   njihova vojska k'o ?to lozov list otpada, k'o ?to se trusi li?aee
   smokovo.

   ^5Jer na nebu je opijeni mae moj: gle, na Edom on se obara da kazni
   narod ?to ga prokleh.

   ^6Mae Jahvin krvlju je opijen, oma?aeen pretilinom, krvlju janjeaeom i
   jareaeom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri ?rtva
   prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.

   ^7S njima aee biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja aee se
   njihovom napojiti krvlju, i pra?ina njihova omastit' pretilinom,

   ^8jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.

   ^9Potoci se njegovi obraeu u smolu, pra?ina njegova u sumpor, i zemlja
   aee mu postat smola goreaea.

   ^10Ni noaeu ni danju ugasit' se neaee, dim aee joj se dizati dovijeka,
   iz koljena u koljeno pusta aee ostati, za vjekove vjekova nitko neaee
   prolaziti njome.

   ^11Zaposjest aee je je? i eaplja, sova i gavran prebivat aee u njoj.
   Rastegnut aee nad njom u?e pusto?i i visak praznine.

   ^12Ondje aee se nastaniti jarci, neaee biti vi?e plemiaea njezinih,
   ondje se vi?e neaee progla?avat' kraljevi, svi aee joj knezovi biti
   uni?teni.

   ^13Niaei aee trnje u njenim dvorcima, u tvrd-avama kopriva i strieak,
   ona aee biti jazbina eagljima, le?aj nojevima.

   ^14Ondje aee se sretat divlje maeke s hijenama, jarci aee dozivati
   jedan drugoga; ondje aee se odmarati Lilit na?av poeivali?te.

   ^15Ondje aee se gnijezditi guja, odlagati jaja, le?at' na njima, u
   sjeni ih tvojoj izleaei; onamo aee slijetati jastrebovi jedan za
   drugim.

   ^16Istra?ujte u knjizi Jahvinoj i eitajte, nijedno od tog ne izosta,
   jer usta njegova tako naredi?e i duh njegov njih sakupi.

   ^17Jer on im je ?drijeb bacio i ruka im njegova u?etom zemlju odmjeri:
   dovijeka aee je oni posjedovati, od koljena do koljena nju aee
   obitavati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasu?ena, neka kliee stepa, nek'
   ljiljan procvjeta.

   ^2Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliee i nek' se raduje.
   Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i ?arona; oni aee vidjeti
   slavu Jahvinu, divotu Boga na?ega.

   ^3Ukrijepite ruke klonule, uevrstite koljena klecava!

   ^4Recite prepla?enim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga
   va?ega, odmazda dolazi, Bo?ja naplata, on sam hita da nas spasi!"

   ^5Sljepaeke aee oei progledati, u?i aee se gluhih otvoriti,

   ^6tad aee hromi skakati k'o jelen, njemakov aee jezik klicati. Jer aee
   u pustinji provreti voda, i u stepi potoci,

   ^7sa?gana aee zemlja postat' jezero, a tlo ?edno - izvori. U brlozima
   gdje le?ahu eaglji izrast aee rogoz i trska.

   ^8Bit aee ondje eista cesta, a zvat aee se Sveti put: nitko neeist
   njime neaee proaei, bezumnici njime neaee lutati.

   ^9Ondje neaee vi?e biti lOava, nit' aee onud zvijer prolaziti, veae aee
   hodit' samo otkupljeni,

   ^10vraaeati se otkupljenici Jahvini. Doaei aee u Sion klieuae' od
   radosti, s veseljem vjeenim na eelima; pratit aee ih radost i veselje,
   pobjeaei aee bol i jauci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Eetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib
   napade sve utvrd-ene judejske gradove i osvoji ih.

   ^2Tada po?alje asirski kralj iz Laki?a u Jeruzalem kralju Ezekiji
   velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg
   ribnjaka, na putu u Valjarevo polje.

   ^3K njemu izid-e upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i
   savjetnik Joah, sin Asafov.

   ^4Veliki im peharnik reee: "Ka?ite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj,
   kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzda??

   ^5Misli? li da su prazne rijeei veae i savjet i snaga za rat? U koga se
   uzda? da si se pobunio protiv mene?

   ^6Eto, oslanja? se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada
   dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski,
   svima koji se uzdaju u njega.'

   ^7Mo?da aeete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali
   nije li njemu Ezekija uklonio uzvi?ice i ?rtvenike i zapovjedio
   Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim ?rtvenikom klanjajte!'

   ^8Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat aeu ti
   dvije tisuaee konja ako mogne? naaei jahaee za njih.

   ^9Kako aee? onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga
   gospodara? Ali ti se uzda? u Egipat da aee ti dati kola i konjanike!

   ^10Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje
   da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'"

   ^11Elijakim, ?ebna i Joah reko?e velikom peharniku: "Molimo te, govori
   svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski
   da euje narod koji je na zidinama."

   ^12Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo
   ka?em tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na
   zidinama, osud-eni da s vama jedu svoju neeist i piju svoju mokraaeu?"

   ^13Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove
   rijeei: "Eujte rijee velikoga kralja, kralja asirskoga!

   ^14Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne mo?e
   izbaviti iz moje ruke.

   ^15Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreaei: Jahve aee
   nas sigurno izbaviti: ovaj grad neaee pasti u ruke kralju asirskom.

   ^16Ne slu?ajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa
   mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga
   vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca

   ^17dok ne dod-em i ne odvedem vas u zemlju kao ?to je va?a, u zemlju
   p?enice i mo?ta, u zemlju kruha i vinograda.

   ^18Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreaei vam: Jahve aee vas
   izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku
   asirskoga kralja?

   ^19Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski,
   gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke?

   ^20Koji su med-u svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz
   moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'"

   ^21?utjeli su i ni rijeei mu nisu odgovorili, jer kralj bija?e
   zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!"

   ^22Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar ?ebna i savjetnik
   Joah, sin Asafov, dod-o?e k Ezekiji, razdrijev?i haljine, i saopaei?e
   mu rijeei velikoga peharnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Euv?i to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuee kostrijet i
   ode u Dom Jahvin.

   ^2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara ?ebnu i
   sveaeenieke starje?ine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu
   Amosovu.

   ^3Oni mu reko?e: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i
   rugla: prispje?e djeca do porod-aja, a nema snage da se rode.

   ^4Mo?da je Jahve, Bog tvoj, euo rijeei velikog peharnika koga je kralj
   asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu ?ivome, i mo?da
   aee Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeei koje je euo! Pomoli se pobo?no za
   Ostatak koji je jo? preostao!'"

   ^5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

   ^6on im reee: "Ka?ite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se
   rijeei koje si euo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

   ^7Udahnut aeu u njega duh, i kad euje jednu vijest, vratit aee se u
   svoju zemlju. I ueinit aeu da u svojoj zemlji pogine od maea.'"

   ^8Veliki peharnik vrati se i nad-e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu,
   jer bija?e euo da je kralj oti?ao iz Laki?a.

   ^9Doeuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavoj?tio na njega.
   Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da ka?u Ezekiji:

   ^10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u
   koga se uzda?, govoreaei ti: Jeruzalem neaee pasti u ruke asirskog
   kralja.

   ^11Ti zna? ?to su kraljevi asirski ueinili svim zemljama izrueiv?i ih
   prokletstvu! A ti, ti li aee? se spasiti?

   ^12Jesu li bogovi spasili narode koje su uni?tili moji oci: Gozance,
   Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

   ^13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i
   Ive?'"

   ^14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proeita ga. Zatim ud-e u
   Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

   ^15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:

   ^16"Jahve nad Vojskama, Bo?e Izraelov, koji stoluje? nad kerubima, ti
   si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i
   zemlju.

   ^17Prikloni uho, Jahve, i poeuj! Otvori oei, Jahve, i vidi! Sanheribove
   eujder rijeei koje poruei da izruga Boga ?ivoga.

   ^18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje
   njihove;

   ^19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veae djela ruku
   ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uni?ti?e.

   ^20Ali sada, Jahve, Bo?e na?, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju
   sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!"

   ^21Tad Izaija, sin Amosov, poruei Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog
   Izraelov: 'Usli?ah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja
   asirskoga.'

   ^22Evo rijeei ?to je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se,
   djevica, Kaei sionska; za tobom ma?e glavom kaei jeruzalemska.

   ^23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na
   Sveca Izraelova!

   ^24Po slugama si svojim vrijed-ao Gospoda. Govorio si: s mno?tvom kola
   ja popeh se na vrh gorAea, na najvi?e vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja
   cedre najvi?e i eemprese ponajljep?e. Dosegoh mu vrh najvi?i, i vrt
   njegov ?umoviti.

   ^25Kopao sam i pio sam vode tud-e; stopalima tad isu?ih sve rijeke
   egipatske.

   ^26Euje? li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smi?ljao, sada to
   ostvarujem: na tebi je da prometne? gradove tvrde u razvaline;

   ^27stanovnici njini, nemoaeni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u
   polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom
   istoenim.

   ^28Znam kad se di?e? i kad sjeda?, kad izlazi? i kad se vraaea?.

   ^29Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do u?iju mi dod-e, prsten
   aeu ti provuaei kroz nozdrve, uzde stavit' u ?vale, vratit aeu te putem
   kojim si do?ao!

   ^30A znak nek' ti bude ovo: ove aee se godine jesti ?to se samo
   okrAeunAei, dogodine ?to samo uzraste, a treaee godine sijte i ?anjite,
   sadite vinograde, jedite im rod.

   ^31Pre?ivjeli iz kuaee Judine, ?ilje aee pustit' u dubinu, plodom
   rodit' u visinu.

   ^32Jer aee iz Jeruzalema izaaei Ostatak. Saeuvani s gore Siona. Sve aee
   to ueinit' ljubomora Jahve nad Vojskama.

   ^33Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uaei neaee,
   ovamo strijele svoje neaee izmetati, k njemu neaee ni ?tit okrenuti,
   niti oko njega nasipe kopati.

   ^34Vratit aee se putem kojim je i do?ao, u grad ovaj neaee uaei - rijee
   je Jahvina.

   ^35Grad aeu ovaj ?titit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga
   Davida."

   ^36Tad izid-e And-eo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i
   pet tisuaea ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve
   sami mrtvaci.

   ^37Sanherib podi?e tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

   ^38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga
   sinovi Adramelek i Sareser ubi?e maeem i pobjego?e u zemlju araratsku.
   Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov,
   dod-e mu i reee: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuaeu svoju, jer aee?
   umrijeti, neaee? ozdraviti.'"

   ^2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi:

   ^3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i po?tena srca i
   ueinio ?to je dobro u tvojim oeima." I Ezekija briznu u gorak plae.

   ^4Tada dod-e rijee Jahvina Izaiji:

   ^5"Idi i reci Ezekiji: Ovako ka?e Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Usli?ao
   sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeeit aeu te; za tri dana
   uziaei aee? u Dom Jahvin. Dodat aeu tvome vijeku petnaest godina.

   ^6Izbavit aeu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit
   aeu ovaj grad!'"

   ^7Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da aee ueiniti ?to je rekao:

   ^8sjenu koja je si?la po stupnjevima Ahazova suneanika vratit aeu za
   deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po
   stupnjevima po kojima bija?e veae si?lo.

   ^9Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od
   svoje bolesti:

   ^10"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiaei. Na vratima
   Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta.

   ^11Govorio sam: Vidjet vi?e neaeu Jahve na zemlji ?ivih, vidjet vi?e
   neaeu nikoga od stanovnika ovog svijeta.

   ^12Stan je moj razvrgnut, baeen daleko, kao ?ator pastirski; poput
   tkalca moj si ?ivot namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do
   noaei skoneat aee? me,

   ^13vieem sve do jutra; kao ?to lav mrska kosti moje, od jutra do noaei
   skoneat aee? me.

   ^14Poput laste ja pijueem, zapoma?em kao golubica, uzgor mi se okreaeu
   oei, zauzmi se, jamei za me.

   ^15Kako aeu mu govoriti i ?to aeu mu reaei? TOa on je koji djeluje.
   Slavit aeu te sva ljeta svoja, premda s goreinom u du?i.

   ^16Gospodine, za tebe ?ivjet aee srce moje i ?ivjet aee moj duh. Ti
   aee? me izlijeeiti i vratiti mi ?ivot,

   ^17bolest aee mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio du?u moju od
   jame uni?tenja, za led-a si bacio sve moje grijehe.

   ^18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u
   tvoju se vjernost vi?e ne uzdaju.

   ^19?ivi, ?ivi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac naueava sinovima
   tvoju vjernost.

   ^20U pomoae mi, Jahve priteci, i mi aeemo pjevati uz harfe sve dane
   svojega ?ivota pred Hramom Jahvinim."

   ^21Izaija nalo?i: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na eir i
   on aee ozdraviti."

   ^22Ezekija upita: "Po kojem aeu znaku prepoznati da aeu uziaei u Dom
   Jahvin?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov,
   pisma s darom Ezekiji, jer bija?e euo da se razbolio i ozdravio.

   ^2Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro,
   zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oru?anu i sve ?to je bilo u
   skladi?tima. Nije bilo nieega u njegovu dvoru i u svemu njegovu
   gospodarstvu ?to im Ezekija nije pokazao.

   ^3Tada prorok Izaija dod-e kralju Ezekiji i upita ga: "?to su rekli ti
   ljudi i odakle su do?li k tebi?" Ezekija odgovori: "Do?li su iz daleke
   zemlje, iz Babilona."

   ^4Izaija upita dalje: "?to su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija
   odgovori: "Vidjeli su sve ?to je u mojem dvoru; nema u mojim
   skladi?tima nieega ?to im nisam pokazao."

   ^5Tad Izaija reee Ezekiji: "Euj rijee Jahve nad Vojskama:

   ^6'Evo dolaze dani kada aee sve ?to je u tvojem dvoru, sve ?to su tvoji
   oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ni?ta neaee ostati,'
   ka?e Jahve.

   ^7'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke aee uzeti da
   budu u?kopljeni dvorani babilonskoga kralja.'"

   ^8Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijee koju ti je Jahve
   objavio." A mislio je: "Bit aee barem mira i sigurnosti za moga
   ?ivota."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 "Tje?ite, tje?ite moj narod, govori Bog va?.

   ^2Govorite srcu Jeruzalema, vieite mu da mu se ropstvo okonea, da mu je
   krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe
   svoje."

   ^3Glas viee: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi
   stazu Bogu na?emu.

   ^4Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i bre?uljak.
   ?to je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

   ^5Otkrit aee se tada Slava Jahvina i svako aee je tijelo vidjeti, jer
   Jahvina su usta govorila."

   ^6Glas nala?e: "Viei!" Odgovorih: "?to da vieem?" - "Svako je tijelo
   k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dra?est.

   ^7Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prod-e. Doista,
   narod je trava.

   ^8Sahne trava, vene cvijet, ali rijee Boga na?eg ostaje dovijeka."

   ^9Na visoku se uspni goru, glasniee radosne vijesti, Sione! Podigni
   sna?no svoj glas, glasniee radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne
   boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga va?ega!"

   ^10Gle, Gospod Jahve dolazi u moaei, mi?icom svojom vlada! Evo s njim
   naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

   ^11Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome
   narueju i bri?ljivo njeguje dojilice.

   ^12Tko je ?akom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je
   mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

   ^13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

   ^14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naueio ga
   putovima pravde? Tko li ga je naueio znanju, pokazao mu put k umnosti?

   ^15Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji.
   Otoci, gle, lebde poput truna!

   ^16Libanon je malen za lomaeu, a zvijeri njegovih nema dosta za
   paljenicu.

   ^17Svi narodi k'o ni?ta su pred njim, ni?tavilo su njemu i praznina.

   ^18S kime aeete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

   ^19Ljevae lijeva idol, zlatar ga pozlaaeuje i lijeva od srebra
   laneiaee.

   ^20Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vje?ta tra?i umjetnika.
   da mu naeini kip nepomiean.

   ^21Zar ne znate? Zar niste euli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar
   niste shvatili tko zasnova zemlju?

   ^22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca.
   Kao zastor nebesa je razastro, kao ?ator za stan razapeo.

   ^23On obraaea u ni?ta knezove, uni?tava suce zemaljske.

   ^24Tek ?to su zasad-eni, tek ?to su posijani, tek ?to im stabljika u
   zemlju korijen pru?i, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o
   pljevu raznese.

   ^25"S kime aeete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - ka?e Svetac.

   ^26Podignite oei i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj
   izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

   ^27Za?to ka?e?, Jakove, i ti, Izraele, govori?: "Moj put sakriven je
   Jahvi, Bogu mom izmiee moja pravica?"

   ^28Zar ne zna?? Zar nisi euo? Jahve je Bog vjeeni, krajeva zemaljskih
   stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

   ^29Umornome snagu vraaea, jaea nemoaenoga.

   ^30Mladiaei se more i malak?u, iznemogli, momci posraeu.

   ^31Al' onima ?to se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu
   kao orlovima, tree i ne sustaju, hode i ne more se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se
   primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.

   ^2"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu
   izrueuje narode i kraljeve podla?e? Prah su pod maeem njegovim, k'o
   pljevu ih njegov luk raspr?uje.

   ^3Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotieu.

   ^4Tko je to ueinio i izvr?io? Onaj koji odiskona zove nara?taje, ja,
   Jahve, koji sam prvi i bit aeu ovaj isti s posljednjima!"

   ^5Otoci gledaju i strah ih obuzima, dr?aeu krajevi zemaljski, oni se
   bli?e i veae su tu.

   ^6Svatko poma?e svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!"

   ^7Ljevae bodri zlatara, onaj koji gladi eekiaeem bodri onog koji kuje
   na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i eavlima kip uevr?aeuje
   da se ne pomiee.

   ^8Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomee Abrahama,
   mojega ljubimca!

   ^9Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome
   rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio."

   ^10Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog
   tvoj. Ja te krijepim i poma?em ti, podupirem te pobjedniekom desnicom.

   ^11Gle, postidjet aee se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit
   aee uni?teni i propast aee oni ?to se s tobom parbi?e!

   ^12Tra?it aee? svoje protivnike, ali ih neaee? naaei. Bit aee uni?teni,
   svedeni na ni?ta oni koji protiv tebe vojuju.

   ^13Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i ka?em ti: "Ne boj
   se, ja ti poma?em."

   ^14Ne boj se, Jakove, crviaeu, Izraele, lieinko, ja sam pomoae tvoja -
   rijee je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.

   ^15Gle, einim te mlatilom o?trim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit aee?
   i satirati brda, u prah aee? pretvoriti bregove.

   ^16Vijat aee? ih, vjetar aee ih odnijeti, vihor aee ih raspr?iti. A ti
   aee? kliktati u Jahvi, dieit aee? se Svecem Izraelovim.

   ^17Ubogi i bijedni vodu tra?e, a nje nema! Jezik im se osu?i od ?ed-i.
   Ja, Jahve, njih aeu usli?iti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neaeu.

   ^18U goleti bregova otvorit aeu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju
   aeu pretvoriti u moevaru, a u vrela su?nu zemlju.

   ^19Posadit aeu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu aeu
   po?umiti eempresom, brijestom i ?im?irom zajedno.

   ^20Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka
   Jahvina to ueini, Svetac Izraelov stvori sve.

   ^21"Iznesite svoj spor, ka?e Jahve, predoeite dokaze, ka?e kralj
   Jakovljev.

   ^22Nek' pristupe i nek' nam objave ono ?to aee se zbiti. TOa ?to su nam
   otkrili o onom ?to bija?e, ?to se ispunilo, da o tom mislimo? Il'
   objavite ?to aee biti, da doznamo ono ?to dolazi.

   ^23Otkrijte nam ?to aee se poslije zbiti, i poznat aeemo da ste bogovi.
   Ueinite ne?to, dobro ili zlo, da se zaeudimo i prepadnemo zajedno.

   ^24Ali vi niste ni?ta i djela su vam ni?tavna, gnusan je koji vas
   izabere."

   ^25Podigoh ga sa sjevera da dod-e, zazvah ga po imenu s istoka. Kao
   blato gazio je namjesnike, kao ?to po glini lonear gazi.

   ^26Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da
   bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi
   navijestio, niti koga da euje rijeei va?e.

   ^27Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika
   vijesti radosne.

   ^28Gledao sam, ali ne bje?e nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade,
   da ih pitam i da odgovore.

   ^29Svi zajedno ni?ta su, ni?tavna su djela njihova, vjetar i ispraznost
   njihovi kipovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika du?e
   moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

   ^2On ne viee, on ne di?e glasa, niti se euti mo?e po ulicama.

   ^3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj ?to tinja. Vjerno on
   donosi pravdu,

   ^4ne sustaje i ne malak?e dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci ?ude
   za njegovim naukom.

   ^5Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji
   rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i
   dah biaeima ?to njome hode.

   ^6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, evrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i
   postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima,

   ^7da otvori? oei slijepima, da izvede? su?nje iz zatvora, iz tamnice
   one ?to ?ive u tami.

   ^8Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti easti svoje
   kipovima.

   ^9?to prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogad-aje ja navije?tam, i
   prije negoli se poka?u, vama ih objavljujem.

   ^10Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga
   slavi more sa svim ?to je u njem, otoci i njihovi ?itelji!

   ^11Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje
   ?ive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klieu s gorskih
   vrhova!

   ^12Nek' daju east Jahvi i hvalu mu navije?taju po otocima!

   ^13Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik ?ar svoj podjaruje. Uz bojni
   poklik i viku ratnu ide junaeki na svog neprijatelja.

   ^14"?utjeh dugo, gluh se einjah, svladavah se; sad vieem kao ?ena kada
   rad-a, da?aeem i uzdi?em.

   ^15Isu?it aeu brda i bregove, sparu?iti svu zelen po njima, rijeke aeu
   u stepe pretvoriti i moevare isu?iti.

   ^16Vodit aeu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima aeu
   tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To aeu ueiniti i
   neaeu propustiti.

   ^17Uzmaknut aee u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim
   likovima govore: 'Vi ste na?i bogovi.'"

   ^18Eujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite!

   ^19Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga ?aljem?
   Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin?

   ^20Mnogo si vidio, ali nisi mario, u?i ti bjehu otvorene, ali nisi euo!

   ^21Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveliea i proslavi
   Zakon svoj.

   ^22A narod je ovaj opljaekan i oplijenjen, mladiaei mu stavljeni u
   klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a
   nitko da ka?e: "Vrati!"

   ^23Tko od vas mari za to? Tko pazi i slu?a unapredak?

   ^24Tko je pljaeka?u izrueio Jakova i otimaeima Izraela? Nije li Jahve,
   protiv koga smo grije?ili, eijim putima ne htjedosmo hoditi, eiji Zakon
   nismo slu?ali?

   ^25Zato izli na Izraela ?arki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga
   okru?i odasvud, al' on ni to nije shvatio; sa?e?e ga, al' on ni to k
   srcu ne uze.
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao,
   Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si
   moj!

   ^2Kad preko vode prelazi?, s tobom sam; ili preko rijeke, neaee te
   preplaviti. Pod-e? li kroz vatru, neaee? izgorjeti, plamen te opaliti
   neaee.

   ^3Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za
   otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Ku? i ?ebu.

   ^4Jer dragocjen si u mojim oeima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i
   dajem ljude za tebe i narode za ?ivot tvoj.

   ^5Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka aeu ti dovest' potomstvo i
   sabrat aeu te sa zapada.

   ^6Reaei aeu sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadr?avaj ga!' Sinove mi
   dovedi izdaleka i kaeeri moje s kraja zemlje,

   ^7sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje
   sam sazdao i naeinio."

   ^8Izvedi narod slijep, premda oei ima, i gluh, premda u?i ima.

   ^9Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to
   prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka
   se euje da se mo?e reaei: "Istina je!"

   ^10Jer vi ste mi svjedoci, rijee je Jahvina, i moje sluge koje sam
   izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene
   nijedan bog nije bio naeinjen i neaee poslije mene biti.

   ^11Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.

   ^12Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema med-u vama tud-inca! Vi
   ste mi svjedoci, rijee je Jahvina, a ja sam Bog

   ^13od vjeenosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; ?to
   ueinim, tko izmijeniti mo?e?

   ^14Ovako govori Jahve, otkupitelj va?, Svetac Izraelov: "Radi vas
   poslah protiv Babilona, oborit aeu prijevornice zatvorima i Kaldejci
   aee udarit u kukanje.

   ^15Ja sam Jahve, Svetac va?, stvoritelj Izraelov, kralj va?!"

   ^16Ovako govori Jahve, koji put po moru naeini i stazu po vodama
   silnim;

   ^17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni pado?e da
   vi?e ne ustanu, zgasnu?e, kao stijenj se utrnu?e.

   ^18Ne spominjite se onog ?to se zbilo, nit' mislite na ono ?to je
   pro?lo.

   ^19Evo, einim ne?to novo; veae nastaje. Zar ne opa?ate? Da, put aeu
   napraviti u pustinji, a staze u pusto?i.

   ^20Slavit aee me divlje zvijeri, eaglji i nojevi, jer vodu aeu stvorit'
   u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.

   ^21I narod koji sam sebi sazdao moju aee kazivati hvalu!

   ^22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene,
   Izraele!

   ^23Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me eastio ?rtvama. A ja te
   silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao i?tuaei kada.

   ^24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih ?rtava;
   nego si me grijesima svojim mueio, bezakonjem svojim dosad-ivao mi.

   ^25A ja, ja radi sebe opaeine tvoje bri?em i grijeha se tvojih ne
   spominjem.

   ^26Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravda?.

   ^27Prvi je otac tvoj sagrije?io, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,

   ^28knezovi su tvoji oskvrnuli Sveti?te. Tad izrueih Jakova prokletstvu,
   i poruzi Izraela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Sad euj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.

   ^2Ovako ka?e Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i poma?e
   ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Je?urune, kog sam izabrao.

   ^3Jer na ?ednu aeu zemlju vodu izliti i po tlu su?nome potoke. Izlit
   aeu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja.

   ^4Rast aee kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuaeice.

   ^5Jedan aee reaei: 'Ja sam Jahvin', drugi aee se zvati imenom
   Jakovljevim. Treaei aee sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat aee se
   imenom Izraelovim."

   ^6Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama:
   "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

   ^7Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi
   razlo?i! Tko je od vjeenosti otkrio ?to se zbilo? Nek' nam navijesti
   ?to aee jo? doaei!

   ^8Ne pla?ite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i
   otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja
   ne znam!"

   ^9Tko god pravi kipove, ni?tavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste
   nieemu. Svjedoci njihovi ni?ta ne vide i ni?ta ne znaju, da im budu na
   sramotu.

   ^10Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oeekuje?

   ^11Gle, svi aee ?tovatelji likova biti osramoaeeni, izrad-ivaei njihovi
   vi?e od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast aee se i
   postidjeti odjednom.

   ^12Kovae ga izrad-uje na ?ivu ugljevlju, eekiaeem ga oblikuje, sna?nom
   ga rukom obrad-uje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.

   ^13Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostru?e ga dlijetom,
   ?estarom ga zaokru?i i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo
   ljudsko oblieje, da stoji u hramu.

   ^14Bija?e sebi nasjekao cedre, uzeo eempres ili hrast koje je za se
   njegovao med-u ?umskim drveaeem; ili je posadio bor koji raste od ki?e.

   ^15Eovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeee
   kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nieice, pravi kip i
   klanja mu se.

   ^16Polovinom od toga nalo?i, dakle, oganj, peee meso na ?eravi, jede
   peeenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i u?ivam uz
   vatru."

   ^17Ali od onoga ?to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred
   njim nieice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."

   ^18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oei pa ne vide, i
   srce pa ne shvaaeaju.

   ^19Takav ne razmi?lja, nema u njega znanja ni razbora da sebi ka?e:
   "Polovinom od ovoga nalo?io sam oganj, na ?eravici ispekao kruh,
   ispr?io meso koje sam pojeo, pa zar aeu od ostatka naeiniti gnusobu?
   Zar aeu se komadu drveta klanjati?"

   ^20On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neaee spasti svog ?ivota i
   nikad neaee reaei: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"

   ^21Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te
   stvorio i sluga si mi, Izraele, neaeu te zaboraviti!

   ^22Kao maglu rastjerao sam tvoje opaeine i grijehe tvoje poput oblaka.
   Meni se obrati jer ja sam te otkupio.

   ^23Klieite, nebesa, jer je Jahve ueinio! Orite se, dubine zemljine!
   Odjekujte rado?aeu, planine, i vi, ?ume, sa svim svojim drveaeem! Jer
   Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!

   ^24Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam
   Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uevrstio
   zemlju bez pomoaei ieije.

   ^25Ja osujeaeujem znamenja vraea, i earobnjake u lud-ake promeaeem;
   silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraaeam u bezumlje,

   ^26ali potvrd-ujem rijee sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika.
   Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite
   se!' Iz razvalina ja ih podi?em.

   ^27Ja govorim moru: 'Presahni! Presu?ujem ti rijeke.'

   ^28Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on aee sve ?elje moje ispuniti
   govoreaei Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu
   da pred njim oborim narode i raspa?em bokove kraljevima, da rastvorim
   pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena.

   ^2Ja aeu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene
   vratnice, da slomim ?eljezne prijevornice.

   ^3Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja
   Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov.

   ^4Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te
   pozvah, imenovah te premda me znao nisi.

   ^5Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne pozna?,
   naoru?ah te:

   ^6nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ni?tavilo." Ja
   sam Jahve i nema drugoga;

   ^7ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreaeu i dovodim
   nesreaeu, ja, Jahve, einim sve to.

   ^8Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, da?dite pravedno?aeu. Neka se
   rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja,
   Jahve, stvaram sve.

   ^9Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je med-u glinenim
   sudovima! Ka?e li glina lonearu: "?to radi??" ili djelo njegovo:
   "Kljast si!"

   ^10Jao onom koji ka?e ocu: "?to si rodio?" Ili ?eni: "?to si na svijet
   dala?"

   ^11Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je va?e da
   me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate?

   ^12Ja sam naeinio zemlju i eovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama
   razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.

   ^13Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On aee
   obnoviti moj Grad i su?nje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako
   ka?e Jahve nad Vojskama.

   ^14Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Ku?a, i Sebejci, ljudi
   rasta visoka, prijeaei aee tebi i tvoji aee biti; za tobom aee iaei
   okovani, tebi aee se klanjati i molit aee ti se: 'Jedino je kod tebe
   Bog, nema drugoga; ni?tavni su bogovi.'"

   ^15Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.

   ^16Postidjet aee se i poniknut aee svi zajedno, otiaei aee u ruglu oni
   koji prave kipove.

   ^17A Jahve aee vjeenim spasenjem spasit' Izraela. Neaeete se postidjeti
   i neaeete poniknuti dovijeka.

   ^18Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je
   oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uevrstio i nije je stvorio pustu,
   veae ju je uoblieio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga.

   ^19Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraene zemlje. Nisam rekao
   potomstvu Jakovljevu: 'Tra?ite me u pusto?i.' Ja, Jahve, govorim pravo
   i navije?tam eestito."

   ^20"Saberite se i dod-ite, pristupite zajedno, svi pre?ivjeli od
   naroda! Neznalice puke oni su ?to nose kip izrad-en od drveta i mole
   boga koji ih spasit' ne mo?e.

   ^21Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od
   davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga
   boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.

   ^22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog
   i nema drugoga!

   ^23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijee neopoziva,
   da aee se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome aee se svaki jezik
   zaklinjati

   ^24govoreaei: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu aee doaei,
   postid-eni, svi ?to na nj su bjesnjeli.

   ^25U Jahvi aee pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Pade Bel! Sru?i se Nebo! Prte svoje kipove na ?ivotinje i stoku,
   nose ih kao breme, teret ?to zamara.

   ^2Padaju, ru?e se svi zajedno, ne mogu spasiti one ?to ih nose, nego i
   sami u ropstvo odlaze.

   ^3"Slu?ajte me, kuaeo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuaee
   Izraelove! Ja sam vas ponio tek ?to se rodiste, i nosio vas od krila
   materina.

   ^4Do starosti va?e ja aeu ostat' isti, do va?ih sjedina podupirat aeu
   vas. To sam einio; nosit aeu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati.

   ^5S kime biste me usporedili i izjednaeili, s kime prispodobili: komu
   da sam sliean?

   ^6Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od
   njeg boga naeini te pred njim padaju nieice i klanjaju se.

   ^7Di?u ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on
   stoji i ne miee se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne
   spasava od nevolje njegove.

   ^8Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici,

   ^9sjetite se pro?losti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko
   mi sliean nije!

   ^10Onaj sam koji od poeetka svr?etak otkriva i unaprijed javlja ?to jo?
   se nije zbilo! Ja ka?em: Odluka aee se moja ispuniti, izvr?it aeu sve
   ?to mi je po volji.

   ^11S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem eovjeka svog
   nauma. Rekao sam - ispunit aeu, naumio sam - izvr?it aeu.

   ^12Slu?ajte me, vi koji gubite sreanost i koji ste daleko od pobjede.

   ^13Primieem svoju pobjedu, nije vi?e daleko, spasenje moje zakasniti
   neaee. Na Sion aeu spas staviti, u Izraela svoju slavu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Spusti se, sjedni u pra?inu, djevice, kaeeri babilonska! Sjedni na
   zemlju, bez prijestolja, kaeeri kaldejska! Jer, neaee te vi?e zvati
   nje?nom i tankoaeutnom.

   ^2Uzmi mlin i melji bra?no! Skini prijevjes, podigni skut, razgali
   bedra, prijed-i preko rijeke!

   ^3Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja poka?e! Ja aeu
   se osvetiti, odvraaeat' me nitko neaee.

   ^4Otkupitelj na?, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, ka?e:

   ^5"Sjedi ?utke, u mrak se povuci, kaeeri kaldejska. Jer, neaee te vi?e
   zvati vladaricom kraljevstava.

   ^6Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju ba?tinu. Tebi ih u ruke
   izrueih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj
   prete?ki.

   ^7Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom aeu ostati.' Nikad nisi to k srcu
   uzela ni pomislila kako aee se zavr?iti.

   ^8A sad poslu?aj, razvratnice, koja sjedi? bezbri?no i u srcu svom
   govori?: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neaeu obudovjeti, neaeu djece
   izgubiti!'

   ^9Stiaei aee te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit aee? djecu,
   obudovjet aee?! Punom aee te mjerom snaaei oboje, pokraj svega tvojeg
   vraeanja i mno?ine tvojih zaklinjanja!

   ^10U zloaeu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!'
   Mudrost tvoja i znanje zavedo?e te. U svom si srcu govorila: 'Ja i
   nitko drugi!'

   ^11Zlo aee te snaaei - neaee? ga presresti; oborit aee se na te
   nesreaea - neaee? je odvratiti; doaei aee na te propast iznenada -
   neaee? je predvidjeti.

   ^12Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim earanjima,
   oko kojih si se trudila od mladosti. Mo?da aee ti biti od koristi?
   Mo?da aee? s njima strah utjerati?

   ^13Izmori?e te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni
   koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog
   mjeseca prorieu ono ?to aee te snaaei.

   ^14Gle, oni aee biti poput pljeve, oganj aee ih sa?eaei. Ni sami sebe
   neaee izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neaee ostat' ni ?erave da se tko
   ogrije, ni ognji?ta da uza nj posjedne!

   ^15Takvi aee ti biti vraei tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti!
   Poaei aee svaki svojim putem, i nikog neaee biti da te spasi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 Eujte ovo, kuaeo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i
   koji ste izi?li iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i
   slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi.

   ^2Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova,
   Jahve nad Vojskama njemu je ime.

   ^3Dogod-aje pro?le odavna sam navijestio, iz mojih su izi?li usta i ja
   sam ih objavio, ueinih brzo, i zbi se.

   ^4Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je ?ija ?ila gvozdena i eelo da
   ti je mjedeno.

   ^5Zato sam ti veae onda navijestio, javio ti prije nego ?to se zbilo,
   da ne bi rekao: "Moj kip ueini to, rezani moj lik i ljeveni kip
   zapovjedi?e tako!"

   ^6Euo si i vidio sve to; zar ne priznaje?? A sada navijestit aeu ti
   ne?to novo, otajno, ?to jo? ne zna?;

   ^7ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ni?ta euo, da
   ne bi rekao: "Znao sam."

   ^8Nisi o tome euo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh
   da aee? se iznevjeriti i da te od utrobe majeine zovu otpadnikom.

   ^9Radi imena svoga odgad-ah svoj gnjev, radi easti svoje susprezah se
   da te ne uni?tim.

   ^10Gle, proeistio sam te poput srebra, isku?ao te u talioniku nevolje.

   ^11Sebe radi einih tako, sebe radi! TOa zar da se ime moje obe?easti?
   Slave svoje drugome ne dam!

   ^12Euj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja
   sam i posljednji.

   ^13Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih
   samo, i odmah dolaze.

   ^14Saberite se svi i eujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga
   Jahve ljubi ispunit aee volju moju nad Babilonom i nad potomstvom
   kaldejskim."

   ^15Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu.

   ^16Pristupite k meni i poeujte ovo: "Od poeetka nisam vam govorio
   tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve ?alje
   s duhom svojim."

   ^17Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve,
   Bog tvoj, tvojem dobru te ueim, vodim te putem kojim ti je iaei.

   ^18O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreaea bi tvoja bila,
   a pravda tvoja kao morski valovi!

   ^19Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao
   njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda
   mnom!"

   ^20Izad-ite iz Babilona, bje?ite iz Kaldeje! Glasno klieuaei, kazujte,
   objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio
   slugu svoga Jakova!

   ^21Nisu ?ed-ali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih
   vodu izbio, rascijepio je peaeinu i potekla je voda."

   ^22"Nema mira opakima," ka?e Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Eujte me, otoci, slu?ajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od
   krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.

   ^2Od usta mojih britak mae je naeinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od
   mene je o?tru naeinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.

   ^3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom aeu se proslaviti!"

   ^4A ja rekoh: "Zaludu sam se mueio, niza?to naprezao snagu." Ipak, kod
   Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve,
   koji me od utrobe Slugom svojim naeini, da mu vratim natrag Jakova, da
   se sabere Izrael.

   ^5Proslavih se u oeima Jahvinim, Bog moj bija?e mi snaga.

   ^6I reee mi: "Premalo je da mi bude? Sluga, da podigne? plemena
   Jakovljeva i vrati? Ostatak Izraelov, nego aeu te postaviti za
   svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese?."

   ^7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog
   preziru i odbacuju narodi, sluzi silniekome: "Kad vide, diaei aee se
   kraljevi, bacit aee se nieice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost
   svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."

   ^8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja aeu te usli?iti, u dan
   spasa ja aeu ti pomoaei. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da
   zemlju podignem, da nanovo razdijelim ba?tinu opusto?enu,

   ^9da ka?e? zasu?njenima: 'Izid-ite!' a onima koji su u tami: 'Dod-ite
   na svjetlo!' Oni aee pasti uzdu? svih putova, i pa?a aee im biti po
   svim goletima.

   ^10Neaee vi?e gladovat' i ?ed-ati, neaee ih mueiti ?ega ni sunce, jer
   vodit aee ih onaj koji im se smiluje, dovest aee ih k izvorima vode.

   ^11Sve gore svoje obratit aee u putove, i ceste aee se moje povisiti."

   ^12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz
   zemlje sinimske.

   ^13Klieite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja;
   jer Jahve tje?i narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.

   ^14Sion reee: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."

   ^15"Mo?e li ?ena zaboravit' svoje dojenee, ne imat' suaeuti za eedo
   utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neaeu.

   ^16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred
   oeima.

   ^17Obnovitelji tvoji hitaju, ru?ioci tvoji i pusto?itelji odlaze od
   tebe.

   ^18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. ?ivota
   mi moga" - rijee je Jahvina - "svima aee? se njima zaodjenuti k'o
   nakitom, i njima aee? se k'o nevjesta ukrasiti!

   ^19Jest, tvoje ru?evine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana
   pretijesna aee biti ?iteljima tvojim kad se udalje oni ?to te zatirahu.

   ^20Opet aee na tvoje u?i reaei sinovi kojih si bila li?ena: 'Pretijesno
   mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'

   ^21I ti aee? se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez
   djece, neplodna, prognana i odbaeena, pa tko ih podi?e? Bijah, eto,
   sama ostala, a oni gdje su bili?'"

   ^22Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu
   svoju di?em plemenima. Vratit aee ti u narueju sinove, nosit aee ti
   kaeeri na pleaeima.

   ^23Kraljevi aee biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje.
   Klanjat aee ti se licem do zemlje i prah aee lizat s tvojih nogu. I
   znat aee? da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neaee se posramiti."

   ^24Mo?e li se otet plijen junaku? Mo?e li su?anj pobjeae pobjedniku?

   ^25Da, ovako govori Jahve: "Bit aee oduzet su?anj junaku, pobjeaei aee
   plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja aeu se sporiti,
   tvoju djecu ja aeu izbaviti;

   ^26tlaeiteljima aeu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju
   opit aee se kao mo?tom. I znat aee svako tijelo da sam ja Jahve,
   Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo va?e matere kojim sam je
   otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog
   bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati va?a otpu?tena.

   ^2Za?to ne nad-oh nikoga kad sam do?ao? Za?to se ne odazva nitko kad
   sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema
   da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isu?ujem more, u pustinje rijeke
   pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od ?ed-i ugibaju.

   ^3Nebesa oblaeim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivae!"

   ^4Gospod Jahve dade mi jezik vje?t da znam rijeeju krijepiti umorne.
   Svako jutro on mi uho budi da ga slu?am kao ueenici.

   ^5Gospod Jahve u?i mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.

   ^6Led-a podmetnuh onima ?to me udarahu, a obraze onima ?to mi bradu
   eupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.

   ^7Gospod mi Jahve poma?e, zato se neaeu smesti. Zato ueinih svoj obraz
   k'o kremen i znam da se neaeu postidjeti.

   ^8Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko aee se pravdati sa mnom?
   Izid-imo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se pribli?i!

   ^9Gle, Gospod mi Jahve poma?e, tko aee me osuditi? Svi aee se oni k'o
   haljina izlizati, moljac aee ih razjesti.

   ^10"Tko god se od vas Jahve boji, nek' poslu?a glas Sluge njegova! Tko
   u tmini hodi, bez traeka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek'
   se na Boga svog osloni.

   ^11Ali svi vi oganj palite, raspirujete ?eravicu. Idite u plamenove
   ognja svojega i u ?eravu koju raspiriste. Tako aee vam moja ueiniti
   ruka: le?at aeete u mukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Eujte me, vi koji za pravdom te?ite, koji Jahvu tra?ite; pogledajte
   stijenu iz koje ste isjeeeni i jamu duboku iz koje ste izvad-eni.

   ^2Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam
   bija?e kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umno?io."

   ^3Jest, Jahvi se sa?alio Sion, sa?alile mu se njegove razvaline.
   Pustaru aee njegovu ueiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina.
   Klicanje i radost njim aee odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva.

   ^4"Pomno me slu?aj, puee moj, poeujte me, narodi! Jer od mene Zakon
   dolazi i moje pravo za svjetlo narodima.

   ^5Brzo aee stiaei pravda moja, moje aee spasenje doaei kao svjetlost.
   Moja aee mi?ica suditi narodima. Mene oeekuju otoci i u moju se mi?icu
   uzdaju.

   ^6K nebu oei podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim aee se
   rasplinut' nebesa, zemlja aee se k'o haljina istro?it', kao komarci
   nestat aee joj ?itelji. Ali aee spasenje moje trajati dovijeka, i
   pravdi mojoj neaee biti kraja.

   ^7Poslu?ajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u
   srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne pla?ite se uvreda!

   ^8Jer moljac aee ih razjesti kao haljinu, crv aee ih rastoeiti kao
   vunu. Ali aee pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do
   koljena."

   ^9Probudi se! Probudi se! Opa?i se snagom, mi?ice Jahvina! Probudi se,
   kao u dane davne, za drevnih nara?taja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i
   probola Zmaja?

   ^10Nisi li ti isu?ila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske
   put naeinila da njime prolaze otkupljeni?

   ^11Vratit aee se oni ?to ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima
   doaei aee na Sion. Vjeena aee sreaea biti nad glavama, pratit aee ih
   klicanje i radost, nestat aee tuge i jecaja.

   ^12Ja, ja sam tje?itelj va?. Tko si ti da se boji? smrtna eovjeka i
   sina eovjeejeg, koji je kao trava?

   ^13Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji
   zemlju utemelji; sveudilj strepi?, svaki dan, od tlaeiteljeve jarosti.
   Kao da je pregnuo da te uni?ti. Ali gdje je sad jarost tlaeiteljeva?

   ^14Doskora aee biti slobodan su?anj, neaee umrijeti u jami, niti aee mu
   kruha nedostajati.

   ^15Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buee, ime
   mi je Jahve nad Vojskama.

   ^16Svoje sam ti rijeei stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te
   kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod
   moj!"

   ^17Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke
   Jahvine ea?u gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio.

   ^18Od svih sinova koje je rodio ne bje?e nikog da ga vodi; od svih
   sinova koje je podigao ne bje?e nikog da ga pridr?i.

   ^19Ovo te dvoje pogodilo - tko da te po?ali? - pohara i rasap, glad i
   mae - tko da te utje?i?

   ^20Sinovi ti le?e obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mre?i,
   puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega.

   ^21Zato euj ovo, bijedniee, pijan, ali ne od vina.

   ^22Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda:
   "Iz ruke ti, evo, uzimam ea?u opojnu, pehar gnjeva svojega: neaee? ga
   vi?e piti.

   ^23Stavit aeu je u ruke tvojim tlaeiteljima, onima koji su ti govorili:
   'Prigni se da prijed-emo!' I ti si im led-a kao tlo podmetao, kao put
   za prolaznike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se
   najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer vi?e neaee k tebi
   ulaziti neobrezani i neeisti.

   ^2Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog
   vrata, izgnana kaeeri sionska."

   ^3Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani niza?to i bit aeete
   otkupljeni bez novaca."

   ^4Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod si?ao nekoae u Egipat
   da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci niza?to potlaei?e.

   ^5Ali sada, eemu sam ja ovdje - rijee je Jahvina - kad je moj narod bio
   bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijee je Jahvina -
   i bez prestanka se danomice ime moje huli.

   ^6Zato aee narod moj poznati moje ime i shvatit aee u onaj dan da sam
   ja koji govorim: 'Evo me!'"

   ^7Kako su ljupke po gorama noge glasono?e radosti koji ogla?ava mir,
   nosi sreaeu, i spasenje navije?ta govoreae Sionu: "Bog tvoj kraljuje!"

   ^8Euj, stra?ari ti glas podi?u, zajedno svi klieu od radosti, jer na
   svoje oei vide gdje se na Sion vraaea Jahve.

   ^9Radujte se, klieite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utje?io
   narod svoj i otkupio Jeruzalem.

   ^10Ogolio je Jahve svetu svoju mi?icu pred oeima svih naroda, da svi
   krajevi zemaljski vide spasenje Boga na?ega.

   ^11Odlazite, odlazite, izid-ite odatle, ne dotieite ni?ta neeisto!
   Izid-ite iz njegove sredine! Oeistite se, vi koji nosite posude
   Jahvine!

   ^12Jer neaeete iziaei u hitnji, niti aeete iaei bje?eaei, jer aee vam
   prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov!

   ^13Gle, uspjet aee Sluga moj, podignut aee se, uzvisit' i proslaviti!

   ^14Kao ?to se mnogi u?asnu?e vidjev?i ga - tako mu je lice bilo
   neljudski iznaka?eno te obliejem vi?e nije nalieio na eovjeka -

   ^15tako aee on mnoge zadiviti narode i kraljevi aee pred njim usta
   stisnuti videae' ono o eemu im nitko nije govorio, shvaaeajuae' ono o
   eemu nikad euli nisu:
     __________________________________________________________________

  Chapter 53

   ^1 "Tko da povjeruje u ono ?to nam je objavljeno, kome se otkri ruka
   Jahvina?"

   ^2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje
   sasu?ene. Ne bija?e na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj
   zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

   ^3Prezren bje?e, odbaeen od ljudi, eovjek boli, viean patnjama, od kog
   svatko lice otklanja, prezren bje?e, odvrgnut.

   ^4A on je na?e bolesti ponio, na?e je boli na se uzeo, dok smo mi
   dr?ali da ga Bog bije i poni?ava.

   ^5Za na?e grijehe probodo?e njega, za opaeine na?e njega satrije?e. Na
   njega pade kazna - radi na?eg mira, njegove nas rane iscijeli?e.

   ^6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je
   svalio na nj bezakonje nas sviju.

   ^7Zlostavljahu ga, a on pu?ta?e, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje
   na klanje odvedo?e ga; k'o ovca, nijema pred onima ?to je stri?u, nije
   otvorio usta svojih.

   ^8Silom ga se i sudom rije?i?e; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz
   zemlje ?ivih ukloni?e njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga
   izbi?e.

   ^9Ukop mu odredi?e med-u zloeincima, a grob njegov bi s bogatima,
   premda nije poeinio nepravde nit' su mu usta la?i izustila.

   ^10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. ?rtvuje li ?ivot svoj za
   naknadnicu, vidjet aee potomstvo, produ?it' sebi dane i Jahvina aee se
   volja po njemu ispuniti.

   ^11Zbog patnje du?e svoje vidjet aee svjetlost i nasititi se spoznajom
   njezinom. Sluga moj pravedni opravdat aee mnoge i krivicu njihovu na
   sebe uzeti.

   ^12Zato aeu mu mno?tvo dati u ba?tinu i s moguaenicima plijen aee
   dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i med-u zlikovce bio ubrojen, da
   grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloeince.
     __________________________________________________________________

  Chapter 54

   ^1 Kliei, nerotkinjo, koja nisi rad-ala; podvikuj od radosti, ti ?to ne
   zna? za trudove! Jer osamljena vi?e djece ima negoli udata, ka?e Jahve.

   ^2Ra?iri prostor svog ?atora, razastri, ne ?tedi platna svog
   prebivali?ta, produ?i mu u?eta, koleiaee uevrsti!

   ^3Jer pro?irit aee? se desno i lijevo. Tvoje aee potomstvo zavladat'
   narodima i napueit aee opustjele gradove.

   ^4Ne boj se, neaee? se postidjeti; na srami se, neaee? se crvenjeti.
   Zaboravit aee? sramotu svoje mladosti i vi?e se neaee? spominjati rugla
   udovi?tva svoga.

   ^5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj
   je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove.

   ^6Jest, k'o ?enu ostavljenu, u du?i ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se
   smije otpustiti ?ena svoje mladosti, pita Bog tvoj.

   ^7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u suaeuti velikoj opet aeu te
   prigrliti.

   ^8U provali srd?be sakrih naeas od tebe lice svoje, al' u ljubavi
   vjeenoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj.

   ^9"Bit aee mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neaee
   vi?e preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se vi?e neaeu na tebe
   srditi nit' aeu ti prijetiti.

   ^10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neaee
   odmaae' od tebe, nit' aee se pokolebati moj Savez mira," ka?e Jahve
   koji ti se smilovao.

   ^11"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutje?na, gle, postavit aeu na
   smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje.

   ^12Od rubina diaei aeu ti kruni?ta, vrata tvoja od prozirca, ograde ti
   od dragulja.

   ^13Svi aee ti sinovi Jahvini biti ueenici, i velika aee biti sreaea
   djece tvoje.

   ^14Na pravdi aee? biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nema? se eega
   bojati, odbaci strah jer ti se neaee primaaei.

   ^15Ako li te napadnu, neaee doaei od mene; tko se na te digne, zbog
   tebe aee pasti.

   ^16Gle, ja sam stvorio kovaea koji raspaljuje ?eravu i vadi iz nje
   oru?je da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uni?tava.

   ^17Neaee uspjeti oru?je protiv tebe skovano. Dokazat aee? da je zao
   svaki jezik ?to na te udari na sudu. To je ba?tina slugu Jahvinih, to
   im je pobjeda od mene" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 55

   ^1 "O svi vi koji ste ?edni, dod-ite na vodu; ako novaca i nemate,
   dod-ite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka!

   ^2Za?to da tro?ite novac na ono ?to kruh nije i nadnicu svoju na ono
   ?to ne siti? Mene poslu?ajte, i dobro aeete jesti i soena aeete u?ivati
   jela.

   ^3Priklonite uho i k meni dod-ite, poslu?ajte, i du?a aee vam ?ivjeti.
   Sklopit aeu s vama Savez vjeean, Savez milosti Davidu obeaeanih."

   ^4Evo, ueinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima.

   ^5Evo, pozvat aee? narod koji ne poznaje?, i narod koji te ne zna
   dohrlit aee k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on
   te proslavio.

   ^6Tra?ite Jahvu dok se mo?e naaei, zovite ga dok je blizu!

   ^7Nek' bezbo?nik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati
   Gospodu, koji aee mu se smilovati, k Bogu na?em jer je velikodu?an u
   pra?tanju.

   ^8"Jer misli va?e nisu moje misli i puti moji nisu va?i puti," rijee je
   Jahvina.

   ^9"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad va?ih putova, i
   misli moje iznad va?ih misli."

   ^10"Kao ?to da?di i snije?i s neba bez prestanka dok se zemlja ne
   natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaeu i kruha za jelo,

   ^11tako se rijee koja iz mojih usta izlazi ne vraaea k meni bez ploda,
   nego eini ono ?to sam htio i obistinjuje ono zbog eega je poslah."

   ^12Da, s rado?aeu aeete otiaei i u miru aeete biti vod-eni. Gore aee i
   brda klicati od radosti pred vama i sva aee stabla u polju pljeskati.

   ^13Umjesto trnja rast aee eempresi, umjesto koprive mirta aee nicati. I
   bit aee to Jahvi na slavu, kao znak vjeean, neprolazan.
     __________________________________________________________________

  Chapter 56

   ^1 Ovako govori Jahve: "Dr?ite se prava i einite pravdu, jer aee uskoro
   doaei moj spas i objaviti se moja pravednost."

   ^2Blago eovjeku koji eini tako i sinu eovjeejem ?to se toga pridr?ava:
   koji po?tuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje euva od svakoga
   zla djela.

   ^3Neka sin tud-ineev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamaeno aee
   me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka u?kopljenik ne govori: "Ja
   sam, evo, tek suho drvo."

   ^4Jer ovako govori Jahve: "S u?kopljenicima koji obdr?avaju subotu,
   koji izabiru ?to je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome -

   ^5podiaei aeu u kuaei svojoj i med-u svojim zidovima spomenik i ime,
   bolje nego sinovima i kaeerima, dat aeu im vjeeno ime koje neaee biti
   iskorijenjeno.

   ^6A sinove tud-inske koji pristado?e uz Jahvu da mu slu?e i da ljube
   ime Jahvino i da mu budu slu?benici, koji po?tuju subotu i ne
   oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome,

   ^7njih aeu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu
   molitve. Njihove ?rtve paljenice i klanice bit aee ugodne na mojem
   ?rtveniku, jer aee se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode."

   ^8Rijee je Gospoda Jahve koji sabire raspr?ene Izraelce: "Sabrat aeu ih
   jo? povrh onih koji su veae sabrani."

   ^9Sve zvijeri poljske, dod-ite jesti, i sve vi, zvijeri ?umske!

   ^10Svi su mu stra?ari slijepi, i ni?ta ne shvaaeaju. Svi su oni psi
   nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati.

   ^11Psi su to pro?drljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki
   svojim putem okreaee, svaki za dobitkom svojim.

   ^12"Dod-ite, donijet aeu vina; napit aeemo se piaea ?estoka, i sutra
   aee biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 57

   ^1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobo?ne, i nitko ne
   shvaaea. Da, zbog zla uklonjen je pravednik

   ^2da bi u?ao u mir. Tko god je pravim putem hodio poeiva na svom
   le?aju.

   ^3Pristupite sad, sinovi vraearini, leglo preljubnieko i bludnieko!

   ^4S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite?
   Niste li vi porod gre?an i leglo la?ljivo?

   ^5Vi koji se raspaljujete med-u hra?aeem, pod svakim zelenim drvetom,
   ?rtvujuaei djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

   ^6Dio je tvoj med-u oblucima potoenim, oni, oni su ba?tina tvoja. Njima
   izlijeva? ljevanicu, njima prinosi? darove! Zar da se time ja utje?im?

   ^7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si le?aj postavila i popela se
   onamo da prinosi? ?rtvu klanicu.

   ^8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj le?aj
   raskriva?, penje? se na nj i ?iri? ga. Pogad-ala si se s onima s kojima
   si voljela lijegati, sve si vi?e bludnieila s njima gledajuae' im mu?ku
   snagu.

   ^9S uljem za Molekom trei?, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike
   svoje, strovali ih u Podzemlje.

   ^10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!"
   Snagu si svoju nanovo na?la te nisi sustala.

   ^11Koga si se upla?ila i pobojala da si se iznevjerila, da se vi?e nisi
   mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? ?utio sam, zatvarao oei,
   zato me se nisi bojala.

   ^12Ali aeu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neaee koristiti.

   ^13Kad uzme? vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve aee ih
   vjetar raznijeti, vihor aee ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, ba?tinit
   aee zemlju i zaposjest aee svetu goru moju.

   ^14Govorit aee se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s
   puta mog naroda!

   ^15Jer ovako govori Vi?nji i Uzvi?eni, koji vjeeno stoluje i ime mu je
   Sveti: "U prebivali?tu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s
   potlaeenim i poni?enim, da o?ivim duh smjernih, da o?ivim srca
   skru?enih.

   ^16Jer neaeu se prepirati dovijeka ni vjeeno se ljutiti: preda mnom bi
   podlegao duh i du?e ?to sam ih stvorio.

   ^17Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se
   rasrd-en. Ali on okrenu za srcem svojim

   ^18i vidjeh putove njegove. Izlijeeit aeu ga, voditi i utje?it' one ?to
   s njime tuguju -

   ^19stavit aeu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko
   je blizu," govori Jahve, "ja aeu te izlijeeiti."

   ^20Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne mo?e smiriti, valovi
   mu mulj i blato izmeaeu.

   ^21"Nema mira gre?nicima!" govori Bog moj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 58

   ^1 Viei iz sveg grla, ne suspe?i se! Glas svoj poput roga podigni.
   Objavi mom narodu njegove zloeine, domu Jakovljevu grijehe njegove.

   ^2Dan za danom oni mene tra?e i ?ele znati moje putove, kao narod koji
   vr?i pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene i?tu pravedne
   sudove i ?ude da im se Bog pribli?i:

   ^3"Za?to postimo ako ti ne vidi?, za?to se trapimo ako ti ne zna??"
   Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike
   svoje.

   ^4Gle, vi postite da se prepirete i svad-ate i da pesnicom bijete
   siromahe. Ne postite vi?e kao danas, i eut aee vam se glas u visini!

   ^5Zar je meni takav post po volji u dan kad se eovjek trapi? Spu?tati
   kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoaee? li
   to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?

   ^6Ovo je post koji mi je po volji, rijee je Jahve Gospoda: Kidati okove
   nepravedne, razvezivat' spone jarmene, pu?tati na slobodu potlaeene,
   slomiti sve jarmove;

   ^7podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuaenike,
   odjenuti onog koga vidi? gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.

   ^8Tad aee sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje aee tvoje brzo
   procvasti. Pred tobom aee iaei tvoja pravda, a Slava Jahvina bit aee ti
   zalaznicom.

   ^9Vikne? li, Jahve aee ti odgovorit, kad zavapi?, reaei aee: "Evo me!"
   Ukloni? li iz svoje sredine jaram, ispru?en prst i besjedu bezbo?nu,

   ^10dade? li kruha gladnome, nasiti? li potlaeenog, tvoja aee svjetlost
   zasjati u tmini i tama aee tvoja kao podne postati,

   ^11Jahve aee te vodit' bez prestanka, sitit aee te u su?nim krajevima.
   On aee krijepit' kosti tvoje i bit aee? kao vrt zaljeven, kao studenac
   kojem voda nikad ne presu?i.

   ^12I ti aee? gradit' na starim razvalinama, diaei aee? temelje buduaeih
   koljena. Zvat aee te popravljaeem pukotina i obnoviteljem cesta do
   naselja.

   ^13Zadr?i? li nogu da ne pogazi? subotu i u sveti dan ne obavlja?
   poslove; nazove? li subotu milinom a easnim dan Jahvi posveaeen; easti?
   li ga odustajuae' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja -

   ^14tad aee? u Jahvi svoju milinu naaei, i ja aeu te provesti po
   zemaljskim visovima, dat aeu ti da u?iva? u ba?tini oca tvog Jakova,
   jer Jahvina su usta govorila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 59

   ^1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da
   ne bi euo,

   ^2nego su opaeine va?e jaz otvorile izmed-u vas i Boga va?ega. Va?i su
   grijesi lice njegovo zastrli, i on vas vi?e ne slu?a.

   ^3Jer ruke su va?e u krvi ogrezle, a va?i prsti u zloeinima. Usne vam
   izgovaraju la?, a jezik podlost mrmlja.

   ^4Nitko s pravom tu?bu ne podi?e, niti koga sude po istini. U ni?tavilo
   se uzdaju, la? kazuju, zaeinju zloaeu, a rad-aju bezakonje.

   ^5Legu jaja gujina, tkaju mre?u paukovu; pojede li tko njihovo jaje,
   umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi.

   ^6Njihovim tkanjem nemoguaee se odjenuti, ne mo?e? se pokriti njihovom
   rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloeinaeka, rukama svojim
   eine nasilje.

   ^7Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su
   im misli zloeinaeke, pusto? i propast na njinim su putima.

   ^8Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili
   su svoje putove, tko njima kreaee mira ne poznaje.

   ^9Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo
   se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo.

   ^10Pipamo kao slijepci du? zida, tapkamo kao bez oeiju. Spotieemo se u
   podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi.

   ^11Svi mumljamo kao medvjedi i gueemo tu?no kao golubovi. Oeekivasmo
   Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko.

   ^12Jer mnogo je na?ih opaeina pred tobom i grijesi na?i protiv nas
   svjedoee. Doista, prijestupi su na?i pred nama, mi znademo svoju
   krivicu;

   ^13pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega,
   govorili podlo, odmetnieki, mrmljali u srcu rijeei la?ljive.

   ^14Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu
   posrnu istina i po?tenju nema vi?e pristupa.

   ^15Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaekan. Jahve
   vidje, i ne bi mu milo ?to nema pravice.

   ^16Vidje da nema eovjeka, zaeudi se ?to nema posrednika. Tad mu pomo?e
   njegova mi?ica i njegova ga pravda poduprije.

   ^17Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja.
   Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revno?aeu kao pla?tem.

   ^18Vratit aee svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima,
   odmazdu du?manima.

   ^19Sa zapada vidjet aee ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka suneanog.
   Jer doaei aee kao uska rijeka koju goni dah Jahvin.

   ^20Ali doaei aee Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji
   se obrate od svog otpadni?tva, rijee je Jahvina.

   ^21"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi
   i rijeei moje koje stavih u tvoja usta neaee iziaei iz usta tvojih ni
   usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada
   pa dovijeka," veli Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 60

   ^1 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava
   Jahvina.

   ^2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava
   Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom.

   ^3K tvojoj svjetlosti koraeaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

   ^4Podigni oei, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji
   dolaze izdaleka, kaeeri ti nose u narueju.

   ^5Gledat aee? tad i sjati rado?aeu, igrat aee srce i ?irit' se, jer k
   tebi aee poteaei bogatstvo mora, blago naroda k tebi aee pritjecati.

   ^6Mno?tvo deva prekrit aee te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi aee
   iz ?ebe doaei donoseaei zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuaei.

   ^7Sva stada kedarska u tebi aee se sabrati, ovnovi nebajotski bit aee
   ti na slu?bu. Penjat aee se k'o ugodna ?rtva na moj ?rtvenik, proslavit
   aeu Dom Slave svoje!

   ^8Tko su oni ?to lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima
   svojim?

   ^9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, lad-e su tar?i?ke pred njima da
   izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog
   imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi.

   ^10Zidine aee tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi slu?it aee ti.
   U svojoj srd?bi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se
   smilovah.

   ^11Vrata aee tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noaeu neaee se
   zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih
   vode.

   ^12Jer propast aee narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo slu?iti,
   i ti aee se narodi sasvim zatrti.

   ^13K tebi aee doaei slava Libanona, eempresi, jele i brijestovi skupa,
   da ukrase prostor mojega Sveti?ta, podno?je aee moje proslaviti!

   ^14K tebi aee, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaeitelja, pred noge ti
   padat' koji te prezirahu. Nazivat aee te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca
   Izraelova.

   ^15Zato ?to si bio ostavljen, omra?en, izbjegavan, ueinit aeu te
   vjeenim ponosom, rado?aeu od koljena do koljena.

   ^16Ti aee? sisati mlijeko naroda, sisat aee? grudi kraljeva. I znat
   aee? da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj
   Otkupitelj.

   ^17Mjesto mjedi, donijet aeu zlato; mjesto ?eljeza, donijet aeu srebro;
   mjesto drva, mjed; mjesto kamena, ?eljezo. Za glavara tvoga postavit
   aeu Mir, Pravdu za vladara.

   ^18Vi?e se neaee slu?at' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pusto?enju i
   razaranju na tvojem podrueju. Zidine aee? svoje nazivati Spasom, Slavom
   svoja vrata.

   ^19Neaee ti vi?e sunce biti svjetlost danju nit' aee ti svijetlit'
   mjeseeina, nego aee Jahve biti tvoje vjeeno svjetlo i tvoj aee Bog biti
   tvoj sjaj.

   ^20Sunce tvoje neaee vi?e zalaziti nit' aee ti mjesec pomreati, jer aee
   Jahve biti tvoje vjeeno svjetlo, i okoneat aee se dani tvoje ?alosti.

   ^21Svi u tvom narodu bit aee pravednici i posjedovat aee zemlju
   dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima
   proslavio.

   ^22Od najmanjega postat aee tisuaea, od neznatnoga moaean narod. Ja,
   Jahve, govorio sam; u pravo aeu vrijeme izvr?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 61

   ^1 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da
   radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da
   zarobljenima navijestim slobodu i oslobod-enje su?njevima;

   ^2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga na?ega; da
   razveselim o?alo?aeene na Sionu

   ^3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha
   ?alosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oeajna. I zvat aee ih Hrastovima
   pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu.

   ^4Oni aee nanovo diaei drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana,
   ru?evine pro?lih pokoljenja.

   ^5Tud-inci aee doaei da vam stada pasu, stranci aee vam biti ratari i
   vinogradari.

   ^6A vas aee zvati "Sveaeenici Jahvini", nazivat aee vas "Slu?benici
   Boga na?ega". U?ivat aeete bogatstva naroda, blagom se njihovim dieiti.

   ^7Dvostruka bija?e njihova sramota - rug i prezir bijahu im ba?tina -
   zato aee u zemlji svojoj ba?tinit' dvostruko, njihova aee biti radost
   vjeeita.

   ^8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabe? nepravedni. Vjerno aeu
   ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeeni.

   ^9Slavno aee im biti sjeme med-u pucima i potomstvo med-u narodima. Tko
   god ih vidi, prepoznat aee da su sjeme ?to ga Jahve blagoslovi.

   ^10Rado?aeu silnom u Jahvi se radujem, du?a moja kliee u Bogu mojemu,
   jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu pla?tem pravednosti, kao ?enik
   kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom.

   ^11Kao ?to zemlja tjera svoje klice, kao ?to u vrtu niee sjemenje,
   ueinit aee Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 62

   ^1 Sionu za ljubav neaeu ?utjeti, Jeruzalema radi neaeu mirovati dok
   pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane
   k'o zublja.

   ^2I puci aee vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi;
   prozvat aee te novim imenom ?to aee ga odrediti usta Jahvina.

   ^3U Jahvinoj aee? ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu
   Boga svog.

   ^4Neaee te vi?e zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opusto?enom, nego aee
   te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i
   zemlja aee tvoja imat' supruga.

   ^5Kao ?to se mladiae ?eni djevicom, tvoj aee se graditelj tobom
   o?eniti; i kao ?to se ?enik raduje nevjesti, tvoj aee se Bog tebi
   radovati.

   ^6Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stra?are sam postavio: ni danju ni noaeu
   ne smiju za?utjeti. O, vi koji podsjeaeate Jahvu, vama nema poeinka!

   ^7I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na
   zemlji ne ueini.

   ^8Zakle se Gospod desnicom i mi?icom svojom sna?nom: "Neaeu vi?e dati
   ?ita tvoga za hranu neprijateljima. Neaee vi?e tud-inci piti tvoga vina
   o kojem si te?ko radio.

   ^9Neka ga jedu oni koji su ga ?eli i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni
   ?to su ga trgali u predvorju mojega Sveti?ta!"

   ^10Prod-ite, prod-ite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte,
   nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima!

   ^11Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kaeeri sionskoj: Evo,
   dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada
   ispred njega!

   ^12Oni aee se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe aee
   zvati 'Tra?eni' - 'Grad neostavljeni'."
     __________________________________________________________________

  Chapter 63

   ^1 Tko je taj ?to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko
   je taj ?to velieanstveno odjenut pun snage koraea? - Ja sam to koji
   naueavam pravdu, velik kad spasavam!

   ^2- Za?to je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u
   kaci?

   ^3- U kaci sam sam gazio, od narodAea nikog ne bija?e. U gnjevu ih svom
   izgazih i zgnjeeih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine,
   iskaljah svu odjeaeu svoju.

   ^4Jer dan osvete bija?e mi u srcu, do?la je godina mojeg otkupljenja.

   ^5Ogledah se, al' ne bje?e pomoaenika! Zaeudih se, al' ne bje?e
   potpore. Tada mi je moja mi?ica pomogla i moja me srd?ba poduprla.

   ^6U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih
   krvlju njihovom!

   ^7Slavit aeu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve ?to nam
   Jahve ueini, za veliku dobrotu domu Izraelovu ?to nam je iskaza u
   svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.

   ^8Reee: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neaee iznevjeriti!" I
   on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.

   ^9Nije slao poslanika ni and-ela nego ih je sam spasio. U svojoj
   ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od
   davnine.

   ^10Ali se oni odmetnu?e, o?alosti?e sveti Duh njegov. Zato im je postao
   neprijatelj i sam je na njih zavoj?tio.

   ^11Spomenu?e se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je
   onaj koji izvuee iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji
   udahnu u njega Duh svoj sveti?

   ^12Koji je Mojsijevu desnicu vodio velieanstveno svojom mi?icom, koji
   vodu pred njima razdvoji i steee sebi ime vjeeno;

   ^13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se
   spoticali?

   ^14Poput stoke ?to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poeivali?tu.
   Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.

   ^15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivali?ta svoga svetog i slavnog.
   Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuaee tvog srca i
   samilost tvoja prema meni? Ah, suaeuti nam svoje ne ustegni,

   ^16jer Otac si na?! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael;
   Jahve, ti si na? Otac, Otkupitelj na? - ime ti je oduvijek.

   ^17Za?to, o Jahve, za?to nas pu?ta? da lutamo daleko od tvojih putova,
   za?to si dao da nam srce otvrdne da se tebe vi?e ne bojimo? Vrati se,
   radi slugu svojih i radi plemenAea ?to su tvoja ba?tina!

   ^18Za?to bezbo?nici gaze tvoje Sveti?te, a neprijatelji na?i blate
   tvoju svetinju?

   ^19Odavna postadosmo kao oni kojima vi?e ne vlada? i koji tvoje ime
   vi?e ne nose. O, da razdre? nebesa i sid-e?, da ime svoje objavi?
   neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi
   drhtali narodi,
     __________________________________________________________________

  Chapter 64

   ^1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha!

   ^2Eineae' djela strahotna, neoeekivana, silazio si i brda su se tresla
   pred tobom!

   ^3Odvijeka se eulo nije, uho nijedno nije slu?alo, oko nijedno nije
   vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo ?to einio onima koji se
   uzdaju u njega.

   ^4Poma?e? onima ?to pravdu eine radosno i tebe se spominju na putima
   tvojim; razgnjevismo te, grije?ismo, od tebe se odmetnusmo.

   ^5Tako svi postasmo neeisti, a sva pravda na?a k'o haljine okaljane.
   Svi mi k'o li?aee otpadosmo i opaeine na?e k'o vjetar nas odnose.

   ^6Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer
   lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloeinima na?im.

   ^7Pa ipak, na? si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si na? lonear - svi
   smo mi djelo ruku tvojih.

   ^8Ne srdi se, Jahve, odveae ?estoko, ne spominji se bez prestanka na?e
   krivice. De pogledaj - tOa svi smo mi narod tvoj!

   ^9Opustje?e sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pusto?
   Jeruzalem.

   ^10Dom, svetinja na?a i ponos na?, u kom te oci na?i slavljahu, ognjem
   izgori i sve su nam dragocjenosti opljaekane.

   ^11Zar aee? se na sve to, Jahve, sustezati, zar aee? ?utjet' i
   poni?avati nas odveae ?estoko?
     __________________________________________________________________

  Chapter 65

   ^1 Potra?i?e me koji ne pitahu za me, nad-o?e me koji me ne tra?ahu;
   rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne priziva?e ime moje.

   ^2Svagda sam pru?ao ruku narodu odmetniekom, koji hodi putem zlim, za
   mislima svojim,

   ^3narodu koji me bez prestanka u lice srdi: ?rtvuju po vrtovima, kad
   prinose na opekama,

   ^4na grobovima stanuju i noaee na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu,
   meaeu u zdjele jela neeista.

   ^5I jo? govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi
   dim u nosu, oganj ?to gori povazdan.

   ^6Evo, sve je napisano preda mnom: neaeu u?utjet' dok im ne platim, dok
   im ne platim u njedra,

   ^7za bezakonja va?a i va?ih otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su
   prinosili kad na gorama i pogrd-ivali me na bre?uljcima - izmjerit aeu
   im u krilo plaaeu za djela prija?nja.

   ^8Ovako govori Jahve: "Kao ?to o soku u grozdu vele: 'Ne uni?tavajte
   ga, u njemu je blagoslov!' tako aeu ueiniti i ja radi slugu svojih,
   neaeu sve uni?titi.

   ^9Izvest aeu iz Jakova potomstvo, a iz Jude ba?tinika gora svojih;
   ba?tinit aee ih odabranici moji, i moje aee se sluge ondje naseliti.

   ^10?aron aee postati pa?njak ovcama, a nizina akorska poeivali?te
   govedima - narodu mojem koji mene tra?i.

   ^11A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju,
   koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate,

   ^12za mae sam vas odredio - past aeete nieice da vas kolju. Jer zvao
   sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slu?ali, nego
   ste einili ?to je zlo u oeima mojim, izabirali ste ?to mi nije po
   volji."

   ^13Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge aee moje jesti, a vi
   aeete gladovati. Evo, sluge aee moje piti, a vi aeete ?ed-ati. Evo,
   sluge aee se moje veseliti, a vi aeete se stidjeti.

   ^14Evo, sluge aee se moje radovati od sreaee u srcu, a vi aeete vikati
   od boli u srcu i kukati du?e slomljene!

   ^15Ime aeete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio
   Jahve!' A sluge svoje on aee zvati drugim imenom.

   ^16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom
   vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer
   prija?nje aee nevolje biti zaboravljene, od oeiju mojih bit aee
   sakrivene.

   ^17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prija?nje se vi?e
   neaee spominjati niti aee vam na um dolaziti.

   ^18Veselite se i dovijeka klieite zbog onoga ?to ja stvaram; jer, evo,
   od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.

   ^19I klicat aeu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U
   njemu vi?e neaee euti ni plaea ni vapaja.

   ^20U njemu vi?e neaee biti novorod-eneeta koje ?ivi malo dana ni starca
   koji ne bi godina svojih navr?io: najmlad-i aee umrijet' kao
   stogodi?njak, a tko ne do?ivi stotinu godina prokletim aee se smatrati.

   ^21Gradit aee kuaee i stanovat' u njima, saditi vinograde i u?ivati rod
   njihov.

   ^22Neaee se vi?e graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi u?iva:
   vijek naroda moga bit aee k'o vijek drveta, izabranici moji dugo aee
   u?ivati plodove ruku svojih.

   ^23Neaee se zalud mueiti i neaee rad-ati za smrt preranu, jer aee oni s
   potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.

   ^24Prije nego me zazovu, ja aeu im se odazvat'; jo? aee govoriti, a ja
   aeu ih veae usli?iti.

   ^25Vuk i jagnje zajedno aee pasti, lav aee jesti slamu k'o govedo; al'
   aee se zmija prahom hraniti. Nitko neaee einiti zla ni ?tete na svoj
   Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 66

   ^1 Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno?je
   nogama! Kakvu kuaeu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog
   prebivali?ta?

   ^2TOa sve je moja ruka naeinila i sve je moje" - rijee je Jahvina. "Ali
   na koga svoj pogled svraaeam? Na siromaha i eovjeka duha ponizna koji
   od moje rijeei dr?aee.

   ^3Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; ?rtvuju ovcu, ali i psu
   vrat lome. Netko prinosi ?rtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali
   easte i kipove. Kao ?to oni izabra?e svoje putove i du?i im se mile
   gnusobe njihove,

   ^4tako aeu i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit aeu na njih
   ono eega se pla?e. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a
   nitko ne poslu?a, nego su einili ?to je zlo u oeima mojim, izabrali ono
   ?to mi nije po volji."

   ^5Poslu?ajte rijee Jahvinu, vi koji od njegove rijeei dr?aeete. "Govore
   braaea va?a koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se
   proslavi Jahve, pa da radost va?u vidimo.' Ali oni aee biti
   postid-eni."

   ^6Euj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraaea
   svojim neprijateljima.

   ^7Prije neg' bolove oaeutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti,
   porodi djeeaka.

   ^8Tko je takvo ?to euo, tko je takvo ?to vidio? Mo?e li se zemlja u
   jednom danu napueiti? Mo?e li se narod odjednom roditi? A tek ?to je
   osjetila trudove, Sionka rodi sinove!

   ^9"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve.
   "Zar bih ja, koji dajem rad-anje, zatvorio maternicu?" - ka?e Bog tvoj.

   ^10Veselite se s Jeruzalemom, klieite zbog njega svi koji ga ljubite!
   Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali!

   ^11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasi?ete i
   nasladite na grudima krepeine njegove.

   ^12Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir aeu na njih kao rijeku svratiti i
   kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenead aeu njegovu na rukama
   nositi i milovati na koljenima.

   ^13Kao ?to mati tje?i sina, tako aeu i ja vas utje?iti - utje?it aeete
   se u Jeruzalemu."

   ^14Kad to vidite, srce aee vam se radovati i procvast aee vam kosti k'o
   mlada trava. Oeitovat aee se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev
   nad neprijateljima njegovim.

   ^15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da
   u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju ?arkome.

   ^16Da, sudit aee Jahve ognjem i maeem svakom smrtniku: pobijenih
   Jahvinih mno?tvo aee biti.

   ^17Oni koji se posveaeuju i eiste u vrtovima iza onog jednog u sredini,
   koji jedu svinjetinu, neeisto i mi?eve - svi aee zajedno izginuti,
   rijee je Jahvina.

   ^18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da
   saberem sve puke i jezike, i oni aee doaei i vidjeti moju Slavu!

   ^19Postavit aeu im znak i poslat aeu pre?ivjele od njih k narodima u
   Tar?i?, Put, Lud, Mo?ek, Ro?, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji
   nisu euli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni aee navije?tati
   Slavu moju narodima.

   ^20I dovest aee svu va?u braaeu izmed-u svih naroda kao prinos Jahvi -
   na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama
   - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao ?to sinovi
   Izraelovi prinose prinos u eistim posudama u Domu Jahvinu.

   ^21I uzet aeu sebi izmed-u njih sveaeenike, levite" - govori Jahve.

   ^22"Jer, kao ?to aee nova nebesa i zemlja nova, koju aeu stvoriti,
   trajati preda mnom" - rijee je Jahvina - "tako aee vam ime i potomstvo
   trajati.

   ^23Od mlad-aka do mlad-aka, od subote do subote, dolazit aee svi ljudi
   da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve.

   ^24Izlazeaei, gledat aeu trupla ljudi koji se od mene odmetnu?e: crv
   njihov neaee umrijeti i njihov se oganj neaee ugasiti - bit aee na
   gadost svim ljudima.
     __________________________________________________________________

Jeremiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeei Jeremije, sina Hilkijina, sveaeenika iz Anatota, u zemlji
   Benjaminovoj.

   ^2Njemu dod-e rijee Jahvina, u dane Jo?ije, sina Amonova, kralja
   Judina, trinaeste godine vladanja njegova:

   ^3zatim u dane Jojakima, sina Jo?ijina, kralja Judina, do svr?etka
   jedanaeste godine Sidkije, sina Jo?ijina, kralja Judeje sve do
   Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva.

   ^4Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^5"Prije nego ?to te oblikovah u majeinoj utrobi, ja te znadoh; prije
   nego ?to iz krila majeina izad-e, ja te posvetih, za proroka svim
   narodima postavih te."

   ^6A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete
   sam."

   ^7A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veae idi k onima kojima
   te ?aljem i reci sve ono ?to aeu ti narediti.

   ^8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijee je Jahvina.

   ^9I tada Jahve pru?i ruku, dotaee se usta mojih i reee: "Evo, u usta
   tvoja stavljam rijeei svoje.

   ^10Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuje? i
   ru?i?, da zatire? i ni?ti?, da gradi? i sadi?."

   ^11I dod-e mi rijee Jahvina: "?to vidi?, Jeremija?" A ja aeu: "Vidim
   granu bademovu."

   ^12Tada mi Jahve reee: "Dobro vidi?, jer ja bdim nad rijeeima svojim da
   ih ispunim!"

   ^13I dod-e mi rijee Jahvina: "?to vidi??" A ja aeu: "Vidim uzavrio
   lonac, a otvor mu gleda na sjever."

   ^14I Jahve mi reee: "Sa sjevera buknut aee zlo protiv svih stanovnika
   ove zemlje.

   ^15Jer evo, ja aeu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijee je
   Jahvina. "I ona aee doaei: svako aee od njih staviti svoje prijestolje
   pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih
   gradova judejskih.

   ^16I sudit aeu im za sve opaeine njihove; zato ?to me ostavi?e, zato
   ?to kadi?e drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih.

   ^17Ti bedra svoja sad opa?i, ustaj, pa aee? im govoriti sve ?to aeu
   tebi zapovjediti. Ne dr?aei pred njima, da ne bih morao ueiniti da
   uzdr?aee? pred njima.

   ^18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrd-eni, kao stup ?eljezni, k'o
   zidinu broneanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih,
   sveaeenika i naroda ove zemlje.

   ^19I borit aee se s tobom, al' te neaee nadvladati, jer ja sam s tobom
   da te izbavim," rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Idi i viei u u?i Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se
   mladosti tvoje privr?ene, ljubavi tvoje vjerenieke: ti pod-e za mnom u
   pustinju, po zemlji gdje se ne sije.

   ^3Izrael bija?e Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od
   njih jed-a?e, bija?e ka?njen; zlo ga snad-e" - rijee je Jahvina.

   ^4"Eujte rijee Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova.

   ^5Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu nad-o?e oci va?i na meni te se
   udalji?e od mene? Za isprazno?aeu pod-o?e, te sami isprazni postado?e.

   ^6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas
   vod-a?e kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji
   suhoj i mraenoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko
   nastanjuje?'

   ^7U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i
   dobrotom njezinom. Ali tek ?to ud-oste, zemlju moju oskvrnuste i
   ba?tinu moju u gnusobu pretvoriste.

   ^8Sveaeenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaei Zakona mene ne
   upozna?e, pastiri otpado?e od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo
   i id-ahu za onima ?to im pomoaei ne mogo?e.

   ^9Zato aeu jo? parnicu voditi s vama - rijee je Jahvina - i parbit aeu
   se sa sinovima sinova va?ih.

   ^10Pod-ite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar po?ljite
   izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda ?to slieno
   zbilo.

   ^11Je li koji narod mijenjao bogove - oni eak i nisu bogovi! A narod
   moj Slavu svoju zamijeni za one ?to ne poma?u!

   ^12Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijee je
   Jahvina.

   ^13"Jer dva zla narod moj ueini: ostavi mene, Izvor vode ?ive, te
   iskopa sebi kladence, kladence ispucane ?to vode dr?ati ne mogu.

   ^14Je li Izrael rob il' sluga u kuaei rod-en? Za?to plijenom posta?

   ^15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pusto? pretvori?e
   zemlju njegovu, gradove popali?e, nema im ?itelja.

   ^16Eak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme.

   ^17Nisi li to sam sebi ueinio otpav?i od Jahve, Boga svojega?

   ^18A sad, za?to kreaee? u Egipat da pije? vode iz Nila? Za?to kreaee? u
   Asiriju da pije? vode iz Rijeke?

   ^19Opaeina te tvoja ka?njava, otpadni?tvo te tvoje osud-uje. Shvati i
   vidi kako je te?ko i gorko ?to ostavi Jahvu, Boga svojega, ?to vi?e
   nema straha mog u tebi" - rijee je Gospoda Jahve nad Vojskama.

   ^20"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze ?to te vezahu i reee:
   'Neaeu da robujem.' Pa ipak, na svakom povi?em humu, pod svakim drvetom
   zelenim lijegao si k'o bludnica.

   ^21A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi
   se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!

   ^22Da se i lu?inom opere?, napravljenom od mnogo pepela, ostat aee
   mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijee je Jahve Gospoda.

   ^23"Kako samo mo?e? reaei: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam
   treala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj ?to si ueinila. Deva
   brza ?to krstari stazama svojim,

   ^24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj po?udno da?aee,
   tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je tra?i, neaee se
   umoriti, naaei aee je u mjesecu njezinu.

   ^25Euvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osu?i. A ti ka?e?: 'Ne,
   uzalud je! Jer volim strance, i za njima aeu iaei.'

   ^26Kao ?to se lupe? zastidi kad ga uhvate, tako aee se zastidjeti
   sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveaeenici i proroci
   njihovi

   ^27koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!'
   jer mi led-a okreaeu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapoma?u:
   'Ustani, spasi nas!'

   ^28Gdje su bogovi ?to ih ti sam naeini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti
   u nevolji tvojoj! Jer ima?, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko
   Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima ?rtvenika.

   ^29Za?to hoaeete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" -
   rijee je Jahvina.

   ^30"Zaludu sam udarao sinove va?e: vi iz toga ne uzeste pouke: maeevi
   va?i rastrga?e va?e proroke kao lav zatornik.

   ^31Kakva li ste roda? Eujte rijee Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu,
   il' zemlja mraena? Za?to moj narod govori: 'Slobodu hoaeemo, neaeemo
   vi?e k tebi!'

   ^32Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod
   moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veae dana.

   ^33O, kako li dobro zna? svoj put kad traga? za ljubavlju! Zato si i na
   zlo putove svoje navikla.

   ^34Eak su i ruke tvoje oma?aeene krvlju siromaha nevinih: nisi ih
   zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti aee?
   odgovarati.

   ^35A govori?: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da
   ti sudim jer govori?: 'Nisam zgrije?ila.'

   ^36Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipaeani aee te posramiti
   kao ?to te posrami?e Asirci.

   ^37I odavde aee? morati otiaei s rukama nad glavom svojom, jer Jahve
   odbaci one u koje se uzda?; ti neaee? biti sretna s njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Ako mu? otpusti ?enu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga,
   ima li jo? pravo da se vrati njemu? Nije li ta ?ena sasvim oskvrnuta? A
   ti si bludnieila s mnogim milosnicima, pa da se meni vrati??" - rijee
   je Jahvina.

   ^2Podigni oei na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na
   putovima si ih doeekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju
   bludom i opaeinom svojom,

   ^3zato i ki?e prestado?e i kasni da?devi ne pado?e. Eelo ti je kao u
   bludnice: ni zacrvenjela se nisi.

   ^4Ne dovikuje? li mi sada: 'Oee moj, ti si prijatelj mladosti moje!

   ^5Hoaee li zauvijek plamtjeti, vjeeno tinjati gnjev tvoj?' Tako
   govori?, a eini? i dalje zla koliko god mo?e?."

   ^6Jahve mi reee u dane kralja Jo?ije: "Vidje li ?to ueini odmetnica
   Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i
   ondje se podaje bludu.

   ^7A ja mi?ljah: 'Poslije svega ?to ueini vratit aee se k meni.' Ali se
   ona ne vraaea. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja.

   ^8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh
   joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne
   poboja, pa i ona okrenu u blud.

   ^9I svojim lakoumnim bludom obe?easti zemlju; einila je preljub s
   kamenjem i drvljem.

   ^10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina,
   Judeja, svim srcem svojim, veae samo prijetvorno" - rijee je Jahvina.

   ^11I reee mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje
   nevjernice.

   ^12Idi i viei prema Sjeveru ove rijeei. Reci: Vrati se, odmetnice,
   Izraele, rijee je Jahvina. Ne gnjevi se vi?e lice moje na vas, jer sam
   milostiv - rijee je Jahvina - neaeu se gnjeviti dovijeka.

   ^13Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega,
   i odlutala k tud-incima, pod svako drvo zeleno i nisi slu?ala glasa
   mojega - rijee je Jahvina.

   ^14Vratite se, sinovi odmetnici - rijee je Jahvina - jer ja sam va?
   Gospodar. Uzet aeu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od
   svakoga roda, da vas odvedem na Sion.

   ^15I dat aeu vam pastire po srcu svojemu koji aee vas pasti razumno i
   mudro.

   ^16A kad se u one dane namno?ite i narodite u zemlji - rijee je Jahvina
   - vi?e se neaee govoriti: 'Koveeg Jahvina Saveza' i nitko neaee na nj
   misliti, nitko ga se neaee sjeaeati ni za njim eeznuti, niti ga ponovo
   graditi.

   ^17U to aee se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi
   aee se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se vi?e neaee
   tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.

   ^18U one dane slagat aee se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno aee
   krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima va?im dadoh u ba?tinu."

   ^19A ja rekoh: "Kako da te ubrojim med-u sinove i dam ti zemlju slasti,
   ba?tinu, najljep?i biser med-u narodima! Pomislih: Ti aee? me zvati
   'Oee moj!' i neaee? se vi?e odvratiti od mene."

   ^20"Ali kao ?to se ?ena iznevjeri mu?u svome, tako se i vi iznevjeriste
   meni, dome Izraelov" - rijee je Jahvina.

   ^21Euj! Po goletima plae se euje, zapomaganje djece Izraelove, jer
   skrenu?e s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboravi?e.

   ^22- Vratite se, sinovi, ?to se odvratiste, izlijeeit aeu odmetni?tva
   va?a! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog na?!

   ^23Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu
   na?emu, spasenje je Izraelovo!

   ^24Baal je pro?dro trud na?ih otaca jo? od mladosti na?e: ovce njihove
   i goveda, nihove kaeeri i sinove.

   ^25Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo na?e! Jer Jahvi, Bogu
   svome, sagrije?ismo mi i oci na?i, od mladosti svoje do dana dana?njeg,
   i ne slu?amo glasa Jahve, Boga svojega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "Ako se, Izraele, ?eli? vratiti - rijee je Jahvina - k meni se
   vrati; ukloni? li grozote svoje, vi?e ne mora? bje?ati od mene.

   ^2Ako se zakune?: '?ivoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi
   aee se blagoslivljati u tebi i tobom se dieiti."

   ^3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokreite sebi
   prlju?e, ne sijte po trnjacima.

   ^4Obre?ite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i
   Jeruzalemci, jer aee bijes moj buknuti kao vatra i gorjet aee, a nikog
   da ugasi, zbog zlodjela i opaeina ?to ih poeiniste.

   ^5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog ?irom
   zemlje, vieite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u
   gradove svoje utvrd-ene!'

   ^6Di?ite znak prema Sionu! Bje?ite! Nemojte zastajati! Jer dovodim
   nesreaeu sa Sjevera, veliku propast.

   ^7Lav se podi?e iz eestara svoga, zatornik naroda izad-e iz svog
   mjesta, krenu da zemlju tvoju opusto?i: gradove aee tvoje razoriti,
   nestat aee im ?itelja.

   ^8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narieite, jer rasplamtjela
   jarost Jahvina nas nije mimoi?la.

   ^9U dan onaj - rijee je Jahvina - klonut aee srce kralju i knezovima.
   Sveaeenici aee se zapanjiti, proroci umuknuti.

   ^10I reaei aee: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas te?ko prevari kad
   reee: 'U?ivat aeete mir' a sad nam je mae pod grlom.'

   ^11U to aee se vrijeme reaei narodu ovom i Jeruzalemu: Vruae vjetar s
   pustinjskih sipina pu?e prema kaeeri naroda moga; ali ne da hladi i da
   proeisti!

   ^12Doaei aee mi vjetar pun prijetnje, i ja aeu im tada izreaei sud!

   ^13Gle: di?e se k'o oblaeine, kola mu sliena vihoru, konji br?i od
   orlova. Jao nama! Propadosmo!

   ^14Operi opaeinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle aee
   se u grudima tvojim misli zloeinaeke gnijezditi?

   ^15Jer glas navije?ta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreaeu.

   ^16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji
   dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih;

   ^17poput euvara poljskih okru?uju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" -
   rijee je Jahvina.

   ^18Put tvoj i djela tvoja to ti ueini?e. To je tvoja nesreaea! Kako je
   gorka, kako li pogad-a u srce!

   ^19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dr?aee mi
   du?a! Ne mogu ?utjeti, jer eujem glas roga, poklike bojne.

   ^20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su ?atori
   iznenada opusto?eni, u tren oka sva skloni?ta moja uni?tena.

   ^21Dokle aeu gledati bojne znakove, slu?ati pozive roga?

   ^22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna,
   ni?ta ne shvaaeaju, mudri su tek za zlodjela, al' einiti dobro ne
   umiju.

   ^23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im
   i?eezla.

   ^24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali.

   ^25Gledam: evo eovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele.

   ^26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve
   ?estinom gnjeva svoga.

   ^27Da, ovako govori Jahve: "Sva aee zemlja biti poharana, ja aeu joj
   zadati posljednji udarac.

   ^28Na to aee se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer
   rekoh, i neaeu se raskajati, odlueih i neaeu odustati.

   ^29Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade:
   bje?e u ?ipra?je, penju se na hridi: svi su gradovi napu?teni: nigdje
   vi?e ?ive du?e.

   ^30A ti, opusto?ena, ?to aee? ueiniti? Da se i grimizom zaodjene?,
   nakitom zlatnim ukrasi? i oei lieilom izrani?, uzalud se uljep?ava?!
   Ljubavnici tvoji tebe preziru: tra?e glavu tvoju.

   ^31Da, jauk kao u bolesnice eujem, vrisak kao u one ?to prvi put rad-a;
   euj, to kaei sionska jeca i pru?a ruke: 'Jao meni! Du?a mi zamire pod
   udarcima ubojica!'
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Prod-ite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se,
   tra?ite po njegovim trgovima, pa ako nad-ete ijednoga eovjeka koji eini
   pravo i tra?i istinu, oprostit aeu ovom gradu" - rijee je Jahvina.

   ^2Pa kad i govore: "?ivoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.

   ^3Jahve, nisu li oei tvoje upravljene k istini? Bije? ih, ali njih ne
   boli; zatire? ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Eelo im je tvrd-e od
   litice, odbijaju da se obrate.

   ^4Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina
   ni pravo Boga svojega.

   ^5Poaei aeu, dakle, velikima i njima aeu govoriti, jer oni poznaju put
   Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi slo?no razbi?e jaram i sve
   veze pokida?e.

   ^6I zato ih ?umski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju
   gradove njihove, tko god izid-e iz njih bit aee rastrgan. Jer su
   grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

   ^7"Za?to da ti oprostim? Sinovi me tvoji napusti?e, zaklinju se la?nim
   bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub ueini?e, u bludnieinu kuaeu
   nagrnu?e.

   ^8Oni su k'o ugojeni, sileni konji: r?u za ?enom bli?njega svoga.

   ^9Pa da to ne kaznim - rijee je Jahvina - narodu takvu da se ne
   osvetim?

   ^10Popnite se na zidove! Razarajte! Uni?tite, ali ne posvema! I?eupajte
   sve eokote jer nisu Jahvini.

   ^11Da, podlo me izdado?e dom Izraelov i dom Judin" - rijee je Jahvina.

   ^12Zanijeka?e Jahvu, reko?e: "Nema ga! Zlo nas neaee snaaei, neaeemo
   iskusiti ni gladi ni maea!

   ^13[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema med-u njima!"

   ^14Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato ?to su tako
   govorili, [13b] evo ?to aee im se zbiti: U oganj aeu pretvoriti svoje
   rijeei u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj pro?dre.

   ^15Evo, dovest aeu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijee je
   Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neaee?
   znati, ni razumjeti ?to govori.

   ^16Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

   ^17On aee pro?drijet' tvoju ?etvu, tvoj kruh, sinove i kaeeri tvoje,
   ovce i goveda tvoja, gro?d-e i smokve tvoje, razorit aee ti gradove
   tvrde u koje se sada uzda?."

   ^18"Ali ni tada - rijee je Jahvina - neaeu te posve uni?titi.

   ^19A kad budu pitali: 'Za?to nam Jahve, Bog na?, ueini sve ovo?' ti
   aee? im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste slu?ili tud-im
   bogovima u svojoj zemlji, slu?it aeete tud-incu u zemlji koja nije
   va?a!'"

   ^20"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

   ^21Eujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oei imaju, a ne vide,
   u?i imaju, a ne euju!

   ^22Zar se mene neaeete bojati - rijee je Jahvina - zar neaeete drhtati
   preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeenu med-u
   koje nikad neaee prijeaei: ono se biba, al' je nemoaeno, valovi mu
   huee, ali prijeaei neaee.

   ^23No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udalji?e - to
   je snaga njihova!

   ^24Ne reko?e u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u
   pravi eas ?alje da?d rani i ki?u kasnu i koji nam euva tjedne odred-ene
   za ?etvu.'

   ^25Va?a bezakonja naru?i?e ovo, va?i vam grijesi uni?ti?e blagostanje.

   ^26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptieari vrebaju iz zasjede,
   postavljaju zamke, hvataju ljude.

   ^27Kao ?to je krletka puna ptica, tako su njihove kuaee pune grabe?a;
   postado?e tako veliki i bogati,

   ^28tusti i ugojeni. Da, prevr?ila se mjera zla, ne brane prava, prava
   sirote ne sreaeu, ne mare za pravo sirotinje.

   ^29Pa da to ne kaznim - rijee je Jahvina - narodu takvu da se ne
   osvetim?

   ^30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

   ^31proroci la? prorieu, a sveaeenici poueavaju na svoju ruku. A mojem
   narodu to omilje! Al' ?to aeete raditi na kraju?
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Bje?ite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u
   rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija
   nesreaea, propast velika.

   ^2Mo?e li se Kaei sionska usporedit' s nje?nom tratinom?

   ^3K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razape?e ?atore, svaki
   pase na dijelu svome.

   ^4S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama,
   jer se dan naginje k zapadu, a veeernje sjene duljaju!

   ^5Na noge! Navalimo usred noaei, razru?imo dvore njene!"

   ^6Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite
   nasip oko Jeruzalema, to je grad la?i, u njemu je sve samo tlaeenje.

   ^7Kao ?to iz studenca izvire voda, tako iz njega opaeina izvire. U
   njemu se euje samo nasilje i pusto?enje, preda mnom su svagda bolesti i
   rane.

   ^8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se du?a od tebe ne odvrati, da te ne
   pretvorim u pusto?, u zemlju nenastanjenu."

   ^9Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu
   Ostatak Izraelov! Poput beraea pru?i ruke med-u eokote!"

   ^10Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslu?aju? Gle, uho im
   je neobrezano stog ne mogu euti. Gle, rijee Jahvina postade im porugom,
   nije im mila.

   ^11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu vi?e izdr?ati! - Izlij ga, dakle,
   po djeci na ulici i na skupove mladiaea. Sve aee ih obuzeti: mu?a i
   ?enu, starca i eovjeka zrele dobi.

   ^12Njihove aee kuaee pripasti drugima, a tako i polja i ?ene im. "Da,
   ispru?it aeu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

   ^13jer od najmanjega do najveaeeg svi gramze za plijenom, od proroka do
   sveaeenika svi su varalice.

   ^14I olako lijeee ranu naroda moga, vieuaei: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

   ^15Nek' se postide ?to gnusobu poeini?e, no oni vi?e ne znaju ?to je
   stid, ne umiju se vi?e crvenjeti. I zato aee popadati s onima ?to
   padaju, sru?it aee se kad stanem ka?njavati" - govori Jahve.

   ^16Ovako govori Jahve: "Stanite na negda?nje putove, raspitajte se za
   iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime pod-ite i naaei aeete
   spokoj du?ama svojim! Al' oni reko?e: 'Ne idemo!'

   ^17I postavih im stra?are: 'Pazite na glas roga!' Al' oni reko?e:
   'Neaeemo paziti!'

   ^18Zato eujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

   ^19Euj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune,
   jer oni ne slu?ahu rijeei moje, Zakon moj odbaci?e.

   ^20?to aee mi tamjan koji dolazi iz ?ebe i trska mirisna iz zemlje
   daleke? Va?e mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice va?e."

   ^21Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o
   koje aee se spotaaei, oci i djeca zajedno, poginut aee susjed zajedno s
   prijateljem."

   ^22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik
   di?e se s krajeva zemlje:

   ^23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buei kao
   more, ja?u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kaeeri
   sionska.

   ^24Kad saznasmo novost, ruke nam klonu?e, strava nas obuze, bol kao
   porodilju.

   ^25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maeevi du?manski
   prijete, u?as sve uokolo.

   ^26Kaeeri mog naroda, kostrijet pripa?i, pospi se pepelom, nariei k'o
   za jedincem tu?aljku pregorku. Jer aee doaei nenadano na nas pusto?nik.

   ^27Postavih te za ispitivaea naroda mojeg da spozna? i ispita? putove
   njegove.

   ^28Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveaeu i mjed i ?eljezo, svi
   su pokvareni.

   ^29Mijeh sopaee da bi vatra pro?drla olovo, zalud se ljevae trudi da ga
   rastopi: ?ljaka se ne da izlueiti."

   ^30"Srebro odbaeeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ovo je rijee ?to dod-e Jeremiji od Gospodina:

   ^2"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijee. Reci: Eujte
   rijee Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite
   Jahvi.

   ^3Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje
   putove i djela svoja, pa aeu boraviti s vama na ovome mjestu.

   ^4Ne uzdajte se u la?ne rijeei: 'Sveti?te Jahvino! Sveti?te Jahvino!
   Sveti?te Jahvino!'

   ^5Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista
   budete einili ?to je pravo, svatko prema bli?njemu svome,

   ^6ako ne budete tlaeili stranca, sirote i udovice i ne budete
   prolijevali krvi nedu?ne na ovome mjestu, ako ne budete treali za
   tud-im bogovima na svoju nesreaeu -

   ^7boravit aeu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao va?im ocima
   zauvijek.

   ^8Ali se vi uzdate u la?ne i beskorisne rijeei!

   ^9Zar da kradete, ubijate, einite preljub, krivo se zaklinjete, palite
   tamjan Baalu i treite za tud-im bogovima kojih ne poznajete,

   ^10a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje
   ime i govorite: 'Spa?eni smo!' i da nakon toga opet einite nedjela i
   opaeine?

   ^11Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u va?im oeima peaeina
   razbojnieka? Ali ja dobro vidim" - rijee je Jahvina.

   ^12"Pod-ite, dakle, na moje mjesto koje je u ?ilu, gdje nekoae nastanih
   ime svoje, i pogledajte ?to od njega ueinih zbog opaeina naroda svoga
   izraelskoga.

   ^13Kako einite sva ona ista nedjela - rijee je Jahvina - i premda vas
   neumorno opominjem, vi ne slu?ate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:

   ^14od ovoga Doma ?to se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od
   ovoga mjesta ?to ga dadoh vama i ocima va?im ueinit aeu isto ?to sam
   ueinio i od ?ila.

   ^15Odbacit aeu vas od lica svojega kao ?to odbacih svu braaeu va?u, sve
   potomstvo Efrajimovo."

   ^16"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne di?i glasa za njih i ne
   moli, ne navaljuj na me jer te neaeu usli?iti.

   ^17Ne vidi? li ?to eine po gradovima judejskim i po ulicama
   jeruzalemskim?

   ^18Djeca kupe drva, oci pale vatru, ?ene mijese tijesto da ispeku
   kolaee 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tud-im bogovima da me
   pogrde.

   ^19Zar mene tim pogrd-uju - rijee je Jahvina - a ne sebe na svoju
   sramotu?"

   ^20I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju
   izlit aeu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveaee i na
   plodove zemlje, rasplamtjet aee se i neaee se ugasiti."

   ^21Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama
   dometnite jo? i klanice, i jedite meso.

   ^22Ja ni?ta ne rekoh ocima va?im o paljenicama i klanicama, niti im ?to
   o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.

   ^23Ovo im ja zapovjedih: 'Slu?ajte glas moj, pa aeu ja biti va? Bog, a
   vi aeete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro
   bude.'

   ^24A oni ne poslu?a?e, uho svoje ne prignu?e, veae pod-o?e po savjetu i
   okorjelosti zloga srca svojega; okrenu?e mi led-a, a ne lice.

   ^25Od dana kad oci va?i izid-o?e iz zemlje egipatske pa do dana
   dana?njeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan,
   neumorno.

   ^26Ali me oni nisu slu?ali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnu?e,
   gori od otaca svojih.

   ^27Mo?e? im sve to reaei, ali te neaee poslu?ati; zovi ih, neaee ti se
   odazvati.

   ^28Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne slu?a glasa Jahve, Boga svojega,
   i ne prima opomenAee. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'"

   ^29Ostri?i svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protu?i tu?aljkom, jer
   Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.

   ^30"Da, sinovi Judini eine ?to je zlo u oeima mojim" - rijee je
   Jahvina. "Postavi?e grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga
   oskvrnu;

   ^31podigo?e uzvi?ice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom
   svoje sinove i kaeeri - ?to im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada
   na um pade.

   ^32Stoga evo dolaze dani - rijee je Jahvina - kad se vi?e neaee reaei
   Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu aee se pokapati
   mrtvi, jer drugdje neaee biti mjesta.

   ^33A mrtva tijela ovoga naroda bit aee hrana pticama nebeskim i
   zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neaee naaei da ih popla?i i otjera.

   ^34Uklonit aeu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i
   veselje: jer aee se zemlja ta pretvoriti u pustinju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 "U ono vrijeme - rijee je Jahvina - povadit aee iz grobova kosti
   kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveaeenika, kosti
   proroka i kosti ?itelja jeruzalemskih.

   ^2I razasut aee ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci
   nebeskoj, koje ljubljahu, kojima slu?ahu, koje slijed-ahu, koje za
   savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neaee ih pokupiti i sahraniti;
   ostat aee kao gnoj po zemlji.

   ^3Tada aee svima onima ?to preostanu od tih zlih plemena, po svim
   mjestima kuda ih raspr?ih, smrt biti milija od ?ivota" - rijee je Jahve
   nad Vojskama.

   ^4"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neaee li opet ustati,
   zaluta li, neaee li se opet vratiti?

   ^5Za?to onda taj narod luta uporno i neprekidno? Evrsto se dr?e la?i,
   neaee da se obrate.

   ^6Pazio sam i oslu?kivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog
   pakosti svoje, i ne govori '?to ueinih?' Svatko je skrenuo trku svoju
   kao konj kad u boj nagne.

   ^7Eak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ?dral
   dr?e se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda
   Jahvina.

   ^8Kako mo?ete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u
   la? ga je pretvorila la?ljiva pisaljka pisara!

   ^9Mudraci aee biti osramoaeeni, prestravljeni i uhvaaeeni u zamku. Gle,
   oni prezre?e rijee Jahvinu! A njihova mudrost - ?to im koristi?

   ^10Zato aeu ?ene njihove dati strancima, a va?a polja osvajaeima. Jer
   od najmanjeg do najveaeega svi gramze za plijenom, od proroka do
   sveaeenika svi su varalice.

   ^11I olako lijeee ranu naroda mojega vieuaei: 'Mir! Mir!' Ali mira
   nema.

   ^12Neka se postide ?to gnusobu poeini?e, no oni vi?e ne znaju ?to je
   stid, ne umiju se vi?e crvenjeti. Zato aee popadati s onima ?to padaju,
   sru?it aee se kad stanem ka?njavati" - govori Jahve.

   ^13"Htjedoh u berbu k njima - rijee je Jahvina - a ono ni grozda na
   trsu, ni smokve na smokvi; eak je i li?aee uvelo. Zato ih predah onima
   ?to prolaze kraj njih.

   ^14'Za?to jo? eekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje
   izginemo, jer nas Jahve, Bog na?, zatire, napaja nas vodom otrovanom,
   jer zgrije?ismo protiv Jahve.

   ^15Nadasmo se miru, ali dobra nema, eekasmo vrijeme ozdravljenja, al'
   evo u?asa!

   ^16Iz Dana dopire nji?tanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha
   dr?aee zemlja sva. Dolaze da pro?dru zemlju i ?to je napunja, grad i
   ?itelje u njemu.'

   ^17I gle, pu?tam na vas otrovnice protiv kojih nema earolija; ujedat
   aee vas - rijee je Jahvina -

   ^18lijeka biti neaee." Bol me spopada, srce mi iznemoglo.

   ^19Evo zapoma?u kaeeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije
   vi?e na Sionu? Kralj njegov? Za?to me razjari?e svojim kipovima,
   ni?tavilima tud-inskim?

   ^20?etva prod-e, minu ljeto, a mi nismo spa?eni!"

   ^21Satrven sam ?to je kaei naroda mojega satrvena, ?alostan sam,
   stravom obuzet.

   ^22Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeenika? TOa za?to ne
   dolazi ozdravljenje kaeeri naroda mojega?

   ^23O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oei moje u vrutak suza,
   danju i noaeu da plaeem nad poginulima kaeeri svoje, naroda svojega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 "Da imam u pustinji obitavali?te, ostavio bih narod svoj i daleko od
   njih oti?ao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnieka.

   ^2Kao luk napinju jezik, la?, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla
   u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rijee je Jahvina!

   ^3"Nek se svatko euva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer
   brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete.

   ^4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, priviko?e jezik da govori
   la?i; izopaeeni, ne mogu se vi?e

   ^5vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neaee da
   spoznaju mene" - rijee je Jahvina.

   ^6Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit aeu ih i
   ispitati, tOa kako da i postupaju prema kaeeri naroda moga?

   ^7Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijee prijevarna. 'Mir s
   tobom', pozdravljaju bli?njega, ali mu u srcu zamku spremaju.

   ^8Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijee je Jahvina - narodu takvu da se
   ne osvetim?"

   ^9"Zaplaeite, tugujte nad brdima, nad ispa?ama pustinjskim narieite!
   Jer izgorje?e, nitko ne prolazi, glas stada vi?e se ne euje. Od ptice
   nebeske do stoke sve pobje?e, svega nestade.

   ^10Od Jeruzalema ueinit aeu gomilu kamenja, brlog eagaljski, gradove
   judejske pretvorit aeu u pusto? gdje nitko ne stanuje."

   ^11Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da
   objavi za?to zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome vi?e ne prolazi?

   ^12I reee Jahve: "Jer ostavi?e Zakon moj koji im dadoh i jer ne slu?ahu
   glasa mojega, niti ga slijed-ahu,

   ^13nego slijed-ahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi
   nauei?e,

   ^14ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit aeu
   narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom.

   ^15I raspr?it aeu ih med-u narode kojih ne poznavahu oni ni oci
   njihovi. A za njima aeu poslati mae da ih zatre." Ovako govori Jahve
   nad Vojskama:

   ^16"Pazite! Pozovite narikaee! Neka dod-u! Po?aljite po najvje?tije!
   Neka dod-u!

   ^17Neka pohite da zapjevaju tu?balicu nad nama! Da suze poteku iz oeiju
   na?ih, da voda poteee s trepavica na?ih!

   ^18Sa Siona dopire tu?balica: 'O, kako smo upropa?teni, osramoaeeni
   veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'"

   ^19I zato, o ?ene, eujte rijee Jahvinu, i neka uho va?e primi rijee iz
   usta njegovih. Ueite kaeeri svoje jadati, jedna drugu naricati:

   ^20"Smrt se u?ulja kroz prozore na?e, ud-e u dvore na?e, djecu pokosi
   nasred ulice, mladiaee nasred trgova.

   ^21I mrtva tjelesa le?e kao gnoj po oranicama, kao snoplje za ?eteocem,
   a nikoga da ih skupi."

   ^22Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudro?aeu, ni junak neka
   se ne hvali hrabro?aeu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom.

   ^23A tko se hvaliti hoaee, neka se hvali time ?to ima mudrost da mene
   spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji,
   jer to mi je milo" - rijee je Jahvina.

   ^24"Evo, bli?e se dani" - rijee je Jahvina - "kaznit aeu sve koji su
   obrezani na tijelu:

   ^25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one ?to briju
   zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav
   dom Izraelov neobrezana je srca!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Slu?ajte rijee koju vam govori Jahve, dome Izraelov.

   ^2Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbo?nom i ne dr?aeite
   pred znacima nebeskim, jer pred njima dr?aeu samo bezbo?ci.

   ^3Jer su stra?ila tih naroda puka ni?tavnost, samo drvo posjeeeno u
   ?umi, djelo ruku tesarovih,

   ^4ukra?eno srebrom i zlatom, prievr?aeeno eavlima i eekiaeima da se ne
   klima.

   ^5Nalik su na ptieja stra?ila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih
   nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla einiti,
   ali ni dobra ueiniti ne mogu."

   ^6Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje.

   ^7Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer
   med-u svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema
   ravna!

   ^8Eime vatru lo?e, to ih zalud-uje! Zakon im isprazan - obieno drvo,

   ^9tankolisto srebro dovezeno iz Tar?i?a, zlato iz Ofira, rad kipara i
   rukotvorina zlatara, sva djela umje?na, ogrnuta ljubieastim i crvenim
   grimizom.

   ^10A Jahve je pravi Bog. ?ivi je on Bog i Kralj vjeeni. Od njegova
   gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.

   ^11Evo ?to aeete o kipovima reaei: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni
   zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba."

   ^12On stvori zemlju snagom svojom, mudro?aeu svojom uspostavi krug
   zemaljski i umom svojim razape nebesa.

   ^13Kad mu glas zaori, huee vode na nebesima, oblake di?e s kraja
   zemlje; stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz skrovi?ta njegovih.

   ^14Svakom eovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer
   svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha!

   ^15Isprazni su oni, smije?ne tvorevine, propast aee u dan kazne.

   ^16'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je
   ba?tine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo."

   ^17Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuje? u utvrdi!

   ^18Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko aeu odbaciti
   stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me nad-u."

   ^19"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh:
   "Ipak, bolest je moja, nosit aeu je!

   ^20?ator je moj obAealjen, sva u?eta pokidana. Djeca me ostavi?e: nema
   ih. Nema ga tko bi opet razapeo ?ator moj i podigao krila ?atorska."

   ^21Da, pastiri pamet izgubi?e: ne tra?i?e Jahve. Zato ih sreaea ne
   prati i sva se stada raspr?i?e.

   ^22Eujte vijest! Primiee se, evo, buka stra?na iz zemlje sjeverne, da
   gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog eagalja.

   ^23Znam, Jahve, da put eovjeka nije u njegovoj vlasti, da eovjek koji
   hodi ne mo?e upravljati korake svoje!

   ^24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatre?.

   ^25Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne
   zazivlju imena tvoga! Jer oni su pro?drli Jakova, izjeli ga, opusto?ili
   naselje njegovo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Rijee koju je Jahve uputio Jeremiji:

   ^2"Govori Judejcima i Jeruzalemcima.

   ^3Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio eovjek koji ne
   poslu?a rijeei Saveza ovoga,

   ^4rijeei koje sam zapovjedio ocima va?im kad sam ih izveo iz zemlje
   egipatske, iz one peaei ra?arene, govoreaei: Poslu?ajte glas moj i
   einite sve ?to vam zapovjedim: tada aeete biti narod moj, a ja va? Bog,

   ^5da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima va?im da aeu im
   dati zemlju u kojoj teee mlijeko i med - kao ?to je danas.'" A ja
   odgovorih i rekoh: "Tako je, Jahve."

   ^6I dalje mi reee Jahve: "Objavi rijeei ove po gradovima judejskim i po
   ulicama jeruzalemskim: 'Poslu?ajte rijeei Saveza ovoga, te ih
   izvr?avajte.

   ^7Jer sam ozbiljno opominjao oeeve va?e kad sam ih izvodio iz zemlje
   egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslu?ajte glas moj!

   ^8Ali oni ne slu?ahu i ne prignu?e uha svojega, nego se povedo?e za
   okorjelo?aeu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve
   rijeei Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridr?avaju, ali ga
   se oni ne pridr?avahu.'"

   ^9I reee mi Jahve: "Zavjera je med-u Judejcima i Jeruzalemcima.

   ^10Vrati?e se bezakonjima svojih otaca koji se oglu?i?e na moje rijeei,
   pa treahu za tud-im bogovima da im slu?e. Dom Izraelov i dom Judin
   prekr?i?e Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim."

   ^11Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest aeu na njih zlo kojemu neaee
   umaaei; vapit aee k meni, ali ih ja neaeu slu?ati.

   ^12Onda neka gradovi judejski i ?itelji jeruzalemski vapiju k bogovima
   kojima kade, ali im oni neaee pomoaei u vrijeme nevolje!

   ^13Jer ima?, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u
   Jeruzalemu, toliko ?rtvenika podigoste da kadite Baalu.

   ^14Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne di?i glasa za njih i ne
   moli, jer ih neaeu usli?iti kad me zazovu u nevolji svojoj."

   ^15?to li aee draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoaee li
   pretilina i meso posveaeeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga
   proglasiti eistom?

   ^16"Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz
   prasak veliki plamenom sa?i?e njeno li?aee; spaljene su grane njene.

   ^17Jahve nad Vojskama, koji te bija?e posadio, nesreaeu ti namijeni
   zbog zloeina ?to ga ueini dom Izraelov i dom Judin kadeaei Baalu da bi
   mene razgnjevili.

   ^18Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove
   spletke.

   ^19A ja bijah kao jagnje krotko ?to ga vode na klanje i ne slutih da
   protiv mene snuju pakosne naume. "Uni?timo drvo jo? sna?no,
   iskorijenimo ga iz zemlje ?ivih, da mu se ime nikad vi?e ne spominje!"

   ^20Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudi?, koji ispituje? srca
   i bubrege, daj da vidim kako se njima osveaeuje?, jer tebi povjerih
   parnicu svoju.

   ^21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o
   glavi i govore: "Ne prorokuj vi?e u ime Jahvino, da ne pogine? od ruke
   na?e!"

   ^22Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja aeu ih kazniti. Njihovi
   aee mladiaei od maea poginuti, sinovi i kaeeri pomrijet aee od gladi.

   ^23Ni ostatka neaee ostati kad donesem nesreaeu ljudima u Anatotu u
   godini kazne njihove."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih
   jedno s tobom raspravio: Za?to je put zlikovaca uspje?an? Za?to
   podmuklice u?ivaju mir?

   ^2Ti si ih posadio, i oni se ukorijeni?e, rastu i plod donose. Al' si
   bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca.

   ^3No ti, Jahve, mene poznaje? i vidi?; ispitao si srce moje, ono je s
   tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saeuvaj ih za dan pokolja.

   ^4Dokle aee zemlja tugovati, dokle aee trava na svem polju sahnuti?
   Zbog opaeine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog
   ne vidi na?ih putova.

   ^5Ako s pje?acima treeaei sustaje?, kako aee? se s konjima utrkivati?
   Kad ni u mirnoj zemlji nema? uzdanja, kako aee? onda kroz gu?tare
   jordanske?

   ^6Jer su i braaea tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te
   iza led-a ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

   ^7Ostavih dom svoj, napustih ba?tinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh
   u ruke du?mana njenih.

   ^8Ba?tina moja postade za me kao lav u ?umi. Zarikao je na me, zato ga
   zamrzih.

   ^9Zar je ba?tina moja ?arena ptica oko koje odasvud druge slijeaeu?
   Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, dod-ite ?derati.

   ^10Mnogi pastiri opusto?i?e moj vinograd, zgazi?e nasljedstvo moje;
   dragu mi ba?tinu pretvori?e u golu pustinju,

   ^11pretvori?e u pusto?, ?alosna je pusto? preda mnom. Sva je zemlja
   pusta jer nikog u srce ne dira.

   ^12Preko svih goleti pustinjskih nagrnu?e pusto?nici. Jer u Jahve je
   mae ?to pro?dire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome
   tijelu.

   ^13Sijahu p?enicu, a po?e?e trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se
   uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine.

   ^14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u
   ba?tinu ?to sam je dao narodu svome Izraelu, ja aeu i?eupati iz zemlje
   njihove. Ali dom Judin i?eupat aeu isred njih.

   ^15A kad ih i?eupam, ponovo aeu im se smilovati i povesti natrag,
   svakoga na ba?tinu i zemlju njegovu.

   ^16Pa ako doista nauee putove naroda mojega i stanu se zaklinjati
   imenom mojim - '?ivoga mi Jahve' - kao ?to su ueili moj narod da se
   zaklinje Baalom, tada aee se opet nastaniti usred naroda moga.

   ^17Ako pak ne poslu?aju, onda aeu takav narod potpuno i?eupati i
   zatrti" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opa?i bokove.
   Ali ga u vodu ne umaei."

   ^2I kupih pojas po rijeei Jahvinoj i opasah bokove.

   ^3I dod-e mi drugi put rijee Jahvina:

   ^4"Uzmi pojas ?to si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do
   rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peaeine."

   ^5I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije
   mnogo dana reee mi Jahve:

   ^6"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da
   ga ondje sakrije?."

   ^7Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i
   gle: pojas istrunuo, ne bija?e vi?e niza?to.

   ^8Tada mi dod-e rijee Jahvina: ^8Reci kralju i kraljici-majci:
   "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s va?ih glava.

   ^9"Ovako govori Jahve: Tako aeu uni?titi silnu oholost Judeje i
   Jeruzalema.

   ^10Narod taj opaki koji ne slu?a mojih rijeei, nego slijedi okorjelo
   srce svoje i trei za drugim bogovima da im slu?i i da im se klanja,
   postat aee kao tvoj pojas koji nije vi?e niza?to.

   ^11Jer kao ?to pojas prianja uz bedra eovjekova, tako sam htio da sav
   dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijee je Jahvina - da
   budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i east. Ali nisu
   poslu?ali!"

   ^12Reci tom narodu: "Svaki se vre puni vinom." A oni aee ti
   prigovoriti: "Zar mo?da ne znamo da se svaki vre puni vinom?"

   ^13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit aeu pijano?aeu sve
   stanovnike ove zemlje, kraljeve ?to sjede na prijestolju Davidovu, i
   sveaeenike, i proroke, i sve Jeruzalemce.

   ^14I porazbijat aeu ih jednog o drugoga, oeeve zajedno sa sinovima -
   rijee je Jahvina. Uni?tit aeu ih bez samilosti, bez milosrd-a i bez
   smilovanja."

   ^15Poslu?ajte, dobro eujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori!

   ^16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego ?to se smrkne, prije
   nego ?to se noge va?e spotaknu po planinama mraenim. Vi se nadate
   svjetlosti, a on aee je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!

   ^17Ako ovo ne poslu?ate, potajno aee mi du?a plakati zbog oholosti
   va?e, suze aee roniti, oko aee mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u
   izgnanstvo odlazi.

   ^19Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je
   Judeja izgnana, sasvim izgnana!"

   ^20Podigni oei, Jeruzaleme, i pogledaj one ?to nadiru sa Sjevera. Gdje
   je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje?

   ^21?to aee? reaei kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si
   sam naueio da te kao ljubavnici vode. Neaee li te bolovi spopasti kao
   porodilju?

   ^22Mo?da aee? se tad upitati: "Za?to me to sna?lo?" Zbog mno?tva
   bezakonja tvojih otkri?e ti skute, nasilje nad tobom ueini?e.

   ^23Mo?e li Etiopljanin promijeniti ko?u svoju? Ili leopard krzno svoje?
   "A vi, mo?ete li einiti dobro, navikli da zlo einite?

   ^24Zato aeu vas raspr?iti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar.

   ^25To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijee je Jahvina - jer si
   mene zaboravio i u la? se uzdao.

   ^26Sam aeu ti halju do lica podiaei da se tvoja golotinja vidi.

   ^27Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnieenje, na
   humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Jo?
   se ne oeisti i dokle aee to jo? trajati ...?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Rijee Jahvina Jeremiji o velikoj su?i:

   ^2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno le?e na zemlji,
   krik Jeruzalema do neba se vije.

   ^3Odlienici ?alju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne
   nalaze, vraaeaju se praznih vreeva, postid-eni, posramljeni, pokri?e
   glavu svoju.

   ^4Zemlja je sva ispucala jer ki?e nema. Ratari se postidje?e, pokri?e
   glave.

   ^5Pa i ko?uta u polju ostavlja mlado jer trave nema.

   ^6Divlji magarci, stojeae' na goletima, da?aeu kao eagalj, oei im
   malaksale jer nema zelenila.

   ^7Bezakonja na?a protiv nas svjedoee, smiluj se, o Jahve, rad' imena
   svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagrije?ismo,

   ^8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Za?to si kao
   stranac u ovoj zemlji, kao putnik ?to se uvrati da prenoaei?

   ^9Za?to si kao prestravljen eovjek, kao junak koji ne mo?e pomoaei? TOa
   ti si med-u nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas
   ostaviti!

   ^10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne
   ?tede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje
   bezakonja njihova i ka?njava grijehe njihove.

   ^11I reee mi Jahve: "Ne tra?i milosti za ovaj narod.

   ^12Ako aee i postiti, neaeu usli?iti njihovih vapaja. Ako aee i
   prinijeti paljenicu i prinos, neaee mi omiljeti. Jer maeem, glad-u i
   kugom ja aeu ih zatrti."

   ^13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neaeete
   vidjeti maea, niti aee vam biti gladi, nego aeu vam dati postojan mir
   na ovome mjestu.'"

   ^14A Jahve mi reee: "La? prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih
   poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam
   prorokuju la?na vid-enja, isprazna gatanja i snove srca svoga."

   ^15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti ?to u moje ime prorokuju, a ja
   ih nisam poslao, te govore da neaee biti ni maea ni gladi u zemlji
   ovoj, sami aee od maea i gladi poginuti.

   ^16A narod ovaj kojemu prorokuju le?at aee po ulicama jeruzalemskim,
   poko?en maeem i glad-u, i neaee biti eovjeka da ga pokopa - njih, ?ene
   njihove, sinove i kaeeri njihove. Tako aeu na njih izliti zloaeu
   njihovu."

   ^17A ti im reci ovako: Nek' oei moje suze rone danju i noaeu, i neka ne
   prestanu, jer je stra?no slomljena djevica, kaei naroda moga, ranom
   neobieno ljutom.

   ^18Pod-em li u polje, evo maeem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od
   gladi iznemoglih! Eak i proroci i sveaeenici lutaju po zemlji i ni?ta
   ne znaju.

   ^19TOa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti du?i omrznu Sion? Za?to nas
   tako bije? te nam vi?e nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema,
   eekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo u?asa!

   ^20O Jahve, bezbo?nost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih;
   doista, tebi sagrije?ismo!

   ^21Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje,
   spomeni se i nemoj razvraei Saveza svog s nama!

   ^22Zar ispraznost bezbo?nika da?da daje? Ili zar nebesa sama ki?e? Zar
   ne daje? ti to, Jahve, Bo?e na?? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to
   eini?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I reee mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne
   bi mi se du?a obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka
   idu od mene!

   ^2Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve:
   Tko je za smrt, u smrt! Tko je za mae, pod mae! Tko je za glad, u glad!
   Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!'

   ^3Poslat aeu na njih eetiri nevolje - rijee je Jahvina: mae da ih
   ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih ?deru i
   zatiru.

   ^4I ueinit aeu ih u?asom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog
   Mana?ea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla ?to ih poeini u
   Jeruzalemu."

   ^5"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te po?ali? Tko li aee se
   svratit' da te zapita kako ti je?

   ^6Ti me odbaci - rijee je Jahvina - i led-a mi okrenu. I zato na te
   digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek pra?tam!

   ^7Zato aeu ih izvijati vijaeom na vratima zemlje ove. Narod svoj aeu
   li?it' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraaeaju sa svojih putova.

   ^8Bit aee u njih vi?e udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih
   ratnika dovest aeu zatornika, usred podneva, i pustit aeu na njih
   iznenada u?as i strahotu.

   ^9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, du?u ispustila. Sunce joj
   zad-e jo? za dana: postid-ena, osramoaeena je. A ?to od njih ostane,
   pod mae aeu vraei pred njihovim du?manima" - rijee je Jahvina.

   ^10Jao meni, majko, ?to si me rodila, da svad-am se i prepirem sa svom
   zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me
   proklinju.

   ^11Uistinu, o Jahve, nisam li ti slu?io za njihovo dobro, nisam li
   tra?io milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima
   tjeskobe njegove? Ti to dobro zna?!

   ^12Mo?e l' se ?eljezo slomiti, ?eljezo sa Sjevera i mjed?

   ^13Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaeki aeu predati. Tako aee? platiti
   za sva bezakonja svoja po svoj zemlji.

   ^14Ueinit aeu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje?, jer
   gnjev moj planu ognjem koji aee vas sa?gati, koji aee protiv vas
   buknuti.

   ^15Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj
   da propadnem zbog sporosti srd?be tvoje! Spomeni se da tebe radi
   podnosim sramotu.

   ^16Kad mi dod-o?e rijeei tvoje, ja sam ih gutao: rijeei tvoje ushiti?e
   i obradova?e srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bo?e
   nad Vojskama.

   ^17Nikad sjedio nisam u dru?tvu veseljaka da se razveselim. Pod te?inom
   ruke tvoje samotan ?ivim, jer ti me jaro?aeu pro?e.

   ^18Za?to je bol moja bez prebola? Za?to je rana moja neiscjeljiva i
   nikako da zaraste? Ah! Hoaee? li meni biti kao potok nestalan, vodama
   nepouzdan?

   ^19Zato ovako govori Jahve: "Ako se vrati?, pustit aeu te da mi opet
   slu?i?; ako odvoji? dragocjeno od bezvrijedna, bit aee? usta moja. Oni
   aee se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smije? okrenuti k njima!

   ^20Ueinit aeu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit aee
   se protiv tebe, al' te neaee nadvladati, jer ja sam s tobom, da te
   spasim i izbavim" - rijee je Jahvina.

   ^21"Izbavit aeu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina i reee:

   ^2"Ne uzimaj sebi ?ene; i nemaj ni sinova ni kaeeri na ovome mjestu.

   ^3Jer ovako govori Jahve o kaeerima i sinovima koji aee se roditi na
   ovome mjestu i o majkama koje aee ih rad-ati i o oeevima koji aee ih
   imati u ovoj zemlji:

   ^4Oni aee umrijeti smraeu prebolnom, nitko ih neaee oplakivati, niti
   aee ih sahraniti. Pretvorit aee se u gnoj za oranice, izginut aee od
   maea i gladi, a njihova aee trupla biti hrana pticama nebeskim i
   zvijerima zemaljskim."

   ^5Da, ovako govori Jahve: "Ne smije? uaei u kuaeu ?alosti, ne idi
   naricati niti ih sa?aljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj -
   rijee je Jahvina - ljubav i samilost.

   ^6Pomrijet aee veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neaee pokopati.
   Nitko neaee naricati nad njima, niti aee zbog njih praviti ureza, niti
   kose ?i?ati.

   ^7Za onog u ?alosti neaee kruh lomiti, da ga utje?e zbog pokojnika,
   nitiaee mu tko pru?iti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke
   njegove.

   ^8Ne ulazi u kuaeu slavlja da s njima sjedi? i gosti? se."

   ^9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, ueinit aeu
   da s ovog mjesta i pred va?im oeima i u ovim danima i?eeznu poklici
   radosti i veselja i glasovi zaruenika i zaruenice.

   ^10A kad objavi? tom narodu sve ove rijeei, pa te upitaju: 'Za?to nam
   Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreaeom; u eemu je zloeinstvo na?e
   i u eemu su grijesi na?i ?to ih poeinismo protiv Jahve, Boga na?ega?' -

   ^11onda im odgovori: 'U tom ?to me ostavi?e oci va?i - rijee je Jahvina
   - i trea?e za tud-im bogovima da im slu?e i da im se klanjaju, a mene
   ostavi?e i Zakona se moga ne dr?a?e.

   ^12A vi jo? gore ueiniste nego oci va?i, jer evo, svaki se povodi za
   okorjelo?aeu zloga srca svoga, a mene ne slu?a.

   ^13Zato aeu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana,
   kao ?to bija?e i ocima va?im. Ondje aeete slu?iti tud-im bogovima danju
   i noaeu: jer neaeu vam se vi?e smilovati!'"

   ^14"Zato, evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - kad se vi?e neaee
   govoriti: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta',

   ^15nego: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
   sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija?e prognao.' Vratit aeu ih u
   zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.

   ^16Evo, poslat aeu mnoga ribara - rijee je Jahvina - koji aee ih
   uloviti. A zatim aeu dovesti mnoge lovce koji aee ih goniti sa svih
   gora, i sa svih bre?uljaka, i iz svih peaeinskih rasjeklina.

   ^17Jer moje oei prate sve njihove putove: neaee mi izmaaei, niti se
   bezakonje njihovo mo?e sakriti od oeiju mojih.

   ^18Dvostruko aeu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su
   truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju ba?tinu ispunili
   gnusobama."

   ^19Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoei?te moje u danima nevolje! K
   tebi aee doaei narodi s krajeva zemlje. I govorit aee: Samu nam la? oci
   namrije?e, Ni?tavost i Nemoae.

   ^20TOa stvara li eovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi.

   ^21Ueinit aeu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oaeute moju ruku i
   snagu moju, i znat aee da mi je ime Jahve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Judin grijeh upisan je ?eljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim
   vr?kom u ploeicu njihova srca i u rogove njihovih ?rtvenika,

   ^2kao spomen sinovima njihovim na ?rtvenike njihove i a?ere njihove oko
   zelenog drveaea na visokim bre?uljcima,

   ^3na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaeki
   aeu predati. Tako aee? platiti za grijeh svoj po svoj zemlji.

   ^4Morat aee? pustiti ba?tinu koju sam tebi poklonio. Ueinit aeu te
   robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje?. Jer gnjev moj planu
   ognjem koji aee vjeeno gorjeti.

   ^5Ovako govori Jahve: "Proklet eovjek koji se uzdaje u eovjeka, i slabo
   tijelo smatra svojom mi?icom, i eije se srce od Jahve odvraaea.

   ^6Jer on je kao drae u pustinji: ne osjeaea kad je sreaea na domaku,
   tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.

   ^7Blagoslovljen eovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje.

   ^8Nalik je na stablo zasad-eno uz vodu ?to korijenje pu?ta k potoku: ne
   mora se nieeg bojati kad dod-e ?ega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U
   su?noj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.

   ^9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?

   ^10Ja, Jahve, istra?ujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po
   njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.

   ^11Prepelica ?to le?i na jajima a ne le?e jest onaj ?to nepravdom
   stjeee bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje
   lOuda.

   ^12Slavan prijestol dignut od davnina, to je na?e sveto mjesto.

   ^13O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet aee se, koji se
   odmetnu od tebe bit aee u prah upisani, jer ostavi?e Izvor ?ive vode.

   ^14Iscijeli me, Jahve, i bit aeu zdrav, spasi me, i bit aeu spa?en, jer
   ti si pjesma moja.

   ^15Evo ih ?to mi govore: Gdje je rijee Jahvina? Neka se ispuni!

   ^16Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreaeu niti sam ?elio
   kobni Dan! - ti to zna?, sve ?to je izlazilo iz usta mojih pred tobom
   je.

   ^17Ne budi mi na u?as, ti, utoei?te moje, u Dan nesretni.

   ^18Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na
   njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!

   ^19Ovako mi reee Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja
   ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska.

   ^20Reci im: Eujte rijee Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i
   Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata.

   ^21Ovako govori Jahve: 'Euvajte se ako vam je ?ivot mio i ne nosite
   tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska.

   ^22I ne nosite bremena iz kuaee u dan subotnji, i nikakva posla ne
   radite, nego svetkujte dan subotnji, kao ?to sam zapovjedio va?im
   ocima.

   ^23Oni me ne poslu?a?e i ne prikloni?e uha svojega, nego tvrdovrato ne
   poslu?a?e i ne prihvati?e nauka.

   ^24A vi, ako me poslu?ate - rijee je Jahvina - i ako ne budete nosili
   bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne
   radeaei nikakva posla,

   ^25tada aee na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na
   prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i ja?u na konjima, oni i
   njihovi easnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj aee grad ostati
   dovijeka.

   ^26I dolazit aee iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje
   Benjaminove i iz ?efele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice,
   klanice, prinosnice i kad i da prinesu ?rtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.

   ^27Ali ako me ne poslu?ate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako
   budete nosili bremena ulazeaei na vrata jeruzalemska u dan subotnji,
   tada aeu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen aee pro?drijeti
   dvore jeruzalemske, i neaee se ugasiti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Ovo je rijee koju Jahve uputi Jeremiji:

   ^2"Ustani i sid-i u kuaeu lonearovu - ondje aeu ti objaviti svoje
   rijeei."

   ^3Sid-oh, dakle, u kuaeu lonearovu, upravo je radio na lonearskom kolu.

   ^4I kako bi se koji sud ?to bi ga naeinio od ilovaee u ruci lonearovoj
   pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veae kako se lonearu
   svidjelo da napravi.

   ^5I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^6"Ne mogu li i ja s vama einiti kao ovaj lonear, dome Izraelov? -
   rijee je Jahvina. Evo, kao ilovaea u ruci lonearovoj, i vi ste u mojoj
   ruci, dome Izraelov.

   ^7Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da aeu ga
   iskorijeniti, uni?titi i razoriti,

   ^8i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaeina i zloaea,
   tada aeu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.

   ^9Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da aeu ga izgraditi i
   posaditi,

   ^10a on stane einiti ?to je zlo u mojim oeima, ne slu?ajuaei glasa
   mojega, pokajat aeu se za dobro koje sam im obeaeao.

   ^11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo,
   spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa
   svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'

   ^12Ali oni vele: 'Uzalud! Mi aeemo radije provoditi svoje osnove i
   einiti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'"

   ^13Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo ?to
   euo? Toliku grozotu ueini djevica Izraelova.

   ^14Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presu?iti vode
   daleke ?to studene teku?

   ^15A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ni?tavnosti, posrnu?e na
   putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem
   neprohodnim.

   ^16I tako su zemlju u pusto? obratili, na vjeenu porugu, da se nad njom
   zgra?a svaki prolaznik glavom ma?uaei.

   ^17Razvitlat aeu ih pred neprijateljem, kao istoenjak; led-a, a ne
   lice, ja aeu im pokazati u dan njine propasti."

   ^18I reko?e: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveaeeniku ne
   mo?e nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde,
   udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijee njegovu."

   ^19Poslu?aj me, o Jahve, i euj ?to govore moji protivnici.

   ^20TOa zar se dobro uzvraaea zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako
   stajah pred licem tvojim da u tebe milost tra?im za njih, da odvratim
   od njih jarost tvoju.

   ^21Zato im djecu izruei gladi, maeu ih predaj! Neka im ?ene ostanu
   jalove i udovice, neka im kuga pobije mu?eve, a mladiaei neka od maea u
   boju poginu.

   ^22Neka se prolomi vapaj iz kuaea njihovih kad iznenada na njih dovede?
   eete pljaeka?a. Jer oni iskopa?e jamu da me uhvate, nogama mojim u
   potaji zamke namjesti?e.

   ^23Ti, o Jahve, znade? sav njihov naum ubilaeki protiv mene. Ne oprosti
   im bezakonja njihova, ne izbri?i im grijeha pred sobom. Neka padnu pred
   licem tvojim, obraeunaj s njima u dan gnjeva svoga!
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Ovako mi reee Jahve: "Idi i kupi vre glineni. Povedi sa sobom
   nekoliko starje?ina narodnih i sveaeeniekih.

   ^2Pod-i u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lonearskih. Ondje proglasi
   rijeei koje aeu ti kazati.

   ^3Reci im: Eujte rijee Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici
   jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo
   dovodim nesreaeu na ovo mjesto te aee svima koji to euju u u?ima
   zazujati.

   ^4Zato ?to su me ostavili i otud-ili ovo mjesto prinoseaei kad tud-im
   bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato
   ?to su mjesto ovo natopili krvlju nevinih;

   ^5i zato ?to pogradi?e uzvi?ice Baalove da mu spaljuju sinove kao
   ?rtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo
   ?to na um palo.

   ^6Stoga, evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - kad se ovo mjesto neaee
   vi?e zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja.

   ^7Izjalovit aeu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i ueiniti da
   svi poginu od neprijateljskog maea, od ruku onih ?to im rade o glavi. A
   trupla aeu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim.

   ^8A grad aeu ovaj ueiniti ruglom i u?asom: svaki koji prod-e mimo nj
   zgrozit aee se i zvi?dati zbog svih nesreaea njegovih.

   ^9I dat aeu im da jedu meso sinova i kaeeri svojih. Da, svaki aee jesti
   meso bli?njega svoga zbog prete?ke nevolje kojom aee ih pritisnuti
   njihovi neprijatelji ?to im rade o glavi.'

   ^10Razbij vre pred oeima svojih pratilaca

   ^11i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako aeu razbiti ovaj
   narod i ovaj grad, kao ?to se razbija sud lonearski, te se vi?e ne da
   popraviti. U Tofetu aee se ukapati, jer inaee neaee biti mjesta za
   ukapanje.

   ^12Tako aeu postupiti s ovim mjestom - rijee je Jahvina - i sa
   stanovnicima njegovim. I ueinit aeu grad ovaj slienim Tofetu.

   ^13I sve kuaee jeruzalemske i kuaee kraljeva judejskih bit aee
   oneei?aeene kao mjesto Tofet: sve kuaee kojima se na krovovima kad
   prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tud-im bogovima.'"

   ^14Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bija?e poslao da
   prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu:

   ^15"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest aeu na
   ovaj grad i na sve njegove gradiaee sve zlo kojim sam im prijetio, jer
   ukruti?e vratove svoje ne slu?ajuaei rijeei mojih.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 A sveaeenik Pa?hur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, eu
   kako Jeremija prorokuje te rijeei.

   ^2I Pa?hur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade ?to se nalaze kod
   gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.

   ^3A kad sutradan Pa?hur pusti Jeremiju iz klada, reee mu Jeremija:
   "Jahve te vi?e ne zove Pa?hur veae 'U?as odasvud'.

   ^4Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te u?asu, tebe i sve
   prijatelje tvoje, i poginut aee od maea neprijatelja svojih, svojim
   aee? oeima vidjeti. I svu Judeju dat aeu u ruke kralju babilonskom. On
   aee ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maeem pobiti.

   ^5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steeeni imetak i sve
   dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat aeu u ruke
   neprijateljima. Oni aee sve opljaekati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.'

   ^6A ti aee? se, Pa?hure, sa svim svojim ukuaeanima seliti u Babilon.
   Da, u Babilon aee? doaei i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi
   tvoji prijatelji kojima si la?i prorokovao."

   ^7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaeao si me i svladao
   me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.

   ^8Jer kad god progovorim, moram vikati, navije?tati moram: "Nasilje!
   Propast!" Doista, rijee mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh
   povazdan.

   ^9I rekoh u sebi: neaeu vi?e na nj misliti niti aeu govoriti u njegovo
   ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima
   mojim: uzalud se trudih da izdr?im, ne mogoh vi?e.

   ^10Euh klevete mnogih: "U?as odasvud! Prijavite! Mi aeemo ga
   prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji eekahu moj pad. "Mo?da ga
   zavedemo, pa aeemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"

   ^11Sa mnom je Jahve kao sna?an junak! Zato aee progonitelji moji
   posrnuti i neaee nadvladati, postidjet aee se veoma zbog poraza, zbog
   nezaboravne vjeene sramote.

   ^12O Jahve nad Vojskama, koji proniee? pravednika i vidi? mu bubrege i
   srce, daj da vidim kako im se osveaeuje?, jer tebi povjerih parnicu
   svoju.

   ^13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi du?u sirote iz ruku
   zlikovaca.

   ^14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio
   blagoslovljen!

   ^15Proklet bio eovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, mu?kiae!"
   i time mi oca obradova.

   ^16Tom eovjeku bilo kao gradovima ?to ih Jahve nemilice razvali; veae u
   cik zore euo zapomaganje i poklike bojne u podne,

   ^17jer me ne pogubi u majeinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi
   joj utroba dovijeka ostala trudna!

   ^18O, za?to izad-oh iz majeina krila? Da vidim jad i nevolju i u
   sramoti da dokoneam dane!
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Rijee koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu
   Pa?hura, sina Malkijina, i sveaeenika Sefaniju, sina Maasejina, s
   porukom:

   ^2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski,
   zavoj?tio na nas; mo?da aee Jahve opet ueiniti s nama eudo, pa aee se
   neprijatelj povuaei pred nama."

   ^3Jeremija im reee: "Ovako recite Sidkiji:

   ^4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuaei aeu oru?je koje je u va?im
   rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca ?to vas
   napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada.

   ^5I sam aeu se boriti protiv vas ispru?enom rukom i sna?nom mi?icom, u
   srd?bi i gnjevu i velikoj jarosti.

   ^6I stra?nom kugom udarit aeu stanovnike ovoga grada, ljude i
   ?ivotinje, i pomrijet aee.

   ^7Poslije toga aeu - rijee je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i
   njegove sluge i narod, i sve one koji preostado?e u tom gradu nakon
   po?asti, maea i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja
   babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o
   glavi; on aee ih sasjeaei o?tricom maea bez samilosti, bez milosrd-a i
   bez smilovanja.'

   ^8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put
   ?ivota i put smrti.

   ^9Tko ostane u ovom gradu, poginut aee od maea, gladi i kuge. A tko
   izad-e, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit aee ?ivot -
   ?ivot aee mu ostati kao plijen.

   ^10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rijee je
   Jahvina - i bit aee izrueen u ruke kralja babilonskoga, i on aee ga
   vatrom spaliti.'"

   ^11Kraljevskom domu Judeje. Eujte rijee Jahvinu,

   ^12dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno,
   izbavite potlaeene iz ruku tlaeitelja, ili aee moj gnjev planut' poput
   vatre, raspalit' se neugasivo zbog va?ih opaeina.

   ^13Evo me protiv tebe koji stanuje? na Peaeini dolinskoj - rijee je
   Jahvina - protiv vas koji ka?ete: 'Tko mo?e na nas navaliti, tko u na?e
   nastambe prodrijeti?'

   ^14Al' ja aeu vam platiti prema plodu djela va?ih - rijee je Jahvina. -
   Oganj aeu podmetnuti ?umi njegovoj i pro?drijet aee sve oko nje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Ovako govori Jahve: "Sid-i u palaeu kralja judejskoga i objavi ondje
   ovu rijee.

   ^2Reci: Slu?aj rijee Jahvinu, kralju judejski, koji sjedi? na
   prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova
   vrata.

   ^3Ovako govori Jahve: 'Einite pravo i pravicu, izbavite potlaeene iz
   ruku tlaeitelja! Ne einite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaeite
   ih i ne prolijevajte krvi nedu?ne na ovome mjestu.

   ^4Jer budete li se istinski vladali po rijeei ovoj, na vrata ovog dvora
   ulazit aee kraljevi ?to sjede na prijestolju Davidovu, voze se na
   kolima i ja?u na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod.

   ^5Ako pak ne poslu?ate ovih rijeei, zaklinjem se sobom - rijee je
   Jahvina - da aeu taj dvor pretvoriti u ru?evinu!'"

   ^6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me
   Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit aeu te u pustinju, u
   grad nenastanjen.

   ^7Spremit aeu protiv tebe zatiraee, svakoga s oru?jem njegovim, nek'
   posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju."

   ^8Mno?tvo aee naroda prolaziti mimo taj grad i pitat aee jedan drugoga:
   "Za?to je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?"

   ^9Odgovorit aee im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali
   se drugim bogovima i slu?ili im."

   ^10Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaeite za onim
   koji odlazi, jer se nikad vi?e neaee vratiti ni rodne grude vidjeti.

   ^11Jer ovako govori Jahve o ?alumu, sinu Jo?ijinu, kralju judejskomu,
   koji kraljeva?e mjesto oca svoga i morade otiaei iz ovoga mjesta:
   "Nikad se vi?e neaee vratiti,

   ^12nego aee umrijeti u mjestu kamo ga izagna?e, a ovu zemlju nikad vi?e
   neaee vidjeti."

   ^13Jao onom koji kuaeu gradi nepravedno i gornje odaje di?e bez prava;
   koji bli?njega tjera na tlaku i plaaeu mu ne isplaaeuje;

   ^14koji ka?e: "Sagradit aeu sebi kuaeu prostranu i prozraene gornje
   odaje!" koji probija prozore, obla?e ih cedrovinom crveno obojenom.

   ^15Jesi li zato kralj ?to se cedrom razmeaee?? Nije li ti i otac jeo i
   pio, ali je einio pravo i pravicu i zato mu bje?e dobro.

   ^16Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bje?e dobro. Zar ne
   znaei to mene poznavati? - rijee je Jahvina.

   ^17Ali tvoje oei i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijeva?,
   da nasilje eini? i krivdu.

   ^18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jo?ijinu, kralju judejskom:
   "Za njim neaee naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim
   neaee naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velieanstvo!'

   ^19Pokopat aee ga k'o magarca, izvuaei ga i baciti izvan vrata
   Jeruzalema."

   ^20"Popni se na Libanon i viei, po Ba?anu nek' se ori glas, s Abarima
   buei, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni!

   ^21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reee: 'Neaeu
   slu?ati!' Tako se vlada? od mladosti: ne slu?a? glasa mojega.

   ^22Sve aee tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici aee tvoji u
   izgnanstvo. Tada aee? se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje.

   ^23Ti ?to prebiva? na Libanonu, ti ?to se gnijezdi? po cedrovima, kako
   li aee? stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje.

   ^24?ivota mi moga - rijee je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov,
   kralj judejski, bio peeatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s
   prsta.

   ^25Dat aeu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred
   kojima dr?aee?, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke
   Kaldejaca.

   ^26I bacit aeu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste
   rodili; tamo aeete umrijeti.

   ^27Ali u zemlju u koju eeznu da se vrate neaee se vratiti!"

   ^28TOa zar je taj eovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda ?to
   nikom se ne svid-a? Za?to bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u
   zemlju koja im je posve neznana?

   ^29Zemljo, zemljo, zemljo, poslu?aj rijee Jahvinu.

   ^30Ovako govori Jahve: "Upi?ite za ovoga eovjeka: 'Bez djece. ?ivot mu
   se nije posreaeio. Nitko od potomstva njegova neaee sjesti na prijesto
   Davidov ni vladati Judejom.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 "Jao pastirima koji upropa?aeuju i raspr?uju ovce pa?e moje" - rijee
   je Jahvina.

   ^2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu
   narod moj: "Vi ste raspr?ili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli
   za njih. Zato aeu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela va?ih -
   rijee je Jahvina.

   ^3I sam aeu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih
   raspr?io i vratiti ih na ispa?e njihove: bit aee plodne i mno?it aee
   se.

   ^4I podiaei aeu im pastire da ih pasu te se nieega vi?e neaee bojati ni
   pla?iti, niti aee se gubiti" - rijee je Jahvina.

   ^5"Evo dolaze dani - rijee je Jahvina - podiaei aeu Davidu izdanak
   pravedni. On aee vladati kao kralj i biti mudar i einit aee pravo i
   pravicu u zemlji.

   ^6U njegove aee dane Judeja biti spa?ena i Izrael aee ?ivjeti spokojno.
   I evo imena kojim aee ga nazivati: 'Jahve, Pravda na?a.'

   ^7Zato, evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - kad se vi?e neaee
   govoriti: '?ivoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje
   egipatske',

   ^8nego: '?ivoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede
   iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bija?e prognao, tako da
   obitavaju u zemlji svojoj.'"

   ^9Prorocima. Srce je u meni skrhano, dr?aeu mi kosti, sliean sam
   pijancu, eovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim
   svetim rijeeima:

   ^10"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno
   zavila, a ispa?e u pustinji sagorje?e. Njihova je trka zloba, a moae im
   je nepravda.

   ^11Da, i prorok i sveaeenik zlikovci su, eak i u Domu svome nad-oh im
   pakost" - rijee je Jahvina.

   ^12Stog' aee im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku aee posrtati
   i padati. Jer ja aeu na njih svaliti nesreaeu u godine kazne njihove" -
   rijee je Jahvina.

   ^13"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime
   i zavode narod moj izraelski.

   ^14Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne
   putove, jaeaju ruke zloeincima, te se nitko od zloeina svojih ne
   obraaea. Svi su mi oni kao Sodoma, a ?itelji kao Gomora!"

   ^15I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit
   aeu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka
   jeruzalemskih potjeee pokvara u svoj zemlji."

   ^16Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slu?ajte rijeei proroka: oni
   vas obmanjuju, objavljuju vid-enja srca svoga, a ne ?to dolazi iz usta
   Jahvinih;

   ^17govore onima ?to preziru rijee Jahvinu: 'Bit aee s vama mir!' a
   onima ?to slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neaee
   snaaei!'"

   ^18TOa tko bija?e na vijeaeanju Jahvinu, tko je vidio, tko slu?ao rijee
   njegovu? Tko ju je shvatio te je mo?e objaviti?

   ^19Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan
   i svaljuje na glave bezbo?nieke.

   ^20Jahvin se gnjev neaee sti?ati, dok on ne izvr?i i ne ispuni naume
   srca svojega. U dane posljednje jasno aeete to razumjeti.

   ^21"Ne poslah ti proroka, a ipak tree! Ne govorih im, a ipak prorokuju!

   ^22Jest, da bijahu na mom vijeaeanju, moje bi rijeei narodu mom
   obznanili, i ku?ali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela
   njihovih!

   ^23TOa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijee je Jahvina - zar iz
   daljine nisam vi?e Bog?

   ^24Mo?e li se tko skriti u skrovi?tima da ga ja ne vidim? - rijee je
   Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijee je Jahvina.

   ^25Euo sam ?to govore proroci koji prorokuju la?i u ime moje i tvrde:
   'Usnio sam! Usnio sam!'

   ^26Dokle aee med-u prorocima biti onih koji prorokuju la? i objavljuju
   prijevaru srca svojega?

   ^27Misle da aee svojim snima ?to ih jedan drugom pripovijedaju postiaei
   da narod moj zaboravi ime moje, kao ?to veae oci njihovi zaboravi?e ime
   moje uz Baala!

   ^28Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je
   rijee moja, neka po istini objavljuje rijee moju!" "?to je zajednieko
   slami i ?itu? - rijee je Jahvina.

   ^29Nije li rijee moja poput vatre - rijee je Jahvina - i nije li sliena
   malju ?to razbija peaeinu?

   ^30Evo me stoga protiv proroka - rijee je Jahvina - koji jedan drugome
   kradu moje rijeei.

   ^31Evo me protiv proroka - rijee je Jahvina - koji mlate jezikom i
   proro?tva kuju.

   ^32Evo me protiv proroka - rijee je Jahvina - koji prorokuju izmi?ljene
   snove i pripovijedajuaei ih zavode narod moj izmi?ljotinama svojim i
   la?ima. A ja ih nisam poslao, niti sam im ?to zapovjedio, niti su
   narodu ovome od kakve koristi - rijee je Jahvina.

   ^33A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveaeenik, zapita: '?to je
   breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem'
   - rijee je Jahvina.

   ^34A reee li koji prorok ili sveaeenik, ili tko iz naroda: 'Breme
   Jahvino', kaznit aeu toga eovjeka i dom njegov.

   ^35Ovako morate govoriti svaki svome bli?njemu i svaki svome bratu:
   '?to je Jahve odgovorio?' ili '?to je Jahve rekao?'

   ^36Ali 'Breme Jahvino' da vi?e niste spomenuli, jer je breme svakome
   rijee njegova." Jer vi iskrivljujete rijeei Boga ?ivoga, Jahve nad
   Vojskama, na?ega Boga!

   ^37Ovako reci proroku: "?to ti je Jahve odgovorio?" ili "?to je Jahve
   rekao?"

   ^38Ali ako ka?ete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato ?to se
   slu?ite rijeeju 'Breme Jahvino', premda sam vam porueio da je ne
   izgovarate,

   ^39ja aeu visoko podiaei i odbaciti od lica svojega vas i va? grad ?to
   ga dadoh vama i ocima va?im!

   ^40I svalit aeu na vas vjeenu sramotu i vjeenu porugu koja se neaee
   zaboraviti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom
   Jahvinim, po?to Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i
   izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno
   s knezovima judejskim, kovaeima i bravarima.

   ^2U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veae jesu rane smokve;
   a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rd-ave da se ne mogahu jesti.

   ^3I Jahve me upita: "Jeremija, ?to vidi??" A ja odgovorih: "Smokve!
   Dobre su vrlo dobre, a lo?e su vrlo lo?e - tako lo?e da nisu za jelo."
   ^3Od trinaeste godine Jo?ije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do
   dana dana?njeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijee Jahvina
   i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slu?ali.

   ^4I dod-e mi rijee Jahvina: ^4I Jahve je svejednako slao k vama sve
   sluge svoje, proroke, ali vi niste slu?ali i niste prignuli u?i svoje
   da eujete.

   ^5Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako aeu
   milostivo pogledati na su?nje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao
   u zemlju kaldejsku. ^5I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta
   svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama
   i ocima va?im za sva vremena;

   ^6I milostivo aeu svrnuti oei na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo
   aeu ih podiaei i neaeu ih vi?e uni?titi; opet aeu ih posaditi i neaeu
   ih vi?e i?eupati. ^6i ne idite za tud-im bogovima da im slu?ite i da im
   se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neaeu ni?ta
   na?ao ueiniti.

   ^7I dat aeu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a
   ja Bog njihov, jer aee se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
   ^7Ali me niste poslu?ali - rijee je Jahvina - nego me razgnjeviste
   djelima ruku svojih, na svoju nesreaeu!"

   ^8Ali kao s lo?im smokvama koje su tako lo?e da nisu za jelo - da,
   rijee je Jahvina - tako aeu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim,
   s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima ?to preostado?e u ovoj
   zemlji i s onima ?to se u Egiptu nastani?e. ^8Zato ovako govori Jahve
   nad Vojskama: "Jer niste poslu?ali mojih rijeei,

   ^9Ueinit aeu da budu na u?as svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu
   i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. ^9evo, ja aeu
   poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijee je Jahvina - i slugu
   svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest aeu ih na ovu
   zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izrueit aeu ih
   kletom uni?tenju i ueinit aeu ih u?asom i ruglom, vjeenim razvalinama.

   ^10I poslat aeu na njih mae, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje
   koju dadoh njima i ocima njihovim." C,25Rijee upuaeena Jeremiji o svem
   narodu judejskom, eetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to
   je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. o2oProrok ^10I
   ugu?it aeu med-u njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruenika
   i zaruenice i klopot ?rvnja i svjetlost svjetiljke.

   ^11Sva aee se zemlja pretvoriti u pusto? i pustinju i svi aee narodi
   slu?iti kralju babilonskom sedamdeset godina.

   ^12Ali kad se navr?i sedamdeset godina, kaznit aeu kralja babilonskog i
   narod onaj - rijee je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku
   i pretvorit aeu ih u vjeene razvaline.

   ^13Dovest aeu na tu zemlju sve ?to sam protiv nje rekao - sve je to
   napisano u ovoj knjizi, ?to prorokova Jeremija za sve narode."

   ^14"I oni aee slu?iti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit aeu
   im po njihovim einima i po djelima ruku njihovih."

   ^15Ovako mi reee Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje
   ruke i napoji njime sve narode kojima aeu te poslati.

   ^16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maea ?to aeu
   ga med-u njih poslati."

   ^17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me
   Jahve bija?e poslao:

   ^18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka
   budu razvalina, pusto?, ruglo i prokletstvo, kao ?to su i danas;

   ^19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i
   narodom njegovim

   ^20i svu onu mje?avinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve
   zemlje filistejske, A?kelon, Gazu, Ekron i ono ?to ostade od A?doda;

   ^21Edom, Moab i sinove Amonove;

   ^22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;

   ^23Dedan, Temu, Buz i sve one ostri?enih zalizaka,

   ^24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mje?avine naroda koji obitavaju u
   pustinji;

   ^25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;

   ^26sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva
   kraljevstva na licu zemlje. A kralj ?e?ak pit aee poslije njih.

   ^27I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte!
   Opijte se! Bljujte! Padnite da se vi?e ne dignete od maea koji aeu
   pustiti med-u vas.'

   ^28Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako
   govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!

   ^29Jer, evo, ja sam poeeo ka?njavati grad koji se zove mojim imenom. A
   vi zar da prod-ete bez kazne? Ne, neaeete ostati neka?njeni, jer aeu
   sam dozvati mae da udari na sve stanovnike zemlje' - rijee je Jahve nad
   Vojskama.

   ^30Ti im, dakle, prorokuj sve rijeei ove i reci im: 'Jahve reee sa
   visine, iz svetoga stana grmi glasom, riee iza glasa protiv pa?njaka
   svoga, podvikuje kao oni ?to gro?d-e gaze. Do svih stanovnika zemlje

   ^31dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s
   narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbo?nike aee maeu izrueiti
   - rijee je Jahvina.

   ^32Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreaea veae zahvaaea narod
   za narodom; nevrijeme stra?no veae se prolama s krajeva zemlje.'"

   ^33U onaj dan bit aee pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do
   drugoga. Za njima nitko neaee naricati, niti aee ih tko pokupiti i
   sahraniti; ostat aee kao gnoj po zemlji.

   ^34Kukajte, pastiri, i vieite, valjajte se po pra?ini, vodiei stada,
   jer vam se ispuni?e dani za klanje, popadat aeete ko ovnovi izabrani.

   ^35Vi?e nema utoei?ta pastirima, niti spasa vodieima stada.

   ^36Euj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiei stada, jer Jahve
   pusto?i pa?njak njihov,

   ^37mirna su pasi?ta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.

   ^38Lav ostavlja gu?taru jer aee zemlja njihova opustjeti od maea
   pusto?niekog, od jarosnog gnjeva Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 U poeetku kraljevanja Jojakima, sina Jo?ijina, kralja Judina, dod-e
   mi rijee Jahvina.

   ^2Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima
   judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu navije?taj sve
   rijeei koje sam ti zapovjedio da im ka?e?. I ne izostavi ni jedne
   jedine.

   ^3Mo?da aee poslu?ati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa aeu se
   pokajati za zlo koje naumih ueiniti zbog zlodjela njihovih.

   ^4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslu?ate da hodite po Zakonu
   ?to ga stavih pred vas,

   ^5slu?ajuaei rijeei slugu mojih proroka koje vam neumorno ?aljem,
   premda ih do sada niste slu?ali,

   ^6postupit aeu s ovim Domom kao sa ?ilom i ueinit aeu da ovaj grad bude
   prokletstvo za sve narode na zemlji.'"

   ^7I sveaeenici i proroci i sav narod slu?ahu Jeremiju kako navije?ta te
   rijeei u Domu Jahvinu.

   ^8A kad Jeremija izreee sve ono ?to mu je Gospod zapovjedio da
   navije?ta svemu narodu, zgrabi?e ga sveaeenici i proroci govoreaei:
   "Platit aee? glavom!

   ^9Za?to si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit aeu s ovim Domom kao sa
   ?ilom i ovaj aee grad biti opusto?en te nitko vi?e u njemu neaee
   stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.

   ^10Euv?i to, starje?ine judejske dod-o?e iz kraljevskog dvora u Dom
   Jahvin i sjedo?e pred Nova vrata Doma Jahvina.

   ^11Tada sveaeenici i proroci reko?e starje?inama i svemu narodu: "Ovaj
   je eovjek zaslu?io smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao ?to
   ste euli na svoje u?i."

   ^12Tada Jeremija reee starje?inama i svemu narodu: "Jahve me posla da
   prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono ?to ste euli.

   ^13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slu?ajte glas Jahve,
   Boga svoga: i pokajat aee se za zlo kojim vam se zaprijetio.

   ^14Ja sam, evo, u va?im rukama. Ueinite sa mnom ?to vam se eini dobro i
   pravo.

   ^15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedu?nu navalit aeete na
   sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla
   k vama da u va?e u?i govorim sve ove rijeei."

   ^16Tada reko?e starje?ine i sav narod sveaeenicima i prorocima: "Ovaj
   eovjek nipo?to ne zaslu?uje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga
   na?ega."

   ^17Nato ustado?e i neki od najuglednijih u zemlji te reko?e svemu
   mno?tvu naroda ?to se ondje okupilo:

   ^18"Mihej More?eaeanin prorokova?e u dane Ezekije, kralja judejskog, i
   govora?e svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion
   aee biti polje preorano, Jeruzalem ru?evina, a Goru Doma ovog ?uma aee
   prekriti.'

   ^19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li
   se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja
   za zlo kojim im se bija?e zaprijetio? A mi, zar da na du?e svoje
   navalimo tako velik zloein?"

   ^20Bija?e ondje jo? neki koji prorokova?e u ime Jahvino, Urija, sin
   ?emajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokova?e protiv ovoga grada i
   zemlje ove kao i Jeremija.

   ^21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima euo te
   rijeei, tra?io je da ga smakne. Euv?i to, Urija se prestra?i i pobje?e
   u Egipat.

   ^22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko
   ljudi;

   ^23dovedo?e oni Uriju iz Egipta i odvedo?e ga kralju Jojakimu, koji ga
   maeem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.

   ^24Ali Ahikam, sin ?afanov, za?titi Jeremiju te ga ne preda?e u ruke
   narodu da ga pogube.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 U poeetku kraljevanja Sidkije, sina Jo?ije, kralja judejskoga, uputi
   Jahve Jeremiji ovu rijee.

   ^2Ovako mi reee Jahve: "Naeini sebi u?ad i jaram i stavi ga sebi na
   vrat.

   ^3Zatim poruei kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom,
   kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su
   do?li u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji.

   ^4Naredi im da poruee svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad
   Vojskama, Bog Izraelov! Ovako porueite svojim gospodarima:

   ^5Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispru?enom stvorio zemlju,
   ljude i ?ivotinje na zemlji. I ja to dajem kome hoaeu.

   ^6Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju
   babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu slu?i.

   ^7I svi aee narodi slu?iti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina,
   dok i njegovoj zemlji ne kucne eas te i njega ne upokore moaeni narodi
   i veliki kraljevi.

   ^8Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne slu?iti Nabukodonozora,
   kralja babilonskoga, ne hoteae' se upregnuti u jaram kralja
   babilonskog, taj aeu narod kazniti maeem, glad-u i kugom - rijee je
   Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.

   ^9Ne slu?ajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara
   svojih i earobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi neaeete slu?iti kralju
   babilonskom!'

   ^10Jer vam oni la? prorokuju samo da vas udalje iz va?e zemlje, da vas
   otjeram pa da propadnete.

   ^11Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu slu?i
   ostavit aeu na miru u zemlji njegovoj - rijee je Jahvina - da je
   obrad-uje i u njoj ?ivi.'"

   ^12Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreaei: "Upregnite se
   u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da
   ostanete ?ivi.

   ^13Za?to da poginete, ti i narod tvoj, od maea, gladi i kuge, kao ?to
   se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom?

   ^14Ne slu?ajte, dakle, rijeei onih proroka koji vam govore: 'Vi neaeete
   slu?iti kralju babilonskom.' Oni vam la? prorokuju.

   ^15'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijee je Jahvina - nego
   vam oni la? prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz va?e zemlje, pa da
   propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'"

   ^16I sveaeenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve:
   'Ne slu?ajte rijeei svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo,
   posud-e Doma Jahvina bit aee uskoro vraaeeno iz Babilona.' Oni vam la?i
   prorokuju.

   ^17Ne slu?ajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete ?ivi!
   Za?to da ovaj grad postane ru?evina?

   ^18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijee Jahvina, neka
   mole Jahvu nad Vojskama da i posud-e ?to jo? ostade u Domu Jahvinu i u
   dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!

   ^19Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podno?jima i o preostalom
   posud-u ?to jo? ostade u ovome gradu -

   ^20?to jo? Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad
   odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova,
   kralja judejskoga, i sve odlienike judejske i jeruzalemske.

   ^21Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posud-u koje
   preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:

   ^22'U Babilon aee ih odnijeti i ondje aee ostati sve do dana kad ja
   odem po njih - rijee je Jahvina. I ja aeu sve to donijeti i postaviti
   na ovo mjesto!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Iste godine, u poeetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga,
   eetvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz
   Gibeona, reee mi u Domu Jahvinu pred svim sveaeenicima i svim narodom:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skr?it aeu jaram
   kralja babilonskoga.

   ^3Do dvije godine vratit aeu na ovo mjesto sve posud-e Doma Jahvina
   koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon.

   ^4A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve
   izgnanike judejske, koji dospje?e u Babilon, takod-er aeu vratiti na
   ovo mjesto - rijee je Jahvina - jer aeu skr?iti jaram kralja
   babilonskoga.'"

   ^5Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveaeenicima i
   pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu.

   ^6Reee prorok Jeremija: "Amen! Ueinio Jahve tako! Ispunio Jahve rijeei
   koje si prorokovao i vratio ovamo sve posud-e iz Doma Jahvina i sve
   izgnanike iz Babilona.

   ^7Ali eujder i ovu rijee koju aeu kazati na tvoje u?i i na u?i svega
   naroda.

   ^8Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim
   moaenim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu.

   ^9Ali o proroku koji proriee mir mo?e? istom kad se ispuni njegova
   proroeka rijee znati da ga je zaista Jahve poslao."

   ^10Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skr?i
   ga.

   ^11I reee Hananija pred svim narodom: "Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako
   aeu - za dvije godine - skr?iti jaram Nabukodonozora, kralja
   babilonskoga, s vrata svih naroda!'" Tada prorok Jeremija ode svojim
   putem.

   ^12A kad prorok Hananija skr?i jaram s vrata proroka Jeremije, dod-e
   rijee Jahvina Jeremiji:

   ^13"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skr?io drveni
   jaram, ali aeu ja mjesto njega naeiniti ?eljezni.'

   ^14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: '?eljezni aeu
   jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem
   Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i slu?it aee mu, jer ja sam njemu
   podlo?io eak i poljsku zvjerad!'"

   ^15I prorok Jeremija reee proroku Hananiji: "Euj me dobro, Hananija!
   Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade.

   ^16Zato ovako govori Jahve: 'Gle, bri?em te s lica zemlje! Umrijet aee?
   jo? ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'"

   ^17I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Evo, ovo su rijeei poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema
   posla Ostatku izgnanstva - starje?inama, sveaeenicima i prorocima i
   svemu preostalom narodu ?to ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bija?e odveo
   u Babilon,

   ^2po?to kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odlienici judejski
   i jeruzalemski, kovaei i bravari ostavi?e Jeruzalem.

   ^3Poslanica je poslana po Elasi, sinu ?afanovu, i Gemarji, sinu
   Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon
   Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadr?aja:

   ^4"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima
   koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon!

   ^5Gradite kuaee i nastanite se, sadite vrtove i u?ivajte urod njihov!

   ^6?enite se i rad-ajte sinove i kaeeri! ?enite svoje sinove i udajite
   svoje kaeeri da i oni rad-aju sinove i kaeeri! Mno?ite se da se ne
   smanjite!

   ^7I?tite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na
   njezinu miru poeiva i va? mir!'

   ^8Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas
   obmanjuju va?i proroci koji su med-u vama, va?i gataoci! Ne povodite se
   za snovima koje oni sanjaju!

   ^9Jer oni vam la? prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - rijee
   je Jahvina."

   ^10Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih
   sedamdeset godina, ja aeu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeaeanje
   da aeu vas vratiti na ovo mjesto.

   ^11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rijee je Jahvina -
   naume mira, a ne nesreaee: da vam dadnem buduaenost i nadu.

   ^12Tada aeete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja aeu vas
   usli?ati.

   ^13Tra?it aeete me i naaei me jer aeete me tra?iti svim srcem svojim.

   ^14I pustit aeu da me nad-ete - rijee je Jahvina. Izmijenit aeu udes
   va? i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah -
   rijee je Jahvina. I vratit aeu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo
   odvedoh.

   ^15Istina, vi velite: 'Jahve nam podi?e proroke u Babilonu.'

   ^16Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i
   svemu narodu koji ?ivi u ovome gradu - braaei va?oj ?to ne morado?e s
   vama u izgnanstvo.

   ^17Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo ?aljem na njih mae, glad i
   kugu; ueinit aeu da budu kao pokvarene smokve, tako lo?e da nisu za
   jelo.

   ^18I gonit aeu ih maeem, glad-u i kugom i ueinit aeu ih u?asom svim
   kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom
   svim narodima kamo ih otjeram.

   ^19Jer ne poslu?a?e rijeei mojih - rijee je Jahvina - premda sam im
   svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslu?a?e - rijee je
   Jahvina.

   ^20Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslu?ajte
   svi rijee Jahvinu!"

   ^21Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu
   Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam la? prorokuje u moje
   ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da
   ih pogubi vama na oei.

   ^22I njima aee se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u
   Babilonu: 'Neka Jahve ueini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj
   babilonski ispeee na vatri

   ^23jer u Izraelu poeini?e sramotu eineaei preljub sa ?enama svojih
   bli?njih i govoreaei u moje ime la?ne rijeei koje im ja nisam
   zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rijee je Jahvina!"

   ^24-

   ^25A ?emaji aee? Nehelamcu porueiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama,
   Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u
   Jeruzalemu, i sveaeeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim
   sveaeenicima:

   ^26'Jahve te postavi sveaeenikom namjesto sveaeenika Jojade da pazi? u
   Domu Jahvinu na svakog lud-aka koji se gradi prorokom i da ga baci? u
   klade, sa ?eljezom oko vrata.

   ^27Za?to, dakle, nisi sprijeeio Jeremiju iz Anatota, koji se med-u vama
   gradi prorokom?

   ^28TOa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo aee jo? trajati: Gradite
   kuaee i nastanite se! Sadite vrtove i u?ivajte urod njihov!'"

   ^29Sveaeenik Sefanija proeita pismo proroku Jeremiji.

   ^30Tada dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^31"Po?alji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o ?emaji
   Nehelamcu: Jer vam ?emaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga
   ja nisam poslao,

   ^32ovako govori Jahve: Kaznit aeu ?emaju Nehelamca, njega i potomstvo
   njegovo: nitko mu neaee preostati usred ovoga naroda da do?ivi sreaeu
   koju spremam narodu svojemu - rijee je Jahvina - jer je propovijedao
   pobunu protiv Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Rijee koju Jahve upravi Jeremiji:

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upi?i u knjigu sve ove rijeei koje
   ti govorim.

   ^3Jer evo dolaze dani - rijee je Jahvina - i promijenit aeu udes naroda
   svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit aeu ih u zemlju koju
   u ba?tinu dadoh ocima njihovim."

   ^4Evo rijeei ?to ih Jahve reee o Izraelu i o Judeji:

   ^5Ovako govori Jahve: "Eujem krik u?asa: strava je to, a ne mir.

   ^6Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad mu?karac rodio? A svi
   se mu?karci za bedra hvataju kao porodilje! Za?to su sva lica
   izoblieena i problijedjela?

   ^7Jao, jer velik je dan ovaj, sliena mu nOe bAei! Vrijeme je nevolje za
   Jakova, al' aee se izbaviti iz nje.

   ^8Onoga dana - rijee je Jahve nad Vojskama - slomit aeu jaram na
   njihovu vratu i lance aeu njihove raskinuti. Vi?e neaee slu?iti
   tud-inu,

   ^9veae aee slu?iti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga
   aeu im podiaei.

   ^10Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijee je Jahvina - ne pla?i se,
   Izraele! Jer evo, spasit aeu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje
   izgnanstva. Jakov aee se opet smiriti, spokojno aee ?ivjeti i nitko ga
   neaee pla?iti - rijee je Jahvina -

   ^11jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt aeu narode med-u koje te
   prognah, a tebe neaeu sasvim uni?titi; al' aeu te kazniti po pravici,
   ne smijem te pustit' neka?njena."

   ^12Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan
   polom tvoj.

   ^13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.

   ^14Zaboravi?e te svi ljubavnici, vi?e za te i ne pitaju! Jer po tebi ja
   udarih k'o ?to udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge
   grijehe tvoje.

   ^15Za?to kuka? zbog rane svoje? Zar je neizljeeiva tvoja bol? Zbog
   mno?tva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti ueinih.

   ^16Al' i oni ?to te ?deru bit aee pro?derani, u ropstvo aee svi du?mani
   tvoji; pljaeka?i tvoji bit aee opljaekani, i koji te plijeni?e bit aee
   oplijenjeni.

   ^17[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'.
   [17a] Al' ja aeu te iscijeliti, rane ti zalijeeiti" - rijee je Jahvina.

   ^18Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit aeu udes ?atora Jakovljevih,
   smilovat aeu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit aee
   opet grad sazidan, i dvori aee stajati na starome mjestu.

   ^19Iz njih aee se euti hvalospjev, i glasovi radosni. Umno?it aeu ih i
   vi?e im se neaee smanjiti broj, ugled aeu im dati i vi?e ih neaee
   prezirati.

   ^20Sinovi njihovi bit aee mi kao nekoae, zajednica njina preda mnom aee
   evrsto stajati, a kaznit aeu sve njihove ugnjetaee.

   ^21Glavar njihov iz njih aee niknuti, vladar njihov isred njih aee
   izaaei. Pustit aeu ga k sebi da mi se pribli?i - jer tko da se usudi
   sam preda me!" - rijee je Jahvina.

   ^22"I vi aeete biti moj narod, a ja va? Bog.

   ^23Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan,
   i svaljuje na glave bezbo?nieke.

   ^24Jahvin se gnjev neaee sti?ati dok on ne izvr?i i ne ispuni naume
   srca svojega. U dane posljednje jasno aeete to razumjeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 "U ono vrijeme - rijee je Jahvina - bit aeu Bog svim plemenima
   Izraelovim i oni aee biti narod moj."

   ^2Ovako govori Jahve: "Nad-e milost u pustinji narod koji uteee maeu:
   Izrael ide u svoje prebivali?te.

   ^3Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeenom ljubim te, zato ti
   saeuvah milost.

   ^4Opet aeu te sazdati, i bit aee? sazdana, djevice Izraelova. Opet aee?
   se resit' bubnjiaeima, u veselo kolo hvatati.

   ^5Opet aee? saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade,
   oni aee i trgati.

   ^6Jer dolazi dan te aee stra?ari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge!
   Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'"

   ^7Jer ovako govori Jahve: "Klieite od radosti Jakovu, pozdravite burno
   prvaka naroda! Neka se ori va? glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi
   narod svoj, Ostatak Izraelov!

   ^8Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s
   njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraaea se velika
   zajednica.

   ^9Evo, u suzama pod-o?e, utje?ene sad ih vraaeam! Vodit aeu ih kraj
   potoenih voda, putem ravnim kojim neaee posrnuti, jer ja sam otac
   Izraelu, Efrajim je moj prvenac."

   ^10Eujte, o narodi, rijee Jahvinu, objavite je ?irom dalekih otoka:
   "Onaj ?to raspr?i Izraela, opet ga sabire i euva ga k'o pastir stado
   svoje!"

   ^11Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaeeg od njega.

   ^12I oni aee, radosno klieuaei, na vis sionski da se nau?iju dobara
   Jahvinih: ?ita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, du?a aee im biti
   kao vrt navodnjen, nikad vi?e neaee ginuti.

   ^13Djevojke aee se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer aeu im
   tugu u radost pretvoriti, utje?it aeu ih i razveselit' nakon ?alosti.

   ^14Pretilinom aeu im okrijepiti sveaeenstvo i narod svoj nasititi
   dobrima" - rijee je Jahvina.

   ^15Ovako govori Jahve: "Euj! U Rami se kukanje euje i gorak plae:
   Rahela oplakuje sinove svoje, i neaee da se utje?i za djecom, jer njih
   vi?e nema."

   ^16Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oeima! Patnje aee
   tvoje biti nagrad-ene: oni aee se vratiti iz zemlje neprijateljske.

   ^17Ima nade za tvoje potomstvo - rijee je Jahvina - sinovi tvoji vratit
   aee se u svoj kraj.

   ^18Dobro eujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao
   june jo? neukroaeeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog
   moj.

   ^19Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine
   tueem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'"

   ^20"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god
   mu prijetim, bez prestanka ?ivo na njega mislim i srce mi dr?aee za
   njega od nje?ne samilosti" - rijee je Jahvina.

   ^21"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si
   pro?la. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje!

   ^22Dokle aee? jo? oklijevati, kaeeri odmetnice? Jer Jahve stvori ne?to
   novo na zemlji: ?ena aee okru?iti Mu?a."

   ^23Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj,
   kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim aee se gradovima ovako
   govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivali?te Pravednosti, Goro
   sveta!'"

   ^24"I u njoj aee se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima,
   ratari i oni ?to idu za stadima,

   ^25jer ja aeu okrijepiti du?u iscrpljenu, obilno nahraniti du?u
   klonulu.

   ^26Kao ono: 'Eim se probudih, pogledah: sladak li bija?e sanak moj!'"

   ^27"Evo dolaze dani - rijee je Jahvina - kad aeu u domu Izraelovu i u
   domu Judinu posijati sjeme eovjeeje i sjeme ?ivotinjsko.

   ^28I kao ?to sam nekoae bdio da ih i?eupam, razvalim, istrijebim,
   zatrem i nesreaeu na njih svalim, tako aeu sada bri?no bdjeti da ih
   podignem i posadim.

   ^29U one dane neaee se vi?e govoriti: 'Oci jedo?e kiselo gro?d-e, a
   sinovima zubi trnu.'

   ^30Nego aee svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude
   jeo kiselo gro?d-e zubi aee trnuti."

   ^31"Evo dolaze dani - rijee je Jahvina - kad aeu s domom Izraelovim i s
   domom Judinim sklopiti Novi savez.

   ^32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za
   ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez ?to ga oni razvrgo?e
   premda sam ja gospodar njihov - rijee je Jahvina.

   ^33Nego, ovo je Savez ?to aeu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije
   onih dana - rijee je Jahvina: Zakon aeu svoj staviti u du?u njihovu i
   upisati ga u njihovo srce. I bit aeu Bog njihov, a oni narod moj.

   ^34I neaee vi?e ueiti drug druga ni brat brata govoreaei: 'Spoznajte
   Jahvu!' nego aee me svi poznavati, i malo i veliko - rijee je Jahvina -
   jer aeu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neaeu vi?e
   spominjati."

   ^35Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i
   zvijezde da svijetle noaeu, koji burka more da mu valovi buee - ime mu
   je Jahve nad Vojskama:

   ^36"Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijee je Jahvina - onda
   aee i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim
   zauvijek!

   ^37Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istra?iti temelji zemlje,
   onda aeu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega ?to poeini?e" -
   rijee je Jahvina.

   ^38"Evo dolaze dani - rijee je Jahvina - kada aee grad Jahvin biti opet
   sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih.

   ^39I jo? aee se dalje protegnuti mjernieko u?e, pravo do bre?uljka
   Gareba, a onda okrenuti prema Goi.

   ^40I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla
   Konjskih vrata na istoku, bit aee svetinja Jahvina. I neaee vi?e biti
   razaranja ni prokletstva."
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Rijee koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja
   judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.

   ^2U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjeda?e Jeruzalem, a prorok
   Jeremija bija?e zatvoren u tamniekom dvori?tu u dvoru judejskoga
   kralja.

   ^3Sidkija, kralj judejski, bija?e ga ondje zatvorio, prigovoriv mu:
   "Za?to si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad aeu ovaj predati u
   ruke kralju babilonskom da ga osvoji;

   ^4a Sidkija, kralj judejski, neaee umaaei sili kaldejskoj, nego aee
   biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim aee
   govoriti, oei u oei njega vidjeti.

   ^5Sidkiju aee odvesti u Babilon i ondje aee ostati dok ga ne pohodim -
   rijee je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neaeete
   uspjeti!'"

   ^6Tada reee Jeremija: "Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^7'Uskoro aee doaei k tebi Hanamel, sin tvoga strica ?aluma, da ti
   ka?e: Kupi njivu moju u Anatotu; ti ima? rodbinsko pravo da je kupi?!'

   ^8Kako je Jahve navijestio, k meni dod-e moj strieeviae Hanamel u
   tamnieko dvori?te i reee mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti ima?
   pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupi?! Kupi je!' I tada spoznah
   da to bija?e rijee Jahvina.

   ^9Kupih, dakle, tu njivu od strieeviaea Hanamela iz Anatota te mu
   izmjerih u novcu sedamnaest ?ekela srebra.

   ^10Napi?em ugovor, udarim peeat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na
   tezulji.

   ^11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeeaaeen prema propisu i uredbama,

   ^12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoeni su
   bili: moj strieeviae Hanamel, svjedoci ?to su potpisali kupovni ugovor
   i svi Judejci koji su se na?li u tamniekom dvori?tu.

   ^13Tada pred njima zapovjedim Baruhu:

   ^14'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave,
   ovaj kupovni ugovor, zapeeaaeeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu
   posudu da se zadugo saeuvaju.

   ^15Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Jo? aee se u ovoj
   zemlji kupovati i kuaee, i njive, i vinogradi!'"

   ^16Po?to kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se
   Jahvi:

   ^17"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom
   uzdignutom! Ni?ta tebi nije nemoguaee!

   ^18Tisuaeama iskazuje? milost, a krivnju otaca osveaeuje? na djeci,
   potomcima njihovim. Bo?e veliki i moaeni, kome je ime Jahve nad
   Vojskama!

   ^19Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oei tvoje bde nad
   svim putovima ljudskim da naplati? svakome prema putu njegovu i prema
   plodu djela njegovih!

   ^20Ti koji si einio znamenja i eudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu,
   i med-u svim ljudima sve do danas,

   ^21ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i
   eudesima, rukom moaenom i mi?icom podignutom, strahotama velikim.

   ^22Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeaeao ocima
   njihovim, zemlju u kojoj teee med i mlijeko.

   ^23I oni je zaposjedo?e; ali nisu slu?ali glasa tvojega niti su hodili
   putem Zakona tvojega. Ni?ta ne ueini?e od onog ?to im ti naredi; zato
   si dozvao na njih sve ove nevolje.

   ^24Gle, nasipi se veae primako?e gradu, i bit aee osvojen, i grad aee
   pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maeem, glad-u i kugom.
   Eime si prijetio, evo dolazi. I sam vidi?.

   ^25A ti mi, Jahve Gospode moj, reee: 'Kupi novcem njivu i pozovi
   svjedoke', a grad je veae predan u ruke Kaldejcima!"

   ^26Tada mi dod-e rijee Jahvina:

   ^27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ni?ta nije nemoguaee!

   ^28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke
   kralja babilonskoga, koji aee ga zauzeti.

   ^29Uaei aee u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem aee
   ga uni?titi i spaliti ga zajedno s kuaeama kojima su na krovovima Baalu
   palili tamjan i lijevali ljevanice tud-im bogovima, mene gnjeveaei.

   ^30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti eine samo zlo pred
   mojim oeima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima
   ruku svojih - rijee je Jahvina.

   ^31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srd?bu otkako je sagrad-en
   pa do dana dana?njega te ga moram ukloniti ispred lica svojega

   ^32zbog svega bezakonja ?to ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini
   poeini?e, gnjeveaei me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveaeenici i
   proroci, Judejci i Jeruzalemci.

   ^33Okretahu mi led-a, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih
   poueim, ali me ne slu?a?e niti nauk moj primi?e.

   ^34Postavi?e grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.

   ^35Baalu podigo?e uzvi?ice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kaeeri svoje
   Moleku kroz oganj provodi?e - ?to im ja nikad ne zapovjedih; ni na um
   mi ne pade da bi einili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav
   grijeh."

   ^36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi
   velite da aee od maea, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:

   ^37"Evo, ja aeu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu
   i jarosti svojoj - i vratit aeu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno
   ?ive.

   ^38I oni aee biti narod moj, a ja, ja aeu biti Bog njihov.

   ^39I dat aeu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane,
   na sreaeu svoju i djece svoje.

   ^40I sklopit aeu s njima Savez vjeean, nikad se vi?e neaeu odvratiti od
   njih i uvijek aeu im einiti dobro; usadit aeu im u srce svoj strah, da
   se nikad vi?e ne odmetnu od mene.

   ^41I radovat aeu se eineaei im dobro; i evrsto aeu ih zasaditi u ovoj
   zemlji, svim srcem svojim, svom du?om svojom."

   ^42Jer ovako govori Jahve: "Kao ?to sam na ovaj narod doveo svu ovu
   stra?nu nesreaeu, tako aeu na njih dovesti svu sreaeu koju im obrekoh.

   ^43Da, opet aee se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova
   je pustinja, bez eovjeka i ?ivineeta, predana na milost i nemilost
   Kaldejcima!'

   ^44Njive aee se za novac kupovati, pisat aee se i peeatiti kupovni
   ugovori, pozivat aee se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici
   Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, ?efele, Negeba,
   jer aeu promijeniti udes njihov" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Dok je Jeremija bio jo? zatvoren u tamniekom dvori?tu, i drugi mu
   put dod-e rijee Jahvina:

   ^2"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uevrsti - ime
   mu je Jahve!

   ^3Zazovi me, i odazvat aeu ti se i objavit aeu ti velike i nedokueive
   tajne o kojima ni?ta ne zna?.

   ^4Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuaeama ovoga grada i o
   dvorima kraljeva judejskih, poru?enim zbog nasipa i maea,

   ^5i o onima ?to zameaeu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuaee
   tjelesima ljudi koje pobih u srd?bi i jarosti svojoj, i odvratih lice
   svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.

   ^6Evo, ja aeu zalijeeiti njihovu ranu, ja aeu ih iscijeliti i ozdraviti
   i pru?iti im obilje istinskoga mira.

   ^7Promijenit aeu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiaei aeu ih da
   budu kao nekoae.

   ^8Oeistit aeu ih od svakoga grijeha kojim sagrije?i?e protiv mene i
   oprostit aeu im sve krivice koje mi skrivi?e odmetnuv se od mene.

   ^9I Jeruzalem aee mi biti na radost, na hvalu i east pred svim narodima
   svijeta: kad euju za sve dobro kojim aeu ih nadijeliti, divit aee se i
   euditi svoj onoj sreaei i miru ?to aeu im ja dati."

   ^10Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je
   pustinja bez eovjeka i bez ?ivineeta' - u gradovima judejskim i po
   opusto?enim ulicama jeruzalemskim opet aee se oriti

   ^11poklici radosti, poklici zaruenika i zaruenice, poklici onih koji
   aee u Domu Jahvinu prinositi ?rtve zahvalnice pjevajuaei: 'Hvalite
   Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeena je ljubav njegova!' Jer
   ja aeu obnoviti zemlju da bude kao nekoae" - rijee je Jahvina.

   ^12Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada
   pusto, bez eovjeka i bez ?ivineeta, i u svim gradovima opet aee biti
   pa?njaci za pastire ?to odmaraju stada svoja.

   ^13U gradovima Gorja, i u gradovima ?efele, i u gradovima Negeba, u
   kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet aee
   prolaziti ovce ispod ruke pastira koji aee ih brojiti" - rijee je
   Jahvina.

   ^14"Evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - kad aeu ispuniti dobro
   obeaeanje ?to ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:

   ^15U one dane i u vrijeme ono podiaei aeu Davidu izdanak pravedni; on
   aee zemljom vladati po pravu i pravici.

   ^16U one dane Judeja aee biti spa?ena, Jeruzalem aee ?ivjeti spokojno.
   A grad aee se zvati: 'Jahve, Pravda na?a.'

   ^17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neaee nestati potomka koji
   aee sjediti na prijestolju doma Izraelova.

   ^18I nikada neaee levitima i sveaeenicima nestati potomaka koji aee
   slu?iti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i
   prikazivati klanice u sve dane."

   ^19I dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^20Ovako govori Jahve: "Ako mo?ete razvraei savez moj s danom i savez
   moj s noaei, tako da ni dana ni noaei vi?e ne bude u pravo vrijeme,

   ^21moaei aee se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te vi?e
   neaee imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima
   i sveaeenicima koji mi slu?e.

   ^22Kao ?to se vojska nebeska ne mo?e izbrojiti ni izmjeriti pijesak
   morski, tako aeu umno?iti potomstvo sluge svojega Davida i levite i
   sveaeenike koji mi slu?e."

   ^23I dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^24"Nisi li opazio ?to ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva
   plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom porieu narod moj kao da
   mi vi?e nije narod."

   ^25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noaei i
   da ne postavih zakone nebu i zemlji,

   ^26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da vi?e
   ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim,
   Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se
   smilujem."
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Rijee koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski,
   i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vla?aeu, i svi
   narodi navali?e na Jeruzalem i na sve gradove njegove.

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem
   judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u
   ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.

   ^3Ni ti neaee? ruci njegovoj umaaei. Da, bit aee? uhvaaeen i predat aee
   te u njegove ruke; oei u oei gledat aee? kralja babilonskoga, usta u
   usta on aee s tobom govoriti i bit aee? odveden u Babilon.'

   ^4Ali euj rijee Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti porueuje
   Jahve: 'Neaee? od maea poginuti,

   ^5umrijet aee? u miru! I kao ?to su tvoje oeeve i kraljeve tvoje
   prethodnike okadili, i tebe aee okaditi i naricat aee za tobom: 'Jao
   Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rijee je Jahvina.

   ^6I prorok Jeremija poruei sve ove rijeei Sidkiji, kralju judejskom u
   Jeruzalemu,

   ^7dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na
   preostale gradove Judine - na Laki? i Azeku, jer jo? samo oni
   preostado?e od judejskih utvrd-enih gradova.

   ^8Rijee koju Jahve uputi Jeremiji, po?to je kralj Sidkija sa svekolikim
   narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,

   ^9da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku
   te da vi?e ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.

   ^10I svi odlienici i sav narod koji ud-o?e u ovaj savez pristado?e te
   svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im vi?e ne
   robuju. Pristado?e, dakle, i pusti?e ih.

   ^11A potom se okrenu?e i uze?e opet svoje robove i ropkinje koje bijahu
   oslobodili pa ih prisili?e da im opet robuju.

   ^12Tada Jahve uputi rijee Jeremiji govoreaei:

   ^13Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima
   va?im u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreaei:

   ^14'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga
   Hebreja koji mu se prodao i ?est godina kao rob slu?io.' Ali me va?i
   oci ne poslu?a?e i ne htjedo?e me euti.

   ^15A vi se bijaste obratili i ueinili ?to je pravo u oeima mojim,
   proglasiv?i slobodu za svakoga bli?njega svoga i preda mnom ste
   sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.

   ^16A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet
   uveo svoga roba i ropkinju koje ste veae bili oslobodili, i ponovo ste
   ih prisilili da vam robuju."

   ^17Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslu?aste da proglasite slobodu
   subratu svojemu i bli?njemu. I zato, evo, i ja progla?avam protiv vas
   slobodu - rijee je Jahvina - maeu, kugi i gladi, i ueinit aeu vas
   stra?ilom svim kraljevstvima zemlje.

   ^18A s ljudima koji razvrgo?e Savez moj i ne ispuni?e saveza obeaeana
   pred mojim licem postupit aeu kao s teletom ?to ga nadvoje rasjeko?e te
   izmed-u tih pola prod-o?e.

   ^19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveaeenike i sav narod zemlje
   ?to prod-o?e izmed-u pola teleaeih

   ^20predat aeu u ruke du?mana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit
   aee hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.

   ^21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat aeu u ruke
   du?mana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja
   se od vas bila povukla.

   ^22Evo, ja aeu im zapovjediti - rijee je Jahvina - i vratit aeu ih na
   ovaj grad, i navalit aee na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove
   judejske obratit aeu u pustinju nenastanjenu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Jahve uputi rijee Jeremiji u dane Jojakima, sina Jo?ijina, kralja
   judejskoga:

   ^2"Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin,
   u jednu od dvorana, i daj im vina."

   ^3Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu
   braaeu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca

   ^4i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu eovjeka Bo?jega Ben Johanana,
   sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kne?evske, a nad dvoranom
   vratara Maaseje, sina ?alumova.

   ^5Zatim stavih pred sinove doma Rekabova kreage pune vina i ea?e te im
   rekoh: "Pijte vina!"

   ^6Ali oni odgovori?e: "Ne pijemo vina, jer nam je otac na? Jonadab, sin
   Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi
   va?i.

   ^7Niti smijete graditi kuaeAea, niti sijati sjemena ni saditi
   vinogradAea, niti ih posjedovati, nego provodite sav ?ivot pod
   ?atorima, da dugo ?ivite u zemlji gdje kao stranci boravite.'

   ^8I mi poslu?asmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem ?to nam je
   zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni ?ene na?e, niti sinovi
   na?i, ni kaeeri na?e,

   ^9da ne gradimo kuaea, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih,

   ^10da stanujemo pod ?atorima i dr?imo se poslu?no svega ?to nam
   zapovjedi na? otac Jonadab.

   ^11Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove
   zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, pod-imo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku
   kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada ?ivimo u Jeruzalemu."

   ^12Tada dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^13Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi
   Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar neaeete primiti nauka moga i poslu?ati
   rijeei moje?' - rijee je Jahvina. -

   ^14'Ispunjuju se rijeei Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima
   svojim zabranio da piju vina, i do dana dana?njega nitko ga nije pio,
   jer oni slu?aju rijee svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me
   niste slu?ali.

   ^15I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam
   propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela
   svoja i ne treite za tud-im bogovima da im slu?ite, pa aeete ostati u
   zemlji koju dadoh vama i ocima va?im'; ali ne prikloniste uha svojega i
   ne poslu?aste me.

   ^16Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, dr?ahu se zapovijedi koju im dade
   otac njihov. Ali mene ovaj narod ne slu?a.'

   ^17Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navuaei aeu na
   sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im
   govorio, a oni me ne slu?ahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'"

   ^18Zajednici Rekabovaca Jeremija reee: "Ovako govori Jahve nad
   Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slu?ali zapovijedi svoga oca Jonadaba
   i dr?ali se svih naredaba i einili sve ?to vam je on zapovjedio,

   ^19zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu,
   sinu Rekabovu, nikad neaee ponestati potomka koji aee stajati pred
   licem mojim u sve dane.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Eetvrte godine Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga, uputi
   Jahve Jeremiji ovu rijee:

   ^2"Uzmi svitak i zapi?i na nj sve rijeei koje ti kazah o Jeruzalemu,
   Judeji i svim narodima, od dana kad ti poeeh govoriti, od dana
   Jo?ijinih do dana dana?njega.

   ^3Mo?da aee euti dom Judin o svim nesreaeama ?to sam ih naumio oboriti
   na njih te aee se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja aeu im
   oprostiti krivicu i grijeh njihov."

   ^4Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak,
   po kazivanju Jeremijinu, sve rijeei koje mu Jahve bija?e objavio.

   ^5Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poaei u
   Dom Jahvin.

   ^6Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu eitaj narodu rijeei Jahvine iz
   svitka ?to si ga po mojem kazivanju napisao. Proeitaj ih i svim
   Judejcima koji su do?li iz svojih gradova.

   ^7Mo?da aee se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i mo?da aee se obratiti
   svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srd?ba kojima Jahve
   prijeti ovom narodu."

   ^8I Baruh, sin Nerijin, ueini sve kako mu prorok Jeremija bija?e
   zapovjedio da proeita rijeei Jahvine u Domu Jahvinu.

   ^9U petoj godini Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga, mjeseca
   devetoga, pozva?e na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod
   ?to moga?e stiaei iz gradova judejskih u Jeruzalem.

   ^10Baruh svemu narodu proeita rijeei Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu,
   u dvorani Gemarje, sina pisara ?afana, u gornjem predvorju pred Novim
   vratima Jahvina Doma.

   ^11A kad Mikaj, sin ?afanova sina Gemarje, eu iz knjige sve Jahvine
   rijeei,

   ^12sid-e u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjed-ahu svi
   dostojanstvenici: pisar Eli?ama, Delaja, sin ?emajin, Elnatan, sin
   Akborov, Gemarja, sin ?afanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi
   dostojanstvenici.

   ^13Mikaj im kaza sve rijeei ?to ih bija?e euo kad ih je Baruh narodu
   eitao iz knjige.

   ^14Tada dostojanstvenici posla?e Jehudija, sina Netanijina, i ?elemju,
   sina Ku?ijeva, Baruhu da mu ka?u: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si
   eitao narodu i dod-i!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i
   dod-e k njima.

   ^15Oni mi reko?e: "Hajde, sjedi i proeitaj nam!" I Baruh im proeita.

   ^16Kad eu?e sve one rijeei, upla?eno se pogleda?e i reko?e Baruhu:
   "Moramo sve to kazati kralju."

   ^17I upita?e Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeei."

   ^18Baruh aee njima: "Jeremija mi je sve te rijeei u pero kazivao, a ja
   sam ih crnilom u knjigu zapisao."

   ^19Tada dostojanstvenici reko?e Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i
   Jeremija; nitko da ne zna gdje ste."

   ^20I, pohraniv?i svitak u dvorani pisara Eli?ame, pod-o?e kralju u
   dvorsko predvorje i sve mu ispripovjedi?e.

   ^21Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara
   Eli?ame i proeita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko
   njega.

   ^22Kralj je sjedio u zimskim odajama - bija?e to u devetom mjesecu - a
   pred njim staja?e ra?arena ?eravnica.

   ^23I kako bi Jehudi proeitao tri-eetiri stupca, kralj bi ih rezao
   pisarskim perorezom i bacao u vatru na ?eravnice sve dok cio svitak ne
   bi uni?ten u vatri ?eravnice.

   ^24Ni kralj ni njegove sluge ne prestra?i?e se niti razdera?e haljina
   kad eu?e te rijeei,

   ^25pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak,
   ali on ih ne poslu?a.

   ^26Tada kralj zapovjedi kraljeviaeu Jerahmeelu i Seraji, sinu
   Azrielovu, i ?elemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka
   Jeremiju. Ali ih Jahve bija?e sakrio.

   ^27Po?to je dakle kralj spalio svitak s rijeeima ?to ih Baruh bija?e
   zapisao po Jeremijinu kazivanju, dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^28"Uzmi drugi svitak i upi?i u nj sve one rijeei ?to bijahu na prvom
   svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.

   ^29A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori
   Jahve: Spalio si svitak govoreaei: 'Za?to si u njemu napisao da aee
   doaei kralj babilonski koji aee opusto?iti zemlju ovu i istrijebiti i
   ljude i stoku?'

   ^30Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On
   neaee imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo
   tijelo bit aee baeeno na pripeku danju i noaeni mraz.

   ^31Kaznit aeu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova
   bezakonja, i svalit aeu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam
   im prijetio, a nisu me slu?ali."

   ^32Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu
   Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeei knjige koju je
   Jojakim, kralj judejski, na ?eravnici spalio. I k njima je dopisano jo?
   mnogo onakvih rijeei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jo?ijin.
   Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji
   judejskoj.

   ^2Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slu?ahu rijeei ?to ih
   je Jahve govorio na usta proroka Jeremije.

   ^3Kralj Sidkija posla Jehukala, sina ?elemjina, i sveaeenika Sefaniju,
   sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas
   Jahvi, Bogu na?emu!"

   ^4Jeremija u ono vrijeme jo? zala?a?e med-u narod i jo? ga ne bijahu
   bacili u tamnicu.

   ^5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: euv?i to, Kaldejci, koji
   opsjedahu Jeruzalem, udalji?e se od grada.

   ^6Tada se javi rijee Jahvina proroku Jeremiji:

   ^7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla
   k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam
   priteee u pomoae, vratit aee se u svoju zemlju Egipat.

   ^8Kaldejci aee opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.'

   ^9Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mi?lju: 'Kaldejci aee otiaei od
   nas', jer oni neaee otiaei!

   ^10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da
   bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga ?atora, opet
   poustajali da po?arom uni?te ovaj grad.'"

   ^11Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti
   opsadu Jeruzalema,

   ^12i Jeremija htjede otiaei iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu
   te ondje od rod-aka dobije dio.

   ^13Ali kad sti?e do Benjaminovih vrata, ondje bija?e zapovjednik stra?e
   Jirijaj, sin Hananijina sina ?elemje. On zaustavi proroka Jeremiju
   povikav?i: "Ti hoaee? prebjeaei Kaldejcima!" Jeremija odgovori:

   ^14"Nije istina, ne ?elim prebjeaei Kaldejcima!" Ali i ne slu?ajuaei
   Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima.

   ^15Dostojanstvenici se razljuti?e na Jeremiju te ga istuko?e i
   zatvori?e u kuaeu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu.

   ^16Tako Jeremija dospje u nadsvod-en podrum. Ondje Jeremija ostade
   mnogo vremena.

   ^17Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga
   upita: "Ima li rijeei od Jahve?" A na to aee Jeremija: "Dakako!" I
   dometne: "Bit aee? predan u ruke kralja babilonskoga!"

   ^18Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "?to skrivih tebi, tvojim slugama
   i ovom narodu te me baciste u tamnicu?

   ^19Gdje su sada va?i proroci koji vam proreko?e: 'Kralj babilonski
   neaee udariti na vas ni na ovu zemlju?'

   ^20A sada, hajde, euj mene, gospodaru moj i kralju, usli?i molbu moju!
   Nemoj da me opet vrgnu u kuaeu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!"

   ^21Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedo?e u tamnieko dvori?te te
   mu davahu svaki dan pogaeu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije
   ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamniekom dvori?tu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 ?efatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pa?hurov, i Jukal, sin
   ?elemjin, i Pa?hur, sin Malkijin, eu?e tada za rijeei ?to ih Jeremija
   kaza svemu narodu:

   ^2"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut aee od maea,
   gladi i kuge. A tko izad-e pred Kaldejce, spasit aee ?ivot - ?ivot aee
   mu ostati kao plijen, ostat aee ?iv.'

   ^3Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj aee grad odista pasti u ruke vojsci
   kralja babilonskoga i ona aee ga zauzeti!'"

   ^4Tada dostojanstvenici reko?e kralju: "Ovoga eovjeka valja ubiti: on
   zaista obeshrabruje ratnike koji su jo? ostali u gradu i sav narod kad
   takve rijeei pred njima govori. Pa taj eovjek ne tra?i dobrobit ovoga
   naroda, nego njegovu propast."

   ^5A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u va?im rukama, jer kralj
   ionako vi?e nema nikakve vlasti nad vama."

   ^6Tada pograbi?e Jeremiju i baci?e ga u eatrnju kraljeviaea Malkije,
   ?to je bila u tamniekom dvori?tu, i oni ga spusti?e na u?etima. Ali u
   eatrnji ne bija?e vode, veae samo glib, tako da Jeremija propade u
   glib.

   ^7Ali Ku?it Ebed-Melek, dvorjanin koji bija?e u kraljevskom dvoru, doeu
   da su Jeremiju bacili u eatrnju dok je kralj upravo sjedio kod
   Benjaminovih vrata.

   ^8Tada Ebed-Melek izad-e iz kraljevskog dvora te ovako reee kralju:

   ^9"Gospodaru, kralju moj, zlo eine ovi ljudi kad tako postupaju s
   prorokom Jeremijom: bacili su ga u eatrnju, gdje aee od gladi umrijeti,
   jer nema kruha u gradu."

   ^10Nato kralj zapovjedi Ku?itu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te
   izvuci proroka Jeremiju iz eatrnje dok nije umro."

   ^11I Ebed-Melek povede ljude, ud-e u kraljevski dvor, pod riznicu: uze
   ondje ne?to izno?enih i poderanih dronjaka te ih na u?etu spusti
   Jeremiji u eatrnju.

   ^12Ku?it Ebed-Melek reee Jeremiji: "Podmetni izno?ene i poderane
   dronjke pod pazuha i pod u?ad." Jeremija ueini tako.

   ^13Tada na u?etima izvuko?e Jeremiju iz eatrnje. Otada Jeremija ostade
   u tamniekom dvori?tu.

   ^14Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da dod-e k njemu
   na treaei ulaz ?to vodi u Dom Jahvin. Kralj reee Jeremiji: "Htio bih te
   ne?to upitati, nemoj mi ni rijeei zatajiti!"

   ^15Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti ka?em, neaee? li me pogubiti? Ako
   te pak posvjetujem, neaee? me poslu?ati!"

   ^16Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeeima:
   "?ivoga mi Jahve, koji nam daje ovaj ?ivot, neaeu te pogubiti i neaeu
   te predati onima ?to ti rade o glavi."

   ^17Jeremija, dakle, reee Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad
   Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izad-e? pred vojskovod-e kralja
   babilonskoga, spasit aee? glavu i ovaj grad neaee biti uni?ten po?arom;
   ?ivjet aeete ti i tvoj dom.

   ^18Ako pak ne izad-e? pred vojskovod-e kralja babilonskoga, ovaj aee
   grad pasti u ruke Kaldejaca i oni aee ga spaliti, a ti se neaee?
   spasiti iz ruku njihovih.'"

   ^19A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su
   prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju."

   ^20Jeremija odvrati: "Oni to neaee ueiniti. Poslu?aj glas Jahvin prema
   kojem sam ti govorio, bit aee ti dobro i spasit aee? ?ivot svoj.

   ^21Ali ako ne htjedne? iz grada, evo rijeei koju mi Jahve objavi:

   ^22'Gle, sve ?ene koje su jo? ostale u dvoru kralja judejskoga bit aee
   odvedene k vojskovod-ama kralja babilonskoga i govorit aee: Zaveli te,
   svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni
   te napu?taju!'

   ^23Da, sve aee ?ene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam
   neaee? umaaei rukama njihovim: dospjet aee? u ruke kralju babilonskom,
   a grad aee ovaj biti spaljen."

   ^24Sidkija reee Jeremiji: "Nitko ?iv ne smije o tome ?to saznati, inaee
   aee? umrijeti.

   ^25Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te
   dod-u k tebi i ka?u: 'TOa oeituj nam ?to kralj kaza tebi, a ti njemu;
   ne krij ni?ta pred nama, inaee aeemo te ubiti',

   ^26odgovori im: 'Molio sam kralja da me vi?e ne vrati u kuaeu
   Jonatanovu, da ondje ne umrem!'"

   ^27I doista, dod-o?e dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali
   im on odgovori upravo onako kako mu kralj bija?e naredio. Tada ga se
   okani?e, jer se ni?ta nije proeulo o onom razgovoru.

   ^28Jeremiju, dakle, ostavi?e u tamniekom dvori?tu sve do dana kad
   neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauze?e, on bija?e ondje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca,
   Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te
   ga opsjede.

   ^2Jedanaeste godine kralja Sidkije, eetvrtoga mjeseca, dana devetoga u
   mjesecu, provali?e u grad.

   ^3Ud-o?e sve vojskovod-e kralja babilonskoga te se smjesti?e kod
   Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik,
   Nebu?asban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovod-e kralja
   babilonskoga.

   ^4Kad ih vidje?e Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dado?e
   se u bijeg na vrata izmed-u dva zida, noaeu izid-o?e iz grada prema
   Kraljevu vrtu i krenu?e k dolini Arabi.

   ^5Ali ih eete kaldejske gonjahu i sustigo?e Sidkiju u Poljanama
   jerihonskim. Uhvati?e ga, odvedo?e u Riblu, u zemlju hamatsku, pred
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreee sud.

   ^6I kralj babilonski dade u Ribli pred oeima kralja Sidkije zaklati
   djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odlienike
   judejske.

   ^7Sidkiji iskopa oei, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.

   ^8Kaldejci zapali?e kraljev dvor i kuaee naroda i poru?i?e bedeme
   jeruzalemske.

   ^9Ostatak pueanstva koje jo? ostade u gradu, izbjeglice ?to su mu se
   predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik
   tjelesne stra?e.

   ^10A od siroma?noga puka koji nije ni?ta posjedovao, Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e, ostavi neke u zemlji judejskoj i
   porazdijeli im vinograde i polja.

   ^11O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu,
   zapovjedniku tjelesne stra?e:

   ^12"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne eini mu nikakva zla, nego
   postupaj s njime kako on bude ?elio."

   ^13Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, Nebu?azdan, visoki
   dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve
   vojskovod-e kralja babilonskoga

   ^14posla?e ljude da izvedu Jeremiju iz tamniekoga dvori?ta i pusti?e ga
   na slobodu. I tako on osta med-u narodom.

   ^15Dok je Jeremija bio zatvoren u tamniekom dvori?tu, dod-e mu rijee
   Jahvina:

   ^16"Idi i reci Ku?itu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog
   Izraelov: 'Evo, ueinit aeu da se ispune moje rijeei protiv ovoga grada,
   na nesreaeu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oei
   obistine,

   ^17ja aeu te u onaj dan spasiti - rijee je Jahvina - i neaee? biti
   predan u ruke ljudima pred kojima dr?aee?,

   ^18jer ja aeu te pouzdano spasiti te neaee? od maea poginuti, nego aee?
   dobiti ?ivot kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijee je Jahvina."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Ovo je rijee koju Jahve uputi Jeremiji po?to ga Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e, bija?e pustio iz Rame. Odvojio ga je kad
   je veae, u lance okovan, bio med-u svim jeruzalemskim i judejskim
   izgnanicima koje vod-ahu u Babilon.

   ^2Odvojiv?i ga, dakle, zapovjednik tjelesne stra?e reee mu: "Jahve, Bog
   tvoj, zaprijetio je nesreaeom ovome mjestu.

   ^3Izvr?io je i ueinio kako bija?e zaprijetio, jer ste grije?ili protiv
   Jahve i niste slu?ali glasa njegova. Zato vas je i sna?lo ovo zlo.

   ^4Evo, sada drije?im okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ide? sa
   mnom u Babilon, pod-i sa mnom i oko aee moje bdjeti nad tobom. Ako ti
   nije volja iaei sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred
   tobom: mo?e? iaei kamo ti oko ?eli i gdje aee ti biti dobro.

   ^5Ako, dakle, hoaee? ostati, mo?e? poaei Gedaliji, sinu ?afanova sina
   Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i
   ostati kod njega usred naroda, ili pak mo?e? iaei kamo ti drago." Zatim
   mu zapovjednik tjelesne stra?e dade hrane i k tomu dar te ga otpusti.

   ^6Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta
   kod njega med-u narodom koji je ostao u zemlji.

   ^7Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo sazna?e da je kralj
   babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu
   povjerio mu?eve, ?ene i djecu i siromahe koji jo? ne bijahu odvedeni u
   babilonsko su?anjstvo.

   ^8I dod-o?e pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Ji?mael, Kareahov sin
   Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina,
   Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi.

   ^9Gedalija, sin ?afanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim
   ljudima i reee: "Ne bojte se slu?iti Kaldejcima, ostanite u zemlji,
   budite odani babilonskom kralju i bit aee vam dobro.

   ^10A ja aeu, evo, ostati u Mispi na slu?bu Kaldejcima koji dolaze k
   nama. Vi pak potrgajte gro?d-e, poberite voaee i masline, pohranite u
   sudove i ostanite u gradovima ?to ih zaposjedoste."

   ^11I svi Judejci ?to se zateko?e u Moabu, kod sinova Amonovih, i u
   Edomu, po svim zemljama, saznado?e da je kralj babilonski ostavio
   ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina ?afanova sina
   Ahikama.

   ^12I onda se vrati?e svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu
   raspr?ili, vrati?e se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabra?e
   veoma mnogo gro?d-a i drugoga voaea.

   ^13A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pod-o?e Gedaliji u
   Mispu

   ^14te mu reko?e: "A zna? li ti da je amonski kralj Baalis poslao
   Ji?maela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov,
   ne povjerova.

   ^15Tada reee Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da
   ubijem Ji?maela, sina Netanijina, tako da nitko neaee doznati. Za?to da
   on tebe ubije i da se opet raspr?e svi Judejci ?to se oko tebe skupi?e?
   I za?to da propadne ostatak Judejaca?"

   ^16Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj
   toga raditi! Jer je la? ?to govori? o Ji?maelu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Ali u sedmom mjesecu dod-e Ji?mael, sin Eli?amina sina Netanije,
   roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potra?i Gedaliju, sina Ahikamova, u
   Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili,

   ^2di?e se Ji?mael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maeem smako?e
   Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi eovjeka koga kralj babilonski
   bija?e postavio nad zemljom.

   ^3A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike ?to
   se tu nad-o?e - Ji?mael dade pogubiti.

   ^4Sutradan, po?to Gedalija bi ubijen, dok jo? nitko nije znao ?to se
   zbilo,

   ^5dod-o?e ljudi iz ?ekema, ?ila i Samarije, njih osamdeset, obrijane
   brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseaei u rukama
   prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.

   ^6Ji?mael, sin Netanijin, izid-e im iz Mispe u susret, dok su oni,
   plaeuaei, i?li svojim putem. Kad ih sti?e, reee im: "Dod-ite Gedaliji,
   sinu Ahikamovu!"

   ^7A kad stigo?e usred grada, Ji?mael, sin Netanijin, i njegovi ljudi
   pokla?e ih i baci?e u eatrnju.

   ^8A med-u njima bija?e deset ljudi koji reko?e Ji?maelu: "Nemoj nas
   ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha p?enice, jeema, ulja i
   meda." On tada odusta i ne ubi ih s braaeom njihovom.

   ^9A eatrnja u koju je Ji?mael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi,
   velika eatrnja, bija?e ona ista koju je kralj Asa naeinio protiv Ba?e,
   kralja izraelskoga. I sad ju je Ji?mael, sin Netanijin, napunio
   pobijenim ljudima.

   ^10Tada Ji?mael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kaeerima
   kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, povjerio
   Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Ji?mael, sin Netanijin, i
   zaputi se da prijed-e u zemlju Amonovih sinova.

   ^11Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu
   s njim saznado?e za sva zlodjela ?to ih Ji?mael, sin Netanijin, bija?e
   poeinio,

   ^12uze?e sve svoje vojnike te krenu?e u boj na Ji?maela, sina
   Netanijina. Nad-o?e ga uz veliku vodu u Gibeonu.

   ^13Eim oni ljudi ?to bijahu kod Ji?maela ugleda?e Johanana, sina
   Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradova?e se,

   ^14i sav narod ?to ga je Ji?mael odveo iz Mispe okrenu se i potrea
   Johananu, sinu Kareahovu.

   ^15Ali Ji?mael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobje?e od Johanana i ode
   k sinovima Amonovim.

   ^16Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s
   njim uze?e sav preostali narod ?to ga Ji?mael, sin Netanijin, po?to ubi
   Gedaliju, sina Ahikamova, bija?e doveo iz Mispe: mu?karce, ?ene i djecu
   i dvorjane koje dovede iz Gibeona.

   ^17Krenu?e, a kod Svrati?ta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se
   odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiaei u Egipat,

   ^18?to dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Ji?mael, sin
   Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bija?e
   postavio za namjesnika u zemlji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i
   Azarja, sin Ho?ajin, i sav narod, malo i veliko, pristupi?e

   ^2i reko?e proroku Jeremiji: "Pomno poeuj molbu na?u! Zagovaraj nas
   pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam
   vidi?, ostade jo? samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoae
   bilo.

   ^3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i ?to valja da
   einimo."

   ^4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit aeu se, kao ?to
   rekoste, Jahvi, Bogu va?emu, i javit aeu vam sve ?to on odgovori, ni
   rijeei vam neaeu zatajiti."

   ^5Oni pak reko?e Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan
   svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeeima koje aee nam
   Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.

   ^6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga na?ega, komu te ?aljemo,
   mi aeemo ga slu?ati da nam dobro bude ?to poslu?asmo glas Jahve, Boga
   svojega."

   ^7Poslije deset dana dod-e rijee Jahvina Jeremiji.

   ^8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji
   bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,

   ^9te im reee: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali
   da izlijem preda nj molbu va?u:

   ^10'Ako budete mirno ?ivjeli u zemlji ovoj, podiaei aeu vas i neaeu vas
   vi?e razoriti; posadit aeu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo
   koje sam vam nanio.

   ^11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se -
   rijee je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku
   njegovih.

   ^12I ja aeu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u
   zemlji svojoj ?ivite.'

   ^13Ako pak ka?ete: 'Neaeemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuaei se
   glasu Jahve, Boga svoga,

   ^14ako ka?ete: 'Ne, u Egipat idemo, rata vi?e da ne vidimo, glasa
   bojnog roga vi?e da ne eujemo, da ne moramo biti vi?e gladni kruha; da,
   onamo idemo',

   ^15onda eujte rijee Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori
   Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odlueili krenuti u Egipat da
   ondje ?ivite,

   ^16mae kojega se pla?ite u zemlji aee vas egipatskoj dostiaei; glad od
   koje strahujete, u Egiptu aee vam biti za petama: i ondje aeete
   umrijeti!

   ^17I svi oni koji odluee da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut
   aee od maea, gladi i kuge: nitko ?iv neaee umaaei nesreaei koju aeu na
   njih svaliti.'

   ^18Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao ?to se
   srd?ba moja i bijes moj obori?e na Jeruzalemce, tako aee se gnjev moj
   izliti i na vas ako pod-ete u Egipat: postat aeete prokletstvo, u?as,
   kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad vi?e neaeete ugledati.'

   ^19Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve porueuje da ne idete u Egipat.
   Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.

   ^20Jer sami sebe obmanjujete. TOa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome
   rekav?i: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom na?im, i saopaei nam sve ?to
   ti on objavi, i mi aeemo to ueiniti.'

   ^21A danas sam vam objavio, ali vi ne slu?ate vi?e glasa Jahve, Boga
   svojega, koji me k vama posla.

   ^22Znajte, dakle, dobro: od maea, gladi i kuge poginut aeete na mjestu
   kamo hoaeete da odete da se ondje naselite."
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeei Jahve, Boga njihova,
   sve one rijeei radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao,

   ^2Azarja, sin Ho?ajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi
   odgovori?e Jeremiji: "La?i nam govori?. Nije te poslao Jahve da nam
   govori?: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite',

   ^3nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas preda? u ruke Kaldejcima
   koji aee nas pogubiti ili odvesti u su?anjstvo babilonsko!"

   ^4I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslu?a?e
   glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj.

   ^5Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedo?e sav ostatak
   Judin, one ?to se vrati?e iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se
   nastane u zemlji judejskoj:

   ^6mu?eve, ?ene i djecu i sve kraljevske kaeeri i sve ljude koje je
   Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, ostavio kod Gedalije, sina
   ?afanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina,

   ^7te se oni iseli?e u Egipat, jer ne slu?ahu glasa Jahvina. I tako
   dod-o?e u Tafnis.

   ^8U Tafnisu dod-e rijee Jahvina Jeremiji:

   ^9"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima,
   meljtom u ploenik ?to je pred ulazom u faraonov dvor.

   ^10I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo
   ?aljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On aee
   postaviti prijestolje na ovo kamenje ?to sam ga ugradio i nad njim aee
   razapeti svoju nebnicu.

   ^11Da, doaei aee i udarit aee na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u
   smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za mae, pod mae!

   ^12On aee vatrom sa?eaei hramove bogova egipatskih, spalit aee i
   izagnati bogove, oeistit aee zemlju egipatsku kao ?to pastir svoj pla?t
   otrijebi od buha. I onda aee, nesmetan, odavde otiaei.

   ^13Porazbijat aee spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove
   bogova egipatskih ognjem aee spaliti.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Rijee koja se javi Jeremiji za sve Judejce ?to ?ivljahu u zemlji
   egipatskoj, ?to ?ivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji
   Patrosu.

   ^2Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu
   nesreaeu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo
   danas su to gomile ru?evina, a u njima nitko vi?e ne ?ivi,

   ^3zbog nedjela njihovih ?to ih ueini?e da bi mene vrijed-ali, polazeaei
   drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci va?i, da im
   kade i da im slu?e.

   ^4A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam ka?u: 'Ne einite
   tih gnusoba koje su mi ogavne!'

   ^5Ali me oni nisu slu?ali, niti su uho svoje priklonili da se okane
   zloaee svoje i prestanu kaditi tud-im bogovima.

   ^6Zato se izli gnjev moj i srd?ba moja i rasplamtje se u gradovima
   judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvori?e u pusto? i
   razvaline, kao ?to su danas.

   ^7Za?to sami svaljujete na se tako golemu nesreaeu" - govori Jahve, Bog
   nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz
   Judeje sve mu?ko i ?ensko, djecu i dojenead, te vam ni ostatka ostati
   neaee,

   ^8jer me vrijed-ate djelima ruku svojih, kadeaei tud-im bogovima u
   zemlji egipatskoj, u koju ste do?li prebivati, a bit aeete
   iskorijenjeni i postat aeete kletva i ruglo med-u svim narodima na
   zemlji?

   ^9Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva
   judejskih, bezakonja knezova svojih i ?ena njihovih i bezakonja svoja,
   bezakonja ?ena svojih, poeinjena u zemlji judejskoj i po ulicama
   jeruzalemskim?

   ^10Do dana dana?njega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu ?ivjeli po
   Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima va?im."

   ^11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreaeem
   svoje lice vama, na nesreaeu va?u, da zatrem svu zemlju judejsku.

   ^12Odnijet aeu ostatak Judeje koji je odlueio da ide u zemlju egipatsku
   da se ondje stani; svi aee izginuti u zemlji egipatskoj, past aee od
   maea, od gladi aee pogibati, poginut aee svi, malo i veliko, pomrijet
   aee od maea i gladi, i bit aee prokletstvo, u?as, kletva i poruga.

   ^13Kaznit aeu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao ?to sam kaznio
   Jeruzalem: maeem, glad-u i kugom.

   ^14A od ostatka Judeje koji je do?ao da se stani u Egiptu, nitko neaee
   uteaei ni pre?ivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom
   im du?e eeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neaee
   vratiti, osim izbjeglica."

   ^15I tada svi mu?karci koji su znali da im ?ene kade tud-im bogovima, i
   sve nazoene ?ene, u velikom mno?tvu, i sav narod ?to ?ivlja?e u zemlji
   egipatskoj i u Patrosu odgovori?e Jeremiji:

   ^16"Rijeei koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slu?amo;

   ^17naprotiv, i dalje aeemo se dr?ati zadane rijeei: kadit aeemo
   nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao ?to smo i mi i oci na?i,
   na?i kraljevi i knezovi einili u gradovima judejskim i po ulicama
   jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne
   trpjesmo nikakvih nesreaea.

   ^18Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj
   ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maea i gladi pogibali."

   ^19A ?ene reko?e: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj
   ljevanice, zar joj bez znanja svojih mu?eva peeemo kolaee u obliku lika
   njezina i lijevamo ljevanice?"

   ^20Tada Jeremija svemu narodu, mu?karcima i ?enama, i svim ljudima koji
   su mu tako govorili reee:

   ^21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan ?to ste
   ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci va?i, va?i kraljevi,
   knezovi i puk zemaljski?

   ^22Jahve vi?e nije mogao podnositi zlodjela va?ih i gnusoba koje
   poeiniste, i zato se zemlja va?a pretvorila u pusto? i ru?evine, u
   prokletstvo, bez stanovnika, kao ?to je i danas.

   ^23Zbog toga ?to ste, prinoseaei tamjan, zgrije?ili Jahvi, ?to Jahvina
   glasa ne slu?aste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i
   svjedoeanstava ne dr?aste, snad-e vas ova nevolja, kakva je danas."

   ^24Zatim reee Jeremija svemu narodu, osobito ?enama: "Eujte rijee
   Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj:

   ^25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ?ene, ono ?to
   va?a usta obeaeaju, to va?e ruke moraju i izvr?iti. Rekoste: 'Mi aeemo
   se tvrdo dr?ati zavjeta ?to ih ueinismo: kaditi kraljici nebeskoj i
   lijevati joj ljevanice.' Dr?ite se samo svojih zavjeta i lijevajte
   revno ljevanice!

   ^26Ali eujte zato rijee Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji
   egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U
   svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neaee vi?e izustiti mojega
   imena; nitko neaee reaei: '?ivoga mi Jahve!'

   ^27Evo, bdim nad njima, na nesreaeu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi
   judejski ?to su u zemlji egipatskoj poginut aee od maea i gladi do
   potpunog istrebljenja.

   ^28I bit aee malo onih koji aee izbjeaei maeu i vratiti se iz egipatske
   zemlje u zemlju judejsku. Onda aee sav ostatak judejski, svi koji
   dod-o?e u zemlju egipatsku da ondje ?ive, spoznati eija rijee vrijedi,
   moja ili njihova.

   ^29A ovo neka vam bude znamenje - rijee je Jahvina - da aeu vas kazniti
   na ovome mjestu, da biste znali da aee se vama na nesreaeu ispuniti
   prijetnje moje protiv vas.'

   ^30Ovako govori Jahve: 'Gle, predat aeu faraona Hofru, kralja
   egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade
   o glavi, ba? kao ?to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je
   radio o glavi.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Rijee koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on
   te rijeei iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, eetvrte godine Jojakima,
   sina Jo?ijina, kralja judejskoga:

   ^2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baru?e:

   ^3"Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju.
   Sustadoh uzdi?uaei i ne mogu naaei mira!'

   ^4Ovako govori Jahve: 'Evo, ?to sam sagradio, poru?it aeu, ?to sam
   zasadio, i?eupat aeu - po svoj zemlji!

   ^5A ti tra?i? za se eudesa! Ne tra?i toga! Jer, gle, svalit aeu zlo na
   sve ?ivo - rijee je Jahvina. A tebi aeu kao plijen pokloniti ?ivot tvoj
   na svim mjestima kamo dod-e?.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Rijee koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.

   ^2Jo? o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, ?to
   bija?e kod rijeke Eufrata, u Karkemi?u, i kralj Nabukodonozor ga
   potuee, eetvrte godine Jojakima, sina Jo?ijina, kralja judejskoga.

   ^3Pripremite ?titove i oklope! Naprijed, u boj!

   ^4Upregnite konje! Na kola, vozaei! Postavite se pod kacigama! Naperite
   koplja! Navucite oklope!

   ^5?to vidim? Zaprepa?teni, uzmieu? Junaci njihovi, pora?eni, u bijeg
   udari?e glavom bez obzira! U?as odasvud - rijee je Jahvina.

   ^6Ni najbr?i ne umaee, ni najhrabriji ne uteee! Na sjeveru, na obali
   Eufrata, posraeu i padaju.

   ^7Tko se to di?e poput Nila, eije vode ?ume, k'o brzaci nabuja?e?

   ^8To Egipat se di?e poput Nila, k'o brzaci vode mu nabuja?e. I govori:
   diaei aeu se, poplaviti zemlju, opusto?iti gradove i pueanstvo!

   ^9Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Ku?iti,
   Putijci, ?titom za?tiaeeni, i Ludijci, ?to lukom strijeljate!

   ^10Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se du?manima svojim
   osveti: mae aee se na?derati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom!
   Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima ?rtveno klanje u sjevernoj zemlji
   uz obalu Eufrata.

   ^11Popni se na Gilead, balzama potra?i, djevice, kaeeri egipatska!
   Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!

   ^12Narodi eu?e za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuni?e zemlju. Jer se
   junak o junaka spotiee i obojica padaju.

   ^13Rijee koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj
   babilonski, dod-e da udari na zemlju egipatsku.

   ^14Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu:
   "Svrstaj se! Spremi se! Jer mae veae ?dere sve oko tebe!

   ^15?to? Zar Apis pobje?e? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori!

   ^16On ueini te mnogi posrnu?e, popada?e jedan na drugoga. I gle,
   govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred
   maeem koljaekim!"

   ^17Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja ?to pravi eas
   proma?i."

   ^18"Tako, ?ivota mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad
   Vojskama - "ono aee doaei kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora.

   ^19Spremi izgnanieki zave?ljaj, udomljena kaeeri egipatska, jer Memfis
   aee biti u pusto? pretvoren, poharan i nenastanjen.

   ^20Egipat bija?e lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera.

   ^21A i plaaeenici egipatski ?to k'o gojna telad usred nje ?ivljahu, i
   oni se okrenu?e, u bijeg udari?e, ne mogu se odhrvati jer ih sti?e Dan
   propasti, dod-e vrijeme da se kazne.

   ^22Slu?aj! K'o da zmija sikaee, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju
   navaljuju, ba? k'o drvosjeee.

   ^23Posjeaei aee ?umu - rijee je Jahvina - iako je neprohodna. Vi?e ih
   je nego skakavaca, broja njima nema.

   ^24Osramoaeena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera."

   ^25Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit aeu Amona
   Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i
   sve koji se u nj uzdaju.

   ^26Predat aeu ih u ruke onima ?to im rade o glavi, u ruke
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije
   aee Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rijee je Jahvina.

   ^27"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne pla?i se, Izraele! Jer, evo,
   spasit aeu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov
   aee se opet smiriti, spokojno aee ?ivjet' i nitko ga neaee pla?iti.

   ^28Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijee je Jahvina - jer ja sam s
   tobom. Zatrt aeu narode med-u koje te prognah, a tebe neaeu sasvim
   uni?titi: ali aeu te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit'
   neka?njena."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Rijee koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego
   ?to faraon osvoji Gazu.

   ^2Ovako reee Jahve: "Evo, vode se di?u sa Sjevera i kao nabujali brzaci
   poplavljuju zemlju i sve ?to je na njoj, gradove i sve njihovo
   pueanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi ?itelji zemlje,

   ^3uz tutanj kopita njegove ?drebadi, uza ?tropot kola i tresku toekova.
   Oci vi?e ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule

   ^4zbog dana ?to osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu
   sve do posljednjeg pomagaea. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav
   ostatak otoeja kaftorskog.

   ^5Gazi aee biti obrijana glava, razoren A?kelon. A ti, A?dode, ostaee
   Anakovaca, dokle aee te tuga razdirati?

   ^6Jao, maeu Jahvin, kad li aee? se smiriti? Vrati se u korice, stani i
   poeini!"

   ^7Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na A?kelon i
   na morski ?al on ga isuka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu
   Nebu jer je opusto?eno, postid-en je Kirjatajim i osvojen, tvrd-a
   posramljena, razorena,

   ^2nema vi?e dike moapske. U He?bonu mu propast skova?e: 'Hajde da ga
   istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit aee? razoren, mae veae ide
   za tobom!

   ^3Slu?aj! Jauci se euju iz Horonajima: 'Pohara, propast stra?na!'

   ^4'Moab je smlavljen!' euje se vri?tanje mali?a njegovih.

   ^5Da, uz brdo Luhit uspinju se plaeuaei. Da, niz obronke Horonajima
   razlije?e se jauk nad propa?aeu.

   ^6'Bje?ite, spasavajte ?ivot, ugledajte se u pustinjsku magarad!'

   ^7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit aee? i ti osvojen. Kemo? odlazi
   u izgnanstvo sa sveaeenicima i knezovima svojim.

   ^8Pusto?nik aee doaei u svaki grad, nijedan mu neaee izmaaei: Dolina
   aee biti poharana, Visoravan opusto?ena," govori Jahve!

   ^9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja sru?en; njegovi su
   gradovi pustare, u njima nitko ne obitava.

   ^10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko
   krvlju mae svoj ne omasti!

   ^11Od mladosti svoje mir u?iva?e Moab, le?a?e na dro?dini svojoj, nikad
   ga nisu pretakali iz baeve u baevu, nikad u izgnanstvo i?ao nije: zato
   mu okus ostade svje?, miris nepromijenjen.

   ^12"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja aeu mu poslati
   tlaeitelje koji aee ga pretakati, isprazniti njegove baeve i sudove
   njegove porazbijati.

   ^13I tada aee se Moab postidjeti zbog Kemo?a, kao ?to se dom Izraelov
   postidio zbog Betela u koji se uzdao."

   ^14Kako mo?ete reaei: "Mi smo junaci, hrabri ratnici."

   ^15Pusto?nik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice
   silazi, rijee je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime.

   ^16Bli?i se propast Moabova, nesreaea njegova hiti.

   ^17?alite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo.
   Recite: "Kako li se slomi evrsta palica, ?ezlo velieanstveno!"

   ^18Sid-i sa slave svoje, sjedni u blato, ?itelju, kaeeri dibonska! Jer
   pusto?nik Moaba navali na te, poru?i sve utvrde tvoje.

   ^19Stani na cestu i promatraj, o ?itelju Aroera! Pitaj bjegunce i
   pre?ivjele, pitaj ih: "?to se to dogodi?"

   ^20"Moab se stidi jer je slomljen. Plaeite, jecajte! Objavite na Arnonu
   da je Moab poharan."

   ^21Sud sti?e nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot,

   ^22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim,

   ^23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon,

   ^24Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.

   ^25"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena."

   ^26"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja
   u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh.

   ^27Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga mo?da zatekli u
   krad-i te ma?e? glavom kad god o njemu govori??"

   ^28"Ostavite gradove, ?ivite u peaeinama, stanovnici Moaba! Budite kao
   golubovi ?to se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!"

   ^29Euli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov,
   hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova!

   ^30"Poznajem ja obijest njegovu - rijee je Jahvina - la? njegovih
   rijeei, la? djela njegovih!

   ^31Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati
   zbog ljudi Kir Heresa.

   ^32Vi?e nego nad Jazerom, plakat aeu nad tobom, o lozje sibmansko,
   kojem se mladice pru?ahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje
   berbe i ?etve pade sada pusto?nik.

   ^33I?eeznu radost i veselje iz voaenjaka i zemlje moapske. Nesta vina u
   kacama, mastioci vi?e gro?d-a ne maste, veseli zvuci vi?e nisu veseli."

   ^34Urlanje He?bona i Elalea euje se sve do Jahasa. Vieu od Soara do
   Horonajima i Eglat ?eli?ije, jer se i vode nimrimske pretvori?e u
   pustaru.

   ^35"U Moabu aeu ueiniti - rijee je Jahvina - da se ne uzlazi na
   uzvi?ice i kadi bogovima njegovim.

   ^36Stoga mi srce poput frule dr?aee za Moabom, srce moje poput frule
   dr?aee za ljudima Kir Heresa: jer propade steeevina koju steko?e!

   ^37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko
   bokova kostrijet.

   ^38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer
   smrskah Moab kao kreag koji se nikomu ne mili" - rijee je Jahvina.

   ^39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab
   postade ruglo i stra?ilo svim susjedima.

   ^40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom ?iri
   krila.

   ^41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrd-ave. Srce moapskih junaka bit aee
   toga dana kao srce ?ene u trudovima.

   ^42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu.

   ^43Strava, jama i zamka tebi, ?itelju Moaba! - rijee je Jahvina.

   ^44Tko stravi umakne, u jamu aee pasti; tko se iz jame izvuee, u zemlju
   aee pasti. Da, to aeu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijee
   je Jahvina.

   ^45"U sjeni se he?bonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra
   izlazi iz He?bona, plamen li?e iz dvora sihonskog i pro?dire
   sljepooenice Moabu i tjeme sinova nemirniekih.

   ^46Jao tebi, Moabe! Umi?ljen si, narode Kemo?ev! Jer sinove tvoje u
   izgnanstvo odvedo?e, kaeeri tvoje u progonstvo.

   ^47Ali aeu promijeniti udes Moabov u buduaenosti" - rijee je Jahvina.
   Dovde sud-enje Moabu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema
   nasljednika? Za?to je Milkom ba?tinio Gad i narod se njegov nastanio u
   njegovim gradovima?

   ^2Zato, evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - i ueinit aeu da se zaore
   ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona aee biti humak poharani, i
   naseobine njene ognjem popaljene. Tada aee Izrael opljaekati svoje
   pljaeka?e" - govori Jahve.

   ^3"Plaei, He?bone, jer Ar je opusto?en, zapoma?ite kaeeri rapske.
   Opa?ite kostrijet, tu?balice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom
   mora u izgnanstvo sa sveaeenicima i knezovima.

   ^4?to se diei? dolinom svojom, kaeeri odmetnice, koja se uzda? u
   bogatstvo svoje i govori?: 'Tko se usud-uje ustati protiv mene?'

   ^5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit aeete raspr?eni,
   svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neaee skupiti.

   ^6Ali uto aeu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijee je
   Jahvina.

   ^7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema vi?e mudrosti u
   Temanu, zar u razumnih nesta svjS:eta, zar se izvjetrila mudrost
   njihova?

   ^8Bje?ite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu
   propast nosim, vrijeme kazne njegove.

   ^9Dod-u li trgaei k tebi, ni pabirka neaee ostaviti; dod-u li
   kradljivci noaeni, opljaekat aee sve ?to ?ele.

   ^10Jer ja sam onaj ?to aee Ezava pretra?iti i skrovi?ta mu otkriti da
   se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opusto?eno: nema ga vi?e! Nitko
   ne ka?e:

   ^11'Ostavi siroead svoju, ja aeu je prehraniti i neka se udovice tvoje
   u me pouzdaju!'"

   ^12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti ea?u
   moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostane? neka?njen? Ne, ti neaee?
   ostati neka?njen, morat aee? ea?u ispiti!

   ^13Jer samim se sobom zakleh - rijee je Jahvina: Bosra aee postati
   ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit aee
   vjeene razvaline."

   ^14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se!
   Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!

   ^15Jer, gle, ueinit aeu te malim med-u narodima, prezrenim med-u
   ljudima.

   ^16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji ?ivi? u
   peaeinama kamenim i dr?i? se visova planinskih te vije? gnijezdo na
   timoru, k'o orlovi, odande aeu te strovaliti" - rijee je Jahvina.

   ^17"Edom aee postati pusto?; tko god njime prod-e, zaprepastit aee se i
   zvi?dati zbog svih rana njegovih.

   ^18Razorit aee ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori
   Jahve. Eovjek ondje neaee stanovati, sin eovjeeji neaee u njem
   boraviti.

   ^19"Gle, kao lav on izlazi iz gu?tare jordanske na pa?njake vjeeno
   zelene. Ali aeu ga ueas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer
   tko je meni ravan? I tko aee mene na raeun pozvati? I koji aee mi
   pastir odoljeti?"

   ^20Zato eujte ?to je Jahve naumio ueiniti Edomu, eujte ?to je nakanio
   protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on aee odvuaei, i sam
   njihov pa?njak zgrozit aee se nad njima.

   ^21Od lomljave pada njina zemlja aee se potresti, razlijegat aee se
   vapaj do Crvenog mora!

   ^22Gle, poput orla on se di?e i lebdi, nad Bosrom ?iri krila. U dan
   onaj srce aee junaka edomskih biti kao srce ?ene u trudovima.

   ^23O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest eu?e. Srce im se
   ste?e od u?asa i smirit se ne mo?e.

   ^24Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i
   bolovi obuzeli ga kao porodilju.

   ^25Kako? Napu?ten je slavni grad, grad radosti moje!

   ^26Zato aee mladiaei njegovi popadati po trgovima, svi aee ratnici
   poginuti u onaj dan - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^27"Potpalit aeu vatrom zidine Damaska: plamen aee pro?drijeti dvor
   Ben-Hadadov."

   ^28O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor,
   kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite,
   uni?tite sinove Istoka!

   ^29Nek' im se oduzmu ?atori i stada, ?atorska krila i sva im oprema!
   Neka im se deve odvedu, i nek' vieu na njih: 'Strava odasvud!'

   ^30Bje?ite glavom bez obzira, duboko se skrijte, ?itelji Hasora - rijee
   je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas,
   navalu smi?lja:

   ^31'Ustajte, udarite na mirni narod ?to ?ivi bez straha - rijee je
   Jahvina - ?to nema vrata ni zasuna, ?to u osami prebiva!

   ^32Deve njihove bit aee plijen, mno?tvo ovaca otimaeina!' I raspr?it
   aeu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest aeu
   odasvud na njih nesreaeu - rijee je Jahvina.

   ^33Hasor aee postati brlog eagaljski i pustinja vjeena. Eovjek ondje
   neaee prebivati, neaee se ondje nastaniti sin eovjeeji."

   ^34Rijee koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poeetku
   kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

   ^35Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, sr? snage
   njegove.

   ^36Eetiri aeu vjetra dognati na Elam sa eetiri kraja neba i raspr?it
   Elamce u sva eetiri vjetra, i neaee biti naroda kamo neaee stiaei
   bjegunci elamski.

   ^37Utjerat aeu Elamcima strah u kosti pred njihovim du?manima. Pustit
   aeu na njih nesreaeu, oganj gnjeva svojega. Poslat aeu mae za njima dok
   ne budu sasvim uni?teni.

   ^38I postavit aeu u Elamu prijesto svoj i zatrt aeu ondje kralja i sve
   knezove" - rijee je Jahvina.

   ^39Ali aeu okrenut' udes Elama" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 Rijee koju Jahve reee protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske:

   ^2"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon!
   Bel je postid-en: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi,
   razmrskani njegovi likovi.

   ^3Jer sa sjevera na nj se di?e narod koji aee mu zemlju prometnuti u
   pustinju; nitko vi?e neaee u njoj ?ivjeti, i ljudi i stoka pobjeaei aee
   i otiaei.

   ^4U one dane i u vrijeme ono - rijee je Jahvina - vratit aee se sinovi
   Izraelovi, iaei aee plaeuae' i tra?eaei Jahvu, Boga svojega.

   ^5Pitat aee za put na Sion, onamo aee pogled upravljati: 'Hodite,
   prionimo uz Jahvu Savezom vjeenim, nezaboravnim!'

   ^6K'o izgubljene ovce bija?e narod moj, pastiri ih zavedo?e te zaluta?e
   po brdima: morado?e s brda na bre?uljke, zaboravi?e gdje su im torovi.

   ^7Tko ih nad-e, pro?dire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi
   krivi, jer zgrije?i?e Jahvi, pa?njaku pravde, Jahvi, nadi otaca
   svojih!'

   ^8Bje?ite iz Babilona! Izad-ite iz zemlje kaldejske! Budite poput
   ovnova pred stadom.

   ^9Jer evo aeu diaei i dovesti na Babilon mno?tvo velikih naroda; u
   zemlji sjevernoj svrstat aee se protiv njega - odanle aee biti osvojen.
   Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraaeaju.

   ^10Kaldeja aee biti oplijenjena, do mile volje nju aee pljaekati" -
   rijee je Jahvina.

   ^11"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaeka?i moje ba?tine!
   Poskakujte k'o june na pa?i! R?ite kao ?drebad!

   ^12Mati va?a te?ko se osramoti, postidi se roditeljka va?a. Evo,
   posljednja je med-u narodima: pustinja, zemlja prlju?a.

   ^13Zbog gnjeva Jahvina bit aee bez ?ivlja, sva aee opustjeti. Tko god
   prod-e mimo Babilon, zgrozit aee se i zvi?dat aee nad njegovim ranama.

   ^14Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte
   na nj, ne ?alite strelica - Jahvi je zgrije?io.

   ^15Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu
   padaju, bedemi se ru?e: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu,
   vratite mu milo za drago!

   ^16Istrijebite Babilonu i sijaea i ?eteoca ?to srpom zamahuje u dane
   ?etvene! Pred maeem silniekim nek' svak' se vrati svome narodu, neka
   bje?i zemlji svojoj."

   ^17Izrael bija?e stado razagnano, lavovi ga raspr?i?e. Prvi ga kralj
   asirski pro?drije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti
   polomi.

   ^18Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit aeu
   kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao ?to kaznih kralja asirskoga.

   ^19I vratit aeu Izraela pa?njaku njegovu da pase po Karmelu, Ba?anu,
   brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede.

   ^20U one dane, u vrijeme ono - rijee je Jahvina - tra?it aee grijeh
   Izraelov, ali ga vi?e neaee biti; tra?it aee opaeine judejske, ali ih
   neaee naaei. Jer oprostih svima koje saeuvah."

   ^21"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri
   ih do temelja, uni?ti iza njih sve - rijee je Jahvina - izvr?i sve kako
   ti zapovjedih!"

   ^22Ratna se vika euje u zemlji, poraz stra?an.

   ^23O, kako li je skr?en, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon
   posta stra?ilo narodima!

   ^24Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateeen si i
   uhvaaeen, jer se s Jahvom zarati!

   ^25Jahve otvori svoju oru?nicu, izvuee oru?je gnjeva svojega, jer ima
   posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj.

   ^26Udarite na nju sa svih strana, otvorite ?itnice njene, sla?ite je
   kao snoplje, zatrite Babilon kletim uni?tenjem, da od njega ne ostane
   ni?ta.

   ^27Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka sid-u! Jao njima, do?ao
   je njihov dan, vrijeme kazne njihove!

   ^28Eujder glasa onih ?to pobjego?e, ?to uteko?e iz zemlje babilonske da
   jave na Sionu osvetu Jahve, Boga na?ega, osvetu Hrama njegova!

   ^29Sazovite na Babilon strijelce, sve ?to zapinju lukove, opkolite ga
   sa svih strana: nitko da ne uteee! Platite mu po zasluzi, vratite mu
   milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.

   ^30Zato aee mu svi mladiaei popadati po trgovima i svi aee mu ratnici u
   onaj dan izginuti - rijee je Jahvina.

   ^31"Evo me na te, Oholice!" - rijee je Gospoda Jahve nad Vojskama -
   "do?ao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te.

   ^32Oholica aee posrnuti, pasti, i nitko ga neaee podiaei. Oganj aeu
   podmetnuti gradovima njegovim i pro?drijet aee sve uokolo."

   ^33Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaeeni su sinovi Izraelovi,
   zajedno sa sinovima Judinim. Oni ?to ih zarobi?e, dr?e ih evrsto i
   neaee da ih puste.

   ^34Ali, moaean je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On aee
   obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pueanstvo
   Babilona."

   ^35Mae na Kaldejce - rijee je Jahvina - na pueanstvo Babilona, na
   knezove i mudrace njegove!

   ^36Mae na brbljavce njegove, neka polude! Mae na njegove ratnike, neka
   se prestrave!

   ^37Mae na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek
   postanu kao ?ene! Mae na njihove riznice; nek ih opljaekaju!

   ^38Mae na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludi?e
   ih kipovi, stra?ila njihova.

   ^39Zato aee se ondje nastaniti risovi s eagljima, i nojevi aee ondje
   obitavat. Dovijeka aee ostat' mjesto bez ?ivlja, nitko ondje neaee
   ?ivjeti od koljena do koljena.

   ^40Razorit aee ga kao ?to Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove
   - rijee je Jahvina. Eovjek ondje neaee stanovati, sin eovjeeji neaee u
   njem' boraviti.

   ^41Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i di?u se s
   krajeva zemlje.

   ^42U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buei poput
   mora, ja?u na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kaeeri
   babilonska.

   ^43Kralj babilonski eu vijest o njima: i ruke mu klonu?e, muka ga
   spopade, bolovi ga obuze?e kao porodilju.

   ^44"Gle, kao lav on izlazi iz gu?tare jordanske na pa?njake vjeeno
   zelene. Al' ja aeu ga ueas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika.
   Jer, tko je meni ravan? I tko aee mene na raeun pozvati? I koji aee mi
   pastir odoljeti?"

   ^45Zato, eujte ?to je Jahve naumio da ueini Babilonu, eujte ?to je
   nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on aee odvuaei; i
   sam njihov pa?njak zgrozit aee se nad njima.

   ^46Na glas da je pao Babilon zemlja aee se potresti: razlijegat aee se
   vapaj med-u narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Ovako govori Jahve: "Gle, ja podi?em protiv Babilona i protiv
   pueanstva kaldejskog vjetar zatornieki.

   ^2Poslat aeu na Babilon vijaee da ga viju i prore?etaju zemlju njegovu.
   Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan,

   ^3nek' strijelac luka ne odla?e, nek' ne skida oklopa! Ne ?tedite
   mladiaea njihovih, svu mu vojsku kleto uni?tite!

   ^4Pobijeni aee padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama
   njegovim."

   ^5Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama,
   iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova.

   ^6Bje?ite iz Babilona, nek' svak' spasi ?ivot svoj, da ne izginete s
   njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaaea po
   zasluzi!

   ^7Babilon bija?e pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet
   cijeli. Vinom tim se puci opi?e, i zato se puci obezumi?e.

   ^8Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potra?ite
   balzama rani njegovoj: mo?da aee ozdravit'!

   ^9Lijeeili smo Babilon, al' se ne izlijeei. Pustimo ga, vratimo se
   svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i di?e se pod
   oblake.

   ^10Jahve je iznio pravdu na?u! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve,
   Boga na?ega.

   ^11Nao?trite strelice, napunite tobolce! Jahve potaee duh kraljeva
   medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za
   Hram njegov.

   ^12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaeajte stra?e! Postavite
   stra?are! Razmjestite zasjede! Jer Jahve ?to naumi to sad izvodi, kako
   je rekao protiv Babilona.

   ^13O, ti ?to prebiva? na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad
   ti svr?etak dod-e, kraj tvojoj lakomosti.

   ^14?ivotom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit aeu te
   ljudstvom kao skakavcima, zaorit aee protiv tebe vika bojna."

   ^15On snagom svojom stvori zemlju, mudro?aeu svojom uspostavi krug
   zemaljski i umom svojim razape nebesa.

   ^16Kad mu glas zaori, huee vode na nebesima, oblake di?e s kraja
   zemlje: stvara ki?i munje, vjetar izvodi iz skrovi?ta njegovih.

   ^17Svakom eovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer
   svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha.

   ^18Isprazni su oni, smije?ne tvorevine, propast aee u dan kazne.

   ^19'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je
   ba?tine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo.

   ^20Ti si mi bio malj, oru?je ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah
   tobom kraljevstva.

   ^21Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i
   vozaea.

   ^22Pomlatih tobom eovjeka i ?enu, pomlatih tobom starca i dijete.
   Pomlatih tobom mladiaea i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado.

   ^23Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i
   upravljaee.

   ^24Ali na va?e oei sada plaaea Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo
   koje ueini?e Sionu - rijee je Jahvina.

   ^25"Evo me na te, Goro zatornice - rijee je Jahvina - zatornice svega
   svijeta! Zamahnut aeu rukom protiv tebe, svalit aeu te s litice,
   pretvorit aeu te u goru spaljenu.

   ^26Iz tebe vi?e neaee klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit aee?
   vjeena pustinja" - rijee je Jahvina.

   ^27Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog med-u narodima!
   Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini,
   A?kenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o
   dlakavi skakavci!

   ^28Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike
   njihove i svu zemlju kojom vladaju.

   ^29Zemlja aee se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi
   naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu.

   ^30Neboj?e babilonske odusta?e od borbe, u utvrdama posjeda?e, nesta
   sile njihove: postado?e kao ?ene. Spaljeni su domovi njihovi,
   polomljeni zasuni na vratima.

   ^31Teklie tekliea presti?e, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju
   babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet,

   ^32prijelazi zaposjednuti, tvrd-ave ognjem popaljene, a ratnici
   prestra?eni.

   ^33Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kaei je babilonska kao gumno
   u vrijeme kad se po njem gazi; jo? malo, i doaei aee joj vrijeme
   ?etve."

   ^34Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj,
   k'o zmaj me on progutao, napunio trbu?inu, iz mog me istjerao Edena.

   ^35"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv
   moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem.

   ^36Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja aeu braniti parnicu tvoju i krvavo
   te osvetiti. Sasu?it aeu more njegovo i presahnut aeu izvore njegove.

   ^37Babilon aee biti hrpa ru?evina, brlog eagljima, u?as i ruglo, kraj
   nenastanjen.

   ^38Svi zajedno rieu k'o lavovi, zavijaju kao laviaei.

   ^39Kad se ugriju, priredit aee im pijanku, napojiti ih da se provesele,
   da zaspe vjeenim snom, da se vi?e ne probude - rijee je Jahvina.

   ^40Odvest aeu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove."

   ^41"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li
   Babilon posta stra?ilo narodima?

   ^42Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.

   ^43Gradovi mu pusto? postali, zemlja suha, pustara: eovjek u njoj ne
   stanuje, niti njom prolazi sin eovjeeji."

   ^44"Kaznit aeu Bela babilonskog, iz ralja mu otet ?to je progutao.
   Neaee vi?e k njemu hrliti narodi, sru?it aee se babilonske zidine.

   ^45Izad-i iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi ?ivot svoj od
   jarosnoga gnjeva Jahvina!

   ^46Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasAea ?to se zemljom ?ire,
   jedne godine ovakvi, druge onakvi, i ?to u zemlji vlada nasilje, te
   silnik za silnikom ustaje.

   ^47Jer evo dolaze dani kada aeu kazniti kipove babilonske, i sva aee mu
   se zemlja postidjeti, i svi aee mu pobijeni le?at' posred grada.

   ^48Tada aee nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve ?to je na njima,
   jer aee sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijee je
   Jahvina!

   ^49I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao ?to su za Babilon
   padali pobijeni po svem svijetu.

   ^50Vi ?to umakoste maeu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u
   zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu:

   ^51'Stidjeli smo se slu?ajuae' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad
   ono tud-inci nahrupi?e u Sveti?te Doma Jahvina.'

   ^52Zato, evo, dolaze dani - rijee je Jahvina - kad aeu kazniti kipove
   njegove i po svoj aee mu zemlji stenjat' ranjenici.

   ^53Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na
   moju aee zapovijed na nj navalit' pusto?nici" - rijee je Jahvina.

   ^54Eujte vapaj iz Babilona, i stra?an poraz iz zemlje kaldejske!

   ^55Jer sam Jahve pusto?i Babilon, on sti?ava stra?nu buku njegovu:
   bueili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova.

   ^56Jest, pusto?nik dod-e na Babilon, uhvaaeeni su ratnici njegovi,
   lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaaea po
   zasluzi!

   ^57"Opojit aeu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da
   zaspe vjeenim snom pa se vi?e ne probude" - govori Kralj, ime mu je
   Jahve nad Vojskama.

   ^58Ovako govori Jahve nad Vojskama: "?iroke zidine babilonske bit aee
   do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit aee ognjem spaljena.
   Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mueili!"

   ^59Evo zapovijedi ?to je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina
   sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem
   judejskim, eetvrte godine njegova vladanja. Seraja bija?e veliki
   komornik.

   ^60Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreaeu koja je morala
   doaei na Babilon - sva ona proro?tva napisana protiv Babilona.

   ^61Jeremija reee Seraji: "Kad dod-e? u Babilon, i?ti prigodu da
   obznani? sve ove rijeei.

   ^62I reci: 'Jahve, ti sam reee da aee? zatrti ovo mjesto te u njemu
   nieega vi?e neaee biti, ni eovjeka ni ?ivineeta, nego aee postati
   vjeena pustinja.'

   ^63Kad proeita? ovu knjigu, zave?i je za kamen i baci uEufrat.

   ^64I reci: 'Ovako aee potonuti Babilon i neaee se vi?e podiaei iz
   nesreaee koju aeu na nj svaliti.'" To su rijeei Jeremijine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 52

   ^1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a
   kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bija?e ime
   Hamitala, kaeerka Jeremije, i bila je iz Libne.

   ^2Einio je ?to je zlo u oeima Jahvinim, sve kao ?to je einio Jojakin.

   ^3To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i
   odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja.

   ^4Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca,
   krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na
   Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom.

   ^5Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja.

   ^6Devetoga dana eetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad
   da priprosti puk nije imao ni kruha,

   ^7neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjego?e noaeu
   kroz vrata izmed-u dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu
   opkolili grad - i krenu?e putem prema Arabi.

   ^8Kaldejske eete nagnu?e za njim u potjeru i sustigo?e Sidkiju na
   Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbje?ala.

   ^9I Kaldejci uhvati?e kralja i odvedo?e ga u Riblu, u zemlji hamatskoj,
   pred kralja babilonskog, koji mu izreee presudu.

   ^10Pokla Sidkijine sinove pred njegovim oeima, pobi u Ribli sve Judine
   knezove;

   ^11Sidkiji iskopa oei i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga
   je dr?ao u tamnici sve do smrti njegove.

   ^12Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja
   Nabukodonozora, kralja babilonskog - ud-e u Jeruzalem Nebuzaradan,
   zapovjednik tjelesne stra?e.

   ^13On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuaee u Jeruzalemu,
   osobito kuaee uglednika;

   ^14kaldejske eete, pod zapovjednikom tjelesne stra?e, razori?e zidine
   oko Jeruzalema.

   ^15Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne stra?e, odvede u su?anjstvo
   ostatak naroda koji bija?e ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom
   kralju i ostalu svjetinu.

   ^16Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i
   ratare.

   ^17Kaldejci razbi?e tueane stupove u Domu Jahvinu, podno?ja i mjedeno
   more u Domu Jahvinu, i tue odnije?e u Babilon.

   ^18Uze?e i lonce, lopate, no?eve, posudice i uopaee sav tueani pribor
   koji se upotrebljavao za bogoslu?ja.

   ^19Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, ?kropionice, lonce,
   svijeaenjake, zdjele, ?rtvene pehare, uopaee sve ?to bija?e od zlata i
   srebra,

   ^20dva stupa, jedno more i dvanaest tueanih volova pod morem, podno?ja
   ?to je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguaee
   procijeniti koliko je tuea bilo u svim tim predmetima.

   ^21Prvi stup bija?e visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao
   konop od dvanaest lakata - bija?e eetiri prsta debeo, a ?upalj.

   ^22Imao je glavicu od tuea, visoku pet lakata; i obvija?e je oplet i
   mogranji, a sve od tuea. Takav je bio i drugi stup.

   ^23A devedeset i ?est ?ipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bija?e
   oko sto ?ipaka u tom opletu.

   ^24Zapovjednik je stra?e odveo sveaeeniekog poglavara Seraju, drugog
   sveaeenika, Sefaniju, i tri euvara praga.

   ^25Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojniekog zapovjednika, sedam
   ljudi iz kraljeve pratnje koji se zateko?e u gradu, pisara zapovjednika
   vojske koji je novaeio puk te ?ezdeset pueana koji se takod-er zateko?e
   u gradu.

   ^26Zapovjednik tjelesne stra?e Nebuzaradan odvede ih pred kralja
   babilonskog u Riblu.

   ^27I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji
   hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude.

   ^28Evo broja ljudstva ?to ga Nabukodonozor odvede u su?anjstvo: sedme
   godine tri tisuaee i dvadeset tri Judejca;

   ^29osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz
   Jeruzalema;

   ^30dvadeset i treaee godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik
   tjelesne stra?e, odvede sedam stotina eetrdeset i pet Judejaca. U
   svemu: eetiri tisuaee i ?est stotona osoba.

   ^31A trideset i sedme godine otkako je zasu?njen judejski kralj
   Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj
   Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja
   Jojakina i pusti ga iz tamnice.

   ^32Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio vi?e nego drugim
   kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu.

   ^33Jojakin je odlo?io svoje tamnieke haljine i jeo s kraljem za istim
   stolom svega svoga vijeka.

   ^34Do kraja njegova ?ivota, sve do smrti, babilonski mu je kralj
   trajno, iz dana u dan, davao uzdr?avanje.
     __________________________________________________________________

Lamentations
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoae naroda puna; postade kao
   udovica, nekoae velika med-u narodima. Vladarica nad pokrajinama, na
   tlaku sad ide.

   ^2Noaei provodi gorko plaeuaei, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je
   utje?i, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeri?e i
   posta?e joj neprijatelji.

   ^3Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu te?kom. Sad ?ivi med-u
   poganima, ne nalazi poeinka. Svi ga gonitelji susti?u u tjesnacima.

   ^4Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata
   razvaljena, sveaeenici uzdi?u, ucviljene su djevice njegove, a on je
   pun goreine.

   ^5Tlaeitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga
   ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu oti?la u izgnanstvo
   pred tlaeiteljem.

   ^6Povukla se od Kaeeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postado?e
   k'o ovnovi koji pa?e ne nalaze; nemoaeni vrludaju ispred goniea.

   ^7Jeruzalem se spominje danAea bijede i lutanja, kad mu narod du?manu u
   ruke pade a nitko mu pomoaei ne pru?i. Tlaeitelji ga gledahu smijuaei
   se njegovoj propasti.

   ^8Te?ko sagrije?i Jeruzalem, postade kao neeistoaea ?enina. Svi ?to ga
   ?tovahu, sada ga preziru: jer vidje?e golotinju njegovu. On samo plaee
   i natrag se okreaee.

   ^9Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao ?to ga eeka. Duboko je pao, a
   nikog da ga tje?i. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj
   likuje."

   ^10Neprijatelj pose?e rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je
   gdje pogani provaljuju u njegovo Sveti?te, oni kojima si zabranio i
   pristup u svoj zbor.

   ^11Sav narod njegov jeca, tra?eaei kruha; svi daju dragulje za hranu da
   bi ponovo ?ivnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.

   ^12Svi vi ?to putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je
   bol kojom sam ja pogod-en, kojom me Jahve udari u dan ?estokog gnjeva
   svoga!

   ^13S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mre?u mi
   razape i tako me nauznak obori; ucvili me, o?alosti za sva vremena.

   ^14Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi
   ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu
   se uspraviti.

   ^15Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene
   da uni?ti uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kaeerku
   Judinu.

   ^16Zato moram plakati, oei mi suze liju, jer daleko je od mene moj
   tje?itelj da mi duh povrati. Sinovi su moji pora?eni, odveae silan
   bija?e neprijatelj.

   ^17Sion pru?a ruke: nema mu tje?itelja. Jahve je protiv Jakova sa svih
   strana pozvao tlaeitelje; i tako Jeruzalem postade med-u njima
   stra?ilo.

   ^18Jahve, on je pravedan; jer rijeei se njegovoj protivih. Oh, eujte,
   narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiaei, svi odo?e u
   izgnanstvo!

   ^19Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevari?e. Moji sveaeenici i
   starje?ine pogibo?e u gradu tra?eaei hrane da bi ponovo ?ivnuli.

   ^20Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi
   se u grudima grei jer bijah opako prkosan! Vani mae pokosi moje sinove,
   a unutra - smrt.

   ^21Euj kako stenjem: nema mi tje?itelja! Svi neprijatelji euju za moju
   nesreaeu i likuju ?to si to ueinio! Daj da dod-e dan ?to si ga objavio,
   da njima bude kao meni.

   ^22Neka se poka?e sva njina zloaea pred licem tvojim, a onda postupaj s
   njima kao ?to si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo
   uzdi?em, a srce moje tuguje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kaeer sionsku. S neba na
   zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podno?ja svoga u dan gnjeva
   svojega!

   ^2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu
   razori tvrd-ave kaeeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo
   kraljevstvo i njegove knezove.

   ^3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuee svoju
   desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve
   uokolo pro?dire.

   ^4Nategao je luk k'o neprijatelj, kao du?man ispru?io desnicu,
   ubijajuaei sve ?to mu drago bija?e. Na ?ator Kaeeri sionske sasu k'o
   oganj gnjev svoj jarosni.

   ^5K'o neprijatelj Gospod bija?e: razorio je Izraela, razorio sve dvore
   njegove, poru?io njegove utvrde, umno?io kaeeri Judinoj uzdisaje i
   jecaje.

   ^6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u
   zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i
   sveaeenika.

   ^7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Sveti?te njegovo. U ruke
   neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bueili su u Domu
   Jahvinu, kao u dan blagdanji.

   ^8Jahve naumi razvaliti zidove Kaeeri sionske. Nape u?e mjernieko, ne
   ustegnu ruku od ru?enja. Predzid-e, zidine zavi u tugu: oronu?e
   zajedno.

   ^9Vrata njina utonu?e u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi
   su med-u pucima, Zakona nema! Ni u prorokAea vi?e se ne nalaze vid-enja
   Jahvina.

   ^10Starje?ine Kaeeri sionske na zemlji sjede i ?ute, posiplju glavu
   pra?inom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice
   jeruzalemske.

   ^11I?eilje?e mi oei od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na
   zemlju prosula zbog sloma kaeeri naroda mojega, jer djeca i dojenead
   umiru po trgovima Grada.

   ^12Govore majkama svojim: "Gdje je ?ito i vino?" dok obamiru kao
   ranjeni po trgovima Grada, dok ispu?taju du?u svoju na grudima matera
   svojih.

   ^13S eime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kaeeri jeruzalemska? S
   kime da te usporedim, kako utje?im, djevice, Kaeeri sionska? Jer kao
   more tvoja je nesreaea neizmjerna. Tko aee te iscijeliti?

   ^14Vid-enja tvojih proroka bijahu varka i la?, oni nisu objavili
   krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama la?nim
   i zamamnim.

   ^15Nad tobom plje?aeu rukama svi koji putem prolaze, zvi?de i vrte
   glavom zbog Kaeeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom,
   radost svemu svijetu?"

   ^16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvi?de, ?krguaeu
   zubima i govore: "Pro?drijesmo je! To je dan za kojim eeznusmo,
   do?ivjesmo, vidjesmo!"

   ^17Jahve izvr?i naum svoj, odr?a svoju rijee koju naredi u davnim
   danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj
   protivnik rog svoj podi?e.

   ^18U sav glas viei Gospodu, jecaj, Kaeeri sionska! Neka k'o potok teku
   tvoje suze danju i noaeu. Ne daj poeinka sebi, neka se zjenica oka
   tvoga ne odmori.

   ^19Ustani, viei noaeu za svake promjene stra?e. K'o vodu izlij srce
   pred licem Gospodnjim, k njemu podi?i ruke i tra?i milost za svoju
   nejaead koja od glada obamire po uglovima ulica.

   ^20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to ueinio. Zar ?ene da jedu porod
   svoj, djecu ?to nji?u u narueju? Zar morado?e biti poklani u Sveti?tu
   Gospodnjem sveaeenici i proroci?

   ^21U ulienoj pra?ini le?e djeca i starci; moje djevice i moji mladiaei
   od maea pado?e. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla
   nemilice.

   ^22Ti si, kao na dan sveeani, sa svih strana sazvao u?ase moje. U dan
   gnjeva Jahvina nitko nije pre?ivio, nitko se nije spasio. One koje sam
   odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ja sam eovjek ?to upozna bijedu pod ?ibom gnjeva njegova.

   ^2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.

   ^3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.

   ^4Iscijedio je moje meso, ko?u moju, polomio kosti moje.

   ^5Naeinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.

   ^6Pustio me da ?ivim u tminama kao mrtvaci vjeeiti.

   ^7Zazidao me, i ja ne mogu izaaei, ote?ao je moje okove.

   ^8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.

   ^9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakreio je putove moje.

   ^10Meni on bija?e medvjed koji vreba, lav u zasjedi.

   ^11U bespuaea me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.

   ^12Napinjao je luk svoj i gad-ao me kao metu za svoje strelice.

   ^13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.

   ^14Postao sam smije?an svome narodu, rugalica svakida?nja.

   ^15Goreinom me hranio, pelinom me napajao.

   ^16Pu?tao me da zube kr?im kamen grizuaei, zakapao me u pepeo.

   ^17Du?i je mojoj oduzet mir i vi?e ne znam ?to je sreaea!

   ^18Rekoh: Dotrajao je ?ivot moj i nada koja mi od Jahve dolazi.

   ^19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!

   ^20Bez prestanka na to misli i sahne du?a u meni.

   ^21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.

   ^22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrd-e njegovo nije presu?ilo.

   ^23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!

   ^24"Jahve je dio moj", veli mi du?a, "i zato se u nj pouzdajem."

   ^25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, du?i koja ga tra?i.

   ^26Dobro je u miru eekati spasenje Jahvino!

   ^27Dobro je eovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.

   ^28Neka sjedi u samoaei i ?uti, jer mu On to nametnu;

   ^29neka usne priljubi uz pra?inu, mo?da jo? ima nade!

   ^30Neka pru?i obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.

   ^31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:

   ^32jer ako i rastu?i, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.

   ^33Jer samo nerado on poni?ava i rascvili sinove eovjeka.

   ^34Kad se gaze nogama svi zemaljski su?njevi,

   ^35kad se izvraee pravica eovjeku pred licem Svevi?njeg,

   ^36kad se krivica nanosi eovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?

   ^37Tko je rekao ne?to i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?

   ^38Ne dolazi li iz usta Svevi?njega i dobro i zlo?

   ^39Na ?to se tu?e ?ivi ljudi? Svatko na svoj grijeh.

   ^40Ispitajmo, pretra?imo pute svoje i vratimo se Jahvi.

   ^41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.

   ^42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi pra?tao!

   ^43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi ?tedio.

   ^44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.

   ^45Naeinio si od nas smeaee i odmet med-u narodima.

   ^46Razjapili usta na nas svi neprijatelji na?i.

   ^47U?as i jama bila nam sudbina, propast i zator!

   ^48Potoci suza teku iz oeiju mojih zbog propasti Kaeeri naroda mojega.

   ^49Moje oei liju suze bez prestanka, jer prestanka nema

   ^50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.

   ^51Moje mi oko bol zadaje zbog kaeeri svih mojega grada.

   ^52Uporno me k'o pticu progone svi ?to me mrze, a bez razloga.

   ^53U jamu baci?e moj ?ivot i zatrpa?e je kamenjem.

   ^54Voda mi dod-e preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"

   ^55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.

   ^56Ti oeu moj glas: "Ne zaeepljuj u?i svoje na vapaje moje."

   ^57Bliz meni bija?e u dan vapaja mog, govora?e: "Ne boj se!"

   ^58Ti si, Gospode, izborio pravdu za du?u moju, ti si ?ivot moj
   izbavio.

   ^59Ti, Jahve, vidje kako me tlaee, dosudi mi pravdu.

   ^60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.

   ^61Euo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.

   ^62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.

   ^63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.

   ^64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.

   ^65Ueini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.

   ^66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na
   uglovima svih ulica.

   ^2Sinovi sionski, nekoae cijenjeni kao najei?aee zlato, ah, sada ih
   cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonearevih!

   ^3Eak i ?akali pru?aju dojke i doje mladunead, ali kaeeri naroda moga
   posta?e okrutne kao nojevi u pustinji.

   ^4Jezik dojeneeta za nepce se lijepi od ?ed-i. Djeca vape za kruhom, a
   nikog da im ga pru?i.

   ^5Oni ?to se nekoae sladi?e biranim jelima ginu po ulicama; nekoae
   no?eni u grimizu, sada se valjaju po buni?tu.

   ^6Veaei bija?e zloein Kaeeri naroda moga od grijeha Sodome, ?to u tren
   oka bi razorena, a nieija se ruka ne di?e na nju.

   ^7Njeni mladiaei bijahu nekoae ei?aei od snijega, bjelji od mlijeka, od
   koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir.

   ^8Sad im je obraz crnji od ead-e, ne prepoznaju se vi?e na ulici. Ko?a
   im se lijepi za kosti, suha kao drvo.

   ^9Kako su sretni oni ?to ih mae probode, sretniji od onih koje pomori
   glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini.

   ^10?ene, tako nje?ne, kuha?e djecu svoju, njima se hrani?e za propasti
   Kaeeri naroda moga.

   ^11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srd?bu svoju, na Sionu
   raspirio po?ar ?to sa?i?e i same temelje njegove.

   ^12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovni?tvo zemlje
   da aee ugnjetae i neprijatelj uaei na vrata jeruzalemska -

   ^13zbog grijeha svojih prorokAea, zbog bezakonja sveaeenikAea koji
   usred grada prolijevahu krv pravednikAea!

   ^14K'o slijepi teturahu ulicama, oma?teni krvlju, te nitko nije smio da
   se takne odjeaee njihove.

   ^15"Natrag, neeisti!" - vieu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjego?e
   poganima, al' ne smjedo?e ondje ostati.

   ^16Raspr?ilo ih lice Jahvino, on ih vi?e nije gledao. Ne po?tuju vi?e
   sveaeenikAea, ne sa?aljuju staraca.

   ^17Veae nam oei i?eilje?e i?eekujuaei pomoae, ali uzalud; s kula na?ih
   zureae' u daljinu oeekivasmo narod koji nas ne mo?e spasiti.

   ^18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bli?i nam se
   kraj, navr?ili nam se dani, na? konac dolazi.

   ^19Na?i gonitelji bijahu br?i od orlova na nebu; u planini nas ganjahu,
   u pustinji doeekivahu u zasjedi.

   ^20Na? ?ivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga
   govorasmo: "U sjeni njegovoj ?ivjet aeemo med-u narodima."

   ^21Raduj se i veseli se, Kaeeri edomska, ti koja ?ivi? u zemlji Usu:
   doaei aee i do tebe ea?a, opit aee? se i razgoliti.

   ^22Tvoj grijeh je iskupljen, Kaeeri sionska, neaee te vi?e u izgnanstvo
   voditi. Kaznit aee opaeinu tvoju, Kaeeri edomska, razotkriti grijehe
   tvoje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Spomeni se, Jahve, ?to nas je sna?lo, pogledaj, vidi sramotu na?u!

   ^2Ba?tina na?a pade u ruke strancima, domovi na?i pripado?e tud-incima.

   ^3Siroead smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

   ^4Vodu ?to pijemo plaaeamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

   ^5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam
   predahnuti.

   ^6Pru?amo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

   ^7Oci na?i zgrije?i?e i vi?e ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

   ^8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

   ^9Kruh svoj donosimo izla?uaei ?ivot maeu u pustinji.

   ^10Ko?a nam gori kao peae u?arena, ognjicom od plamena gladi.

   ^11Oskvrnuli su ?ene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

   ^12Svojim su rukama vje?ali knezove, ni lica staraeka nisu po?tivali.

   ^13Mladiaei su nosili ?rvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

   ^14Starci su ostavili vrata, mladiaei vi?e ne sviraju na lirama.

   ^15Radosti nesta iz na?ih srdaca, na? ples se pretvori u tugovanje.

   ^16Pao je vijenac s na?e glave, jao nama ?to zgrije?ismo!

   ^17Evo za?to nam srce boluje, evo za?to nam oei se zastiru:

   ^18zato ?to Gora sionska opustje i po njoj se ?uljaju ?akali.

   ^19Ali ti, Jahve, ostaje? zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do
   koljena.

   ^20Za?to da nas zaboravi? zauvijek, da nas ostavi? za mnoge dane?

   ^21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit aeemo se, obnovi dane na?e kao ?to
   nekoae bijahu.

   ^22Il' nas hoaee? sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?
     __________________________________________________________________

Ezekiel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Godine tridesete, eetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah med-u
   izgnanicima na rijeci Kebaru, otvori?e se nebesa i ja ugledah bo?anska
   vid-enja.

   ^2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedo?e u izgnanstvo
   kralja Jojakima -

   ^3rijee Jahvina dod-e Ezekielu, sinu Buzijevu, sveaeeniku u zemlji
   kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.

   ^4Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak,
   bukteaei oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, ne?to nalik
   na sjajnu kovinu.

   ^5Usred toga ne?to kao eetiri biaea, obliejem sliena eovjeku;

   ^6svako od njih sa eetiri obraza, u svakoga eetiri krila.

   ^7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.

   ^8Ispod krila imahu na sve eetiri strane ruke eovjeeje. I svako od njih
   eetvero ima?e svoj obraz i svoja krila.

   ^9Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduaei, ne okretahu se: svako se
   naprijed kreta?e.

   ^10I u sva eetiri bija?e lice eovjeeje; u sva eetiri zdesna lice
   lavlje; u sva eetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva
   eetiri.

   ^11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako ima?e dva krila ?to se
   spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.

   ^12I svako id-a?e samo naprijed. A id-ahu onamo kamo ih je duh gonio. I
   ne okretahu se iduaei.

   ^13A posred tih biaea vidjelo se kao neko u?areno ugljevlje, kao
   goruaee zublje koje se med-u njima kretahu; iz ognja sijeva?e i munje
   bljeskahu.

   ^14Biaea treahu i opet se vraaeahu poput munje.

   ^15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od eetiri biaea po jedan
   toeak.

   ^16Toekovi bijahu slieni krizolitu, sva eetiri istoga oblika; oblikom i
   napravom bijahu kao da je jedan toeak u drugome.

   ^17U kretanju mogli su iaei u sva eetiri smjera a nisu se morali
   okretati.

   ^18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve
   strane pune oeiju.

   ^19Kad bi biaea krenula, krenuli bi s njima i toekovi; kad bi se biaea
   sa tla podigla, i toekovi se podizahu.

   ^20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i
   toekovi podizali, jer duh biaea bija?e u toekovima.

   ^21Pa kad su biaea krenula, i toekovi bi krenuli, a kad bi se ona
   zaustavila, ustavljali se i toekovi; kad se ona sa tla dizahu, i
   toekovi se s njima podizahu, jer duh biaea bija?e u toekovima.

   ^22Nad glavama biaea bija?e ne?to kao svod nebeski, nalik na sjajan
   prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.

   ^23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva
   krila pokrivahu tijelo.

   ^24Euh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog,
   kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biaea zaustavila,
   spustila bi krila.

   ^25Sa svoda nad njihovim glavama eula se grmljavina.

   ^26Ispod svoda nad njihovim glavama bija?e ne?to kao kamen safir, poput
   prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki eovjek.

   ^27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih
   bokova navi?e i od njegovih bokova nani?e ne?to poput ognja i blijeska
   na sve strane.

   ^28Taj blijesak na sve strane bija?e poput duge ?to se za ki?nih dana
   javlja u oblaku. To bija?e ne?to kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh
   nieice i euh glas koji mi govora?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I reee mi: "Sine eovjeeji, na noge se, da s tobom govorim!"

   ^2OI ud-e u me duh, kako mi progovori, te me podi?e na noge i ja euh
   glas onoga koji mi govora?e.

   ^3I reee mi: "Sine eovjeeji, ?aljem te k sinovima Izraelovim, k narodu
   odmetniekom ?to se odvr?e od mene. Oni i oci njihovi grije?ili su
   protiv mene sve do dana dana?njega.

   ^4?aljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im:
   Ovako govori Jahve Gospod!

   ^5I poslu?ali oni ili ne poslu?ali - rod su odmetnieki - neka znaju da
   je prorok med-u vama.

   ^6A ti, sine eovjeeji, ne boj ih se i ne pla?i se rijeei njihovih:
   'Trnje te okru?uje i sjedi? med-u samim skorpijama.' Ne pla?i se rijeei
   njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnieki.

   ^7Govori im moje rijeei, poslu?ali oni ili ne poslu?ali, jer rod su
   odmetnieki.

   ^8A ti, sine eovjeeji, poslu?aj ?to aeu ti sada reaei: Ne budi odmetnik
   kao ?to su oni rod odmetnieki! Otvori usta i progutaj ?to aeu ti sada
   dati!"

   ^9I pogledah, a to ruka k meni ispru?ena i u njoj, gle, svitak knjige.

   ^10I razvi se knjiga preda mnom: bija?e ispisana izvana i iznutra, a u
   njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I reee mi: "Sine eovjeeji, progutaj ?to je pred tobom! Pojedi taj
   svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"

   ^2Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak

   ^3i reee: "Sine eovjeeji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom ?to ti
   ga dajem!" I pojedoh ga, i bija?e mi u ustima sladak kao med.

   ^4Reee mi: "Sine eovjeeji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.

   ^5Ne ?aljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veae te
   ?aljem domu Izraelovu.

   ^6Ne ?aljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora
   koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te
   poslu?ali.

   ^7A dom te Izraelov neaee poslu?ati, jer ni mene ne slu?a, jer dom je
   Izraelov tvrde glave i okorjela srca.

   ^8Evo, zato aeu sada otvrdnuti tvoje lice kao ?to je i njihovo i glavu
   aeu tvoju ueiniti tvrdoglavom kao ?to je njihova.

   ^9I ne boj ih se i ne pla?i, jer oni su rod odmetnieki!"

   ^10Reee mi: "Sine eovjeeji, sve rijeei ?to aeu ti reaei uzmi k srcu i
   poslu?aj ih svojim u?ima.

   ^11I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako
   govori Jahve Gospod! - poslu?ali ili ne poslu?ali!"

   ^12Uto me duh podi?e i ja za sobom euh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina
   podigla sa svojega mjesta.

   ^13Euh lepet krila onih biaea - udarahu jedno o drugo - i sna?nu ?kripu
   toekova ?to se s njima kretahu i zaglu?nu jeku jakoga glasa.

   ^14Tada me duh prihvati i ponese. I ja id-ah ogoreen i gnjevna srca, a
   ruka me Jahvina evrsto pritisla.

   ^15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji ?ivljahu na rijeci Kebaru
   - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh med-u njima sedam dana
   kao omamljen.

   ^16Poslije sedam dana dod-e mi opet rijee Jahvina:

   ^17"Sine eovjeeji, postavljam te za euvara doma Izraelova. I ti aee?
   rijeei iz mojih usta slu?ati i opominjat aee? ih u moje ime.

   ^18Kad bezbo?niku reknem: 'Umrijet aee?', a ti ga ne opomene? i ne
   odvrati? od zla puta njegova kako bi mu ?ivot spasio, on aee umrijeti
   sa svojega bezakonja, ali aeu ja od tebe tra?iti raeun za krv njegovu.

   ^19A kad opomene? bezbo?nika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla
   puta svojega, on aee umrijeti zbog svoje krivice, a ti aee? spasiti
   svoj ?ivot.

   ^20Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane
   einiti nepravdu, postavit aeu mu zamku i umrijet aee jer ga ti ne
   opomenu zbog njegova grijeha; umrijet aee, i njegova se pravedna djela
   vi?e neaee spominjati, ali aeu od tebe tra?iti raeun za krv njegovu.

   ^21Ako li ti pravednika opomene? da ne grije?i, i on zaista prestane
   grije?iti, ?ivjet aee jer je prihvatio opomenu, a i ti aee? spasiti
   ?ivot svoj."

   ^22Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reee: "Ustani i sid-i u
   dolinu da ondje s tobom govorim!"

   ^23Ustadoh tada i sid-oh u dolinu, i gle: Slava Jahvina staja?e ondje,
   sliena Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nieice.

   ^24Jahvin duh ud-e u me, osovi me na noge i reee: "Idi i zatvori se u
   domu svojemu!

   ^25Na te aeu, evo, sine eovjeeji, staviti u?ad i svezati te i vi?e
   neaee? izlaziti.

   ^26I jezik aeu ti zalijepiti za nepce te aee? onijemjeti i neaee? ih
   vi?e karati, jer su rod odmetnieki.

   ^27A kad ti ja progovorim, otvorit aeu ti usta i ti aee? im reaei:
   Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoaee slu?ati, neka slu?a, a tko
   neaee, neka ne slu?a, jer su rod odmetnieki.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 A ti, sine eovjeeji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na
   njoj grad Jeruzalem.

   ^2Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip,
   iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere
   uokolo.

   ^3Zatim uzmi gvozdenu ploeu i postavi je kao gvozden bedem izmed-u sebe
   i grada te k njemu okreni lice, i bit aee opsjednut. Pritisni ga! To je
   znak domu Izraelovu!

   ^4Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma
   Izraelova: koliko dana bude? tako le?ao, toliko aee? dana nositi njihov
   grijeh.

   ^5Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana
   nosit aee? grijeh doma Izraelova.

   ^6A kad to zavr?i?, eetrdeset aee? dana le?ati na desnoj strani da
   nosi? grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu.

   ^7Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pru?i golu desnicu i
   prorokuj protiv njega.

   ^8A ja aeu te u?etima vezati da se ne mo?e? okretati s jedne strane na
   drugu dok ne navr?i? dane svoje opsade.

   ^9Uzmi p?enice, jeema, boba, leaee, prosa i ra?i, stavi to u jednu
   posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest aee? ga onoliko dana koliko
   bude? le?ao na svojoj strani: sto i devedeset dana.

   ^10Jelo ?to aee? ga jesti bit aee izmjereno; dvadeset ?ekela na dan; a
   jest aee? ga u odred-eno vrijeme.

   ^11I vodu aee? piti na mjeru: ?estinu hina. Pit aee? je u odred-eno
   vrijeme.

   ^12A jest aee? pogaeu od jeema ?to aee? je pred njima ispeaei na
   ljudskim izmetinama."

   ^13I reee: "Tako aee sinovi Izraelovi jesti svoj neeisti kruh med-u
   narodima med-u koje aeu ih izagnati."

   ^14Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja du?a nije okaljana,
   jer se od djetinjstva jo? ne okusih nieega uginulog ni rastrganog niti
   u moja usta ikad ud-e meso neeisto."

   ^15A on aee: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da
   na njoj ispeee? kruh!"

   ^16Jo? mi reee: "Sine eovjeeji, uni?tit aeu u Jeruzalemu posljednju
   prieuvu kruha, i jest aee kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit aee vodu
   na mjeru i sa zebnjom.

   ^17Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i
   jedan za drugim neka poginu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A ti, sine eovjeeji, uzmi mae nao?tren, uzmi ga kao britvu brijaeku
   i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli.

   ^2Treaeinu spali posred grada ognjem kad se navr?e dani tvoje opsade;
   treaeinu uzmi i sasijeci maeem oko grada; treaeinu baci u vjetar - i
   svoj aeu mae trgnuti na njih.

   ^3Uzmi malo i zave?i u skute haljine.

   ^4Od toga opet ne?to uzmi, baci u vatru i spali: odatle aee se
   razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!"

   ^5Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u sredi?te
   naroda, okru?ih ga zemljama!

   ^6Ali se on odupro mojim naredbama veaema nego pogani, zakonima mojim
   veaema nego zemlje koje ga okru?uju."

   ^7Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas
   okru?uju, ne hodite po mojim zakonima i ne vr?ite ni mojih naredaba ni
   naredaba okolnih naroda."

   ^8Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvr?it aeu
   sud svoj nad tobom na oei svih naroda.

   ^9Zbog tvojih gadosti ueinit aeu s tobom ?to jo? ne ueinih nikada nit
   aeu ikad ueiniti:

   ^10posred tebe oeevi aee jesti sinove, a sinovi oeeve; izvr?it aeu sud
   svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima!

   ^11?ivota mi moga! - rijee je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i
   gadostima ti uistinu oskvrnu moje Sveti?te. I ja aeu sada brijati i oko
   se moje neaee sa?aliti i neaeu se smilovati:

   ^12treaeina aee tvojih ?itelja posred tebe od kuge skoneati i od gladi
   umrijeti; treaeina aee oko tebe od maea pasti; treaeinu aeu predati
   vjetrovima - i mae aeu svoj trgnuti na njih!

   ^13Tako aeu iskaliti gnjev svoj i smirit aee se jarost moja kad im se
   osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat aee da sam to
   ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao.

   ^14Opusto?it aeu te, izvrgnut aeu te ruglu naroda koji te okru?uju, na
   oei svim prolaznicima.

   ^15Da, bit aee? na ruglo i sramotu, opomena i u?as okolnim narodima kad
   izvr?im protiv tebe sve svoje sudove ka?njavajuaei gnjevno, jarosno.
   Ja, Jahve, rekoh!

   ^16I kad na vas pustim ljute strijele gladi ?to zatiru, koje aeu
   pustiti na vas da vas uni?tim i glad-u zatrem - uni?tit aeu vam i
   posljednju prieuvu kruha.

   ^17A povrh gladi pustit aeu na vas i divlje zvijeri koje aee ti djecu
   rastrgati; kuga aee te i krv preplaviti: pod mae aeu te svoj okrenuti.
   Ja, Jahve, rekoh!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tada mi dod-e rijee Jahvina i reee:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv
   njih.

   ^3Reci: 'Gore Izraelove, eujte rijee Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve
   Gospod: Gore i bre?uljci, jaruge i doline, evo, spustit aeu mae na vas
   i oborit aeu uzvi?ice va?e!

   ^4Opustjet aee ?rtvenici va?i i poru?it aee se stupovi va?i, a va?e
   poginule pred kumire aeu vam baciti.

   ^5Pobacat aeu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat
   aeu kosti va?e oko ?rtvenika va?ih!

   ^6Gdje god boravili, gradovi aee va?i biti opusto?eni, uzvi?ice
   poharane, ?rtvenici aee vam opustjeti i biti uni?teni, kumiri aee va?i
   biti oboreni i nestat aee ih, stupovi aee va?i biti smrvljeni, sva aee
   djela va?a propasti.

   ^7Med-u vas aee padati poginuli, i znat aeete da sam ja Jahve!

   ^8Ali aeu ipak po?tedjeti neke od vas: ti aee med-u narodima uteaei
   maeu kad se raspr?ite po zemljama.

   ^9Tada aee se pre?ivjeli med-u vama spomenuti mene med-u narodima kamo
   budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnieko ?to se
   odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnieke oei ?to pod-o?e za
   kumirima njihovim. I tada aee sami sebi omrznuti zbog nedjela ?to ih
   poeini?e gadostima svojim.

   ^10I spoznat aee da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da aeu ih
   udariti svim tim zlom.'"

   ^11Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci:
   Jao! zbog svih gadnih nedjela dom aee Izraelov pasti od maea, gladi i
   kuge!

   ^12Tko bude daleko, od kuge aee umrijeti; tko bude blizu, od maea aee
   pasti, i tko bude opkoljen, od gladi aee izdahnuti! Tako aeu gnjev
   iskaliti na njima

   ^13i spoznat aee da sam ja Jahve kad im poginuli budu le?ali med-u
   kumirima oko ?rtvenika na svakome povi?em bre?uljku, nad svim vrhovima
   planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim,
   gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim.

   ^14Ruku aeu podiaei na njih i svu aeu im zemlju pretvoriti u pusto?, od
   pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat aee da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Opet mi dod-e rijee Jahvina i reee:

   ^2"Ti, sine eovjeeji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji
   Izraelovoj: 'Primiee se kraj: bli?i se konac zemlji na sve eetiri
   strane svijeta!

   ^3Sada je i tebi kraj: gnjev aeu svoj na te izliti, sudit aeu ti prema
   putovima tvojim i na te aeu oboriti sve gadosti tvoje!

   ^4I moje te oei neaee po?aliti, neaeu ti se smilovati, nego aeu te
   nagraditi prema putovima tvojim, tvoje aee gadosti u tebi ostati. I
   znat aeete da sam ja Jahve.'"

   ^5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreaea, evo, dolazi!

   ^6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi!

   ^7Kolo ti udesa dolazi, stanovniee zemlje! Dolazi tvoj eas, bli?i se
   dan: strava je, a ne radost u gorama.

   ^8Eto, uskoro aeu na te izliti gnjev i iskalit aeu na tebi srd?bu
   svoju! Sudit aeu ti prema putovima tvojim i oborit aeu na te sve
   gadosti tvoje.

   ^9I moje te oei neaee po?aliti, neaeu ti se smilovati, nego aeu ti
   platiti prema putovima tvojim i tvoje aee gadosti u tebi ostati! I
   spoznat aeete da sam ja Jahve koji bije.

   ^10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veae cvjeta i oholost
   pupa,

   ^11a nasilje se podi?e kao ?ezlo bezbo?nosti! I nitko neaee ostati od
   njih, nitko od njihova mno?tva. Ni?ta od njihove buke, nema u njima
   vrijednosti.

   ^12Ide vrijeme, bli?i se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko
   prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo
   njegovo.

   ^13Jer tko proda, neaee vi?e dobiti ?to je prodao, i nitko neaee
   bezakonjem ojaeati ?ivot!

   ^14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreaee u boj, jer gnjev
   se moj izlijeva na sve bueno mno?tvo.

   ^15Vani - mae, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maea aee
   poginuti, a tko u gradu, glad aee ga i kuga uni?titi.

   ^16Koji uteku, sklonit aee se u gore kao dolinski golubovi, a ja aeu ih
   sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova,

   ^17i sve aee ruke klonuti, a koljena aee svima malaksati.

   ^18U kostrijet aee se odjenuti, trepet aee ih obuzeti, sva aee lica
   sramota pokriti, sve aee im glave oaeelavjeti!

   ^19Srebro svoje pobacat aee na ulice, a zlato aee smatrati izmetom: u
   dan srd?be Jahvine ni srebro ni zlato neaee ih izbaviti, du?e im neaee
   moaei nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotako?e na grijeh.

   ^20Uzoholi?e se zbog divnoga nakita svojega; od njega napravi?e kumire
   - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.

   ^21Dat aeu ga u ruke tud-incima da oplijene, razgrabe i oskvrnu.

   ^22Odvratit aeu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja
   dragocjenost, neka u nju ud-u provalnici i neka je oskvrnu!

   ^23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloeina koji zaslu?uju smrt
   i grad prepun nasilja!

   ^24Zato aeu dovesti najgore narode da ba?tine njihove domove. Slomit
   aeu oholost nasilnika, i sveti?ta njihova bit aee oskvrnjena.

   ^25Dolazi tjeskoba! Tra?it aee mir, a mira biti neaee!

   ^26Dolazit aee nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I
   tra?it aee se vid-enje u proroka; u sveaeenika neaee vi?e biti Zakona
   ni u starje?ina savjeta!

   ^27Kralj aee protu?iti, a kneza aee spopasti u?as i ruke aee puku
   zadrhtati, jer aeu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit aeu im
   prema sudovima njihovim. I znat aee da sam ja Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Godine ?este, ?estoga mjeseca, petoga dana, dok sjed-ah u svojoj
   kuaei, a preda mnom starje?ine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.

   ^2Pogledah, i gle: tu kao neki eovjek; od njegovih kao bokova nani?e
   oganj, a od njegovih kao bokova navi?e bljeskanje, ne?to poput usijane
   kovine.

   ^3Ispru?i ne?to nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh
   podi?e izmed-u zemlje i neba i ponese me u bo?anskome vid-enju u
   Jeruzalem, na ulaz unutra?njih vrata, ?to su okrenuta prema sjeveru
   gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru.

   ^4I gle, ondje bija?e Slava Boga Izraelova, kao ?to je vidjeh u dolini.

   ^5I reee mi: "Sine eovjeeji, podigni oei prema sjeveru!" I podigoh oei
   prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bija?e i na sjeveru, kraj vrata
   ?rtvenika, na strani prema ulazu.

   ^6I reee mi: "Sine eovjeeji, vidi? li ?to oni ovdje eine? Velike su to
   gnusobe ?to ih dom Izraelov ovdje eini, samo da me udalji iz mojega
   Sveti?ta. A vidjet aee? i gorih gnusoba!"

   ^7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina.

   ^8I reee mi: "Sine eovjeeji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz!

   ^9I reee mi: "Ud-i i pogledaj strahovite gadosti ?to se ovdje eine!"

   ^10Ud-oh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih ?ivotinja
   - sve kumiri doma Izraelova, na?arani na zidu, svuda uokolo.

   ^11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starje?ina doma
   Izraelova, i med-u njima i ?afanov sin Jaazanija. I svakome od njih u
   ruci kadionica iz koje se podi?e oblak kada miomirisnoga.

   ^12I reee mi: "Sine eovjeeji, vidi? li ?to u toj tami rade starje?ine
   doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I jo? govore: Jahve
   nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!"

   ^13I reee mi jo?: "A vidjet aee? i gorih gnusoba ?to se ovdje eine!"

   ^14I povede me do vrata Doma Jahvina ?to su okrenuta prema sjeveru. I
   gle, ondje sjed-ahu ?ene i oplakivahu Tamuza.

   ^15I reee mi: "Vidi? li, sine eovjeeji? A vidjet aee? i gorih gnusoba
   od ovih!"

   ^16I povede me u unutra?nje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u
   Hekal Jahvin, izmed-u trijema i ?rtvenika, bija?e oko dvadeset i pet
   ljudi, okrenutih led-ima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje
   se prema istoku klanjahu suncu.

   ^17I reee mi: "Vidi? li to, sine eovjeeji? Malo li je domu Judinu svih
   ovih gnusoba ?to ih ovdje eine, nego mi jo? zemlju pune i nasiljem, i
   ponovo me izazivaju i granama pred nosom ma?u?

   ^18Zato aeu i ja sada postupiti s njima jarosno i oei se moje vi?e
   neaee sa?aliti i neaeu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na
   moje u?i, neaeu ih usli?iti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada zagrmje na moje u?i i reee: "Kazne grada! Prid-ite svaka sa
   svojim zatornim oru?jem u ruci!"

   ^2I gle, dod-o?e ?estorica ljudi s gornjih vrata, ?to su okrenuta k
   sjeveru, svaki sa svojim zatornim oru?jem u ruci. Med-u njima bija?e i
   jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Ud-o?e oni i
   stado?e uz tueani ?rtvenik.

   ^3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdija?e,
   prema pragu Doma. I pozva eovjeka odjevena u lan, koji ima?e za pojasom
   pisarski pribor,

   ^4te mu reee: "Prod-i gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilje?i eela
   sviju koji tuguju i plaeu zbog gnusoba ?to se u njemu eine!"

   ^5A drugima reee na moje u?i: "Pod-ite za njim gradom i ubijajte bez
   milosrd-a. Oei va?e neka se ne sa?ale i nemajte smilovanja.

   ^6Pobijte starce, mladiaee, djevojke, djecu i ?ene; istrijebite ih sve
   do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poenite
   od mojega Sveti?ta!" I oni poee?e od starje?ina koji stajahu pred
   Domom.

   ^7I reee im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima!
   Krenite!" I oni izid-o?e te zareda?e ubijati gradom.

   ^8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nieice i zavapih: "Jao, Jahve
   Gospode! Zar aee? zaista uni?titi sve ?to preostade od Izraela da
   iskali? svoj gnjev nad Jeruzalemom?"

   ^9Reee mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina;
   zemlja je puna krvi, a grad krcat zloeina. Govore: 'Jahve je ostavio
   zemlju! Ne vidi Jahve!'

   ^10I zato se moje oei neaee sa?aliti i neaeu im se smilovati: djela aeu
   im njihova oboriti na glavu!"

   ^11I gle, eovjek odjeven u lan, koji ima?e za pojasom pisarski pribor,
   javi vijesti: "Ueinih kako si mi zapovjedio!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinAea pojavi se ne?to kao
   kamen safir, kao nekakvo prijestolje.

   ^2I prozbori eovjeku odjevenom u lan: "Ud-i med-u toekove pod
   kerubinima, uzmi pune pregr?ti ?eravice izmed-u kerubina i prospi je
   nad gradom!" - I on na moje oei ud-e med-u kerubine.

   ^3A kerubini stajahu s desne strane Doma kad eovjek ud-e med-u njih. I
   oblak ispuni sve unutra?nje predvorje,

   ^4a Slava Jahvina vinu se s kerubinAea prema pragu Doma. Dom se ispuni
   oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.

   ^5Huka kerubinskih krila razlije?e se do vanjskoga predvorja, kao kad
   zagrmi glas Svevi?njega.

   ^6A kad on zapovjedi eovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmed-u
   toekova ?to su pod kerubinima", eovjek ud-e i stade kraj toekova.

   ^7Jedan kerubin pru?i ruku prema ognju ?to bija?e med-u kerubinima, uze
   ga i stavi u ruke eovjeku odjevenom u lan. On ga primi i izid-e.

   ^8A ispod kerubinskih krila ukaza se ne?to kao ruka eovjeeja.

   ^9Pogledah, i gle: uz kerubine eetiri toeka, po jedan uza svakoga. A
   toekovi bijahu nalik na kamen krizolit;

   ^10sva eetiri istog oblika i kao da je jedan toeak u drugome.

   ^11U kretanju mogahu iaei u sva eetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo
   bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreaeuaei se, nisu
   morali okretati.

   ^12Cijelo tijelo u kerubinAea - led-a, ruke, krila i sva eetiri toeka
   njihova - sve im bija?e posvud naokolo puno oeiju.

   ^13A toekovi, koliko sam euo, zvahu se "Kovitlac".

   ^14Svaki ima?e po eetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga
   eovjeeje, a u treaeega lice lavlje, u eetvrtoga orlovsko.

   ^15Tada se kerubini podigo?e u visine. Bijahu to ista biaea ?to ih
   vidjeh na rijeci Kebaru.

   ^16Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toekovi uz njih, kad bi
   kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toekovi se ne bi od
   njih odmicali.

   ^17Kad bi se zaustavili, i toekovi bi stali; a kad bi se sa zemlje
   podigli, i toekovi se podizahu, jer duh biaea bija?e u njima.

   ^18Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.

   ^19Tada kerubini ra?iri?e krila i podigo?e se sa zemlje pred mojim
   oeima. A kad oni krenu?e, i toekovi za njima krenu?e. I zaustavi?e se
   nad istoenim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bija?e nad
   njima.

   ^20Bijahu to ista biaea ?to ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci
   Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.

   ^21U svakoga po eetiri lica i po eetiri krila, a pod krilima ne?to kao
   ruka eovjeeja.

   ^22Lica im ista kao ona ?to ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se
   naprijed kreta?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Tada se duh podi?e i ponese me do istoenih vrata Doma Jahvina, ?to
   su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, med-u
   kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina,
   knezove narodne.

   ^2I reee mi: "Sine eovjeeji, evo ljudi koji smi?ljaju opaeine i koji u
   ovom gradu daju zle savjete:

   ^3'Nije li eas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.'

   ^4Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine eovjeeji!"

   ^5I duh Jahvin sid-e nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod:
   'Ne govori? li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli va?ega srca!

   ^6Mno?ite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.'

   ^7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste
   po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato aeu vas ja izvesti sada
   iz njega.

   ^8Od maea strahujete, i mae aeu na vas dovesti - rijee je Jahve
   Gospoda!

   ^9Izvest aeu vas iz grada i predati vas u ruke tud-incima, i sud aeu
   svoj izvr?iti nad vama:

   ^10od maea aeete pasti! Na med-i Izraelovoj sudit aeu vam, i tada aeete
   znati da sam ja Jahve!

   ^11A ovaj grad vi?e vam neaee biti kotao i vi neaeete biti meso
   njegovo. Na med-i Izraelovoj sudit aeu vam,

   ^12i tada aeete znati da sam ja Jahve po eijim uredbama ne ?ivjeste i
   eijih zakona ne izvr?avaste, nego ?ivjeste po zakonima okolnih
   naroda!'"

   ^13Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh
   nieice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar aee? doista
   uni?titi sav Ostatak doma Izraelova?"

   ^14I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^15"Sine eovjeeji, tvojoj braaei, i tvojim rod-acima, i svem domu
   Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja
   dana u posjed!'

   ^16Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah med-u
   daleke narode, ako ih i raspr?ih po zemljama, ja aeu im sam uskoro biti
   Sveti?te u zemljama u kojima se nalaze.'

   ^17Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat aeu vas iz
   narodAea, vratit aeu vas iz zemalja u kojima ste bili raspr?eni i dat
   aeu vam opet zemlju Izraelovu!

   ^18I kad se u nju vrate, istrijebit aee iz nje sve grozote i gadosti.

   ^19I ja aeu im dati novo srce i nov aeu duh udahnuti u njih: i?eupat
   aeu iz njih njihovo kameno srce i stavit aeu u njih srce od mesa,

   ^20da hode po mojim naredbama i da euvaju i vr?e sve moje zakone. I bit
   aee oni moj narod, a ja Bog njihov!

   ^21A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit aeu na
   glavu njihov put' - rijee je Jahve Gospoda."

   ^22Kerubini podigo?e krila i toekovi se digo?e za njima, a Slava Boga
   Izraelova lebdija?e nad njima.

   ^23Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoeno od
   grada.

   ^24A mene duh podi?e i ponese duhom Bo?jim k izgnanicima u zemlju
   kaldejsku. I i?eeznu vid-enje koje gledah.

   ^25I pripovjedih izgnanicima sve ?to mi Jahve bija?e objavio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Opet mi dod-e rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji! Ti boravi? u rodu odmetniekom koji ima oei, a ne
   vidi, u?i ima, a ne euje, jer su rod odmetnieki.

   ^3Zato, sine eovjeeji, spremi izgnanieki zave?ljaj i njima na oei obdan
   se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod
   odmetnieki.

   ^4Obdan, njima na oei, iznesi zave?ljaj, zave?ljaj izgnanieki, a izid-i
   obnoae na njihove oei kao ?to se odlazi u izgnanstvo.

   ^5Njima na oei prokopaj zid i kroza nj izad-i.

   ^6I njima na oei vrgni zave?ljaj na ramena i po mrkloj noaei izid-i.
   Pokrij lice da ne vidi? zemlju, jer te postavih kao znamenje domu
   Izraelovu!"

   ^7Ueinih kako mi bija?e zapovjed-eno: obdan iznesoh zave?ljaj,
   zave?ljaj izgnanieki, a obnoae prokopah zid rukama i njima na oei po
   mrkloj noaei vrgoh zave?ljaj na ramena.

   ^8Ujutro mi dod-e rijee Jahvina:

   ^9"Sine eovjeeji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnieki: '?to to
   radi??'

   ^10ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proro?tvo knezu
   jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.'

   ^11Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako aee biti njima: svi
   aeete se morati seliti u izgnanstvo!

   ^12Knez njihov morat aee vraei zave?ljaj na ramena i po mrkloj noaei
   izaaei. Prokopat aee zid da izad-e kroza nj i lice aee pokriti rukama
   da oeima ne vidi zemlje.

   ^13Ja aeu mu razapeti mre?u, i uhvatit aee se u moju zamku, i odvest
   aeu ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neaee ugledati i ondje
   aee ?ivot ostaviti.

   ^14A sve one oko njega, pomagaee i eete, raspr?it aeu u sve vjetrove i
   svoj mae aeu trgnuti na njih.

   ^15A kad ih raspr?im med-u narode i rasijem po zemljama, znat aee da
   sam ja Jahve.

   ^16Ipak, ostavit aeu nekolicinu koji aee umaaei maeu, gladi i kugi, da
   med-u narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna
   da sam ja Jahve.'"

   ^17I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^18"Sine eovjeeji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa
   strepnjom!

   ^19I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u
   zemlji Izraelovoj: Zabrinuto aee jesti kruha i sa strepnjom piti vode,
   jer aee im zemlja opustjeti i ostat aee bez igdje ieega s bezakonja
   ?itelja svojih.

   ^20I svi gradovi, sada napueeni, bit aee poharani, a sva zemlja
   opusto?ena. I znat aee da sam ja Jahve!'"

   ^21I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^22"Sine eovjeeji, kakve su vam to priee o zemlji Izraelovoj? Govori
   se: 'Gle, prolaze dani, a od proro?tva ni?ta!'

   ^23Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokoneat aeu te priee i
   neaee se vi?e ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bli?e se veae dani i sva
   aee se proro?tva moja ispuniti!

   ^24Jer neaee vi?e biti u domu Izraelovu varavih vid-enja, ni la?nih
   proro?tava kojima ljude bijahu zavodili.

   ^25Jer ?to ja, Jahve Gospod, govorim, to aee i biti, i rijee se neaee
   odgoditi! Da! Jo? za va?ih dana, rode odmetnieki, rijee aeu izgovoriti
   i izvr?iti.' Tako govori Jahve Gospod!"

   ^26I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^27"Sine eovjeeji! Evo ?to se govori u domu Izraelovu: 'Vid-enje ?to ga
   ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!'

   ^28Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rijee moja neaee
   se vi?e odgoditi! ?to rekoh, reeeno je, i sve aee se ispuniti!' - rijee
   je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 I opet mi dod-e rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u
   Izraelu!

   ^3Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Eujte rijee
   Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh
   svoj slijede a ni?ta ne vide!

   ^4Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ru?evina.

   ^5Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da
   se odr?i u boju u dan Jahvin.

   ^6Vid-enja su njihova isprazna, i la?na su njihova proricanja. Govore
   'Rijee Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I jo? oeekuju da aee im se
   rijeei ispuniti.

   ^7Zar ne vidite da su vam vid-enja isprazna i da su vam la?na
   proricanja kad govorite 'Rijee Jahvina!' - a ja nisam govorio.'

   ^8Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to govorite isprazno i la?
   vidite, evo me protiv vas' - rijee je Jahve Gospoda!

   ^9Evo, ruka moja bit aee protiv proroka koji vide isprazno i la?
   prorieu: neaee vi?e biti u zboru mojega naroda, neaee biti upisani u
   knjigu doma Izraelova, nikad vi?e neaee stupiti na tlo Izraelovo! I
   znat aee da sam ja Jahve Gospod!

   ^10Jer narod moj obmanjuju govoreaei 'Mir' kad mira nema. I dok jedni
   hoaee da se zid utvrdi, oni hoaee da se samo o?buka.

   ^11Reci onima koji hoaee da se samo o?buka: 'Past aee!' Udarit aee
   silan pljusak, oborit aeu na nj grOad kao kamenje, bjesnjet aee olujni
   vihori.

   ^12Evo, zid aee pasti! Neaee li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada
   ?buka kojom ste ga o?bukali?'

   ^13Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit aeu
   olujne vihore, u srd?bi aeu svojoj udariti silnim pljuskom da ga
   zatrem, u gnjevu aeu na nj oboriti grOad kao kamenje.

   ^14Obalit aeu zid ?to ga vi ?bukom o?bukaste, na zemlju aeu ga oboriti
   da mu se razgole temelji. Past aee zid, i vi aeete pod njim izginuti!
   Tada aeete znati da sam ja Jahve!

   ^15Tako aeu iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga ?bukom
   o?buka?e. A vama aeu reaei: Nema vi?e zida! Nema onih koji ga ?bukom
   o?buka?e.

   ^16Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir
   vidje?e kad mira ne bija?e.' Tako govori Jahve Gospod."

   ^17"Sine eovjeeji, okreni lice protiv kaeeri svojega naroda koje
   prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih:

   ^18Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svaeije
   ruke i koje prave prijevjese za glave svake velieine da ulove du?e!
   Mislite li uloviti sve du?e mojega naroda a svoje du?e saeuvati ?ive?

   ^19Obe?ea?aeujete me pred mojim narodom za ?aku jeema, za zalogaj
   kruha, ubijajuaei du?e koje ne bi trebale da umru, a spasavajuaei one
   koje ne bi trebale da ?ive; i obmanjujete tako narod moj koji rado
   slu?a va?e la?i.'

   ^20Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv va?ih poveza kojima
   lovite du?e kao ptice! Rastrgat aeu sve to na va?im rukama i oslobodit
   aeu du?e koje time hvatate kao ptice!

   ^21Poderat aeu va?e prijevjese i oslobodit aeu svoj narod da ne bude
   vi?e plijen va?ih ruku. I znat aeete da sam ja Jahve!

   ^22Jer vi la?ju ra?alostiste srce pravednika, koje ja ra?alostiti ne
   htjedoh, a okrijepiste ruke bezbo?nika da se ne obrati od zla puta
   bezbo?niekog pa da ?ivot spasi.

   ^23Zato neaeete vi?e vidjeti isprazno niti aeete la? proricati: ja aeu
   osloboditi narod svoj iz va?ih ruku. I znat aeete da sam ja Jahve!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Uto k meni dod-o?e neki od starje?ina Izraelovih i sjedo?e preda me.

   ^2I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^3"Sine eovjeeji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oei u ono ?to ih
   na grijeh potiee. Pa zar da trpim da u mene tra?e savjeta?

   ^4Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova
   nosi u srcu kumire i upire oei u ono ?to ga na grijeh potiee, a dolazi
   k proroku, ja, Jahve, odgovorit aeu mu prema mno?tvu njegovih kumira,

   ^5da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od
   mene.'

   ^6Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se,
   odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

   ^7Jer tko se god iz doma Izraelova i od do?ljaka koji se nastani?e u
   Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oei u ono ?to ga
   potiee na grijeh, pa unatoe tome dod-e k proroku da preko njega u mene
   tra?i savjeta, njemu aeu ja, Jahve, sam odgovoriti;

   ^8okrenut aeu se protiv njega i ueinit aeu od njega posloviean primjer:
   iskorijenit aeu ga iz svojega naroda! I znat aeete da sam ja Jahve.

   ^9Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja,
   Jahve, zaveo toga proroka: ruku aeu podiaei na njega i iskorijenit aeu
   ga iz svojega naroda izraelskoga.

   ^10Obojica aee podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak
   je grijehu onoga koji je u njega tra?io savjeta.

   ^11I tako se dom Izraelov vi?e neaee odmetati od mene i neaee se vi?e
   kaljati svojim opaeinama: on aee biti narod moj, a ja aeu biti njegov
   Bog' - rijee je Jahve Gospoda."

   ^12I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^13"Sine eovjeeji, zgrije?i li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja
   podignem ruku na nju te joj uni?tim i posljednju prieuvu kruha i pustim
   na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

   ^14preostanu li u njoj samo tri eovjeka - Noa, Daniel i Job - ti aee se
   svojom pravedno?aeu spasiti - rijee je Jahve Gospoda.

   ^15Takod-er, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu uni?te
   a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri vi?e nitko neaee
   usuditi proaei;

   ^16preostanu li u njoj samo ta tri eovjeka, ?ivota mi moga - rijee je
   Jahve Gospoda - oni neaee spasiti ni sinova ni kaeeri nego samo sebe, a
   zemlja aee njihova postati prava pustinja.

   ^17Ili, ako ja trgnem mae na tu zemlju govoreaei: 'Maeu, prod-i ovom
   zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

   ^18a u njoj se nad-u samo ona tri eovjeka, ?ivota mi moga - rijee je
   Jahve Gospoda - oni neaee spasiti ni sinova ni kaeeri nego samo sebe.

   ^19Ili, ako ja po?aljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i
   pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

   ^20a u njoj preostanu samo ona tri eovjeka, Noa, Daniel i Job, ?ivota
   mi moga - rijee je Jahve Gospoda - oni neaee spasiti ni sinova ni
   kaeeri nego samo sebe svojom pravedno?aeu."

   ^21Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja
   eetiri ljuta biea - mae, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u
   njemu sve ljude i stoku,

   ^22u njemu aee ipak pre?ivjeti Ostatak koji aee spasiti sinove i
   kaeeri. I evo, oni aee doaei k vama da vidite njihovo vladanje i
   njihova djela i da se utje?ite, jer aeete upoznati: ?to god poduzeh
   protiv Jeruzalema, ne ueinih bez razloga.

   ^23Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utje?it aeete se,
   jer aeete upoznati da ne ueinih bez razloga ?to god poduzeh protiv
   Jeruzalema - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji! U eemu je trs loze bolji od drugih ?umskih drveta?

   ^3Slu?i li da se od njega ?togod naeini? Djelja li se od njega klin da
   se o njega ?to objesi?

   ^4Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sa?e?e oba kraja i
   sredinu spali, mo?e li jo? eemu poslu?iti?

   ^5Eto, ni onda kad bija?e eitav ni?ta se od njega ne moga?e naeiniti.
   Pa kako aee, dakle, eemu poslu?iti kad ga plamen sa?ga?"

   ^6Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao ?to sam trs loze, med-u drugim
   drvetima, bacio u oganj da izgori, tako aeu postupati i s
   Jeruzalemcima!

   ^7Upravit aeu lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave,
   drugi aee ih pro?drijeti. I spoznat aeete da sam ja Jahve kad lice
   svoje upravim na njih

   ^8i svu im zemlju opusto?im jer mi bijahu nevjerni! - rijee je Jahve
   Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2Sine eovjeeji! Poka?i Jeruzalemu sve gadosti njegove!

   ^3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom
   i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja.

   ^4Kad si svijet ugledala, na dan rod-enja tvojega pupka ti ne odreza?e
   niti te vodom opra?e da te oeiste; solju te ne osoli?e niti te povojima
   povi?e.

   ^5Nijedno se oko na te ne sa?ali niti se tko smilova da ti to ueini,
   nego te na dan rod-enja tvojega gadnu baci?e napolje.

   ^6A ja prod-oh kraj tebe i vidjeh gdje se koprca? u krvi. I rekoh ti
   dok si jo? u krvi bila: '?ivi!' U krvi ti tvojoj rekoh: '?ivi!

   ^7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umno?ih te, i ti se razraste i
   velika postade, i dod-e vrijeme da sazre?. Dojke ti se raspupale, kosa
   ti narasla, ali si jo? gola i naga bila.

   ^8Prod-oh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je
   ljubavi! Ra?irih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i
   sklopih Savez s tobom - rijee je Jahve Gospoda - i ti moja postade.

   ^9Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah.

   ^10Obukoh te u ?arene haljine, na noge ti obuh sandale od fine ko?e;
   opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim.

   ^11Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice;

   ^12prstenom ti nos uresih, u?i nau?nicama, a glavu ti ovjeneah vijencem
   najljep?im.

   ^13I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom
   izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije bra?no, med i ulje. Bila si tako
   lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna!

   ^14Glas o ljepoti tvojoj puee med-u narodima, jer ti bija?e tako lijepa
   u nakitu mojem ?to ga djenuh na tebe - rijee je Jahve Gospoda.

   ^15Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade:
   blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila.

   ^16Od haljina si svojih ?arene uzvi?ice pravila i na njima se bludu
   odavala ...

   ^17I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih
   naeini sebi mu?ke likove da s njima bludniei?.

   ^18Uze ?arene, vezene haljine da njima odjene? kumire svoje i njima si
   prinosila moje ulje i moj kad.

   ^19A hranu ?to ti je dadoh - najfinije bra?no, med i ulje kojima te
   hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bija?e -
   rijee je Jahve Gospoda!

   ^20Sinove si svoje i kaeeri uzimala koje meni porodi i njima ih za
   hranu klala. Malo ti bija?e tvoga bludnieenja,

   ^21pa si eak i djecu moju davala da se njima na east kroz oganj
   provedu!

   ^22U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti
   svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala.

   ^23I povrh svega zla - Jao! Jao! rijee je Jahve Gospoda -

   ^24sagradi sebi humke, posvud di?e uzvi?ice.

   ^25Na svim raskr?aeima podi?e uzvi?ice i na njima blati? svoju ljepotu,
   nudi? se svakom prolazniku mno?eae' svoje bludnieenje.

   ^26Bludu se podade sa sinovima Egipta, sna?na tijela, bludnieenje si
   mno?ila da me razjari?.

   ^27Zato, evo, ruku digoh na te, smanjiv?i ti obrok hrane i predav?i te
   bijesu tvojih mrziteljica, kaeeri filistejskih, koje se stide
   sramotnoga tvojeg vladanja.

   ^28Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si
   blud tjerala, ali se nisi zasitila.

   ^29Umno?ila si bludnieenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom
   kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila.

   ^30O, kako li slabo bija?e tvoje srce - rijee je Jahve Gospoda - kad
   einja?e ono ?to rade bludnice najrazvratnije.

   ^31Na svim raskrsnicama humak sebi podi?e, posvuda sagradi sebi
   uzvi?ice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaaeu bludnieku,

   ^32nego kao preljubnica: mjesto mu?a, strance si primala.

   ^33Svima se bludnicama plaaea, a ti si sama ljubavnike svoje plaaeala i
   jo? si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti dod-u odasvuda.

   ^34Ti bija?e bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije treao da s tobom
   blud provodi, nego si sama davala plaaeu bludnieku, a nisu je tebi
   plaaeali. Toliko si bila opaka!

   ^35Stoga, razvratnice, euj rijee Jahvinu:

   ^36Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaeila svoju sramotu i u bludu
   golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima,
   i zbog krvi svojih sinova ?to si ih njima prinosila,

   ^37evo, skupit aeu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslad-ivala,
   sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit aeu ih odasvud protiv tebe
   i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju.

   ^38Sudit aeu ti kao ?to se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te
   bijesu njihovu.

   ^39Predat aeu te u ruke njihove da poru?e tvoje humke, da razore
   uzvi?ice tvoje. I zderat aee sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te
   golu, sasvim nagu.

   ^40A zatim aee na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeee
   maeevima.

   ^41Kuaee aee ti ognjem spaliti i naoeigled svim ?enama izvr?iti pravdu
   nad tobom. Tako aeu dokrajeiti tvoje bludnieenje, neaee? vi?e davati
   plaaeu bludnieku.

   ^42Iskalit aeu gnjev svoj nad tobom i povuaei aeu svoju ljubomoru od
   tebe. Smirit aeu se i neaeu se vi?e gnjeviti.

   ^43I jer se ne spomenu svoje mladosti, veae me svim tim izaziva?e,
   oborit aeu ti na glavu sve postupke tvoje - rijee je Jahve Gospoda:
   neaee? vi?e dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti!

   ^44I sastavljae poslovica narugat aee ti se poslovicom: 'Kakva mati,
   takva kaei.'

   ^45Prava si kaei svoje matere, koja ostavi mu?a i djecu; sestra si
   sestara svojih, koje ostavi?e mu?eve svoje i djecu: Hetitkinja vam mati
   bija?e, otac Amorejac:

   ^46Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kaeerima tebi slijeva
   stoji; Sodoma, tvoja mlad-a sestra, sa kaeerima svojim zdesna ti stoji.

   ^47A ti ne samo da si njihovim putem hodila i einila njihove gadosti -
   to bi tebi bilo premalo - veae bija?e od njih pokvarenija na svojim
   putovima.

   ^48?ivota mi mojega - rijee je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa
   svojim kaeerima ne ueini ?to si ti poeinila zajedno sa kaeerima svojim.

   ^49Evo opaeina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i
   bezbri?no ?ivlja?e ona i kaeeri njezine, a sirotinju i bijednike ne
   pomagahu.

   ^50Uzoholi?e se i gadosti pred oeima mojim einjahu, i zato ih zatrijeh,
   kao ?to vidje!

   ^51A sestra ti Samarija ne poeini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti
   poeini vi?e gadosti nego one obje zajedno, opravdav?i sestre svoje
   svojim gadostima.

   ^52Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala;
   zbog grijeha kojima se vi?e od njih nagrdi, one izad-o?e pravednije.
   Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda.

   ^53A ja aeu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kaeeri njenih, udes
   Samarije i kaeeri njenih; i tvoj aeu udes okrenuti med-u njima,

   ^54da snosi? sramotu svoju i da se postidi? za sve ?to si poeinila,
   njima na utjehu.

   ^55Sestra tvoja Sodoma i kaeeri njene vratit aee se u stanje prija?nje;
   sestra tvoja Samarija i kaeeri njene vratit aee se u stanje prija?nje;
   ali i ti i kaeeri tvoje vratit aeete se u stanje prija?nje.

   ^56Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bija?e ponosita,

   ^57prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kaeerima
   edomskim, susjedama njenim i kaeerima filistejskim koje ti se sa svih
   strana rugaju.

   ^58Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijee je Jahve
   Gospoda!'

   ^59Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit aeu s tobom onako kako ti
   ueini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez.

   ^60Ali aeu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom ?to ga sklopih u
   dane mladosti tvoje i uspostavit aeu s tobom Savez vjeean.

   ^61I ti aee? se opomenuti svojih putova i postidjet aee? se kad primi?
   svoje sestre, stariju i mlad-u, koje aeu ti dati za kaeeri, ali ne
   snagom tvog Saveza.

   ^62Sklopit aeu s tobom savez svoj i znat aee? da sam ja Jahve,

   ^63da se opomene? i da se postidi? i da od sramote vi?e ne otvori? usta
   kad ti oprostim sve ?to ueini! To je rijee Jahve Gospoda.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu!
   Reci:

   ^3'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja,
   gusta, ?arena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh;

   ^4odlomi mu najvi?u graneicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u
   grad prodavaea.

   ^5Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih
   voda stavi, kao vrbu usadi.

   ^6Izdanak proklija, bujan izbi eokot, onizak izraste, mladice mu k orlu
   segnu?e, a pod njim mu ?ilje bje?e; u bujan se razvi eokot, potjera
   izdanke, mladice razgrana.

   ^7Bija?e i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, eokot
   k njemu ?ilje pru?i, k njemu upravi graneice svoje da ga natapa bolje
   od tla u koje bi zasad-en.

   ^8Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bje?e zasad-en: mogao je tjerat'
   mladice, uroditi rodom, k'o velieanstveni trs izrasti.'

   ^9Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoaee l' uspijevati? Neaee l' mu
   orao sve ?ilje izguliti? Neaee l' mu sve plodove potrgati? Neaee l' mu
   sve mladice, eim izbiju, sasu?iti? Da, i bez sna?ne mi?ice, i bez
   mno?tva naroda, i?eupat aee ga iz korijena!

   ^10Gle, zasad-en je! Hoaee l' uspijevati? Eim ga takne istoenjak, neaee
   l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih niee uvenut aee.'"

   ^11Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^12"Reci domu odmetniekome: 'Zar ne znate ?to ovo znaei?' Reci im:
   'Eto, dod-e kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve
   knezove, odvede ih k sebi u Babilon.

   ^13Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i
   zakletvom se obveza, po?to odvede sve moguaenike iz zemlje,

   ^14da aee kraljevstvo ostati neznatno i da se neaee dizati, nego aee
   euvati i dr?ati savez s njime.

   ^15Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tra?eaei od
   njega konje i jaku vojsku. Hoaee li uspjeti? Mo?e li umaaei onaj tko
   tako radi? Raskinu savez, pa da umakne?

   ^16?ivota mi moga, rijee je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja
   koji ga na prijestolje posadi i razvr?e savez s njime, u njegovoj aee
   zemlji umrijeti, usred Babilona!

   ^17Svojom silnom vojskom i mno?tvom naroda faraon mu neaee pomoaei u
   boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo
   ljudstvo.

   ^18Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bija?e dao, sve
   to ueini! Ne, neaee umaaei!'

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: '?ivota mi moga, zakletvu ?to je
   prezre i savez ?to ga razvr?e oborit aeu na glavu njegovu!

   ^20Mre?u aeu nad njim razapeti i uhvatit aee se u moju zamku, pa aeu ga
   odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri.

   ^21Cvijet vojske njegove od maea aee pasti, a ostatak se raspr?iti u
   sve vjetrove. I spoznat aeete da ja, Jahve, tako rekoh.'

   ^22Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vr?ka mladih
   grana njegovih, odlomit aeu graneicu i posadit' je na gori visokoj,
   najvi?oj.

   ^23Na najvi?oj gori izraelskoj nju aeu zasaditi: razgranat aee se ona,
   plodom uroditi.

   ^24I sve aee poljsko drveaee znati da ja sam Jahve koji visoko drvo
   ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo su?im, a drvu suhu dajem da
   rodi. Ja, Jahve, rekoh i ueinit aeu!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"?to vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedo?e kiselo
   gro?d-e, sinovima trnu zubi!'

   ^3?ivota mi moga, rijee je Jahve Gospoda: nitko od vas neaee vi?e u
   Izraelu ponavljati tu poslovicu;

   ^4jer, svi su ?ivoti moji, kako ?ivot oeev tako i ?ivot sinovlji. I
   evo, onaj koji zgrije?i, taj aee umrijeti.

   ^5Tko je pravedan i po?tuje zakon i pravdu

   ^6i ne blaguje po gorama i oeiju ne podi?e kumirima doma Izraelova, ne
   oskvrnjuje ?ene bli?njega svoga i ne prilazi ?eni dok je neeista;

   ^7nikomu ne nanosi nasilja, vraaea ?to je u zalog primio i ni?ta ne
   otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva,

   ^8ne posud-uje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku uste?e od nedjela, po
   istini presud-uje,

   ^9po mojim naredbama hodi i euva moje zakone, postupajuaei po istini -
   taj je zaista pravedan i taj aee ?ivjeti, rijee je Jahve Gospoda.

   ^10Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo
   ?to ueini,

   ^11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje
   ?enu bli?njega;

   ^12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraaea ?to je u zalog
   primio, oei podi?e kumirima eineaei gadosti;

   ^13posud-uje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neaee ?ivjeti!
   Ueinio je te gadosti i umrijet aee, a krv aee njegova na njega pasti.

   ^14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe ?to ih njegov otac
   poeini, uvidi ih i tako vi?e ne ueini;

   ^15ne blaguje po gorama, oeiju ne podi?e kumirima doma Izraelova, ne
   oskvrnjuje ?ene bli?njega;

   ^16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ni?ta ne otima, kruh
   svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva;

   ^17ruku uste?e od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vr?i moje
   zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neaee umrijeti zbog grijeha
   oeeva, on aee ?ivjeti.

   ^18A njegov otac, koji je nemilice tlaeio i pljaekao bli?njega, eineaei
   u narodu ?to ne valja, zbog svojega aee grijeha umrijeti.

   ^19Ali vi ka?ete: 'Za?to da sin ne snosi oeev grijeh?' Zato ?to sin
   vr?i zakon i pravdu, euva i vr?i sve moje naredbe, ?ivjet aee.

   ^20Onaj koji zgrije?i, taj aee i umrijeti. Sin neaee snositi grijeha
   oeeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku aee biti pravda
   njegova, a na bezbo?niku bezbo?nost njegova.

   ^21Ako se bezbo?nik odvrati od svih grijeha ?to ih poeini, i bude euvao
   sve moje naredbe i vr?io zakon i pravdu, ?ivjet aee i neaee umrijeti.

   ^22Sva njegova nedjela ?to ih poeini bit aee zaboravljena: zbog
   pravednosti ?to je eini, ?ivjet aee.

   ^23Jer, zar je meni do toga da umre bezbo?nik - rijee je Jahve Gospoda
   - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da ?ivi?

   ^24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane einiti
   nepravdu i sve gadosti koje radi bezbo?nik - hoaee li ?ivjeti? Sva
   pravedna djela koja bija?e einio zaboravit aee se, a zbog svoje nevjere
   kojom se iznevjerio i zbog grijeha ?to ih poeini, umrijet aee.

   ^25A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Euj, dome Izraelov: Moj put
   da nije pravedan? Nisu li va?i putovi nepravedni?

   ^26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane einiti
   nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet aee zbog nepravde ?to je poeini.

   ^27A ako se bezbo?nik odvrati od svoje bezbo?nosti ?to je bija?e einio,
   pa stane vr?iti moj zakon i pravdu, ?ivjet aee i neaee umrijeti.

   ^28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela ?to ih bija?e poeinio,
   ?ivjet aee i neaee umrijeti.

   ^29Ali dom Izraelov ka?e: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da
   nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li va?i putovi nepravedni?

   ^30Dome Izraelov, ja aeu suditi svakome po njegovim putovima - rijee je
   Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela,
   i grijeh vam va? neaee biti na propast!

   ^31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste einili i naeinite sebi novo
   srce i nov duh! Za?to da umirete, dome Izraelov?

   ^32Ja ne ?elim smrti nikoga koji umre - rijee je Jahve Gospoda.
   Obratite se, dakle, i ?ivite!
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 A ti, sine eovjeeji, protu?i tu?aljkom za knezovima izraelskim.

   ^2Reci: ?to bija?e tvoja mati? Lavica med-u lavovima, le?ala je med-u
   laviaeima, hraneaei mladunead svoju.

   ^3I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naueiv se plijen derati,
   stade ljude pro?dirati!

   ^4Narodi se protiv njega udru?i?e, lav upade u jamu njihovu, na lancu
   ga odvedo?e u zemlju egipatsku.

   ^5A kad mati vidje da uzalud eeka i da joj nada propade, uze drugo
   mlado i od njega lava ueini.

   ^6?iveae' tako med-u lavovima, i on lavom posta. Naueiv se plijen
   derati, stade ljude pro?dirati,

   ^7utvrde im ru?iti, pusto?iti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od
   silne rike njegove.

   ^8Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigo?e i zamke mu
   postavi?e; i lav se uhvati u jamu njihovu.

   ^9Okovana u kavez ga zatvori?e, odvedo?e kralju babilonskom, ondje ga u
   kulu zatoei?e, da mu se vi?e ne euje rika po gorama izraelskim.

   ^10Mati tvoja bje?e kao loza pokraj vode zasad-ena, rodna i granata od
   obilja vode!

   ^11Imala je jaku granu za palicu vladalaeku: uzdi?e se nad kro?nju,
   naoeita visinom, mno?tvom graneica.

   ^12Al' u gnjevu bje?e i?eupana i na zemlju baeena. Istoenjak joj rod
   sasu?i: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta.

   ^13U pustinju bje presad-ena, u zemlju suhu, bezvodnu.

   ^14Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema
   vi?e na njoj grane jake za palicu vladalaeku." To je, evo tu?aljka, i
   ostat aee tu?aljka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, dod-o?e k meni neke od
   starje?ina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjeda?e preda me.

   ^2I dod-e mi rijee Jahvina: "Sine eovjeeji! Govori starje?inama
   Izraelovim!

   ^3Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Do?li ste me pitati za savjet?
   ?ivota mi moga, neaeete me pitati!' - rijee je Jahve Gospoda.

   ^4Hoaee? li im suditi, hoaee? li suditi, sine eovjeeji? Poka?i im
   gadosti otaca njihovih.

   ^5Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i
   ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji
   egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog va?!

   ^6Toga im se dana rukom podignutom zakleh da aeu ih izvesti iz zemlje
   egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teee med i
   mlijeko, od svih zemalja najljep?u.

   ^7I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti ?to vam oei privlaee i ne
   kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog va?!'

   ^8Ali se oni odvrgo?e od mene i ne htjedo?e me poslu?ati: nijedan ne
   odbaci gadosti koje mu oei zanije?e i ne okani se kumira egipatskih.
   Tad odlueih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srd?bu na njima u
   zemlji egipatskoj.

   ^9Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oei naroda med-u kojima
   obitavahu i pred kojima im bijah objavio da aeu ih izvesti -

   ^10izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju;

   ^11i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora
   vr?iti da bi ?ivio;

   ^12dadoh im i svoje subote, kao znak izmed-u sebe i njih, neka znaju da
   sam ja Jahve koji ih posveaeujem.

   ^13Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po
   mojim uredbama; odbaci?e moje zakone, koje svatko mora vr?iti da bi
   ?ivio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlueih u pustinji gnjev svoj
   na njih izliti da ih zatrem.

   ^14Ali ni toga ne ueinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred
   narodima kojima ih naoeigled izvedoh.

   ^15Ali im se zakleh u pustinji da ih neaeu uvesti u zemlju koju sam im
   bio dao, u zemlju kojom teee med i mlijeko, od svih zemalja najljep?u,

   ^16jer odbaci?e moje zakone, i ne hodi?e po mojim uredbama, i subote
   moje oskvrnjivahu, a srce im id-a?e za njihovim kumirima.

   ^17Oei se moje ipak sa?ali?e da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne
   uni?tih,

   ^18nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama
   svojih otaca, ne euvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima
   njihovim!

   ^19Ja sam Jahve, Bog va?! Po uredbama mojim hodite, euvajte i vr?ite
   moje zakone

   ^20i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmed-u mene i vas, kako
   bi se znalo da sam ja Jahve, Bog va?!'

   ^21Ali se i sinovi odmetnu?e od mene: po mojim uredbama nisu hodili i
   nisu euvali ni vr?ili mojih zakona, koje svatko mora vr?iti da bi
   ?ivio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlueih gnjev svoj izliti
   i iskaliti srd?bu svoju na njima u pustinji.

   ^22Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja
   pred narodima kojima ih naoeigled izvedoh.

   ^23No zakleh se u pustinji da aeu ih raspr?iti med-u narode i rasijati
   po zemljama,

   ^24jer nisu vr?ili mojih zakona i jer prezre?e moje uredbe i jer subote
   moje oskvrnjivahu i oei upirahu u kumire svojih otaca.

   ^25I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmraeuju:

   ^26da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeaei kroz oganj svoju
   prvorod-enead. Htjedoh tako da ih zastra?im, neka znaju da sam ja
   Jahve.

   ^27Sine eovjeeji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I
   ovim me oci va?i jo? uvrijedi?e: nevjerom mi se iznevjeri?e!

   ^28Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali
   povi?en bre?uljak ili stablo kro?njato, prinosili bi ?rtve, donosili
   izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice.

   ^29Upitah ih: ?to li znaei ta uzvi?ica na koju se penjete?' I tako osta
   ime 'bama', uzvi?ica, do dana dana?njega.

   ^30Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li
   se i vi kao oci va?i, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim?

   ^31Kaljate se prinoseaei im darove, provodeaei kroz oganj svoje sinove
   u east svim kumirima svojim sve do dana dana?njega. I da me onda za
   savjet pita?, dome Izraelov! ?ivota mi moga - rijee je Jahve Gospoda -
   neaeete me za savjet pitati!

   ^32I neaee se zbiti o eemu sanjate kad govorite: 'Bit aeemo kao drugi
   narodi, kao narodi ostalih zemalja ?to slu?e drveaeu i kamenju.'

   ^33?ivota mi moga - rijee je Jahve Gospoda - vladat aeu vama rukom
   krepkom i mi?icom uzdignutom, u svoj ?estini svoje jarosti.

   ^34Izvest aeu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste
   raspr?eni rukom krepkom i mi?icom uzdignutom, u svem plamu jarosti
   moje!

   ^35Odvest aeu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi!

   ^36Kao ?to sudih ocima va?im u pustinji zemlje egipatske, i vama aeu
   suditi - rijee je Jahve Gospoda!

   ^37Provest aeu vas ispod ?tapa svojega, podvraei vas brojenju:

   ^38razlueit aeu izmed-u vas sve koji se pobuni?e i odvrgo?e od mene:
   izvest aeu ih iz zemlje u kojoj kao do?ljaci borave, ali - u zemlju
   Izraelovu nikad uaei neaee! I znat aeete da sam ja Jahve!'

   ^39'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i
   dalje slu?ite svaki svom kumiru! Jednom aeete, kunem vas se, poslu?ati
   i neaeete vi?e kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima:

   ^40na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijee je Jahve
   Gospoda - slu?it aee mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje aee mi
   oni omiljeti i ondje aeu iskati va?e podizanice i prinose va?ih prvina
   sa svim svetinjama.

   ^41Omiljet aeete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodAea i
   skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama aeu oeitovati
   svetost svoju naoeigled svih naroda.

   ^42Tada aeete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju
   Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oeevima va?im.

   ^43Ondje aeete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se
   okaljaste: sami aeete sebi omrznuti zbog nedjela ?to ih poeiniste.

   ^44I tada aeete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne
   postupim s vama po zloaei va?ih putova ni po va?im pokvarenim djelima,
   dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te
   prorokuj protiv ?ume u kraju negepskom.

   ^3Reci ?umi negepskoj: 'Poslu?aj rijee Jahvinu! Ovako govori Jahve
   Gospod: Evo, zapalit aeu usred tebe oganj i on aee pro?drijeti u tebi
   svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neaee utrnuti dok sve ne
   izgori od sjevera do juga.

   ^4I svi aee vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neaee se
   ugasiti.'"

   ^5Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tOa oni aee za mene reaei: 'Evo
   opet priealice s prieama!'"

   ^6I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^7"Sine eovjeeji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv
   njegova Sveti?ta i prorokuj protiv zemlje Izraelove.

   ^8Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te!
   Trgnut aeu mae iz korica, istrijebit aeu iz tebe sve - i pravedna i
   bezbo?na!

   ^9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbo?na, trgnut aeu evo mae iz
   korica na svako tijelo, od sjevera do juga.

   ^10I svako aee tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao mae svoj iz
   korica i da ga vi?e neaeu u njih vratiti!

   ^11A ti, sine eovjeeji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj
   gorko, njima na oei!

   ^12Ako li te zapitaju: '?to toliko kuka??' reci im: 'Zbog vijesti koja
   sti?e, od koje aee sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh
   biti utueen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veae je tu!' Tako
   govori Jahve Gospod."

   ^13I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^14"Sine eovjeeji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Mae!
   Mae! Nao?tren i osvjetlan!

   ^15Za klanje nao?tren, osvjetlan da sijeva.

   ^16Osvjetlan da ga ruka prihvati, mae nao?tren, osvjetlan da se stavi u
   ruke ubojici.

   ^17A ti, sine eovjeeji, plaei, nariei! Jer, evo, mae je veae na narod
   moj isukan, mae na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maeu
   izrueeni! Udri se stoga u slabine!'

   ^18Dod-e ku?nja, i odbaeenoga ?ezla vi?e biti neaee - rijee je Jahve
   Gospoda.

   ^19A ti, sine eovjeeji, prorokuj i rukama plje?aei. Neka se udvostruei,
   neka se utrostruei taj mae pokolja, mae pokolja golema ?to ih odasvud
   okru?uje.

   ^20Da zadr?aeu srca, da bude ?rtava nebrojenih, na svaka sam vrata
   postavio mae, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje nao?tren.

   ^21Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo!

   ^22I ja aeu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve,
   rekoh!"

   ^23I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^24"Sine eovjeeji, zacrtaj dva puta kuda da pod-e mae kralja
   babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskr?aeu puta ka
   gradu stavi putokaz.

   ^25Zacrtaj maeu put da dod-e u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrd-eni
   Jeruzalem.

   ^26Jer kralj babilonski stoji na poeetku puta, na raspuaeu dvaju
   putova, i pita znamenja - mije?a strijele, ispituje terafime i motri
   jetru.

   ^27Znamenja mu u desnici ka?u: na Jeruzalem; da ondje namjesti
   zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe
   nasip i sagradi opsadne kule.

   ^28Ali aee se njima ueiniti da je znamenje la?no, jer mu se zakle?e na
   vjernost. Ali aee ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje
   se ulovi?e.

   ^29Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeaeate na
   svoja bezakonja otkrivajuaei opaeine i pokazujuaei grijehe u svim
   svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeaeate, u njih
   aeete se uloviti.

   ^30A tebi, neeasni i bezbo?nieki kne?e izraelski, tebi dod-e dan i eas
   posljednjega zloeina.'

   ^31Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odlo?i kraljevski
   vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit aee uzvi?en, a tko bi
   gore, bit aee poni?en.

   ^32Ru?evine, ru?evine, ru?evine aeu postaviti kakvih nije bilo, dok ne
   dod-e onaj koji ima suditi, jer ja aeu mu predati sud.'

   ^33Sine eovjeeji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim
   o njihovoj sramoti. Reci: 'Mae! Mae za pokolj isukan i nao?tren da
   sijeee, da kao munja sijeva,

   ^34a tebi dotle isprazno vid-aju, la? prorieu - da se stavi pod vrat
   zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, dod-e dan i eas posljednjega
   zloeina!

   ^35Ali vrati mae u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si
   se rodio ja aeu ti suditi.

   ^36Ondje aeu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen
   srd?be svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vje?tim zatornicima.

   ^37I bit aee? hrana ognju, a krv aee tvoja zemljom protjecati. I nitko
   te ?iv vi?e neaee spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, hoaee? li suditi, hoaee? li suditi gradu krvniekom?
   Poka?i mu sve gnusobe njegove!

   ^3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade ?to u sebi krv toliku
   prolijeva? i ?to svuda sebi kumire pravi? da se okalja?, kucnu eas
   tvoj:

   ^4krvlju ?to je proli ti sagrije?i i kumirima koje napravi ti se
   okalja, skrativ?i tako dane svoje i ubrzav?i svoje godine. I zato aeu
   te sada ueiniti sramotom med-u narodima, ruglom po svim zemljama.

   ^5I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat aee se tebi: 'O
   sramotno ime, grade pokvareni!'

   ^6Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv
   prolijevaju.

   ^7I u tebi se vi?e ne po?tuje ni otac ni majka, do?ljake tlaee, siroead
   i udovice u tebi zlostavljaju!

   ^8Svetinje moje prezire?, subote oskvrnjuje?.

   ^9U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama
   blaguje, posred tebe eine sramote.

   ^10U tebi se raskriva sramota oeeva, u tebi siluju ?ene dok su neeiste.

   ^11Jedan eini gadost sa ?enom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim
   oskvrnjuje snahu svoju, a treaei u tebi siluje sestru, kaeerku oca
   svoga.

   ^12Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzima? ujam i pridatak,
   od bli?njega silom otima?, a mene zaboravlja? - rijee je Jahve Gospoda.

   ^13Zato, evo, ja rukama plje?aeem nad plijenom ?to ga ti napljaeka i
   nad krvlju ?to se lije u tebi.

   ^14Jer, hoaee li srce tvoje izdr?ati i hoaee li ruke tvoje odoljeti u
   dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i ueinit aeu!

   ^15Zato aeu te raspr?iti med-u narode, rasijat' te po zemljama, da
   uklonim iz tebe svu neeistoaeu!

   ^16I bit aee? opet moja ba?tina naoeigled naroda. I znat aee? da sam ja
   Jahve!'"

   ^17Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^18"Sine eovjeeji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro,
   kositar, ?eljezo i olovo u peaei - svi su oni troska!

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit
   aeu vas, evo, u Jeruzalemu.

   ^20Kao ?to se skuplja srebro, bakar, ?eljezo, olovo i kositar u peaei
   te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako aeu i ja vas skupiti
   u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, slo?iti vas i rastaliti.

   ^21Jest, skupit aeu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se
   usred grada rastalite.

   ^22Kao ?to se srebro u peaei topi, tako aeete se i vi u njemu
   rastopiti. I znat aeete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'"

   ^23Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^24"Sine eovjeeji, reci jo?: 'Ti si zemlja jo? neoei?aeena, koju jo? ne
   opra ki?a dana jarosnoga!

   ^25Knezovi njezini, poput lavova ?to rieu i plijen razdiru, ljude
   pro?diru, otimlju im blago i dragocjenosti, mno?eaei udovice usred nje.

   ^26Sveaeenici njezini ne po?tuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje,
   ne razlikujuaei sveto od nesvetoga, ne ueeaei se lueiti neeisto od
   eistoga. Zanemarili su subote moje, bez easti sam u njihovoj sredini.

   ^27Starje?ine njezine, poput vukova ?to plijen razdiru i krv
   prolijevaju, upropa?aeuju ljude, lakomi na dobitak.

   ^28A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim
   vid-enjima i la?nim proricanjima zboreaei: 'Ovako govori Jahve Gospod!'
   - a Jahve to ne reee.

   ^29Imuaenici pak eine svakojaka nasilja i otimaeine, siromaha i
   bijednika ugnjetavaju, a do?ljaka bespravno tlaee.

   ^30Tra?io sam med-u njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje
   preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nad-oh nikoga.

   ^31I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti;
   putove im njihove na glavu oborih' - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, bile dvije ?ene, kaeeri jedne matere.

   ^3I oda?e se bludu u Egiptu, blud eini?e u mladosti: ondje su im grudi
   stiskali, djevojaeke dojke gnjeeili.

   ^4Starijoj bija?e ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postado?e
   i rodi?e mi sinove i kaeeri. Evo im imenAea: Samarija je Ohola,
   Jeruzalem Oholiba.

   ^5Ohola, iako meni pripada?e, bludu se odala; uspalila se za
   ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim,

   ^6u modri bar?un odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima,
   pristalim momcima, vje?tim konjanicima.

   ^7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev
   za njima, okalja se svim njihovim kumirima.

   ^8A ne okani se ni bluda s Egipaeanima, koji s njome le?ahu od njezine
   mladosti, koji su joj djevojaeke dojke gnjeeili i na nju blud svoj
   izlijevali.

   ^9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za
   kojima se uspalila.

   ^10I oni je razgoli?e, zarobi?e joj sinove i kaeeri, a nju samu maeem
   pogubi?e. I postade tako primjer svim ?enama kako na njoj bi sud
   izvr?en.

   ^11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se jo? gore uspali i gori blud
   einja?e.

   ^12Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i
   namjesnicima, svojim susjedima, rasko?no odjevenim, vje?tim
   konjanicima, poizbor momcima.

   ^13I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem po?le.

   ^14Ali se ova jo? gore bludu odala: kad bi ugledala mu?karca na zidu
   naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane,

   ^15bedara pasom opasanih, sa spu?tenim povezima na glavama - sve
   junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske -

   ^16tek ?to bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te
   im slala poslanike u zemlju kaldejsku.

   ^17Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je
   bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se.

   ^18Ali se razglasilo njezino bludni?tvo, otkrila se njena golotinja, i
   du?a se moja od nje odvratila, kao ?to se bje?e odvratila od sestre
   njene.

   ^19Jer ona se jo? gorem bludu predala, opominjuaei se dana svoje
   mladosti kad se u Egiptu bludu odavala,

   ^20uspaljujuaei se za razvratnicima kojima mu?ka snaga bija?e kao u
   magaraca, a izljev kao u pastuha.

   ^21Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi
   pritiskivali, djevieanske dojke gnjeeili.

   ^22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut aeu na te
   tvoje ljubavnike, koji ti se du?i ogadi?e, i dovest aeu ih odasvud na
   tebe:

   ^23Babilonce, sve Kaldejce, Pekod-ane, ?oance i Koance, a s njima sve
   sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu
   junake, vje?te konjanike.

   ^24I doaei aee na te sa sjevera sila bojnih kola i toekova s mno?tvom
   naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa ?titovima, ?titiaeima i
   oklopima. Njima aeu te na sud predati, i svojim aee ti sudom suditi.

   ^25Oborit aeu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe:
   nos i u?i neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maea padne; sinove i
   kaeeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta.

   ^26I zderat aee s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite.

   ^27Tako aeu okoneati svu tvoju sramotu i bludnieenje, sve tamo od
   Egipta: neaee? vi?e k njima oei dizati i neaee? se vi?e spominjati
   Egipta!'

   ^28Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat aeu te u ruke onima
   koji ti omrznu?e, koji ti se du?i ogadi?e.

   ^29Neka iskale na tebi svoju mr?nju, neka ti svu muku preotmu, a tebe
   nek' ostave golu i nagu! Neka se obna?i sva golotinja tvoje bludnosti i
   besramnosti, tvojeg bludnieenja.

   ^30Sve aee te to stiaei zbog tvojeg bludnieenja s narodima i jer si se
   okaljala njihovim kumirima.

   ^31Putem si sestre svoje hodila: dat aeu ti u ruku ea?u njezinu:

   ^32Ovako govori Jahve Gospod: Ea?u sestre svoje ispit aee?, ea?u
   ?iroku, duboku, i bit aee? na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! -

   ^33napunit aee? se pijanstva i ?alosti! Ea?a je to pusto?enja, u?asa -
   ea?a sestre tvoje Samarije.

   ^34Pit aee? je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje
   izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijee je Jahve Gospoda!

   ^35Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i led-a mi
   okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'"

   ^36I jo? mi reee Jahve: "Sine eovjeeji, hoaee? li suditi Oholi i
   Oholibi, pokazati im njihove gadosti?

   ^37Preljub poeini?e, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub
   ueini?e, djecu koju mi porodi?e provedo?e kroz oganj da ih proguta.

   ^38Jo? mi i ovo ueini?e: onoga dana obe?easti?e moje Sveti?te i subote
   moje oskvrnu?e.

   ^39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima kla?e, u Sveti?te moje
   dod-o?e da ga obe?easte. Eto, tako uradi?e usred Doma mojega.

   ^40Slale su eak po mu?karce izdaleka, i oni bi im pohrlili eim bi
   glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oei svoje mazala i
   nakitom se kitila.

   ^41A potom bi sjedala na rasko?nu postelju pred kojom stol prostrt
   bija?e na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje.

   ^42Tu se eulo pocikivanje bezbri?nog dru?tva zbog velikog mno?tva
   dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ?enama na ruke narukvice
   i na glavu vijence prekrasne.

   ^43I rekoh: 'Sa ?enom ogrezlom u preljubu jo? blud tjeraju, i sama se
   ona jo? bludu odaje!'

   ^44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi,
   pokvarenicama.

   ^45Zato aee im pravednici suditi kao ?to se sudi preljubnicama i onima
   koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene.

   ^46Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da
   ih izvrgnem zlostavljanju i pljaeki.

   ^47Zbor neka ih kamenuje i maeevima raskomada; sinove i kaeeri neka im
   pokolje, a domove ognjem spali.

   ^48Tako aeu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge ?ene opomenu i
   ne eine djela va?ih sramotnih.

   ^49A na vas aeu oboriti svu va?u bestidnost, ispa?tat aeete grijehe
   idolopoklonstva. I znat aeete da sam ja Jahve Gospod.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, zapi?i ovaj dan: upravo danas kralj babilonski
   zaposjede Jeruzalem.

   ^3Pripovijedaj domu odmetniekom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve
   Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj!

   ^4Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleaee! Napuni ga
   ponajboljim kostima!

   ^5Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru nalo?i. Neka dobro uzavri,
   neka se u njemu skuhaju i kosti.'

   ^6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvniekom, zahrd-alu loncu
   s kojega se hrd-a ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali
   za nj ne bacaj kOockAee!

   ^7Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je
   ne razlij gdje bi je pra?ina mogla prekriti!

   ^8Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na
   kamenu golom, da se ne pokrije.'

   ^9Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvniekome, jer aeu
   veliku lomaeu nalo?iti!

   ^10Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primije?aj zaeina, nek'
   izgore i kosti!

   ^11A zatim ga prazna na ?eravicu pristavi da mjed mu se usija i
   neeistoaea njegova sva se rastopi, da se uni?ti hrd-a na njemu!

   ^12Grdne li muke! Ali se velika hrd-a ne dade s njega skinuti: i vatri
   odolje.

   ^13Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oeistiti, ali se ti ne htjede od
   grijeha oeistiti; i zbog toga se vi?e neaee? oeistiti dok nad tobom ne
   iskalim gnjev svoj!

   ^14Ja, Jahve, rekoh! I rijee aeu ispuniti; neaeu popustiti: I neaeu se
   smilovati niti aeu se pokajati! Sudit aeu te po putovima tvojim i po
   djelima tvojim! - rijee je Jahve Gospoda."

   ^15I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^16"Sine eovjeeji, evo, nenadanom smraeu oduzet aeu ti radost oeinju!
   Ne tuguj, ne plaei i ne roni suza!

   ^17Jecaj tiho, ali ne ?ali kao ?to se za mrtvima ?ali! I povij oko
   glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi
   ?alobnieke pogaee."

   ^18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveee mi ?ena umrije te sutradan
   uradih kao ?to mi bija?e zapovjed-eno.

   ^19Narod me na to zapita: "Neaee? li nam reaei ?to znaei za nas to ?to
   ti radi??"

   ^20Ja im odgovorih: "Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut aeu
   svoje Sveti?te, va? ponos sna?ni, radost vam oeinju i ee?nju du?e va?e!
   I sinovi i kaeeri koje ostaviste, od maea aee pasti!

   ^22Tada aeete uraditi kao ?to i ja uradih: neaeete prekrivati brade i
   neaeete jesti ?alobnieke pogaee!

   ^23Povit aeete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neaeete vi?e
   tugovati ni plakati, nego aeete eiljeti zbog svojih nedjela i jecati
   jedan za drugim!

   ^24A Ezekiel aee vam biti primjer: ueinit aeete sve ?to je i on einio.
   Kad se to zbude, spoznat aeete da sam ja Jahve!'

   ^25A ti, sine eovjeeji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dienu radost
   njihovu, radost im oeinju, slast du?e njihove, sinove i kaeeri njihove
   -

   ^26u taj aee dan k tebi stiaei bjegunac da ti to dojavi!

   ^27U taj aee se dan tvoja usta otvoriti, i ti aee? tom bjeguncu
   progovoriti; neaee? vi?e biti nijem. I tako aee? im biti znak. I oni
   aee spoznati da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv
   njih!

   ^3Reci sinovima Amonovim: 'Poslu?ajte rijee Jahve Gospoda! Ovako govori
   Jahve Gospod: Zato ?to vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Sveti?tem kad
   ono bija?e oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bija?e
   opusto?ena, i nad domom Judinim kad odla?a?e u izgnanstvo,

   ^4predat aeu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu
   svoje ?atore, udare svoja prebivali?ta. Oni neka jedu tvoje plodove i
   piju mlijeko tvoje!

   ^5Od Rabe aeu pa?njake za deve naeiniti, a u zemlji Amonovih sinova
   torove aeu za ovce podiaei. I znat aeete da sam ja Jahve!'

   ^6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to si pljeskao rukama i udarao
   nogama i svom se du?om radovao nad zemljom Izraelovom,

   ^7ja aeu, evo, ruku na te podiaei i kao plijen te predati narodima!
   Istrijebit aeu te iz narodAea, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet aeu
   te! I znat aee? da sam ja Jahve!

   ^8Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom
   je Judin poput svih naroda',

   ^9otkrit aeu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez
   gradova ?to bijahu ukras zemlje: Bet Haje?imot, Baal Meon i Kirjatajim.

   ^10Dat aeu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se
   sinovi Amonovi med-u narodima vi?e ne spominju!

   ^11Tako aeu izvr?iti sud nad Moabom. I znat aee da sam ja Jahve!'

   ^12Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to se Edom osveti domu Judinu i
   tom se osvetom te?ko ogrije?i,

   ^13ovako govori Jahve Gospod: Podiaei aeu ruku na Edom, istrijebit aeu
   iz njega ljude i ?ivotinje! Pretvorit aeu ga u pustinju: od Temana do
   Dedana svi aee od maea izginuti.

   ^14Tako aeu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni aee
   postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srd?bi. I spoznat aee
   moju osvetu!' - rijee je Jahve Gospoda.

   ^15Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato ?to Filistejci izvr?i?e odmazdu,
   krvavo se osveaeujuaei s mr?njom u srcu, razarajuaei sve zbog svojeg
   neprijateljstva,

   ^16ovako govori Jahve Gospod: Evo, podi?em ruku na Filistejce,
   istrijebit aeu Kereaeane, uni?tit aeu sve ?to preostane na morskoj
   obali!

   ^17Tako aeu im se stra?no osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se
   osvetim, znat aee da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, jer Tir nad Jeruzalemom klica?e: 'Ha, ha! Razbi?e se
   ta vrata narAeodAea, i k meni se okrenu?e; obogatit aeu se: on je
   opusto?en' -

   ^3stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diaei aeu
   na te silne narode, kao ?to more valove di?e!

   ^4Poru?it aee zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja aeu mu i
   pra?inu pomesti, naeinit' od njega peaeinu golu!

   ^5Bit aee su?ili?te mre?a. Jer ja rekoh! - rijee je Jahve Gospoda. I
   narodima plijen aee postati.

   ^6A sve kaeeri njegove od maea aee pasti u polju! Znat aee da sam ja
   Jahve!'

   ^7Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest aeu na Tir sa sjevera
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i
   bojnim kolima, s konjanicima, eetama i mno?tvom naroda!

   ^8Kaeeri aee tvoje u polju maeem posjeaei! Protiv tebe diaei aee kule
   opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiae' protiv tebe ?titove.

   ^9Na zidove aee tvoje upraviti zidodere i tvoje aee kule kukama
   oborit'!

   ^10Od nebrojenih konja njegovih svega aee te pra?ina prekriti, a od
   ?tropota konjanika i toekova i bojnih kola njihovih zadrhtat aee zidine
   tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o ?to se prolazi kroz grad
   osvojen.

   ^11Kopitima svojih konja zgazit aee ti sve ulice; narod tvoj maeem aee
   pobiti i sru?iti stupovlje tvoje.

   ^12Poplijenit aee bogatstvo tvoje, tvoje aee razgrabiti blago! Razorit
   aee tvoje zidine i kuaee tvoje divne sru?iti! Kamenje, drvo, pra?inu
   tvoju u more aee pobacati!

   ^13A ja aeu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa vi?e
   neaee euti!

   ^14Pretvorit aeu te u peaeinu golu, postat aee? su?ili?te mre?Aea. Vi?e
   se nikad neaee? podiaei, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijee je Jahve
   Gospoda."

   ^15Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neaee li od trijeska pada tvojega
   i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati
   svi otoci?

   ^16I neaee li tada svi morski knezovi siaei s prijestolja svojih,
   odbaciti svoje pla?teve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti,
   na zemlju posjedati, dr?aeuaei bez prestanka, u?asnuti tvojim udesom?

   ^17A zatim aee nad tobom zakukati i reaei ti: 'Kamo li propade? Kamo li
   s mora nestade, grade proslavljeni, ?to bija?e tako moaean na moru, ti
   i ?itelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?

   ^18Sada na dan pada tvojega otoci aee zadrhtati, otoci u moru
   prestravit aee se zbog propasti tvoje!'

   ^19Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi
   su gradovi u kojima vi?e nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem
   bezdane da te velike vode prekriju,

   ^20spustit aeu te s onima koji su si?li u grob, k narodu pradavnom, i
   smjestit aeu te u najdublje zemljine predjele, u vjeenu samoaeu, s
   onima ?to u grob sid-o?e, da se vi?e ne vrati? u zemlju ?ivih.

   ^21Pretvorit aeu te u u?as i vi?e te neaee biti. Tra?it aee te, ali te
   vi?e nikad neaee naaei!' - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"A ti sine eovjeeji, udari u tu?aljku nad Tirom

   ^3i reci Tiru ?to le?i na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih
   otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire ?to govora?e: Ja sam lad-a
   prekrasna, izvanredne ljepote.

   ^4Tvoje med-e se?u u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te
   lijepa naeini?e.

   ^5Od senirskih eempresa oplate ti sagradi?e, cedar libanonski uze?e,
   jarbole ti podigo?e;

   ^6od ba?anskih hrastova istesa?e ti vesla, od bjelokosti i ?im?ira s
   kitijimskog otoeja palubu ti naeini?e!

   ^7Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A
   grimiz i skrlet s eli?kih otoka stavi?e ti za krovi?ta.

   ^8?itelji Sidona i Arvada bjehu ti veslaei, a mudraci tvoji, Tire,
   bijahu ti kormilari!

   ^9Starje?ine gebalske i vje?taci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske
   lad-e i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu!

   ^10Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi
   vje?ahu ?titove i kacige; oni ti sjaj davahu.

   ^11Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug euvahu ti
   kule. O zidove ti uokolo ?titove vje?ahu da uzvelieaju jedinstvenu
   ljepotu tvoju!

   ^12Zbog bogatstva tvoga golemog eak i Tar?i? s tobom trgova?e,
   plaaeajuaei srebrom i gvo?d-em, olovom i kositrom trg tvoj.

   ^13Javan i Tubal i Me?ek s tobom trgovahu: davahu ljude i sud-e mjedeno
   za trg tvoj.

   ^14Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaaee konjiaee i mazge.

   ^15I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podlo?ni:
   plaaeahu ti daaeu u bjelokosti i ebanovini.

   ^16Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgova?e. Davahu ti za trg
   dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez;

   ^17i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim ?itom,
   voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaaeahu!

   ^18Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgova?e
   za helbonsko vino i saharsku vunu.

   ^19I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvo?d-e mijenjahu,
   cimet i slatku trsku.

   ^20Dedan s tobom trgova?e prostirkama jahaekim.

   ^21Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaaeajuaei
   jaganjcima, jarcima i ovnovima.

   ^22Trgovci iz ?ebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje
   dragulje i zlato.

   ^23Haran, Kane i Eden, trgovci ?ebe, Asirije i Ki?mada trgovahu s
   tobom. Mijenjahu za trg tvoj

   ^24skupocjene halje, purpurne i vezene pla?teve, sagove ?arene i u?ad
   evrsto pletenu.

   ^25Tar?i?ke su lad-e nakrcane prevozile robu tvoju! Bje?e tako puna i
   te?ka veoma.

   ^26Na pueinu morsku, na mnoga te mora izvedo?e veslaei. Istoeni te
   vjetar razbi na pueini morskoj!

   ^27Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, lad-ari tvoji i krmilari,
   popravljaei pukotina, mjenjaei trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve
   mno?tvo posred tebe potonut aee na dno morsko na dan tvoga brodoloma!

   ^28Na vapaj ti krmilara obale aee zadrhtati.

   ^29I siaei aee s lad-a svojih svi veslaei, svi lad-ari i svi krmilari i
   ostat aee na kopnu.

   ^30Za tobom aee glasno naricati i kukati gorko. Pepelom aee posut
   glave, i valjat se u pra?ini;

   ^31zbog tebe aee glave obrijati, kostrijet aee pripasati, ojad-ene du?e
   za tobom naricati, i kukati gorko.

   ^32U ?alosti aee ti tu?balicu zapjevati, nad tobom aee protu?iti: 'Koji
   grad k'o Tir ponosan bje?e posred mora?'

   ^33Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem
   bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usreaeio.

   ^34A sada te, evo, valovi smrska?e, potonu u dubine morske! Blago tvoje
   i sva posada potonu?e s tobom.

   ^35Svi ?itelji otoeki zbog tebe se prestravi?e. Kraljevi se njini
   naje?i?e, glave pokunji?e.

   ^36Trgovci narodAea zvi?dahu za tobom, jer ti stra?ilo posta i nestade
   zauvijek!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, ka?i knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod:
   Tvoje se srce uzoholi, ti reee: 'Ja sam bog! Na bo?jem prijestolju
   sjedim u srcu morskom.' Iako eovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaei
   s Bo?jim.

   ^3Bje?e, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!

   ^4Mudro?aeu svojom i razborom nateee bogatstva, riznicu napuni srebrom
   i zlatom!

   ^5Mudar li bija?e trgovac, bogatstvo svoje namno?i! Al' ti se s
   bogatstva srce uzoholi.'

   ^6Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Bo?jim izjednaei,

   ^7dovest aeu, evo, na te tud-ince najnasilnije med-u narodima. Isukat
   aee maeeve na mudrost ti divnu, i ljepotu aee ti okaljati,

   ^8bacit aee te u jamu da umre? nasilnijom smraeu od onih ?to umiru na
   pueini morskoj!

   ^9Hoaee? li tada pred krvnikom reaei: 'Ja sam bog'? Eovjek si, a ne
   bog, u ruci svojih ubojica.

   ^10Umrijet aee? smraeu neobrezanih od ruke tud-inske! Jer ja, Jahve,
   rekoh to' - rijee je Jahve Gospoda."

   ^11I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^12"Sine eovjeeji, zakukaj tu?aljku nad tirskim kraljem. Reci mu:
   'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bje?e uzor savr?enstva, pun
   mudrosti i eudesno lijep!

   ^13U Edenu, vrtu Bo?jem, ti ?ivlja?e, resio te dragulj svaki, sard,
   topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato.
   Naeinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rod-enja bjehu
   pripravljeni.

   ^14Postavih te kao raskriljena keruba za?titnika: bio si na svetoj gori
   Bo?joj, hodio si posred ognjena kamenja.

   ^15Savr?en bje?e na putima svojim od dana svojega rod-enja dok ti se u
   srcu ne zaee opaeina.

   ^16Obilno trgujuaei, napuni se nasiljem i sagrije?i. Zato te zbacih s
   gore Bo?je, istrgoh te, kerube za?titniee, isred ognjenoga kamenja.

   ^17Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog
   svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da
   te prezirno gledaju.

   ^18Mno?tvom svog bezakonja, nepo?tenim trgovanjem oskvrnu svoja
   sveti?ta! Pustih oganj posred tebe da te pro?dre. Pretvorih te na
   zemlji u pepeo na oei onih ?to te motre.

   ^19Svi koji te poznaju med-u narodima zgrozi?e se nad tobom! Jer ti
   stra?ilo posta, nestade zauvijek.'"

   ^20I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^21"Sine eovjeeji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.

   ^22Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone,
   proslavit aeu se usred tebe! I znat aee se da sam ja Jahve kada nad
   njim sud izvr?im i svetost svoju poka?em u njemu.

   ^23I poslat aeu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi aee
   posred njega padati od maea, koji ti odasvud prijeti, i znat aee se
   tada da sam ja Jahve.

   ^24I vi?e neaee biti domu Izraelovu trna ?to ranjava nit' ?aoke ?to
   razdire med-u svima uokolo koji ga preziru! I znat aee se da sam ja
   Jahve!'"

   ^25Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmed-u
   naroda po kojima su razasuti, oeitovat aeu u njima svoju svetost pred
   oeima narodAea. I nastanit aee se u svojoj zemlji ?to je dadoh sluzi
   svome Jakovu.

   ^26I u njoj aee ?ivjeti u miru, gradit aee domove i saditi vinograde.
   ?ivjet aee u pouzdanju dok budem izvr?ivao svoj sud nad svima koji ih
   naokolo prezirahu. I znat aee da sam ja Jahve, Bog njihov."
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj
   protiv njega i protiv sveg Egipta.

   ^3Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe,
   faraone, kralju egipatski, golemi krokodile ?to le?i? usred rijeka
   svojih. Ti reee: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naeinio.'

   ^4I zato aeu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih
   zalijepiti na krlju?ti tvoje. Izvuaei aeu te isred rijeka tvojih sa
   svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krlju?ti.

   ^5Bacit aeu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo aee?
   poljsko pasti, nitko te neaee podiae' ni sahraniti, zvijerima
   zemaljskim i nebeskim pticama dat aeu te za hranu!

   ^6I znat aee svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bje?e trska
   za oslonac domu Izraelovu!

   ^7Kad te u ruku uhvati?e, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te
   osloni?e, ti prepuee i bedra im sva izrani.'

   ^8Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest aeu mae svoj na te,
   istrijebit aeu iz tebe i ljude i stoku!

   ^9Sva aee zemlja egipatska pusto? biti i razvalina, i oni aee znati da
   sam ja Jahve!' Jer ti reee: 'Rijeka je moja, sebi je naeinih.'

   ^10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u
   pustinju i pusto? od Migdola do Sevana i do granice etiopske!

   ^11Neaee njome vi?e prolaziti noga ljudska ni noga ?ivotinjska, ostat
   aee nenaseljena eetrdeset godina.

   ^12Od zemlje aeu egipatske naeiniti pusto? sred zemalja opusto?enih, a
   gradovi njezini bit aee eetrdeset godina ru?evine med-u razvaljenim
   gradovima. I raspr?it aeu Egipaeane med-u narode i rasijat aeu ih po
   zemljama.'

   ^13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine eetrdeset godina, sakupit
   aeu opet sve Egipaeane izmed-u naroda kamo bijahu raspr?eni.

   ^14Vratit aeu izgnanike egipatske, vratit aeu ih opet u zemlju Patros,
   domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo.

   ^15Ono aee biti najmanje od svih kraljevstava, da se vi?e nikad ne
   digne nad druge narode. Smanjit aeu ga da vi?e nikad ne podjarmi drugih
   naroda

   ^16i da vi?e ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva
   grijehe koje bija?e poeinio okreaeuaei se za njima. I oni aee spoznati
   da sam ja Jahve.'"

   ^17Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^18"Sine eovjeeji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na
   velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame
   odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga ?to
   krenu?e na Tir.

   ^19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat aeu Nabukodonozoru,
   kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet aee joj blago, nagrabiti
   plijena i opljaekati je. To aee biti plaaea vojsci njegovoj.

   ^20Za trud ?to na Tir krenu dat aeu mu svu zemlju egipatsku, jer za me
   bija?e radio' - rijee je Jahve Gospoda.

   ^21'U onaj aeu dan ueiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi aeu
   usta otvoriti med-u njima. I znat aee da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte:
   'Jao dana!'

   ^3Jer se bli?i dan, bli?i se dan Jahvin! Dan oblaean, vrijeme narodima
   odred-eno.

   ^4I mae aee uaei u Egipat, a strah aee ophrvati Etiopiju kad mrtvi
   stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu
   temelje sve sru?e.

   ^5Ku?, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima
   od maea aee izginuti'!

   ^6Ovako govori Jahve Gospod: 'Past aee koji podupiru Egipat i srozat
   aee se ponos njegove moaei. Od Migdola do Sevana sve aee u njemu od
   maea pasti - rijee je Jahve Gospoda.

   ^7On aee biti pusto? med-u opusto?enim zemljama, a njegovi gradovi
   ru?evine med-u razru?enim gradovima.

   ^8I znat aee da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem
   sve pomagaee njegove.

   ^9U onaj aee dan glasnici od mene na lad-ama isploviti da zastra?e
   bezbri?nu Etiopiju. I strah aee je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo,
   bli?i se!'

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'Uni?tit aeu mno?tvo egipatsko rukom
   Nabukodonozora, kralja babilonskoga!

   ^11On i njegov narod s njime - najokrutniji med-u narodima - bit aee
   dovedeni da zemlju zatru. I oni aee isukati mae na Egipat i svu aee mu
   zemlju truplima ispuniti.

   ^12A ja aeu isu?iti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opusto?it
   aeu zemlju i ?to je u njoj - rukom tud-inaca. Ja, Jahve, rekoh!'

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit aeu kumire i ni?tavila
   istrijebiti iz Memfisa, i neaee vi?e biti knezova u egipatskoj zemlji,
   a strah aeu posijati u zemlji egipatskoj.

   ^14Opusto?it aeu Patros, zapaliti Soan, izvr?iti sud na Tebi.

   ^15Iskalit aeu gnjev nad Sinom, tvrd-om egipatskom, istrijebit aeu
   mno?tvo u Tebi.

   ^16Zapalit aeu oganj pod Egiptom: Sin aee uzdrhtati od strave, Teba aee
   biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom.

   ^17Mladiaei Heliopola i Pi-Beseta od maea aee pasti. A oni aee biti
   odvedeni u ropstvo!

   ^18Nad Tafnisom pomreat aee dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad
   se dokonea ponos moaei u njemu! Nad njim aee se nadviti oblak, i
   njegove aee kaeeri biti odvedene u ropstvo!

   ^19Tako aeu izvr?iti sud nad Egiptom, i znat aee da sam ja Jahve.'"

   ^20Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^21"Sine eovjeeji, gle, slomih mi?icu faraonu, kralju egipatskom! I
   evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima
   obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti maea.

   ^22Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja
   egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu mae
   izbijem iz ruke!

   ^23Razagnat aeu Egipaeane med-u narode i rasijati ih po zemljama!

   ^24Ojaeat aeu ruke kralju babilonskom i mae aeu svoj staviti u njegovu
   ruku; a faraonu aeu slomiti ruke te aee stenjati pred neprijateljem kao
   ranjenik.

   ^25Da, ojaeat aeu ruke kralju babilonskom, a ruke aee faraonove
   klonuti. I znat aee se da sam ja Jahve kad metnem mae svoj u ruke
   kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.

   ^26Raspr?it aeu Egipaeane med-u narode i rasijati ih po zemljama. I
   znat aee da sam ja Jahve.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Jedanaeste godine, treaeega mjeseca, prvoga dana, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, ka?i faraonu, kralju egipatskom, i mno?tvu njegovu:
   'Na koga naliei? velieinom svojom?

   ^3Usporedit aeu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta
   li?aea i debla visoka: vrh mu do oblaka se?e.

   ^4Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijeva?e,
   rukave svoje sla?e k svem drveaeu poljskom.

   ^5I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveaee. Grane mu se namno?i?e,
   hvoje mu se razgrana?e od obilne vode ?to mu dotjeca?e;

   ^6ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih
   lego?e se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjed-ahu.

   ^7Lijep on bija?e velieinom i ?irinom svojih grana; do dubokih voda
   ?ilje mu seza?e!

   ^8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bo?jem, ni eempresi se ne mogahu
   usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne
   bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bo?jem ne bje?e mu po ljepoti ravno.

   ^9Ukrasih ga mno?tvom grana, i zavid-a?e mu sve edensko drveaee u vrtu
   Bo?jem.'

   ^10Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio ?to mu vrh
   do oblaka seza?e i srce mu visina zanese,

   ^11predadoh ga u ruke najmoaenijemu od svih naroda da ueini s njime po
   zloaei njegovoj, i odbacih ga.

   ^12Tud-inci, najokrutniji od naroda, posjeko?e ga i obori?e, grane mu
   padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomi?e,
   svi se narodi zemlje od njegova hlada udalji?e, ostavi?e ga!

   ^13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletje?e! Med-u njegovim
   se granama sve divlje zvijeri nastani?e!

   ^14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vi?e ne uzvisi i da
   vrh svoj med-u oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode
   u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baeeni u podzemne
   krajeve, posred sinova ljudskih, s onima ?to slaze u jamu!'

   ^15Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on sid-e u Podzemlje, u znak
   ?alosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike
   vode presahnu?e te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se
   poljsko drveaee zbog njega osu?i!

   ^16Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje
   s onima ?to u jamu sid-o?e! I u podzemnom se kraju utje?i sve drveaee
   edensko, najizabranije i najljep?e u Libanonu, sve ?to je vodu
   ispijalo.

   ^17I ono, mi?ica njegova, i oni med-u narodima koji u hladu njegovu
   sjed-ahu, sid-o?e s njim u Podzemlje, k onima ?to maeem bijahu
   probodeni.

   ^18Na koga, dakle, med-u drveaeem edenskim, naliei? svojom moaei,
   slavom i velieinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s
   neobrezanima le?i? med-u onima ?to maeem bijahu probodeni. To je faraon
   i sve njegovo mno?tvo' - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, zaplaei nad faraonom, kraljem egipatskim, i ka?i mu:
   'Laviaeu naroda, propao si! Ti bje?e kao krokodil u vodi, bueio si u
   rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!'

   ^3Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet aeu mre?u nad tobom sa
   skupom mnogih naroda: oni aee te u mojoj mre?i izvuaei.

   ^4Ostavit aee te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na
   te aeu pustiti i zvijeri zemaljske tobom aeu nahraniti!

   ^5Meso aeu ti razbacat' po gorama, doline aeu prekriti strvinom tvojom.

   ^6Istekom iz tebe zemlju aeu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i
   korita rijeena njome napuniti.

   ^7A kada te utrnem, nebesa aeu potamniti i zvijezde na njima ugasiti!
   Oblakom aeu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlo?aeu neaee svijetliti.

   ^8Sva aeu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak aeu nad zemljom
   razastrijeti!' - rijee je Jahve Gospoda.

   ^9'Ucvilit aeu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje
   tebi nepoznate.

   ^10Narode aee mnoge strava uhvatiti, a njihovi aee se kraljevi nad
   tobom u?asnuti njima naoeigled. I na dan pada tvojega svatko aee za
   svoj ?ivot neprestano strepiti.'

   ^11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Mae kralja babilonskoga na te aee se
   spustiti.

   ^12Tvoje aeu mno?tvo pobiti maeevima junaka, najljuaei od svih naroda
   opusto?it aee ponos Egipta i sve mno?tvo njegovo zatrijeti.

   ^13Svu aeu stoku njegovu uni?titi pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga
   vi?e neaee gaziti niti aee ih ?ivotinjski papak mutiti.

   ^14Onda aeu im vode opet sti?ati i ueinit aeu da im rijeke kao ulje
   teku!' - rijee je Jahve Gospoda.

   ^15'Kad zemlju egipatsku opusto?im, kad bude opljaekano ?to je na njoj,
   kad udarim sve ?itelje njezine, znat aee da sam ja Jahve.

   ^16Tu?aljka je to koja aee se naricati. Naricat aee je kaeeri naroda.
   Naricat aee je nad Egiptom i nad svim njegovim mno?tvom' - rijee je
   Jahve Gospoda."

   ^17Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, dod-e mi rijee
   Jahvina:

   ^18"Sine eovjeeji, nariei za egipatskim mno?tvom, gurni ga, njega i
   kaeeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima ?to sid-o?e u jamu.

   ^19Od koga si bolji? Sid-i i poeini s neobrezanima.

   ^20Oni aee pasti med-u one ?to ih mae pokosi. Le?aj aee dobiti sa svim
   mno?tvom.

   ^21Najhrabriji junaci govorit aee mu iz srca Podzemlja: 'Ti i
   pomoaenici tvoji sid-ite i poeinite s neobrezanima, maeem poko?enima!'

   ^22Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi
   pobijeni, maeem poko?eni.

   ^23Grobovi im le?e na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova -
   svi, nekoae u?as u zemlji ?ivih, sada pobijeni, maeem poko?eni.

   ^24Ondje Elam i sve mno?tvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni,
   maeem poko?eni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih sid-o?e: nekoae u?as
   u zemlji ?ivih, snose sad sramotu svoju s onima ?to u jamu sid-o?e.

   ^25Usred pobijenih le?aj smjesti?e njemu i mno?tvu oko groba njegova -
   sve neobrezani, maeem probodeni: nekoae u?as u zemlji ?ivih, snose sad
   sramotu svoju s onima ?to u jamu sid-o?e, med-u pobijene polo?eni.

   ^26Ondje je Me?ek i Tubal i sve mno?tvo njegovo, s grobovima oko groba
   njegova - svi neobrezani, maeem probodeni, nekoae u?as u zemlji ?ivih.

   ^27Ne le?e s junacima davno palima, u Podzemlje sid-o?e s oru?jem, s
   maeem pod glavom i sa ?titom na kostima, jer bijahu u?as junacima u
   zemlji ?ivih.

   ^28I ti aee? le?ati usred neobrezanih, maeem poko?enih.

   ^29Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoe svojemu
   juna?tvu, i oni le?e zajedno s onima ?to su maeem poko?eni, s
   neobrezanima, s onima koji u jamu sid-o?e.

   ^30Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni sid-o?e med-u
   probodene. Unatoe u?asu svojega juna?tva, le?e neobrezani, s maeem
   probodenima, snoseaei svoju sramotu s onima ?to u jamu sid-o?e.

   ^31Vidjet aee ih faraon i utje?it aee se zbog svog mno?tva - faraon i
   sva vojska njegova maeem poko?ena, rijee je Jahve Gospoda!

   ^32Jer je zadavao strah u zemlji ?ivih, faraon i sve mno?tvo njegovo
   le?e s neobrezanima, s maeem poko?enima - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku
   zemlju dovedem mae, a narod te zemlje uzme jednoga izmed-u sebe i
   postavi ga za stra?ara,

   ^3a on - videaei da mae dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav
   narod:

   ^4ako se tada onaj koji euje glas roga ne da opomenuti te mae dod-e i
   pogubi ga - krv njegova past aee na glavu njegovu:

   ^5jer, euo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past
   aee na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ?ivot.

   ^6A opet, ako stra?ar - videaei da mae dolazi na zemlju - ne zatrubi u
   rog i ne opomene narod te mae dod-e i pogubi koga od njih: taj je,
   dodu?e, poginuo zbog svoga grijeha, ali aeu ja krv njegovu tra?iti iz
   stra?arove ruke.'

   ^7I tebe sam, sine eovjeeji, postavio za stra?ara domu Izraelovu: kad
   euje? rijee iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

   ^8Reknem li bezbo?niku: 'Bezbo?niee, umrijet aee?!' - a ti ne
   progovori? i ne opomene? bezbo?nika da se vrati od svojega zloga puta,
   bezbo?nik aee umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tra?it aeu
   iz tvoje ruke.

   ^9Ali ako bezbo?nika opomene? da se vrati od svojega zloga puta, a on
   se ne vrati sa svojega puta: on aee umrijeti zbog svojega grijeha, a ti
   si spasio ?ivot svoj.

   ^10Sine eovjeeji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i
   grijesi na?i priti?aeu nas i zbog njih propadamo! I da jo? ?ivimo?'

   ^11Odgovori im: '?ivota mi moga - rijee je Jahve Gospoda - nije meni do
   smrti bezbo?nikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ?ivi!
   Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Za?to da umrete,
   dome Izraelov!'

   ^12Sine eovjeeji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neaee
   izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrije?i niti aee bezbo?nik
   stradati zbog svoje bezbo?nosti u dan kad se od nje odvrati, kao ?to ni
   pravednik neaee moaei ostati na ?ivotu u dan kad sagrije?i.

   ^13Reknem li ja prevedniku: '?ivjet aee?!' a on se pouzda u svoju
   pravednost i stane einiti nepravdu, zaboravit aeu svu njegovu
   pravednost, i on aee umrijeti zbog nepravde ?to je poeini!

   ^14A reknem li bezbo?niku: 'Umrijet aee?!' a on se odvrati od grijeha
   svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

   ^15vrati zalog, plati oteto i stane ?ivjeti po zakonima ?ivota, ne
   eineaei bezakonja - ?ivjet aee, neaee umrijeti!

   ^16I svi grijesi njegovi ?to ih bija?e poeinio bit aee mu zaboravljeni.
   Radi po zakonu i pravdi, ?ivjet aee!'

   ^17Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov
   put nije pravedan!

   ^18Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane einiti
   nepravdu, on aee stoga umrijeti.

   ^19A ako se bezbo?nik odvrati od svoje bezbo?nosti i stane raditi po
   zakonu i pravdi, on aee zbog toga ?ivjeti.

   ^20A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome aeu od vas suditi
   prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

   ^21Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana na?eg izgnanstva,
   dod-e k meni bjegunac iz Jeruzalema i reee: "Pade grad!"

   ^22Ruka se Jahvina spustila na me uveee, prije dolaska toga bjegunca, i
   otvorila mi usta prije negoli on dod-e k meni ujutro! Otvori?e mi se,
   dakle, usta i ja vi?e ne bijah nijem.

   ^23I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^24"Sine eovjeeji, oni koji ?ive u ovim ru?evinama zemlje Izraelove
   govore: 'Jedan bija?e Abraham i ba?tini ovu zemlju, a nas je mnogo -
   nama je zemlja dana u posjed!'

   ^25Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama,
   oei podi?ete kumirima svojim, krv prolijevate - i jo? da posjedujete
   ovu zemlju?

   ^26Na svoj se mae oslanjate, einite gadosti, oskvrnjujete ?enu
   bli?njega - i jo? da posjedujete ovu zemlju?'

   ^27Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: ?ivota mi moga, oni koji su
   u ru?evinama od maea aee pasti; one koji su u polju dat aeu zvijerima
   da ih pro?dru; a koji su u utvrdama i po peaeinama od kuge aee
   poginuti!

   ^28Tako aeu zemlju ovu razoriti i opusto?iti i nestat aee zauvijek
   drskoga njezina ponosa. Opustjet aee gore Izraelove i nitko vi?e neaee
   njima prolaziti.

   ^29I znat aee da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opusto?im
   zbog svih gadosti ?to ih poeini?e.'

   ^30A o tebi, sine eovjeeji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na
   kuaenim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da eujemo kakva je to
   rijee do?la od Jahve!'

   ^31I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i
   slu?a tvoje rijeei, ali ih ne izvr?uje: naslad-uju se njima u ustima, a
   srce im ide za nepravednim dobitkom.

   ^32I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom
   umilnim: rijeei ti slu?aju, ali ih ne izvr?uju.

   ^33Ali kad sve ovo dod-e - gle, veae dolazi - znat aee da prorok bija?e
   med-u njima!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i
   reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji
   napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

   ^3Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada
   ne pasete.

   ^4Nemoaenih ne krijepite, bolesnih ne lijeeite, ranjenih ne povijate,
   zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tra?ite, nego nasilno i
   okrutno njima gospodarite.

   ^5I tako se ovce raspr?i?e nemajuae' pastira, i raspr?ene postado?e
   plijen zvijerima.

   ^6Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji
   raspr?ene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih tra?i.'

   ^7Zato, pastiri, eujte rijee Jahvinu:

   ^8'Tako mi ?ivota, rijee je Jahve Gospoda: zato ?to ovce moje postado?e
   plijen i hrana zvijerima, nemajuae' pastira, dok pastiri moji ovaca
   mojih ne tra?e nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

   ^9zato, pastiri, eujte rijee Jahvinu:

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tra?it aeu
   iz ruku njihovih i neaeu im dati da mi vi?e stado pasu ni da sami sebe
   pasu: istrgnut aeu ovce iz usta njihovih, neaee im vi?e biti hrana.'

   ^11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam aeu potra?iti ovce svoje
   i sam aeu ih pasti!

   ^12Kao ?to se pastir brine za ovce svoje kad se nad-e uza stado
   raspr?eno, i ja aeu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih
   mjesta u koje se raspr?i?e u dan oblaka i mraka.

   ^13Izvest aeu ih iz naroda, skupit aeu ih iz zemalja i dovesti ih u
   zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i
   travnjacima.

   ^14Past aeu ih na izvrsnim pa?ama, oveinjaci aee im biti na visokim
   gorama izraelskim; ondje aee poeivati u dobrim oveinjacima i past aee
   na soenim pa?ama, po gorama izraelskim.

   ^15Sam aeu pasti ovce svoje i sam aeu im dati poeinka - rijee je Jahve
   Gospoda.

   ^16Potra?it aeu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit aeu ranjenu
   i okrijepiti nemoaenu, bdjeti nad pretilom i jakom - past aeu ih
   pravedno.'

   ^17A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim
   izmed-u ovce i ovce, izmed-u ovnova i jaraca!

   ^18Zar vam je malo pasti na dobroj pa?i te ostatak pa?e nogama gazite?
   Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

   ^19A moje ovce moraju pasti ?to vi nogama izgaziste, piti ?to vi nogama
   zamutiste.'

   ^20Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmed-u ovce
   pretile i mr?ave!

   ^21Jer bokovima i pleaeima, boduaei rogovima, slabe ovce guraste dok ih
   ne izguraste.

   ^22Ja aeu izbaviti ovce svoje da vi?e ne budu plijenom i sudit aeu
   izmed-u ovce i ovce.

   ^23Postavit aeu im jednoga pastira koji aee ih pasti, slugu svoga
   Davida: on aee ih sam pasti i bit aee im pastir,

   ^24a ja, Jahve, bit aeu njihov Bog, i moj sluga David bit aee im knez.
   Ja, Jahve, rekoh!

   ^25I sklopit aeu s njima Savez mira i uklonit aeu iz zemlje sve divlje
   zvijeri, i ?ivjet aee mirno u pustinji i spavati po ?umama.

   ^26Njih i sve oko brda svojega ueinit aeu blagoslovom i dat aeu im na
   vrijeme ki?u, i bit aee to ki?a blagoslova.

   ^27I drveaee aee poljsko donositi plodove, a zemlja aee dati rod svoj.
   I oni aee mirno ?ivjeti u svojoj zemlji i znat aee da sam ja Jahve kad
   slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih ?to ih
   podjarmi?e.

   ^28I neaee vi?e biti plijenom narodima, i zvijeri ih vi?e neaee
   ?derati, nego aee mirno ?ivjeti i nitko ih neaee pla?iti.

   ^29I ueinit aeu da im probuja slavni nasad, i glad ih vi?e neaee
   zatirati, u zemlji vi?e neaee podnositi rug narodAea.

   ^30I znat aee da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom
   Izraelov, narod moj - rijee je Jahve Gospoda.

   ^31Vi, ovce moje, vi ste stado pa?e moje, a ja sam Bog va?' - rijee je
   Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!

   ^3Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska!
   Ruku aeu podiaei na te i pretvoriti te u pusto? i pustinju.

   ^4Gradove aeu tvoje razvaliti i postat aee? pustinjom. I znat aee? da
   sam ja Jahve!

   ^5Vjeenu si mr?nju gojila i maeu predavala sinove Izraelove kad bi ih
   nesreaea pogodila i kad bi im kucnuo eas posljednjega grijeha.

   ^6Zato, ?ivota mi moga - rijee je Jahve Gospoda - krvi aeu te predati i
   krv aee te progoniti: od krvi nisi prezala, krv aee te progoniti!

   ^7Od Gore seirske ueinit aeu pusto? i pustinju, istrijebit aeu iz nje
   polaznika i povratnika.

   ^8Gore njezine napunit aeu truplima: po tvojim bre?uljcima, po tvojim
   dolinama i po tvojim uvalama padat aee maeem poko?eni.

   ^9Ueinit aeu od tebe vjeenu pustinju, gradovi se tvoji neaee napueiti.
   I znat aeete da sam ja Jahve!'

   ^10Ti reee: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit aee moji; mi aeemo
   ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'

   ^11'Zato, ?ivota mi moga - rijee je Jahve Gospoda - postupit aeu s
   tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mr?nji s
   njima! Upoznat aee? me po tome kako aeu ti suditi!

   ^12I znat aee? da sam ja, Jahve, euo sve tvoje hule ?to ih izreee na
   gore Izraelove govoreaei: 'Opustje?e, nama su dane za hranu!'

   ^13Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene
   rijeei; euo sam ja!'

   ^14Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe aeu
   ueiniti pusto?.

   ^15Kako si se ti radovala ?to opustje ba?tina doma Izraelova, tako aeu
   ueiniti s tobom: opustjet aee?, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I
   znat aee se da sam ja Jahve!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Sine eovjeeji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove,
   eujte rijee Jahvinu:

   ^2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji va?i govore o vama: 'Ha! Ha!
   Visine vjeene postat aee na? posjed!'

   ^3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas
   strana pusto?e i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike
   dod-oste svjetini klevetniekoj.

   ^4Zato, gore Izraelove, eujte rijee Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod
   gorama i bre?uljcima, uvalama i dolinama, opusto?enim razvalinama i
   napu?tenim gradovima koji postado?e plijen i ruglo ostalim narodima
   uokolo -

   ^5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju
   ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s
   rado?aeu u srcu i s mr?njom u du?i sebi prisvoji u posjed zemlju moju
   da je oplijeni i opljaeka.'

   ^6Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i bre?uljcima, uvalama
   i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i
   jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.'

   ^7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, di?em ruku i kunem se: narodi
   koji su oko vas snosit aee sami svoju sramotu!

   ^8A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji aee
   skoro doaei.

   ^9Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit aeu vas i zasijati!

   ^10Razmno?it aeu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam
   napueiti, razvaline va?e opet podiaei!

   ^11Razmno?it aeu po vama ljude i stoku, oni aee se namno?iti i
   naploditi - te aeu vas napueiti kao nekoae i obasuti vas dobrima vi?e
   nego prije! I znat aeete da sam ja Jahve!

   ^12Dovest aeu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest aee te i
   bit aee? im ba?tina i neaee? im vi?e djecu otimati.'"

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: "A ?to se o tebi govori: 'Ti si zemlja
   koja ljude pro?dire i svojem narodu djecu otima' -

   ^14ti vi?e neaee? ljude pro?dirati ni narodu svome djece otimati -
   rijee je Jahve Gospoda.

   ^15Ne dam da vi?e slu?a? rug pogana, ne dam da vi?e bude? na sramotu
   narodima: neaee? vi?e narodu svojem djece otimati" - rijee je Jahve
   Gospoda.

   ^16Dod-e mi rijee Jahvina:

   ^17"Sine eovjeeji, kad dom Izraelov jo? ?ivlja?e u svojoj zemlji,
   oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu
   preda mnom kao neeistoaea ?ene neeiste.

   ^18I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi ?to je proli?e i zbog
   kumira kojima je oskvrnu?e.

   ^19Raspr?ih ih med-u narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema
   putovima i nedjelima njihovim.

   ^20Ali u narodima med-u koje dod-o?e, med-u svim narodima u koje
   dospje?e, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je
   Jahvin narod, a morade otiaei iz zemlje Jahvine!'

   ^21I meni se sa?ali moje sveto ime ?to ga dom Izraelov obe?easti u
   narodima med-u koje dod-e.

   ^22Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: ?to einim, ne
   einim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi
   oskvrnuste med-u narodima u koje dod-oste.

   ^23Ja aeu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodAea
   u koje dod-oste! I znat aee narodi da sam ja Jahve - rijee je Jahve
   Gospoda - kad na vama, njima naoeigled, poka?em svetost svoju.

   ^24Tada aeu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja,
   natrag vas dovesti u va?u zemlju.

   ^25Po?kropit aeu vas vodom eistom da se oeistite. Oeistit aeu vas od
   svih va?ih neeistoaea i od svih kumira va?ih.

   ^26Dat aeu vam novo srce, nov duh udahnut aeu u vas! Izvadit aeu iz
   tijela va?ega srce kameno i dat aeu vam srce od mesa.

   ^27Duh svoj udahnut aeu u vas da hodite po mojim zakonima i da euvate i
   vr?ite moje naredbe.

   ^28I nastanit aeete se u zemlji koju dadoh va?im ocima, i bit aeete moj
   narod, a ja aeu biti va? Bog.

   ^29Izbavit aeu vas od svih va?ih neeistoaea i dozvat aeu ?ito i
   umno?iti ga, i nikad vas vi?e neaeu izvraei gladi.

   ^30Umno?it aeu plod drveaea i rod njiva da ne podnosite vi?e zbog gladi
   sramotu med-u narodima.

   ^31I tada aeete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami aeete
   sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih.

   ^32A ?to einim, znajte dobro, ne einim radi vas - rijee je Jahve
   Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!'

   ^33Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oeistim od svih bezakonja
   va?ih, napueit aeu opet va?e gradove i sagraditi razvaline;

   ^34opustjela zemlja, nekoae pustinja naoeigled svakom prolazniku, bit
   aee opet obrad-ena.

   ^35Tada aee se reaei: 'Evo zemlje ?to bija?e pusta, a postade kao vrt
   edenski! Gle gradova ?to bijahu pusti, same razvaline i ru?evine, a
   sada su utvrd-eni i napueeni!'

   ^36I narodi oko vas koji preostanu znat aee da ja, Jahve, razvaljeno
   opet gradim, i ?to bi opusto?eno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i ueinit
   aeu!'

   ^37Ovako govori Jahve Gospod: Jo? aee ovo moliti dom Izraelov: da im
   ljudstvo namno?im kao stada.

   ^38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu,
   gradovi, nekoae razvaline, napueit aee se ljudstvom. I znat aee da sam
   ja Jahve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i
   postavi usred doline pune kostiju.

   ^2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bija?e ih u dolini veoma
   mnogo i bijahu sasvim suhe!

   ^3Reee mi: "Sine eovjeeji, mogu li ove kosti o?ivjeti?" Ja odgovorih:
   "Jahve Gospode, to samo ti zna?!"

   ^4Tad mi reee: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, eujte
   rijee Jahvinu!'

   ^5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh aeu svoj udahnuti u
   vas i o?ivjet aeete!

   ^6?ilama aeu vas ispreplesti, mesom oblo?iti, ko?om vas obaviti i duh
   svoj udahnuti u vas i o?ivjet aeete - i znat aeete da sam ja Jahve!'"

   ^7I ja stadoh prorokovati kao ?to mi bje?e zapovjed-eno. I dok sam
   prorokovao, nastade ?u?kanje i pomicanje i kosti se stado?e pribirati.

   ^8Pogledah, i gle, po njima narasle ?ile i meso; ko?om se presvuko?e,
   ali duha jo? ne bija?e u njima.

   ^9I reee mi: "Prorokuj duhu, sine eovjeeji, prorokuj i reci: 'Ovako
   govori Jahve Gospod: Od sva eetiri vjetra dod-i, du?e, i dahni u ova
   trupla da o?ive!'"

   ^10I stadoh prorokovati kao ?to mi zapovjedi, i duh ud-e u njih i
   o?ivje?e i stado?e na noge - vojska vrlo, vrlo velika.

   ^11Reee mi: "Sine eovjeeji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni
   vele: 'Usahnu?e nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!'

   ^12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja aeu otvoriti
   va?e grobove, izvesti vas iz va?ih grobova, narode moj, i odvesti vas u
   zemlju Izraelovu!

   ^13I znat aeete da sam ja Jahve kad otvorim grobove va?e i kad vas
   izvedem iz va?ih grobova, moj narode!

   ^14I duh svoj udahnut aeu u vas da o?ivite, i dovest aeu vas u va?u
   zemlju, i znat aeete da ja, Jahve govorim i einim' - rijee je Jahve
   Gospoda."

   ^15I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^16"Sine eovjeeji, uzmi drvo i napi?i na njemu: 'Juda i sinovi
   Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napi?i na njemu:
   'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.'

   ^17I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci!

   ^18A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoaee? li nam objasniti
   ?to to znaei?' -

   ^19reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet aeu drvo Josipovo,
   ?to je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih
   saveznika, i sastavit aeu ga s drvetom Judinim te aeu od njih naeiniti
   jedno; oba aee biti jedno u mojoj ruci.'

   ^20Oba drveta na koja to napi?e? neka ti budu u ruci, njima naoeigled.

   ^21I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit aeu sinove
   Izraelove iz naroda u koje dod-o?e, skupit aeu ih odasvud i odvesti ih
   u zemlju njihovu.

   ^22I naeinit aeu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i
   bit aee im svima jedan kralj, i oni vi?e neaee biti dva naroda i neaee
   vi?e biti razdijeljeni na dva kraljevstva.

   ^23I neaee se vi?e kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni
   opaeinama. Izbavit aeu ih od svih njihovih nevjera kojima zgrije?i?e i
   oeistit aeu ih, i oni aee biti moj narod, a ja njihov Bog.

   ^24I sluga moj David bit aee im kralj i svima aee im biti jedan pastir.
   ?ivjet aee po mojim zakonima, euvajuaei i vr?eaei moje naredbe.

   ^25Boravit aee u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj ?ivljahu
   oci va?i: u njoj aee stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova
   njihovih dovijeka. I moj sluga David bit aee im knez dovijeka.

   ^26Sklopit aeu s njima savez mira; bit aee to Savez vjeean s njima.
   Utvrdit aeu ih i razmno?iti i postavit aeu Sveti?te svoje zauvijek
   med-u njih.

   ^27Moj aee ?ator biti med-u njima i ja aeu biti Bog njihov, a oni narod
   moj!

   ^28I kad Sveti?te moje bude zauvijek med-u njima, znat aee svi narodi
   da sam ja Jahve, koji posveaeujem Izraela.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Sine eovjeeji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu
   Me?eka i Tubala, prorokuj protiv njega.

   ^3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Go?e, veliki kne?e
   Me?eka i Tubala!

   ^4Namamit aeu te i metnut aeu ti ?vale u eeljusti, izvest aeu tebe i
   svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mno?tvo u potpunoj opremi -
   sve u oklopima i sa ?titovima, sve viene maeu.

   ^5S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa ?titovima i pod
   kacigama;

   ^6zatim Gomer i sve eete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve
   eete njezine - silan narod s tobom!

   ^7Dobro se spremi ti i sve mno?tvo ?to se oko tebe skupilo i stani mu
   na eelo!

   ^8Poslije mnogo dana dobit aee? zapovijed; poslije mnogo godina navalit
   aee? na zemlju, izbavljenu od maea i skupljenu iz mojih naroda, na gore
   Izraelove, nekoae zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi
   spokojno ?ive.

   ^9Diaei aee? se, doaei kao nevrijeme, kao oblak ?to prekrije zemlju, ti
   i tvoje eete, a s vama sila naroda!'

   ^10Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj aee ti se dan misli rojiti u srcu
   i skovat aee? zao naum.

   ^11Reaei aee?: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na
   miran narod koji spokojno ?ivi bez zidina i bez prijevornica i bez
   vrata:

   ^12pa da se plijena naplijenim i pljaeke napljaekam - da ruku stavim na
   razvaline opet napueene i na narod iz narAeodAea sakupljen, koji se
   bavi stadima i imanjem i ?ivi u sredi?tu zemlje.'

   ^13?eba, Dedan i trgovci tar?i?ki i svi njihovi laviaei pitat aee te:
   'Zar zato dolazi? plijeniti? I zar si radi pljaeke toliku gomilu skupio
   da odnese? srebro i zlato, da otme? stoku i imanje i da se plijena
   velikoga naplijeni??'

   ^14Zato prorokuj, sine eovjeeji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve
   Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno ?ivio, ti aee?
   se podiaei!

   ^15Doaei aee? iz svoga sjedi?ta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom
   mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mno?tvo, golema vojska.

   ^16Navalit aee? na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U
   posljednje dane dovest aeu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju,
   kad na tebi, Go?e, njima naoeigled, poka?em svetost svoju.'

   ^17Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u
   davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme
   prorokova?e da aeu te na njih dovesti?

   ^18U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijee je Jahve
   Gospoda - gnjev aee mi iz nosa planuti.

   ^19U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlueih: U onaj dan bit
   aee silan potres u zemlji Izraelovoj.

   ^20I trest aee se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske
   zvijeri i gmazovi ?to gmi?u po zemlji i svi ljudi ?to ?ive na njoj.
   Planine aee se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine poru?iti!

   ^21I po svim svojim gorama pozvat aeu na njega mae - rijee je Jahve
   Gospoda - s maeem aee se brat na brata diaei!

   ^22Sudit aeu mu kugom i krvlju. I spustit aeu silan pljusak, i kamenje
   tOuee, oganj i sumpor na nj, na njegove eete i na mnogi narod koji bude
   s njime.

   ^23I uzvelieat aeu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat
   aee da sam ja Jahve.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Sine eovjeeji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve
   Gospod: Evo me na te, Go?e, veliki kne?e Me?eka i Tubala!

   ^2Namamit aeu te i povesti, podiaei te s krajnjega sjevera i dovesti na
   gore Izraelove.

   ^3Izbit aeu ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice.

   ^4Na gorama aee? Izraelovim pasti, ti i sve tvoje eete i narodi koji
   budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh
   te za hranu.

   ^5Na otvorenom aee? polju pasti, jer ja tako rekoh - rijee je Jahve
   Gospoda.

   ^6Poslat aeu oganj na Magog i na sve koji spokojno ?ive na otocima - i
   znat aee da sam ja Jahve.

   ^7A svoje sveto ime objavit aeu posred naroda svoga izraelskoga i neaeu
   dati da se vi?e oskvrnjuje moje sveto ime! I znat aee svi narodi da sam
   ja, Jahve, Svetac Izraelov.

   ^8Evo dolazi i biva - rijee je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam
   govorio!

   ^9Iziaei aee stanovnici izraelskih gradova, nalo?iti vatru i spaliti
   oru?je, ?titove, ?titiaee, lukove i strelice, koplja i sulice - lo?it
   aee njima vatru sedam godina.

   ^10Neaee nositi drva iz polja ni sjeaei u ?umama, nego aee vatru
   oru?jem lo?iti. I oplijenit aee one koji su njih plijenili, opljaekati
   one koji su njih pljaekali - rijee je Jahve Gospoda.

   ^11U onaj aeu dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu
   Abarim, istoeno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje aee
   pokopati Goga i sve njegovo mno?tvo. I dolina aee se prozvati
   Hamon-Gog.

   ^12I ukopavat aee ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oeisti svu zemlju;

   ^13pokapat aee ih sav narod zemlje. I bit aee im slavan dan u koji se
   proslavim, rijee je Jahve Gospoda.

   ^14Izabrat aee ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima
   pokapaju one koji preosta?e po zemlji, da je tako oeiste.

   ^15I kad koji, prolazeaei zemljom, vidi ljudske kosti, podignut aee
   kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog.

   ^16Hamona je ime i gradu. I tako aee oeistiti zemlju.

   ^17Sine eovjeeji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu
   krilatom i svemu zvijerju: skupite se i dod-ite! Saberite se odasvud na
   ?rtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da
   se najedete mesa i napijete krvi.

   ^18Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova,
   ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke ba?anske!

   ^19Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje
   sam vam naklao.

   ^20Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' -
   rijee je Jahve Gospoda.

   ^21'Tako aeu se proslaviti med-u narodima, i svi aee narodi vidjeti sud
   koji aeu izvr?iti i ruku ?to aeu je na njih podiaei.

   ^22Znat aee dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana
   zauvijek.

   ^23I znat aee narodi da dom Izraelov bija?e odveden u ropstvo zbog
   svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i
   predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od maea poginu.

   ^24Postupih s njima po neeistoaei njihovoj i nedjelima te sakrih lice
   svoje od njih.'

   ^25Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad aeu vratiti roblje Jakovljevo
   i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto,

   ^26oprostit aeu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeri?e dok
   jo? spokojno ?ivljahu u zemlji i nikoga ne bija?e da ih stra?i.

   ^27A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja du?manskih i na
   njima, naoeigled mnogih naroda, svetost svoju poka?em,

   ^28znat aee da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo med-u
   narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostaviv?i
   ondje nijednoga od njih.

   ^29I nikada vi?e neaeu kriti lica od njih, jer aeu duh svoj izliti na
   dom Izraelov' - rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Godine dvadeset i pete za na?ega izgnanstva, poeetkom godine, prvoga
   mjeseca, desetoga dana, a eetrnaest godina otkako pade Grad, upravo
   onoga dana spusti se na me ruka Jahvina.

   ^2I odvede me u bo?anskom vid-enju u zemlju Izraelovu te me postavi na
   veoma visoku goru: Na njoj, s ju?ne strane, bija?e ne?to kao sazidan
   grad.

   ^3Povede me onamo, i gle: eovjek, sjajan kao mjed, staja?e na vratima,
   s lanenim u?etom i mjeraekom trskom u ruci.

   ^4I taj mi eovjek reee: "Sine eovjeeji, gledaj svojim oeima i slu?aj
   svojim u?ima, popamti sve ?to aeu ti pokazati, jer si doveden ovamo da
   ti poka?em. Objavi domu Izraelovu sve ?to ovdje vidi?."

   ^5I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Eovjek dr?a?e u ruci mjeraeku
   trsku od ?est lakata, a svaki lakat bija?e za jedan dlan du?i od
   obienoga lakta. On izmjeri zdanje. ?irina: jedna trska, visina: jedna
   trska.

   ^6Zatim pod-e k vratima ?to bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza
   stepenice i izmjeri prag vrata. ?irina: jedna trska.

   ^7A svaka klijet jednu trsku dugaeka i jednu trsku ?iroka. Izmed-u
   klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra,
   jedna trska.

   ^8Izmjeri trijem vrata iznutra: bija?e osam lakata ?irok,

   ^9a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bija?e s nutarnje
   strane.

   ^10Na svakoj strani istoenih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri
   bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere.

   ^11Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata ?iroka i trinaest lakata
   visoka.

   ^12Pred klijetima bija?e s jedne i s druge strane ograda od jednog
   lakta. Svaka klijet: ?est lakata s jedne i ?est lakata s druge strane.

   ^13A zatim izmjeri vrata od stra?nje strane jedne klijeti do stra?nje
   strane nasuprotne klijeti, u ?irinu: bija?e dvadeset i pet lakata;
   otvor pred otvorom.

   ^14Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bija?e sve uokolo
   trijema vrata.

   ^15Od ulaznog proeelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema
   bija?e pedeset lakata.

   ^16Na klijetima i njihovim dovracima, s unutra?nje strane sve uokolo, a
   tako i u trijemu, bijahu prozori s re?etkama. Takvi su prozori bili
   iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme.

   ^17Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja
   prostorije i ploenik. Trideset prostorija na ploeniku.

   ^18Ploenik bija?e sa svake strane vrata i odgovara?e razini vrata. To
   je donji ploenik.

   ^19On izmjeri ?irinu predvorja od donjih vrata do unutra?njega
   predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever.

   ^20Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri ?irinu i du?inu.

   ^21I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i
   trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u du?inu i
   dvadeset i pet lakata u ?irinu.

   ^22Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istoenim
   vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bija?e s unutra?nje
   strane.

   ^23Unutra?nje predvorje ima?e vrata ?to bijahu nasuprot sjevernim
   vratima; kao i istoena. On izmjeri: izmed-u jednih i drugih vrata
   bija?e sto lakata.

   ^24Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti,
   polustupove i trijemove: bijahu iste mjere.

   ^25Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore ?to bijahu
   kao i oni prvi. Du?ina je i tu iznosila pedeset lakata, a ?irina
   dvadeset i pet.

   ^26K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutra?nje
   strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane.

   ^27Unutra?nje predvorje ima?e jedna vrata i s ju?ne strane. On izmjeri:
   od tih vrata do ju?nih vrata - sto lakata.

   ^28Zatim me na ju?na vrata uvede u unutra?nje predvorje. I izmjeri
   ju?na vrata: bijahu istih mjera.

   ^29Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov
   trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bija?e tu u du?inu,
   dvadeset i pet lakata u ?irinu.

   ^30A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata
   ?iroki.

   ^31Trijemovi su se pru?ili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima
   njihovim palme, a stubi?te im je imalo osam stuba.

   ^32Zatim me povede k istoenim vratima unutra?njega predvorja. I izmjeri
   vrata: bijahu istih mjera.

   ^33Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takod-er istih mjera.
   Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U du?inu bje?e
   pedeset lakata, u ?irinu dvadeset i pet.

   ^34Trijem im se pru?ao prema vanjskom predvorju. Na njihovim
   polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubi?te im ima?e osam
   stuba.

   ^35Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih
   mjera.

   ^36Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takod-er istih mjera.
   Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu
   bilo u du?inu, a dvadeset i pet u ?irinu.

   ^37Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one
   strane bijahu palme. Stubi?te ima?e osam stuba.

   ^38Uz trijemove vrata bija?e prostor s posebnim ulazom. Ondje su se
   ispirale ?rtve paljenice.

   ^39U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za
   klanje paljenicAea, okajnicAea i naknadnicAea.

   ^40I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu
   dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola.

   ^41Eetiri stola, dakle, s jedne, a eetiri stola s druge strane vrata: u
   svemu osam stolova, na kojima se klahu ?rtve.

   ^42Osim toga, eetiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su
   po lakat i pol ?iroki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za
   klanje ?rtava paljenica i klanica.

   ^43Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni ?ljebiaeima od jednoga dlana,
   zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo ?rtveno meso.

   ^44Zatim me povede u unutra?nje predvorje. U unutra?njem predvorju
   bijahu dvije prostorije: jedna bija?e sa strane sjevernih vrata,
   okrenuta prema jugu, a druga sa strane ju?nih vrata, okrenuta prema
   sjeveru.

   ^45I on mi reee: "Ta prostorija ?to je okrenuta na jug odred-ena je za
   sveaeenike koji obavljaju slu?bu u Domu.

   ^46A prostorija ?to je okrenuta na sjever jest za sveaeenike koji
   obavljaju slu?bu na ?rtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmed-u
   sinova Levijevih koji smiju priaei k Jahvi da mu slu?e!"

   ^47On izmjeri predvorje. Du?ina: sto lakata, ?irina: sto lakata; bija?e
   eetverouglasto. Pred Domom staja?e ?rtvenik.

   ^48A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bija?e pet
   lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu ?iroka tri
   lakta s jedne i tri lakta s druge strane.

   ^49Trijem bija?e dugaeak dvadeset lakata, a ?irok dvanaest lakata.
   Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge
   strane staja?e po jedan stup.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu ?iroki ?est
   lakata s jedne i ?est lakata s druge strane.

   ^2Vrata bijahu ?iroka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od
   pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bija?e dugaeak eetrdeset, a ?irok
   dvadeset lakata.

   ^3Onda ud-e i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: ?est
   lakata; pa ?irinu vrata: sedam lakata.

   ^4Izmjeri zatim unutra?nji prostor: du?ina dvadeset lakata, ?irina
   ispred Hekala dvadeset lakata. I reee mi: "To je Svetinja nad
   svetinjama."

   ^5Potom izmjeri zid Doma: ?est lakata. Poboene prostorije bijahu ?iroke
   eetiri lakta, sve oko Doma.

   ^6Poboene prostorije bijahu jedna nad drugom, bija?e ih trideset na tri
   bOoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate poboene
   prostorije. Tako one ne bijahu ugrad-ene u hramski zid.

   ^7?irina se prostorija poveaeavala od boja do boja, jer su one sve
   uokolo, na bojeve, okru?ivale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo,
   ostavljao sve ?iri prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji
   kroza srednji.

   ^8Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove poboenih prostorija:
   cijela trska, ?est lakata.

   ^9Debljina vanjskoga zida poboenih klijeti: pet lakata. Prolaz izmed-u
   poboenih prostorija Doma

   ^10i klijeti bija?e, sve uokolo Doma, dvadeset lakata ?irok.

   ^11Iz poboene prostorije izla?ahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i
   jedna prema jugu. Prolaz bija?e ?irok pet lakata svud uokolo.

   ^12Zdanje ?to zatvara?e ograd-eni prostor sa zapada bija?e ?iroko
   sedamdeset lakata, a zid te grad-evine posvud uokolo bija?e debeo pet
   lakata i dugaeak devedeset lakata.

   ^13On izmjeri Dom: bija?e dugaeak stotinu lakata. Ograd-eni prostor,
   zdanje mu i zidovi, stotinu lakata du?ine.

   ^14?irina proeelja Doma s ograd-enim prostorom prema istoku: sto
   lakata.

   ^15On izmjeri du?inu zdanja du? ograd-enog prostora ?to bija?e straga i
   hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutra?njost Hekala,
   trijemovi predvorja,

   ^16pragovi, prozori s re?etkama i hodnici na sve tri strane uokolo,
   nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom oblo?eni od zemlje do
   prozora. Prozori su bili zastrti.

   ^17Od ulaza sve do unutra?njosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu
   uokolo, iznutra i izvana,

   ^18bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izmed-u dva kerubina,
   a svaki kerubin ima?e dva lica:

   ^19prema palmi s jedne strane lice eovjeeje, a prema palmi s druge
   strane lice lavlje. Tako bija?e po svemu Domu sve uokolo:

   ^20od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako
   i po zidu Hekala.

   ^21Dovratnici Hekala bijahu eetverouglasti.

   ^22Pred Sveti?tem ne?to kao ?rtvenik od drveta: tri lakta visok, dva
   lakta dugaeak i dva lakta ?irok. Uglovi mu, podno?je i stranice bijahu
   od drveta. I eovjek mi reee: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!"

   ^23I Hekal i Sveti?te imahu po dvoja vrata,

   ^24a svaka vrata po dva krila ?to se obrtahu: dva krila u jednih i dva
   krila u drugih vrata.

   ^25A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao ?to
   bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bija?e drvena
   nadstre?nica.

   ^26Prozori s re?etkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na
   trijemu, u poboenim prostorijama Doma i na nadstre?nici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do
   prostorija nasuprot ograd-enom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru.

   ^2Proeelje im sa sjeverne strane bija?e dugo sto lakata, a ?iroko
   pedeset lakata.

   ^3Nasuprot vratima unutra?njeg predvorja i nasuprot ploeniku vanjskoga
   predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja.

   ^4Pred prostorijama bija?e prolaz prema unutra?njosti - deset lakata
   ?irok i sto lakata dugaeak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever.

   ^5Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od
   donjih i srednjih.

   ^6Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato
   gornje prostorije bijahu u?e od donjih i srednjih.

   ^7Vanjski zid, du? klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti,
   bija?e dugaeak pedeset lakata.

   ^8Jer du?ina klijetima vanjskoga predvorja bija?e pedeset lakata, a
   onima pred Hekalom sto lakata.

   ^9U tih prostorija bija?e ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz
   vanjskog predvorja.

   ^10Po ?irini zida predvorja prema istoku, pred ograd-enim prostorom i
   pred samim zdanjem, bija?e jo? prostorijAea.

   ^11Pred njima bija?e prolaz kao ispred klijeti smje?tenih prema
   sjeveru: jednake du?ine i jednake ?irine; i svi im izlazi, raspored i
   vrata bijahu jednaki.

   ^12Bili su kao ulazi u klijeti ?to bijahu prema jugu: ulaz na poeetku
   svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih
   ulazio.

   ^13I reee mi: "Sjeverne i ju?ne prostorije ispred ograd-enog prostora
   jesu prostorije Sveti?ta: ondje sveaeenici koji prilaze Jahvi blaguju
   najveaee svetinje. Oni aee ovdje odlagati najveaee svetinje, prinose,
   okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto.

   ^14A kad sveaeenici budu ulazili, neaee izlaziti iz Sveti?ta u vanjsko
   predvorje, nego aee tu ostavljati odjeaeu u kojoj bijahu slu?bu
   slu?ili, jer je sveta, i oblaeiti drugu odjeaeu da bi se mogli
   pribli?iti mjestu odred-enu za narod."

   ^15Izmjeriv?i unutra?njost Doma, izvede me na istoena vrata i izmjeri
   sve uokolo.

   ^16Mjeraekom trskom izmjeri istoenu stranu: bija?e pet stotina trska,
   mjeraekih trska,

   ^17a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bija?e pet stotina
   trska, mjeraekih trska.

   ^18Tada se okrenu na ju?nu stranu i izmjeri: pet stotina trska,
   mjeraekih trska.

   ^19Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska,
   mjeraekih trska.

   ^20On izmjeri zid na sve eetiri strane uokolo: bija?e pet stotina trska
   dugaeak i pet stotina ?irok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Zatim me povede k vratima ?to gledaju na istok.

   ^2I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; ?um joj kao ?um velikih
   voda: i zemlja se sjala od slave njegove.

   ^3To vid-enje koje gledah bija?e kao vid-enje ?to ga vidjeh kad dod-oh
   da uni?tim grad i kao vid-enje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh
   nieice.

   ^4A Slava Jahvina ud-e u Dom na vrata koja gledaju na istok.

   ^5Tada me duh podi?e i odvede u unutra?nje predvorje. I gle: Dom bija?e
   pun Slave Jahvine.

   ^6I euh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko staja?e.

   ^7I reee mi: "Sine eovjeeji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je
   mjesto stopa mojih nogu: ovdje aeu, posred sinova Izraelovih, prebivati
   zauvijek. Izraelov dom neaee vi?e oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni
   ni njihovi kraljevi - svojim bludni?tvom i truplima svojih kraljeva:

   ^8stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je
   bio samo zid izmed-u mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime
   gnusobama koje poeini?e. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu.

   ^9Sada aee oni ukloniti daleko od mene svoje bludni?tvo i trupla svojih
   kraljeva, a ja aeu zauvijek prebivati posred njih.

   ^10Sine eovjeeji, poka?i domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa
   svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere.

   ^11Ako se posrame zbog svega ?to ueini?e, opi?i im Dom i njegove
   razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo oblieje, sve propise i
   sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da euvaju i provedu sve
   njegovo oblieje i sve propise o njemu.

   ^12A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit aee
   najsvetija svetinja.

   ^13Ovo su mjere ?rtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i
   pedalj: podno?je ?rtvenika lakat dugo, lakat ?iroko; obrub kojim je
   obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina ?rtvenika:

   ^14od podno?ja na zemlji do donjega pojasa ?rtvenika - dva lakta, a u
   ?irinu jedan lakat; od manjeg pojasa do veaeega eetiri lakta, a u
   ?irinu jedan lakat.

   ^15A samo ?rtvi?te: eetiri lakta visoko. A sa ?rtvi?ta di?u se uvis
   eetiri roga.

   ^16?rtvi?te: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata ?iroko, eetvorina,
   na sve eetiri strane.

   ^17A pojas: eetrnaest lakata dug i eetrnaest lakata ?irok, na eetiri
   strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podno?je oko njega uokolo jedan
   lakat; stepenice mu gledaju na istok."

   ^18I reee mi: "Sine eovjeeji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su
   propisi ?rtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podiaei ?rtvenik da
   se na njemu prinose paljenice i da se po njemu ?kropi krvlju.

   ^19Sveaeenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni
   da mi slu?e - rijee je Jahve Gospoda - dat aee? june za ?rtvu okajnicu.

   ^20Uzet aee? njegove krvi i njome pomazati eetiri roga ?rtvi?ta i
   eetiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiri? ?rtvenik.

   ^21Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan
   Sveti?ta.

   ^22Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje
   ?rtvenik kao ?to je okajan junetom.

   ^23A kad ga okaje?, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada:

   ^24prika?i ih pred Jahvom, a sveaeenici neka ih pospu solju i neka ih
   prinesu kao paljenicu Jahvi.

   ^25Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se
   prinese june i ovan iz stada, oba bez mane.

   ^26Sedam dana neka se pomiruje ?rtvenik i neka se eisti i posveaeuje.

   ^27Po?to se navr?e ti dani, od osmoga dana unapredak neka sveaeenici
   ?rtvuju na ?rtveniku va?e paljenice i prieesnice; i omiljet aeete mi' -
   rijee je Jahve Gospoda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Sveti?ta, koja gledaju
   na istok: bijahu zatvorena.

   ^2I reee mi Jahve: "Ova aee vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i
   nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih
   prod-oh - zato neka budu zatvorena.

   ^3Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada
   neka ud-e kroz trijem vrata i istim putem neka izad-e."

   ^4Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava
   Jahvina bija?e napunila Dom Jahvin. Padoh nieice.

   ^5Jahve mi reee: "Sine eovjeeji, pomno pripazi, dobro gledaj i pa?ljivo
   poslu?aj ?to aeu ti reaei o svim uredbama Doma Jahvina i o svim
   njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije uaei u Dom i tko je iz Sveti?ta
   odijeljen.

   ^6Reci rodu odmetniekom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod:
   Previ?e je veae va?ih gnusoba, dome Izraelov!

   ^7Uvodili ste tud-ince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su u?li
   u moje Sveti?te i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i
   pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama.

   ^8Niste sami euvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto
   sebe kao euvare u mojem Sveti?tu.'

   ^9Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tud-inac, neobrezana srca i
   neobrezana tijela, da vi?e ne ulazi u moje Sveti?te - nijedan tud-inac
   koji ?ivi med-u sinovima Izraelovim.

   ^10A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od
   mene za svojim kumirima, snosit aee svoje bezakonje.

   ^11Slu?it aee u Sveti?tu samo kao stra?ari na vratima Doma i kao
   posluga Domu: klat aee narodu paljenice i druge ?rtve i bit aee mu na
   slu?bu.

   ^12Slu?ili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na
   bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rijee je Jahve Gospoda - da
   snose svoje bezakonje.

   ^13Vi?e neaee pristupati k meni da mi slu?e kao sveaeenici i neaee vi?e
   prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego aee snositi svoju sramotu
   i gnusobe koje poeini?e.

   ^14Postavit aeu ih da u Domu rade svaki posao i sve ?to treba u njemu
   svr?iti.

   ^15Sveaeenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno slu?ili u
   mojem Sveti?tu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju
   pristupati k meni da mi slu?e: slu?it aee preda mnom prinoseaei mi
   pretilinu i krv - rijee je Jahve Gospoda.

   ^16Oni smiju ulaziti u moje Sveti?te i pristupati k mojem stolu da mi
   slu?e i da vr?e slu?bu.

   ^17Kad budu ulazili na vrata unutra?njega predvorja, neka obuku lanene
   haljine: neka ne bude na njima ni?ta vuneno kad slu?e na vratima
   unutra?njega predvorja i Doma.

   ^18Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaaee lanene: neka se
   ne pa?u nieim od eega bi se znojili.

   ^19Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima
   su slu?ili i neka ih ostave u prostorijama Sveti?ta, a neka obuku druge
   haljine, da ne posvete puk svojim haljinama.

   ^20I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne pu?taju, nego neka
   strigu kosu.

   ^21I nijedan sveaeenik, kad mu je poaei u unutra?nje predvorje, neka ne
   pije vina.

   ^22Neka se ne ?ene udovicom ili pu?tenicom nego samo djevojkom iz roda
   Izraelova ili udovicom sveaeenikovom.

   ^23Neka mi narod uee razlikovati sveto od nesvetoga, lueiti neeisto od
   eistoga.

   ^24U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka
   euvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje
   subote.

   ^25K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za
   majkom, za sinom i kaeerju, za bratom i sestrom jo? neudatom smiju se
   okaljati.

   ^26Po?to se nakon toga koji oeisti, neka mu se broji sedam dana:

   ^27a onda kad ud-e u Sveti?te, u unutra?nje predvorje da slu?i u
   Sveti?tu, neka prinese ?rtvu okajnicu - rijee je Jahve Gospoda.

   ^28Njima ne pripada nikakva ba?tina - ja sam njihova ba?tina; i zato im
   ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov.

   ^29Hranit aee se od ?rtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve
   zavjetovano u Izraelu njima pripada.

   ^30Najbolje od svih va?ih prvina i od svih va?ih prinosa koje aeete
   prinositi pripada sveaeenicima; njima aeete davati i najbolje bra?no,
   da blagoslov poeiva na va?im domovima.

   ^31Sveaeenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih ?ivotinja -
   bilo od ptica ili stoke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Kad budete zemlju ?drijebom dijelili u ba?tinu, prinesite kao prinos
   pridr?an Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugaeak dvadeset i pet tisuaea
   lakata, ?irok deset tisuaea; to neka bude sveto podrueje uzdu? i
   poprijeko.

   ^2Od toga neka bude za Sveti?te eetvorina od pet stotina lakata i
   eistina od deset lakata uokolo.

   ^3Od toga podrueja izmjeri u du?inu dvadeset i pet tisuaea lakata, a u
   ?irinu deset tisuaea: tu neka bude Sveti?te - Svetinja nad svetinjama.

   ^4Taj sveti dio zemlje pripada sveaeenicima koji slu?e u Sveti?tu i
   koji pristupaju k Jahvi da mu slu?e: tu neka im bude mjesto za kuaee; i
   to neka je sveto mjesto koje pripada Sveti?tu.

   ^5Dvadeset i pet tisuaea u du?inu i deset tisuaea u ?irinu neka bude
   levitima koji slu?e Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima aee
   stanovati.

   ^6Za posjed gradu dodijelite pet tisuaea lakata u ?irinu i dvadeset i
   pet tisuaea lakata u du?inu usporedo sa svetim podruejem: to aee
   pripadati svemu domu Izraelovu.

   ^7Knezu pripada dio s obje strane svetoga podrueja i gradskoga posjeda
   - du? svetoga podrueja i du? gradskoga posjeda - od zapadne strane
   prema zapadu i od istoene strane prema istoku, a du?ina neka bude
   jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istoene granice.

   ^8To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi vi?e ne
   tlaee narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.'

   ^9Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se
   nasilja i pljaeke i vr?ite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih
   tra?bina - rijee je Jahve Gospoda.

   ^10Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom.

   ^11Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i
   efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru.

   ^12?ekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset ?ekela,
   dvadeset i pet ?ekela i petnaest ?ekela.

   ^13Ovo je prinos koji aeete prinositi: ?estinu efe od svakoga homera
   p?enice i ?estinu efe od svakoga homera jeema.

   ^14A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata
   jedan je kor.

   ^15Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa soenih izraelskih
   pa?njaka po jednu ovcu za ?rtvu prinosnicu, paljenicu i prieesnicu -
   vama za pomirenje - rijee je Jahve Gospoda.

   ^16Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu.

   ^17A knez je du?an davati ?rtve paljenice, prinosnice i ljevanice za
   svetkovine i za mlad-ake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka
   se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i
   prieesnicu za pomirenje doma Izraelova.'

   ^18Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   uzmi june bez mane i okaj njime Sveti?te.

   ^19Sveaeenik neka uzme krvi te ?rtve okajnice i neka njome poma?e
   dovratnike Doma i sva eetiri ugla pojasa ?rtveniekoga i dovratnike
   vrata unutra?njega predvorja.

   ^20Tako neka ueini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je
   sagrije?io iz slabosti i neznanja. Tako aeete dovr?iti pomirenje Doma.

   ^21Prvoga mjeseca, eetrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu,
   sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi.

   ^22Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za
   okajnicu.

   ^23Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam juneiaea i
   sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca
   kao okajnicu.

   ^24A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i
   hin ulja na svaku efu.

   ^25Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto
   toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica
   i ulja.'
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutra?njega predvorja, koja
   gledaju na istok, neka budu zatvorena ?est radnih dana, a neka se
   otvaraju u dan subotnji; i u dan mlad-aka neka se otvaraju.

   ^2Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika;
   sveaeenici aee tada prinijeti njegovu paljenicu i prieesnicu, a on aee
   se pokloniti na pragu vrata i izaaei. Neka se vrata ne zatvaraju do
   veeeri.

   ^3Na ulazu istih vrata subotom i na mlad-ake klanjat aee se Jahvi puk
   zemlje.

   ^4Paljenica koju aee knez subotom prinositi Jahvi neka bude: ?est
   jaganjaca bez mane, ovan bez mane.

   ^5A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko
   mo?e i hin ulja po efi.

   ^6Na dan mlad-aka neka se prinese june bez mane, ?est jaganjaca i ovan
   bez mane.

   ^7A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po
   jaganjcu koliko tko mo?e i hin ulja po efi.

   ^8Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka
   izlazi.

   ^9A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na
   sjeverna vrata ud-e da se pokloni neka izad-e na ju?na, a tko ud-e na
   ju?na neka izad-e na sjeverna: neka se ne vraaea na vrata na koja je
   u?ao, nego neka izad-e na suprotna.

   ^10I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on ud-e i neka
   izad-e kad oni izlaze.

   ^11O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po
   juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko mo?e i hin ulja po efi.

   ^12Kad knez ?eli prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu
   prieesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa
   neka prinese paljenicu i svoju prieesnicu kao na dan subotnji; potom
   neka izid-e, a kad izid-e, neka se zatvore vrata.

   ^13Svaki dan prinijet aee? Jahvi za paljenicu janje od godine, bez
   mane; prinijet aee? ga svako jutro.

   ^14A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro ?estinu efe i treaeinu
   hina ulja da se po?kropi najfinije bra?no; to neka bude svagda?nji
   prinos Jahvi po vjeenoj uredbi.

   ^15Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao
   svagda?nju ?rtvu paljenicu.'

   ^16Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od
   svoje ba?tine, taj aee dar pripasti njima u posjed kao ba?tina.

   ^17Ako li od svoje ba?tine dade dar komu svom sluzi, tome aee to
   pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; ba?tina
   pripada samo kne?evim sinovima.

   ^18Knez ne smije prisvojiti ni?ta od ba?tine naroda, pljaekajuaei
   narodni posjed. Sinovima svojim neka dade ba?tinu od svojega posjeda,
   da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'"

   ^19Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sveaeenieke prostorije
   Sveti?ta ?to gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu,
   jedan prostor!

   ^20I reee mi: "Ovo je mjesto gdje aee sveaeenici kuhati ?rtve
   naknadnice i okajnice i ?rtvu pomirnicu, gdje aee peaei prinosnice da
   ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda."

   ^21Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj eetiri ugla
   predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bija?e malo predvorje.

   ^22Ta mala predvorja u eetiri ugla predvorja bijahu eetrdeset lakata
   dugaeka, trideset ?iroka - sva eetiri istih razmjera;

   ^23sva eetiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagrad-ena
   ognji?ta.

   ^24I reee mi: "To su kuhinje gdje aee sluge Doma kuhati puku ?rtve."
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod
   praga Doma, prema istoku - jer proeelje Doma bija?e prema istoku - i
   voda otjeca?e ispod desne strane Doma, ju?no od ?rtvenika.

   ^2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem
   k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne
   strane.

   ^3Eovjek pod-e prema istoku s u?etom u ruci, izmjeri tisuaeu lakata i
   prevede me preko vode, a voda mi seza?e do gle?anja.

   ^4Ondje opet izmjeri tisuaeu lakata i provede me preko vode, a voda
   bija?e do koljena. I opet izmjeri tisuaeu lakata i prevede me preko
   vode ?to bija?e do bokova.

   ^5Opet izmjeri tisuaeu lakata, ali ondje bija?e potok koji ne mogoh
   prijeaei jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bija?e to potok
   koji se ne mo?e prijeaei.

   ^6I upita me: "Vidi? li, sine eovjeeji?" I odvede me natrag, na obalu
   potoka.

   ^7I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla.

   ^8I reee mi: "Ova voda teee u istoeni kraj, spu?ta se u Arabu i teee u
   more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

   ^9I kuda god potok protjeee, sve ?ivo ?to se miee o?ivi; i bit aee vrlo
   mnogo riba, jer kamo god dod-e ova voda, sve ozdravi i o?ivi - kuda god
   protjeee ovaj potok.

   ^10I ribari aee ribariti du? mora: od En Gedija do En Eglajima su?it
   aee se mre?e; i bit aee vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru.

   ^11A moevare onoga mora i njegove bare neaee ozdraviti: bit aee za sol.

   ^12Du? potoka na obje strane rast aee svakovrsne voaeke: li?aee im
   neaee otpadati i s njih neaee nestajati ploda; svakog aee mjeseca
   roditi novim plodom jer im voda dotjeee iz Sveti?ta. Plod aee njihov
   biti za jelo, a li?aee za lijek'.

   ^13Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima aeete podijeliti
   zemlju u ba?tinu med-u dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela.

   ^14Svakom aee od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati
   va?im ocima, a vama aee pripasti u ba?tinu.

   ^15Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put
   Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad,

   ^16Berota, Sibrajim, izmed-u kraja dama?eanskog i hamatskoga, i Haser
   Enon, prema granici hauranskoj.

   ^17Granica aee se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je
   na sjeveru kraj dama?eanski i hamatski - sjeverna strana.

   ^18Istoena strana: izmed-u Haurana i Damaska, izmed-u Gileada i zemlje
   izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istoenomu moru do Tamara -
   istoena strana.

   ^19Ju?na strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kade?a pa
   potokom prema Velikomu moru - ju?na strana, prema jugu.

   ^20A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat
   - zapadna strana.

   ^21Tu zemlju razdijelite med-u sobom po plemenima Izraelovim.

   ^22Razdijelit aeete je ?drijebom u ba?tinu izmed-u sebe i izmed-u
   do?ljaka koji ?ive med-u vama i koji med-u vama djecu narodi?e: i njih
   aeete smatrati domorocima med-u Izraelovim sinovima, da i oni dobiju
   ?drijebom ba?tinu med-u Izraelovim sinovima.

   ^23Svakome tom do?ljaku dodijelite ba?tinu u plemenu u kojem ?ivi -
   rijee je Jahve Gospoda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 A ovo su imena plemenAea: od krajnjega sjevera put Hetlona prema
   Ulazu u Hamat i Haser Enon, od dama?eanskoga kraja na sjeveru du?
   Hamata, od istoka do zapada - dio Danov.

   ^2Uz podrueje Danovo, od istoka do zapada - dio A?erov.

   ^3Uz podrueje A?erovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev.

   ^4Uz podrueje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Mana?eov.

   ^5Uz podrueje Mana?eovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov.

   ^6Uz podrueje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov.

   ^7Uz podrueje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin.

   ^8Uz podrueje Judino, od istoka do zapada neka bude pridr?ano podrueje
   koje aeete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuaea lakata u ?irinu, a u
   du?inu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude
   Sveti?te.

   ^9To pridr?ano podrueje koje aeete Jahvi prinijeti neka bude dugaeko
   dvadeset i pet tisuaea lakata, ?iroko deset tisuaea.

   ^10To sveto, prineseno podrueje za sveaeenike neka bude na sjeveru
   dvadeset i pet tisuaea lakata; prema zapadu ?iroko deset tisuaea, prema
   istoku ?iroko deset tisuaea; prema jugu dugaeko dvadeset i pet tisuaea.
   U sredini neka bude Jahvino Sveti?te.

   ^11A posveaeenim sveaeenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno
   slu?ili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi
   Izraelovi:

   ^12njima aee pripasti dio od toga najsvetijeg podrueja zemlje, uz
   podrueje levitsko.

   ^13A levitima, ba? kao i podrueju sveaeeniekom: dvadeset i pet tisuaea
   lakata u du?inu i deset tisuaea lakata u ?irinu - ukupno dvadeset i pet
   tisuaea lakata u du?inu, deset tisuaea u ?irinu.

   ^14Od toga se ni?ta ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na
   koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posveaeena.

   ^15Pet tisuaea lakata u ?irinu, ?to ostane od onih dvadeset i pet
   tisuaea, neka bude opaee podrueje: za grad, za naselje i za eistinu.
   Grad neka bude u sredini.

   ^16Evo mjerAea: sa sjevera eetiri tisuaee i pet stotina lakata; s juga
   eetiri tisuaee i pet stotina; s istoka eetiri tisuaee i pet stotina; sa
   zapada eetiri tisuaee i pet stotina.

   ^17A eistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru,
   dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema
   istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu.

   ^18?to ostane u du?inu, du? svetoga podrueja - deset tisuaea lakata
   prema istoku i deset tisuaea prema zapadu, du? svetoga podrueja - to
   neka bude za uzdr?avanje onih koji slu?e gradu.

   ^19Ti koji slu?e gradu uzimat aee se iz svih plemena Izraelovih.

   ^20Sve, dakle, pridr?ano podrueje - dvadeset i pet tisuaea lakata sa
   dvadeset i pet tisuaea, u eetverokut - prinijet aeete Jahvi: i sveto
   podrueje i posjed gradski.

   ^21Knezu pripada ?to preostane: s obje strane svetoga podrueja i
   posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuaea lakata, prema
   istoenoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuaea lakata, prema
   zapadnoj strani, usporedo s drugim podruejima - sve je to kne?evo. A u
   sredini je sveto podrueje i Sveti?te Doma.

   ^22Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kne?eva
   - i izmed-u Judina i Benjaminova podrueja: kne?evo je.

   ^23Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov.

   ^24Uz podrueje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio ?imunov.

   ^25uz podrueje ?imunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov.

   ^26Uz podrueje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov.

   ^27Uz podrueje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov.

   ^28Uz podrueje Gadovo, na ju?noj strani, prema jugu, ide granica od
   Tamara do Meripskih voda i Kade?a, pa potokom prema Velikome moru.

   ^29To je zemlja koju aeete ?drijebom razdijeliti u ba?tinu plemenima
   Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rijee je Jahve Gospoda.

   ^30[30a] A ovo su gradska vrata

   ^31[31a] koja aee se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj
   strani - eetiri tisuaee i pet stotina lakata u du?inu - [31b] troja
   vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva.

   ^32Na istoenoj strani - eetiri tisuaee i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova.

   ^33Na ju?noj strani - eetiri tisuaee i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata ?imunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova.

   ^34Sa zapadne strane - eetiri tisuaee i pet stotina lakata u du?inu -
   troja vrata: Vrata Gadova, Vrata A?erova, Vrata Naftalijeva.

   ^35Sve uokolo: osamnaest tisuaea lakata. A ime aee gradu unapredak
   biti: 'Jahve je ovdje.'"
     __________________________________________________________________

Daniel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Treaee godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, dod-e
   Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede.

   ^2Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz
   Doma Bo?jega; on ih dopremi u zemlju ?inear i pohrani predmete u
   riznici svojih bogova.

   ^3Kralj naredi A?fenazu, starje?ini svojih dvorjanika, da dovede od
   Izraelaca nekoliko djeeaka kraljevskoga ili velika?kog roda:

   ^4neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro
   poueeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; A?fenaz neka ih
   nauei pismu i jeziku Kaldejaca.

   ^5Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga
   stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati
   pred kraljem.

   ^6Med-u njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mi?ael i Azarja.

   ^7Dvorjanieki starje?ina nadjene im imena: Daniel aee se zvati
   Baltazar, Hananija ?adrak, Mi?ael Me?ak, Azarja Abed Nego.

   ^8Daniel je u srcu odlueio da se neaee okaljati kraljevim jelima i
   vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaniekog starje?inu da ga po?tedi
   te se ne okalja.

   ^9Bog dade Danielu te nad-e dobrohotnost i smilovanje u dvorjaniekog
   starje?ine.

   ^10Starje?ina reee Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je
   odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mr?avija nego u drugih
   djeeaka va?e dobi, ja aeu zbog vas biti kriv pred kraljem."

   ^11Tada reee Daniel euvaru koga bija?e dvorjanieki starje?ina odredio
   Danielu, Hananiji, Mi?aelu i Azarji:

   ^12"Molim te, poku?aj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje
   povraee za jelo i voda za pilo.

   ^13Vidjet aee? onda kakvi aeemo biti mi a kakvi djeeaci koji jedu od
   kraljevih jela, pa ueini sa svojim slugama po onome ?to bude? vidio."

   ^14On pristade i stavi ih na ku?nju deset dana.

   ^15A nakon deset dana oni bijahu ljep?i i ugojeniji nego svi djeeaci
   koji jed-ahu od kraljevih jela.

   ^16Od tada euvar dokinu njihova jela i obrok vina ?to su imali piti te
   im dava?e povraea.

   ^17Ovoj eetvorici djeeaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i
   mudrosti. Daniel razumijeva?e vid-enja i sne.

   ^18Po?to se navr?ilo vrijeme odred-eno od kralja da mu ih dovedu,
   dvorjanieki starje?ina uvede ih pred Nabukodonozora.

   ^19Kralj razgovara?e s njima i med-u svima ne nad-e se nijedan kao
   Daniel, Hananija, Mi?ael i Azarja. I tako oni ostado?e pred kraljem.

   ^20I u svemu mudrom i umnom o eemu ih ispitiva?e kralj nad-e da su
   deset puta vrsniji od svih earobnika i gatalaca ?to ih bija?e u svem
   njegovu kraljevstvu.

   ^21Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje:
   njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.

   ^2Kralj naredi da se pozovu earobnici i gataoci, zaklinjaei i zvjezdari
   da protumaee kralju njegove sanje.

   ^3Dod-o?e dakle te stado?e pred kralja. Kralj im reee: "Usnih jednu
   sanju i moj se duh uznemiri od ?elje da razumijem sanju."

   ^4Kaldejci odgovori?e kralju (aramejski): "O kralju, ?iv bio dovijeka!
   Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi aeemo ti otkriti njezino
   znaeenje."

   ^5Kralj odgovori i reee zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi
   ne ka?ete ?to sam snio i ?to san znaei, bit aeete rastrgani u komade, a
   va?e aee kuaee postati smeti?ta.

   ^6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaeenje, dobit aeete od
   mene darove i poklone i velike easti. Otkrijte mi dakle ?to sam snio i
   ?to san znaei."

   ^7Oni opet odgovori?e: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a
   mi aeemo mu otkriti njezino znaeenje."

   ^8A kralj: "Dobro ja znam da ?elite dobiti na vremenu jer znate da je
   moja odluka neopoziva.

   ^9Ako mi ne ka?ete ?to sam snio, znaei da me namjeravate obmanjivati
   varavim rijeeima i izmi?ljotinama dok nekako ne prod-e vrijeme. Stoga,
   recite mi moj san, pa aeu znati da li mi mo?ete kazati i njegovo
   znaeenje!"

   ^10Zvjezdari odgovori?e pred kraljem: "Nema na svijetu eovjeka koji bi
   takvo ?to mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i
   moaean, takvo ?to ne tra?i od earobnika, gataoca ili zvjezdara.

   ^11?to tra?i?, kralju, te?ko je, i nema ga tko bi to mogao otkriti
   kralju osim bogova, koji ne borave med-u smrtnicima."

   ^12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi
   mudraci babilonski.

   ^13Po?to je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potra?i?e i Daniela
   i njegove drugove da ih pogube.

   ^14No Daniel se mudrim i umnim rijeeima obrati na Arjoka, zapovjednika
   kraljevskih stra?a, koji bija?e izi?ao da pogubi mudrace babilonske.

   ^15On reee Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Za?to je kralj izdao tako
   strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu,

   ^16a Daniel otid-e kralju i zamoli da mu dade vremena te aee kralju
   otkriti ?to san znaei.

   ^17Daniel ud-e u svoju kuaeu te sve kaza Hananiji, Mi?aelu i Azarji,
   svojim drugovima,

   ^18da mole milosrd-e u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i
   njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.

   ^19I objavi se tajna Danielu u noaenom vid-enju. A Daniel blagoslovi
   Boga Nebeskoga.

   ^20Daniel prihvati rijee i reee: "Bilo ime Bo?je blagoslovljeno
   odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.

   ^21On mijenja doba i vremena, ru?i i postavlja kraljeve, daje mudrost
   mudrima a znanje pronicavima.

   ^22On otkriva dubine i tajne, zna ?to je u tminama i svjetlost prebiva
   u njega.

   ^23Tebe, o Bo?e otaca mojih, slavim i hvalim ?to si mi dao mudrost i
   jakost! Evo, objavio si mi ono ?to smo te molili, objavio si nam ?to
   kralj tra?i."

   ^24Daniel ode k Arjoku, kome bija?e kralj naredio da smakne mudrace
   babilonske. Ud-e i reee mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me
   kralju, pa aeu mu otkriti ?to san znaei."

   ^25Arjok ?urno odvede Daniela kralju i reee: "Na?ao sam med-u
   izgnanicima judejskim eovjeka koji aee kralju kazati ?to san znaei."

   ^26Kralj reee Danielu (koji se zva?e Baltazar): "Jesi li kadar kazati
   mi san koji sam usnio i ?to znaei?"

   ^27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istra?uje kralj ne mogahu
   kralju otkriti mudraci, earobnici, gataoci i zaklinjaei;

   ^28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopaeio kralju
   Nabukodonozoru ono ?to aee biti na svr?etku dana. Evo tvoje sanje i
   onoga ?to ti se prividjelo na postelji:

   ^29O kralju, na tvojoj ti postelji dod-o?e misli o tome ?to aee se
   dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopaeio ti je ono ?to aee biti.

   ^30Iako nemam mudrosti vi?e nego ostali smrtnici, ta mi je tajna
   objavljena samo zato da njezino znaeenje saopaeim kralju i da upozna?
   misli svoga srca.

   ^31Ti si, o kralju, imao vid-enje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav,
   staja?e pred tobom, stra?an za oei.

   ^32Tome kipu glava bija?e od eistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh
   i bedra od mjedi,

   ^33gnjati od ?eljeza, a stopala dijelom od ?eljeza, dijelom od gline.

   ^34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka,
   pa udari u kip, u stopala od ?eljeza i gline te ih razbi.

   ^35Tada se smrvi najednom ?eljezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve
   postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A
   kamen koji bija?e u kip udario postade veliko brdo te napuni svu
   zemlju.

   ^36To bija?e sanja; a njezino aeemo znaeenje reaei pred kraljem."

   ^37"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo,
   silu moae i slavu -

   ^38i u eije je ruke stavio, gdje god se na?li, sinove ljudske,
   ?ivotinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time
   - ti si glava od zlata.

   ^39Poslije tebe ustat aee drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa
   treaee, od mjedi, koje aee gospodariti svom zemljom.

   ^40A eetvrto kraljevstvo bit aee tvrdo poput ?eljeza, poput ?eljeza
   koje sve satire i mrvi; kao ?eljezo koje razbija, skr?it aee i razbit
   sva ona kraljevstva.

   ^41Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom ?eljezo, jesu
   podijeljeno kraljevstvo; imat aee ne?to od evrstoaee ?eljeza prema
   onome ?to si vidio ?eljezo izmije?ano s glinom.

   ^42Prsti stopala, dijelom ?eljezo a dijelom glina: kraljevstvo aee biti
   dijelom evrsto a dijelom krhko.

   ^43A ?to si vidio ?eljezo izmije?ano s glinom: oni aee se mije?ati
   ljudskim sjemenom, ali se neaee dr?ati zajedno, kao ?to se ni ?eljezo
   ne da pomije?ati s glinom.

   ^44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiaei aee kraljevstvo koje
   neaee nikada propasti i neaee prijeaei na neki drugi narod. Ono aee
   razbiti i uni?titi sva ona kraljevstva, a samo aee stajati dovijeka -

   ^45kao ?to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu
   ruka te smrvio ?eljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog
   saopaeio kralju ?to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaeenje joj
   pouzdano."

   ^46Nato kralj Nabukodonozor pade nieice i pokloni se pred Danielom.
   Naredi da mu prinesu dar i kad.

   ^47I reee kralj Danielu: "Zaista, va? je bog Bog nad bogovima i
   gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu
   tajnu."

   ^48Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi
   ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starje?inom svih mudraca
   babilonskih.

   ^49Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske
   ?adraka, Me?aka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Kralj Nabukodonozor odredi da se naeini zlatni kip, visok ?ezdeset
   lakata i ?irok ?est, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini
   babilonskoj.

   ^2Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje,
   savjetnike, riznieare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina
   da dod-u na posvetu kipa ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor.

   ^3Tada se sakupi?e satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici,
   riznieari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na
   posvetu kipa ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor. I stado?e pred kip ?to
   podi?e Nabukodonozor.

   ^4Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo ?to vam se
   nared-uje:

   ^5u easu kad zaeujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira,
   gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se
   zlatnome kipu ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor!

   ^6Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit aee smjesta baeen u peae
   u?arenu."

   ^7Zato, eim zaeu?e zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i
   svakovrsnih drugih glazbala, baci?e se na tlo svi narodi, plemena i
   jezici klanjajuaei se zlatnome kipu ?to ga podi?e kralj Nabukodonozor.

   ^8Uto dod-o?e neki Kaldejci i optu?i?e Judejce.

   ^9Reko?e kralju Nabukodonozoru: "O kralju, ?iv bio dovijeka!

   ^10Ti si, kralju, naredio svakom eovjeku koji zaeuje zvuke roga, frule,
   citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se
   baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

   ^11a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baeen u peae u?arenu.

   ^12A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine
   babilonske: ?adrak, Me?ak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o
   kralju; oni ne ?tuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu
   ?to si ga podigao."

   ^13Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva ?adraka, Me?aka i Abed Nega.
   Odmah ih dovedo?e pred kralja.

   ^14A Nabukodonozor im reee: "Je li istina, ?adraee, Me?aee i Abed Nego,
   da vi ne ?tujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu ?to ga
   podigoh?

   ^15Jeste li voljni, eim zaeujete zvuk roga, frule, citre, sambuke,
   psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i
   pokloniti se kipu ?to ga naeinih? Ako li mu se ne poklonite, bit aeete
   smjesta baeeni u peae u?arenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz
   ruke moje?"

   ^16?adrak, Me?ak i Abed Nego odgovori?e kralju Nabukodonozoru: "Ne
   treba da ti odgovorimo na to.

   ^17Bog na?, kome slu?imo, mo?e nas izbaviti iz u?arene peaei i od ruke
   tvoje, kralju; on aee nas i izbaviti.

   ^18No ako toga i ne ueini, znaj, o kralju: mi neaeemo slu?iti tvojemu
   bogu niti aeemo se pokloniti kipu ?to si ga podigao."

   ^19Na te rijeei kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se
   iznakazi na ?adraka, Me?aka i Abed Nega.

   ^20On naredi da se peae ugrije sedam puta jaee no inaee i jakim ljudima
   iz svoje vojske zapovjedi da sve?u ?adraka, Me?aka i Abed Nega i bace u
   peae punu ?arkoga ognja.

   ^21Sveza?e ih, dakle, i u pla?tevima, obuaei i kapama baci?e u za?arenu
   peae.

   ^22Kako kraljeva zapovijed bija?e ?urna a peae preko mjere u?arena,
   plamen ubi ljude koji su bacali ?adraka, Me?aka i Abed Nega.

   ^23A tri eovjeka - ?adrak, Me?ak i Abed Nego - pado?e svezani u
   za?arenu peae.

   ^24Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje
   savjetnike: "Nismo li bacili ova tri eovjeka svezana u oganj?" Oni
   odgovori?e: "Jesmo, kralju!"

   ^25Stav?i Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: ^25On reee:
   "Ali ja vidim eetiri eovjeka, odrije?eni ?eaeu po vatri i ni?ta im se
   zlo ne dogad-a; eetvrti je sliean sinu Bo?jemu."

   ^26"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bo?e otaca na?ih, i neka ime
   tvoje bude slavljeno dovijeka! ^26Nabukodonozor prid-e vratima u?arene
   peaei i viknu: "?adraee, Me?aee i Abed Nego, sluge Boga Vi?njega,
   izid-ite i dod-ite ovamo!" Tada izid-o?e iz ognja ?adrak, Me?ak i Abed
   Nego.

   ^27Pravedan si u svemu ?to ueini nama, sva su tvoja djela istinita, svi
   tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. ^27Sakupi?e se satrapi,
   starje?ine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj
   ne bija?e naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, pla?tevi
   im neo?teaeeni, nikakav se zadah ognja ne bija?e uhvatio njih.

   ^28Po pravdi si presudio u svemu ?to si poslao na nas i na sveti grad
   otaca na?ih, Jeruzalem: zbog na?ih si grijeha ovako postupio s nama, u
   istini i pravednosti. ^28Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog
   ?adrakov, Me?akov i Abed Negov, koji je poslao svog and-ela i izbavio
   svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokori?e kraljevoj
   naredbi, veae radije predado?e svoje tijelo ognju negoli da ?tuju ili
   se klanjaju drugome osim svome Bogu!

   ^29Zgrije?ili smo i poeinili bezakonje odmetnuv?i se od tebe,
   sagrije?ili te?ko; ne slu?asmo naredbe tvoje. ^29Nared-ujem dakle: O
   narodi, plemena i jezici, svatko izmed-u vas tko bi pogrdio Boga
   ?adrakova, Me?akova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuaea
   pretvorena u smetli?te, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

   ^30Nismo ih euvali i nismo vr?ili ?to nam bija?e nared-eno za na?e
   dobro. ^30Tada kralj uzvisi ?adraka, Me?aka i Abed Nega na visoke
   polo?aje u pokrajini babilonskoj.

   ^31Sve ?to si poslao na nas, sve ?to si nam ueinio, pravedno si ueinio.
   ^31Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj
   zemlji: Obilovali mirom!

   ^32Kad si nas predao u ruke bezakonika, du?mana na?ih, najgorih
   odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, ^32Svidjelo mi se
   obznaniti vam znakove i eudesa ?to ih na meni ueini Bog Svevi?nji.

   ^33te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one
   koji ti slu?e i tebi se klanjaju. ^33Znakovi njegovi kako su veliki!
   Eudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vjeeno!
   Vlast njegova za sva pokoljenja!

   ^34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza
   svoga,

   ^35ne uskrati nam svoje milosrd-e zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog
   Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

   ^36kojima si obeaeao umno?it' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao
   pijesak na obali morskoj.

   ^37Gospode, postadosmo najmanji med-u narodima, prezreni po svoj zemlji
   poradi grijeha svojih.

   ^38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa,
   kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

   ^39Uei da nad-emo milosrd-e. No primi nas slomljene du?e, duha ponizna!

   ^40Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuaee pretilih janjaca - takva
   nek' bude ?rtva na?a pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se
   neaee postidjeti oni koji se u te uzdaju.

   ^41Odsada aeemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tra?iti
   lice tvoje.

   ^42Ne postidi nas, veae postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj
   ljubavi svojoj!

   ^43Izbavi nas, kao nekoae, eudesima svojim, proslavi ime svoje,
   Gospode!

   ^44Neka se postide oni koji zlo eine slugama tvojim: neka se postide
   svoga nasilja i neka im sila skr?ena bude!

   ^45Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!"
   And-eo Gospodnji u u?arenoj peaei

   ^46Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peae neprestano poticahu
   oganj zemnim uljem, smolom, kueinama i vinjagom,

   ^47tako te plamen liza?e eetrdeset i devet lakata iznad peaei.

   ^48Buknuv?i, spali Kaldejce koji se nad-o?e oko peaei.

   ^49No And-eo Gospodnji sid-e u peae k Azarji i njegovim drugovima;
   izagna plamen ognja iz peaei

   ^50te usred peaei puha?e kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im
   zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiaea

   ^51Tada sva trojica zapjeva?e u peaei jednim glasom, slaveaei i
   blagoslivljajuaei Boga:

   ^52"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bo?e otaca na?ih, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno
   i uzvisivano dovijeka!

   ^53Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen
   dovijeka!

   ^54Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka!

   ^55Blagoslovljen, ti ?to istra?uje? bezdane i sjedi? nad kerubima,
   hvaljen i uzvisivan dovijeka!

   ^56Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

   ^57Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^58And-eli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^59Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^60Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^61Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^62Sunce i mjeseee, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^63Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^64Sve ki?e i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^65Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^66Ognju i ?are, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^67Studeni i vruaeino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^68Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^69Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^70Tuee i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^71Noaei i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^72Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^73Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^74Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

   ^75Bregovi i bre?uljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^76Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^77Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^78Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^79Kitovi i sve ?to se miee u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite
   i uzvisujte ga dovijeka!

   ^80Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^81Sve divlje i pitome ?ivotinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka!

   ^82Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^83Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

   ^84Sveaeenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^85Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^86Dusi i du?e pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^87Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^88Hananijo, Azarjo, Mi?aele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je
   istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peaei u?arene, on nas je
   izbavio iz plamena.

   ^89Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeena ljubav njegova!

   ^90Svi ?tovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite
   i zahvaljujte, jer vjeena je ljubav njegova!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ja, Nabukodonozor, ?ivljah mirno u svojoj kuaei i sretno u svojoj
   palaei,

   ^2kad vidjeh sanju koja me upla?ila. Utvare i vid-enja ?to su mi se na
   mom le?aju vrzla po glavi uznemiri?e me.

   ^3I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi ka?u ?to sanja
   znaei.

   ^4Dod-o?e gataoci, earobnici, zvjezdari i tumaei znakova: ja im rekoh
   svoju sanju, a oni mi ne znado?e reaei njezino znaeenje.

   ^5Tada dod-e preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga
   boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

   ^6"Baltazare, starje?ino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga
   Svetoga i da ti nijedna tajna nije prete?ka: evo sanje ?to je imah: daj
   mi njezino znaeenje.

   ^7Evo vid-enja ?to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo
   jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

   ^8Stablo poraste, postade sna?no, visina mu dose?e nebo, vidjelo se s
   krajeva zemlje.

   ^9Kro?nja mu bija?e lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za
   sve, u njegovoj sjeni poeiva?e zvijerje poljsko, na njegovim se granama
   gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

   ^10Ja promatrah vid-enja ?to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi
   kad, evo, Stra?ar, Svetac, silazi s neba,

   ^11silnim glasom viee: 'Posijecite stablo, okre?ite mu grane, poeupajte
   mu li?aee, pobacajte plodove! Neka se ?ivotinje razbjegnu ispod njega i
   ptice s grana njegovih!

   ^12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u
   travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka
   dijeli sa zvijerjem poljskim!

   ^13Neka mu se promijeni srce eovjeeje, srce ?ivotinjsko nek' mu se
   dade! Sedam vremena neka prod-e nad njim!

   ^14Tako su presudili Stra?ari, tako su odlueili Sveci, da sve ?ivo
   upozna kako Svevi?nji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje
   kome hoaee i postavlja nad njim najni?ega od ljudi!'

   ^15Ovo je sanja ?to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare,
   reci mi njezino znaeenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to
   ne mo?e reaei; ti mo?e?, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

   ^16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naeas smete i prestra?i u svojim
   mislima. Kralj reee: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i
   njezinim znaeenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka
   bude tvojim du?manima i njezino znaeenje tvojim mrziteljima!

   ^17Stablo koje si vidio, veliko i sna?no, koje se?e sve do neba i vidi
   se po svoj zemlji,

   ^18kro?nje lijepe i plodova obilnih na kojem bija?e hrane za sve i pod
   kojim poeiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice
   nebeske:

   ^19to si ti, o kralju, koji si velik i moaean, velieina ti se poveaeala
   i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

   ^20A ?to je vidio kralj kako Stra?ar, Svetac, silazi s neba te govori:
   'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje
   ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj,
   neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok
   ne prod-e sedam vremena nad njim' -

   ^21ovo je znaeenje, o kralju, odluka Svevi?njega ?to aee se ispuniti na
   mom gospodaru kralju:

   ^22Izagnat aee te iz dru?tva ljudi i sa ?ivotinjama aee? poljskim
   boraviti; hranit aee? se travom kao goveda, tebe aee prati rosa
   nebeska; sedam aee vremena proaei nad tobom dok ne upozna? da Svevi?nji
   ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoaee.

   ^23A ?to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje aee se
   kraljevstvo obnoviti eim spozna? da Nebesa imaju svu vlast.

   ^24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe
   pravednim djelima i svoja bezakonja milosrd-em prema siromasima, da bi
   ti potrajala sreaea."

   ^25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

   ^26Dvanaest mjeseci kasnije, ?etajuaei babilonskim kraljevskim dvorom,

   ^27kralj govora?e: "Nije li to taj veliki Babilon ?to ga ja sagradih da
   mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moaei, na slavu svoga
   velieanstva?"

   ^28Jo? bijahu te rijeei u ustima njegovim kad s neba dod-e glas: "Tebi
   se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

   ^29bit aee? izagnan iz dru?tva ljudi, sa ?ivotinjama aee? poljskim
   boraviti; hranit aee? se travom kao goveda, i sedam aee vremena proaei
   nad tobom dok ne spozna? da Svevi?nji ima vlast nad kraljevstvom
   ljudskim, i da ga on daje kome hoaee."

   ^30I smjesta se rijee izvr?i na Nabukodonozoru: bi izagnan iz dru?tva
   ljudi, jed-a?e travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu
   narasto?e poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptieje pand?e.

   ^31"Po?to se navr?i?e odred-eni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oei
   prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevi?njega hvaleaei i
   uzvisujuaei onoga koji ?ivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo -
   kraljevstvo vjeeno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

   ^32Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa
   on s vojskom nebeskom i sa ?iteljima zemaljskim. Nitko ne mo?e
   zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: '?to to radi??'

   ^33U isti eas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske easti vrati
   mi se velieanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velika?i potra?i?e, bih
   uspostavljen u kraljevsku east i moja velieina jo? poraste.

   ^34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga,
   eija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji mo?e poniziti one
   koji hode u oholosti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuaei svojih velika?a; s njima
   je pio vino.

   ^2Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno sud-e
   koje njegov otac Nabukodonozor bija?e oteo iz jeruzalemskog Sveti?ta,
   pa da iz njega pije kralj, njegovi velika?i, njegove ?ene i sulo?nice.

   ^3Doneso?e dakle zlatno i srebrno sud-e oteto iz Bo?jega doma u
   Jeruzalemu i stado?e piti iz njega kralj i njegovi velika?i, njegove
   ?ene i sulo?nice.

   ^4Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i
   ?eljeza, drva i kamena.

   ^5Iznenada se pojavi?e prsti eovjeeje ruke koji stado?e pisati,
   nasuprot velikom svijeaenjaku, po okreeenu zidu kraljevskog dvora, i
   kralj vidje dlan ruke koja pisa?e.

   ^6Kralj problijedje, misli ga uznemiri?e, zglobovi njegovih kukova
   popusti?e i koljena mu stado?e udarati jedno o drugo.

   ^7Glasno dozva earobnike, zvjezdare i gataoce. I reee kralj mudracima
   babilonskim: "Tko proeita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit aee
   obueen u grimiz, oko vrata nosit aee zlatan lanac i bit aee treaei u
   kraljevstvu."

   ^8Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogo?e proeitati pismo niti mu
   otkriti znaeenje.

   ^9Kralj se Baltazar zbog toga silno upla?i, problijedje, a njegovi
   velika?i ostado?e zbunjeni.

   ^10Kraljica, euv?i rijeei kralja i velika?a, ud-e u gozbenu dvoranu i
   reee: "Kralju, ?iv bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i
   tvoje lice neka ne blijedi!

   ^11Ima u tvome kraljevstvu eovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Jo?
   za vremena tvoga oca nad-e se u njemu svjetlo, razum i mudrost sliena
   mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova
   starje?inom earobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

   ^12Buduaei da se u tom Danielu - koga kralj bija?e nazvao Baltazarom -
   na?ao duh izvanredan, znanje, bistrina, vje?tina da tumaei sanje, da
   rje?ava zagonetke i da razrje?uje te?koaee, pozovi stoga Daniela i on
   aee ti kazati znaeenje."

   ^13Dovedo?e Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel,
   jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

   ^14Eujem da duh Bo?ji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i
   mudrost izvanredna.

   ^15Dovedo?e mi mudrace i earobnike da proeitaju ovo pismo i da mi reknu
   njegovo znaeenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

   ^16A eujem da si ti kadar dati tumaeenja i da razrje?uje? te?koaee. Ako
   si dakle kadar proeitati ovo pismo i reaei mi njegovo znaeenje, bit
   aee? odjeven u grimiz i nosit aee? zlatan lanac oko vrata i bit aee?
   treaei u kraljevstvu."

   ^17Daniel prihvati rijee i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti
   ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja aeu proeitati ovo pismo
   kralju i kazat aeu mu njegovo znaeenje.

   ^18O kralju, Bog je Svevi?nji dao kraljevstvo, velieinu, velieanstvo i
   slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

   ^19Zbog velieine koju mu bija?e dao drhtahu od straha pred njim narodi,
   plemena i jezici: on ubija?e po svojoj volji, ostavlja?e na ?ivotu koga
   je htio, uzdiza?e koga je htio, poniziva?e koga je htio.

   ^20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi
   oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bija?e oduzeta.

   ^21Bi izagnan iz ljudskog dru?tva i srce mu posta slieno ?ivotinjskom:
   prebiva?e s divljim magarcima; poput goveda jed-a?e travu; nebeska je
   rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevi?nji Bog ima vlast nad
   kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na eelo onoga koga on hoaee.

   ^22No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao
   sve ovo:

   ^23ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu sud-e
   iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velika?i, tvoje ?ene
   i tvoje sulo?nice, hvaleaei bogove od zlata i srebra, od mjedi i
   ?eljeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne euju niti razumiju, a nisi
   dao slavu Bogu koji u svojoj ruci dr?i dah tvoj i sve tvoje putove.

   ^24I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

   ^25"A evo ?to je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

   ^26A te rijeei znaee: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i ueinio
   mu kraj;

   ^27Tekel: bio si vagnut na tezulji i nad-en si prelagan;

   ^28Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i
   Perzijancima."

   ^29Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata
   objese zlatan lanac i da ga proglase treaeim u kraljevstvu.

   ^30Iste te noaei kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veae ?ezdeset i dvije
   godine.

   ^2Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i
   dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom.

   ^3Njima na eelo stavi tri proeelnika - Daniel bija?e jedan od njih -
   kojima aee satrapi polagati raeun da se ne bi dosad-ivalo kralju.

   ^4Daniel se toliko istica?e svojim izvanrednim duhom iznad proeelnika i
   satrapa te kralj mi?lja?e da ga postavi nad svim kraljevstvom.

   ^5Tada proeelnici i satrapi stado?e tra?iti povod, ?togod oko dr?avne
   uprave, zbog eega bi mogli optu?iti Daniela; ali ne mogo?e na njemu
   naaei ni?ta takvo, ni?ta zbog eega bi ga prekorili, jer bija?e vjeran,
   na njemu ni nemara ni ogre?enja.

   ^6Ti ljudi reko?e tada: "Neaeemo naaei nikakva povoda protiv Daniela,
   osim da nad-emo ne?to protiv njega u zakonu njegova Boga."

   ^7Tada proeelnici i satrapi navali?e na kralja te mu reko?e: "O kralju
   Darije, ?iv bio dovijeka!

   ^8Svi proeelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i
   namjesnici slo?i?e se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i
   zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo
   na kojega boga ili eovjeka, osim na tebe, o kralju, bit aee baeen u
   lavsku jamu.

   ^9O kralju, potvrdi tu zabranu i potpi?i naredbu da bude neopoziva
   prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!"

   ^10Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.

   ^11Saznav?i Daniel da je spis potpisan, otid-e u svoju kuaeu. Prozori
   gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan
   padao na koljena blagoslivljajuaei, moleaei i hvaleaei Boga, kako je
   uvijek einio.

   ^12Oni ljudi nahrupi?e i nad-o?e Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.

   ^13Tada odo?e i pred kraljem se pozva?e na kraljevsku zabranu: "Zar ti
   nisi potpisao zabranu prema kojoj aee svaki onaj koji bi u vremenu od
   trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili eovjeka, osim na tebe, o
   kralju, biti baeen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlueeno po
   nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu."

   ^14Tada reko?e kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za
   tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan
   obavlja svoju molitvu."

   ^15Euv?i te rijeei, kralj se vrlo ra?alosti i odluei spasiti Daniela.
   Sve do suneeva zalaza nastoja?e da ga spasi.

   ^16Ali oni ljudi navali?e na kralja govoreaei: "Znaj, o kralju, da
   prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka
   ne mo?e biti opozvana!"

   ^17Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu.
   Kralj reee Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano slu?i?, neka te
   izbavi."

   ^18Doneso?e kamen i stavi?e ga jami na otvor. Kralj ga zapeeati
   prstenom svojim i prstenom svojih velika?a, da se ni?ta ne mijenja za
   Daniela.

   ^19Kralj se vrati u svoj dvor i provede noae ne okusiv?i jela i ne
   dopustiv?i da mu dovedu sulo?nice. Nije mogao usnuti.

   ^20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i pod-e brzo k lavskoj
   jami.

   ^21Kad se primaee blizu, viknu ?alosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo
   Boga ?ivoga, je li te Bog, kome postojano slu?i?, mogao izbaviti od
   lavova?"

   ^22Daniel odgovori: "O kralju, ?iv bio dovijeka!

   ^23Moj je Bog poslao svog And-ela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne
   naudi?e, jer sam nedu?an pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam
   bez krivice."

   ^24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadi?e
   Daniela iz jame neozlijed-ena, jer se bija?e uzdao u svoga Boga.

   ^25Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optu?ili Daniela i
   da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove ?ene i njihovu djecu: i prije
   nego dodirnu?e tlo, lavovi ih zgrabi?e i smrvi?e im kosti.

   ^26Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima ?to
   stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom!

   ^27Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi
   boje i neka dr?aeu pred Bogom Danielovim: On je Bog ?ivi, on ostaje
   dovijeka! Njegovo kraljevstvo neaee propasti, njegovoj vlasti nema
   kraja!

   ^28On izbavlja i spasava, eini znake i eudesa na nebesima i na zemlji!
   On je spasio Daniela iz ?apa lavljih!"

   ^29Daniel bija?e sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira
   Perzijanca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare
   mu se na postelji vrzle glavom. Sa?eto zapisa ?to je usnio.

   ^2Kaziva?e ovako: Noaeu u vid-enju pogledah, kad eno: eetiri vjetra
   nebeska uzbiba?e veliko more.

   ^3Eetiri goleme nemani izid-o?e iz mora, svaka drukeija. Prva bija?e
   kao lav, a krila joj orlovska.

   ^4Dok je promatrah, krila joj se i?eupa?e, di?e se ona sa zemlje i
   uspravi na noge kao eovjek, i bija?e joj dano srce eovjeeje.

   ^5Kad eno druga neman: gle, sasvim drukeija: kao medvjed, s jedne
   strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, med-u zubima. I bija?e joj
   reeeno: "Ustani, na?deri se mesa!"

   ^6Gledah dalje, i evo: treaea neman kao leopard, na led-ima joj eetiri
   ptieja krila: ima?e eetiri glave, i dana joj je moae.

   ^7Zatim, u noaenim vid-enjima, pogledah, kad eno: eetvrta neman,
   strahovita, u?asna, izvanredno sna?na: ima?e velike gvozdene zube; ona
   ?dera?e, mrvlja?e, a ?to preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od
   prija?njih nemani i ima?e deset rogova.

   ^8Promatrah joj rogove, i gle: med-u njima poraste jedan mali rog; i
   pred tim se rogom i?eupa?e tri prija?nja roga. I gle, na tome rogu oei
   kao oei eovjeeje i usta koja govorahu velike hule.

   ^9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo
   mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao eista vuna. Njegovo
   prijestolje kao plamenovi ognjeni i toekovi kao ?arki oganj.

   ^10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuaeu tisuaea slu?ahu
   njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvori?e.

   ^11Ja gledah tada, zbog buke velikih hula ?to ih govora?e rog, i dok
   gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.

   ^12Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina ?ivota bi na jedno
   vrijeme i rok.

   ^13Gledah u noaenim vid-enjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao
   Sin eovjeeji. On se pribli?i Pradavnome i dovedu ga k njemu.

   ^14Njemu bi predana vlast, east i kraljevstvo, da mu slu?e svi narodi,
   plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeena i nikada neaee proaei,
   kraljevstvo njegovo neaee propasti.

   ^15Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, vid-enja mi se vrzo?e
   glavom, svega me prestravi?e.

   ^16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi
   rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaeenje:

   ^17"One eetiri goleme nemani jesu eetiri kralja koji aee se diaei na
   zemlji.

   ^18Ali aee od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevi?njega i oni aee ga
   posjedovati za vijeke vjekova."

   ^19Za?eljeh tada saznati istinu o eetvrtoj nemani, onoj koja se
   razlikova?e od svih drugih, bila izvanredno stra?na, imala gvozdene
   zube i mjedene pand?e i koja je ?derala i mrvila i nogama gazila ?to
   preostaja?e;

   ^20i o deset rogova ?to bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji
   poraste dok tri prva otpado?e - o rogu koji ima?e oei i usta ?to
   govorahu velike hule i koji bija?e veaei nego drugi rogovi.

   ^21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,

   ^22dok ne dod-e Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevi?njega, i dok
   ne dod-e vrijeme kad Sveci zaposjedo?e kraljevstvo.

   ^23On reee: "Eetvrta neman bit aee eetvrto kraljevstvo na zemlji,
   razlieito od svih kraljevstava. Progutat aee svu zemlju, zgazit' je i
   smrviti.

   ^24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat aee deset kraljeva, a
   iza njih aee se podiaei jedan drugi razlieit od onih prvih - i oborit
   aee tri kralja.

   ^25On aee huliti na Svevi?njega, zatirati Svece Svevi?njega; pomi?ljat
   aee da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci aee biti predani u njegove
   ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

   ^26Tada aee sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uni?titi.

   ^27A kraljevstvo, vlast i velieanstvo pod svim nebesima dat aee se puku
   Svetaca Svevi?njega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeeno, i sve
   vlasti slu?it aee mu i pokoravati se njemu."

   ^28Ovdje se zavr?ava izvje?taj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u
   svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saeuvah u srcu
   svojemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Treaee godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, vid-enje
   poslije onoga koje mi se ukazalo prije.

   ^2Gledah vid-enje, i dok gledah, nad-oh se u ?u?anu, evrstu gradu u
   pokrajini Elamu; i u vid-enju se vidjeh na rijeci Ulaju.

   ^3Podigoh oei, i gle: ovan staja?e kraj rijeke. Ima?e dva roga: oba
   roga visoka, no jedan vi?i nego drugi, a onaj vi?i narastao poslije.

   ^4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se
   ?ivotinja ne moga?e oprijeti, ni?ta mu ne moga?e izbjeaei. Einio je ?to
   je htio, osilio se.

   ^5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne
   dodirujuaei tla; jarac ima?e silan rog med-u oeima.

   ^6Pribli?i se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i
   potrea na njega u svoj ?estini svoje snage.

   ^7Vidjeh kako se pribli?i ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba
   roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i
   stade ga nogama gaziti; nikoga ne bija?e da spasi ovna.

   ^8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu
   mjestu izrasto?e eetiri velika roga prema eetiri vjetra nebeska.

   ^9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i
   istoku, prema Divoti.

   ^10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i
   od zvijezda pa ih zgazi nogama.

   ^11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagda?nju ?rtvu i
   razori mu njegovo Sveto mjesto.

   ^12Vojska se digla na ?rtvu svagda?nju zbog opaeine, na zemlju oborila
   istinu i uspje u svemu ?to einja?e.

   ^13Tada euh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji
   govora?e: "Dokle aee trajati ovo vid-enje o svagda?njoj ?rtvi i o
   opaeini ?to pusto?i i gazi Sveti?te i Vojsku?"

   ^14Odgovori: "Jo? dvije tisuaee i tri stotine veeeri i jutara; tada aee
   Sveti?te biti oei?aeeno."

   ^15Kad sam ja, Daniel, gledajuaei ovo vid-enje, tra?io da ga razumijem,
   gle, preda me stade kao neki eovjek.

   ^16Zaeuh glas eovjeeji gdje viee preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to
   vid-enje!"

   ^17On pod-e onamo gdje stajah i kad mi se pribli?i, strah me obuze i
   padoh na lice. On mi reee: "Sine eovjeeji, razumij: jer ovo je vid-enje
   za vrijeme posljednje."

   ^18On jo? govora?e, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaee
   i uspravi na mom mjestu.

   ^19I reee: "Evo, kazat aeu ti ?to aee doaei na kraju gnjeva, najavljeni
   svr?etak.

   ^20Ovan ?to si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i
   Perzije.

   ^21Rutavi jarac jest kralj Greke; veliki rog med-u njegovim oeima jest
   prvi kralj;

   ^22slomljeni rog i eetiri roga ?to izbi?e na njegovu mjestu, to su
   eetiri kraljevstva ?to aee iziaei iz njegova naroda, ali neaee imati
   njegovu moae.

   ^23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navr?e mjeru, ustat
   aee kralj, drzak i lukav.

   ^24Njegova aee moae porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno aee
   pusto?iti, uspijevat aee u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod
   Svetaca.

   ^25Zbog njegove lukavosti prijevara aee uspijevati u njegovoj ruci. On
   aee se uznijeti u svome srcu, iz eista mira upropastit aee mnoge.
   Suprotstavit aee se Knezu nad knezovima, ali aee - ne rukom - biti
   skr?en.

   ^26Vid-enje o veeerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no
   ti ga zapeeati, jer je za daleke dane."

   ^27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan vi?e dana. Zatim ustadoh
   da vr?im kraljevske poslove. Bijah smeten zbog vid-enja, no nitko to
   nije dokueio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji
   vlada?e kraljevstvom kaldejskim,

   ^2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istra?ivah u
   Pismima broj godina koje se - prema rijeei koju Jahve uputi proroku
   Jeremiji - imaju ispuniti nad ru?evinama Jeruzalema: sedamdeset godina.

   ^3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeaei moliti se i
   zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.

   ^4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuaei: "Ah, Gospodine moj,
   Bo?e veliki i strahoviti, koji euva? Savez i naklonost onima koji tebe
   ljube i euvaju zapovijedi tvoje!

   ^5Mi sagrije?ismo, mi bezakonje poeinismo, zlo ueinismo, odmetnusmo se
   i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.

   ^6Nismo slu?ali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime na?im
   kraljevima, na?im knezovima, na?im oeevima, svemu puku zemlje.

   ^7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj
   dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u
   svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se
   iznevjeri?e.

   ^8Jahve, stid na obraz nama, na?im kraljevima, na?im knezovima, na?im
   oeevima, jer sagrije?ismo protiv tebe!

   ^9U Gospoda je Boga na?ega smilovanje i opro?tenje jer smo se odmetnuli
   od njega

   ^10i nismo slu?ali glas Jahve, Boga na?ega, da slijedimo njegove zakone
   ?to nam ih dade po svojim slugama, prorocima.

   ^11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slu?ajuaei tvoj
   glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u
   Zakonu Mojsija, sluge Bo?jega - jer sagrije?ismo protiv Njega.

   ^12Izvr?io je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam
   sudili: svalio je na nas te?ku nesreaeu te se ne dogodi pod nebom ?to
   se dogodi u Jeruzalemu.

   ^13Sva ova nesreaea, kao ?to je zapisano u Zakonu Mojsijevu, do?la je
   na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se
   obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.

   ^14Jahve je bdio nad nesreaeom, on je dovede na nas. Jer je pravedan
   Jahve, Bog na?, u svim djelima koja ueini, a mi nismo slu?ali glas
   njegov.

   ^15A sada, Gospode, Bo?e na?, koji si moaenom svojom rukom izveo narod
   svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas:
   mi sagrije?ismo, mi zlo ueinismo.

   ^16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju
   jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog na?ih
   grijeha i zlodjela na?ih otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima
   koji nas okru?uju."

   ^17"A sada poslu?aj, o Bo?e na?, molitvu sluge svoga i usrdne molbe
   njegove. Neka tvoje lice zasja nad sveti?tem tvojim opusto?enim - zbog
   tebe, Gospode!

   ^18Prikloni uho svoje, Bo?e moj, i slu?aj! Otvori oei te pogledaj na?u
   pusto? i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog
   svoje pravednosti, veae zbog velikih smilovanja tvojih.

   ^19Gospode, euj! Gospode, oprosti! Gospode, poslu?aj i eini! Ne
   oklijevaj - zbog sebe, Bo?e moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i
   narod tvoj!"

   ^20Ja sam jo? govorio, moleaei se i priznavajuaei grijehe svoje i
   grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuaei Jahvu, svoga Boga, za
   Svetu goru Boga svoga.

   ^21Dok sam dakle ja jo? govorio moleaei se, onaj eovjek Gabriel, koga
   vidjeh na poeetku vid-enja, doletje u brzu letu, dotaee me se u vrijeme
   veeernjeg prinosa

   ^22i pouei me: "Daniele, evo me: dod-oh da te poueim.

   ^23Od poeetka tvoje molitve izi?la je rijee, i ja dod-oh da ti je
   navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijee, razumij vid-enje."

   ^24"Sedamdeset je sedmica odred-eno tvom narodu i tvom svetom gradu da
   se dokrajei opaeina, da se stavi peeat grijehu, da se zadovolji za
   bezakonje, da se uvede vjeena pravednost, da se stavi peeat vid-enju i
   prorocima, da se poma?e Sveti nad svetima.

   ^25Znaj i razumij: Od easa kad izad-e rijee 'Neka se vrate i neka opet
   sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda
   ?ezdeset i dvije sedmice, i bit aee opet sagrad-eni trg i opkop, i to u
   te?ko vrijeme.

   ^26A poslije ?ezdeset i dvije sedmice bit aee Pomazanik pogubljen, ali
   ne za sebe. Narod jednog kneza koji aee doaei razorit aee Grad i
   Sveti?te: svr?etak im je u propasti, a do svr?etka rat i odred-ena
   pusto?enja.

   ^27I sklopit aee savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice
   prestat aee ?rtva i prinos: na vrhu Hrama bit aee grozota pusto?i sve
   do svr?etka, dok se odred-eno pusto?enje ne obori na pusto?nika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Treaee godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome
   Baltazar, bi objavljena rijee - rijee istinita: velik rat. On je
   nastojao razumjeti rijee, i razumijevanje bi mu dano u vid-enju.

   ^2U te dane ja, Daniel, ?alovao sam tri sedmice:

   ^3nisam jeo teenih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam
   se mazao uljem dok ne prod-o?e te tri sedmice.

   ^4Dvadeset i eetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke
   Tigrisa;

   ^5podigoh oei da vidim, i gle: Eovjek odjeven u lanene haljine, oko
   pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

   ^6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oei kao baklje ognjene,
   ruke i noge poput mjedi uglad-ene, zvuk rijeei njegovih kao ?amor
   mno?tva.

   ^7Jedini ja, Daniel, gledah ovo vid-enje, ljudi koji bijahu sa mnom ne
   vidje?e ga, ali ih spopade silan strah te pobjego?e da se sakriju.

   ^8Ostadoh sam gledajuaei to veliko vid-enje; onemoaeah, lice mi
   problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

   ^9Zaeuh glas njegovih rijeei, i kad razabrah glas, onesvijestih se i
   padoh licem na zemlju.

   ^10I gle: ruka me dotaee i pomo?e mi da se uprem na koljena i na
   dlanove.

   ^11On mi reee: "Daniele, miljeniee, pripazi na rijeei koje aeu ti
   kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reee, a ja ustadoh
   dr?aeuaei.

   ^12I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlueio da
   se ponizi? pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeei usli?ane i
   ja sam do?ao zbog tvojih rijeei.

   ^13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan,
   ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dod-e mi u pomoae. Ostavih ga
   nasuprot Knezu perzijskome,

   ^14a ja dod-oh da ti ka?em ?to aee zadesiti tvoj narod na svr?etku
   dana. Jer jo? aee jedno vid-enje biti za one dane."

   ^15Po?to mi to reee, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeei.

   ^16I gle: onaj, sliean sinu eovjeejem dotaee se mojih usana. Otvorih
   usta da govorim te rekoh onome koji staja?e preda mnom: "Gospodaru moj,
   zbog ovog vid-enja obuze?e me tjeskobe i onemoaeah.

   ^17I kako aee sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve
   onemoaeah i dah me ostavi?"

   ^18Tada me se opet dotaee onaj ?to bija?e kao eovjek te me okrijepi.

   ^19On reee: "Ne boj se, miljeniee! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I
   dok mi to govora?e, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si
   me ohrabrio!"

   ^20Tada aee on: "Zna? li za?to sam do?ao k tebi? Sad aeu se vratiti da
   se borim protiv Kneza Perzije; a eim svr?im, doaei aee Knez Greke.

   ^21Ali aeu ti prije otkriti ?to je zapisano u Knjizi istine. Nema
   nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza va?ega,
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 moje potpore i moga okrilja.

   ^2A sada aeu ti otkriti istinu. Evo: jo? aee tri kralja ustati za
   Perziju: eetvrti aee biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog
   svoga bogatstva osili, sve aee podiaei protiv kraljevstva grekoga.

   ^3Ustat aee junaeki kralj, vladat aee silnom moaeu i einiti ?to ga bude
   volja.

   ^4A eim se ustane, njegovo aee se kraljevstvo raspasti i bit aee
   razdijeljeno na eetiri vjetra nebeska, ali ne med-u njegove potomke; i
   neaee vi?e biti tako moaeno kao za njegove vladavine, jer aee njegovo
   kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima.

   ^5Kralj aee Juga postati moaean; jedan aee od njegovih zapovjednika
   biti moaeniji od njega i zavladat aee veaeom moaeu nego ?to je njegova.

   ^6Nekoliko godina kasnije oni aee se udru?iti, a kaei kralja Juga doaei
   aee kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neaee saeuvati snagu
   svoje mi?ice i njezino se potomstvo neaee odr?ati: bit aee predana ona,
   i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagae u tim vremenima.

   ^7No jedan aee se izdanak njezina korijena podiaei na njezino mjesto,
   navalit aee na vojsku, prodrijet aee u tvrd-avu kralja Sjevera,
   postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih.

   ^8Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno sud-e,
   srebrno i zlatno, odnijet aee kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit
   aee jaei od kralja Sjevera,

   ^9koji aee onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle aee se
   vratiti u svoju zemlju.

   ^10Ali aee se onda njegovi sinovi naoru?ati, skupit aee silnu vojsku,
   odlueno aee navaliti i poput poplave proaei, zatim aee se opet
   zametnuti rat sve do njegove utvrde.

   ^11Tada aee se kralj Juga razgnjeviti i zavoj?titi na kralja Sjevera;
   podiaei aee silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu.

   ^12Mno?tvo aee biti uni?teno, a on aee se zbog toga uzoholiti; pobit
   aee desetke tisuaea, ali se neaee odr?ati:

   ^13kralj aee Sjevera opet diaei vojsku veaeu nego prije, i poslije
   nekoliko godina navalit aee s velikom, dobro opremljenom vojskom.

   ^14U to vrijeme mnogi aee se podiaei protiv kralja Juga; ustat aee i
   nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vid-enje, ali aee propasti.

   ^15Doaei aee kralj Sjevera: podiaei aee nasipe da zauzme jedan
   utvrd-eni grad. Mi?ice Juga neaee odoljeti, pa ni izabrane eete neaee
   imati snage da se odupru.

   ^16Onaj aee navaliti protiv njega i ueinit aee s njime kako mu se
   prohtije - nitko mu se neaee oprijeti: zaustavit aee se u Divoti,
   uni?tenje je u njegovim rukama.

   ^17Evrsto odlueiv?i da se po?to-poto domogne svega njegova kraljevstva,
   sklopit aee s njim ugovor dajuaei mu jednu kaeer za ?enu da ga
   upropasti, ali mu neaee uspjeti, neaee se to zbiti.

   ^18Zatim aee se okrenuti prema otocima i mnoge aee osvojiti, ali aee
   jedan zapovjednik dokrajeiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti.

   ^19Br?e aee nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali aee posrnuti,
   pasti, vi?e ga neaee biti.

   ^20Na njegovo aee mjesto doaei jedan koji aee u diku kraljevstva
   poslati poreznika, ali aee u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja.

   ^21Na njegovo aee se mjesto uzdiaei nitkov kome ne pripada kraljevska
   east. Ali on aee iznenada doaei i spletkama se domoaei kraljevstva.

   ^22Pred njim aee biti preplavljene i skr?ene navalne snage i sam knez
   Saveza.

   ^23Unatoe sporazumu s njime, izdajnieki aee navaliti i svladati ga s
   malo ljudi.

   ^24Iznenada aee upasti u bogate pokrajine i postupat aee kako nisu
   postupali njegovi oeevi ni oeevi njegovih otaca, rasipajuaei med-u
   svoje plijen, pljaeku i bogatstvo, smi?ljat aee osnove protiv tvrdih
   gradova, ali samo za neko vrijeme.

   ^25Pokrenut aee, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv
   kralja Juga. Kralj Juga krenut aee u rat s mnogom i moaenom vojskom,
   ali neaee izdr?ati, jer aee se protiv njega skovati spletke.

   ^26I oni koji jed-ahu za njegovim stolom skr?it aee ga: njegova aee
   vojska biti uni?tena i mnogi aee posjeeeni popadati.

   ^27Oba aee kralja smi?ljati zlo; sjedeaei za istim stolom, govorit aee
   la?i jedan drugome: ali neaee uspjeti, jer je svr?etak odlo?en do
   odred-enog vremena.

   ^28Vratit aee se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv
   svetoga Saveza, ueinit aee svoje i vratiti se u svoju zemlju.

   ^29U odred-eno vrijeme opet aee krenuti protiv Juga, ali sada neaee
   biti kao prvi put.

   ^30Kitimski aee brodovi navaliti na njega, i on aee se upla?iti. Vratit
   aee se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet aee se sporazumjeti s
   onima koji napusti?e sveti Savez.

   ^31Eete aee njegove doaei i oskvrnuti sveti?te-tvrd-u, dokinut'
   svagda?nju ?rtvu i ondje postaviti grozotu pusto?i.

   ^32Svojim aee spletkama navesti na otpad one koji se ogre?uju o Savez,
   ali ljudi koji ljube Boga ostat aee postojani i vr?it aee svoje.

   ^33Umnici u narodu poueavat aee mno?tvo, ali aee ih jedno vrijeme
   zatirati maeem i ognjem, izgnanstvom i pljaekanjem.

   ^34Dok ih budu zatirali, samo aee im nekolicina pomagati, a mnogi aee
   im se pridru?iti prijevarno.

   ^35Od umnika neki aee pasti, da se proku?aju, probrani, eisti do
   vremena svr?etka, jer jo? nije do?lo odred-eno vrijeme.

   ^36Kralj aee raditi ?to god mu se prohtije, uznoseaei i uzdi?uaei sebe
   iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit aee hule i
   uspijevat aee dok se gnjev ne navr?i - jer ono ?to je odred-eno, to aee
   se ispuniti.

   ^37Neaee mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ?enAea niti za
   kojega drugog boga: samog aee sebe izdizati iznad sviju.

   ^38Mjesto njih eastit aee boga tvrd-ava, boga koga nisu poznavali
   njegovi oeevi, eastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim
   dragocjenostima.

   ^39Navalit aee na tvrd-ave gradova pomoaeu stranog boga: one koji njega
   priznaju obasut aee poeastima i dat aee im vlast nad mno?tvom i dijelit
   aee im zemlju za nagradu.

   ^40U vrijeme svr?etka kralj aee se Juga zaratiti s njime; kralj aee
   Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim
   mnogim brodovima. Provalit aee u zemlje i proaei njima poput poplave.

   ^41Prodrijet aee u Divotu i mnogi aee pasti. Njegovim aee rukama
   izmaaei Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih.

   ^42Pru?it aee svoju ruku za zemljama: Egipat mu neaee izmaaei.

   ^43On aee se domoaei zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti
   Egipta. Pratit aee ga Libijci i Etiopljani.

   ^44Ali aee ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te aee poaei
   vrlo gnjevan da uni?ti i zatre mno?tvo.

   ^45Postavit aee svoje dvorske ?atore izmed-u mora i Svete gore Divote.
   Ali aee i njemu doaei kraj, i nitko mu neaee pomoaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U ono aee vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji ?titi sinove tvog
   naroda. Bit aee to vrijeme tjeskobe kakve ne bija?e otkako je ljudi pa
   do toga vremena. U ono vrijeme tvoj aee se narod spasiti - svi koji se
   nad-u zapisani u Knjizi.

   ^2Tada aee se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za
   vjeeni ?ivot, drugi za sramotu, za vjeenu gadost.

   ^3Umnici aee blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge ueili
   pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeenost.

   ^4A ti, Daniele, dr?i u tajnosti ove rijeei i zapeeati ovu knjigu do
   vremena svr?etka! Mnogi aee tumarati, i bezakonja aee rasti."

   ^5Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne,
   drugi s druge strane rijeke.

   ^6Jedan upita eovjeka odjevena u lanene haljine koji staja?e iznad voda
   rijeke: "Kada aee doaei kraj tim eudesima?"

   ^7Zaeuh eovjeka odjevena u lanene haljine, koji staja?e iznad voda
   rijeke; on podi?e k nebu desnicu i ljevicu, kunuaei se Vjeeno ?ivim.
   "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada dod-e kraj
   rasulu snage svetoga naroda - sve aee se to svr?iti."

   ^8Ja slu?ah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako aee to
   svr?iti?"

   ^9On reee: "Idi, Daniele, ove su rijeei tajne i zapeeaaeene do vremena
   svr?etka.

   ^10Mnogi aee se oeistiti, ubijeliti i proku?ati; a bezbo?nici aee i
   dalje biti bezbo?ni; bezbo?nici se neaee urazumjeti, a umnici aee
   razumjeti.

   ^11Od easa kad bude dokinuta svagda?nja ?rtva i postavljena grozota
   pusto?i: tisuaeu dvjesta i devedeset dana.

   ^12Blago onomu koji doeeka i dosegne tisuaeu trista trideset i pet
   dana!

   ^13A ti idi i otpoeini; ustat aee? da primi? svoju ba?tinu na kraju
   dana."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U Babilonu ?ivlja?e neki eovjek po imenu Jojakim.

   ^2On se o?eni Suzanom, kaeerju Hilkijinom, veoma lijepom i
   bogobojaznom.

   ^3Njezini roditelji bijahu pravednici i odgoji?e svoju kaeer po Zakonu
   Mojsijevu.

   ^4Jojakim bija?e vrlo bogat: uz kuaeu ima?e vrt. Judejci se skupljahu
   kod njega jer bija?e po?tovaniji od svih.

   ^5One godine izabra?e za suce dva starca iz naroda. O takvima reee
   Gospod: "Bezakonje izad-e iz Babilona po starje?inama, sucima koji su
   se smatrali upravljaeima naroda."

   ^6Ovi posjeaeivahu kuaeu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu
   obraaeahu se njima.

   ^7Kad bi se narod, oko podneva, razi?ao, Suzana bi dolazila ?etati u
   vrt svog mu?a.

   ^8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i ?eta, pa je
   po?elje?e.

   ^9Izgubi?e od toga razum, odvrati?e svoje oei od Neba i zaboravi?e
   njegove pravedne sudove.

   ^10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

   ^11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

   ^12ali su ?ivo nastojali da je svaki dan vide.

   ^13Jednom se rastado?e rekav?i: "Hajdemo kuaei, doba je rueku." I svaki
   ode na svoju stranu,

   ^14ali se vrati?e i nad-o?e na istom mjestu. Ispitujuaei se za povod,
   prizna?e pohotu za njom, i tada ugovori?e priliku kad bi mogli zateaei
   Suzanu samu.

   ^15I dok su tako vrebali zgodan dan, ud-e ona jednom, kao i minulih
   dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bija?e
   vruaee.

   ^16Ondje ne bija?e nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni,
   vrebahu.

   ^17Ona reee djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljueajte
   vrtna vrata da se okupam!"

   ^18One ueine kako im zapovjedi: zakljuea?e vrtna vrata te izid-o?e na
   pokrajna vrata da donesu ?to im je zapovjedila; ni?ta nisu znale o
   starcima, jer bijahu skriveni.

   ^19Eim djevojke izad-o?e, oni ustado?e i pritrea?e k njoj.

   ^20"Evo, reko?e, vrtna su vrata zakljueana, nitko nas ne vidi. Mi te se
   po?eljesmo, podaj nam se i budi na?a!

   ^21Ako li neaee?, mi aeemo protiv tebe svjedoeiti da je neki mladiae
   bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

   ^22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: ueinim li to, smrt me
   eeka; ne ueinim li, neaeu vam ruci umaaei.

   ^23Milije mi je da nedu?na padnem u va?e ruke nego da sagrije?im pred
   Gospodom."

   ^24I povika iza glasa. Okrenu?e vikati i oba starca na nju,

   ^25a jedan potrea i otvori vrtna vrata.

   ^26Kad ukuaeani eu?e krikove u vrtu, dotrea?e na pokrajnja vrata da
   vide ?to se dogodilo.

   ^27Po?to starci ispripovjedi?e svoju pripovijest, postidje?e se sluge
   veoma, jer se o Suzani takvo ?to nikad ne eu.

   ^28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mu?a. Dod-o?e onamo
   starci, puni bezbo?ne namjere da Suzanu usmrte.

   ^29Reko?e skupljenu narodu: "Po?aljite po Suzanu, kaeer Hilkijinu, ?enu
   Jojakimovu!" Posla?e po nju.

   ^30Ona dod-e sa svojim roditeljima, djecom i svim rod-acima.

   ^31A Suzana bija?e veoma ljupka i ljepolika.

   ^32Kako bija?e pod koprenom, oni bezakonici naredi?e da skine koprenu
   da bi se nasitili njezine ljepote.

   ^33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

   ^34Oba starca ustado?e usred naroda i stavi?e joj ruke na glavu.

   ^35Ona plaeuaei, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

   ^36Starci reko?e: "Dok mi ?etasmo sami po vrtu, ud-e ona sa dvije
   djevojke, zakljuea vrtna vrata i otpusti djevojke.

   ^37Prid-e k njoj mladiae koji bija?e skriven i le?e s njom.

   ^38Mi bijasmo u kutu vrta; videaei to bezakonje, potreasmo k njima.

   ^39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiaea jer bija?e
   jaei od nas pa otvori vrata i pobje?e.

   ^40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bija?e.

   ^41Ne htjede nam kazati. Za to svjedoeimo." Povjerova im zbor - tOa oni
   bijahu starje?ine narodne, suci, i osudi?e je na smrt.

   ^42Suzana povika iza glasa: "Bo?e vjeeni, ti koji poznaje? tajne, koji
   zna? sve prije negoli se zbude,

   ^43ti znade? da su la?no svjedoeili protiv mene. I evo umrijet' mi je,
   a da ne ueinih ni?ta od onoga ?to je njihova pakost izmislila protiv
   mene."

   ^44Gospod usli?i njezin vapaj.

   ^45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momeiaea
   Daniela.

   ^46On povika iza glasa: "Ja sam eist od krvi njezine!"

   ^47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "?to si to kazao?"

   ^48Stade posred njih i reee: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez
   istrage i bez uvida u istinu osudiste kaeer Izraelovu?

   ^49Vratite se u sudnicu, jer la?no ovi svjedoei?e protiv nje."

   ^50Sav se narod brzo vrati, a starje?ine mu reko?e: "Dod-i, sjedni
   med-u nas i reci nam, jer tebi Bog dade starje?instvo!"

   ^51Tada im reee Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja aeu
   ih ispitati."

   ^52Rastavi?e ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reee mu: "Stari
   zlikovee, sada dod-o?e na te grijesi koje nekoae ueini,

   ^53donoseaei nepravedne presude, osud-ujuaei nedu?ne i oslobad-ajuaei
   krivce, dok Gospod govori: 'Nedu?na i pravedna da nisi ubio.'

   ^54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih
   drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom tri?ljom."

   ^55Daniel reee: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, And-eo je Bo?ji
   veae dobio od Boga zapovijed da te rasijeee po sredini."

   ^56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reee: "Sjeme
   Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

   ^57Ovako ste radili sa kaeerima Izraelovim, a one su vam se od straha
   podavale. Ali se kaei Judina ne podlo?i va?em bezakonju.

   ^58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori:
   "Pod jasikom."

   ^59Daniel mu reee: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. And-eo Bo?ji
   eeka s maeem u ruci da te rasijeee po sredini te vas obojicu zatre."

   ^60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji
   spasava one ?to se u nj uzdaju.

   ^61I okrenu?e se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz
   njihovih usta dokazao la?no svjedoeenje.

   ^62I ueini?e njima kako u svojoj pakosti oni smisli?e bli?njemu:
   pogubi?e ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spa?ena jedna
   nedu?na krv.

   ^63Hilkija i njegova ?ena dado?e hvalu Bogu za svoju kaeer Suzanu, a
   tako i Jojakim, mu? njezin, i svi njezini rod-aci, ?to se na njoj ne
   nad-e ni?ta sramotno.

   ^64I od onoga dana Daniel postade velik u oeima naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Kralj Astijag bi pridru?en svojim ocima, a naslijedi ga Kir
   Perzijanac.

   ^2Daniel ?ivlja?e kod kralja, koji ga po?tiva?e vi?e nego bilo kojega
   od svojih prijatelja.

   ^3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po
   dvanaest artaba najboljeg bra?na, eetrdeset ovaca i ?est metreta vina.

   ^4I kralj ga je ?tovao i svaki dan i?ao da mu se klanja. A Daniel se
   klanja?e svome Bogu.

   ^5Stoga mu reee kralj: "Za?to se ti ne klanja? Belu?" On odgovori: "Jer
   ne ?tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ?ivoga, koji stvori nebo i
   zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"

   ^6Tada aee kralj: "Ti dakle misli? da Bel nije ?ivi bog? Zar ne vidi?
   ?to sve pojede i popije svaki dan?"

   ^7I reee Daniel smije?eaei se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od
   gline, izvana od mjedi; nikada taj jo? nije ni jeo ni pio."

   ^8Kralj, bijesan, dozva Belove sveaeenike te im reee: "Ako mi ne
   reknete tko jede ovu hranu, umrijet aeete; no ako doka?ete da to Bel
   jede, umrijet aee Daniel ?to pogrdi Bela."

   ^9I reee Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeei!" A sveaeenika
   Belovih bija?e sedamdeset, ne brojeaei ?ene i djecu.

   ^10Kralj tako ud-e s Danielom u hram Belov.

   ^11Sveaeenici mu Belovi reko?e: "Mi aeemo iziaei, a ti, o kralju,
   naredi da se postave jela i donese mije?ano vino: zatim zakljueaj vrata
   i zapeeati ih svojim prstenom; ako ujutro dod-e? i ne nad-e? da je Bel
   sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na? klevetnik."

   ^12Nisu se bojali, jer bijahu naeinili pod stolom tajni ulaz kojim bi
   svaki dan dolazili i tro?ili jelo.

   ^13Ali kad oni izad-o?e i kralj dade postaviti jela Belu,

   ^14Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram
   pred oeima kraljevim. Tada izid-o?e, zakljuea?e vrata, zapeeati?e ih
   kraljevim prstenom te otid-o?e.

   ^15Sveaeenici, po obieaju, dod-o?e noaeu sa ?enama i djecom: sve
   izjedo?e i popi?e.

   ^16Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.

   ^17I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peeati nepovrijed-eni?" -
   "Nepovrijed-eni su, kralju", odgovori Daniel.

   ^18Eim se otvori?e vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa:
   "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"

   ^19Daniel se nasmija; zadr?a kralja da ne ud-e, pa mu reee: "Pogledaj
   pod, istra?i eije su ovo stope!"

   ^20"Vidim stope mu?karaca, ?ena i djece" reee kralj.

   ^21I bijesan, dade uhvatiti sveaeenike, ?ene i djecu njihovu. Tada mu
   pokaza?e tajna vrata na koja su ulazili i tro?ili ono ?to bija?e na
   stolu.

   ^22Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i
   njegov hram.

   ^23A bija?e i velik zmaj koga ?tovahu Babilonci.

   ^24Kralj reee Danielu: "Hoaee? reaei da je mjeden? Gle! ?ivi, jede,
   pije: neaee? valjda kazati da ovo nije ?ivi bog. Pokloni mu se!"

   ^25Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ?ivi.
   A ti, kralju, daj mi vlast, i ja aeu ubiti ovu zmiju bez maea i bez
   toljage."

   ^26I reee kralj: "Dajem ti!"

   ^27Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeee, naeini od toga
   kuglice te ih baci zmaju u ?drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A
   Daniel reee: "Gledajte eemu se klanjate!"

   ^28Kad to eu?e Babilonci, silno se razbjesnje?e i pobuni?e se protiv
   kralja. Reko?e: "Kralj postade ?idov: Bela sru?i, zmaja ubi, sveaeenike
   pokla."

   ^29Navali?e dakle kralju i reko?e: "Predaj nam Daniela, inaee aeemo
   ubiti tebe i tvoj dom!"

   ^30I vidje kralj da ?estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.

   ^31Oni ga baci?e u lavlju jamu: i ostade ondje ?est dana.

   ^32U jami bija?e sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i
   dvije ovce: tada im ne dado?e ni?ta da bi pro?drli Daniela.

   ^33A prorok Habakuk bija?e u Judeji: upravo bija?e skuhao ka?u i
   nadrobio kruha u posudu te po?ao da odnese ?eteocima u polje.

   ^34I And-eo Gospodnji reee Habakuku: "Odnesi rueak koji ima? u Babilon,
   Danielu u lavljoj jami!"

   ^35Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"

   ^36And-eo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseaei za kiku spusti ga
   u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.

   ^37I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi rueak ?to ti ga ?alje
   Bog!"

   ^38A Daniel reee: "Spomenuo si se mene, Bo?e, i nisi zapustio one koji
   tebe ljube."

   ^39I ustade Daniel i blagova, a And-eo Gospodnji odmah vrati Habakuka u
   njegovu zemlju.

   ^40Sedmoga dana dod-e kralj da oplaee Daniela; prid-e jami, pogleda,
   kad ono: Daniel sjedi.

   ^41Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bo?e Danielov, i
   nema drugoga Boga osim tebe!"

   ^42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su
   njega htjeli upropastiti: lavovi ih ueas po?dera?e pred njegovim oeima.
     __________________________________________________________________

Hosea
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijee Jahvina koja dod-e Ho?ei, sinu Beerijevu, u dane Uzije,
   Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina
   Joa?eva, kralja izraelskog.

   ^2Poeetak rijeei Jahvinih Ho?ei. Jahve reee Ho?ei: "Idi, o?eni se
   bludnicom i izrodi djecu bludnieku, jer se zemlja bludu odala,
   odmetnuv?i se od Jahve!"

   ^3I on ode, uze Gomeru, kaeer Diblajimovu, koja zaee i rodi mu sina.

   ^4Jahve mu reee: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer jo? samo malo i kaznit
   aeu pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokoneat aeu kraljevstvo doma
   Izraelova.

   ^5I u taj dan slomit aeu luk Izraelov u Dolini jizreelskoj."

   ^6I ona opet zaee i rodi kaeer. I reee mu Jahve: "Nadjeni joj ime
   Nemila, jer mi odsad neaee biti mila kuaea Izraelova, od nje aeu se
   povuaei;

   ^7a omiljet aee mi kuaea Judina, spasit aeu je Jahvom, Bogom njihovim,
   a neaeu je spasiti lukom, maeem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima."

   ^8Kad odoji Nemilu, zaee opet i rodi sina.

   ^9I reee Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer vi?e niste narod moj
   i ja vama nisam vi?e Onaj koji jest."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 "A djece Izraelove bit aee brojem k'o pijeska u moru ?to se
   izmjerit' ne mo?e ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj
   narod,' zvat aee ih: 'Sinovi Boga ?ivoga.'

   ^2Ujedinit aee se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit aee sebi
   jednoga glavara i otiaei aee iz zemlje; jer velik aee biti dan
   jizreelski.

   ^3Recite braaei svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

   ^4Podignite tu?bu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije vi?e
   ?ena, a ja joj mu? vi?e nisam. Nek' odbaci od sebe bludnieenja i
   preljube izmed-' svojih dojki,

   ^5da je golu ne svueem te ueinim da bude k'o na dan rod-enja; da je ne
   obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i ?ed-u ne umorim.

   ^6Ja joj djece neaeu milovati, jer djeca su to bludnieka.

   ^7Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaee. Da,
   rekla je: 'Treat aeu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh
   moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piaee moje.'

   ^8Stoga aeu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nad-e vi?e
   svojih staza.

   ^9I treat aee za milosnicima, ali ih stiaei neaee, tra?it aee ih, al'
   ih neaee pronaaei. Tada aee reaei: 'Idem se vratiti prvome mu?u, jer
   sretnija bijah prije nego sada.'

   ^10I ona nije razumjela da joj ja davah i ?ito i mo?t i ulje, da je ja
   obasipah srebrom i zlatom od kojega naeini?e baale.

   ^11Stoga aeu uzeti natrag svoje ?ito u svoje vrijeme i svoj mo?t u
   pravi eas; oduzet aeu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti
   golotinju svoju;

   ^12sad aeu joj otkriti sramotu na oei njenih milosnika, i nitko je iz
   moje neaee izbaviti ruke.

   ^13Ueinit aeu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlad-acima,
   subotama i svim blagdanima njezinim.

   ^14Opusto?it aeu joj eokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaaea
   ?to mi je dado?e moji milosnici.' Obratit aeu ih u ?ikarje, i ?ivotinje
   aee ih poljske obrstiti.

   ^15Kaznit aeu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se
   grivnom i kolajnom i treala za svojim milosnicima; a mene je
   zaboravljala - rijee je Jahvina.

   ^16Stoga aeu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu
   progovorit' srcu.

   ^17I vratit aeu joj ondje njene vinograde, i od Doline aeu akorske
   ueiniti vrata nade. Ondje aee mi odgovarat' ona kao u dane svoje
   mladosti, kao u vrijeme kada je izi?la iz Egipta.

   ^18U onaj dan - rijee je Jahvina - ti aee? me zvati: 'Mu?u moj', a
   neaee? me vi?e zvati: 'Moj Baale.'

   ^19Uklonit aeu joj iz usta imena baalska i neaee im vi?e ime
   spominjati.

   ^20U onaj dan, ueinit aeu za njih savez sa ?ivotinjama u polju, sa
   pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mae i boj istrijebit aeu iz
   zemlje da mirno u njoj poeiva.

   ^21Zarueit aeu te sebi dovijeka; zarueit aeu te u pravdi i u pravu, u
   nje?nosti i u ljubavi;

   ^22zarueit aeu te sebi u vjernosti i ti aee? spoznati Jahvu.

   ^23U onaj dan - rijee je Jahvina - odazvat aeu se nebesima, a ona aee
   se zemlji odazvati;

   ^24zemlja aee se odazvati ?itu, mo?tu i ulju, a oni aee se odazvati
   Jizreelu.

   ^25I posijat aeu ga u zemlji, zamilovat aeu Nemilu, Ne-narodu mom reaei
   aeu: 'Ti si narod moj!' a on aee reaei: 'Bo?e moj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom mi Jahve reee: "Idi opet, ljubi ?enu koja drugog ljubi i eini
   preljub, kao ?to Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim
   bogovima okreaeu i ?ude za kolaeima od gro?d-a."

   ^2Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeema,

   ^3i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat aee? mi povueena, neaee? se odavati
   bludu ni podavati nikojem eovjeku, a ni ja neaeu k tebi prilaziti."

   ^4Jer mnogo aee dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza,
   bez ?rtve i bez stupa, bez opleaeka i bez kumira.

   ^5Poslije toga, sinovi aee se Izraelovi vratiti; tra?it aee Jahvu, Boga
   svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom aee pristupiti k Jahvi i k
   njegovim dobrima, na kraju dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Eujte rijee Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa
   stanovnicima zemlje.

   ^2Nema vi?e vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bo?jega u zemlji, veae
   proklinjanje i la?, ubijanje i krad-a, preljub i nasilje, jedna krv
   drugu sti?e.

   ^3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i
   pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.

   ^4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram
   parbiti, sveaeeniee.

   ^5Danju ti posraee?, a noaeu s tobom posraee i prorok; pogubit aeu
   mater tvoju.

   ^6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem
   tebe iz sveaeenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja aeu
   tvoje zaboraviti sinove.

   ^7?to ih je vi?e bivalo, vi?e su protiv mene grije?ili, Slavu su svoju
   Sramotom zamijenili.

   ^8Grijesima mog naroda oni se hrane, du?a im hlepi za bezakonjem
   njegovim.

   ^9I sa sveaeenikom bit aee k'o i s narodom; kaznit aeu ga za njegove
   putove i naplatit aeu mu za njegova djela.

   ^10Jest aee, ali se nasititi neaee; bludnieit aee, ali se neaee
   mno?iti, jer oni su prestali ?tovati Jahvu -

   ^11blud, mo?t i vino zarobi?e im srce.

   ^12Narod moj savjet tra?i od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer
   duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.

   ^13Oni ?rtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod
   hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I
   zato, odaju li se va?e kaeeri bludu, eine li preljub va?e nevjeste,

   ^14neaeu vam kazniti kaeeri ?to bludniee niti nevjeste va?e ?to preljub
   eine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i ?rtvuju s milosnicama
   hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!

   ^15Ako li se ti bludu odaje?, Izraele, neka bar Juda ne grije?i! I ne
   idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "?ivoga mi
   Jahve."

   ^16Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga
   Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi?

   ^17Efrajim se udru?io s kumirima: pusti ga!

   ^18A kad zavr?e pijanku, bluda se prihvaaeaju, Sramotu vole vi?e nego
   Slavu svoju.

   ^19Vihor aee ih svojim krilima stegnuti i njihovi aee ih osramotit'
   ?rtvenici.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poslu?ajte ovo, sveaeenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de
   posluhni, jer va? je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mre?a napeta na
   Taboru.

   ^2Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali aeu ih sve kazniti.

   ^3Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si
   se odao, okaljao si se, Izraele.

   ^4Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda
   med-u njima; oni Jahve ne poznaju.

   ^5Ponos Izraelov svjedoei protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim,
   posrnut aee i Juda s njim.

   ^6Iaei aee s ovcama i govedima Jahvu tra?iti ali ga naaei neaee -
   povukao se od njih!

   ^7Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar aee ?arki pro?drijeti
   polja njihova.

   ^8Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za
   petama su ti, Benjamine!

   ^9Opusto?it aee Efrajima u dan kazne: med-u plemenima Izraelovim
   objavljujem ono ?to je sasvim pouzdano.

   ^10Knezovi judejski postado?e poput onih ?to razmieu med-e; na njih aeu
   k'o vodu gnjev svoj izliti.

   ^11Efrajim je tlaeitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iaei za
   ni?tavilom.

   ^12A ja aeu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjile? kuaei Judinoj.

   ^13Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pod-e
   Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neaee
   iscijeliti niti vam ranu va?u zalijeeiti.

   ^14Jer k'o lav aeu biti Efrajimu, kao laviae domu Judinu; ja, ja aeu
   razderati i otiaei, odnijet aeu i nitko neaee spasiti.

   ^15Poaei aeu, vratit aeu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i
   lice moje ne potra?e; kad u nevolji budu, iskat aee me.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on aee nas iscijeliti: on
   je udario, on aee nam poviti rane;

   ^2poslije dva dana o?ivit aee nas, treaeeg aee nas dana podignuti i mi
   aeemo ?ivjeti pred njim.

   ^3Te?imo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On aee nam
   doaei poput da?da jesenskog, poput ki?e proljetne ?to natapa zemlju."

   ^4?to za tebe mogu ueiniti, Efrajime? ?to za tebe mogu ueiniti, Judo?
   K'o oblak jutarnji ljubav je va?a, k'o rana rosa koje nestaje.

   ^5Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeeima usta svojih; al'
   sud aee tvoj izaaei k'o svjetlost.

   ^6Jer ljubav mi je mila, ne ?rtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

   ^7Al' oni su kod Adama prekr?ili Savez i ondje mene iznevjerili.

   ^8Gilead je grad zlikovaeki, pun krvavih tragova.

   ^9Dru?ba je sveaeenieka kao zasjeda razbojnieka: ubijaju na ?ekemskom
   putu; odista, sramotu poeinjaju!

   ^10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i
   skvrni se Izrael.

   ^11I tebi sam, Judo, ?etvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Kad hoaeu Izraela lijeeiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloaea
   Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuaeu provaljuje, a vani
   napadaju razbojnici.

   ^2I u srcu svome oni ne ka?u da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali
   djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.

   ^3Svojom zloaeom razveseljuju kralja, a knezove podlo?aeu svojom.

   ^4Svi su oni preljubnici, kao peae su ra?arena koju pekar vi?e ne
   potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.

   ^5U dan kralja na?ega knezovi obolje?e od ?estine vina, a on ruku pru?a
   pijanima.

   ^6U zavjeri srce im se ?ari poput peaei; svu noae njihova jarost
   drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;

   ^7poput peaei svi se raspalili te pro?diru svoje suce. Pado?e svi
   njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.

   ^8Efrajim se mije?a s narodima, Efrajim je pogaea ?to je ne prevrnu?e.

   ^9Tud-inci pro?diru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu
   pobijeli?e glavu, a on toga i ne zna!

   ^10Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoei; i oni se ne
   vraaeaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne tra?e!

   ^11Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu
   u Asiriju.

   ^12Kamo god oti?li, na njih aeu razapeti svoju mre?u, oborit aeu ih kao
   ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloaeu.

   ^13Te?ko njima jer od mene odbjego?e! Propast na njih jer se pobuni?e
   protiv mene! Otkupit' ih hoaeu, a oni protiv mene la?u.

   ^14Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim le?ajima; razdiru
   svoje lice zbog ?ita i mo?ta, ali protiv mene se bune.

   ^15Dok sam im ja mi?icu krijepio, oni su zlosti smi?ljali protiv mene!

   ^16Okreaeu se prema ni?tavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi
   razbje?njela jezika knezovi aee im od maea pasti, bit aee im to na
   ruglo u zemlji egipatskoj!
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Trublju na usta, poput stra?ara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez
   prestupi?e, otpado?e od moga Zakona.

   ^2Meni vieu: "Poznajemo te, Bo?e Izraelov."

   ^3Ali je Izrael odbacio dobro, du?man aee ga progoniti.

   ^4Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od
   srebra svog i zlata naeini?e sebi kumire da budu uni?teni.

   ^5Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle
   aee ostati neeisti sinovi Izraelovi?

   ^6Umjetnik ga je neki naeinio, i ono Bog nije. Prometnut aee se u
   komadiaee tele samarijsko.

   ^7Posijali su vjetar, i po?et aee oluju; ?ito im neaee proklijati,
   neaee bra?na dati; ako ga i dade pro?drijet aee ga tud-inci.

   ^8Progutan je Izrael, evo ga med-u narodima poput nevrijedne posude;

   ^9jer otid-o?e k Asircu, divljem magarcu ?to sam ?ivi! Efrajim obdaruje
   milosnike.

   ^10Neka ih samo obdaruje, med-u narode aeu ih sada razasuti: i doskora
   aee uzdrhtati pod teretom kralja knezova.

   ^11?rtvenike je umno?io Efrajim, za grijeh su mu oni poslu?ili.

   ^12Da mu i tisuaeu zakona svojih napi?em, oni ih smatraju tud-ima.

   ^13Nek' ?rtvuju klanice ?to mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi
   se ne mile. Odsad aee se spominjati bezakonja njihova i njihove aee
   kazniti grijehe: u Egipat aee se oni vratiti.

   ^14Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je
   namno?io gradove tvrde. Oganj aeu pustiti na gradove njegove; vatra aee
   mu dvorove progutati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Ne raduj se, Izraele, ne kliei k'o drugi narodi; bludu se oda, jer,
   ostaviv?i Boga svoga, zavolio si plaaeu bludnieku po svim gumnima
   ?itnim.

   ^2Ni gumno ni kaca neaee ih hraniti, i mlado aee ih vino prevariti.

   ^3Neaee vi?e ?ivjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim aee se vratiti u Egipat
   i neeista aee jela jesti u Asuru.

   ^4Neaee vi?e Jahvi lijevati vina, nit' aee mu prinositi ?rtve svoje;
   kruh aee im biti kao kruh ?alosti, i neeist aee biti tko ga bude jeo;
   jer njihov je kruh samo za njih, neaee uaei u Dom Jahvin.

   ^5?to aeete einiti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?

   ^6Jer, evo gdje odo?e pred pusto?enjem; prihvatit aee ih Egipat,
   sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva aee ba?tiniti, ?atore aee
   njihove obrasti trnje.

   ^7Dod-o?e dani kazne! Dod-o?e dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je
   prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog
   buntovni?tva.

   ^8Efrajim uhodi ?ator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima,
   odmazda je u kuaei Boga njegova.

   ^9U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut aee se Jahve
   bezakonja njihova i grijehe aee njihove kazniti.

   ^10Kao gro?d-e u pustinji nad-oh ja Izraela, kao rani plod na smokvi
   vidjeh oce va?e; oni dod-o?e u Baal Peor, posveti?e se sramoti i
   postado?e grozote kao ljubimci njihovi.

   ^11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rod-enja, od utrobe, od
   zaeeaea.

   ^12Ako i podignu svoje sinove, oduzet aeu ih prije dobi mu?evne, da,
   te?ko njima kada ih ostavim!

   ^13Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posad-en, al' aee Efrajim
   djecu svoju voditi na klanje.

   ^14Daj im, o Jahve! A ?to da im dade?? Daj im krilo jalovo, dojke
   usahle.

   ^15U Gilgalu sva je njihova zloaea, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih
   djela opakih iz kuaee svoje aeu ih izagnati, voljeti ih vi?e neaeu, svi
   su im knezovi odmetnici.

   ^16Pogod-en je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neaee imati. Ako im
   se i rodi djece, ubit aeu im mili plod utrobe.

   ^17Odbacit aee ih Bog moj jer ga nisu poslu?ali; i potucat aee se med-u
   narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I ?to mu je vi?e
   rodilo plodova, to je vi?e umna?ao ?rtvenike; ?to mu je bogatija zemlja
   bila, to je kiaeenije dizao stupove.

   ^2Srce je njihovo prijevarno, okajat aee to oni! Poru?it aee im On
   ?rtvenike, polomiti stupove njihove.

   ^3Kazat aee tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TOa eemu
   bi nam bio kralj?"

   ^4Rijeei prosiplju, la?no se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o
   otrovno bilje u brazdama polja.

   ^5Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje
   narod njegov, sveaeenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom
   jer je od njega prognana.

   ^6A njega samog odvuaei aee u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima
   stid aee spopasti, crvenjet aee se Izrael zbog svoje odluke.

   ^7Uni?tena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povr?ju.

   ^8Bit aee razorene sramne uzvi?ice, grijeh Izraelov; trnje aee i eieak
   rasti po ?rtvenicima njihovim. Tad aee govoriti brdima: "Pokrijte nas!"
   i bregovima: "Padnite na nas!"

   ^9Veaema no u dane gibejske grije?io si, Izraele! A da se i ondje
   zaustavi?e, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?

   ^10Kako mi se svidi, kaznit aeu ih: sabrat aee se protiv njih narodi da
   ih za dvostruko kazne bezakonje.

   ^11Efrajim je junica dobro naueena koja rado vr?e; ?iju aeu joj lijepu
   ujarmiti, upregnut aeu Efrajima. Juda aee orati, Jakov branat'.

   ^12Sijte pravednost, po?et aeete ljubav; kreite zemlje nove: vrijeme je
   da Jahvu tra?ite dok ne dod-e i poda?di vam pravdom.

   ^13Orali ste bezbo?nost, ?eli bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao
   si se u kola svoja i u mno?tvo svojih ratnika,

   ^14zato aee se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve aee ti
   tvrd-e biti razorene k'o ?to ?alman razori Bet Arbel u dan ratni, kada
   mater smrska?e na sinovima.

   ^15Evo ?to vam Betel ueini jer ste u zlu ogrezli: u zoru aee zavijek
   nestati kralja Izraelova!
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Dok Izrael bija?e dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina
   svoga.

   ^2Al' ?to sam ih vi?e zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su
   ?rtvovali, kadili kumirima.

   ^3A ja sam Efrajima hodati ueio, dr?eaei ga za ruke njegove; al' oni ne
   spozna?e da sam se za njih brinuo.

   ^4U?ima za ljude privlaeio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj
   koji u eeljustima njihovim ?vale opu?ta; nad njega se saginjah i davah
   mu jesti.

   ^5U zemlju egipatsku on aee se vratiti, Asirac aee mu kraljem biti, jer
   se ne htjede vratiti k meni.

   ^6Mae aee bje?njeti njegovim gradovima, uni?titi prijevornice njegove,
   pro?dirat aee zbog spletaka njegovih.

   ^7Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Vi?njem dozivlju, nitko da
   ga podigne.

   ^8Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te
   dadem kao Admu, da ueinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno,
   uzavrela mi sva utroba:

   ^9neaeu vi?e gnjevu dati maha, neaeu opet zatirati Efrajima, jer ja sam
   Bog, a ne eovjek: Svetac posred tebe - neaeu vi?e gnjevan dolaziti!

   ^10Za Jahvom aee iaei on, k'o lav on aee rikati; a kad zarikao bude,
   sinovi aee mu veselo dohrliti sa zapada;

   ^11k'o ptice aee dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i
   naselit aeu ih po kuaeama njihovim - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Opkolio me la?ju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda jo? je
   nestalan Bogu, Svecu vjernome.

   ^2Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoenim trei cio dan, sve vi?e je
   la?i njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.

   ^3S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit aee Jakova prema postupcima,
   vratit aee mu po djelima njegovim.

   ^4Veae u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi mu?evnoj s Bogom se
   borio.

   ^5S And-elom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Na?ao
   ga je u Betelu i ondje mu je govorio.

   ^6Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.

   ^7Ti se dakle Bogu svojem vrati, euvaj ljubav i pravednost i u Boga se
   svoga uzdaj svagda!

   ^8U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.

   ^9I reee Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali
   ni?ta mu od sveg dobitka neaee ostati, jer se ogrije?io bezakonjima.

   ^10Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, jo? aeu ti dati da
   stanuje? pod ?atorima kao u dane Sastanka;

   ^11govorit aeu prorocima, umno?it aeu vid-enja i po prorocima
   prispodobom ueiti.

   ^12Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali ?rtvuju bikove;
   zato aee im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim.

   ^13Jakov pobje?e u kraj aramski, za ?enu slu?a?e Izrael, za ?enu jednu
   stada euva?e.

   ^14Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je
   euvao.

   ^15Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga aee krv njegovu na nj svaliti,
   platit aee mu Gospod njegov za pogrde.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bija?e on prvak u
   Izraelu, al' ogrije?i se Baalom i poginu.

   ^2I sad jo? grije?e oni od srebra praveae' sebi kipove, kumire po
   svojoj ma?ti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - ?rtvujte,
   ljudi neka cjelivaju teoce!

   ^3Zato, bit aee oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao
   pljeva raznesena s gumna, kao dim ?to kroz otvor izlazi.

   ^4A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim
   mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

   ^5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.

   ^6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiaeenima srce se uzoholi; i tako me
   zaboravi?e.

   ^7Stoga aeu im biti kao lav, kao leopard ?to na putu vreba;

   ^8kao medvjedica kojoj ugrabi?e mlade, ja aeu se na njih baciti,
   rastrgat' im grudi do srca; k'o lav aeu pro?drijeti meso njihovo,
   zvijeri aee ih poljske rastrgati.

   ^9Uni?tit aeu te, Izraele, i tko aee ti pomoaei?

   ^10TOa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane -
   oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"

   ^11U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srd?bi ti ga uzimam.

   ^12Dobro se euva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro
   pohranjen.

   ^13Dod-o?e na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo eedo, ne izlazi na
   vrijeme iz utrobe materine!

   ^14Ja aeu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti aeu ih spasiti!
   Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se
   sakri od mojih oeiju!

   ^15Tako je rodan med-u braaeom Efrajim, ali aee doaei vjetar istoeni,
   vjetar Jahvin iz pustinje: isu?it aee mu izvore, presahnuti studence,
   opljaekat mu riznicu, blago odnijeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Ispa?tat aee Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maea
   past aee oni, djecu aee njihovu smrskati, ?ene trudne rasporiti.

   ^2Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja
   posrnuo.

   ^3Uzmite sa sobom rijeei i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas
   bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.

   ^4Asirac nas neaee izbavljati i neaeemo konje vi?e jahati niti aeemo
   djelu ruku svojih govoriti: 'Bo?e na?!' - jer u tebe sirota milost
   nalazi."

   ^5Iscijelit aeu ih od njihova otpada, od svega aeu ih srca ljubiti; jer
   gnjev se moj odvratio od njih.

   ^6Bit aeu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on aee cvasti, pustit aee
   korijen poput jablana,

   ^7nadaleko pru?at aee izdanke. Ljepota aee mu biti kao u masline, miris
   poput libanonskog.

   ^8Opet aee u mojoj sjeni boraviti, uzgajat aee svoju p?enicu, vinograde
   gajit' ?to aee steaei ime vina helbonskog.

   ^9Efrajime, ?to ti ima? jo? s kumirima? Ja sam ga usli?ao i pogledao.
   Ja sam poput zelena eempresa: po meni si rodan plodovima.

   ^10Tko je mudar neka shvati ovo, i eovjek razuman neka spozna! Jer
   pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, gre?nici na njima
   posraeu.
     __________________________________________________________________

Joel
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijee Jahvina koja dod-e Joelu, sinu Petuelovu.

   ^2Eujte ovo, starci, poeujte, svi ?itelji zemlje! Je li ovakvo ?to ikad
   bilo u va?e dane il' u dane va?ih otaca?

   ^3Recite ovo svojim sinovima, va?i sinovi svojim sinovima, a njihovi
   sinovi potonjem koljenu.

   ^4?to ostavi ?a?ka, pro?drije skakavac, ?to ostavi skakavac, pro?drije
   gusjenica, ?to ostavi gusjenica, pro?drije ljupilac.

   ^5Probudite se, pijanice, i plaeite! Sve vinopije, tu?ite za novim
   vinom: iz usta vam je oteto.

   ^6Jer prekri moju zemlju narod moaean i bezbrojan; zubi su mu kao zubi
   lavlji, oenjaci mu kao u lavice.

   ^7Opusto?i mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca,
   grane su im pobijeljele.

   ^8Plaeite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruenikom svojim.

   ^9Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tu?e sveaeenici,
   sluge Jahvine.

   ^10Opusto?eno polje, zemlja poharana. Poharano ?ito, vino propade,
   presahnu ulje.

   ^11Tugujte, te?aci, kukajte, vinogradari, za p?enicom i za jeemom, jer
   propade ?etva poljska.

   ^12Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo
   poljsko sasu?i. Da, nestade radosti izmed-u sinova ljudskih.

   ^13Sveaeenici, opa?ite kostrijet i tu?ite! Slu?benici ?rtvenika,
   narieite! Dod-ite, prenoaeite u kostrijeti, slu?benici Boga mojeg! Jer
   iz Doma Boga na?eg nesta prinosnice i ljevanice!

   ^14Naredite sveti post, proglasite zbor sveeani; starje?ine, saberite
   sve stanovnike zemlje u kuaeu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi:

   ^15"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od
   Svevi?njeg.

   ^16Ne i?eeznu li hrana pred na?im oeima? Nije li nestalo radosti i
   sreaee iz Doma Boga na?ega?

   ^17Istrunu zrnje pod grudama; puste su ?itnice, poru?ene spreme jer
   ?ita nesta.

   ^18Kako li stoka uzdi?e! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema
   pa?e. Eak i stada ovaca kaznu podnose.

   ^19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pa?njake pustinjske, plamen sa?ga
   sva stabla poljska.

   ^20Eak i zvijeri eeznu za tobom, jer presu?i?e potoci, oganj popali
   pa?njake pustinjske.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Trubite u trubu na Sionu! Di?ite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi
   stanovnici zemlje dr?aeu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu.

   ^2Dan pun mraka i tmine, dan oblaean i crn. K'o zora po gorama se
   prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti aee ga
   igda biti do vremena najdaljih.

   ^3Pred njim oganj pro?dire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt
   rajski pred njim, a za njim pustinja tu?na. Ni?ta mu ne umiee.

   ^4Nalik su na konje, jure poput konjanika.

   ^5Buee kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaeu, pucketaju k'o plamen
   ognjeni kad strnjiku pro?dire, kao vojska jaka u bojnome redu.

   ^6Pred njima narodi dr?aeu i svako lice problijedi.

   ^7Skaeu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo
   naprijed, ne odstupa od svog puta.

   ^8Ne tiskaju jedan drugog, veae svak' ide svojom stazom. Padaju od
   strijela ne kidajuae' redova.

   ^9Na grad navaljuju, na zidine skaeu, penju se na kuaee i kroz okna
   ulaze poput lupe?a.

   ^10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mreaju,
   zvijezdama se trne sjaj.

   ^11I Jahve glas svoj ?alje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je
   silno velik, zapovijedi njegove moaean izvr?itelj. Da, velik je Jahvin
   dan i vrlo stra?an. Tko aee ga podnijeti?

   ^12"Al' i sada - rijee je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim
   posteae', plaeuae' i kukajuae'."

   ^13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer
   on je nje?nost sama i milosrd-e, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on
   se nad zlom ra?ali.

   ^14Tko zna neaee li se opet ra?aliti, neaee li blagoslov ostaviti za
   sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu na?emu!

   ^15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor
   sveeani,

   ^16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, eak
   i nejae na prsima. Neka ?enik izid-e iz svadbene sobe a nevjesta iz
   odaje.

   ^17Izmed-u trijema i ?rtvenika neka tu?e sveaeenici, sluge Jahvine.
   Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti ba?tine svoje
   sramoti, poruzi naroda. Za?to da se ka?e med-u narodima: Gdje im je
   Bog?"

   ^18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.

   ^19Odgovori Jahve svojem narodu: "?aljem vam, evo, ?ita, vina i ulja da
   se njime nasitite. Nikad vi?e neaeu pustiti da budete na sramotu
   narodima.

   ^20Protjerat aeu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i
   pustu, prethodnicu u Istoeno more, zalaznicu u Zapadno more. Diaei aee
   se njegov smrad, dizat aee se trule? njegova." (Jer ueini stvari
   velike.)

   ^21O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve ueini djela
   velika.

   ^22Zvijeri poljske, ne bojte se; pa?njaci u pustinji opet se zelene,
   voaeke daju rod, smokva i loza nose izobila.

   ^23Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer
   vam daje ki?u jesensku u pravoj mjeri, izli na vas ki?u, jesensku i
   proljetnu ki?u kao nekoae.

   ^24Gumna aee biti puna ?ita, kace aee se prelijevati od vina i ulja.

   ^25"Nadoknadit aeu vam godine koje izjedo?e skakavac, gusjenica,
   ljupilac i ?a?ka, silna vojska moja ?to je poslah na vas."

   ^26Jest aeete izobila, jest aeete do sita, slavit aeete ime Jahve,
   svojeg Boga, koji je s vama eudesno postupao. ("Moj se narod neaee
   postidjeti nikad vi?e.")

   ^27"Znat aeete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, va? Bog, i nitko
   vi?e. Moj se narod neaee postidjeti nikad vi?e."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 "Poslije ovoga izlit aeu Duha svoga na svako tijelo, i proricat aee
   va?i sinovi i kaeeri, va?i aee starci sanjati sne, a va?i mladiaei
   gledati vid-enja.

   ^2Eak aeu i na sluge i slu?kinje izliti Duha svojeg u dane one.

   ^3Pokazat aeu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima."

   ^4Sunce aee se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane
   Jahvin dan, velik i stra?an.

   ^5Svi ?to prizivaju ime Jahvino spa?eni aee biti, jer aee na brdu Sionu
   i u Jeruzalemu biti spasenje, kao ?to Jahve reee, a med-u pre?ivjelima
   oni koje Jahve pozove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i
   Jeruzalemu,

   ^2sakupit aeu sve narode i povesti ih u dolinu Jo?afat. Ondje aeu im
   suditi zbog Izraela, naroda mog i moje ba?tine, koju rastjera?e med-u
   narode i razdijeli?e moju zemlju med-u se.

   ^3Baci?e ?drijeb za moj narod; davali su djeeake za bludnice, djevojke
   prodavali za vino i pili."

   ^4"I vi, Tire i Sidone, ?to hoaeete od mene? I vi, filistejski
   kraljevi? ?elite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta
   aee brzo na va?e glave.

   ^5Na vas ?to mi oteste srebro i zlato, ?to odnesoste bogate mi riznice
   u svoje hramove,

   ^6na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih
   otjerali od domovine njihove.

   ^7Gle, ja ih kanim diaei s mjesta gdje god ih prodaste, i ueinit aeu da
   vam zloein va? padne na glave.

   ^8Prodat aeu va?e sinove i kaeeri sinovima Judinim, a oni aee ih
   prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reee!"

   ^9Razglasite ovo med-u narodima! Posvetite se za rat! Di?ite junake!
   Naprijed, navalite, svi ratnici!

   ^10Prekujte raonike u maeeve, kosire u koplja, nek' slabiae ka?e:
   "Junak sam!"

   ^11Pohitajte i dod-ite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve,
   onamo po?alji svoje junake!)

   ^12"Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jo?afat, jer aeu ondje sjesti
   da sudim svim okolnim narodima.

   ^13Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, sid-ite: tijesak je
   pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloaea njihova."

   ^14Mno?tvo, mno?tvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini
   Odluke!

   ^15Sunce i mjesec pomrea?e, zvijezde potamnje?e.

   ^16Jahve grmi sa Siona, glas di?e iz Jeruzalema; nebo se i zemlja
   tresu. Ali je Jahve utoei?te svome narodu i za?tita sinovima Izraela.

   ^17"Znat aeete tada da sam ja Jahve va? Bog ?to stoluje na Sionu,
   svetoj gori svojoj. Jeruzalem aee biti sveti?te, tud-inac vi?e neaee
   kroza nj proaei."

   ^18Kad dod-e taj dan, kapat aee gore mo?tom, iz bregova aee brizgati
   mlijeko, kroza sva korita rijeena u Judeji voda aee proteaei. Vrelo aee
   ?iknuti iz kuaee Jahvine da natopi Dolinu sitimsku.

   ^19Egipat aee opustjeti, Edom aee postati be?ivotna pustinja zbog
   nasilja ueinjena sinovima Judinim, jer proli?e krv nevinu u njihovoj
   zemlji.

   ^20Judeja aee dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena.

   ^21"Osvetit aeu krv njihovu za koju se nisam jo? osvetio." Jahve aee
   diaei Dom svoj na Sionu.
     __________________________________________________________________

Amos
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijeei Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova vid-enja o Izraelu u doba
   judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joa?a, izraelskoga kralja,
   dvije godine prije potresa.

   ^2Veli on: "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori;
   stoearski pa?njaci tu?e i su?i se vrh Karmela."

   ^3Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Damaska, za eetiri zloeina,
   odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom ?eljeznim,

   ^4pustit aeu oganj na dom Hazaelov da sa?e?e Ben-Hadadove dvorce;

   ^5polomit aeu zasune Damaska, istrijebiti ?ivalj Bikat Avena i
   ?ezlono?u iz Bet Edena; narod aee aramski u ropstvo u Kir," veli Jahve
   Gospod.

   ^6Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Gaze, za eetiri zloeina, odluka
   je neopoziva: jer odvedo?e sve u izgnanstvo i Edomu predado?e,

   ^7pustit aeu oganj na zidine Gaze da dvorce joj sa?e?e.

   ^8Istrijebit aeu ?itelje a?dodske i ?ezlono?u iz A?kelona. Pru?it aeu
   ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine," veli Jahve Gospod.

   ^9Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Tira, za eetiri zloeina, odluka
   je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili
   bratskog saveza,

   ^10pustit aeu oganj na zidove Tira da sa?e?e njihove dvorce."

   ^11Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Edoma, za eetiri zloeina, odluka
   je neopoziva: jer gonja?e brata maeem prigu?ujuae' samilost svoju, jer
   gnjev svoj potpiriva?e jednako, jer potica?e bijes svoj,

   ^12pustit aeu oganj na Teman da sa?e?e dvorce u Bosri."

   ^13Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Amonovih sinova, za eetiri
   zloeina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da ra?ire
   granice svoje,

   ^14potpalit aeu oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sa?e?e, s bojnom
   grajom u dan rata, s burama u dan vihora,

   ^15a kralj aee im otiae' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime,"
   veli Jahve Gospod.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Moaba, za eetiri zloeina, odluka
   je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spali?e u vapno,

   ^2pustit aeu oganj na Moab da dvorce kerijotske sa?e?e, a Moab aee
   umrijet u mete?u, s bojnom grajom i sa zvukom trube;

   ^3oborit aeu suca u njemu i poklati sve knezove s njime," veli Jahve
   Gospod.

   ^4Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Judina, za eetiri zloeina, odluka
   je neopoziva: jer odbaci?e Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne
   dr?ahu; zavedo?e ih la?ni bozi za kojima id-ahu oeevi njihovi,

   ^5pustit aeu oganj na Judu, da sa?e?e dvorce jeruzalemske."

   ^6Ovako govori Jahve: "Za tri zloeina Izraela, za eetiri zloeina,
   odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za
   sandale;

   ^7jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k
   istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime;

   ^8i na haljinama u zalog uzetima le?e kraj svakoga ?rtvenika; i piju
   vino oglobljenih u Domu Boga svojega.

   ^9Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput
   hra?aea, ja uni?tih i plod na njima i korijen pod njima.

   ^10Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i eetrdeset vas godina vodih po
   pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku.

   ^11Ja podigoh proroke izmed-' va?ih sinova i nazirejce med-u va?im
   mladiaeima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - rijee je Jahvina.

   ^12Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste:
   'Ne prorokujte!'

   ^13Gle, ja vas prignjeeujem o tlo pod vama, k'o ?to vr?alice gnjeee
   klasje;

   ^14neaee biti bijega brzu, jaka neaee uevrstiti snaga, junak se neaee
   spasiti,

   ^15strijelac se neaee odr?ati, hitri trkae pobjeae' neaee, nit' aee
   jahae umaaei,

   ^16najsreaniji aee ratnici bje?at' nagi onog dana" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poeujte, sinovi Izraelovi, ovu rijee koju Jahve zbori protiv vas,
   protiv svakoga roda ?to ga izvedoh iz zemlje egipatske:

   ^2"Med-u svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato aeu vas
   kazniti za sve grijehe va?e."

   ^3Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore?

   ^4Riee li lav u ?umi ako plijena nema? Re?i li laviae u brlogu ako
   ni?ta ne ulovi?

   ^5Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Di?e li se mre?a sa
   zemlje ako se ni?ta ne uhvati?

   ^6Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoaee li kob pogoditi
   grad ako je Jahve ne po?alje?

   ^7Ni?ta ne eini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama
   svojim prorocima.

   ^8Lav riee: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne
   prorokuje?

   ^9Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji
   egipatskoj; recite: "Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik
   nered u njoj i tlaeenje posred nje."

   ^10Jer ne znaju einiti pravo - rijee je Jahvina - u dvorcima gomilaju
   nasilje i tlaeenje.

   ^11Stog ovako govori Jahve Gospod: "Neprijatelj aee opkoliti zemlju,
   utvrde aee tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti."

   ^12Ovako govori Jahve: "Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili
   komadiae uha iz lavljih ralja, tako aee se istrgnuti sinovi Izraelovi
   koji sjede u Samariji na rubu poeivaljke i na divanima."

   ^13Eujte i posvjedoeite protiv doma Jakovljeva - rijee je Jahve
   Gospoda, Boga nad Vojskama:

   ^14"Onoga dana kad kaznim Izraela za zloeine, kaznit aeu i ?rtvenike
   betelske; ?rtvenieki aee se rozi odlomiti i na tlo popadati.

   ^15Razorit aeu zimsku kuaeu i ljetnu kuaeu, propast aee kuaee
   bjelokosne. Mnogih aee kuaea nestati" - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Poeujte ovu rijee, krave ba?anske, ?to boravite na samarijskoj gori,
   tlaeite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite mu?evima: "Donesi da
   pijemo!"

   ^2Zakle se Jahve Gospod sveto?aeu svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad
   aee vas izvlaeiti kukama, a posljednju od vas ostima.

   ^3Kroz pukotine aeete izlaziti, ne obziruae' se nikamo, i biti baeene
   prema Hermonu" - rijee je Jahvina.

   ^4"Idite samo u Betel i grije?ite, u Gilgal i mno?ite grijehe svoje!
   Prinosite svakog jutra ?rtve, i desetine svaki treaei dan.

   ^5Palite tijesto uskislo na ?rtvu zahvalnicu, oglasite ?rtve
   dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - rijee je
   Jahve Gospoda.

   ^6"Zato dadoh da vam zubi eisti ostanu u svim gradovima va?im, ostavih
   vas bez kruha u svim selima va?im; pa ipak se ne obratiste k meni" -
   rijee je Jahvina.

   ^7"Uskratih vam i ki?u tri mjeseca prije ?etve; pustih da ki?i na jedan
   grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se -
   na koje ne pustih ki?e - sasu?ilo.

   ^8Dva-tri grada lutahu tako u treaei da piju vode, ali se ne mogo?e
   napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijee je Jahvina.

   ^9"Udarah vas snijeaeu i medljikom, sasu?ih vam vrtove i vinograde,
   pro?drije?e vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k
   meni" - rijee je Jahvina.

   ^10"Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiaee va?e poklah
   maeem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice
   smradom iz tabora va?ega, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijee je
   Jahvina.

   ^11"Obarah vas k'o ?to Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja
   iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijee je Jahvina.

   ^12"Stog aeu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer aeu tako s tobom
   postupiti, pripravi se, Izraele, da susretne? Boga svoga!"

   ^13Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva eovjeku misao
   svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih,
   Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Poeujte ovu rijee ?to je iznosim protiv vas, naricaljku, dome
   Izraelov:

   ^2Pade i vi?e neaee ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona le?i,
   nikog da je digne.

   ^3Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg
   izla?a?e tisuaea, ostat aee stotina, iz kojeg izla?a?e stotina, ostat
   aee ih deset.

   ^4Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tra?ite i ?ivjet aeete.

   ^5Ne tra?ite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer ?ebu, jer aee
   Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel aee se prometnuti u ni?ta.

   ^6Tra?ite Jahvu i ?ivjet aeete, il' aee ko' oganj zahvatiti kuaeu
   Josipovu i sa?eae' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi."

   ^7Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju po?tenje!

   ^8On napravi Vla?iaee i ?tapce, on obraee mrak u zoru, a dan u najglu?u
   noae. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je
   ime.

   ^9Nenadano ?alje pusto? na tvrd-avu i utvrdi propast nosi.

   ^10Mrze eovjeka ?to na vratima pravdu dijeli i grde onog ?to zbori
   po?teno.

   ^11Stoga, jer gazite siromaha, di?uaei od njega porez u ?itu - u
   kuaeama ?to ih sazdaste od tesanika nikad ?ivjet' neaeete; iz ljupkih
   vinograda ?to ih posadiste nikad neaeete piti vina.

   ^12Jer znam mnoge va?e zloeine, i va?e grijehe pregoleme: tlaeite
   pravednika i primate mito, odbijajuae' siromaha na gradskim vratima.

   ^13Mudrac ?uti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla.

   ^14Tra?ite dobro, a ne zlo, da biste ?ivjeli, i da Jahve, Bog nad
   Vojskama, odista s vama bude kao ?to velite da jest.

   ^15Mrzite zlo, ljubite dobro, dr?ite pravicu na gradskim vratima, pa
   aee se mo?da Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu.

   ^16Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom aee
   trgu biti kuknjava, po svim aee ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Te?ake
   aee sazvat' da jaueu, narikaee da narieu,

   ^17bit aee jauk u svakom vinogradu, jer aeu proaei posred tebe" - veli
   Jahve.

   ^18"Jao vama ?to ?udite za danom Jahvinim! ?to aee vam biti dan Jahvin?
   Tama, a ne svjetlost.

   ^19Bit aee vam k'o onom ?to uteee lavljim raljama, a sretne ga medvjed;
   koji ud-e u kuaeu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija.

   ^20Neaee li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunean
   sjaj?

   ^21Mrzim i prezirem va?e blagdane i nisu mi mile va?e sveeanosti.

   ^22Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi va?e nisu mile, na
   prieesnice se od ugojenih telaca va?ih i ne osvraeem.

   ^23Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neaeu da slu?am zvuke va?ih
   harfa.

   ^24Pravda nek' poteee kao voda i pravica k'o bujica silna.

   ^25Prinosiste li mi ?rtve i prinos u pustinji eetrdeset godina, dome
   Izraelov?

   ^26Nosit aeete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove ?to
   ih sebi napraviste,

   ^27dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad
   Vojskama njemu je ime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jao bezbri?nima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima
   "prvina naroda", kojima se obraaea dom Izraelov.

   ^2Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, sid-ite u Gat
   filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podrueje
   veaee od va?ega?

   ^3Mislite: daleko je kobni dan, a primieete vlast nasilja.

   ^4Le?eaei na bjelokosnim posteljama, na poeivaljkama izvaljeni, jedu
   janjad iz stada i telad iz staje;

   ^5deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David,

   ^6piju vino iz vreeva i ma?u se najfinijim uljem, al' za slom Josipov
   ne mare.

   ^7Stog aee prvi sad biti prognani; umuknut aee veselje rasko?nika.

   ^8Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijee je Jahve, Boga nad
   Vojskama: "Gnu?am se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat
   aeu grad i sve u njemu."

   ^9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuaei, umrijet aee.

   ^10Rod-ak aee i spaljivae prionuti da iznesu kosti iz kuaee; ako bi tko
   upitao onog u kutu kuaee: "Je li jo? tko ostao s tobom?" on aee
   odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti."

   ^11Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuaea ru?i u komade, mala se
   kuaea ori u komadiaee.

   ^12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate
   pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin?

   ^13Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli
   Karnajim?"

   ^14"Ha, evo, dome Izraelov, di?em na te - rijee je Jahve, Boga nad
   Vojskama - narod ?to aee vas tlaeiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog
   potoka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poee
   nicati, otava nakon kraljevske kosidbe.

   ^2Kad izjedo?e sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti,
   molim te! Kako aee Jakov pre?ivjeti onako malen?"

   ^3I Jahve se stoga pokaja: "Neaee biti", reee Jahve.

   ^4Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da
   ka?njava; veae pro?drije veliki Bezdan i uprav poee gutati polje.

   ^5A ja aeu: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako aee Jakov pre?ivjeti
   onako malen?"

   ^6I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neaee biti", reee Jahve Gospod.

   ^7Evo ?to mi Jahve Gospod pokaza: gle, eovjek stoji na zidu, u ruci mu
   visak.

   ^8"?to vidi?, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod
   reee: "Evo, izmjerit aeu viskom svoj narod izraelski; neaeu ga vi?e
   ?tedjeti.

   ^9Razorit aee se uzvi?ice Izakove, opustjeti sveti?ta izraelska, i s
   maeem aeu ustati na kuaeu Jeroboamovu."

   ^10Amasja, sveaeenik betelski, poruei izraelskom kralju Jeroboamu:
   "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne mo?e vi?e
   podnijeti njegovih rijeei.

   ^11Jer ovako on govori: 'Jeroboam aee poginuti od maea, a Izrael aee iz
   svoje zemlje u izgnanstvo.'"

   ^12Amasja reee Amosu: "Odlazi, vidioee! Bje?i u zemlju Judinu, ondje
   jedi kruh i ondje prorokuj!

   ^13Ali u Betelu da vi?e nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko
   sveti?te, kraljevski hram."

   ^14"Nisam bio prorok ni proroeki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam
   stoear i gajio sam divlje smokve:

   ^15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reee: 'Idi, prorokuj mojemu
   narodu Izraelu.'

   ^16Sada euj rijee Jahvinu. Ti veli?: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne
   proriei protiv doma Izakova.'

   ^17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja aee ?ena bludnieit' po gradu, sinovi
   tvoji i kaeeri od maea aee pasti, tvoja aee se zemlja u?etom
   razdijeliti, a ti aee? umrijeti na neeistu tlu, i Izrael aee otiaei u
   izgnanstvo iz svoje zemlje.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Evo ?to mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda:

   ^2"?to vidi?, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada
   mi Jahve reee: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neaeu ga vi?e
   ?tedjeti.

   ^3I hramske aee pjevaeice jaukati toga dana - rijee je Jahve Gospoda -
   bit aee mno?tvo trupla, svuda aee se bacati."

   ^4Slu?ajte ovo, vi ?to gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!

   ^5Ka?ete: "Kad li aee mlad-ak proaei, da prodamo ?ito, i subota, da
   tr?imo p?enicu. Smanjujuae' efu, poveaeavajuaei ?ekel, da varamo krivim
   mjerama:

   ^6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo
   otra?ak od ?ita.

   ^7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neaeu zaboraviti
   nijednoga va?eg djela."

   ^8Neaee l' se od toga zemlja potresti, protu?iti svi njeni stanovnici,
   neaee li se sva podiaei kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

   ^9"Toga aeu dana - rijee je Jahve Gospoda - ueiniti da sunce zapadne u
   podne, i pomraeit aeu zemlju u po bijela dana.

   ^10Okrenut aeu svetkovine va?e u kuknjavu i sve va?e pjevanje u
   tu?aljku; obuaei aeu u kostrijet svako bedro, oaeelavit aeu svaku
   glavu. Bit aee kao kad se tu?i za jedincem, i ?to ostane, bit aee kao
   dan goreine."

   ^11"Evo, dani dolaze - rijee je Jahve Gospoda - kad aeu poslati glad na
   zemlju, ne glad kruha ni ?ed- vode, veae slu?anja rijeei Jahvine.

   ^12Tumarat aee od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se
   i?tuaei rijee Jahvinu, ali je neaee naaei.

   ^13U onaj aee dan obamirati od ?ed-i lijepe djevojke i mladiaei.

   ^14Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako ?iv bio bog
   tvoj, Dane!' i: 'Tako ?iv bio Ljubimac tvoj, Beer ?ebo!' oni aee pasti
   i nikad ustati neaee."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj ?rtvenika i govori: "Udari u glavice
   stupova, neka se pragovi zatresu! Svima aeu satrti glave, ?to ostane,
   pod mae aeu udariti. Nijedan neaee uteaei, nitko se neaee spasiti.

   ^2Zariju li se i u Podzemlje, i?eupat aee ih ruka moja. Popnu li se i
   na nebo, odande aeu ih skinuti.

   ^3Ako se sakriju i navrh Karmela, naaei aeu ih i pohvatati. Ako se od
   mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit aeu Zmaju da ih pro?dre.

   ^4Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit aeu maeu da ih
   sasijeee; upravit aeu oei na njih, ali na nesreaeu, ne na dobro."

   ^5Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi
   joj stanovnici protu?e; di?e se sva poput Nila i spu?ta k'o Rijeka
   egipatska.

   ^6On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on
   poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

   ^7"Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Ku?ani" - rijee je Jahvina.
   "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz
   Kaftora i Aramejce iz Kira?"

   ^8Gle, oei Jahve Gospoda uprte su na gre?no kraljevstvo, izbrisat aee
   ga s lica zemlje. "Ipak neaeu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijee je
   Jahvina.

   ^9"Jer, gle, zapovijed aeu dati i rastresti dom Izraelov med-u sve
   narode, k'o ?to se trese ?ito u re?etu, da ni zrnce na zemlju ne padne.

   ^10Svi gre?nici naroda moga od maea aee pasti, svi koji ka?u: 'Nije
   blizu i neaee nas stiaei nesreaea.'"

   ^11"U dan aeu onaj podiaei raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj
   pukotine, popraviti mjesta ru?evna, opet je sazidati k'o u stara
   vremena,

   ^12da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime
   moje" - rijee je Jahve Gospoda, tvorca svega toga.

   ^13"Evo dolaze dani - rijee je Jahvina - kada aee orae stizat' ?eteoca,
   mastilac gro?d-a sijaea, kad aee planine procuriti mladim vinom i svi
   se bregovi prelijevati njime.

   ^14Okrenut aeu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit aee gradove sru?ene
   i ?ivjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i
   jesti njihov rod.

   ^15Posadit aeu ih u zemlju njihovu i nikad se vi?e neaee i?eupati iz
   zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.
     __________________________________________________________________

Obadiah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Vid-enje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Euli smo vijest
   od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!"

   ^2"Jer gle, ueinit aeu te najmanjim med-u narodima, prezrenim veoma.

   ^3Uznositost srca tvoga zavela te, tebe ?to ?ivi? u peaeinama kamenim,
   u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zbori?: 'Tko li aee me na zemlju
   skinuti?'

   ^4Da se vine? k'o orao, gnijezdo svije? med-u zvijezdama, i odande
   skinut aeu te" - rijee je Jahvina.

   ^5"Dod-u li k tebi lupe?i il' kradljivci noaeni, kako li aee? biti
   oplijenjen! Neaee li te okrasti po miloj volji? Dod-u li trgaei k tebi,
   zar aee i pabirka ostaviti?

   ^6Kako li Edom bje?e pretresen, skrivena mu skrovi?ta pretra?ena!

   ^7Do granica te potjera?e, svi te saveznici tvoji prevari?e, nadvlada?e
   te tvoji prijatelji! Oni ?to kruh tvoj jedu zamku ti stavi?e: 'Sasvim
   je bez uma!'

   ^8Neaeu li u dan onaj - rijee je Jahvina - uni?tit' mudraca u Edomu i
   razum iz gore Ezavljeve?

   ^9Ratnike tvoje, Temane, u?as aee spopasti, i posljednji aee biti
   istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj

   ^10i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram aee te pokriti i nestat
   aee? zasvagda.

   ^11U dan onaj kad staja?e postrance, dok mu tud-inci blago odvodi?e,
   dok stranci ula?ahu na vrata njegova i ?drijeb bacahu za Jeruzalem, ti
   bija?e kao jedan od njih.

   ^12Ne naslad-uj se bratu u dan nesreaee njegove! Ne likuj nad sinovima
   judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!

   ^13Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreaee njegove! Ne
   naslad-uj se njegovom propa?aeu u dan nesreaee njegove! Ne pru?aj ruke
   na imanje njegovo u dan nesreaee njegove!

   ^14Ne stoj na raskr?aeima da pobije? njegove bjegunce! Ne izdaji
   pre?ivjelih njegovih u dan tjeskobni!"

   ^15Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat aee ti se milo za drago,
   tvoja aee djela na tvoju glavu pasti.

   ^16"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit aee svi narodi bez
   odu?ka, pit aee i iskapiti - i bit aee k'o da ih nigda bilo nije.

   ^17Al' na gori Sionu bit aee spasenici - postat aee sveta - i dom aee
   Jakovljev ba?tiniti svoju ba?tinu.

   ^18Dom aee Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev
   strnjika. Potpalit aee ga i pro?drijeti, i od doma Ezavljeva nitko
   neaee ostati" - rijee je Jahvina.

   ^19?itelji negepski ba?tinit aee goru Ezavljevu, ?itelji ?efele zemlju
   filistejsku; ba?tinit aee kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin
   aee ba?tiniti Gilead.

   ^20A izgnana nekoae vojska sinova Izraelovih ba?tinit aee Kanaan sve do
   Sarfate; izgnanici jeruzalemski ?to su u Sefaradu ba?tinit aee gradove
   negepske.

   ^21Izbavitelji aee uzaaei na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada
   aee nastat' kraljevstvo Jahvino.
     __________________________________________________________________

Jonah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijee Jahvina dod-e Joni, sinu Amitajevu:

   ^2"Ustani," reee mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u
   njemu, jer se zloaea njihova popela do mene."

   ^3A Jona ustade da pobjegne u Tar?i?, daleko od Jahve. Sid-e u Jafu i
   nad-e lad-u ?to je plovila u Tar?i?. Plati vozarinu i ukrca se da
   otplovi s njima u Tar?i?, daleko od Jahve.

   ^4Ali Jahve podi?e na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na
   moru te mi?ljahu da aee se lad-a razbiti.

   ^5Upla?i?e se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olak?ali,
   stado?e iz lad-e bacati tovar ?to bija?e u njoj. Jona pak bija?e si?ao
   na dno lad-e, legao i zaspao tvrdim snom.

   ^6Zapovjednik lad-e pristupi mu i reee: "?to spava? kao zaklan? Ustaj i
   prizivlji Boga svojega! Mo?da aee nas se sjetiti Bog taj da ne
   poginemo."

   ^7Potom reko?e jedni drugima: "Hajde da bacimo ?drijeb da vidimo od
   koga nam dod-e ovo zlo." Baci?e ?drijeb i pade ?drijeb na Jonu.

   ^8Oni mu onda reko?e: "Ka?i nam: zbog koga nas ovo zlo snad-e, kojim se
   poslom bavi?, odakle dolazi?, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"

   ^9On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i ?tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji
   stvori more i zemlju."

   ^10Ljudi se upla?i?e veoma i reko?e mu: "?to si to ueinio!" Jer bijahu
   doznali da on bje?i od Jahve - sam im je to pripovjedio.

   ^11Oni ga zapita?e: "?to da ueinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer
   se more sve bje?nje dizalo.

   ^12On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa aee vam se more
   smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."

   ^13Ljudi uze?e veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve
   bje?nje dizalo protiv njih.

   ^14Tad zazva?e Jahvu i reko?e: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog
   ?ivota ovoga eovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve:
   eini? kako ti je milo."

   ^15I uzev?i Jonu, baci?e ga u more - i more presta bjesnjeti.

   ^16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prineso?e ?rtvu Jahvi i
   ueini?e zavjete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noaei
   ostade Jona u ribljoj utrobi.

   ^2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.

   ^3On reee: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usli?a; iz utrobe
   Podzemlja zazvah, i ti si mi euo glas.

   ^4Ti me baci moru u dubine, i voda me opteee. Sve poplave tvoje i
   valovi obori?e se na me.

   ^5Pomislih: odbaeen sam ispred oeiju tvojih. Al' ipak oei upirem svetom
   Hramu tvojem.

   ^6Vode me do grla okru?i?e, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omota?e,

   ^7sid-oh do korijena planina. Nada mnom se zatvori?e zauvijek zasuni
   zemljini. Al' ti iz jame izvadi ?ivot moj, o Jahve, Bo?e moj.

   ^8Samo ?to ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi
   vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

   ^9Oni koji ?tuju isprazna ni?tavila milost svoju ostavljaju.

   ^10A ja aeu ti s pjesmom zahvalnicom ?rtvu prinijeti. ?to se
   zavjetovah, ispunit aeu. Spasenje je od Gospoda."

   ^11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Rijee Jahvina dod-e Joni drugi put:

   ^2"Ustani," reee mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu
   ?to aeu ti reaei."

   ^3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bija?e
   grad velik do Boga - tri dana hoda.

   ^4Jona prod-e gradom dan hoda, propovijedajuaei: "Jo? eetrdeset dana i
   Niniva aee biti razorena."

   ^5Ninivljani povjerova?e Bogu; oglasi?e post i obuko?e se u kostrijet,
   svi od najveaeega do najmanjega.

   ^6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide
   pla?t sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.

   ^7Tada se po odredbi kralja i njegovih velika?a oglasi i objavi u
   Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ni?ta, ni da pasu, ni
   da vodu piju.

   ^8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeaeu, da glasno Boga
   zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je
   einio.

   ^9Tko zna, mo?da aee se povratiti Bog, smilovati se i odustati od
   ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"

   ^10Bog vidje ?to su einili: da se obrati?e od svojega zlog puta. I
   sa?ali se Bog zbog nesreaee kojom im bija?e zaprijetio i ne ueini.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se.

   ^2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok jo? u
   svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeaei u Tar?i?; jer znao
   sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrd-em
   i da se nad nesreaeom brzo sa?ali?.

   ^3Sada, Jahve, uzmi moj ?ivot, jer mi je bolje umrijeti nego ?ivjeti."

   ^4Jahve odgovori: "Srdi? li se ti s pravom?"

   ^5Jona izid-e iz grada i sjede s istoka gradu; naeini ondje kolibu i
   sjede pod njom u hlad da vidi ?to aee biti od grada.

   ^6A Jahve Bog ueini da izraste br?ljan nad Jonom i pru?i sjenu njegovoj
   glavi te da ga izlijeei od zlovolje. Jona se br?ljanu veoma obradova.

   ^7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize br?ljan, i
   on usahnu.

   ^8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruae istoeni vjetar; sunce je
   palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Po?elje umrijeti i reee:
   "Bolje mi je umrijeti nego ?ivjeti."

   ^9Bog upita Jonu: "Srdi? li se s pravom zbog br?ljana?" On odgovori:
   "Da, s pravom sam ljut nasmrt."

   ^10Jahve mu reee: "Tebi je ?ao br?ljana oko kojega se nisi trudio, nego
   je u jednu noae nikao i u jednu noae usahnuo.

   ^11A meni da ne bude ?ao Ninive, grada velikoga, u kojem ima vi?e od
   sto i dvadeset tisuaea ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo,
   a uz to i mnogo ?ivotinja!"
     __________________________________________________________________

Micah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijee Jahvina, upuaeena Miheju More?eaeaninu u vrijeme Jotama, Ahaza
   i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova vid-enja o Samariji i o
   Jeruzalemu.

   ^2Eujte, narodi, vi svi! Slu?aj, zemljo, i sve ?to te ispunja! Gospod
   Jahve protiv vas aee svjedoeiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega!

   ^3Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po
   visovima zemaljskim.

   ^4Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak
   pred ognjem, kao voda ?to se razlijeva niz obronak.

   ^5Sve je to za zloeinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje
   je zloeinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? ?to su uzvi?ice Judine?
   Nije li Jeruzalem?

   ^6"Ueinit aeu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd.
   Zavaljat aeu kamenje njezino u dolinu, otkrit aeu joj temelje.

   ^7Razbit aee se svi njeni kipovi, sva aee joj se plaaea bludnieka
   ognjem spaliti, raskomadat aeu sve njene idole, jer su od bludnieke
   plaaee nakupljeni, i opet aee postati plaaeom bludniekom."

   ^8"Zato aeu zakukati i zaridati, iaei aeu gol i bos, zavijat aeu kao
   ?akali, urlikat aeu kao nojevi.

   ^9Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotiee Vrata moga
   naroda, sve do Jeruzalema!

   ^10Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri
   valjajte se u pra?ini!

   ^11Odlazi sramotno, stanovnice ?afirska! Iz svoga grada nije iza?la
   stanovnica saananska! Bet Haesel i?eupan je iz temelja, iz svojih
   evrstih osnova.

   ^12Kako se mo?e nadati sreaei stanovnica marotska? Jer nesreaea silazi
   od Jahve sve do vrata jeruzalemskih.

   ^13Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice laki?ka! To je bio
   poeetak grijeha Kaeeri sionske, jer su se u tebi na?la zloeinstva
   Izraelova.

   ^14Zato aee? dati otpusnicu More?et Gatu, domovi aee akzipski
   razoearati kraljeve izraelske.

   ^15Jo? aeu ti dovesti osvajaea, stanovnice mare?ka, stiaei aee do
   Adulama slava Izraelova.

   ^16Eupaj kosu i ostri?i se za milom djecom svojom! Postani aeelava kao
   orao le?inar, jer su izgnana daleko od tebe."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Te?ko onima koji smi?ljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim!
   Kad svane dan, oni ga izvr?e, jer je sila u njihovoj ruci.

   ^2Za?ele li polja, otimaju ih, i kuaee, uzimaju ih; eine nasilje
   eovjeku i kuaei njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu.

   ^3Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smi?ljam zlo iz kojega
   neaeete izvuaei vratova, niti aeete hoditi ponosito, jer aee biti zlo
   vrijeme.

   ^4U onaj aee vam se dan slo?iti rugalica, zapjevati tu?aljka i reaei:
   'Propalo je! Posve smo opusto?eni, ba?tina je naroda moga otud-ena i
   nitko da mu je vrati, na?a polja podijeljena su odmetniku.'

   ^5Zato neaee biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru
   Jahvinu."

   ^6"Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neaee
   pasti!

   ^7Zar aee biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost?
   Zar on tako postupa? Nisu li rijeei njegove ugodne Izraelu, narodu
   njegovu?"

   ^8Vi se sami di?ete kao neprijatelji narodu mojemu. Eovjeku nezazornu
   vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote
   dosud-ujete.

   ^9Vi izgonite ?ene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj
   zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao:

   ^10"Ustanite, idite! Ovo nije poeivali?te! Zbog neeistoaee te?ko vas
   u?e svezalo."

   ^11Kad bi mogao biti nadahnut eovjek koji izmi?lja ovu opsjenu:
   "Prorokujem ti vino i piaee", on bi bio prorok narodu ovome.

   ^12Svega aeu te sabrati, Jakove, sakupit aeu Ostatak Izraelov! Smjestit
   aeu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na pa?i - neaee se bojati
   nikoga.

   ^13Pred njima stupa ru?ilac: oni aee se poru?iti i uaei, kroz vrata aee
   proaei i izaaei; pred njima aee iaei njihov kralj, Jahve aee biti na
   eelu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom rekoh: "Eujte sada, glavari kuaee Jakovljeve, suci doma
   Izraelova! Nije li na vama da znate ?to je pravo? Ali vi mrzite dobro,
   a ljubite zlo!

   ^2Vi ljudima derete ko?u s tijela i meso s kosti njihovih.

   ^3Oni pro?diru tijelo moga naroda i deru mu ko?u, lome kosti. Oni ih
   komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu!

   ^4Zato, oni aee Jahvu zazivati, a on im neaee odgovoriti. Sakrit aee, u
   ono vrijeme, lice od njih zbog zloeina koje su poeinili."

   ^5Ovako govori Jahve protiv prorokAea koji moj narod zavode: "Ako imaju
   zalogaj u zubima, progla?uju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ni?ta ne
   stavlja u usta navije?taju sveti rat.

   ^6Zato aeete imati noae mjesto va?ih vid-enja i tminu mjesto
   proricanja. Zaaei aee sunce tim prorocima i dan aee za njih pomreati.

   ^7Tada aee se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraeari. Svi aee oni
   pokriti gubice, jer odgovora Bo?jeg neaee biti.

   ^8Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim
   Jakovu opaeinu njegovu, Izraelu njegov grijeh.

   ^9Eujte dakle ovo, glavari kuaee Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi
   kojima se pravda gadi te izvraeete sve ?to je ispravno!

   ^10Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloeinu!

   ^11Glavari njegovi sude prema mitu, sveaeenici njegovi poueavaju radi
   zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i
   govore: 'Nije li Jahve u na?oj sredini? Neaee na nas zlo navaliti.'

   ^12Poradi vas i va?e krivnje Sion aee biti polje preorano, Jeruzalem
   ru?evina, a Goru Doma prekrit aee ?uma."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dogodit aee se na kraju danAea: Gora Doma Jahvina bit aee
   postavljena vrh svih gora, uzvi?ena iznad svih bregova.

   ^2K njoj aee se stjecat svi narodi, nagrnut aee mnoga plemena i reaei:
   "Hajde, uzid-imo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On aee nas
   naueit' svojim putovima, i hodit aeemo stazama njegovim. Jer aee sa
   Siona Zakon izaaei, rijee Jahvina iz Jeruzalema."

   ^3On aee upravljati mnogim pueanstvima i bit aee sudac moaenim
   narodima. Svoje aee maeeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne
   srpove. Narod na narod neaee maea dizati niti aee se vi?e za rat
   vje?bati.

   ^4Svaki aee mirno ?ivjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i
   nitko ga neaee pla?iti. To reko?e usta Jahve nad Vojskama.

   ^5Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu
   Jahve, Boga na?ega, uvijek i dovijeka.

   ^6"U onaj dan - rijee je Jahvina - sabrat aeu hrome, okupiti raspr?ene
   i sve kojima sam zlo ueinio.

   ^7Od hromih aeu Ostatak ueiniti, moaean narod od onih ?to su izgnani."
   Tada aee Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.

   ^8I ti Kulo stadAea, Ofele Kaeeri sionske, opet aee se tebi vratiti
   prija?nja vlast, kraljevstvo Kaeeri jeruzalemske.

   ^9Za?to sada kuka? kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici
   tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju?

   ^10Savijaj se od boli i kriei, Kaeeri sionska, kao ?ena koja porad-a,
   jer aee? sada iz grada iziaei i stanovati na polju. Do Babilona ti aee?
   otiaei, ondje aee? se osloboditi, ondje aee te Jahve otkupiti iz ?aka
   tvojih du?mana.

   ^11A sada se mnogi narodi protivu tebe sabra?e. Oni govore: "Neka se
   obe?easti, neka se na?e oei nasite Siona!"

   ^12Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao
   snoplje na gumnu on ih je sabrao.

   ^13Ustani! Ovr?i ?ito, Kaeeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i
   mjedena kopita. I satrt aee? mnoge narode; zavjetovat aee? Jahvi blago
   njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.

   ^14Utvrdi se sada, Tvrd-avo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po
   licu udaraju Suca Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A ti, Betleheme Efrato, najmanji med-u kne?evstvima Judinim, iz tebe
   aee mi izaaei onaj koji aee vladati Izraelom; njegov je iskon od
   davnina, od vjeenih vremena.

   ^2Zato aee ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada aee
   se Ostatak njegove braaee vratiti djeci Izraelovoj.

   ^3On aee se uspraviti, na pa?u izvodit' svoje stado silom Jahvinom,
   velieanstvom imena Boga svojega. Oni aee u miru ?ivjeti, jer aee on
   rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.

   ^4On - on je mir! Ako Asirci provale u na?u zemlju, ako stupe u na?e
   dvore, podiaei aeemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.

   ^5Zemlju asirsku oni aee maeem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on
   aee nas osloboditi od Asiraca ako provale u na?u zemlju, ako stupe na
   na?e tlo.

   ^6Tada aee Ostatak Jakovljev, med-u brojnim narodima, biti kao rosa
   koja od Jahve dolazi, kao kapljice ki?e na travi koja ne eeka na
   eovjeka niti i?eekuje sina eovjeejeg.

   ^7Tada aee Ostatak Jakovljev, med-u brojnim narodima, biti kao lav
   med-u ?umskim zvijerima, kao laviae med-u ovejim stadima: svaki put kad
   prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.

   ^8Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit
   aee zatrti!

   ^9"U onaj dan - rijee je Jahvina - potamanit aeu sve tvoje konje,
   uni?titi tvoja bojna kola;

   ^10razorit aeu po tvojoj zemlji svako naselje, poru?iti sve tvoje tvrde
   gradove.

   ^11Zatrt aeu iz tvoje ruke bajanje, vraeara vi?e neaee? imati;

   ^12i zatrt aeu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se vi?e neaee?
   klanjati pred djelom ruku svojih.

   ^13Iskorijenit aeu a?ere iz tebe i razorit aeu tvoje gradove.

   ^14U gnjevu, u bijesu, izvr?it aeu osvetu na narodima koji nisu
   slu?ali."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Eujte, dakle, rijee koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred
   gorama, i neka bregovi euju tvoj glas!"

   ^2Slu?ajte, gore, parnicu Jahvinu, eujte, temelji zemaljski, jer Jahve
   se parbi s narodom svojim, on se parniei s Izraelom:

   ^3"Narode moj, ?to sam ti ueinio? Eime sam te zamorio? Odgovori mi.

   ^4Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuaee ropstva;
   poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.

   ^5Narode moj, sjeti se sada: ?to je bio naumio Balak, kralj moapski?
   ?to je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od ?itima do Gilgala, da
   pozna? pravedna djela Jahvina."

   ^6"S eime aeu doaei pred Jahvu, hoaeu li pasti nieice pred Bogom
   Svevi?njim? Hoaeu li doaei preda nj sa ?rtvom paljenicom, s teocima od
   jedne godine?

   ^7Hoaee li mu biti mile tisuaee ovnova, tisuaee tisuaea potokAea ulja?
   Treba li prinijeti sina prvorod-enog zbog svoga zloeina, plod svoje
   utrobe zbog grijeha koji sam poeinio?"

   ^8"Objavljeno ti je, eovjeee, ?to je dobro, ?to Jahve tra?i od tebe:
   samo einiti pravicu, milosrd-e ljubiti i smjerno sa svojim Bogom
   hoditi."

   ^9Jahvin glas viee gradu: "Slu?ajte, vi plemenjaci i sabore gradski!

   ^10Zar mogu podnositi krivo steeeno blago i patvorenu efu prokletu?

   ^11Mogu li opravdati onoga koji se slu?i mjerom krivom, vreaeom
   krivotvorenih utega?

   ^12Bogata?i va?i puni su okrutnosti, stanovnici va?i la? govore,
   varljiv je jezik u njihovim ustima!

   ^13Zato sam te i ja poeeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih.

   ^14Jest aee?, a neaee? se nasititi, gladan aee? ostati; stavljat aee?
   na stranu, a ni?ta neaee? saeuvati; ako ?to i saeuva?, ja aeu maeu
   predati.

   ^15Sijat aee?, ali neaee? ?eti; tijestit aee? maslinu, a ulja neaee
   biti; gazit aee? mo?t, a vina neaee? piti.

   ^16Dr?i? se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, ?ivi? po
   osnovama njihovim: ueinit aeu od tebe pustinju, od ?itelja tvojih
   porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Te?ko meni! Postao sam kao ?etelac ljeti, kao trgae poslije jematve:
   nema bobice gro?d-a da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom ?udim!

   ^2Vjernici su i?eezli iz zemlje: nijednog pravednika med-u ljudima! Svi
   vrebaju za krvoproliaeem, svaki svome bratu mre?u postavlja.

   ^3Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar tra?i dar, sudac sudi prema
   poklonu, velika? po svome hiru odlueuje.

   ^4I najbolji med-u njima je kao trn, najpravedniji kao draea ?ivica.
   Isku?enje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.

   ^5Ne pouzdavajte se u bli?njega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom
   koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvori?.

   ^6Jer sin svoga oca zlostavlja, kaeerka na majku ustaje, snaha na svoju
   svekrvu, svakome je du?manin njegov ukuaeanin.

   ^7A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, eekam na Boga koji spasava, Bog
   moj mene aee usli?ati.

   ^8Ne raduj se mome zlu, du?manko moja, ako sam pao, ustat aeu; ako
   boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. ^8Tko je Bog kao ti koji
   pra?ta krivnju, koji grijeh opra?ta i prelazi preko prekr?aja Ostatka
   ba?tine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego u?iva u
   pomilovanju?

   ^9Moram podnositi srd?bu Jahvinu, jer sam protiv njega sagrije?io, sve
   dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest aee me na
   svjetlost, gledat aeu pravednost njegovu.

   ^10Kada ga moja du?manka ugleda, od stida aee se pokriti ona koja mi je
   govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje aee se oei naslad-ivati
   kad je ugledam: ona aee biti zga?ena kao blato na putu.

   ^11Dolazi dan kad aee se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko aee
   se prostirati tvoje granice!

   ^12Toga dana dolazit aee k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do
   Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.

   ^13Zemlja aee postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela
   njihovih.

   ^14Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje ba?tine, koje osamljeno
   ?ivi u ?ikarju, usred plodnih voaenjaka. Neka pase u Ba?anu i Gileadu,
   kao u davne dane!

   ^15Kao u dane kad si iza?ao iz Egipta, poka?i nam eudesa!

   ^16Narodi aee ih vidjeti i bit aee posramljeni uza svu silu svoju;
   stavit aee ruku na usta i u?i aee im oglu?iti.

   ^17Lizat aee pra?inu kao zmija, kao gmazovi koji gmi?u po zemlji.
   Iziaei aee dr?aeuaei iz svojih jazbina, prestravljeni i ustra?eni pred
   tobom.

   ^19Jo? jednom, imaj milosti za nas! Satri na?e opaeine, baci na dno
   mora sve grijehe na?e!

   ^20Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se
   zakleo ocima na?im od dana iskonskih.
     __________________________________________________________________

Nahum
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proroeanstvo nad Ninivom. Knjiga vid-enja Nahuma Elko?anina.

   ^2Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osveaeuje, gospodar
   srd?be! Jahve se osveaeuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na
   neprijatelje.

   ^3Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moaei. Ne, Jahve neaee pustiti
   krivca neka?njena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su pra?ina
   koju podi?u njegovi koraci.

   ^4Prijeti moru i isu?uje ga, presu?uje sve rijeke. ...Ba?an i Karmel
   uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana!

   ^5Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim
   provaljuje, krug zemaljski i sve ?to na njem stanuje.

   ^6Tko mo?e izdr?ati pred bijesom njegovim? Tko aee odoljeti pred
   gnjevnom srd?bom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i
   litice se pred njim kidaju.

   ^7Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan
   nevolje, poznaje one koji se njemu utjeeu

   ^8kada potopne vode poplave. Uni?tit aee one koji se protiv njega
   podi?u, progonit aee svoje du?mane u najmrkliji mrak.

   ^9?to vi snujete protiv Jahve? On uni?tava do kraja; nevolja se neaee
   dva puta podiaei.

   ^10Kao trnovita ?ikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit aee
   potpuno smlavljeni.

   ^11Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik
   Belijala.

   ^12Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit aee
   poko?eni, uni?teni. Ako sam te ponizio, neaeu te odsada poni?avati.

   ^13A sada, razbit aeu jaram koji te ste?e, raskidat aeu tvoje okove."

   ^14Protiv tebe Jahve nared-uje: "Neaee vi?e biti roda tvoga imena, iz
   hrama tvojih bogova istrijebit aeu likove rezane i livene, a od tvog
   groba ruglo aeu ueiniti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navije?ta: "Spasenje!" Svetkuj
   svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal vi?e neaee
   prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt.

   ^2Protiv tebe dolazi ru?itelj. Postavi stra?u na bedeme, gledaj na put,
   opa?i bedra, saberi sve svoje snage.

   ^3Da, Jahve aee obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov.
   Pljaeka?i ih opljaekali, mladice im potrli.

   ^4?titovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu;
   ognjem blista eelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im
   se propinju.

   ^5Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje
   goruaee; kao munje, samo sijevaju.

   ^6Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme,
   veae je zaklon postavljen.

   ^7Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palaei.

   ^8Podi?u, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile,
   tuguju kao golubice, u prsa se udaraju.

   ^9Niniva je nabujalo jezero, oni bje?e pred vodom njezinom. "Zaustavite
   se, stanite!" Ali se nitko ne okreaee.

   ^10"Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje
   dragocjenosti!

   ^11Pljaekanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u
   bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela.

   ^12Gdje je skrovi?te lavovima i log laviaeima? Kad je lav izlazio,
   lavica je ostajala i lavovi mali?ani; pla?io ih nitko nije.

   ^13Lav je grabio za svoje laviaee, davio je za svoje lavice; svoje
   spilje punio je plijenom, svoja skrovi?ta lovinom.

   ^14"Evo me! Tebi!" - rijee je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit aeu u dim
   tvoja bojna kola, mae aee poklati tvoje laviaee. Istrijebit aeu sa
   zemlje tvoja pljaekanja, i neaee se vi?e euti povik tvojih glasnika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Te?ko gradu krvniekom, pun je la?i, prepun grabe?a, s pljaekanjem on
   ne prestaje!

   ^2Slu?ajte! Pucaju bieem! Slu?ajte! ?tropot toekova! Konji upropanj,
   kola poskakuju.

   ^3Konjanici u stremenu, maeevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile
   ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiee!

   ^4Eto plaaee za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vje?te earobnice
   koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim earanjima.

   ^5"Evo me! Tebi!" - rijee je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice
   podignut aeu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat aeu narodima,
   tvoju sramotu kraljevstvima.

   ^6Bacit aeu na tebe smeaee, osramotit aeu te, izlo?iti na stup sramote.

   ^7Svaki koji te vidi, bje?at aee od tebe. Reaei aee: 'Niniva! Kakva
   razvalina!' Tko je mo?e po?aliti? Gdje joj naaei tje?itelje?"

   ^8Jesi li tvrd-a od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino
   predzid-e bilo je more, njezini bedemi bile su vode.

   ^9Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi
   Puta i Libije bili su joj pomoaenici.

   ^10A i ona je oti?la u progonstvo, morala je iaei u su?anjstvo; njezina
   nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskr?aeima; za ugledne ljude
   njezine bacali su ?drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima.

   ^11Tako aee? i ti biti slomljena, bit aee? svladana; tako aee? i ti
   morati tra?iti utoei?te pred du?maninom.

   ^12Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad
   se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih ?eli jesti.

   ^13Gledaj svoj narod: sve je ?ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje
   ?irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sa?gao tvoje prijevornice.

   ^14Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeei blato, gazi
   ilovaeu, uzmi kalup za opeku.

   ^15A ipak aee te oganj sa?eaei i mae potamaniti. Namno?i se kao kukci,
   namno?i se kao skakavci;

   ^16[16a] umno?i svoje trgovce da ih bude vi?e nego zvijezda na nebu,

   ^17[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao
   kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b]
   kukci razvijaju krila?ca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo.

   ^18Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani
   vojnici drijemaju, narod se tvoj raspr?io po gorama, nitko ga vi?e ne
   mo?e sakupiti.

   ^19Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeeiva je tvoja ozljeda. Svi koji to
   saznaju plje?aeu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka
   osjeaeao na sebi tvoju okrutnost?
     __________________________________________________________________

Habakkuk
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proro?tvo koje vidje prorok Habakuk.

   ^2Dokle aeu, Jahve, zapomagati, a da ti ne euje?? Vikati k tebi
   "Nasilje!" a da ti ne spasi??

   ^3Za?to mi nepravdu iznosi? pred oei, za?to gleda? ugnjetavanje?
   Pljaeka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

   ^4Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naeas ne pomalja. Da, zlikovac
   progoni pravednika, pravo je stoga izopaeeno.

   ^5Obazrite se na narode, pogledajte, eudite se, zapanjite! Jer u va?e
   dane einim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriea.

   ^6Da! Evo di?em Kaldejce, narod divlji i naprasit ?to nadire ?irom
   zemlje da obitavali?ta otme tud-a.

   ^7On je stra?an i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov
   ponos.

   ^8Konji su mu br?i od leoparda, hitriji od vukova uveeer; jahaei mu
   poskakuju, sti?u izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen pro?dru.

   ^9Svi aee doaei rad' grabe?a, lica im ?egu k'o istoeni vjetar, grabe
   roblje kao pijesak!

   ^10Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se
   svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.

   ^11Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

   ^12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bo?e moj, Sveee moj? Ti koji ne
   umire?! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga,
   Stijeno, da ka?njava.

   ^13Preeiste su tvoje oei da bi zloaeu gledale. Ti ne mo?e? motriti
   tlaeenja. Za?to gleda? vjerolomce, ?uti? kad zlikovac ni?ti pravednijeg
   od sebe?

   ^14Postupa? s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima ?to nemaju
   gospodara!

   ^15On ih sve lovi na udicu, izvlaei ih mre?om, pred-om ih skuplja i
   tako se raduje i likuje.

   ^16Stog ?rtvuje mre?i svojoj, pali tamjan svojoj pred-i jer mu
   pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.

   ^17Valja li, dakle, da neprestano pote?e mae i kolje narod nemilice?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Stat aeu na stra?u svoju, postavit se na bedem, paziti ?to aee mi
   reaei, kako odgovorit na moje tu?be.

   ^2Tada Jahve odgovori i reee: "Zapi?i vid-enje, ure?i ga na ploeice, da
   ga eitae lako eita."

   ^3Jer ovo je vid-enje samo za svoje vrijeme: ispunjenju te?i, ne vara;
   ako sti?e polako, eekaj, jer odista aee doaei i neaee zakasniti!

   ^4Gle: propada onaj eija du?a nije pravedna, a pravednik ?ivi od svoje
   vjere.

   ^5Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne mo?e poeinuti tko ?drijelo
   razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se
   sve narode, tko kupi za se sva plemena!

   ^6Zar mu se neaee svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv
   njega? Reaei aee: Jao onom tko mno?i ?to nije njegovo (a dokle aee?) i
   optereaeuje se zalogama!

   ^7Neaee li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neaee li se probuditi ljuti
   tvoji tlaeitelji? Tada aee? im plijen biti!

   ^8Jer si opljaekao mnoge narode, sav ostatak naroda opljaekat aee tebe,
   jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu ?itelje.

   ^9Jao onom tko otimaeinu zgraee nepravednu kuaei svojoj, da visoko
   svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!

   ^10Nanese sramotu kuaei svojoj: zatiruaei mnoga plemena, grije?i?
   protiv sebe.

   ^11Jer iz samih zidova kamen kriei, a krovna mu greda odgovara.

   ^12Jao onom tko grad di?e krvlju i tvrd-avu zasnuje na nepravdi!

   ^13Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude,
   puci niza?to muee?

   ^14Jer aee se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao ?to vode
   prekrivaju more.

   ^15Jao onom tko bli?njeg navodi na piaee, ulijeva otrov dok on pije da
   bi promatrao njegovu nagost!

   ^16Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu.
   Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!

   ^17Nasilje nad Libanonom tebe aee prestraviti, pokolj zvijeri, jer si
   ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove ?itelje.

   ^18Eemu koristi tesan lik da ga umjetnik te?e? Eemu lijevan lik, la?no
   proro?tvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuae' nijeme kipove?

   ^19Jao onom tko komadu drva ka?e: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni
   se!" On da prorokuje? Optoeen mo?e biti i zlatom i srebrom, ali nikakva
   daha ?ivotnog nema u njemu.

   ^20Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva za?uti pred
   njime!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na naein tu?balice.

   ^2Jahve, euo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
   Ponovi ga u na?e vrijeme! Otkrij ga u na?e vrijeme! U gnjevu se svojem
   smilovanja sjeti!

   ^3Bog sti?e iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velieanstvo njegovo
   zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.

   ^4Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu
   se krije sila.

   ^5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.

   ^6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dr?aeu narodi. Tad se
   raspado?e vjeene planine, bregovi stari propado?e, njegove su staze od
   vjeenosti.

   ^7Prestra?ene vidjeh ku?anske ?atore, eadore ?to dr?aeu u zemlji
   midjanskoj.

   ^8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te
   jezdi? na svojim konjima, na pobjedniekim bojnim kolima?

   ^9Otkriva? svoj luk i otrovnim ga strijelama siti?. Bujicama rasijeca?
   tlo,

   ^10planine dr?aeu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan di?e
   svoj glas.

   ^11Sunce uvis di?e ruke, mjesec u obitavali?tu svojem popostaje, pred
   blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.

   ^12Jarosno po zemlji koraea?, srdito gazi? narode.

   ^13Izid-e da spasi? narod svoj, da spasi? svog pomazanika; sori vrh
   kuaee bezbo?nikove, ogoli joj temelje do stijene.

   ^14Kopljima si izbo vod-u ratnika njegovih, koji navali?e da nas s
   rado?aeu satru, kao da aee potajice pro?drijet' ubogoga.

   ^15Gazi? po moru s konjima svojim, po pueini silnih voda!

   ^16Euo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk,
   trule? prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poeinut aeu kada
   dan tjeskobni svane narodu ?to nas sad napada.

   ^17Jer smokvino drvo neaee vi?e cvasti niti aee na lozi biti ploda,
   maslina aee uskratiti rod, polja neaee donijeti hrane, ovaca aee
   nestati iz tora, u oborima neaee biti ni goveda.

   ^18Ali ja aeu se radovati u Jahvi i kliktat aeu u Bogu, svojem
   Spasitelju.

   ^19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput ko?utinih i
   vodi me na visine. Zborovod-i. Na ?ieanim glazbalima.
     __________________________________________________________________

Zephaniah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rijee Jahvina upuaeena Sefaniji, sinu Ku?ija, sina Gedalijina, sina
   Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jo?ije, sina Amonova, kralja
   judejskoga.

   ^2"Da, sve aeu zbrisati s lica zemlje" - rijee je Jahvina!

   ^3"Izbrisat aeu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, ueinit
   aeu da padnu bezbo?nici, istrijebit aeu ljude s lica zemlje" - rijee je
   Jahvina!

   ^4"Podignut aeu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i
   istrijebit aeu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime slu?itelja idolskih
   sa sveaeenicima njegovim;

   ^5one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se
   klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom;

   ^6one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne tra?e Jahvu i nimalo za nj
   ne mare."

   ^7Ti?ina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je
   prigotovio ?rtvu, posvetio je svoje uzvanike.

   ^8"U dan ?rtve Jahvine, kaznit aeu knezove, sinove kraljeve, i sve koji
   se oblaee na naein tud-inski.

   ^9Kaznit aeu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom
   Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom."

   ^10"U onaj dan" - rijee je Jahvina - "vapaj aee se podiaei od Ribljih
   vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa bre?uljaka.

   ^11Kukajte, stanovnici makte?ki, jer je satrt sav narod kanaanski,
   zbrisani su svi mjeraei srebra.

   ^12I u to vrijeme pretra?it aeu Jeruzalem sa zubljama i pohodit aeu
   kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj dro?dini i u svom srcu
   govore: 'Jahve ne mo?e ueiniti ni dobro ni zlo.'"

   ^13Blago njihovo bit aee prepu?teno pljaeki, njihove kuaee pusto?enju.
   Oni su gradili kuaee - neaee u njima stanovati; sadili su vinograde -
   iz njih vina neaee piti.

   ^14Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i ?urno dolazi! Gorak je glas
   dana Jahvina: tada aee i junak zajaukati.

   ^15Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan u?asa i
   pusto?enja! Dan pomreine i naoblake! Dan tmina i maglu?tina!

   ^16Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrd-ene i na visoka
   kruni?ta.

   ^17"Prepustit aeu ljude nevoljama i vrludat aee kao slijepci (jer su
   protiv Jahve sagrije?ili), krv aee se njihova prosuti kao pra?ina,
   njihova trupla bit aee baeena kao smeaee.

   ^18Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neaee ih spasiti." U dan gnjeva
   Jahvina oganj njegove revnosti svu aee zemlju sa?eaei. Jer on aee
   uni?titi, zatrti sve stanovnike zemlje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Saberite se, skupite, narode bestidni

   ^2prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan raspr?i, prije
   nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan
   gnjeva Jahvina.

   ^3Tra?ite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvr?avate odredbe
   njegove! Tra?ite pravdu, tra?ite poniznost: vi aeete mo?da biti
   za?tiaeeni u dan gnjeva Jahvina.

   ^4Da, Gaza aee postati pustinja, A?kelon pusto?. A?dod u puklo podne
   bit aee izgnan, Ekron iz temelja i?eupan.

   ^5Te?ko stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeei Jahvine
   protivu vas: "Ja aeu te poniziti, zemljo Filistejaca, uni?tit aeu te,
   istrijebit aeu sve tvoje stanovnike!

   ^6I postat aee? ispa?a, pasi?te pastirsko i ograda za stado."

   ^7I taj kraj pripast aee u dio Ostatku doma Judina; tu aee oni izvoditi
   blago na pa?u; uveeer se odmarati u kuaeama a?kelonskim, jer aee ih
   pohoditi Jahve, Bog njihov, i on aee promijeniti sudbinu njihovu.

   ^8Euo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su
   vrijed-ali moj narod i ponosili se zemlji?tem svojim.

   ^9"Zato, ?ivota mi moga!" - rijee je Jahve nad Vojskama, Boga
   Izraelova: "Moab aee postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora:
   polje obraslo koprivom, hrpa soli pusto? dovijeka. Ostatak moga naroda
   oplijenit aee ih, preostatak moga naroda zaposjest aee ih."

   ^10To aee biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali
   narodu Jahve nad Vojskama.

   ^11Za njih aee Jahve biti stra?an: kad uni?ti sve bogove zemaljske,
   pred njim aee se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda.

   ^12I vi, Etiopljani: "Vi aeete biti probijeni mojim maeem."

   ^13Zatim aee svoju ruku diaei protiv Sjevera i razru?it aee zemlju
   asirsku, od Ninive aee pusto? ueiniti, suhu pusto? kao pustinja.

   ^14Usred nje aee stado le?ati, zvijeri svakojake; eaplje i pelikani
   poeivat aee noaeu na glavicama stupova, sova aee hukati na prozoru,
   gavran graktati na pragu.

   ^15To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu
   govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji!
   Svi koji pokraj njega prolaze zvi?de i ma?u rukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Te?ko nepokornom, okaljanom, nasilniekom gradu!

   ^2On nikada nije euo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se
   nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada pribli?io.

   ^3Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji rieu; njegovi su suci -
   vuci veeernji koji do jutra nisu kosti glodali;

   ^4proroci su njegovi - razmetljivci, puki la?ljivci, sveaeenici njegovi
   skvrne Sveti?te, kr?e Zakon.

   ^5Usred njega, Jahve je pravedan - on ne eini nepravde; svako jutro
   iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbo?nik srama ne
   poznaje.

   ^6"Uni?tio sam narode, razorena su kruni?ta kula njihovih, poharao sam
   njihove ulice: nema vi?e prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema
   ljudi, nema stanovnika!

   ^7Govorio sam: 'Ti aee? se mene ipak bojati, prigrlit aee? pouku; u
   njihovim oeima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su
   ?urno pokvarili sva djela svoja.

   ^8Zato mene eekajte - rijee je Jahvina - do dana kad ustanem kao
   tu?ilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu
   kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu goreinu svoje srd?be: u
   vatri moje ljubomore bit aee sva zemlja sa?gana.

   ^9Dat aeu narodima eiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i
   slu?iti mu jednodu?no.

   ^10S druge obale rijeka etiopskih prinosit aee mi ?rtvene darove moji
   ?tovaoci.

   ^11U onaj dan neaee? se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene
   poeinio, jer aeu ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i neaee? se
   vi?e ?epiriti na Svetoj gori mojoj,

   ^12jer aeu pustiti da u tebi opstane samo skroman i eedan narod, i u
   imenu Jahvinu tra?it aee okrilje

   ^13Ostatak Izraelov. Oni neaee vi?e einiti nepravdu, neaee vi?e
   govoriti la?i; u njihovim ustima neaee se vi?e naaei jezik prijevarni.
   Moaei aee pasti i odmarati se, i nitko im neaee smetati."

   ^14Klikaei od radosti, Kaeeri sionska, viei od veselja, Izraele! Veseli
   se i raduj se iz sveg srca, Kaeeri jeruzalemska!

   ^15Jahve te rije?io tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve,
   kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se vi?e zla!

   ^16U onaj dan reaei aee se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne
   klonu ruke!

   ^17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On aee se
   radovati tebi pun veselja, obnovit aee ti svoju ljubav, kliktat aee nad
   tobom radosno

   ^18kao u dan sveeani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi vi?e ne
   nosi? sramotu.

   ^19Evo svladavam sve tvoje tlaeitelje. U ono vrijeme izbavit aeu sve
   hrome, sabrat aeu prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji
   gdje ih sramota bija?e dopala.

   ^20U ono vrijeme ja aeu vas dovesti, u ono vrijeme ja aeu vas sabrati!
   Tada aeu vam dati hvalu i diku med-u narodima zemlje, kad okrenem va?u
   sudbinu pred va?im oeima" - govori Jahve.
     __________________________________________________________________

Haggai
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Druge godine kralja Darija, ?estoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu,
   dod-e rijee Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu ?ealtielovu,
   namjesniku judejskom, i Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveaeeniku:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije jo? do?lo
   vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!'

   ^3Zato je do?la rijee Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^4A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kuaeama, dok je ovaj Dom
   razvaljen.

   ^5I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje
   putove!

   ^6Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit'
   se ne mo?ete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarad-uje
   plaaeu, a stavlja je u prodrt tobolac!"

   ^7Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove!

   ^8Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit aee mi to milo
   i proslavit aeu se" - govori Jahve.

   ^9"Nadaste se obilju, a gle, malo je; ?to dovezete kuaei, ja otpuhnem.
   A za?to?" - rijee je Jahve nad Vojskama. "Zato ?to je Dom moj
   razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj.

   ^10Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve.

   ^11Ja dozvah su?u na zemlju i gore, na ?ito i vino, na ulje i na sve
   ?to zemlja rad-a, na ljude i stoku i na svaki trudno steeen plod."

   ^12A Zerubabel, sin ?ealtielov, i Jo?ua, sin Josadakov, veliki
   sveaeenik, i sav ostali narod poslu?a?e glas Jahve, Boga svojega, i
   rijeei proroka Hagaja u onome radi eega ga Jahve njima posla: i narod
   se poboja Jahve.

   ^13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reee narodu: "Ja
   sam s vama" - rijee je Jahvina. -

   ^14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu ?ealtielovu, namjesniku
   judejskom, i duh Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveaeeniku, i duh
   svemu ostalom narodu te oni dod-o?e i prionu?e na posao u Domu Jahve
   nad Vojskama, Boga svojega.

   ^15Bija?e to dvadeset i eetvrtoga dana ?estog mjeseca.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana
   u mjesecu, dod-e rijee Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^2"Reci ovako Zerubabelu, sinu ?ealtielovu, namjesniku judejskom, i
   Jo?ui, sinu Josadakovu, velikom sveaeeniku, i ostalom narodu:

   ^3'Ima li jo? koga med-u vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj
   slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ni?ta u
   va?im oeima?

   ^4Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijee je Jahvina - budi junak,
   Jo?ua, sine Josadakov, veliki sveaeeniee! Budi junak, narode sve zemlje
   - rijee je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijee je Jahve nad
   Vojskama!

   ^5Po obeaeanju ?to ga vama dadoh kad izad-oste iz Egipta, duh moj
   posred vas ostaje. Ne bojte se!'

   ^6Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja aeu potresti
   nebesa i zemlju, i more i kopno.

   ^7Potrest aeu sve narode da dod-e blago svih naroda, i slavom aeu
   napunit ovaj Dom' - ka?e Jahve nad Vojskama.

   ^8'Moje je zlato, moje je srebro' - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^9'Slava ovoga drugog Doma bit aee veaea nego prvoga' - rijee je Jahve
   nad Vojskama. 'I na ovom aeu mjestu dati mir' - rijee je Jahve nad
   Vojskama."

   ^10Dvadeset i eetvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja
   Darija, dod-e rijee Jahvina preko proroka Hagaja:

   ^11Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj sveaeenike ?to ka?e Zakon i
   reci:

   ^12'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveaeeno meso, ili bi se
   skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to
   postalo sveto?'" Sveaeenici odgovori?e: "Ne!"

   ^13Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se oneeistio dodirnuv?i
   mrtvaca dotakao ne?to od onoga, bi li to postalo neeisto?" Sveaeenici
   odgovori?e: "Bilo bi neeisto."

   ^14Onda Hagaj ovako reee: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod
   preda mnom - rijee je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i
   sve ?to ovdje prinose: sve je neeisto!"

   ^15"A sada, promislite u srcu, od dana?njega dana unapredak: Prije
   negoli se poee stavljati kamen na kamen u Jahvinu Sveti?tu,

   ^16kakvi ono bijaste? Dola?aste hrpi od dvadeset mjerica, a bje?e ih
   samo deset! Dola?aste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bje?e ih
   samo dvadeset!

   ^17Udarao sam snijeaeu, medljikom i grOadom svako djelo va?ih ruku, ali
   nikoga nema k meni" - rijee je Jahvina.

   ^18"Stoga dobro pripazite od dana?njeg dana unapredak - od dvadeset i
   eetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin,
   pripazite dobro

   ^19ima li jo? ?ita u ?itnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni
   maslina nisu rad-ali! Al' od ovog dana ja aeu blagosloviti."

   ^20Dvadeset i eetvrtoga dana istoga mjeseca dod-e rijee Jahvina Hagaju
   drugi put:

   ^21"Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja aeu potresti
   nebesa i zemlju!

   ^22Oborit aeu prijestolja kraljevstvima i uni?tit aeu moae kraljevima
   naroda. Prevrnut aeu bojna kola i one na njima, konji i konjanici
   njihovi bit aee oboreni, past aee od maea brata svojega.'"

   ^23"Toga dana" - rijee je Jahve nad Vojskama - "uzet aeu te,
   Zerubabele, sine ?ealtielov, slugo moja" - rijee je Jahvina - "i stavit
   aeu te kao peeatnjak, jer tebe izabrah" - rijee je Jahve nad Vojskama.
     __________________________________________________________________

Zechariah
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dod-e rijee Jahvina proroku
   Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.

   ^2"Jahve se te?ko razgnjevio na oce va?e!

   ^3Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i
   ja aeu se vratiti vama' - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^4'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negda?nji proroci.'
   Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od
   zlih djela. Ali oni nisu slu?ali ni pazili na mene' - govori Jahve.

   ^5Gdje su sad oci va?i? Zar aee dovijeka ?ivjeti proroci?

   ^6Ali moje rijeei i odredbe, koje sam nalo?io slugama svojim prorocima,
   nisu li stigle va?e oce? Oni se obrati?e i prizna?e: 'Jahve nad
   Vojskama ueinio je s nama kako bija?e namislio ueiniti prema na?im
   putovima i na?im djelima.'"

   ^7Dvadeset i eetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec ?ebat,
   druge godine Darijeve, dod-e rijee Jahvina proroku Zahariji, sinu
   Berekjinu, sinu Idonovu.

   ^8Imao sam noaeu vid-enje. Gle, na rid-anu eovjek ja?e med-u mirtama
   koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji rid-i, smed-i i bijeli.

   ^9Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" And-eo koji je sa mnom govorio reee
   mi: "Ja aeu ti pokazati koji su."

   ^10Eovjek koji staja?e med-u mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je
   poslao Jahve da obilaze zemlju."

   ^11Oni se obrati?e and-elu Jahvinu, koji staja?e med-u mirtama, i
   kaza?e: "Obi?li smo zemlju, i gle: sva zemlja poeiva i miruje."

   ^12Tada progovori and-eo Jahvin i reee: "Jahve nad Vojskama, kada aee?
   se veae jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se
   veae sedamdeset godina ljuto srdi??"

   ^13A Jahve and-elu koji je govorio sa mnom odgovori utje?nim rijeeima.

   ^14I and-eo koji je govorio sa mnom reee mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori
   Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion,

   ^15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo
   rasrdih, oni prijed-o?e mjeru.'

   ^16Zato ovako govori Jahve: 'Vraaeam se Jeruzalemu s milosrd-em; opet
   aee u njemu sagraditi Dom moj' - rijee je Jahve nad Vojskama - 'i opet
   aee se u Jeruzalemu protezati u?e mjeraeko.'

   ^17I ovo poruei: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji aee se gradovi
   opet prelijevati obiljem, i Jahve aee utje?iti Sion, izabrati
   Jeruzalem.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Podigoh oei i vidjeh. I gle: eetiri roga.

   ^2Upitah and-ela koji je govorio sa mnom: "?to je ovo?" On mi odgovori:
   "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem."

   ^3Onda mi Jahve pokaza eetiri kovaea.

   ^4A ja upitah: "?to su do?li ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su
   rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko vi?e ne usud-uje diaei glavu;
   a ovi su do?li da ih zastra?e i da slome rogove narodima koji podizahu
   rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."

   ^5Podigoh oei i vidjeh. I gle: eovjek, a u ruci mu mjeraeko u?e.

   ^6Upitah ga: "Kamo ide??" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da
   vidim koliko je ?irok a koliko dug."

   ^7I gle, and-eo koji je govorio sa mnom staja?e nepomieno, a drugi mu
   izid-e u susret

   ^8i reee mu: "Trei, reci onome mladiaeu ovako: Jeruzalem aee biti kao
   otvoren grad radi mno?tva ljudi i stoke koji aee biti u njemu.

   ^9A ja aeu mu - rijee je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava
   njegova sred njega."

   ^10"Hej! Hej! Bje?ite iz zemlje sjeverne" - rijee je Jahvina - "jer u
   sva eetiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - rijee je Jahvina!

   ^11"Hej, Sione, koji ?ivi? kod kaeeri babilonske, spasi se!"

   ^12Ovako govori Jahve nad Vojskama, eija me Slava izaslala k narodima
   koji su vas opljaekali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.

   ^13Gle, ruku di?em na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat
   aeete tako da me posla Jahve nad Vojskama!

   ^14"Kliei i raduj se, kaeeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe
   prebivat' - rijee je Jahvina.

   ^15U onaj dan mnogi aee narodi uz Jahvu prionuti i bit aee narod moj, a
   ja aeu prebivati usred tebe." Znat aee? tako da me tebi posla Jahve nad
   Vojskama.

   ^16I Judeja aee biti ba?tina Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on
   aee opet izabrati Jeruzalem.

   ^17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga
   Prebivali?ta svojega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Potom mi pokaza Jo?uu, velikog sveaeenika, koji staja?e pred
   and-elom Jahvinim, i Satana, koji mu staja?e zdesna da ga tu?i.

   ^2And-eo Jahvin reee Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve
   koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvueena?"

   ^3A Jo?ua bija?e obueen u prljave haljine dok staja?e pred and-elom
   Jahvinim.

   ^4And-eo se obrati onima koji pred njim stajahu i reee im: "Skinite s
   njega te prljave haljine!" I reee mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu
   i odijevam te u dragocjenu haljinu!"

   ^5I nastavi: "Stavite mu eist povez oko glave!" Oni mu stavi?e eist
   povez oko glave i odjenu?e ga u dragocjene haljine u nazoenosti
   and-elovoj.

   ^6I and-eo Jahvin upozori Jo?uu:

   ^7"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako bude? mojim putovima hodio i
   mojih se pridr?avao naredaba, ti aee? biti upravitelj u Domu mojemu,
   euvat aee? moja predvorja i dat aeu ti pristup med-u one koji ondje
   stoje.

   ^8Poslu?aj, dakle, Jo?ua, veliki sveaeeniee, ti i drugovi tvoji koji su
   oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja aeu dovesti Izdanak, Slugu
   svojega, i uklonit aeu opaeinu ove zemlje u jedan dan.

   ^9Jer evo kamena koji stavljam pred Jo?uu: na tom je kamenu sedam oeiju
   i u nj aeu urezati natpis' - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^10'U dan onaj' - rijee je Jahve nad Vojskama - 'pozivat aeete jedan
   drugoga pod lozu i pod smokvu.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 And-eo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao eovjeka
   koji se oda sna budi.

   ^2"?to vidi??" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijeaenjak, sav od
   zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je ?i?aka na svijeaenjaku,
   sa sedam lijevaka za sedam ?i?aka ?to su na njemu.

   ^3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva."

   ^4Obratih se and-elu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "?to je to,
   gospodaru?"

   ^5And-eo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne zna? ?to je to?"
   Ja rekoh: "Ne, gospodaru."

   ^6[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo rijeei Jahvine Zerubabelu: "Ne
   silom niti snagom, veae duhom mojim!" - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^7?to si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaje? ravnica! On aee
   izvuaei kruni?ni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!"

   ^8Dod-e mi potom rijee Jahvina:

   ^9Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove aee ga ruke
   zavr?iti. I vi aeete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama.

   ^10[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih poeetaka? Radovat aee se kad
   vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oei su
   Jahvine ?to strijeljaju po svoj zemlji."

   ^11Tad progovorih i zapitah ga: "?to su one dvije masline desno i
   lijevo od svijeaenjaka?"

   ^12Progovorih opet i upitah ga: "?to su one dvije maslinove graneice
   koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?"

   ^13On mi odgovori: "Zar ne zna? ?to je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!"

   ^14On reee: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve
   zemlje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Podigoh opet oei i vidjeh: leti svitak knjige.

   ^2And-eo me upita: "?to vidi??" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje
   leti: du?ina joj je dvadeset lakata, a ?irina deset."

   ^3On mi tad reee: "To je prokletstvo koje aee zahvatiti svu zemlju;
   odsad, svaki koji krade bit aee po njem izgnan odavde i svaki koji
   krivo prise?e bit aee po njem odavde protjeran.

   ^4Ja aeu ga izvesti - rijee je Jahve nad Vojskama - da ud-e u kuaeu
   lupe?u i u kuaeu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi
   usred njegove kuaee i uni?ti je skupa s njenim drvljem i kamenjem."

   ^5And-eo koji je govorio sa mnom izid-e i reee mi: "Podigni oei i
   pogledaj ?to se to pojavljuje."

   ^6Ja ga upitah: "?to je to?" On reee: "To se pojavljuje efa." I
   nastavi: "To je opaea pokvarenost na zemlji."

   ^7I gle, podi?e se olovan poklopac i jedna ?ena sjedi usred efe.

   ^8On reee: "To je zloaea." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni
   poklopac.

   ^9Podigav?i oei, vidjeh: dvije ?ene izlaze s vjetrom u krilima, a krila
   im bijahu kao krila rode; one podigo?e efu izmed-u zemlje i neba.

   ^10Upitah tad and-ela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?"

   ^11On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji ?inearskoj i da joj
   pripreme postolje na koje aee je postaviti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I podigoh oei i vidjeh: gle, eetvera bojna kola izlaze izmed-u dviju
   gora; a gore bijahu od mjedi.

   ^2U prvim kolima bijahu rid-i konji; u drugim kolima crni konji;

   ^3u treaeim kolima bijeli konji, a u eetvrtim kolima konji ?areni.

   ^4Obratih se and-elu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "?to je to,
   gospodaru?"

   ^5And-eo mi odgovori ovako: "Ti kreaeu u eetiri vjetra nebeska po?to su
   stajali pred Gospodarem sve zemlje.

   ^6Rid-ani kreaeu u zemlju istoenu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci
   kreaeu u zemlju zapadnu, a ?arci kreaeu u zemlju ju?nu."

   ^7Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obid-u zemlju. On im reee: "Idite,
   obid-ite zemlju!" I oni krenu?e obilaziti zemljom.

   ^8On me zovnu i reee mi: "Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju
   umirit aee gnjev moj u zemlji sjevernoj."

   ^9I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^10"Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i pod-i
   danas i ud-i u dom Jo?ije, sina Sefanijina, koji je do?ao iz Babilona.

   ^11Uzmi srebra i zlata, naeini krunu i stavi na glavu Jo?ui, sinu
   Josadakovu, velikom sveaeeniku.

   ^12I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo eovjeka komu je ime
   Izdanak; ispod njega aee proklijati i on aee sazdati Sveti?te Jahvino.

   ^13On aee sazdati Sveti?te Jahvino i proslaviti se. On aee sjediti i
   vladati na prijestolju. A do njega aee na prijestolju biti sveaeenik.
   Sklad savr?en bit aee med-u njima.

   ^14A kruna neka ostane u Jahvinu Sveti?tu za spomen Heldaju, Tobiji,
   Jedaji i Jo?iji, sinu Sefanijinu.

   ^15I oni koji su daleko doaei aee i sazdat aee Sveti?te Jahvino. Znat
   aeete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To aee se zbiti ako
   zaista poslu?ate glas Jahve, Boga svojega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Eetvrte godine kralja Darija, eetvrtoga dana devetoga mjeseca,
   Kisleva, dod-e rijee Jahvina Zahariji.

   ^2Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da
   mole lice Jahvino

   ^3i da pitaju sveaeenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoaeemo
   li plakati petoga mjeseca i postiti, kao ?to einimo veae tolike
   godine?"

   ^4Tada mi dod-e rijee Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i
   sveaeenicima:

   ^5'Kad postite i narieete petoga i sedmoga mjeseca veae sedamdeset
   godina, zar meni postite?

   ^6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete?

   ^7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negda?njih proroka
   kada Jeruzalem bija?e naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada
   bija?e napueen Negeb i ?efela?'"

   ^8Rijee Jahvina dod-e Zahariji:

   ^9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite
   dobrostivi i milosrdni jedni drugima.

   ^10Ne tlaeite udovu ni sirotu, ni do?ljaka ni uboga, i ne snujte u srcu
   pakosti jedan prema drugom.'

   ^11Ali oni ne htjedo?e poslu?ati, veae prkosno okrenu?e led-a;
   zatisnu?e u?i da ne bi euli;

   ^12otvrdnu?e srcem kao kremen, da ne bi euli Zakon i rijeei koje im je
   slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve
   nad Vojskama silno se tad razgnjevi.

   ^13I zato, kao ?to je on zvao a oni ga ne slu?a?e, tako su sad oni
   zvali a ja ih nisam slu?ao - rijee je Jahve nad Vojskama.

   ^14I razmeo sam ih med-u sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza
   njih bi opusto?ena, te nitko nije njome prolazio niti se vraaeao. Tako
   su zemlju blagostanja obratili u pusto?!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 I dod-e mi rijee Jahvina:

   ^2"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion
   izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraaeam se u Sion, prebivati
   hoaeu sred Jeruzalema.'

   ^3Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem aee se zvati Gradom
   vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.'

   ^4Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet aee posjedati
   po trgovima jeruzalemskim, svatko sa ?tapom u ruci zbog starosti
   prevelike.

   ^5A gradski aee se trgovi ispuniti djeeacima i djevojeicama koji aee se
   igrati na njegovim trgovima.'

   ^6Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude eudo u oeima Ostatka u
   dane one, zar aee to biti eudo i u mojim oeima' - rijee je Jahve nad
   Vojskama.

   ^7Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit aeu svoj narod iz zemlje
   istoene i iz zemlje suneanog zapada.

   ^8Ja aeu ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit aee mi narod
   a ja aeu im biti Bog u vjernosti i pravdi.'

   ^9Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojaeaju ruke vama koji ovih
   dana slu?ate rijeei ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada
   bjehu polo?eni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo
   Sveti?te.

   ^10Jer, prije ovih dana ne bija?e nadnice za eovjeka niti nadnice za
   ?ivinee; niti bija?e mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni
   onome koji je dolazio; pu?tao sam ljude jedne protiv drugih.

   ^11Ali sada, neaeu biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana -
   rijee je Jahve nad Vojskama -

   ^12nego aeu posijati mir: loza aee roditi gro?d-em, zemlja aee davati
   usjeve, a nebo aee davati rosu svoju. Sve aeu to dati Ostatku ovoga
   naroda.

   ^13I kao ?to bijaste prokletstvo med-u narodima, dome Judin i dome
   Izraelov, tako aeu vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek'
   vam jake budu ruke!'

   ^14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao ?to bijah namislio
   unesreaeiti vas kada su me razgnjevili oci va?i - govori Jahve nad
   Vojskama - i nisam se pokajao,

   ^15tako, promijeniv?i naum, u ove dane mislim usreaeiti Jeruzalem i dom
   Judin. Ne bojte se!

   ^16A ovo vam je einiti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i
   miroljubivo na vratima gradskim!

   ^17Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite la?nu kletvu. Jer sve
   to ja mrzim' - rijee je Jahvina!"

   ^18Dod-e mi rijee Jahve nad Vojskama:

   ^19"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post eetvrtoga, post petoga, post
   sedmoga i post desetoga mjeseca postat aee za Dom Jahvin radost,
   veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!"

   ^20"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Jo? aee dolaziti narodi i
   stanovnici mnogih gradova.

   ^21Stanovnici jednoga grada iaei aee u drugi govoreaei: 'Hajde da idemo
   moliti lice Jahvino i tra?iti Jahvu nad Vojskama!' Iaei aeu i ja!

   ^22I doaei aee mnogi puk i moaeni aee narodi tra?iti Jahvu nad Vojskama
   u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino.

   ^23Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one aee dane deset ljudi od
   naroda svih jezika hvatati jednog ?idova za skut govoreaei: 'Idemo s
   vama, jer eusmo da je s vama Bog.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Proro?tvo. Rijee Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu
   je poeivali?te; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela.

   ^2Hamat takod-er, koji s njim graniei,

   ^3i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podi?e tvrde bedeme, zgrnu srebra kao
   pra?ine i zlata kao blata s ulica.

   ^4Al' evo, Gospod aee ga osvojiti, survati u more moae njegovu, a njega
   aee progutati oganj.

   ^5Vidjet aee to A?kelon i prestra?iti se, a Gaza sva aee uzdrhtati, i
   Ekron, jer ga nada prevari: nestat aee kralja iz Gaze, A?kelon aee pust
   ostati,

   ^6u A?dodu stanovat aee kopilad! Zatrt aeu ponos Filistejaca,

   ^7uklonit aeu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni aee pripasti Bogu
   na?em i bit aee kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron aee biti kao
   Jebusejac.

   ^8Uz Dom svoj utaborit aeu se kao stra?a, protiv onih koji odlaze i
   dolaze; tlaeitelj neaee vi?e ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio
   bijedu.

   ^9Klikni iz sveg grla, Kaeeri sionska! Viei od radosti, Kaeeri
   jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraaea: praviean je i
   pobjedonosan, ponizan ja?e na magarcu, na magaretu, mladetu magarieinu.

   ^10On aee istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on aee
   istrijebit' luk ubojni. On aee navijestit' mir narodima; vlast aee mu
   se pro?irit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje.

   ^11A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit aeu su?nje tvoje iz jama
   bezvodnih.

   ^12Vratite se u Tvrd-avu, izgnanici puni nade, jo? danas - ja
   navje?aeujem - dvostruko aeu ti uzvratiti.

   ^13Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoru?ao: tvoje aeu, o
   Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i ueinit aeu
   te kao mae junaka.

   ^14Nad njima tad aee se pojaviti Jahve i kao munja letjet aee mu
   strijela. Jahve Gospod u rog aee zatrubit', hodit aee na ju?nim
   vihorima.

   ^15Jahve nad Vojskama zakrilit aee ih i oni aee gaziti nogama kamenje
   praaeaka, pit aee krv kao da je vino, napojit' se kao ?kropilo, kao
   uglovi na ?rtveniku.

   ^16Jahve Bog njihov spasit aee ih u dan onaj; kao stado on aee pasti
   narod svoj; kao drago kamenje krune oni aee blistat' u zemlji njegovoj.

   ^17Ah, kako li aee sretan, kako lijep biti! Od ?ita aee rasti mladiaei,
   a od slatkog vina djevice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Tra?ite od Jahve da?da u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i
   daje ki?u; eovjeku kruh daje, a stoci travu.

   ^2La?no bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi,
   varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju
   pastira.

   ^3Moj je gnjev planuo na pastire, i ja aeu kaznom pohodit jarce. Da,
   Jahve nad Vojskama pohodit aee stado svoje, dom Judin. I ueinit aee da
   budu k'o gizdav konj u boju:

   ^4od njega aee poteaei kamen zaglavni, klin ?atorski, od njega ubojit
   luk, od njega sve vod-e.

   ^5Bit aee zajedno kao junaci ?to u boju gaze kao po blatu ulienom;
   vojevat aee, jer Jahve je s njima, i osramotit aee one koji konje ja?u.

   ^6"Ojaeat aeu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet aeu ih naseliti, ?ao
   mi ih, i bit aee kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov
   - usli?at aeu ih."

   ^7Efrajimci bit aee kao junaci i radostit aee im se srce kao od vina:
   vidjet aee sinove svoje i veseliti se, u Jahvi aee klicati srce
   njihovo.

   ^8"Zazvi?dat aeu im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit aee opet
   brojni kao ?to bjehu.

   ^9Rasijao sam ih med-u narode, ali aee se oni u zemljama dalekim
   spomenuti mene, poueit aee svoje sinove, i oni aee se vratiti.

   ^10Vratit aeu ih iz zemlje egipatske, sabrat aeu ih iz Asirije i dovest
   ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neaee biti dosta mjesta za njih."

   ^11Prijeaei aee more egipatsko, jer on aee udariti valove morske, sve
   dubine Nila presahnut aee. Bit aee oboren ponos Asirije, oduzeto ?ezlo
   Egiptu.

   ^12U Jahvi aee biti snaga njihova, njegovim aee se oni proslavit imenom
   - rijee je Jahvina.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sa?e?e cedrove!

   ^2Kukaj, eempresu, jer pade cedar, jer su moguaenici upropa?teni!
   Kukajte, hrastovi ba?anski, jer posjeeena je ?uma najgu?aea.

   ^3Euj jauk pastira, opusto?en je sjaj njihov! Euj riku laviaea,
   opusto?en je ponos jordanski!

   ^4Ovako mi reee Jahve:

   ^5"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju neka?njeno, a koji ih
   prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri
   ih njihovi ne ?tede.

   ^6Ni ja vi?e neaeu ?tedjeti ?itelja zemlje - rijee je Jahve nad
   Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bli?njega i u
   ruke kralja njegova; i oni aee pusto?iti zemlju, a ja neaeu izbavljati
   iz ruku njihovih."

   ^7Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva ?tapa: jedan
   nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado.

   ^8I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadi?e,
   omrznuh im.

   ^9Tad rekoh: "Neaeu vas vi?e pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja
   mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso
   pro?deru!"

   ^10Tad uzeh svoj ?tap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj ?to
   ga bijah sklopio sa svim narodima.

   ^11I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali
   dozna?e da je to bila rijee Jahvina.

   ^12Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaaeu; ako nije,
   nemojte." Oni mi odmjeri?e plaaeu: trideset srebrnika.

   ^13A Jahve mi reee: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me
   procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu
   Jahvinu.

   ^14Onda slomih i svoj drugi ?tap, Svezu - da raskinem bratstvo izmed-u
   Jude i Izraela.

   ^15I reee mi Jahve: "Uzmi jo? opremu bezumna pastira,

   ^16jer, evo, podiaei aeu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za
   izgubljene on se neaee brinuti, zalutale neaee tra?iti, ranjene neaee
   vidati, iscrpljene neaee nositi, nego aee jesti meso od pretilih i
   papke im otkidati.

   ^17Te?ko pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mae stigne ruku i
   desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Proro?tvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape
   nebesa, utemelji zemlju i stvori dah eovjeku u grudima:

   ^2"Evo, ueinit aeu Jeruzalem ea?om opojnom svim narodima uokolo - za
   opsade Jeruzalema.

   ^3U onaj dan ueinit aeu Jeruzalem te?kim kamenom svim narodima: svi
   koji ga budu dizali te?ko aee se izraniti, a skupit aee se na nj svi
   narodi zemlje.

   ^4U onaj dan - rijee je Jahvina - udarit aeu sve konje strahom, a njine
   jahaee mahnito?aeu. Ali nad domom Judinim otvorit aeu oei, a sljepilom
   aeu udariti sve konje narodAea.

   ^5Tada aee u srcu reaei plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi
   nad Vojskama, Bogu njihovu!'

   ^6U onaj dan ueinit aeu da plemena Judina budu kao ?eravnica u?arena na
   drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i pro?dirat aee zdesna i
   slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem aee i dalje stajati na svome
   mjestu."

   ^7Jahve aee najprije spasiti Judine ?atore da se ponos doma Davidova i
   ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude.

   ^8U onaj dan Jahve aee zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji med-u njima
   bit aee u onaj dan kao David, a dom Davidov bit aee kao bo?anstvo, kao
   And-eo Jahvin pred njima.

   ^9"U onaj dan pregnut aeu da uni?tim sve narode koji dod-u na
   Jeruzalem.

   ^10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit aeu duh milosni i molitveni.
   I gledat aee na onoga koga su proboli; naricat aee nad njim kao nad
   jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.

   ^11U onaj dan plae velik aee nastati u Jeruzalemu, poput plaea
   hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.

   ^12I plakat aee zemlja, svaka porodica napose, i ?ene njihove napose;
   porodica doma Davidova napose, i ?ene njihove napose; porodica doma
   Natanova napose, i ?ene njihove napose;

   ^13porodica doma Levijeva napose, i ?ene njihove napose; porodica
   ?imejeva napose, i ?ene njihove napose;

   ^14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i ?ene njihove
   napose.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U onaj dan otvorit aee se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se
   operu od grijeha i neeistoaee.

   ^2U onaj dan - rijee je Jahve nad Vojskama - iskorijenit aeu iz zemlje
   imena kumirAea da se vi?e ne spominju; uklonit aeu iz zemlje i proroke
   i duh neeistoaee.

   ^3Ako netko jo? bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reaei
   aee mu: 'Neaee? vi?e ?ivjeti, jer la? govori? u ime Jahvino!' Otac i
   mati koji su ga rodili probost aee ga kada bude prorokovao.

   ^4U onaj dan svaki aee se prorok stidjeti svoga vid-enja; neaee se vi?e
   ogrtati pla?tem od kostrijeti da bi lagali,

   ^5nego aee govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje
   dobro od mladosti!'

   ^6Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on aee
   odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljAea.'

   ^7Probudi se, maeu, protiv mog pastira, protiv eovjeka, moga srodnika -
   rijee je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce aee se razbjeaei!
   Okrenut aeu ruku protiv slabiaea,

   ^8i u svoj aee zemlji - rijee je Jahvina - dvije treaeine biti
   istrijebljene, a treaeina ostavljena.

   ^9Tu aeu treaeinu kroz oganj provesti, proeistit aeu ih kao ?to se
   proei?aeuje srebro, isku?at' ih kao ?to se srebro isku?ava. I on aee
   zazivati ime moje, a ja aeu mu se odazvati; i reaei aeu: 'Moj je to
   narod!' a on aee reaei: 'Jahve je Bog moj!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Gle, dolazi dan Jahvin kada aee se podijeliti plijen usred tebe.

   ^2I sabrat aeu sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest aee grad,
   opljaekati kuaee i silovati ?ene. Polovina aee grada otiaei u
   izgnanstvo, ali Ostatak neaee biti istrijebljen iz grada.

   ^3Tada aee Jahve izaaei i boriti se protiv tih naroda kako on zna
   ratovati u dan ratni.

   ^4Noge aee mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot
   Jeruzalemu na istoku. I raskolit aee se Gora maslinska po srijedi,
   izmed-u istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna aee se polovina
   pomaknuti na sjever, druga na jug.

   ^5Dolina Gore moje bit aee ispunjena od Goe pa do Jasola i bit aee
   zakreena kao ?to je bila zakreena poslije potresa u dane Uzije, kralja
   judejskog. Tada aee doaei Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim.

   ^6U dan onaj neaee vi?e biti ni studeni ni leda.

   ^7Bit aee to dan eudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noae; i u vrijeme
   veeeribit aee svjetlo.

   ^8U onaj dan ?ive aee vode poteaei iz Jeruzalema, pola k moru istoenom,
   pola kmoru zapadnom. Bit aee tako ljeti i zimi.

   ^9I Jahve aee biti kralj nad svom zemljom.

   ^10Sva aee se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog.
   A Jeruzalem aee se uzvisiti na svom mjestu; i bit aee nastanjen - od
   Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule
   Hananeelove do Kraljeva tijeska.

   ^11Opet aee se stanovati u njemu, i vi?e neaee biti prokletstva;
   Jeruzalem aee ?ivjeti u miru.

   ^12A evo kojom aee ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavoj?tili
   na Jeruzalem: meso aee im se raspadati dok budu na nogama; oei aee im
   trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima.

   ^13U dan onaj nastat aee med-u njima silan mete? od Jahve: jedan aee
   drugoga za ruku hvatati, i ruka aee se jednoga dizati na drugoga.

   ^14I Juda aee se boriti u Jeruzalemu. Tu aee se sakupiti bogatstva svih
   okolnih naroda: zlato, srebro, odjeaea u velikoj mno?ini.

   ^15A sliena aee rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu
   stoku koja se nad-e u tome taboru.

   ^16Tko pre?ivi od svih naroda koji dod-u na Jeruzalem, uzlazit aee
   godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave
   Blagdan sjenica.

   ^17Ako koje pleme zemlje ne uzad-e u Jeruzalem da se pokloni pred
   Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neaee biti ki?e za njega.

   ^18Ako li pleme egipatsko ne uzad-e i ne dod-e, stiaei aee ga isti
   udarac kojim aee Jahve udariti narode koji ne bi uza?li svetkovati
   Blagdan sjenica.

   ^19Takva aee biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uza?li da
   svetkuju Blagdan sjenica.

   ^20U onaj dan stajat aee na konjskim praporcima 'Jahvi posveaeen'; a u
   Domu Jahvinu bit aee lonci kao ?rtvene ea?e pred ?rtvenikom; ( 21) i
   svaki aee lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posveaeen Jahvi nad
   Vojskama - svi koji budu htjeli ?rtvovati uzimat aee ih i kuhati u
   njima. I u dan onaj neaee vi?e biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.
     __________________________________________________________________

Malachi
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Proro?tvo. Rijee Gospodnja Izraelu po Malahiji.

   ^2Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po eemu si nas ljubio?"
   Ne bija?e li Ezav brat Jakovljev? - rijee je Jahvina -

   ^3ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pusto?
   pretvorih, a ba?tinu njegovu dadoh pustinjskim ?akalima.

   ^4Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali aeemo opet podiaei
   ru?evine!" ovako ka?e Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja aeu
   razgraditi! Zvat aee ih zemljom bezbo?niekom i narodom na koji se Jahve
   srdi dovijeka!

   ^5Va?e aee oei vidjeti, i reaei aeete: "Velik je Jahve preko granica
   zemlje izraelske."

   ^6Sin easti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je east
   moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad
   Vojskama vama, sveaeenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Eime smo
   prezreli ime tvoje?"

   ^7Oskvrnjen kruh na mome prinosite ?rtveniku i jo? pitate: "Eime te
   oskvrnismo?" Time ?to ka?ete "Stol je Jahvin stvar neva?na!"

   ^8A kada za ?rtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad
   prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo ?to svome
   namjesniku, hoaee li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve
   nad Vojskama.

   ^9Sada umilostivite lice Bo?je da nam se smiluje. To donose ruke va?e,
   hoaee li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama.

   ^10O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na
   ?rtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam
   ?rtve iz ruke va?e.

   ^11Jer od istoka do zapada veliko je ime moje med-u narodima, i na
   svakom mjestu prinosi se kad i ?rtva eista Imenu mojemu, jer veliko je
   Ime moje med-u narodima - govori Jahve nad Vojskama.

   ^12Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana
   na njemu ni za ?to nije!"

   ^13Ka?ete jo?: "Gle, ?teta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad
   Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite
   kao dar ?rtveni, zar da to iz va?e ruke milostivo primim? - govori
   Jahve nad Vojskama.

   ^14Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna ?to mi ga je zavjetovao,
   a ?rtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad
   Vojskama - i stra?no je Ime moje med-u narodima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 A sad vas opominjem, sveaeenici!

   ^2Ako ne budete poslu?ali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime
   moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu aeu na vas svaliti i proklet
   aeu va? blagoslov. I veae ga prokleh jer to niste k srcu uzeli.

   ^3I slomit aeu vam ruku, bacit aeu vam u lice izmetine, izmetine va?ih
   svetkovina, i s njima aeu vas splaviti.

   ^4Po tom aeete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s
   Levijem - govori Jahve nad Vojskama.

   ^5A moj Savez s njim, to bija?e ?ivot i mir - ja sam mu ih dao: bija?e
   to strah - i on me se bojao, Imena se moga pla?io.

   ^6Zakon istine bija?e u njegovim ustima i pakost mu ne kalja?e usana; u
   miru i pravienosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio.

   ^7Da, usne sveaeenikove treba da euvaju znanje, a iz njegovih usta
   treba tra?iti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama.

   ^8Ali vi ste s puta za?li, ueinili ste da se mnogi o Zakon spotieu,
   raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama.

   ^9Zato ueinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih
   vi dr?ali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuae Zakon.

   ^10Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Za?to smo
   onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?

   ^11Iznevjerio se Juda: ueinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer
   Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ?eni se kaeerju tud-ega
   bo?anstva.

   ^12Svakog tko tako ueini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz ?atora
   Jakovljevih i izmed- onih koji prinose ?rtvu Jahvi nad Vojskama!

   ^13I ovo jo? vi einite: zalijevate suzama Jahvin ?rtvenik tu?eaei i
   ridajuaei, jer on vi?e neaee da se ?r tvi prikloni, iz ruke mu va?e ona
   nije ugodna.

   ^14I vi pitate: "Za?to?" Zato ?to je Jahve bio svjedok izmed-u tebe i
   ?ene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bija?e i ?ena
   tvoga saveza.

   ^15Nije li On naeinio jedno jedino biaee dahom ?ivotnim obdareno? A ?to
   to jedino biaee tra?i? Bo?anski nara?taj! Po?tuj dakle ?ivot svoj i ne
   budi nevjeran ?eni svoje mladosti.

   ^16Jer ja mrzim otpu?tanje ?ena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog
   koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Po?tujte
   dakle ?ivot svoj, ne budite nevjerni!

   ^17Dosad-ujete Jahvi svojim rijeeima, a pitate: "U eemu mu
   dosad-ujemo?" Time ?to govorite: "Svi koji zlo eine dobro su vid-eni u
   oeima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Evo ?aljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doaei aee iznenada
   u Hram svoj Gospod koga vi tra?ite i and-eo Saveza koga ?udite. Evo ga,
   dolazi veae - govori Jahve nad Vojskama.

   ^2Ali tko aee podnijeti dan njegova dolaska i tko aee opstati kad se on
   pojavi? Jer on je kao oganj ljevaeev i kao lu?ina bjelioeeva.

   ^3I zasjest aee kao onaj ?to topi srebro i proei?aeava. Oeistit aee
   sinove Levijeve i proeistit aee ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi
   ?rtvu u pravednosti.

   ^4Tad aee biti draga Jahvi ?rtva Judina i jeruzalemska kao u drevne
   dane i kao prvih godina.

   ^5Doaei aeu k vama na sud i bit aeu spreman svjedok protiv vraeeva i
   preljubnika, protiv onih koji se la?no kunu, protiv onih koji zakidaju
   plaaeu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca
   i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama.

   ^6Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate
   bez prestanka!

   ^7Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne euvate ih.
   Vratite se meni, a ja aeu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama.
   Pitate: "Kako da se vratimo?"

   ^8Smije li eovjek prikraaeivati Boga? A vi mene prikraaeujete. I
   pitate: "U eemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu.

   ^9Udareni ste prokletstvom jer me prikraaeujete vi, sav narod!

   ^10Donesite eitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuaei bude hrane. Tada
   me isku?ajte - govori Jahve nad Vojskama - neaeu li vam otvoriti ustave
   nebeske i neaeu li izliti na vas punom mjerom blagoslov,

   ^11neaeu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam vi?e ne kvari usjeva i
   da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama.

   ^12Svi aee vas narodi tad dr?ati sretnima, jer aeete biti zemlja
   bla?enstva - govori Jahve nad Vojskama.

   ^13Te?ke su besjede va?e protiv mene - govori Jahve.

   ^14Vi ipak pitate: "?to smo izmed-u sebe govorili protiv tebe?"
   Govorili ste: "Zaludu je Bogu slu?iti i kakva je korist ?to njegove
   euvamo propise i ?alosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama.

   ^15Odsad aeemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo eine, i
   premda Boga isku?avaju, izvuku se!"

   ^16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, slu?a ih,
   i to se pred njim pi?e u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje
   Jahve i ?tuju Ime njegovo.

   ^17Moji aee biti, moja steeevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan
   koji spremam bit aeu im milostiv kao ?to je milostiv otac sinu koji mu
   slu?i.

   ^18I tada aeete opet razlikovati pravednika od gre?nika, onoga koji
   slu?i Bogu od onoga koji mu ne slu?i.

   ^19Jer evo dan dolazi poput peaei u?aren; oholi i zlikovci bit aee kao
   strnjika: dan koji se bli?i spalit aee ih - govori Jahve nad Vojskama -
   da im neaee ostati ni korijena ni graneice.

   ^20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde aee ogranuti sa
   zdravljem u zrakama, i vi aeete izlaziti poskakujuaei kao telad na
   pa?u.

   ^21I gazit aeete bezbo?nike kao prah pod nogama u dan koji spremam" -
   govori Jahve nad Vojskama.

   ^22"Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu
   propisao zakone i uredbe za sav Izrael.

   ^23Evo, poslat aeu vam proroka Iliju prije nego dod-e Dan Jahvin, dan
   velik i stra?an.

   ^24On aee obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne
   dod-em i ne udarim prokletstvom zemlju."
     __________________________________________________________________

                                 New Testament
     __________________________________________________________________

Matthew
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

   ^2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i
   njegova braaea.

   ^3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se
   rodi Ram.

   ^4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nah?on. Nah?onu se rodi
   Salma.

   ^5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Ji?aj.

   ^6Ji?aju se rodi David kralj. Davidu biv?a ?ena Urijina rodi Salomona.

   ^7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa.

   ^8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja.

   ^9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija.

   ^10Ezekiji se rodi Mana?e. Mana?eu se rodi Amon. Amonu se rodi Jo?ija.

   ^11Jo?iji se rodi Jehonija i njegova braaea u vrijeme progonstva u
   Babilon.

   ^12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi ?ealtiel. ?ealtielu se
   rodi Zerubabel.

   ^13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi
   Azor.

   ^14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud.

   ^15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi
   Jakov.

   ^16Jakovu se rodi Josip, mu? Marije, od koje se rodio Isus koji se zove
   Krist.

   ^17U svemu dakle: od Abrahama do Davida eetrnaest nara?taja; od Davida
   do progonstva u Babilon eetrnaest nara?taja; poslije progonstva u
   Babilon do Krista eetrnaest nara?taja.

   ^18A rod-enje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija,
   zarueena s Josipom, prije nego se sastado?e, nad-e se trudna po Duhu
   Svetom.

   ^19A Josip, mu? njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego
   naumi da je potajice napusti.

   ^20Dok je on to snovao, gle, and-eo mu se Gospodnji ukaza u snu i reee:
   "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ?enu svoju. ?to
   je u njoj zaeeto, doista je od Duha Svetoga.

   ^21Rodit aee sina, a ti aee? mu nadjenuti ime Isus jer aee on spasiti
   narod svoj od grijeha njegovih."

   ^22Sve se to dogodilo da se ispuni ?to Gospodin reee po proroku:

   ^23Evo, Djevica aee zaeeti i roditi sina i nadjenut aee mu se ime
   Emanuel - ?to znaei: S nama Bog!

   ^24Kad se Josip probudi oda sna, ueini kako mu naredi and-eo Gospodnji:
   uze k sebi svoju ?enu.

   ^25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle,
   mudraci se s Istoka pojavi?e u Jeruzalemu

   ^2raspitujuaei se: "Gdje je taj novorod-eni kralj ?idovski? Vidjesmo
   gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dod-osmo pokloniti."

   ^3Kada to doeu kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime.

   ^4Sazva sve glavare sveaeenieke i pismoznance narodne pa ih ispitiva?e
   gdje se Krist ima roditi.

   ^5Oni mu odgovori?e: "U Betlehemu judejskome jer ovako pi?e prorok:

   ^6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipo?to nisi najmanji med-u
   kne?evstvima Judinim jer iz tebe aee izaaei vladalac koji aee pasti
   narod moj - Izraela!

   ^7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se
   pojavila zvijezda.

   ^8Zatim ih posla u Betlehem: "Pod-ite, reee, i pomno se raspitajte za
   dijete. Kad ga nad-ete, javite mi da i ja pod-em te mu se poklonim."

   ^9Oni saslu?av?i kralja, pod-o?e. I gle, zvijezda kojoj vidje?e izlazak
   id-a?e pred njima sve dok ne sti?e i zaustavi se povrh mjesta gdje
   bija?e dijete.

   ^10Kad ugleda?e zvijezdu, obradova?e se rado?aeu veoma velikom.

   ^11Ud-u u kuaeu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu
   nieice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove:
   zlato, tamjan i smirnu.

   ^12Upuaeeni zatim u snu da se ne vraaeaju Herodu, otid-o?e drugim putem
   u svoju zemlju.

   ^13A po?to oni otid-o?e, gle, and-eo se Gospodnji u snu javi Josipu:
   "Ustani, reee, uzmi dijete i majku njegovu te bje?i u Egipat i ostani
   ondje dok ti ne reknem jer aee Herod tra?iti dijete da ga pogubi.

   ^14On ustane, uzme noaeu dijete i majku njegovu te krene u Egipat.

   ^15I osta ondje do Herodova skoneanja - da se ispuni ?to Gospodin reee
   po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

   ^16Vidjev?i da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla
   poubijati sve djeeake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine
   nani?e - prema vremenu ?to ga razazna od mudraca.

   ^17Tada se ispuni ?to je reeeno po proroku Jeremiji:

   ^18U Rami se glas euje, kuknjava i plae gorak: Rahela oplakuje sinove
   svoje i neaee da se utje?i jer vi?e ih nema.

   ^19Nakon Herodova skoneanja, gle, and-eo se Gospodnji javi u snu Josipu
   u Egiptu:

   ^20"Ustani, reee, uzmi dijete i njegovu majku te pod-i u zemlju
   izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili."

   ^21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te ud-e u zemlju izraelsku.

   ^22Ali saznav?i da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda,
   bojao se poaei onamo pa, upuaeen u snu, ode u kraj galilejski.

   ^23Dod-e i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni ?to je
   reeeno po prorocima: Zvat aee se Nazareaeanin.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajuaei u Judejskoj
   pustinji:

   ^2"Obratite se jer pribli?ilo se kraljevstvo nebesko!"

   ^3Ovo je uistinu onaj o kom proreee Izaija prorok: Glas viee u
   pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^4Ivan je imao odjeaeu od devine dlake i ko?nat pojas oko bokova;
   hranom mu bijahu skakavci i divlji med.

   ^5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska.

   ^6Primali su od njega kr?tenje u rijeci Jordanu ispovijedajuaei svoje
   grijehe.

   ^7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na kr?tenje, reee
   im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bje?ite od skore
   srd?be?

   ^8Donosite dakle plod dostojan obraaeenja.

   ^9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, ka?em
   vam, Bog iz ovoga kamenja mo?e podiaei djecu Abrahamovu.

   ^10Veae je sjekira polo?ena na korijen stablima. Svako dakle stablo
   koje ne donosi dobroga roda, sijeee se i u oganj baca."

   ^11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraaeenje, ali onaj koji za mnom
   dolazi jaei je od mene. Ja nisam dostojan obuaee mu nositi. On aee vas
   krstiti Duhom Svetim i ognjem.

   ^12U ruci mu vijaea, proeistit aee svoje gumno i skupiti ?ito u svoju
   ?itnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

   ^13Tada dod-e Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti.

   ^14Ivan ga odvraaea?e: "Ti mene treba da krsti?, a ti da k meni
   dolazi??"

   ^15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo
   svu pravednost!" Tada mu popusti.

   ^16Odmah nakon kr?tenja izad-e Isus iz vode. I gle! Otvori?e se nebesa
   i ugleda Duha Bo?jega gdje silazi kao golub i spu?ta se na nj.

   ^17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva
   milina!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga d-avao isku?a.

   ^2I propostiv?i eetrdeset dana i eetrdeset noaei, napokon ogladnje.

   ^3Tada mu pristupi napasnik i reee: "Ako si Sin Bo?ji, reci da ovo
   kamenje postane kruhom."

   ^4A on odgovori: "Pisano je: Ne ?ivi eovjek samo o kruhu, nego o svakoj
   rijeei ?to izlazi iz Bo?jih usta."

   ^5D-avao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama

   ^6i reee mu: "Ako si Sin Bo?ji, baci se dolje! Ta pisano je: And-elima
   aee svojim zapovjediti za tebe i na rukama aee te nositi da se gdje
   nogom ne spotakne? o kamen."

   ^7Isus mu kaza: "Pisano je takod-er: Ne isku?avaj Gospodina, Boga
   svojega!"

   ^8D-avao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva
   svijeta i slavu njihovu

   ^9pa mu reee: "Sve aeu ti to dati ako mi se nieice pokloni?."

   ^10Tada mu reee Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu
   svom se klanjaj i njemu jedinom slu?i!"

   ^11Tada ga pusti d-avao. I gle, and-eli pristupili i slu?ili mu.

   ^12A euv?i da je Ivan predan, povuee se u Galileju.

   ^13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na
   podrueju Zebulunovu i Naftalijevu

   ^14da se ispuni ?to je reeeno po proroku Izaiji:

   ^15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane
   Jordana, Galileja poganska -

   ^16narod ?to je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima ?to mrkli
   kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

   ^17Otada je Isus poeeo propovijedati: "Obratite se jer pribli?ilo se
   kraljevstvo nebesko!"

   ^18Prolazeaei uz Galilejsko more, ugleda dva brata, ?imuna zvanog Petar
   i brata mu Andriju, gdje bacaju mre?u u more; bijahu ribari.

   ^19I ka?e im: "Hajdete za mnom, ueinit aeu vas ribarima ljudi!"

   ^20Oni brzo ostave mre?e i pod-u za njim.

   ^21Po?av?i odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu
   Ivana: u lad-i su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mre?e. Pozva i
   njih.

   ^22Oni brzo ostave lad-u i oca te pod-u za njim.

   ^23I obilazio je Isus svom Galilejom naueavajuaei po njihovim
   sinagogama, propovijedajuaei Evand-elje o Kraljevstvu i lijeeeaei svaku
   bolest i svaku nemoae u narodu.

   ^24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji
   bolovahu od najrazlieitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjeseeare,
   uzete - i on ih ozdravlja?e.

   ^25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema,
   Judeje i Transjordanije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ugledav?i mno?tvo, uzid-e na goru. I kad sjede, pristupe mu ueenici.

   ^2On progovori i stane ih naueavati:

   ^3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

   ^4Blago o?alo?aeenima: oni aee se utje?iti!

   ^5Blago krotkima: oni aee ba?tiniti zemlju!

   ^6Blago gladnima i ?ednima pravednosti: oni aee se nasititi!

   ^7Blago milosrdnima: oni aee zadobiti milosrd-e!

   ^8Blago eistima srcem: oni aee Boga gledati!

   ^9Blago mirotvorcima: oni aee se sinovima Bo?jim zvati!

   ^10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo
   nebesko!"

   ^11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo sla?u
   protiv vas!

   ^12Radujte se i klieite: velika je plaaea va?a na nebesima! Ta
   progonili su tako proroke prije vas!"

   ^13"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, eime aee se ona osoliti?
   Nije vi?e ni za ?to, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."

   ^14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne mo?e se sakriti grad ?to le?i na gori.

   ^15Niti se u?i?e svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijeaenjak
   da svijetli svima u kuaei.

   ^16Tako neka svijetli va?a svjetlost pred ljudima da vide va?a dobra
   djela i slave Oca va?ega koji je na nebesima."

   ^17"Ne mislite da sam do?ao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam do?ao
   ukinuti, nego ispuniti.

   ^18Zaista, ka?em vam, dok ne prod-e nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce,
   ni jedan poteziae iz Zakona neaee proaei, dok se sve ne zbude.

   ^19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauei
   ljude, najmanji aee biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vr?io i
   druge ueio, taj aee biti velik u kraljevstvu nebeskom."

   ^20"Uistinu ka?em vam: ne bude li pravednost va?a veaea od pravednosti
   pismoznanaca i farizeja, ne, neaeete uaei u kraljevstvo nebesko."

   ^21"Euli ste da je reeeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit aee
   podvrgnut sudu.

   ^22A ja vam ka?em: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit aee podvrgnut
   sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit aee podvrgnut Vijeaeu. A tko
   reee: 'Lud-aee!', bit aee podvrgnut ognju paklenomu."

   ^23"Ako dakle prinosi? dar na ?rtvenik pa se ondje sjeti? da tvoj brat
   ima ne?to protiv tebe,

   ^24ostavi dar ondje pred ?rtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom,
   a onda dod-i i prinesi dar."

   ^25"Nagodi se brzo s protivnikom dok si jo? s njim na putu, da te
   protivnik ne preda sucu, a sudac tamniearu, pa da te ne bace u tamnicu.

   ^26Zaita, ka?em ti, neaee? iziaei odande dok ne isplati? do posljednjeg
   noveiaea."

   ^27"Euli ste da je reeeno: Ne eini preljuba!

   ^28A ja vam ka?em: Tko god s po?udom pogleda ?enu, veae je s njome
   ueinio preljub u srcu.

   ^29Ako te desno oko sabla?njava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je
   da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baeeno u
   pakao.

   ^30Ako te desnica tvoja sabla?njava, odsijeci je i baci od sebe. Ta
   bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u
   pakao."

   ^31"Reeeno je takod-er: Tko otpusti svoju ?enu, neka joj dade
   otpusnicu.

   ^32A ja vam ka?em: Tko god otpusti svoju ?enu - osim zbog bludni?tva -
   navodi je na preljub i tko se god otpu?tenom o?eni, eini preljub."

   ^33"Euli ste jo? da je reeeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego
   izvr?i Gospodinu svoje zakletve.

   ^34A ja vam ka?em: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje
   Bo?je.

   ^35Ni zemljom jer je podno?je njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad
   je Kralja velikoga!

   ^36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne mo?e? ueiniti
   bijelom ili crnom.

   ^37Va?a rijee neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' ?to je vi?e od toga, od
   Zloga je."

   ^38"Euli ste da je reeeno: Oko za oko, zub za zub!

   ^39A ja vam ka?em: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po
   desnom obrazu, okreni mu i drugi.

   ^40Onomu tko bi se htio s tobom parnieiti da bi se domogao tvoje donje
   haljine prepusti i gornju.

   ^41Ako te tko prisili jednu milju, pod-i s njim dvije.

   ^42Tko od tebe ?to zai?te, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoaee
   da mu pozajmi?."

   ^43"Euli ste da je reeeno: Ljubi svoga bli?njega, a mrzi neprijatelja.

   ^44A ja vam ka?em: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone

   ^45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce
   njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da ki?a pada pravednicima i
   nepravednicima.

   ^46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaaea? Zar to isto
   ne eine i carinici?

   ^47I ako pozdravljate samo braaeu, ?to osobito einite? Zar to isto ne
   eine i pogani?"

   ^48"Budite dakle savr?eni kao ?to je savr?en Otac va? nebeski!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 "Pazite da svoje pravednosti ne einite pred ljudima da vas oni vide.
   Inaee, nema vam plaaee u va?eg Oca koji je na nebesima.

   ^2Kada dakle dijeli? milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u
   sinagogama i na ulicama eine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista,
   ka?em vam, primili su svoju plaaeu.

   ^3Ti naprotiv, kada daje? milostinju - neka ti ne zna ljevica ?to eini
   desnica,

   ^4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u
   skrovitosti, uzvratit aee ti!"

   ^5"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeaei u
   sinagogama i na raskr?aeima ulica da se poka?u ljudima. Zaista, ka?em
   vam, primili su svoju plaaeu.

   ^6Ti naprotiv, kad moli?, ud-i u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se
   svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti,
   uzvratit aee ti."

   ^7"Kad molite, ne blebeaeite kao pogani. Misle da aee s mno?tva rijeei
   biti usli?ani.

   ^8Ne nalikujte na njih. Ta zna va? Otac ?to vam treba i prije negoli ga
   zai?tete.

   ^9Vi, dakle, ovako molite: 'Oee na?, koji jesi na nebesima! Sveti se
   ime tvoje!

   ^10Dod-i kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na
   zemlji!

   ^11Kruh na? svagdanji daj nam danas!

   ^12I opusti nam duge na?e kako i mi otpustismo du?nicima svojim!

   ^13I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'"

   ^14"Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit aee
   i vama Otac va? nebeski.

   ^15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac va? neaee otpustiti va?ih
   prijestupaka."

   ^16"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izoblieuju lica da
   poka?u ljudima kako poste. Zaista, ka?em vam, primili su svoju plaaeu.

   ^17Ti naprotiv, kad posti?, poma?i glavu i umij lice

   ^18da ne zapaze ljudi kako posti?, nego Otac tvoj, koji je u
   skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit aee ti."

   ^19"Ne zgraeite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rd-a nagrizaju i
   gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.

   ^20Zgraeite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rd-a ne nagrizaju
   i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.

   ^21Doista, gdje ti je blago, ondje aee ti biti i srce."

   ^22"Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve aee
   tijelo tvoje biti svijetlo.

   ^23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve aee tijelo tvoje biti tamno. Ako je
   dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika aee istom tama biti?"

   ^24"Nitko ne mo?e slu?iti dvojici gospodara. Ili aee jednoga mrziti, a
   drugoga ljubiti; ili aee uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne
   mo?ete slu?iti Bogu i bogatstvu."

   ^25"Zato vam ka?em: Ne budite zabrinuti za ?ivot svoj: ?to aeete jesti,
   ?to aeete piti; ni za tijelo svoje: u ?to aeete se obuaei. Zar ?ivot
   nije vredniji od jela i tijelo od odijela?"

   ^26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne ?anju niti sabiru u ?itnice,
   pa ipak ih hrani va? nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?

   ^27A tko od vas zabrinuto?aeu mo?e svome stasu dodati jedan lakat?

   ^28I za odijelo ?to ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako
   rastu! Ne muee se niti predu.

   ^29A ka?em vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan
   od njih.

   ^30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peae baca, Bog
   tako odijeva, neaee li jo? vi?e vas, malovjerni?"

   ^31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: '?to aeemo jesti?' ili: '?to
   aeemo piti?' ili: 'U ?to aeemo se obuaei?'

   ^32Ta sve to pogani i?tu. Zna Otac va? nebeski da vam je sve to
   potrebno.

   ^33Tra?ite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve aee
   vam se ostalo dodati.

   ^34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra aee se samo brinuti za se.
   Dosta je svakom danu zla njegova."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 "Ne sudite da ne budete sud-eni!

   ^2Jer sudom kojim sudite bit aeete sud-eni. I mjerom kojom mjerite
   mjerit aee vam se.

   ^3?to gleda? trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opa?a??

   ^4Ili kako mo?e? reaei bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a
   eto brvna u oku tvom?

   ^5Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa aee? onda dobro
   vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!"

   ^6"Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da
   ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas."

   ^7"I?tite i dat aee vam se! Tra?ite i naaei aeete! Kucajte i otvorit
   aee vam se!

   ^8Doista, tko god i?te, prima; i tko tra?i, nalazi; i onomu koji kuca
   otvorit aee se.

   ^9Ta ima li koga med-u vama da bi svojemu sinu, ako ga zai?te kruha,
   kamen dao?

   ^10Ili ako ribu zai?te, zar aee mu zmiju dati?

   ^11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
   koliko li aee vi?e Otac va?, koji je na nebesima, dobrima obdariti one
   koji ga zai?tu!"

   ^12"Sve, dakle, ?to ?elite da ljudi vama eine, einite i vi njima. To
   je, doista, Zakon i Proroci."

   ^13"Ud-ite na uska vrata! Jer ?iroka su vrata i prostran put koji vodi
   u propast i mnogo ih je koji njime idu.

   ^14O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u ?ivot i malo ih je
   koji ga nalaze!"

   ^15"Euvajte se la?nih proroka koji dolaze k vama u ovejem odijelu, a
   iznutra su vuci grabe?ljivi.

   ^16Po njihovim aeete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja
   gro?d-e ili s bodljike smokve?

   ^17Tako svako dobro stablo rad-a dobrim plodovima, a nevaljalo stablo
   rad-a plodovima zlim.

   ^18Ne mo?e dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo
   dobrih plodova.

   ^19Svako stablo koje ne rad-a dobrim plodom sijeee se i u oganj baca.

   ^20Dakle: po plodovima aeete ih njihovim prepoznati."

   ^21"Neaee u kraljevstvo nebesko uaei svaki koji mi govori: 'Gospodine,
   Gospodine!', nego onaj koji vr?i volju Oca mojega, koji je na nebesima.

   ^22Mnogi aee me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u
   tvoje ime prorokovali, u tvoje ime d-avle izgonili, u tvoje ime mnoga
   eudesa einili?'

   ^23Tada aeu im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi
   bezakonici!'"

   ^24"Stoga, tko god slu?a ove moje rijeei i izvr?ava ih, bit aee kao
   mudar eovjek koji sagradi kuaeu na stijeni.

   ^25Zaplju?ti ki?a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruee se na tu
   kuaeu, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni."

   ^26"Naprotiv, tko god slu?a ove moje rijeei, a ne vr?i ih, bit aee kao
   lud eovjek koji sagradi kuaeu na pijesku.

   ^27Zaplju?ti ki?a, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruee se na tu kuaeu
   i ona se sru?i. I bija?e to ru?evina velika."

   ^28Kad Isus zavr?i ove svoje besjede, mno?tvo osta zaneseno njegovim
   naukom.

   ^29Ta ueio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad je Isus si?ao s gore, pohrli za njim silan svijet.

   ^2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reee:
   "Gospodine, ako hoaee?, mo?e? me oeistiti."

   ^3Isus pru?i ruku i dotakne ga se govoreaei: "Hoaeu, oeisti se!" I
   odmah se oeisti od gube.

   ^4Ka?e mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, poka?i se sveaeeniku
   i prinesi dar ?to ga propisa Mojsije, njima za svjedoeanstvo."

   ^5Kad ud-e u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

   ^6"Gospodine, sluga mi le?i kod kuaee uzet, u stra?nim mukama."

   ^7Ka?e mu: "Ja aeu doaei izlijeeiti ga."

   ^8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da ud-e? pod krov moj,
   nego samo reci rijee i izlijeeen aee biti sluga moj.

   ^9Ta i ja, premda sam eovjek pod vla?aeu, imam pod sobom vojnike pa
   reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dod-i!' - i dod-e, a sluzi
   svomu: 'Ueini to' - i ueini."

   ^10Euv?i to, zadivi se Isus i reee onima koji su i?li za njim: "Zaista,
   ka?em vam, ni u koga u Izraelu ne nad-oh tolike vjere.

   ^11A ka?em vam: Mnogi aee s istoka i zapada doaei i sjesti za stol s
   Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

   ^12a sinovi aee kraljevstva biti izbaeeni van u tamu. Ondje aee biti
   plae i ?krgut zubi."

   ^13I reee Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi
   sluga u taj eas.

   ^14U?av?i u kuaeu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja le?a?e u
   ognjici.

   ^15Dotaee joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i poslu?iva?e mu.

   ^16A uveeer mu donije?e mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeeju i
   sve bolesnike ozdravi -

   ^17da se ispuni ?to je reeeno po Izaiji proroku: On slabosti na?e uze i
   boli ponese.

   ^18Kad Isus vidje mno?tvo oko sebe, zapovjedi da se prijed-e prijeko.

   ^19I pristupi jedan pismoznanac te mu reee: "Ueitelju, za tobom aeu
   kamo god ti po?ao."

   ^20Ka?e mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin
   Eovjeeji nema gdje bi glavu naslonio."

   ^21Drugi mu od ueenika reee: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i
   pokopam svoga oca."

   ^22Isus mu ka?e: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje
   mrtve."

   ^23Kad ud-e u lad-u, pod-o?e za njim njegovi ueenici.

   ^24I gle, ?estok vihor nasta na moru tako da lad-u prekrivahu valovi. A
   on je spavao.

   ^25Oni pristupi?e i probudi?e ga govoreaei: "Gospodine, spasi,
   pogibosmo!"

   ^26Ka?e im: "?to ste pla?ljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti
   vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

   ^27A ljudi su u eudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more
   pokoravaju?"

   ^28I kada dod-e prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju
   opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije
   mogao proaei onim putem.

   ^29I gle, povika?e: "?to ti ima? s nama, Sine Bo?ji? Do?ao si ovamo
   prije vremena mueiti nas?"

   ^30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

   ^31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjera?, po?alji nas u ovo krdo
   svinja."

   ^32On im reee: "Idite!" Oni izid-o?e i ud-o?e u svinje. I gle, sve krdo
   jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

   ^33A svinjari pobjego?e, odo?e u grad te razglasi?e sve, napose o
   opsjednutima.

   ^34I gle, sav grad izid-e u susret Isusu. Kad ga ugleda?e, zamole ga da
   ode iz njihova kraja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 I u?av?i u lad-u, preplovi i dod-e u svoj grad.

   ^2Kad gle, donije?e mu uzetoga koji je le?ao na nosiljci. Vidjev?i
   njihovu vjeru, reee Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpu?taju ti se
   grijesi!"

   ^3A gle, neki od pismoznanaca reko?e u sebi: "Ovaj huli!"

   ^4Prozrev?i njihove misli, Isus reee: "Za?to snujete zlo u srcima?

   ^5Ta ?to je lak?e reaei: 'Otpu?taju ti se grijesi' ili reaei: 'Ustani i
   hodi'?

   ^6Ali da znate: vlastan je Sin Eovjeeji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   Tada reee uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pod-i kuaei!"

   ^7I on usta te ode kuaei.

   ^8Kad mno?tvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu
   vlast dade ljudima.

   ^9Odlazeaei odande, ugleda Isus eovjeka zvanog Matej gdje sjedi u
   carinarnici. I ka?e mu: "Pod-i za mnom!" On usta i pod-e za njim.

   ^10Dok je Isus bio u kuaei za stolom, gle, mnogi carinici i gre?nici
   dod-o?e za stol s njime i njegovim ueenicima.

   ^11Vidjev?i to, farizeji stanu govoriti: "Za?to va? ueitelj jede s
   carinicima i gre?nicima?"

   ^12A on, euv?i to, reee: "Ne treba zdravima lijeenika, nego bolesnima.

   ^13Hajdete i proueite ?to znaei: Milosrd-e mi je milo, a ne ?rtva. Ta
   ne dod-oh zvati pravednike, nego gre?nike."

   ^14Tada pristupe k njemu Ivanovi ueenici govoreaei: "Za?to mi i
   farizeji postimo, a ueenici tvoji ne poste?"

   ^15Nato im Isus reee: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima
   zaruenik? Doaei aee veae dani kad aee im se ugrabiti zaruenik, i tada
   aee postiti!"

   ^16"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer
   zakrpa vuee s odijela pa nastane jo? veaea rupa."

   ^17"I ne ulijeva se novo vino u stare mje?ine. Inaee se mje?ine
   proderu, vino prolije, a mje?ine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u
   nove mje?ine pa se oboje saeuva."

   ^18Dok im on to govora?e, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do
   zemlje i reee: "Kaei mi, evo, umrije, ali dod-i, stavi ruku na nju, i
   o?ivjet aee."

   ^19Isus usta te s ueenicima pod-e za njim.

   ^20I gle, neka ?ena koja bolova?e dvanaest godina od krvarenja prid-e
   odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine.

   ^21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit aeu se."

   ^22A Isus se okrenu i vidjev?i je reee: "Hrabro, kaeeri, vjera te tvoja
   spasila." I ?ena bi spa?ena od toga easa.

   ^23I ud-e Isus u kuaeu glavarovu. Ugleda sviraee i bueno mno?tvo pa

   ^24reee: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se
   podsmjehivahu.

   ^25A kad je svijet bio izbaeen, ud-e on, primi djevojku za ruku i ona
   bi uskri?ena.

   ^26I razglasi se to po svem onom kraju.

   ^27Kad je Isus odlazio odande, pod-u za njim dva slijepca vieuaei:
   "Smiluj nam se, Sine Davidov!"

   ^28A kad ud-e u kuaeu, pristupe mu slijepci. Isus im ka?e: "Vjerujete
   li da mogu to ueiniti?" Ka?u mu: "Da, Gospodine!"

   ^29Tada se dotaee njihovih oeiju govoreaei: "Neka vam bude po va?oj
   vjeri."

   ^30I otvori?e im se oei. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne
   dozna!"

   ^31Ali oni, izi?av?i, raznije?e glas o njemu po svem onom kraju.

   ^32Tek ?to oni izid-o?e, gle, donije?e mu njemaka opsjednuta.

   ^33Po?to izagna d-avla, progovori njemak. Mno?tvo se eudom eudilo i
   govorilo: "Nikada se takvo ?to ne vidje u Izraelu!"

   ^34A farizeji govorahu: "Po poglavici d-avolskome izgoni d-avle."

   ^35I obilazio je Isus sve gradove i sela ueeaei po njihovim sinagogama,
   propovijedajuaei Evand-elje o Kraljevstvu i lijeeeaei svaku bolest i
   svaku nemoae.

   ^36Vidjev?i mno?tvo, sa?ali mu se nad njim jer bijahu izmueeni i
   ophrvani kao ovce bez pastira.

   ^37Tada reee svojim ueenicima: "?etve je mnogo, a radnika malo.

   ^38Molite dakle gospodara ?etve da po?alje radnike u ?etvu svoju."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dozva dvanaestoricu svojih ueenika i dade im vlast nad neeistim
   dusima: da ih izgone i da lijeee svaku bolest i svaku nemoae.

   ^2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi ?imun, zvani Petar, i
   Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov;

   ^3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej;

   ^4?imun Kananaj i Juda I?kariotski, koji ga izda.

   ^5Tu dvanaestoricu posla Isus uputiv?i ih: "K poganima ne idite i ni u
   koji samarijski grad ne ulazite!

   ^6Pod-ite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!

   ^7Putom propovijedajte: 'Pribli?ilo se kraljevstvo nebesko!'

   ^8Bolesne lijeeite, mrtve uskrisujte, gubave eistite, zloduhe izgonite!
   Besplatno primiste, besplatno dajte!

   ^9Ne stjeeite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase,

   ^10ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuaee, ni ?tapa. Ta vrijedan
   je radnik hrane svoje."

   ^11"U koji god grad ili selo ud-ete, razvidite tko je u njemu dostojan:
   ondje ostanite sve dok ne odete.

   ^12Ulazeaei u kuaeu, za?elite joj mir.

   ^13Bude li kuaea dostojna, neka mir va? sid-e na nju. Ne bude li
   dostojna, neka se mir va? k vama vrati.

   ^14Gdje vas ne prime i ne poslu?aju rijeei va?ih, izid-ite iz kuaee ili
   grada toga i pra?inu otresite sa svojih nogu.

   ^15Zaista, ka?em vam, lak?e aee biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na
   Dan sudnji negoli gradu tomu."

   ^16"Evo, ja vas ?aljem kao ovce med-u vukove. Budite dakle mudri kao
   zmije, a bezazleni kao golubovi!

   ^17Euvajte se ljudi, jer aee vas predavati vijeaeima i po svojim aee
   vas sinagogama bieevati.

   ^18Pred upravitelje i kraljeve vodit aee vas poradi mene, za
   svjedoeanstvo njima i poganima.

   ^19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili ?to aeete govoriti.
   Dat aee vam se u onaj eas ?to aeete govoriti.

   ^20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca va?ega govori u vama!"

   ^21"Brat aee brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca aee ustajati
   na roditelje i ubijati ih.

   ^22Svi aee vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svr?etka,
   bit aee spa?en."

   ^23"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bje?ite u drugi. Zaista,
   ka?em vam, neaeete obiaei gradova izraelskih prije nego ?to dod-e Sin
   Eovjeeji."

   ^24"Nije ueenik nad ueiteljem niti sluga nad gospodarom svojim.

   ^25Dosta je da ueenik bude kao njegov ueitelj i sluga kao njegov
   gospodar. Ako su domaaeina Beelzebulom nazvali, koliko aee vi?e njegove
   ukuaeane?"

   ^26"Ne bojte ih se dakle. Ta ni?ta nije skriveno ?to se neaee otkriti
   ni tajno ?to se neaee doznati.

   ^27?to vam govorim u tami, recite na svjetlu; i ?to na uho eujete,
   propovijedajte na krovovima."

   ^28"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali du?e ne mogu ubiti. Bojte
   se vi?e onoga koji mo?e i du?u i tijelo pogubiti u paklu."

   ^29"Ne prodaju li se dva vrapca za noveiae? Pa ipak ni jedan od njih ne
   pada na zemlju bez Oca va?ega.

   ^30A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.

   ^31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca."

   ^32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat aeu se i ja
   njegovim pred Ocem, koji je na nebesima.

   ^33A tko se odreee mene pred ljudima, odreaei aeu se i ja njega pred
   svojim Ocem, koji je na nebesima."

   ^34"Ne mislite da sam do?ao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam do?ao
   donijeti mir, nego mae.

   ^35Ta do?ao sam rastaviti eovjeka od oca njegova i kaeer od majke
   njezine i snahu od svekrve njezine;

   ^36i neprijatelji aee eovjeku biti ukuaeani njegovi.

   ^37"Tko ljubi oca ili majku vi?e nego mene, nije mene dostojan. Tko
   ljubi sina ili kaeer vi?e nego mene, nije mene dostojan.

   ^38Tko ne uzme svoga kri?a i ne pod-e za mnom, nije mene dostojan.

   ^39Tko nad-e ?ivot svoj, izgubit aee ga, a tko izgubi svoj ?ivot poradi
   mene, naaei aee ga."

   ^40"Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je
   mene poslao.

   ^41Tko prima proroka jer je prorok, primit aee plaaeu proroeku; tko
   prima pravednika jer je pravednik, primit aee plaaeu pravednieku.

   ^42Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo ea?om hladne vode zato ?to
   je moj ueenik, zaista, ka?em vam, neaee mu propasti plaaea."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Po?to Isus zavr?i upuaeivati dvanaestoricu ueenika, ode odande
   naueavati i propovijedati po njihovim gradovima.

   ^2A kad Ivan u tamnici doeu za djela Kristova, posla svoje ueenike

   ^3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doaei ili drugoga da
   eekamo?"

   ^4Isus im odgovori: "Pod-ite i javite Ivanu ?to ste euli i vidjeli:

   ^5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se eiste, gluhi euju, mrtvi
   ustaju, siromasima se navje?aeuje Evand-elje.

   ^6I blago onom tko se ne sablazni o mene."

   ^7Kad oni odo?e, poee Isus govoriti mno?tvu o Ivanu: "?to ste izi?li u
   pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

   ^8Ili ?to ste izi?li vidjeti? Eovjeka u meku?asto odjevena? Eno, oni
   ?to se meku?asto nose po kraljevskim su dvorima.

   ^9Ili ?to ste izi?li? Vidjeti proroka? Da, ka?em vam, i vi?e nego
   proroka.

   ^10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja ?aljem glasnika svoga pred
   licem tvojim da pripravi put pred tobom.

   ^11Zaista, ka?em vam, izmed-u rod-enih od ?ene ne usta veaei od Ivana
   Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veaei je od
   njega!

   ^12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se
   probija i siloviti ga grabe.

   ^13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.

   ^14Zapravo ako hoaeete: on je Ilija koji ima doaei."

   ^15"Tko ima u?i, neka euje."

   ^16"A komu da prispodobim ovaj nara?taj? Nalik je djeci ?to sjede na
   trgovima pa jedni drugima dovikuju:

   ^17'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'"

   ^18"Doista, dod-e Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'D-avla ima.'

   ^19Dod-e Sin Eovjeeji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i
   vinopije, prijatelja carinika i gre?nika!' Ali opravda se Mudrost
   djelima svojim."

   ^20Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najvi?e njegovih
   eudesa, a oni se ne obrati?e:

   ^21"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu
   zbila eudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se veae oni u
   kostrijeti i pepelu bili obratili.

   ^22Ali ka?em vam: Tiru i Sidonu bit aee na Dan sudnji lak?e negoli
   vama."

   ^23"I ti, Kafarnaume! Zar aee? se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje aee?
   se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila eudesa koja su se
   dogodila u tebi, ostala bi ona do danas.

   ^24Ali ka?em vam: Zemlji aee sodomskoj biti na Dan sudnji lak?e nego
   tebi."

   ^25U ono vrijeme reee Isus: "Slavim te, Oee, Gospodaru neba i zemlje,
   ?to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.

   ^26Da, Oee, tako se tebi svidjelo.

   ^27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko
   pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoaee objaviti."

   ^28"Dod-ite k meni svi koji ste izmoreni i optereaeeni i ja aeu vas
   odmoriti.

   ^29Uzmite jaram moj na sebe, ueite se od mene jer sam krotka i ponizna
   srca i naaei aeete spokoj du?ama svojim.

   ^30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Ueenici su
   njegovi ogladnjeli te poeeli trgati klasje i jesti.

   ^2Vidjev?i to, farizeji mu reko?e: "Gle, ueenici tvoji eine ?to nije
   dopu?teno einiti subotom."

   ^3On im reee: "Niste li eitali ?to ueini David kad ogladnje on i
   njegovi pratioci?

   ^4Kako ud-e u Dom Bo?ji te pojedo?e prinesene kruhove, a to ne bija?e
   slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo sveaeenicima?

   ^5Ili zar niste eitali u Zakonu da subotom sveaeenici u Hramu kr?e
   subotu, a bez krivnje su?

   ^6A velim vam: veaee od Hrama jest ovdje!

   ^7I kad biste razumjeli ?to ono znaei: Milosrd-e mi je milo, a ne
   ?rtva, ne biste osudili ove nekrive.

   ^8Ta Sin Eovjeeji gospodar je subote!"

   ^9Oti?av?i odande, dod-e u njihovu sinagogu,

   ^10kad gle eovjeka s usahlom rukom. A oni upita?e Isusa da bi ga mogli
   optu?iti: "Je li dopu?teno subotom lijeeiti?"

   ^11On im reee: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom
   prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu?

   ^12A koliko je eovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom
   einiti dobro!"

   ^13Tada reee eovjeku: "Ispru?i ruku!" On je ispru?i, i - ruka mu zdrava
   kao i druga!

   ^14A farizeji izid-o?e i odr?a?e vijeaeanje protiv njega, kako da ga
   pogube.

   ^15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je i?lo mno?tvo. On ih
   sve ozdravi

   ^16i poprijeti im da ga ne prokazuju -

   ^17da se ispuni ?to je reeeno po Izaiji proroku:

   ^18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika du?e
   moje! Stavit aeu Duha svoga na njega: navije?tat aee pravo narodima;

   ^19preti se neaee, neaee bueiti, glas mu se neaee euti po trgovima;

   ^20trske stueene prelomiti neaee, stijenja ?to tek tinja neaee ugasiti
   - sve dok do pobjede ne izvede pravo.

   ^21Ime njegovo nada je narodima!

   ^22Tada mu doneso?e opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te
   njemak progovori i progleda.

   ^23I sve ono mno?tvo zapanjeno govora?e: "Da ovo nije Sin Davidov?"

   ^24A farizeji euv?i to reko?e: "Ne mo?e ovaj izgoniti d-avle osim po
   Beelzebulu, poglavici d-avolskom."

   ^25A on, znajuaei njihove misli, reee im: "Svako kraljevstvo u sebi
   razdijeljeno opustjet aee i svaki grad ili kuaea u sebi razdijeljena
   neaee opstati.

   ^26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako aee dakle
   opstati kraljevstvo njegovo?

   ^27I ako ja po Beelzebulu izgonim d-avle, po kome ih sinovi va?i
   izgone? Zato aee vam oni biti suci.

   ^28Ali ako ja po Duhu Bo?jem izgonim d-avle, zbilja je do?lo k vama
   kraljevstvo Bo?je."

   ^29"Ili kako bi tko mogao uaei u kuaeu jakoga i oplijeniti mu
   pokuaestvo ako prije ne sve?e jakoga? Tada aee mu kuaeu oplijeniti."

   ^30"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa."

   ^31"Zato ka?em vam: svaki aee se grijeh i bogohulstvo oprostiti
   ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neaee se oprostiti.

   ^32I rekne li tko rijee protiv Sina Eovjeejega, oprostit aee mu se. Ali
   tko rekne protiv Duha Svetoga, neaee mu se oprostiti ni na ovom svijetu
   ni u buduaeem."

   ^33"Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo
   stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.

   ^34Leglo gujinje! Kako mo?ete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz
   obilja srca usta govore!

   ^35Dobar eovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao eovjek iz riznice
   zle vadi zlo.

   ^36A ka?em vam: za svaku bezrazlo?nu rijee koju ljudi reknu dat aee
   raeun na Dan sudnji.

   ^37Doista, tvoje aee te rijeei opravdati i tvoje aee te rijeei
   osuditi."

   ^38Jednom zapodjenu?e s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji:
   "Ueitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak."

   ^39A on im odgovori: "Nara?taj opak i preljubnieki znak tra?i, ali mu
   se znak neaee dati doli znak Jone proroka.

   ^40Doista, kao ?to Jona bija?e u utrobi kitovoj tri dana i tri noaei,
   tako aee i Sin Eovjeeji biti u srcu zemlje tri dana i tri noaei.

   ^41Ninivljani aee ustati na Sudu zajedno s ovim nara?tajem i osuditi ga
   jer se oni na propovijed Joninu obrati?e, a evo, ovdje je i vi?e od
   Jone!

   ^42Kraljica aee Juga ustati na Sudu zajedno s ovim nara?tajem i osuditi
   ga jer je s krajeva zemlje do?la euti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje
   je i vi?e od Salomona!"

   ^43"A kad neeisti duh izid-e iz eovjeka, luta bezvodnim mjestima
   tra?eaei spokoja, ali ne nalazi!

   ^44Tada rekne: 'Vratit aeu se u kuaeu odakle izid-oh.' I do?av?i, nad-e
   je praznu, pometenu i ured-enu.

   ^45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te ud-u
   i nastane se ondje. Na kraju bude s onim eovjekom gore nego na poeetku.
   Tako aee biti i s ovim opakim nara?tajem."

   ^46Dok on jo? govora?e mno?tvu, eto majke i braaee njegove. Stajahu
   vani tra?eaei da s njime govore.

   ^47Reee mu netko: "Evo majke tvoje i braaee tvoje, vani stoje i tra?e
   da s tobom govore."

   ^48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braaea
   moja?"

   ^49I pru?i ruku prema ueenicima: "Evo, reee, majke moje i braaee moje!

   ^50Doista, tko god vr?i volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi
   je brat i sestra i majka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Onoga dana Isus izid-e iz kuaee i sjede uz more.

   ^2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uaei u lad-u: sjede, a sve
   ono mno?tvo staja?e na obali.

   ^3I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, izid-e sijae sijati.

   ^4I dok je sijao, ne?to zrnja pade uz put, dod-o?e ptice i pozoba?e ga.

   ^5Ne?to opet pade na kamenito tlo, gdje nema?e dosta zemlje, i odmah
   izniknu jer nema?e duboke zemlje.

   ^6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nema?e korijena, osu?i se.

   ^7Ne?to opet pade u trnje, trnje uzraste i ugu?i ga.

   ^8Ne?to napokon pade na dobru zemlju i dava?e plod: jedno stostruk,
   drugo ?ezdesetostruk, treaee tridesetostruk."

   ^9"Tko ima u?i, neka euje!"

   ^10I pristupe ueenici pa ga zapitaju: "Za?to im zbori? u prispodobama?"

   ^11On im odgovori: "Zato ?to je vama dano znati otajstva kraljevstva
   nebeskoga, a njima nije dano.

   ^12Doista, onomu tko ima dat aee se i obilovat aee, a onomu tko nema
   oduzet aee se i ono ?to ima.

   ^13U prispodobama im zborim zato ?to gledajuaei ne vide i slu?ajuaei ne
   euju i ne razumiju."

   ^14"Tako se ispunja na njima proro?tvo Izaijino koje govori: Slu?at
   aeete, slu?ati - i neaeete razumjeti; gledat aeete, gledati - i neaeete
   vidjeti!

   ^15Jer usalilo se srce naroda ovoga: u?i zaeepi?e, oei zatvori?e da
   oeima ne vide, u?ima ne euju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih
   izlijeeim.

   ^16A blago va?im oeima ?to vide, i u?ima ?to slu?aju.

   ^17Zaista, ka?em vam, mnogi su proroci i pravednici ?eljeli vidjeti ?to
   vi gledate, ali nisu vidjeli; i euti ?to vi slu?ate, ali nisu euli."

   ^18"Vi, dakle, poslu?ajte prispodobu o sijaeu.

   ^19Svakomu koji slu?a Rijee o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te
   otima ?to mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.

   ^20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji euje Rijee i odmah je s
   rado?aeu prima,

   ^21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeei nastane
   nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.

   ^22Zasijani u trnje - to je onaj koji slu?a Rijee, ali briga vremenita
   i zavodljivost bogatstva ugu?e Rijee, te ona ostane bez ploda.

   ^23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijee slu?a i razumije,
   pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan ?ezdesetostruko,
   a jedan tridesetostruko."

   ^24Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad eovjek
   posije dobro sjeme na svojoj njivi.

   ^25Dok su njegovi ljudi spavali, dod-e njegov neprijatelj, posije
   posred ?ita kukolj i ode.

   ^26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj.

   ^27Sluge pristupe domaaeinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro
   sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'

   ^28On im odgovori: 'Neprijatelj eovjek to ueini.' Nato mu sluge ka?u:
   'Hoaee? li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?'

   ^29A on reee: 'Ne! Da ne biste sabiruaei kukolj i?eupali zajedno s njim
   i p?enicu.

   ^30Pustite nek oboje raste do ?etve. U vrijeme ?etve reaei aeu
   ?eteocima: Pokupite najprije kukolj i sve?ite ga u snopove da se spali,
   a ?ito skupite u moju ?itnicu.'"

   ^31I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad eovjek
   uze goru?ieino zrno i posija ga na svojoj njivi.

   ^32Ono je dodu?e najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veaee je
   od svega povraea. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i
   gnijezde mu se po granama."

   ^33I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad ?ena uze
   kvasac i zamijesi ga u tri mjere bra?na dok sve ne uskisne."

   ^34Sve je to Isus mno?tvu zborio u prispodobama. I ni?ta im nije zborio
   bez prispodoba -

   ^35da se ispuni ?to je reeeno po proroku: Otvorit aeu u prispodobama
   usta svoja, iznijet aeu ?to je sakriveno od postanka svijeta.

   ^36Tada otpusti mno?tvo i ud-e u kuaeu. Pristupe mu ueenici govoreaei:
   "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi."

   ^37On odgovori: "Sijae dobroga sjemena jest Sin Eovjeeji.

   ^38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi
   Zloga.

   ^39Neprijatelj koji ga posija jest d-avao. ?etva je svr?etak svijeta, a
   ?eteoci and-eli.

   ^40Kao ?to se kukolj sabire i ognjem sa?i?e, tako aee biti na svr?etku
   svijeta.

   ^41Sin aee Eovjeeji poslati svoje and-ele da pokupe iz njegova
   kraljevstva sve zavodnike i bezakonike

   ^42i bace ih u peae ognjenu, gdje aee biti plae i ?krgut zubi.

   ^43Tada aee pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
   "Tko ima u?i, neka euje!"

   ^44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: eovjek
   ga pronad-e, sakrije, sav radostan ode, proda sve ?to ima i kupi tu
   njivu."

   ^45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim
   biserjem:

   ^46pronad-e jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve ?to ima i kupi
   ga."

   ^47"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mre?a baeena u more zahvati
   svakovrsne ribe.

   ^48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a
   lo?e izbace.

   ^49Tako aee biti na svr?etku svijeta. Iziaei aee and-eli, odijeliti zle
   od pravednih

   ^50i baciti ih u peae ognjenu, gdje aee biti plae i ?krgut zubi."

   ^51"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo."

   ^52A on aee im: "Stoga svaki pismoznanac upuaeen u kraljevstvo nebesko
   sliean je eovjeku domaaeinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro."

   ^53Kad Isus zavr?i sve ove prispodobe, ode odande.

   ^54I dod-e u svoj zavieaj. Naueava?e ih u njihovoj sinagogi te
   zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te eudesne sile?

   ^55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braaea
   Jakov, i Josip, i ?imun, i Juda?

   ^56I sestre mu nisu li sve med-u nama? Odakle mu sve to?"

   ^57I sabla?njavahu se o njega. A Isus im reee: "Nije prorok bez easti
   doli u svom zavieaju i u svom domu."

   ^58I ne ueini ondje mnogo eudesa zbog njihove nevjere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U ono vrijeme doeu Herod tetrarh za Isusa

   ^2pa reee svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i
   zato eudesne sile djeluju u njemu."

   ^3Herod doista bija?e uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog
   Herodijade, ?ene brata svoga Filipa.

   ^4Jer Ivan mu govora?e: "Ne smije? je imati!"

   ^5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.

   ^6Na Herodov rod-endan zaplesa kaei Herodijadina pred svima i svidje se
   Herodu.

   ^7Zato se zakle dati joj ?to god zai?te.

   ^8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reee, ovdje na pladnju glavu
   Ivana Krstitelja."

   ^9Ra?alosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se
   dade.

   ^10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.

   ^11I donije?e glavu njegovu na pladnju, dado?e djevojci, a ona je
   odnije materi.

   ^12A ueenici njegovi dod-u, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i
   jave Isusu.

   ^13Kad je Isus to euo, povuee se odande lad-om na samotno mjesto, u
   osamu. Doeuo to narod pa pohrli pje?ice za njim iz gradova.

   ^14Kad on izid-e, vidje silan svijet, sa?ali mu se nad njim te izlijeei
   njegove bolesnike.

   ^15Uveeer mu pristupe ueenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veae je
   kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."

   ^16A Isus im reee: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."

   ^17Oni mu ka?u: "Nemamo ovdje ni?ta osim pet kruhova i dvije ribe."

   ^18A on aee im: "Donesite mi ih ovamo."

   ^19I zapovjedi da mno?tvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije
   ribe, pogleda na nebo, izreee blagoslov pa razlomi i dade kruhove
   ueenicima, a ueenici mno?tvu.

   ^20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupi?e dvanaest
   punih ko?ara.

   ^21A blagovalo je oko pet tisuaea mu?karaca, osim ?ena i djece.

   ^22I odmah prisili ueenike da ud-u u lad-u i da se prebace prijeko dok
   on otpusti mno?tvo.

   ^23A po?to otpusti mno?tvo, uzid-e na goru, nasamo, da se pomoli.
   Uveeer bija?e ondje sam.

   ^24Lad-a se veae mnogo stadija bila ostisla od kraja, ?ibana valovima.
   Bija?e protivan vjetar.

   ^25O eetvrtoj noaenoj stra?i dod-e on k njima hodeaei po moru.

   ^26A ueenici ugledav?i ga kako hodi po moru, prestra?eni reko?e:
   "Utvara!" I od straha kriknu?e.

   ^27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

   ^28Petar prihvati i reee: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dod-em
   k tebi po vodi!"

   ^29A on mu reee: "Dod-i!" I Petar sid-e s lad-e te, hodeaei po vodi,
   pod-e k Isusu.

   ^30Ali kad spazi vjetar, popla?i se, poene tonuti te krikne:
   "Gospodine, spasi me!"

   ^31Isus odmah pru?i ruku, dohvati ga i ka?e mu: "Malovjerni, za?to si
   posumnjao?"

   ^32Kad ud-o?e u lad-u, utihnu vjetar.

   ^33A oni na lad-i poklone mu se nieice govoreaei: "Uistinu, ti si Sin
   Bo?ji!"

   ^34Po?to preplovi?e, dod-u na kraj, u Genezaret.

   ^35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici.
   I dono?ahu mu sve bolesnike

   ^36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se
   dotakli, ozdravili bi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreaei:

   ^2"Za?to tvoji ueenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije
   jela!"

   ^3On im odgovori: "A za?to vi prestupate zapovijed Bo?ju radi svoje
   predaje?

   ^4Ta reee Bog: Po?tuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smraeu
   neka se kazni!

   ^5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoae koja te od mene ide
   neka bude sveti dar,

   ^6ne treba da po?tuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rijee
   Bo?ju radi svoje predaje.

   ^7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

   ^8Narod me ovaj usnama easti, a srce mu je daleko od mene.

   ^9Uzalud me ?tuju naueavajuaei nauke - uredbe ljudske."

   ^10Tada dozove mno?tvo i reee: "Slu?ajte i razumijte!

   ^11Ne oneei?aeuje eovjeka ?to ulazi u usta, nego ?to iz usta izlazi -
   to eovjeka oneei?aeuje."

   ^12Tada pristupe k njemu ueenici i ka?u mu: "Zna? li da su se farizeji
   sablaznili kad su euli tu rijee?"

   ^13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski
   iskorijenit aee se.

   ^14Pustite ih! Slijepi su, vod-e slijepaca! A ako slijepac slijepca
   vodi, obojica aee u jamu pasti."

   ^15Petar prihvati i reee mu: "Protumaei nam tu prispodobu!"

   ^16A on reee: "I vi jo? uvijek ne razumijete?

   ^17Ne shvaaeate li: sve ?to ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u
   zahod.

   ^18Naprotiv, ?to iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneei?aeuje
   eovjeka.

   ^19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludni?tva,
   krad-e, la?na svjedoeanstva, psovke.

   ^20To oneei?aeuje eovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneei?aeuje
   eovjeka."

   ^21Isus zatim ode odande i povuee se u krajeve tirske i sidonske.

   ^22I gle: ?ena neka, Kanaanka iz onih krajeva, izid-e vieuaei: "Smiluj
   mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kaei mi je te?ko opsjednuta!"

   ^23Ali on joj ne uzvrati ni rijeei. Pristupe mu na to ueenici te ga
   moljahu: "Udovolji joj jer viee za nama."

   ^24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova."

   ^25Ali ona prid-e, pokloni mu se nieice i ka?e: "Gospodine, pomozi mi!"

   ^26On odgovori: "Ne priliei uzeti kruh djeci i baciti ga psiaeima."

   ^27A ona aee: "Da, Gospodine! Ali psiaei jedu od mrvica ?to padaju sa
   stola njihovih gospodara!"

   ^28Tada joj Isus reee: "O ?eno! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude
   kako ?eli?." I ozdravi joj kaei toga easa.

   ^29Oti?av?i odande, dod-e Isus do Galilejskog mora, uzid-e na goru i
   sjede ondje.

   ^30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima,
   nijemima i mnogima drugima. Polo?e mu ih do nogu, a on ih izlijeei.

   ^31Gledajuaei kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi
   prohodali, slijepi progledali, divilo se mno?tvo i slavilo Boga
   Izraelova.

   ^32A Isus dozva svoje ueenike pa im reee: "?ao mi je naroda jer su veae
   tri dana uza me, a nemaju ?to jesti. Otpraviti ih gladne neaeu da ne
   klonu putem."

   ^33Ka?u mu ueenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo
   toliko mno?tvo?"

   ^34A Isus im reee: "Koliko kruhova imate?" Oni aee: "Sedam, i malo
   riba."

   ^35Nato zapovjedi mno?tvu da posjeda po zemlji,

   ^36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i dava?e ueenicima, a
   ueenici mno?tvu.

   ^37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupi?e sedam punih
   ko?ara.

   ^38A blagovalo je eetiri tisuaee mu?karaca, osim ?ena i djece.

   ^39Tada otpusti mno?tvo, ud-e u lad-u i ode u kraj magadanski.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Isku?avajuaei ga, zatra?e da
   im poka?e kakav znak s neba.

   ^2On im odgovori: "Uveeer govorite: 'Bit aee vedro, nebo se ?ari.'

   ^3A ujutro: 'Danas aee nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba
   znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate.

   ^4Nara?taj opak i preljubnieki znak tra?i, ali mu se znak neaee dati
   doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode.

   ^5Ueenici dod-o?e prijeko, a zaboravi?e ponijeti kruha.

   ^6A Isus im reee: "Pazite, euvajte se kvasca farizejskog i
   saducejskog!"

   ^7Oni zami?ljeni med-u sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo."

   ^8Zamijetio to Isus pa reee: "?to ste zami?ljeni, malovjerni, da kruha
   nemate?

   ^9Zar jo? ne shvaaeate, ne sjeaeate li se onih pet kruhova na pet
   tisuaea i koliko ko?ara nakupiste?

   ^10I onih sedam kruhova na eetiri tisuaee i koliko ko?ara nakupiste?

   ^11Kako onda ne shvaaeate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, euvajte se
   kvasca farizejskog i saducejskog."

   ^12Tada razumje?e kako im ne reee da se euvaju kvasca kru?noga, nego
   nauka farizejskog i saducejskoga.

   ^13Kad Isus dod-e u krajeve Cezareje Filipove, upita ueenike: "?to
   govore ljudi, tko je Sin Eovjeeji?"

   ^14Oni reko?e: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treaei
   opet da je Jeremija ili koji od proroka."

   ^15Ka?e im: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?"

   ^16?imun Petar prihvati i reee: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga
   ?ivoga."

   ^17Nato Isus reee njemu: "Blago tebi, ?imune, sine Jonin, jer ti to ne
   objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

   ^18A ja tebi ka?em: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit aeu
   Crkvu svoju i vrata paklena neaee je nadvladati.

   ^19Tebi aeu dati kljueeve kraljevstva nebeskoga, pa ?to god sve?e? na
   zemlji, bit aee svezano na nebesima; a ?to god odrije?i? na zemlji, bit
   aee odrije?eno na nebesima."

   ^20Tada zaprijeti ueenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

   ^21Otada poee Isus upuaeivati ueenike kako treba da pod-e u Jeruzalem,
   da mnogo pretrpi od starje?ina, glavara sveaeeniekih i pismoznanaca, da
   bude ubijen i treaei dan da uskrsne.

   ^22Petar ga uze na stranu i poee odvraaeati: "Bo?e saeuvaj, Gospodine!
   Ne, to se tebi ne smije dogoditi!"

   ^23Isus se okrene i reee Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si
   mi jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je ljudsko!"

   ^24Tada Isus reee svojim ueenicima: "Hoaee li tko za mnom, neka se
   odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri? i neka ide za mnom.

   ^25Tko hoaee ?ivot svoj spasiti, izgubit aee ga, a tko izgubi ?ivot
   svoj poradi mena, naaei aee ga.

   ^26Ta ?to aee koristiti eovjeku ako sav svijet stekne, a ?ivotu svojemu
   naudi? Ili ?to aee eovjek dati u zamjenu za ?ivot svoj?

   ^27Doaei aee, doista, Sin Eovjeeji u slavi Oca svoga s and-elima svojim
   i tada aee naplatiti svakomu po djelima njegovim."

   ^28"Zaista, ka?em vam, neki od ovdje nazoenih neaee okusiti smrti dok
   ne vide Sina Eovjeejega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Nakon ?est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata
   njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu,

   ^2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu
   postado?e bijele kao svjetlost.

   ^3I gle: ukaza?e im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.

   ^4A Petar prihvati i reee Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti.
   Ako hoaee?, naeinit aeu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i
   Iliji jednu."

   ^5Dok je on jo? govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz
   oblaka govora?e: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!
   Slu?ajte ga!"

   ^6Euv?i glas, ueenici pado?e licem na zemlju i silno se prestra?i?e.

   ^7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reee: "Ustanite, ne bojte se!"

   ^8Podigo?e oei, ali ne vidje?e nikoga doli Isusa sama.

   ^9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte
   vid-enje dok Sin Eovjeeji od mrtvih ne uskrsne."

   ^10Upita?e ga ueenici: "?to dakle pismoznanci govore da prije treba da
   dod-e Ilija?"

   ^11On im odgovori: "Ilija aee dodu?e doaei i sve obnoviti.

   ^12No velim vam: Ilija je veae do?ao, ali ga ne upozna?e, veae ueini?e
   s njim ?to im se prohtjelo. Tako je i Sinu Eovjeejemu trpjeti od njih."

   ^13Tada razumje?e ueenici da im to reee o Ivanu Krstitelju.

   ^14Kada dod-o?e k mno?tvu, pristupi mu eovjek, padne pred njim na
   koljena

   ^15i reee: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseear i zlo mu
   je. Eesto doista pada u oganj i eesto u vodu.

   ^16Dovedoh ga tvojim ueenicima i ne mogo?e ga izlijeeiti."

   ^17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama!
   Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!"

   ^18I zaprijeti Isus zloduhu te on izid-e iz njega. I ozdravi djeeak
   toga easa.

   ^19Tada ueenici pristupi?e nasamo k Isusu i reko?e: "Za?to ga mi ne
   mogosmo izagnati?"

   ^20Ka?e im: "Zbog va?e malovjernosti. Zaista, ka?em vam, ako imadnete
   vjere koliko je zrno goru?ieino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se
   odavde onamo!', premjestit aee se i ni?ta vam neaee biti nemoguaee."

   ^21#

   ^22A kad su se skupili u Galileji, reee im Isus: "Sin Eovjeeji ima biti
   predan ljudima u ruke

   ^23i ubit aee ga, ali on aee treaei dan uskrsnuti." I o?alosti?e se
   silno.

   ^24Kad stigo?e u Kafarnaum, pristupe Petru oni ?to ubiru dvodrahme pa
   mu reko?e: "Ueitelj va? ne plaaea dvodrahme?"

   ^25"Plaaea", odgovori. A kad on ud-e u kuaeu, pretekne ga Isus: "?to ti
   se eini, ?imune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od
   svojih sinova ili od tud-ih?"

   ^26Kad on odgovori: "Od tud-ih!", reee mu Isus: "Sinovi su, dakle,
   oslobod-eni.

   ^27Ali da ih ne sablaznimo, pod-i k moru, baci udicu i prvu ribu koja
   naid-e uzmi, otvori joj usta i naaei aee? stater. Uzmi ga pa im ga
   podaj za me i za se."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 U onaj eas pristupe ueenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle,
   najveaei u kraljevstvu nebeskom?"

   ^2On dozove dijete, postavi ga posred njih

   ^3i reee: "Zaista, ka?em vam, ako se ne obratite i ne postanete kao
   djeca, neaeete uaei u kraljevstvo nebesko.

   ^4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveaei u kraljevstvu
   nebeskom.

   ^5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

   ^6"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih ?to
   vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da
   potone u dubinu morsku."

   ^7"Jao svijetu od sablazni! Neizbje?ivo dolaze sablazni, ali jao
   eovjeku po kom dolazi sablazan.

   ^8Pa ako te ruka ili noga sabla?njava, odsijeci je i baci od sebe.
   Bolje ti je uaei u ?ivot kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje
   noge biti baeen u oganj vjeeni.

   ^9I ako te oko sabla?njava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je
   jednooku u ?ivot uaei, nego s oba oka biti baeen u pakao ognjeni."

   ^10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, ka?em vam,
   and-eli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na
   nebesima."

   ^11#

   ^12"?to vam se eini? Ako neki eovjek imadne sto ovaca i jedna od njih
   zaluta, neaee li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poaei u
   potragu za zalutalom?

   ^13Posreaei li mu se te je nad-e, zaista, ka?em vam, raduje se zbog nje
   vi?e nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

   ^14Tako ni Otac va?, koji je na nebesima, neaee da propadne ni jedan od
   ovih malenih."

   ^15"Pogrije?i li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

   ^16Ako te poslu?a, stekao si brata. Ne poslu?a li te, uzmi sa sobom jo?
   jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poeiva
   svaka tvrdnja.

   ^17Ako ni njih ne poslu?a, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne poslu?a,
   neka ti bude kao poganin i carinik."

   ^18"Zaista, ka?em vam, ?to god sve?ete na zemlji, bit aee svezano na
   nebu; i ?to god odrije?ite na zemlji, bit aee odrije?eno na nebu."

   ^19"Nadalje, ka?em vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodu?no zai?tu
   ?to mu drago, dat aee im Otac moj, koji je na nebesima.

   ^20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja
   med-u njima."

   ^21Tada pristupi k njemu Petar i reee: "Gospodine, koliko puta da
   oprostim bratu svomu ako se ogrije?i o mene? Do sedam puta?"

   ^22Ka?e mu Isus: "Ne ka?em ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta
   sedam."

   ^23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluei urediti raeune sa
   slugama.

   ^24Kad zapoee obraeunavati, dovedo?e mu jednoga koji mu dugova?e deset
   tisuaea talenata.

   ^25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on,
   ?ena mu i djeca i sve ?to ima te se podmiri dug.

   ^26Nato sluga padne nieice preda nj govoreaei: 'Strpljenja imaj sa
   mnom, i sve aeu ti vratiti.'

   ^27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."

   ^28"A kad taj isti sluga izad-e, naid-e na jednoga svoga druga koji mu
   dugova?e sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreaei: 'Vrati ?to
   si du?an!'

   ^29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom
   i vratit aeu ti.'

   ^30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati
   duga."

   ^31"Kad njegovi drugovi vidje?e ?to se dogodilo, silno ra?alo?aeeni
   odo?e i sve to dojavi?e gospodaru.

   ^32Tada ga gospodar dozva i reee mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug
   oprostio jer si me zamolio.

   ^33Nije li trebalo da se i ti smiluje? svome drugu, kao ?to sam se i ja
   tebi smilovao?'

   ^34I gospodar ga, rasrd-en, preda mueiteljima dok mu ne vrati svega
   duga.

   ^35Tako aee i Otac moj nebeski ueiniti s vama ako svatko od srca ne
   oprosti svomu bratu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Kad Isus zavr?i ove besjede, ode iz Galileje i dod-e u judejski kraj
   s onu stranu Jordana.

   ^2Za njim je i?ao silan svijet. Ondje ih izlijeei.

   ^3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga isku?aju, ka?u: "Je li dopu?teno
   otpustiti ?enu s kojega god razloga?"

   ^4On odgovori: "Zar niste eitali: Stvoritelj od poeetka mu?ko i ?ensko
   stvori ih

   ^5i reee: Stoga aee eovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
   ?enu; i dvoje njih bit aee jedno tijelo?

   ^6Tako vi?e nisu dvoje, nego jedno tijelo. ?to, dakle, Bog zdru?i,
   eovjek neka ne rastavlja."

   ^7Ka?u mu: "Za?to onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i -
   otpustiti?"

   ^8Odgovori im: "Zbog tvrdoaee srca va?ega dopusti vam Mojsije otpustiti
   ?ene, ali od poeetka ne bija?e tako.

   ^9A ja vam ka?em: Tko otpusti svoju ?enu - osim zbog bludni?tva - pa se
   o?eni drugom, eini preljub."

   ^10Ka?u mu ueenici: "Ako je tako izmed-u mu?a i ?ene, bolje je ne
   ?eniti se."

   ^11A on im reee: "Ne shvaaeaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.

   ^12Doista, ima za ?enidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine
   rodi?e. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobi?e. A ima nesposobnih koji
   sami sebe onesposobi?e poradi kraljevstva nebeskoga. Tko mo?e shvatiti,
   neka shvati."

   ^13Tada mu donije?e djeeicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A
   ueenici im branili.

   ^14Nato aee im Isus: "Pustite djeeicu i ne prijeeite im k meni jer
   takvih je kraljevstvo nebesko!"

   ^15I polo?i ruke na njih pa krene odande.

   ^16I gle, pristupi mu netko i reee: "Ueitelju, koje mi je dobro einiti
   da imam ?ivot vjeeni?"

   ^17A on mu reee: "?to me pita? o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako
   hoaee? u ?ivot uaei, euvaj zapovijedi."

   ^18Upita ga: "Koje?" A Isus reee: Ne ubij! Ne eini preljuba! Ne ukradi!
   Ne svjedoei la?no!

   ^19Po?tuj oca i majku! I ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga!"

   ^20Ka?e mu mladiae: "Sve sam to euvao. ?to mi jo? nedostaje?"

   ^21Reee mu Isus: "Hoaee? li biti savr?en, idi, prodaj ?to ima? i podaj
   siromasima pa aee? imati blago na nebu. A onda dod-i i idi za mnom."

   ^22Na tu rijee ode mladiae ?alostan jer ima?e velik imetak.

   ^23A Isus reee svojim ueenicima: "Zaista, ka?em vas, te?ko aee bogata?
   u kraljevstvo nebesko.

   ^24Ponovno vam velim: Lak?e je devi kroz u?i iglene nego bogata?u u
   kraljevstvo Bo?je."

   ^25Euv?i to, ueenici se silno snebivahu govoreaei: "Tko se onda mo?e
   spasiti?"

   ^26A Isus upre u njih pogled pa im reee: "Ljudima je to nemoguaee, ali
   Bogu je sve moguaee."

   ^27Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i pod-osmo za
   tobom. ?to aeemo za to dobiti?"

   ^28Reee im Isus: "Zaista, ka?em vam, vi koji pod-oste za mnom, o
   preporodu, kad Sin Eovjeeji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi
   aeete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena
   Izraelovih.

   ^29I tko god ostavi kuaee, ili braaeu, ili sestre, ili oca, ili majku,
   ili ?enu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko aee
   primiti i ?ivot vjeeni ba?tiniti."

   ^30"A mnogi prvi bit aee posljednji, i posljednji prvi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaaein rano ujutro izad-e najmiti
   radnike u svoj vinograd.

   ^2Pogodi se s radnicima po denar na dan i po?alje ih u svoj vinograd.

   ^3Izad-e i o treaeoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

   ^4pa i njima reee: 'Idite i vi u moj vinograd pa ?to bude pravo, dat
   aeu vam.'

   ^5I oni odo?e. Izad-e opet o ?estoj i devetoj uri te ueini isto tako.

   ^6A kad izad-e o jedanaestoj uri, nad-e druge gdje stoje i reee im:
   'Za?to ovdje stojite vazdan besposleni?'

   ^7Ka?u mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reee im: 'Idite i vi u vinograd.'"

   ^8"Uveeer ka?e gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike
   i podaj im plaaeu poeev?i od posljednjih pa sve do prvih.'

   ^9Dod-u tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

   ^10Pa kada dod-u oni prvi, pomisle da aee primiti vi?e, ali i oni prime
   po denar.

   ^11A kad primi?e, poee?e mrmljati protiv domaaeina:

   ^12'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaeio si ih s nama, koji
   smo podnosili svu tegobu dana i ?egu.'"

   ^13"Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne einim ti krivo.
   Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

   ^14Uzmi svoje pa idi. A ja hoaeu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

   ^15Nije li mi slobodno einiti sa svojim ?to hoaeu? Ili zar je oko tvoje
   zlo ?to sam ja dobar?'"

   ^16"Tako aee posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

   ^17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im
   putem reee:

   ^18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Eovjeeji bit aee predan glavarima
   sveaeeniekim i pismoznancima. Osudit aee ga na smrt

   ^19i predati poganima da ga izrugaju, izbieuju i razapnu, ali on aee
   treaei dan uskrsnuti."

   ^20Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade
   nieice da od njega ne?to zai?te.

   ^21A on aee joj: "?to ?eli??" Ka?e mu: "Reci da ova moja dva sina u
   tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

   ^22Isus odgovori: "Ne znate ?to i?tete. Mo?ete li piti ea?u koju aeu ja
   piti?" Ka?u mu: "Mo?emo!"

   ^23A on im reee: "Ea?u aeete moju dodu?e piti, ali sjesti meni zdesna
   ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio
   moj Otac."

   ^24Kada su to eula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

   ^25Zato ih Isus dozva i reee: "Znate da vladari gospoduju svojim
   narodima i velika?i njihovi dr?e ih pod vla?aeu.

   ^26Neaee tako biti med-u vama! Naprotiv, tko hoaee da med-u vama bude
   najveaei, neka vam bude poslu?itelj.

   ^27I tko god hoaee da med-u vama bude prvi, neka vam bude sluga."

   ^28"Tako i Sin Eovjeeji nije do?ao da bude slu?en, nego da slu?i i
   ?ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge."

   ^29Kad su izlazili iz Jerihona, pod-e za njim silan svijet.

   ^30I gle, dva slijepca sjed-ahu kraj puta. Euv?i da Isus prolazi,
   povika?e: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

   ^31Mno?tvo ih u?utkivalo, ali oni jo? jaee viknu?e: "Gospodine, smiluj
   nam se, Sine Davidov!"

   ^32Isus se zaustavi, dozove ih i reee: "?to hoaeete da vam ueinim?"

   ^33Ka?u mu: "Gospodine, da nam se otvore oei."

   ^34Isus se ganut dotaee njihovim oeiju i oni odmah progleda?e. I
   pod-o?e za njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Kad se pribli?i?e Jeruzalemu te dod-o?e u Betfagu, na Maslinskoj
   gori, posla Isus dvojicu ueenika

   ^2govoreaei: "Pod-ite u selo pred vama i odmah aeete naaei privezanu
   magaricu i uz nju magare. Odrije?ite ih i dovedite k meni.

   ^3Ako vam tko ?to rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah aee ih
   pustiti."

   ^4To se dogodi da se ispuni ?to je reeeno po proroku:

   ^5Recite kaeeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, ja?uae na
   magarcu, na magaretu, mladetu magarieinu.

   ^6Ueenici odu i ueine kako im naredi Isus.

   ^7Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na
   njih.

   ^8Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa
   stabala i sterahu ih po putu.

   ^9Mno?tvo pak pred njim i za njim klica?e: "Hosana Sinu Davidovu!
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

   ^10Kad ud-e u Jeruzalem, uskome?ao se sav grad i govorio: "Tko je
   ovaj?"

   ^11A mno?tvo odgovara?e: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

   ^12Isus ud-e u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu.
   Mjenjaeima isprevrta stolove i prodavaeima golubova klupe.

   ^13Ka?e im: "Pisamo je: Dom aee se moj zvati Dom molitve, a vi od njega
   einite peaeinu razbojnieku."

   ^14U Hramu mu prid-o?e slijepi i hromi i on ih ozdravi.

   ^15A kad glavari sveaeenieki i pismoznanci vidje?e eudesa koja ueini i
   djecu ?to vieu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni

   ^16mu reko?e: "Euje? li ?to ovi govore?" Ka?e im Isus: "Da! A niste li
   eitali: Iz usta djece i dojeneadi sebi si pripravio hvalu?"

   ^17On ih ostavi, pod-e iz grada u Betaniju te ondje prenoaei.

   ^18Ujutro se vraaeao u grad i ogladnje.

   ^19Ugleda smokvu kraj puta i prid-e k njoj, ali ne nad-e na njoj ni?ta
   osim li?aea pa joj ka?e: "Ne bilo vi?e ploda s tebe dovijeka!" I smokva
   umah usahnu.

   ^20Vidjev?i to, ueenici se zaeude: "Kako umah smokva usahnu!"

   ^21Isus im odvrati: "Zaista, ka?em vam, ako budete imali vjeru i ne
   posumnjate, einit aeete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i
   ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit aee tako.

   ^22I sve ?to zai?tete u molitvi vjerujuaei, primit aeete."

   ^23I ud-e u Hram. Dok je naueavao, pristupi?e mu glavari sveaeenieki i
   starje?ine narodne te ga upita?e: "Kojom vla?aeu to eini?? Tko ti dade
   tu vlast?"

   ^24Isus im odgovori: "I ja aeu vas jedno upitati. Ako mi na to
   odgovorite, ja aeu vama kazati kojom vla?aeu ovo einim.

   ^25Krst Ivanov odakle li bija?e? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu
   med-u sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit aee nam: 'Za?to mu, dakle,
   ne povjerovaste?'

   ^26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mno?tva. Ta svi Ivana smatraju
   prorokom."

   ^27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reee: "Ni ja vama neaeu
   kazati kojom vla?aeu ovo einim."

   ^28"A ?to vam se eini? Eovjek neki imao dva sina. Prid-e prvomu i reee:
   'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

   ^29On odgovori: 'Neaeu!' No poslije se predomisli i ode.

   ^30Prid-e i drugomu pa mu reee isto tako. A on odgovori: 'Evo me,
   gospodaru!' i ne ode.

   ^31Koji od te dvojice izvr?i volju oeevu?" Ka?u: "Onaj prvi." Nato aee
   im Isus: "Zaista, ka?em vam, carinici i bludnice preteko?e vas u
   kraljevstvo Bo?je!

   ^32Doista, Ivan dod-e k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste,
   a carinici mu i bludnice povjerova?e. Vi pak, makar to vidjeste, ni
   kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

   ^33"Drugu prispodobu eujte! Bija?e neki domaaein koji posadi vinograd,
   ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podi?e kulu pa ga iznajmi
   vinogradarima i otputova.

   ^34Kad se pribli?ilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima
   da uzmu njegov urod.

   ^35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istuko?e, drugog
   ubi?e, a treaeega kamenova?e.

   ^36I opet posla druge sluge, vi?e njih nego prije, ali oni i s njima
   postupi?e jednako."

   ^37"Naposljetku posla k njima sina svoga misleaei: 'Po?tovat aee mog
   sina.'

   ^38Ali kad vinogradari ugledaju sina, reko?e med-u sobom: 'Ovo je
   ba?tinik! Hajde da ga ubijemo i imat aeemo ba?tinu njegovu!'

   ^39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."

   ^40"Kada dakle dod-e gospodar vinograda, ?to aee ueiniti s tim
   vinogradarima?"

   ^41Ka?u mu: "Opake aee nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim
   vinogradarima ?to aee mu davati urod u svoje vrijeme."

   ^42Ka?e im Isus: "Zar nikada niste eitali u Pismima: Kamen ?to ga
   odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo -
   kakvo eudo u oeima na?im!

   ^43Zato aee se - ka?em vam - oduzeti od vas kraljevstvo Bo?je i dat aee
   se narodu koji donosi njegove plodove! (

   ^44I tko padne na taj kamen, smrskat aee se, a na koga on padne, satrt
   aee ga.)"

   ^45Kad su glavari sveaeenieki i farizeji euli te njegove prispodobe,
   razumjeli su da govori o njima.

   ^46I tra?ili su da ga uhvate, ali se poboja?e mno?tva jer ga je
   smatralo prorokom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama:

   ^2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu
   svomu.

   ^3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedo?e doaei.

   ^4Opet posla druge sluge govoreaei: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam
   ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno.
   Dod-ite na svadbu!'"

   ^5"Ali oni ne mareaei odo?e - jedan na svoju njivu, drugi za svojom
   trgovinom.

   ^6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

   ^7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a
   grad im spali."

   ^8"Tada ka?e slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne
   bijahu dostojni.

   ^9Pod-ite stoga na raskr?aea i koga god nad-ete, pozovite na svadbu!'"

   ^10"Sluge izid-o?e na putove i sabra?e sve koje nad-o?e - i zle i
   dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.

   ^11Kad kralj ud-e pogledati goste, spazi ondje eovjeka koji ne bija?e
   odjeven u svadbeno ruho.

   ^12Ka?e mu: 'Prijatelju, kako si ovamo u?ao bez svadbenoga ruha?' A on
   zanijemi.

   ^13Tada kralj reee poslu?iteljima: 'Sve?ite mu ruke i noge i bacite ga
   van u tamu, gdje aee biti plae i ?krgut zubi.'

   ^14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."

   ^15Tada farizeji odo?e i odr?a?e vijeaee kako da Isusa uhvate u rijeei.

   ^16Po?alju k njemu svoje ueenike s herodovcima da ga upitaju:
   "Ueitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Bo?jem uei? i ne mari?
   tko je tko jer nisi pristran.

   ^17Reci nam, dakle, ?to ti se eini: je li dopu?teno dati porez caru ili
   nije?"

   ^18Znajuaei njihovu opakost, reee Isus: "Za?to me isku?avate,
   licemjeri?

   ^19Poka?ite mi porezni novac!" Pru?i?e mu denar.

   ^20On ih upita: "Eija je ovo slika i natpis?"

   ^21Odgovore: "Carev." Ka?e im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu
   Bo?je."

   ^22Euv?i to, zadive se pa ga ostave i odu.

   ^23Toga dana pristupi?e k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuaea,
   i upita?e ga:

   ^24"Ueitelju, Mojsije reee: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat
   o?eni njegovom ?enom te podigne porod bratu svomu.

   ^25Bija?e tako u nas sedmero braaee. Prvi se o?eni i umrije bez poroda
   ostaviv?i ?enu svom bratu.

   ^26Tako i drugi i treaei, sve do sedmoga.

   ^27A nakon svih umrije i ?ena.

   ^28Kojemu aee dakle od te sedmorice biti ?ena o uskrsnuaeu? Jer sva su
   je sedmorica imala."

   ^29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile
   Bo?je.

   ^30Ta u uskrsnuaeu niti se ?ene niti udavaju, nego su kao and-eli na
   nebu.

   ^31A ?to se tiee uskrsnuaea mrtvih, zar niste eitali ?to vam reee Bog:

   ^32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog
   mrtvih, nego ?ivih!"

   ^33Euv?i to, mno?tvo osta zaneseno njegovim naukom.

   ^34A kad su farizeji euli kako u?utka saduceje, okupi?e se,

   ^35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga isku?a, upita:

   ^36"Ueitelju, koja ja zapovijed najveaea u Zakonu?"

   ^37A on mu reee: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i
   svom du?om svojom, i svim umom svojim.

   ^38To je najveaea i prva zapovijed.

   ^39Druga, ovoj sliena: Ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga.

   ^40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

   ^41Kad se farizeji skupi?e, upita ih Isus:

   ^42"?to mislite o Kristu? Eiji je on sin?" Ka?u mu: "Davidov."

   ^43A on aee njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad
   veli:

   ^44Reee Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne polo?im
   neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim?'

   ^45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"

   ^46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeei, niti se od toga dana tko
   usudio upitati ga bilo ?to.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Tada Isus prozbori mno?tvu i svojim ueenicima:

   ^2"Na Mojsijevu stolicu zasjedo?e pismoznanci i farizeji.

   ^3Einite dakle i obdr?avajte sve ?to vam ka?u, ali se nemojte ravnati
   po njihovim djelima jer govore, a ne eine.

   ^4Ve?u i ljudima na pleaea tovare te?ka bremena, a sami ni da bi ih
   prstom makli.

   ^5Sva svoja djela eine zato da ih ljudi vide. Doista, pro?iruju zapise
   svoje i produljuju rese.

   ^6Vole proeelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama,

   ^7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'.

   ^8Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je ueitelj va?, a svi ste
   vi braaea.

   ^9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac va? - onaj na
   nebesima.

   ^10I ne dajte da vas vod-ama zovu, jer jedan je va? vod-a - Krist.

   ^11Najveaei med-u vama neka vam bude poslu?itelj.

   ^12Tko se god uzvisuje, bit aee poni?en, a tko se ponizuje, bit aee
   uzvi?en."

   ^13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zakljueavate
   kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date uaei ni
   onima koji bi htjeli."

   ^14#

   ^15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i
   kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete,
   promeaeete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe."

   ^16"Jao vama! Slijepe vod-e! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije
   ni?ta. Ali ako se zakune hramskim zlatom, ve?e ga zakletva.'

   ^17Budale i slijepci! Ta ?to je veaee: zlato ili Hram ?to posveaeuje
   zlato?

   ^18Nadalje: 'Zakune li se tko ?rtvenikom, nije ni?ta. Ali ako se zakune
   darom ?to je na njemu, ve?e ga zakletva.'

   ^19Slijepci! Ta ?to je veaee: dar ili ?rtvenik ?to dar posveaeuje?

   ^20Tko se dakle zakune ?rtvenikom, kune se njime i svime ?to je na
   njemu.

   ^21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva.

   ^22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Bo?jim i Onim koji na
   njemu sjedi."

   ^23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od
   metvice i kopra i kima, a propu?tate najva?nije u Zakonu: pravednost,
   milosrd-e, vjernost. Ovo je trebalo einiti, a ono ne propu?tati.

   ^24Slijepe vod-e! Cijedite komarca, a gutate devu!"

   ^25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Eistite ea?u i zdjelu
   izvana, a iznutra su pune grabe?a i pohlepe.

   ^26Farizeju slijepi! Oeisti najprije nutrinu ea?e da joj i vanj?tina
   bude eista."

   ^27Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene
   grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvaekih kostiju i
   svakojake neeistoaee.

   ^28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni
   licemjerja i bezakonja."

   ^29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice
   prorocima i kitite spomenike pravednicima

   ^30te govorite: 'Da smo mi ?ivjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili
   njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroeke.'

   ^31Tako sami protiv sebe svjedoeite da ste sinovi ubojica proroka.

   ^32Dopunite samo mjeru otaca svojih!"

   ^33"Zmije! Leglo gujinje! Kako aeete uteaei osudi paklenoj?

   ^34Zato evo ja ?aljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne aeete
   od njih ubiti i raspeti, druge bieevati po svojim sinagogama i
   progoniti od grada do grada

   ^35da tako na vas dod-e sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi
   Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste
   izmed-u Hrama i ?rtvenika.

   ^36Zaista, ka?em vam, sve aee to doaei na ovaj nara?taj!"

   ^37"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija? proroke i kamenuje? one ?to su
   tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao ?to kvoeka
   okuplja piliaee pod krila, i ne htjedoste.

   ^38Evo, napu?tena vam kuaea.

   ^39Doista, ka?em vam, odsada me neaeete vidjeti dok ne reknete:
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Isus izid-e iz Hrama. Putom mu pristupi?e ueenici pokazujuaei mu
   hramsko zdanje.

   ^2A on im reee: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, ka?em vam, ne, neaee se
   ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

   ^3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupi?e k njemu ueenici
   nasamo govoreaei: "Reci nam kada aee to biti i koji aee biti znak
   tvojega Dolaska i svr?etka svijeta?"

   ^4Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede!

   ^5Mnogi aee doista doaei u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge
   aee zavesti."

   ^6"A eut aeete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne
   uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to jo? nije svr?etak.

   ^7Narod aee ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit
   aee gladi i potresa po raznim mjestima.

   ^8Ali sve je to samo poeetak trudova."

   ^9"Tada aee vas predavati na muke i ubijati vas. I svi aee vas narodi
   zamrziti zbog imena moga.

   ^10Mnogi aee se tada sablazniti, izdavat aee jedni druge i mrziti se
   med-u sobom.

   ^11Ustat aee mnogi la?ni proroci i mnoge zavesti.

   ^12Razmahat aee se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih.

   ^13Ali tko ustraje do svr?etka, bit aee spa?en."

   ^14"I propovijedat aee se ovo evand-elje Kraljevstva po svem svijetu za
   svjedoeanstvo svim narodima. Tada aee doaei svr?etak."

   ^15"Kada dakle vidite da grozota pusto?i, po proro?tvu Daniela proroka,
   stoluje na svetome mjestu - tko eita, neka razumije:

   ^16koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore;

   ^17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti ?to iz kuaee;

   ^18i tko bude u polju, neka se ne okreaee natrag da uzme haljinu!"

   ^19"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!"

   ^20"I molite da bijeg va? ne bude zimi ili subotom

   ^21jer tada aee biti velika tjeskoba kakve ne bija?e od poeetka svijeta
   sve do sada, a neaee je ni biti."

   ^22"I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi
   izabranih skratit aee se dani oni."

   ^23"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne
   povjerujte!

   ^24Ustat aee, doista, la?ni kristi i la?ni proroci i iznijeti znamenja
   velika i eudesa da, bude li moguaee, zavedu i izabrane."

   ^25"Eto, prorekao sam vam."

   ^26"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u
   lo?nicama!', ne vjerujte.

   ^27Jer kao ?to munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako aee
   biti i s dolaskom Sina Eovjeejega."

   ^28"Gdje bude strvine, ondje aee se skupljati orlovi."

   ^29"A odmah nakon nevolje onih dana sunce aee pomreati i mjesec neaee
   vi?e svijetljeti i zvijezde aee s neba padati i sile aee se nebeske
   poljuljati."

   ^30"I tada aee se pojaviti znak Sina Eovjeejega na nebu. I tada aee
   proplakati sva plemena zemlje. I ugledat aee Sina Eovjeejega gdje
   dolazi na oblacima nebeskim s velikom moaei i slavom.

   ^31I razaslat aee and-ele svoje s trubljom velikom i sabrat aee mu
   izabranike s eetiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga."

   ^32"A od smokve se naueite prispodobi! Kad joj grana veae omek?a i
   li?aee potjera, znate: blizu je ljeto.

   ^33Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!"

   ^34"Zaista, ka?em vam, ne, neaee uminuti nara?taj ovaj dok se sve to ne
   zbude.

   ^35Nebo aee i zemlja uminuti, ali rijeei moje ne, neaee uminuti."

   ^36"A o onom danu i easu nitko ne zna, pa ni and-eli nebeski, ni Sin,
   nego samo Otac.

   ^37Kao u dane Noine, tako aee biti i Dolazak Sina Eovjeejega.

   ^38Kao ?to su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ?enili se i
   udavali do dana kad Noa ud-e u korablju

   ^39i ni?ta nisu ni slutili dok ne dod-e potop i sve odnije - tako aee
   biti i Dolazak Sina Eovjeejega.

   ^40Dvojica aee tada biti u polju: jedan aee se uzeti, drugi ostaviti.

   ^41Dvije aee mljeti u mlinu: jedna aee se uzeti, druga ostaviti."

   ^42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin va? dolazi.

   ^43A ovo znajte: kad bi domaaein znao o kojoj stra?i kradljivac dolazi,
   bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuaee.

   ^44Zato i vi budite pripravni jer u eas kad i ne mislite Sin Eovjeeji
   dolazi."

   ^45"Tko li je onaj vjerni i razumni sluga ?to ga gospodar postavi nad
   svojim ukuaeanima da im izda hranu u pravo vrijeme?

   ^46Blago onome sluzi kojega gospodar kada dod-e nad-e da tako radi!

   ^47Zaista, ka?em vam, postavit aee ga nad svim imanjem svojim."

   ^48"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit aee gospodar moj'

   ^49pa stane tuaei sudrugove, jesti i piti s pijanicama,

   ^50doaei aee gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u eas u
   koji i ne sluti;

   ^51rasjeaei aee ga i dodijeliti mu udes med-u licemjerima. Ondje aee
   biti plae i ?krgut zubi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 "Tada aee kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uze?e svoje
   svjetiljke i izid-o?e u susret zarueniku.

   ^2Pet ih bija?e ludih, a pet mudrih.

   ^3Lude uze?e svjetiljke, ali ne uze?e sa sobom ulja.

   ^4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uze?e u posudama ulja."

   ^5"Buduaei da je zaruenik okasnio, sve one zadrijema?e i pozaspa?e.

   ^6O ponoaei nasta vika: 'Evo zaruenika! Izid-ite mu u susret!'

   ^7Tada ustado?e sve one djevice i uredi?e svoje svjetiljke.

   ^8Lude tada reko?e mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se
   svjetiljke!'

   ^9Mudre im odgovore: 'Nipo?to! Ne bi doteklo nama i vama. Pod-ite
   radije k prodavaeima i kupite!'"

   ^10"Dok one odo?e kupiti, dod-e zaruenik: koje bijahu pripravne, ud-o?e
   s njim na svadbu i zatvore se vrata.

   ^11Poslije dod-u i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine!
   Gospodine! Otvori nam!'

   ^12A on im odgovori: 'Zaista ka?em vam, ne poznam vas!'

   ^13Bdijte dakle jer ne znate dana ni easa!"

   ^14"Doista, kao kad ono eovjek, polazeaei na put, dozva sluge i dade im
   svoj imetak.

   ^15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treaeemu jedan - svakomu
   po njegovoj sposobnosti.

   ^16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi
   ih i stekne drugih pet.

   ^17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva.

   ^18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac
   gospodarov."

   ^19"Nakon dugo vremena dod-e gospodar tih slugu i zatra?i od njih
   raeun.

   ^20Pristupi mu onaj ?to je primio pet talenata i donese drugih pet
   govoreaei: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet
   talenata stekao!'

   ^21Reee mu gospodar: 'Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio
   vjeran, nad mnogim aeu te postaviti! Ud-i u radost gospodara svoga!'"

   ^22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reee: 'Gospodaru! Dva si mi
   talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!'

   ^23Reee mu gospodar: 'Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio
   vjeran, nad mnogim aeu te postaviti! Ud-i u radost gospodara svoga.'"

   ^24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reee: 'Gospodaru!
   Znadoh te: eovjek si strog, ?anje? gdje nisi sijao i kupi? gdje nisi
   vijao.

   ^25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti
   tvoje!'

   ^26A gospodar mu reee: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da ?anjem gdje
   nisam sijao i kupim gdje nisam vijao!

   ^27Trebalo je dakle da ulo?i? moj novac kod noveara i ja bih po
   povratku izvadio svoje s dobitkom.'"

   ^28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset.

   ^29Doista, onomu koji ima jo? aee se dati, neka ima u izobilju, a od
   onoga koji nema oduzet aee se i ono ?to ima.

   ^30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje aee biti plae i
   ?krgut zubi.'"

   ^31"Kad Sin Eovjeeji dod-e u slavi i svi and-eli njegovi s njime, sjest
   aee na prijestolje slave svoje.

   ^32I sabrat aee se pred njim svi narodi, a on aee ih jedne od drugih
   razlueiti kao ?to pastir razlueuje ovce od jaraca.

   ^33Postavit aee ovce sebi zdesna, a jarce slijeva."

   ^34"Tada aee kralj reaei onima sebi zdesna: 'Dod-ite, blagoslovljeni
   Oca mojega! Primite u ba?tinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od
   postanka svijeta!

   ^35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; o?ednjeh i napojiste me; stranac
   bijah i primiste me;

   ^36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i
   dod-oste k meni.'"

   ^37"Tada aee mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo
   gladna i nahranismo te; ili ?edna i napojismo te?

   ^38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?

   ^39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dod-osmo k tebi?'

   ^40A kralj aee im odgovoriti: 'Zaista, ka?em vam, ?to god ueiniste
   jednomu od ove moje najmanje braaee, meni ueiniste!'"

   ^41"Zatim aee reaei i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u
   oganj vjeeni, pripravljen d-avlu i and-elima njegovim!

   ^42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; o?ednjeh i ne dadoste mi piti;

   ^43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u
   tamnici i ne pohodiste me!'"

   ^44"Tada aee mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo
   gladna, ili ?edna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i
   ne poslu?ismo te?'

   ^45Tada aee im on odgovoriti: 'Zaista, ka?em vam, ?to god ne ueiniste
   jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne ueiniste.'"

   ^46"I otiaei aee ovi u muku vjeenu, a pravednici u ?ivot vjeeni."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 I kad Isus zavr?i sve te besjede, reee svojim ueenicima:

   ^2"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Eovjeeji predaje se da se
   razapne."

   ^3Uto se sabra?e glavari sveaeenieki i starje?ine narodne u dvoru
   velikoga sveaeenika imenom Kajfe

   ^4i zakljuei?e Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti.

   ^5Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u
   narodu."

   ^6Kad je Isus bio u Betaniji, u kuaei ?imuna Gubavca,

   ^7pristupi mu neka ?ena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i
   polije ga po glavi, dok je on bio za stolom.

   ^8Vidjev?i to, ueenici negodovahu: "Eemu ta rasipnost?

   ^9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima."

   ^10Zapazio to Isus pa im reee: "?to dodijavate ?eni? Dobro djelo ueini
   prema meni.

   ^11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda.

   ^12Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to ueini.

   ^13Zaista, ka?em vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evand-elje, po
   svem svijetu, navje?aeivat aee se i ovo ?to ona ueini - njoj na
   spomen."

   ^14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda I?kariotski, pod-e glavarima
   sveaeeniekim

   ^15i reee: "?to aeete mi dati i ja aeu vam ga predati." A oni mu
   odmjeri?e trideset srebrnjaka.

   ^16Otada je tra?io priliku da ga preda.

   ^17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupi?e ueenici Isusu i upita?e:
   "Gdje hoaee? da ti pripravimo te blaguje? pashu?"

   ^18On reee: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Ueitelj veli:
   Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim ueenicima.'"

   ^19I ueine ueenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

   ^20Uveeer bija?e Isus za stolom s dvanaestoricom.

   ^21I dok su blagovali, reee: "Zaista, ka?em vam, jedan aee me od vas
   izdati."

   ^22Silno o?alo?aeeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja,
   Gospodine?"

   ^23On odgovori: "Onaj koji umoei sa mnom ruku u zdjelu, taj aee me
   izdati.

   ^24Sin Eovjeeji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao eovjeku
   onomu koji predaje Sina Eovjeejega. Tomu bi eovjeku bolje bilo da se ni
   rodio nije."

   ^25A Juda, izdajnik, prihvati i reee: "Da nisam ja, ueitelju?" Reee mu:
   "Ti kaza."

   ^26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreee blagoslov pa razlomi, dade
   svojim ueenicima i reee: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

   ^27I uze ea?u, zahvali i dade im govoreaei: "Pijte iz nje svi!

   ^28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpu?tenje
   grijeha.

   ^29A ka?em vam: ne, neaeu od sada piti od ovog roda trsova do onoga
   dana kad aeu ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

   ^30Otpjevav?i hvalospjeve, zaputi?e se prema Maslinskoj gori.

   ^31Tada im reee Isus: "Svi aeete se vi jo? ove noaei sablazniti o mene.
   Ta pisano je: Udarit aee pastira i stado aee se razbjeaei.

   ^32Ali kad uskrsnem, iaei aeu pred vama u Galileju.'

   ^33Nato aee mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada
   neaeu!"

   ^34Reee mu Isus: "Zaista, ka?em ti, jo? ove noaei, prije negoli se
   pijetao oglasi, triput aee? me zatajiti!"

   ^35Ka?e mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neaeu te
   zatajiti." Tako reko?e i svi ueenici.

   ^36Tada dod-e Isus s njima u predio zvan Getsemani i ka?e ueenicima:
   "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

   ^37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga ?alost i
   tjeskoba.

   ^38Tada im reee: "Du?a mi je nasmrt ?alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa
   mnom!"

   ^39I ode malo dalje, pade nieice moleaei: "Oee moj! Ako je moguaee,
   neka me mimoid-e ova ea?a. Ali ne kako ja hoaeu, nego kako hoaee? ti."

   ^40I dod-e ueenicima i nad-e ih pozaspale pa reee Petru: "Tako, zar
   niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?

   ^41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no
   tijelo je slabo."

   ^42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oee moj! Ako nije moguaee da
   me ea?a mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

   ^43I ponovno dod-e i nad-e ih pozaspale, oei im se sklapale.

   ^44Opet ih ostavi, pod-e i pomoli se po treaei put ponavljajuaei iste
   rijeei.

   ^45Tada dod-e ueenicima i reee im: "Samo spavajte i poeivajte! Evo,
   pribli?io se eas! Sin Eovjeeji predaje se u ruke gre?nieke!

   ^46Ustanite, hajdemo! Evo, pribli?io se moj izdajica."

   ^47Dok je on jo? govorio, gle, dod-e Juda, jedan od dvanaestorice, i s
   njime silna svjetina s maeevima i toljagama poslana od glavara
   sveaeeniekih i starje?ina narodnih.

   ^48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

   ^49I odmah pristupi Isusu i reee: "Zdravo, Ueitelju!" I poljubi ga.

   ^50A Isus mu reee: "Prijatelju, za?to ti ovdje!" Tada pristupe, podignu
   ruke na Isusa i uhvate ga.

   ^51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom ma?i se rukom, trgnu mae,
   udari slugu velikoga sveaeenika i odsijeee mu uho.

   ^52Ka?e mu tada Isus: "Vrati mae na njegovo mjesto jer svi koji se maea
   laaeaju od maea i ginu.

   ^53Ili zar misli? da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me
   vi?e od dvanaest legija and-ela?

   ^54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

   ^55U taj eas reee Isus svjetini: "Kao na razbojnika izid-oste s
   maeevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjed-ah u Hramu
   naueavajuaei i ne uhvatiste me."

   ^56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proroeka. Tada ga svi
   ueenici ostave i pobjegnu.

   ^57Nato uhvati?e Isusa i odvedo?e ga velikomu sveaeeniku Kajfi, kod
   kojega se sabra?e pismoznanci i starje?ine.

   ^58A Petar je i?ao za njim izdaleka do dvora velikog sveaeenika; i
   u?av?i unutra, sjedne sa stra?arima da vidi svr?etak.

   ^59A glavari sveaeenieki i cijelo Vijeaee tra?ili su kakvo la?no
   svjedoeanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti.

   ^60Ali ne nad-o?e premda pristupi?e mnogi la?ni svjedoci. Napokon
   pristupe dvojica

   ^61i reknu: "Ovaj reee: 'Mogu razvaliti Hram Bo?ji i za tri ga dana
   sagraditi.'"

   ^62Usta nato veliki sveaeenik i reee mu: "Zar ni?ta ne odgovara?? ?to
   to ovi protiv tebe svjedoee?"

   ^63Isus je ?utio. Reee mu veliki sveaeenik: "Zaklinjem te Bogom ?ivim:
   Ka?i nam jesi li ti Krist, Sin Bo?ji?"

   ^64Reee mu Isus: "Ti kaza! ?tovi?e, ka?em vam: Odsada aeete gledati
   Sina Eovjeejega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

   ^65Nato veliki sveaeenik razdrije haljine govoreaei: "Pohulio je! ?to
   nam jo? trebaju svjedoci! Evo, sada ste euli hulu!

   ^66?to vam se eini?" Oni odgovori?e: "Smrt zaslu?uje!"

   ^67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali

   ^68govoreaei: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

   ^69A Petar je sjedio vani u dvori?tu. I pristupi mu jedna slu?kinja
   govoreaei: "I ti bija?e s Isusom Galilejcem."

   ^70On pred svima zanijeka: "Ne znam ?to govori?."

   ^71Kad izid-e u predvorje, spazi ga druga i ka?e nazoenima: "Ovaj
   bija?e s Isusom Nazareaeaninom."

   ^72On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga eovjeka."

   ^73Malo zatim nazoeni pristupi?e Petru i reko?e: "Doista, i ti si od
   njih! Ta govor te tvoj izdaje!"

   ^74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga eovjeka." I
   odmah se oglasi pijetao.

   ^75I spomenu se Petar rijeei koju mu Isus reee: "Prije nego se pijetao
   oglasi, triput aee? me zatajiti." I izid-e te gorko zaplaka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 A kad objutri, svi su glavari sveaeenieki i starje?ine narodne
   odr?ali vijeaeanje protiv Isusa da ga pogube.

   ^2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

   ^3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osud-en, pokaja se i
   vrati trideset srebrnjaka glavarima sveaeeniekim i starje?inama

   ^4govoreaei: "Sagrije?ih predav?i krv nedu?nu!" Odgovori?e: "?to se to
   nas tiee? To je tvoja stvar!"

   ^5I baciv?i srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

   ^6Glavari sveaeenieki uze?e srebrnjake i reko?e:

   ^7"Nije dopu?teno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina."
   Posavjetuju se i kupe za njih lonearovu njivu za ukop stranaca.

   ^8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.

   ^9Tada se ispuni ?to je reeeno po proroku Jeremiji: Uze?e trideset
   srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeni?e sinovi Izraelovi
   -

   ^10i dado?e ih za njivu lonearovu kako mi naredi Gospodin.

   ^11Dovedo?e dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li
   si kralj ?idovski?" On odgovori: "Ti ka?e?."

   ^12I dok su ga glavari sveaeenieki i starje?ine narodne optu?ivale,
   ni?ta nije odgovarao.

   ^13Tada mu reee Pilat: "Ne euje? li ?to sve protiv tebe svjedoee?"

   ^14I ne odgovori mu ni na jednu rijee te se upravitelj silno eudio.

   ^15A o Blagdanu upravitelj je obieavao svjetini pustiti jednoga uznika,
   koga bi veae htjeli.

   ^16Tada upravo bija?e u njih poznati uznik zvani Baraba.

   ^17Kad se dakle sabra?e, reee im Pilat: "Koga hoaeete da vam pustim:
   Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

   ^18Znao je doista da ga predado?e iz zavisti.

   ^19Dok je sjedio na sudaekoj stolici, poruei nu njegova ?ena: "Mani se
   ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

   ^20Med-utim, glavari sveaeenieki i starje?ine nagovore svjetinu da
   zai?te Barabu, a Isus da se pogubi.

   ^21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoaeete da vam
   pustim?" A oni reko?e: "Barabu!"

   ^22Ka?e im Pilat: "?to dakle da ueinim s Isusom koji se zove Krist?"
   Oni aee: "Neka se razapne."

   ^23A on upita: "A ?to je zla ueinio?" Vikahu jo? jaee: "Neka se
   razapne!"

   ^24Kad Pilat vidje da ni?ta ne koristi, nego da biva sve veaei mete?,
   uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreaei: "Nevin sam od krvi
   ove! Vi se pazite!"

   ^25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu na?u!"

   ^26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbieevana, preda da se razapne.

   ^27Onda vojnici upraviteljevi uvedo?e Isusa u dvor upraviteljev i
   skupi?e oko njega cijelu eetu.

   ^28Svuko?e ga pa zaogrnu?e skrletnim pla?tem.

   ^29Spleto?e zatim vijenac od trnja i stavi?e mu na glavu, a tako i
   trsku u desnicu. Prigibajuaei pred njim koljena, izrugivahu ga:
   "Zdravo, kralju ?idovski!"

   ^30Onda pljujuaei po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

   ^31Po?to ga izruga?e, svuko?e mu pla?t, obuko?e mu njegove haljine pa
   ga odvedo?e da ga razapnu.

   ^32Izlazeaei nad-u nekoga eovjeka Cirenca, imenom ?imuna, i prisile ga
   da mu ponese kri?.

   ^33I dod-o?e na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

   ^34dado?e mu piti vino sa ?uei pomije?ano. I kad okusi, ne htjede piti.

   ^35A po?to ga razape?e, razdijeli?e med-u se haljine njegove baciv?i
   kocku.

   ^36I sjedeaei ondje, euvahu ga.

   ^37I stavi?e mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj
   ?idovski."

   ^38Tada razape?e s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga
   slijeva.

   ^39A prolaznici su ga pogrd-ivali ma?uaei glavama:

   ^40"Ti koji razvaljuje? Hram i za tri ga dana sagradi?, spasi sam sebe!
   Ako si Sin Bo?ji, sid-i s kri?a!"

   ^41Slieno i glavari sveaeenieki s pismoznancima i starje?inama,
   rugajuaei se, govorahu:

   ^42"Druge je spasio, sebe ne mo?e spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada
   sid-e s kri?a pa aeemo povjerovati u nj!

   ^43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je:
   'Sin sam Bo?ji!'"

   ^44Tako ga vrijed-ahu i s njim raspeti razbojnici.

   ^45Od ?este ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

   ^46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To
   aee reaei: "Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio?"

   ^47A neki od nazoenih, euv?i to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."

   ^48I odmah pritrea jedan od njih, uze spu?vu, natopi je octom, natakne
   je na trsku i pru?i mu piti.

   ^49A ostali reko?e: "Pusti da vidimo hoaee li doaei Ilija da ga spasi."

   ^50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

   ^51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja
   se potrese, peaeine se raspuko?e,

   ^52grobovi otvori?e i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnu?e

   ^53te izid-o?e iz grobova nakon njegova uskrsnuaea, ud-o?e u sveti grad
   i pokaza?e se mnogima.

   ^54A satnik i oni koji su s njime euvali Isusa vidje?e potres i ?to se
   zbiva, silno se prestra?i?e i reko?e: "Uistinu, Sin Bo?ji bija?e ovaj."

   ^55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge ?ene ?to su iz Galileje
   i?le za Isusom poslu?ujuaei mu;

   ^56med-u njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka,
   i majka sinova Zebedejevih.

   ^57Uveeer dod-e neki bogat eovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i
   sam bija?e ueenik Isusov.

   ^58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da
   mu se dadne.

   ^59Josip uze tijelo, povi ga u eisto platno

   ^60i polo?i u svoj novi grob koji bija?e isklesao u stijeni. Dokotrlja
   velik kamen na grobna vrata i otid-e.

   ^61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot
   grobu.

   ^62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabra?e se glavari sveaeenieki
   i farizeji kod Pilata

   ^63te mu reko?e: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica jo? za ?ivota
   kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut aeu.'

   ^64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treaeega dana da ne bi
   mo?da do?li njegovi ueenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od
   mrtvih!' I bit aee posljednja prijevara gora od prve."

   ^65Reee im Pilat: "Imate stra?u! Idite i osigurajte kako znate!"

   ^66Nato oni odu i osiguraju grob: zapeeate kamen i postave stra?u.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dod-e Marija Magdalena i
   druga Marija pogledati grob.

   ^2I gle, nastade ?estok potres jer and-eo Gospodnji sid-e s neba,
   pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj.

   ^3Lice mu bija?e kao munja, a odjeaea bijela kao snijeg.

   ^4Od straha pred njim zadrhta?e stra?ari i obamrije?e.

   ^5A and-eo progovori ?enama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga
   tra?ite!

   ^6Nije ovdje! Uskrsnu kako reee. Hajde, vidite mjesto gdje je le?ao

   ^7pa pod-ite ?urno i javite njegovim ueenicima da uskrsnu od mrtvih. I
   evo, ide pred vama u Galileju. Ondje aeete ga vidjeti. Evo, rekoh vam."

   ^8One otid-o?e ?urno s groba te sa strahom i velikom rado?aeu otrea?e
   javiti njegovim ueenicima.

   ^9Kad eto im Isusa u susret! Reee im: "Zdravo!" One polete k njemu,
   obujme mu noge i nieice mu se poklone.

   ^10Tada im Isus reee: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braaei da pod-u
   u Galileju! Ondje aee me vidjeti!"

   ^11Dok su one odlazile, gle, neki od stra?e dod-o?e u grad i javi?e
   glavarima sveaeeniekim sve ?to se dogodilo.

   ^12Oni se sabra?e sa starje?inama na vijeaeanje, uze?e mnogo novaca i
   dado?e vojnicima

   ^13govoreaei: "Recite: 'Noaeu dok smo mi spavali, dod-o?e njegovi
   ueenici i ukrado?e ga.'

   ^14Ako to doeuje upravitelj, mi aeemo ga uvjeriti i sve ueiniti da vi
   budete bez brige."

   ^15Oni uze?e novac i ueini?e kako bijahu poueeni. I razglasilo se to
   med-u ?idovima - sve do danas.

   ^16Jedanaestorica pod-o?e u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.

   ^17Kad ga ugleda?e, pado?e nieice preda nj. A neki posumnja?e.

   ^18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na
   zemlji!

   ^19Pod-ite dakle i ueinite mojim ueenicima sve narode krsteaei ih u ime
   Oca i Sina i Duha Svetoga

   ^20i ueeaei ih euvati sve ?to sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s
   vama u sve dane - do svr?etka svijeta."
     __________________________________________________________________

Mark
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Poeetak Evand-elja Isusa Krista Sina Bo?jega.

   ^2Pisano je u Izaiji proroku: Evo ?aljem glasnika svoga pred licem
   tvojim da ti pripravi put.

   ^3Glas viee u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst
   obraaeenja na otpu?tenje grijeha.

   ^5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od
   njega kr?tenje u rijeci Jordanu ispovijedajuaei svoje grijehe.

   ^6Ivan bija?e odjeven u devinu dlaku, s ko?natim pojasom oko bokova;
   hranio se skakavcima i divljim medom.

   ^7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jaei od mene. Ja nisam dostojan
   sagnuti se i odrije?iti mu remenje na obuaei.

   ^8Ja vas krstim vodom, a on aee vas krstiti Duhom Svetim."

   ^9Onih dana dod-e Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu
   kr?tenje od Ivana.

   ^10I odmah, eim izad-e iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput
   goluba gdje silazi na nj,

   ^11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva
   milina!

   ^12I odmah ga Duh nagna u pustinju.

   ^13I bija?e u pustinji eetrdeset dana, gdje ga je isku?avao Sotona;
   bija?e sa zvijerima, a and-eli mu slu?ahu.

   ^14A po?to Ivan bija?e predan, otid-e Isus u Galileju. Propovijedao je
   evand-elje Bo?je:

   ^15"Ispunilo se vrijeme, pribli?ilo se kraljevstvo Bo?je! Obratite se i
   vjerujte evand-elju!"

   ^16I prolazeaei uz Galilejsko more, ugleda ?imuna i Andriju, brata
   ?imunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.

   ^17I reee im Isus: "Hajdete za mnom i ueinit aeu vas ribarima ljudi!"

   ^18Oni odmah ostavi?e mre?e i pod-o?e za njim.

   ^19Po?av?i malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata
   Ivana: u lad-i su krpali mre?e.

   ^20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lad-i s nadniearima i
   otid-u za njim.

   ^21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu ud-e on u sinagogu i poee
   naueavati.

   ^22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta ueio ih je kao onaj koji ima
   vlast, a ne kao pismoznanci.

   ^23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao eovjek opsjednut neeistim
   duhom. On povika:

   ^24"?to ti ima? s nama, Isuse Nazareaeanine? Do?ao si da nas uni?ti??
   Znam tko si: Svetac Bo?ji!"

   ^25Isus mu zaprijeti: "Umukni i izid-i iz njega!"

   ^26Nato neeisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izid-e iz
   njega.

   ^27Svi se zaprepasti?e te se zapitkivahu: "?to li je ovo? Nova li i
   sna?na nauka! Pa i samim neeistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu
   se."

   ^28I proeulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

   ^29I odmah po?to izid-o?e iz sinagoge, ud-e s Jakovom i Ivanom u kuaeu
   ?imunovu i Andrijinu.

   ^30A punica ?imunova le?ala u ognjici. I odmah mu ka?u za nju.

   ^31On pristupi, prihvati je za ruku i podi?e. I pusti je ognjica. I
   poslu?iva?e im.

   ^32Uveeer, kad sunce zad-e, dono?ahu preda nj sve bolesne i opsjednute.

   ^33I sav je grad nagrnuo k vratima.

   ^34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i
   zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.

   ^35Rano ujutro, jo? za mraka, ustane, izid-e i povuee se na samotno
   mjesto i ondje se molja?e.

   ^36Potra?i?e ga ?imun i njegovi drugovi.

   ^37Kad ga nad-o?e, reko?e mu: "Svi te tra?e."

   ^38Ka?e im: "Hajdemo drugamo, u obli?nja mjesta, da i ondje
   propovijedam! Ta zato sam do?ao."

   ^39I prod-e svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i
   zloduhe izgonio.

   ^40I dod-e k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoaee?, mo?e? me
   oeistiti!"

   ^41Isus ganut pru?i ruku, dotaee ga se pa aee mu: "Hoaeu, budi eist!"

   ^42I odmah nesta s njega gube i oeisti se.

   ^43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

   ^44rijeeima: "Pazi, nikomu ni?ta ne kazuj, nego idi, poka?i se
   sveaeeniku i prinesi za svoje oei?aeenje ?to propisa Mojsije, njima za
   svjedoeanstvo."

   ^45Ali eim izid-e, stane on uvelike pripovijedati i razgla?avati
   dogad-aj tako da Isus vi?e nije mogao javno uaei u grad, nego se
   zadr?avao vani na samotnim mjestima. I dola?ahu k njemu odasvud.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I po?to nakon nekoliko dana opet ud-e u Kafarnaum, proeulo se da je
   u kuaei.

   ^2I skupi?e se mnogi te vi?e nije bilo mjesta ni pred vratima. On im
   navje?aeiva?e Rijee.

   ^3I dod-u noseaei k njemu uzetoga. Nosila ga eetvorica.

   ^4Buduaei da ga zbog mno?tva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov
   nad mjestom gdje bija?e Isus. Naeiniv?i otvor, spuste postelju na kojoj
   je uzeti le?ao.

   ^5Vidjev?i njihovu vjeru, ka?e Isus uzetome: "Sinko! Otpu?taju ti se
   grijesi."

   ^6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poee?e mudrovati u sebi:

   ^7"?to to ovaj govori? Huli! Ta tko mo?e grijehe otpu?tati doli Bog
   jedini?"

   ^8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa aee im: "?to to
   mudrujete u sebi?

   ^9Ta ?to je lak?e? Reaei uzetomu: 'Otpu?taju ti se grijesi' ili reaei:
   'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'

   ^10Ali da znate: vlastan je Sin Eovjeeji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   I reee uzetomu:

   ^11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pod-i kuaei!"

   ^12I on usta, uze odmah postelju i izid-e na oeigled svima. Svi su
   zaneseni slavili Boga govoreaei: "Takvo ?to nikad jo? ne vidjesmo!"

   ^13Isus ponovno izid-e k moru. Sve je ono mno?tvo grnulo k njemu i on
   ih poueava?e.

   ^14Prolazeaei ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I ka?e
   mu: "Pod-i za mnom!" On usta i pod-e za njim.

   ^15Kada zatim Isus bija?e za stolom u njegovoj kuaei, nad-o?e se za
   stolom s njime i njegovim ueenicima i mnogi carinici i gre?nici. Bilo
   ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga

   ^16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjev?i da jede s gre?nicima i
   carinicima reko?e njegovim ueenicima: "Za?to jede s carinicima i
   gre?nicima?"

   ^17Euv?i to, Isus im reee: "Ne treba zdravima lijeenika, nego
   bolesnima! Ne dod-oh zvati pravednike, nego gre?nike."

   ^18Ivanovi su ueenici i farizeji postili. I dod-u neki i ka?u mu:
   "Za?to ueenici Ivanovi i ueenici farizejski poste, a tvoji ueenici ne
   poste?"

   ^19Nato im Isus reee: "Mogu li svatovi postiti dok je zaruenik s njima?
   Dokle god imaju zaruenika sa sobom, ne mogu postiti.

   ^20Doaei aee veae dani kad aee im se ugrabiti zaruenik i tada aee
   postiti u onaj dan!"

   ^21"Nitko ne pri?iva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaee nova
   zakrpa vuee sa starog odijela pa nastane jo? veaea rupa."

   ^22"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mje?ine. Inaee aee vino
   poderati mje?ine pa propade i vino i mje?ine. Nego - novo vino u nove
   mje?ine!"

   ^23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi ueenici poee?e putem
   trgati klasje. A farizeji mu reko?e:

   ^24"Gle! Za?to eine ?to subotom nije dopu?teno?"

   ^25Isus im odgovori: "Zar nikad niste eitali ?to ueini David kad
   ogladnje te se nad-e u potrebi on i njegovi pratioci?

   ^26Kako za velikog sveaeenika Ebjatara ud-e u Dom Bo?ji i pojede
   prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveaeenika; a on dade
   i svojim pratiocima?"

   ^27I govora?e im: "Subota je stvorena radi eovjeka, a ne eovjek radi
   subote.

   ^28Tako, Sin Eovjeeji gospodar je subote!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ud-e ponovno u sinagogu. Bio je ondje eovjek usahle ruke.

   ^2A oni vrebahu hoaee li ga Isus u subotu izlijeeiti, da ga optu?e.

   ^3On ka?e eovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"

   ^4A njima aee: "Je li subotom dopu?teno einiti dobro ili einiti zlo,
   ?ivot spasiti ili pogubiti?" No oni su ?utjeli.

   ^5A on, ra?alo?aeen okorjelo?aeu srca njihova, srdito ih o?inu pogledom
   pa reee tom eovjeku: "Ispru?i ruku!" On ispru?i - i ruka mu zdrava!

   ^6Farizeji izid-u i dadnu se odmah s herodovcima na vijeaeanje protiv
   njega kako da ga pogube.

   ^7Isus se s ueenicima povuee k moru. Za njim je i?ao silan svijet iz
   Galileje. I iz Judeje,

   ^8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i
   Sidona - silno je mno?tvo eulo ?to eini i nagrnulo k njemu.

   ^9Stoga reee ueenicima neka mu se zbog mno?tva pripravi lad-ica da ga
   ne bi zgnjeli.

   ^10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogod-eni kakvim zlom
   bacali na nj da bi ga se dotakli.

   ^11A neeisti duhovi, eim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali:
   "Ti si Sin Bo?ji!"

   ^12A on im se o?tro prijetio da ga ne prokazuju.

   ^13Uzid-e na goru i pozove koje sam htjede. I dod-o?e k njemu.

   ^14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih ?alje propovijedati

   ^15s vla?aeu da izgone d-avle.

   ^16Ustanovi dakle dvanaestoricu: ?imuna, kojemu nadjenu ime Petar,

   ^17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime
   Boanerges, to jest Sinovi groma,

   ^18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i
   Tadeja i ?imuna Kananajca

   ^19i Judu I?kariotskoga, koji ga izda.

   ^20I dod-e Isus u kuaeu. Opet se skupi toliko mno?tvo da nisu mogli ni
   jesti.

   ^21Euv?i to, dod-o?e njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan
   sebe je!"

   ^22I pismoznanci ?to sid-o?e iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima,
   po poglavici d-avolskom izgoni d-avle."

   ^23A on ih dozva pa im u prispodobama govora?e: "Kako mo?e Sotona
   Sotonu izgoniti?

   ^24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne mo?e opstati.

   ^25Ili: ako se kuaea u sebi razdijeli, ona ne mo?e opstati.

   ^26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne mo?e
   opstati, nego mu je kraj.

   ^27Nitko, dakako, ne mo?e u kuaeu jakoga uaei i oplijeniti mu
   pokuaestvo ako prije jakoga ne sve?e. Tada aee mu kuaeu oplijeniti!"

   ^28Doista, ka?em vam, sve aee se oprostiti sinovima ljudskima, koliki
   god bili grijesi i hule kojima pohule.

   ^29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema opro?tenja dovijeka; krivac
   je grijeha vjeenoga."

   ^30Jer govorahu: "Duha neeistoga ima."

   ^31I dod-u majka njegova i braaea njegova. Ostanu vani, a k njemu
   po?alju neka ga pozovu.

   ^32Oko njega je sjedjelo mno?tvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i
   braaee tvoje, tra?e te!"

   ^33On im odgovori: "Tko je majka moja i braaea moja?"

   ^34I okru?i pogledom po onima ?to su sjedjeli oko njega u krugu i ka?e:
   "Evo majke moje, evo braaee moje!

   ^35Tko god vr?i volju Bo?ju, on mi je brat i sestra i majka."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 I poee opet poueavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on
   ud-e u lad-u i sjede na moru, a sve ono mno?tvo bija?e uz more, na
   kopnu.

   ^2Poueavao ih je u prispodobama mnogoeemu. Govorio im u pouci:

   ^3"Poslu?ajte! Gle, izid-e sijae sijati.

   ^4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dod-o?e ptice i pozoba?e ga.

   ^5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nema?e dosta zemlje. Odmah
   izniknu jer nema?e duboke zemlje.

   ^6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nema?e korijenja, osu?i se.

   ^7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugu?i ga te ploda ne donese.

   ^8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmno?i,
   te donese: jedno tridesetostruko, jedno ?ezdesetostruko, jedno
   stostruko."

   ^9I doda: "Tko ima u?i da euje, neka euje!"

   ^10Kad bija?e nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga
   o prispodobama.

   ^11I govora?e im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Bo?jega, a onima
   vani sve biva u prispodobama:

   ^12da gledaju, gledaju - i ne vide, slu?aju, slu?aju - i ne razumiju,
   da se ne obrate pa da im se otpusti."

   ^13I ka?e im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako aeete onda razumjeti
   prispodobe uopaee?

   ^14Sijae sije Rijee.

   ^15Oni uz put, gdje je Rijee posijana, jesu oni kojima, netom euju,
   odmah dolazi Sotona i odnosi Rijee u njih posijanu.

   ^16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad euju Rijee, odmah je s
   rado?aeu prime,

   ^17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja
   ili progonstvo zbog Rijeei, odmah se sablazne.

   ^18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslu?aju Rijee,

   ^19ali nado?le brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale po?ude
   ugu?e Rijee te ona ostane bez ploda.

   ^20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji euju i prime Rijee te
   urode: tridesetostruko, ?ezdesetostruko, stostruko.

   ^21I govora?e im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili
   pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeaenjak?

   ^22Ta ni?ta nije zastrto, osim zato da se oeituje; i ni?ta skriveno,
   osim zato da dod-e na vidjelo!

   ^23Ima li tko u?i da euje, neka euje."

   ^24I govora?e im: "Pazite ?to slu?ate. Mjerom kojom mjerite mjerit aee
   vam se. I nadodat aee vam se.

   ^25Doista, onomu tko ima dat aee se, a onomu tko nema oduzet aee se i
   ono ?to ima."

   ^26I govora?e im: "Kraljevstvo je Bo?je kao kad eovjek baci sjeme u
   zemlju.

   ^27Spavao on ili bdio, noaeu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna
   kako;

   ^28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i
   napokon puno zrnja na klasu.

   ^29A eim plod dopusti, br?e se on laaea srpa jer eto ?etve."

   ^30I govora?e: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da
   ga prispodobi iznesemo?

   ^31Kao kad se goru?ieino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja
   na zemlji,

   ^32jednoae posijano, naraste i postane veaee od svega povraea pa
   potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

   ^33Mnogim takvim prispodobama navje?aeiva?e im Rijee, kako veae mogahu
   slu?ati.

   ^34Bez prispodobe im ne govora?e, a nasamo bi svojim ueenicima sve
   razja?njavao.

   ^35Uveeer istoga dana ka?e im: "Prijed-imo prijeko!"

   ^36Oni otpuste mno?tvo i povezu Isusa kako veae bija?e u lad-i. A
   pratile su ga i druge lad-e.

   ^37Najednom nasta ?estoka oluja, na lad-u navale valovi te su je veae
   gotovo napunili.

   ^38A on na krmi spava?e na uzglavku. Probude ga i ka?u mu: "Ueitelju!
   Zar ne mari? ?to ginemo?"

   ^39On se probudi, zaprijeti vjetru i reee moru: "Utihni! Umukni!" I
   smiri se vjetar i nasta velika utiha.

   ^40Tada im reee: "?to ste boja?ljivi? Kako nemate vjere?"

   ^41Oni se silno prestra?i?e pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se
   i vjetar i more pokoravaju?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Stigo?e na onu stranu mora, u kraj gerazenski.

   ^2Eim izid-e iz lad-e, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki eovjek
   s neeistim duhom.

   ^3Obitavali?te je imao u grobnicama. I nitko ga vi?e nije mogao svezati
   ni lancima

   ^4jer je veae eesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo
   okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.

   ^5Po cijele bi noaei i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se
   kamenjem.

   ^6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrei i pokloni mu se,

   ^7a onda u sav glas povika: "?to ti ima? sa mnom, Isuse, Sine Boga
   Svevi?njega? Zaklinjem te Bogom, ne muei me!"

   ^8Jer Isus mu bija?e rekao: "Izid-i, du?e neeisti, iz ovoga eovjeka!"

   ^9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Ka?e mu: "Legija mi je ime! Ima
   nas mnogo!"

   ^10I uporno zaklinja?e Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.

   ^11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.

   ^12Zaklinjahu ga dakle: "Po?alji nas u ove svinje da u njih ud-emo!"

   ^13I on im dopusti. Tada izid-o?e neeisti duhovi i ud-o?e u svinje. I
   krdo od oko dvije tisuaee jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.

   ^14Svinjari pobjego?e i razglasi?e gradom i selima. A ljudi pod-o?e
   vidjeti ?to se dogodilo.

   ^15Dod-u Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obueen i zdrave pameti
   - on koji ih je imao legiju. I prestra?e se.

   ^16A oeevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o
   svinjama.

   ^17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.

   ^18Kad je ulazio u lad-u, onaj ?to bija?e opsjednut molio ga da bude
   uza nj.

   ^19No on mu ne dopusti, nego mu reee: "Pod-i kuaei k svojima pa im javi
   ?to ti je ueinio Gospodin, kako ti se smilovao."

   ^20On ode i poee razgla?avati po Dekapolu ?to mu ueini Isus. I svi su
   se divili.

   ^21Kad se Isus lad-om ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan
   svijet.

   ^22Stajao je uz more. I dod-e, gle, jedan od nadstojnika sinagoge,
   imenom Jair. Ugledav?i ga, padne mu pred noge

   ^23pa ga usrdno molja?e: "Kaeerkica mi je na umoru! Dod-i, stavi ruke
   na nju da ozdravi i ostane u ?ivotu!"

   ^24I pod-e s njima. A za njim je i?ao silan svijet i pritiskao ga.

   ^25A neka je ?ena dvanaest godina bolovala od krvarenja,

   ^26mnogo pretrpjela od pustih lijeenika, razdala sve svoje i ni?ta nije
   koristilo; ?tovi?e, bivalo joj je sve gore.

   ^27Euv?i za Isusa, prid-e mu med-u mno?tvom odostraga i dotaknu se
   njegove haljine.

   ^28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit aeu spa?ena."

   ^29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je
   ozdravila od zla.

   ^30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izi?la sila pa se okrenu
   usred mno?tva i reee: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"

   ^31A ueenici mu reko?e: "Ta vidi? kako te mno?tvo odasvud priti?aee i
   jo? pita?: 'Tko me se to dotaknu?'"

   ^32A on zaokru?i pogledom da vidi onu koja to ueini.

   ^33?ena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga ?to joj se dogodilo,
   pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.

   ^34On joj reee: "Kaeeri, vjera te tvoja spasila! Pod-i u miru i budi
   zdrava od svojega zla!"

   ^35Dok je Isus jo? govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kaei ti je
   umrla. Eemu dalje mueiti ueitelja?"

   ^36Isus je euo taj razgovor, pa aee nadstojniku: "Ne boj se! Samo
   vjeruj!"

   ^37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana,
   brata Jakovljeva.

   ^38I dod-u u kuaeu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i
   naricahu u sav glas.

   ^39Ud-e i ka?e im: "?to bueite i plaeete? Dijete nije umrlo, nego
   spava."

   ^40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom
   djetetova oca i majku i svoje pratioce pa ud-e onamo gdje bija?e
   dijete.

   ^41Primi dijete za ruku govoreaei: "Talita, kum!" ?to znaei: "Djevojko!
   Zapovijedam ti, ustani!"

   ^42I djevojka odmah usta i poee hodati. Bija?e joj dvanaest godina. I u
   tren ostado?e zapanjeni, u eudu veliku.

   ^43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reee da djevojci
   dadnu jesti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I oti?av?i odande, dod-e u svoj zavieaj. A doprate ga ueenici.

   ^2I kada dod-e subota, poee ueiti u sinagogi. I mnogi ?to su ga slu?ali
   prenera?eni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I
   kakva se to silna djela dogad-aju po njegovim rukama?

   ^3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i
   Judin, i ?imunov? I nisu li mu sestre ovdje med-u nama?" I
   sabla?njavahu se o njega.

   ^4A Isus im govora?e: "Nije prorok bez easti doli u svom zavieaju i
   med-u rodbinom i u svom domu."

   ^5I ne moga?e ondje ueiniti ni jedno eudo, osim ?to ozdravi nekoliko
   nemoaenika staviv?i ruke na njih.

   ^6I eudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naueavao.

   ^7Dozva dvanaestoricu te ih poee slati dva po dva dajuaei im vlast nad
   neeistim dusima.

   ^8I zapovjedi im da na put ne nose ni?ta osim ?tapa: ni kruha, ni
   torbe, ni novaca o pojasu,

   ^9nego da nose samo sandale i da ne oblaee dviju haljina.

   ^10I govora?e im: "Kad ud-ete gdje u kuaeu, u njoj ostanite dok ne
   odete odande.

   ^11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslu?aju, izid-ite odande i
   otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoeanstvo."

   ^12Oti?av?i, propovijedali su obraaeenje,

   ^13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoaenike mazali uljem i oni su
   ozdravljali.

   ^14Doeuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo:
   "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato eudesne sile djeluju u
   njemu."

   ^15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treaei opet: "Prorok, kao jedan od
   proroka."

   ^16Herod pak na to govora?e: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

   ^17Herod doista bija?e dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog
   Herodijade, ?ene brata svoga Filipa, kojom se bio o?enio.

   ^18Buduaei da je Ivan govorio Herodu: "Ne smije? imati ?ene brata
   svojega!",

   ^19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

   ^20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on eovjek pravedan i svet pa
   ga je ?titio. I kad god bi ga slu?ao, uvelike bi se zbunio, a rado ga
   je slu?ao.

   ^21I dod-e zgodan dan kad Herod o svom rod-endanu priredi gozbu svojim
   velika?ima, easnicima i prvacima galilejskim.

   ^22Ud-e kaei Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima.
   Kralj reee djevojci: "Zai?ti od mene ?to god hoaee? i dat aeu ti!"

   ^23I zakle joj se: "?to god zai?te? od mene, dat aeu ti, pa bilo to i
   pol mojega kraljevstva."

   ^24Ona izid-e pa aee svojoj materi: "?to da zai?tem?" A ona aee: "Glavu
   Ivana Krstitelja!"

   ^25I odmah ?urno ud-e kralju te zai?te: "Hoaeu da mi odmah dade? na
   pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

   ^26O?alosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je
   odbiti.

   ^27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode,
   odrubi mu glavu u tamnici,

   ^28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

   ^29Kad za to doeu?e Ivanovi ueenici, dod-u, uzmu njegovo tijelo i
   polo?e ga u grob.

   ^30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu ?to su einili
   i naueavali.

   ^31I reee im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoeinite
   malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni
   jesti.

   ^32Otplovi?e dakle lad-om na samotno mjesto, u osamu.

   ^33No kad su odlazili, mnogi ih vidje?e i prepozna?e te se pje?ice iz
   svih gradova strea?e onamo i preteko?e ih.

   ^34Kad izid-e, vidje silan svijet i sa?ali mu se jer bijahu kao ovce
   bez pastira pa ih stane poueavati u mnogoeemu.

   ^35A u kasni veae sat pristupe mu ueenici pa mu reknu: "Pust je ovo
   kraj i veae je kasno.

   ^36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi ?to za
   jelo."

   ^37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Ka?u mu: "Da pod-emo i
   kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

   ^38A on aee im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Po?to
   izvidje?e, ka?u: "Pet, i dvije ribe."

   ^39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

   ^40I pru?i?e se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

   ^41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreee blagoslov
   pa razlomi kruhove i dava?e ueenicima da poslu?e ljude. Tako i dvije
   ribe razdijeli svima.

   ^42I jeli su svi i nasitili se.

   ^43I od ulomaka nakupi?e dvanaest punih ko?ara, a i od riba.

   ^44A jelo je pet tisuaea mu?karaca.

   ^45On odmah prisili ueenike da ud-u u lad-u i da se prebace prijeko,
   prema Betsaidi, dok on otpusti mno?tvo.

   ^46I po?to se rasta s ljudima, otid-e u goru da se pomoli.

   ^47Uveeer pak lad-a bija?e posred mora, a on sam na kraju.

   ^48Vidjev?i kako se muee veslajuaei, jer im bija?e protivan vjetar, oko
   eetvrte noaene stra?e dod-e k njima hodeaei po moru. I htjede ih
   mimoiaei.

   ^49A oni, vidjev?i kako hodi po moru, pomisli?e da je utvara pa
   kriknu?e.

   ^50Jer svi su ga vidjeli i prestra?ili se. A on im odmah progovori:
   "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

   ^51I uzid-e k njima u lad-u, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno,
   snebivahu;

   ^52jo? ne shvati?e ono o kruhovima, nego im srce bija?e stvrdnuto.

   ^53Po?to doplovi?e na kraj, dod-u u Genezaret i pristanu.

   ^54Kad izid-u iz lad-e, ljudi ga odmah prepoznaju

   ^55pa oblete sav onaj kraj. I poenu donositi na nosilima bolesnike
   onamo gdje bi euli da se on nalazi.

   ^56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi
   stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove
   haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dod-o?e iz
   Jeruzalema.

   ^2I opaze da neki njegovi ueenici jedu kruh neeistih, to jest neopranih
   ruku.

   ^3A farizeji i svi ?idovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke;
   dr?e se predaje starih.

   ^4Niti s trga ?to jedu ako prije ne operu. Mnogo toga jo? ima ?to zbog
   predaje dr?e: pranje ea?a, vreeva i lonaca.

   ^5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Za?to tvoji ueenici ne
   postupaju po predaji starih, nego neeistih ruku blaguju?"

   ^6A on im reee: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa:
   Ovaj me narod usnama easti, a srce mu je daleko od mene.

   ^7Uzalud me ?tuju naueavajuaei nauke - uredbe ljudske.

   ^8Napustili ste zapovijed Bo?ju, a dr?ite se predaje ljudske."

   ^9Jo? im govora?e: "Lijepo! Dokidate Bo?ju zapovijed da biste saeuvali
   svoju predaju.

   ^10Mojsije doista reee: Po?tuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune
   oca ili majku, smraeu neka se kazni.

   ^11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoae koja te od mene ide
   neka bude 'korban', to jest sveti dar',

   ^12takvome vi?e ne dopu?tate ni?ta ueiniti za oca ili majku.

   ^13Tako dokidate rijee Bo?ju svojom predajom, koju sami sebi
   predadoste. I jo? ?to?ta tomu slieno einite."

   ^14Tada ponovno dozove mno?tvo i stane govoriti: "Poslu?ajte me svi i
   razumijte!

   ^15Ni?ta ?to izvana ulazi u eovjeka ne mo?e ga oneeistiti, nego ?to iz
   eovjeka izlazi - to ga oneei?aeuje.

   ^16Tko ima u?i da euje, neka euje!"

   ^17I kad od mno?tva ud-e u kuaeu, upita?e ga ueenici za prispodobu.

   ^18I reee im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaaeate li da eovjeka ne
   mo?e oneeistiti ?to u nj ulazi

   ^19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on
   oeisti sva jela.

   ^20Jo? dometnu: "?to iz eovjeka izlazi, te oneei?aeuje eovjeka.

   ^21Ta iznutra, iz srca eovjeejega, izlaze zle namisli, bludni?tva,
   krad-e, ubojstva,

   ^22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko,
   psovka, uznositost, bezumlje.

   ^23Sva ta zla iznutra izlaze i oneei?aeuju eovjeka."

   ^24Odande otid-e u kraj tirski. I ud-e u neku kuaeu. Htio je da nitko
   ne sazna, ali se nije mogao sakriti,

   ^25nego odmah doeu ?ena koje kaeerkica ima?e duha neeistoga. Ona dod-e
   i pade mu pred noge.

   ^26A ?ena bija?e Grkinja, Sirofenieanka rodom. I molja?e ga da joj iz
   kaeeri istjera zloduha.

   ^27A on joj govora?e: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne priliei uzeti
   kruh djeci i baciti ga psiaeima."

   ^28A ona aee mu: "Da, Gospodine! Ali i psiaei ispod stola jedu od
   mrvica djeejih."

   ^29Reee joj: "Zbog te rijeei idi, izi?ao je iz tvoje kaeeri zloduh."

   ^30I ode kuaei te nad-e dijete gdje le?i na postelji, a zloduh je bio
   izi?ao.

   ^31Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dod-e
   Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.

   ^32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.

   ^33On ga uzme nasamo od mno?tva, utisne svoje prste u njegove u?i,
   zatim pljune i dotakne se njegova jezika.

   ^34Upravi pogled u nebo, uzdahne i ka?e mu: "Effata!" - to aee reaei:
   "Otvori se!"

   ^35I odmah mu se otvori?e u?i i razdrije?i spona jezika te stade
   govoriti razgovijetno.

   ^36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No ?to im je on vi?e branio,
   oni su to vi?e razgla?avali

   ^37i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve ueinio!
   Gluhima daje euti, nijemima govoriti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduaei da nisu imali ?to
   jesti, dozva Isus ueenike pa im reee:

   ^2"?ao mi je naroda jer su veae tri dana uza me i nemaju ?to jesti.

   ^3Ako ih otpravim gladne njihovim kuaeama, klonut aee putom. A neki su
   od njih do?li iz daleka."

   ^4Ueenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao
   nahraniti kruhom?"

   ^5On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."

   ^6Nato zapovjedi mno?tvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova,
   zahvali, razlomi i dava?e svojim ueenicima da poslu?e. I poslu?i?e
   mno?tvu.

   ^7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reee da i to poslu?e.

   ^8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnije?e sedam
   ko?ara.

   ^9Bilo ih je oko eetiri tisuaee. Tada ih otpusti,

   ^10a sam sa svojim ueenicima odmah ud-e u lad-u i ode u kraj
   dalmanutski.

   ^11Tada istupi?e farizeji i poee?e raspravljati s njime. Isku?avajuaei
   ga, zatra?e od njega znak s neba.

   ^12On uzdahnu iz sve du?e i reee: "Za?to ovaj nara?taj tra?i znak?
   Zaista, ka?em vam, ovome se nara?taju neaee dati znak."

   ^13Tada ih ostavi, ponovno ud-e u lad-u pa otid-e prijeko.

   ^14A zaboravi?e ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na
   lad-i.

   ^15Nato ih Isus opomenu: "Pazite, euvajte se kvasca farizejskog i
   kvasca Herodova!"

   ^16Oni, zami?ljeni, med-u sobom govorahu: "Kruha nemamo."

   ^17Zamijetio to Isus pa im reee: "Za?to ste zami?ljeni ?to kruha
   nemate? Zar jo? ne shvaaeate i ne razumijete? Zar vam je srce
   stvrdnuto?

   ^18Oei imate, a ne vidite; u?i imate, a ne eujete? Zar se ne sjeaeate?

   ^19Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuaea, koliko punih ko?ara
   ulomaka odnijeste?" Ka?u mu: "Dvanaest."

   ^20"A kada razlomih sedam na eetiri tisuaee, koliko punih ko?ara
   ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."

   ^21A on aee njima: "I jo? ne razumijete?"

   ^22Dod-u u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

   ^23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oei,
   stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidi? li ?to?"

   ^24Slijepac upilji pogled i reee: "Opa?am ljude; vidim ne?to kao
   drveaee ... hodaju."

   ^25Tada mu Isus opet stavi ruke na oei i slijepac progleda i ozdravi te
   je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

   ^26Tada ga posla kuaei i reee mu: "Ne ulazi u selo."

   ^27I krenu Isus i njegovi ueenici u sela Cezareje Filipove. Putem on
   upita ueenike: "?to govore ljudi, tko sam ja?"

   ^28Oni mu reko?e: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treaei opet
   da si neki od proroka."

   ^29On njih upita: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?" Petar prihvati i
   reee: "Ti si Pomazanik - Krist!"

   ^30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

   ^31I poee ih poueavati kako Sin Eovjeeji treba da mnogo pretrpi, da ga
   starje?ine, glavari sveaeenieki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i
   nakon tri dana da ustane.

   ^32Otvoreno im to govora?e. Petar ga uze u stranu i poee odvraaeati.

   ^33A on se okrenu, pogleda svoje ueenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se
   od mene, sotono, jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je
   ljudsko!"

   ^34Tada dozva narod i ueenike pa im reee: "Hoaee li tko za mnom, neka
   se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri? i neka ide za mnom.

   ^35Tko hoaee ?ivot svoj spasiti, izgubit aee ga; a tko izgubi ?ivot
   svoj poradi mene i evand-elja, spasit aee ga.

   ^36Ta ?to koristi eovjeku steaei sav svijet, a ?ivotu svojemu nauditi?

   ^37Ta ?to da eovjek dadne u zamjenu za ?ivot svoj?

   ^38Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeei u ovom preljubniekom i
   gre?niekom nara?taju - njega aee se stidjeti i Sin Eovjeeji kada dod-e
   u slavi Oca svoga zajedno sa svetim and-elima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Jo? im govora?e: "Zaista, ka?em vam, neki od ovdje nazoenih neaee
   okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Bo?je do?lo u sili."

   ^2Nakon ?est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih
   na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima.

   ^3I haljine mu postado?e sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na
   zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

   ^4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.

   ^5A Petar prihvati i reee Isusu: "Ueitelju, dobro nam je ovdje biti!
   Naeinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu."

   ^6Doista nije znao ?to da ka?e jer bijahu prestra?eni.

   ^7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaeu glas: "Ovo je Sin
   moj, Ljubljeni! Slu?ajte ga!"

   ^8I odjednom, obazrev?i se uokolo, nikoga uza se ne vidje?e doli Isusa
   sama.

   ^9Dok su silazili s gore, nalo?i im da nikomu ne pripovijedaju ?to su
   vidjeli dok Sin Eovjeeji od mrtvih ne ustane.

   ^10Oni odr?a?e tu rijee, ali se med-u sobom pitahu ?to znaei to njegovo
   "od mrtvih ustati"

   ^11pa ga upitaju: "Za?to pismoznanci govore da prije treba da dod-e
   Ilija?"

   ^12A on im reee: "Ilija aee, dodu?e, prije doaei i sve obnoviti. Pa
   kako ipak pi?e o Sinu Eovjeejem da aee mnogo pretrpjeti i biti prezren?

   ^13Ali, velim vam: Ilija je veae do?ao i oni ueini?e s njim ?to im se
   prohtjelo, kao ?to pi?e o njemu."

   ^14Kada dod-o?e k ueenicima, ugleda?e oko njih silan svijet i
   pismoznance kako raspravljaju s njima.

   ^15Eim ga sve ono mno?tvo ugleda, iznenad-eno br?e pohrli pozdraviti
   ga.

   ^16A on ih upita: "?to to raspravljaste s njima?"

   ^17Odvrati netko iz mno?tva: "Ueitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji
   ima nijemoga duha.

   ^18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, ?kripi zubima i koei se.
   Rekoh tvojim ueenicima da ga izagnaju, ali ne mogo?e."

   ^19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li
   vas podnositi? Dovedite ga k meni!"

   ^20I dovedo?e ga k njemu. Eim zloduh ugleda Isusa, potrese djeeakom i
   on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti.

   ^21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogad-a?"
   On reee: "Od djetinjstva!

   ^22A eesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego,
   ako ?to mo?e?, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"

   ^23Nato mu Isus reee: "?to? Ako mo?e?? Sve je moguaee onomu koji
   vjeruje!"

   ^24Djeeakov otac br?e povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"

   ^25Vidjev?i da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neeistomu duhu:
   "Nijemi i gluhi du?e, ja ti zapovijedam, izid-i iz njega i da nisi vi?e
   u nj u?ao!"

   ^26Zloduh nato zaviee, ?estoko strese djeeaka te izid-e, a on osta kao
   mrtav te su mnogi govorili da je umro.

   ^27No Isus ga dohvati za ruku, podi?e ga i on ustade.

   ^28Kad Isus ud-e u kuaeu, upita?e ga ueenici nasamo: "Kako to da ga mi
   ne mogosmo izagnati?"

   ^29Odgovori im: "Ovaj se rod nieim drugim ne mo?e izagnati osim
   molitvom i postom."

   ^30Oti?av?i odande, prola?ahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko
   sazna.

   ^31Jer poueava?e svoje ueenike. Govora?e im: "Sin Eovjeeji predaje se u
   ruke ljudima. Ubit aee ga, ali aee on, ubijen, nakon tri dana ustati."

   ^32No oni ne razumje?e te besjede, a bojahu ga se pitati.

   ^33I dod-o?e u Kafarnaum. I veae u kuaei upita ih: "?to ste putem
   raspravljali?"

   ^34A oni umuko?e jer putem med-u sobom razgovarahu o tome tko je
   najveaei.

   ^35On sjede i dozove dvanaestoricu te im reee: "Ako tko ?eli biti prvi,
   neka bude od svih posljednji i svima poslu?itelj!"

   ^36I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reee im:

   ^37"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko
   mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla."

   ^38Reee mu Ivan: "Ueitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni
   zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."

   ^39A Isus reee: "Ne branite mu! Jer nitko ne mo?e ueiniti ne?to silno u
   moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.

   ^40Tko nije protiv nas, za nas je."

   ^41"Uistinu, tko vas napoji ea?om vode u ime toga ?to ste Kristovi,
   zaista, ka?em vam, neaee mu propasti plaaea."

   ^42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih ?to
   vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baeen
   u more."

   ^43"Pa ako te ruka sabla?njava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uaei u
   ?ivot, nego s obje ruke otiaei u pakao, u oganj neugasivi.

   ^44#

   ^45I ako te noga sabla?njava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uaei u
   ?ivot, nego s obje noge bit baeen u pakao.

   ^46#

   ^47I ako te oko sabla?njava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uaei u
   kraljevstvo Bo?je, nego s oba oka biti baeen u pakao,

   ^48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

   ^49Uistinu, ognjem aee svaki od njih biti posoljen.

   ^50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, eime aeete nju zaeiniti?
   Imajte sol u sebi, a mir med-u sobom!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Krenuv?i odande, dod-e u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I
   opet mno?tvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obieaju ponovno
   poueava?e.

   ^2A pristupe farizeji pa, da ga isku?aju, upita?e: "Je li mu?u
   dopu?teno otpustiti ?enu?"

   ^3On im odgovori: "?to vam zapovjedi Mojsije?"

   ^4Oni reko?e: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i -
   otpustiti."

   ^5A Isus aee im: "Zbog okorjelosti srca va?ega napisa vam on tu
   zapovijed.

   ^6Od poeetka stvorenja mu?ko i ?ensko stvori ih.

   ^7Stoga aee eovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu;

   ^8i dvoje njih bit aee jedno tijelo. Tako vi?e nisu dvoje, nego jedno
   tijelo.

   ^9?to dakle Bog zdru?i, eovjek neka ne rastavlja!"

   ^10U kuaei su ga ueenici ponovno o tome ispitivali.

   ^11I reee im: "Tko otpusti svoju ?enu pa se o?eni drugom, eini prema
   prvoj preljub.

   ^12I ako ?ena napusti svoga mu?a pa se uda za drugoga, eini preljub."

   ^13Donosili mu djeeicu da ih se dotakne, a ueenici im branili.

   ^14Opaziv?i to, Isus se ozlovolji i reee im: "Pustite djeeicu neka
   dolaze k meni; ne prijeeite im jer takvih je kraljevstvo Bo?je!

   ^15Zaista, ka?em vam, tko ne primi kraljevstva Bo?jega kao dijete, ne,
   u nj neaee uaei."

   ^16Nato ih zagrli pa ih blagoslivlja?e pola?uaei na njih ruke.

   ^17I dok je izlazio na put, dotrei netko, klekne preda nj pa ga upita:
   "Ueitelju dobri, ?to mi je einiti da ba?tinim ?ivot vjeeni?"

   ^18Isus mu reee: "?to me zove? dobrim? Nitko nije dobar doli Bog
   jedini!

   ^19Zapovijedi znade?: Ne ubij! Ne eini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoei
   la?no! Ne otmi! Po?tuj oca svoga i majku!"

   ^20On mu odgovori: "Ueitelju, sve sam to euvao od svoje mladosti."

   ^21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi
   i ?to ima?, prodaj i podaj siromasima pa aee? imati blago na nebu. A
   onda dod-i i idi za mnom."

   ^22On se na tu rijee smrkne i ode ?alostan jer ima?e velik imetak.

   ^23Isus zaokru?i pogledom pa aee svojim ueenicima: "Kako li aee te?ko
   imuaenici u kraljevstvo Bo?je!"

   ^24Ueenici ostado?e zapanjeni tim njegovim rijeeima. Zato im Isus
   ponovi: "Djeco, kako je te?ko u kraljevstvo Bo?je!

   ^25Lak?e je devi kroz u?ice iglene nego bogata?u u kraljevstvo Bo?je."

   ^26Oni se jo? veaema snebivahu te aee jedan drugome: "Pa tko se onda
   mo?e spasiti?"

   ^27Isus upre u njih pogled i reee: "Ljudima je nemoguaee, ali ne Bogu!
   Ta Bogu je sve moguaee!"

   ^28Petar mu poee govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pod-osmo za tobom."

   ^29Reee Isus: "Zaista, ka?em vam, nema ga tko ostavi kuaeu, ili braaeu,
   ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i
   poradi evand-elja,

   ^30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko
   kuaea, i braaee, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduaeem
   vijeku ?ivot vjeeni.

   ^31A mnogi prvi bit aee posljednji i posljednji prvi."

   ^32Putovali su tako uzlazeaei u Jeruzalem. Isus je i?ao pred njima te
   bijahu zaprepa?teni, a oni koji su i?li za njima, prestra?eni. Tada
   Isus opet uze dvanaestoricu i poee im kazivati ?to aee ga zadesiti:

   ^33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Eovjeeji bit aee predan glavarima
   sveaeeniekim i pismoznancima. Osudit aee ga na smrt, predati poganima,

   ^34izrugati i popljuvati. Izbieevat aee ga, ubit aee ga, ali on aee
   nakon tri dana ustati."

   ^35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreaei mu:
   "Ueitelju, htjeli bismo da nam ueini? ?to te zai?temo."

   ^36A on aee im: "?to hoaeete da vam ueinim?"

   ^37Oni mu reko?e: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna,
   a drugi slijeva."

   ^38A Isus im reee: "Ne znate ?to i?tete. Mo?ete li piti ea?u koju ja
   pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

   ^39Oni mu reko?e: "Mo?emo." A Isus aee im: "Ea?u koju ja pijem pit
   aeete i krstom kojim se ja krstim bit aeete kr?teni,

   ^40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je
   onih kojima je pripravljeno."

   ^41Kad su to eula ostala desetorica, poee?e se gnjeviti na Jakova i
   Ivana.

   ^42Zato ih Isus dozva i reee im: "Znate da oni koji se smatraju
   vladarima gospoduju svojim narodima i velika?i njihovi dr?e ih pod
   vla?aeu.

   ^43Nije tako med-u vama! Naprotiv, tko hoaee da med-u vama bude
   najveaei, neka vam bude poslu?itelj!

   ^44I tko hoaee da med-u vama bude prvi, neka bude svima sluga.

   ^45Jer ni Sin Eovjeeji nije do?ao da bude slu?en, nego da slu?i i ?ivot
   svoj dade kao otkupninu za mnoge."

   ^46Dod-u tako u Jerihon. Kad je Isus s ueenicima i sa silnim mno?tvom
   izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin
   Timejev.

   ^47Kad je euo da je to Isus Nazareaeanin, stane vikati: "Sine Davidov,
   Isuse, smiluj mi se!"

   ^48Mnogi ga u?utkivahu, ali on jo? jaee vika?e: "Sine Davidov, smiluj
   mi se!"

   ^49Isus se zaustavi i reee: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleaei
   ga: "Ustani! Zove te!"

   ^50On baci sa sebe ogrtae, skoei i dod-e Isusu.

   ^51Isus ga upita: "?to hoaee? da ti ueinim?" Slijepac mu reee:
   "Ueitelju moj, da progledam."

   ^52Isus aee mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i
   uputi se za njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kad se pribli?e Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore,
   po?alje dva ueenika

   ^2i ka?e im: "Hajdete u selo pred vama. Eim u nj ud-ete, naaei aeete
   privezano magare koje jo? nitko nije zajahao. Odrije?ite ga i vodite.

   ^3Ako vam tko reee: '?to to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah
   aee ga ipak ovamo pustiti."

   ^4Otid-o?e i nad-o?e magare privezano uz vrata vani na cesti i odrije?e
   ga.

   ^5A neki od nazoenih upita?e: "?to radite? ?to drije?ite magare?"

   ^6Oni im odvrate kako im reee Isus. I pusti?e ih.

   ^7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha
   na nj.

   ^8Mnogi prostrije?e svoje haljine po putu, a drugi nareza?e zelenih
   grana po poljima.

   ^9I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj
   koji dolazi u ime Gospodnje!

   ^10Blagoslovljeno kraljevstvo oca na?ega Davida koji dolazi! Hosana u
   visinama!"

   ^11I ud-e u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veae
   bija?e kasno, pod-e s dvanaestoricom u Betaniju.

   ^12Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

   ^13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i prid-e ne bi li na njoj ?to na?ao.
   Ali do?av?i bli?e, ne nad-e ni?ta osim li?aea jer ne bija?e vrijeme
   smokvama.

   ^14Tada reee smokvi: "Nitko nikada vi?e ne jeo s tebe!" Euli su to
   njegovi ueenici.

   ^15Stignu tako u Jeruzalem. On ud-e u Hram i stane izgoniti one koji su
   prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaeima isprevrta stolove i
   prodavaeima golubova klupe.

   ^16I ne dopusti da itko i?ta pronese kroz Hram.

   ^17Ueio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom aee se moj zvati Dom
   molitve za sve narode? A vi od njega naeinili peaeinu razbojnieku!"

   ^18Kada su za to doeuli glavari sveaeenieki i pismoznanci, tra?ili su
   kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oearan
   njegovim naukom.

   ^19A kad se uveeerilo, izlazili su iz grada.

   ^20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do
   korijena.

   ^21Petar se prisjeti pa aee Isusu: "Ueitelju, pogledaj! Smokva koju si
   prokleo usahnu."

   ^22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Bo?ju.

   ^23Zaista, ka?em vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!'
   i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da aee se dogoditi to ?to ka?e
   - doista, bit aee mu!

   ^24Stoga vam ka?em: Sve ?to god zamolite i zai?tete, vjerujte da ste
   postigli i bit aee vam!

   ^25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako ?to imate protiv koga da i
   vama Otac va?, koji je na nebesima, otpusti va?e prijestupke."

   ^26#

   ^27I dod-u opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dod-u k njemu
   glavari sveaeenieki, pismoznanci i starje?ine.

   ^28I govorahu mu: "Kojom vla?aeu to eini?? Ili tko ti dade tu vlast da
   to eini??"

   ^29A Isus im reee: "Jedno aeu vas upitati. Odgovorite mi, pa aeu vam
   kazati kojom vla?aeu ovo einim.

   ^30Krst Ivanov bija?e li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

   ^31A oni umovahu med-u sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit aee
   'Za?to mu dakle ne povjerovaste?'

   ^32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mno?tva. Ta svi Ivana
   smatrahu doista prorokom.

   ^33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus aee im: "Ni ja vama neaeu
   kazati kojom vla?aeu ovo einim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I uze im zboriti u prispodobama: Eovjek vinograd posadi, ogradom
   ogradi, iskopa tijesak i kulu podi?e pa ga iznajmi vinogradarima i
   otputova.

   ^2I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda
   vinogradarskoga.

   ^3A oni ga pograbi?e, istuko?e i otposla?e praznih ruku.

   ^4I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbi?e glavu i izru?i?e
   ga.

   ^5Treaeega takod-er posla: njega ubi?e. Tako i mnoge druge: jedne
   istuko?e, druge pobi?e."

   ^6"Jo? jednoga ima?e, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima
   misleaei: 'Po?tovat aee sina moga.'

   ^7Ali ti vinogradari med-u sobom reko?e: 'Ovo je ba?tinik! Hajde da ga
   ubijemo i ba?tina aee biti na?a.'

   ^8I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."

   ^9"?to li aee ueiniti gospodar vinograda? Doaei aee i pobiti te
   vinogradare i dati vinograd drugima.

   ^10Niste li eitali ovo Pismo: Kamen ?to ga odbaci?e graditelji, postade
   kamen zaglavni.

   ^11Gospodnje je to djelo - kakvo eudo u oeima na?im!"

   ^12I tra?ili su da ga uhvate, ali se poboja?e mno?tva. Razumje?e da je
   protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

   ^13I po?alju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u
   rijeei.

   ^14Oni dod-u i ka?u mu: "Ueitelju, znamo da si istinit i ne mari? tko
   je tko jer nisi pristran, nego po istini uei? putu Bo?jemu. Je li
   dopu?teno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?"

   ^15A on im reee proziruaei njihovo licemjerje: "?to me isku?avate?
   Donesite mi denar da vidim!"

   ^16Oni donije?e. I reee im: "Eija je ovo slika i natpis?" A oni aee mu:
   "Carev."

   ^17A Isus im reee: "Caru podajte carevo, a Bogu Bo?je!" I divili su mu
   se.

   ^18Dod-u k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuaea, i upitaju ga:

   ^19"Ueitelju, Mojsije nam napisa: Umre li eiji brat i ostavi ?enu, a ne
   ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ?enu te podigne porod bratu
   svomu.

   ^20Sedmero braaee bija?e. Prvi uze ?enu i umrije ne ostaviv?i poroda.

   ^21I drugi je uze te umrije ne ostaviv?i poroda. I treaei jednako tako.

   ^22I sedmorica ne ostavi?e poroda. Najposlije i ?ena umrije.

   ^23Komu aee biti ?ena o uskrsnuaeu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je
   imala za ?enu."

   ^24Reee im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga ?to ne razumijete Pisama
   ni sile Bo?je?

   ^25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se ?ene niti udavaju, nego su kao
   and-eli na nebesima.

   ^26A ?to se tiee mrtvih, da ustaju, niste li eitali u knjizi Mojsijevoj
   ono o grmu, kako Mojsiju reee Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i
   Bog Jakovljev?

   ^27Nije on Bog mrtvih, nego ?ivih. Uvelike se varate."

   ^28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slu?ao njihovu raspravu.
   Vidjev?i da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od
   sviju?"

   ^29Isus odgovori: "Prva je: Slu?aj, Izraele! Gospodin Bog na? Gospodin
   je jedini.

   ^30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve
   du?e svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"

   ^31"Druga je: Ljubi svoga bli?njega kao sebe samoga. Nema druge
   zapovijedi veaee od tih."

   ^32Nato aee mu pismoznanac: "Dobro, ueitelju! Po istini si kazao: On je
   jedini, nema drugoga osim njega.

   ^33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i
   ljubiti bli?njega kao sebe samoga - vi?e je nego sve paljenice i
   ?rtve."

   ^34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reee mu: "Nisi daleko od
   kraljevstva Bo?jega!" I nitko se vi?e nije usud-ivao pitati ga.

   ^35A naueavajuaei u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci ka?u da
   je Krist sin Davidov?

   ^36A sam David reee u Duhu Svetome: Reee Gospod Gospodinu mojemu:
   'Sjedni mi zdesna dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama
   tvojim!'

   ^37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je
   svijet s u?itkom slu?ao.

   ^38A on im u pouci svojoj govora?e: "Euvajte se pismoznanaca, koji rado
   idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima,

   ^39prva sjedala u sinagogama i proeelja na gozbama;

   ^40pro?diru kuaee udovieke, jo? pod izlikom dugih molitava. Stiaei aee
   ih to o?trija osuda!"

   ^41Potom sjede nasuprot riznici te promatra?e kako narod baca sitni? u
   riznicu. Mnogi bogata?i bacahu mnogo.

   ^42Dod-e i neka siroma?na udovica i baci dva noveiaea, to jest jedan
   kvadrant.

   ^43Tada dozove svoje ueenike i reee im: "Doista, ka?em vam, ova je
   sirota udovica ubacila vi?e od svih koji ubacuju u riznicu.

   ^44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suvi?ka, a ona je od svoje
   sirotinje ubacila sve ?to je imala, sav svoj ?itak."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih ueenika:
   "Ueitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"

   ^2Isus mu odvrati: "Vidi? li ta velieanstvena zdanja? Ne, neaee se
   ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."

   ^3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sueelice Hramu, upitaju ga
   nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:

   ^4"Reci nam kada aee to biti i na koji se znak sve to ima svr?iti?"

   ^5Tada im Isus poee govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede.

   ^6Mnogi aee doaei u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge aee zavesti.

   ^7Kada pak eujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se.
   Treba da se to dogodi, ali to jo? nije svr?etak."

   ^8"Narod aee ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit
   aee potresa po raznim mjestima, bit aee gladi. To je poeetak trudova."

   ^9"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat aee vas vijeaeima i tuaei vas u
   sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat aeete zbog mene,
   njima za svjedoeanstvo.

   ^10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evand-elje."

   ^11"Kad vas budu vodili na izrueenje, ne brinite se unaprijed ?to aeete
   govoriti, nego govorite ?to vam bude dano u onaj eas. Ta niste vi koji
   govorite, nego Duh Sveti.

   ^12Predavat aee na smrt brat brata i otac sina. Djeca aee ustajati na
   roditelje i ubijati ih.

   ^13Svi aee vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svr?etka,
   bit aee spa?en."

   ^14"I kad vidite da grozota pusto?i stoluje gdje joj nije mjesto - tko
   eita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore!

   ^15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuaeu da iz nje ?to
   uzme.

   ^16I tko bude u polju, neka se ne okreaee natrag da uzme ogrtae!"

   ^17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane!

   ^18A molite da to ne bude zimi

   ^19jer aee onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poeetka stvorenja,
   koje stvori Bog, sve do sada, a neaee je ni biti.

   ^20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No
   poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane."

   ^21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne
   vjerujte.

   ^22Ustat aee doista la?ni kristi i la?ni proroci i tvorit aee znamenja
   i eudesa da, bude li moguaee, zavedu izabrane.

   ^23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!"

   ^24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce aee pomreati i mjesec
   neaee vi?e svijetljeti

   ^25a zvijezde aee s neba padati i sile aee se nebeske poljuljati.

   ^26Tada aee ugledati Sina Eovjeejega gdje dolazi na oblacima s velikom
   moaei i slavom.

   ^27I razaslat aee and-ele i sabrati svoje izabranike s eetiri vjetra, s
   kraja zemlje do na kraj neba."

   ^28A od smokve se naueite prispodobi! Kad joj grana veae omek?a i
   li?aee potjera, znate: ljeto je blizu.

   ^29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!

   ^30Zaista, ka?em vam, ne, neaee uminuti nara?taj ovaj dok se sve to ne
   zbude.

   ^31Nebo aee i zemlja uminuti, ali rijeei moje ne, neaee uminuti."

   ^32"A o onom danu i easu nitko ne zna, pa ni and-eli na nebu, ni Sin,
   nego samo Otac."

   ^33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je eas.

   ^34Kao kad ono eovjek neki polazeaei na put ostavi svoju kuaeu, upravu
   povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije.

   ^35Bdijte, dakle, jer ne znate kad aee se domaaein vratiti - da li
   uveeer ili o ponoaei, da li za prvih pijetlova ili ujutro -

   ^36da vas ne bi na?ao pozaspale ako iznenada dod-e."

   ^37"?to vama ka?em, svima ka?em: Bdijte!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Za dva dana bija?e Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sveaeenieki i
   pismoznanci tra?ili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.

   ^2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda."

   ^3I kad je u Betaniji, u kuaei ?imuna Gubavca, bio za stolom, dod-e
   neka ?ena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti.
   Razbi posudicu i poli ga po glavi.

   ^4A neki negodovahu te aee jedan drugomu: "Eemu to rasipanje pomasti?

   ^5Mogla se pomast prodati za vi?e od tristo denara i dati siromasima."
   I otresahu se na nju.

   ^6A Isus reee: "Pustite je, ?to joj dodijavate? Dobro djelo ueini na
   meni.

   ^7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoaeete mo?ete im dobro
   einiti, a mene nemate svagda.

   ^8Ueinila je ?to je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.

   ^9Zaista, ka?em vam, gdje se god bude propovijedalo evand-elje, po svem
   svijetu, navje?aeivat aee se i ovo ?to ona ueini - njoj na spomen."

   ^10A Juda I?kariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima
   sveaeeniekim da im ga preda.

   ^11Kad su oni to euli, obradovali su se i obeaeali mu dati novca. I
   tra?io je zgodu da ga preda.

   ^12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se ?rtvovala pasha, upitaju
   ueenici Isusa: "Gdje hoaee? blagovati pashu, da odemo i pripravimo?"

   ^13On po?alje dvojicu ueenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit
   aeete se na eovjeka koji nosi kreag vode. Pod-ite za njim

   ^14pa gdje on ud-e, recite domaaeinu: 'Ueitelj pita: Gdje mi je
   svrati?te u kojem bih blagovao pashu sa svojim ueenicima?'

   ^15I on aee vam pokazati na katu veliko blagovali?te, prostrto i
   spremljeno. Ondje nam pripravite."

   ^16Ueenici odu, dod-u u grad i nad-u kako im on reee te priprave pashu.

   ^17A uveeer dod-e on s dvanaestoricom.

   ^18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reee Isus: "Zaista, ka?em vam,
   jedan aee me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."

   ^19O?alo?aeeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?"

   ^20A on im reee: "Jedan od dvanaestorice koji umaee sa mnom u zdjelicu.

   ^21Sin Eovjeeji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao eovjeku
   onomu koji ga predaje. Tomu bi eovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!"

   ^22I dok su blagovali, on uze kruh, izreee blagoslov pa razlomi, dade
   im i reee: "Uzmite, ovo je tijelo moje."

   ^23I uze ea?u, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.

   ^24A on im reee: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge
   prolijeva.

   ^25Zaista, ka?em vam, ne, neaeu vi?e piti od ovoga roda trsova do onoga
   dana kad aeu ga - novoga - piti u kraljevstvu Bo?jem."

   ^26Otpjevav?i hvalospjeve, zaputi?e se prema Maslinskoj gori.

   ^27I reee im Isus: "Svi aeete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit aeu
   pastira i ovce aee se razbjeaei.

   ^28Ali kad uskrsnem, iaei aeu pred vama u Galileju."

   ^29Nato aee mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neaeu!"

   ^30A Isus mu reee: "Zaista, ka?em ti, ba? ti, danas, ove noaei, prije
   nego se pijetao dvaput oglasi, triput aee? me zatajiti."

   ^31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom -
   ne, neaeu te zatajiti." A tako su svi govorili.

   ^32I dod-u u predio imenom Getsemani. I ka?e Isus svojim ueenicima:
   "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."

   ^33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga u?as i tjeskoba

   ^34pa im reee: "Du?a mi je nasmrt ?alosna! Ostanite ovdje i bdijte!"

   ^35Ode malo dalje i ru?eaei se na zemlju molio je da ga, ako je
   moguaee, mimoid-e ovaj eas.

   ^36Govora?e: "Abba! Oee! Tebi je sve moguaee! Otkloni ea?u ovu od mene!
   Ali ne ?to ja hoaeu, nego ?to hoaee? ti!"

   ^37I dod-e, nad-e ih pozaspale pa reee Petru: "?imune, spava?? Jedan
   sat nisi mogao probdjeti?

   ^38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no
   tijelo je slabo."

   ^39Opet ode i pomoli se istim rijeeima.

   ^40Ponovno dod-e i nad-e ih pozaspale. Oei im se sklapale i nisu znali
   ?to da mu odgovore.

   ^41Dod-e i treaei put i reee im: "Samo spavajte i poeivajte! Gotovo je!
   Dod-e eas! Evo, predaje se Sin Eovjeeji u ruke gre?nieke!

   ^42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj pribli?io!"

   ^43Uto, dok je on jo? govorio, sti?e Juda, jedan od dvanaestorice, i s
   njime svjetina s maeevima i toljagama, poslana od glavara sveaeeniekih,
   pismoznanaca i starje?ina.

   ^44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga
   i oprezno odvedite!"

   ^45I kako dod-e, odmah pristupi k njemu i reee: "Ueitelju!" I poljubi
   ga.

   ^46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.

   ^47A jedan od nazoenih trgnu mae, udari slugu velikoga sveaeenika i
   odsijeee mu uho.

   ^48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika izid-oste s maeevima i
   toljagama da me uhvatite.

   ^49Danomice bijah vam u Hramu, naueavah i ne uhvatiste me. No neka se
   ispune Pisma!"

   ^50I svi ga ostave i pobjegnu.

   ^51A jedan je mladiae i?ao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega
   htjedo?e uhvatiti,

   ^52no on ostavi plahtu i gol pobje?e.

   ^53Zatim odvedo?e Isusa velikom sveaeeniku. I skupe se svi glavari
   sveaeenieki, starje?ine i pismoznanci.

   ^54Petar je izdaleka i?ao za njim do u dvor velikog sveaeenika. Tu je
   sjedio sa stra?arima i grijao se uz vatru.

   ^55A glavari sveaeenieki i cijelo Vijeaee, da bi mogli pogubiti Isusa,
   tra?ili su protiv njega kakvo svjedoeanstvo, ali nikako da ga nad-u.

   ^56Mnogi su dodu?e la?no svjedoeili protiv njega, ali im se
   svjedoeanstva ne slagahu.

   ^57Ustali su neki i la?no svjedoeili protiv njega:

   ^58"Mi smo ga euli govoriti: 'Ja aeu razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i
   za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"

   ^59Ali ni u tom im svjedoeanstvo ne bija?e slo?no.

   ^60Usta nato veliki sveaeenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ni?ta ne
   odgovara?? ?to to ovi svjedoee protiv tebe?

   ^61A on je ?utio i ni?ta mu nije odgovarao. Veliki ga sveaeenik ponovo
   upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"

   ^62A Isus mu reee: "Ja jesam! I gledat aeete Sina Eovjeejega gdje sjedi
   zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."

   ^63Nato veliki sveaeenik razdrije haljine i reee: "?to nam jo? trebaju
   svjedoci?

   ^64Euli ste hulu. ?to vam se eini?" Oni svi presudi?e da zaslu?uje
   smrt.

   ^65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga
   govoreaei: "Proreci!" I sluge ga stado?e pljuskati.

   ^66I dok je Petar bio dolje u dvoru, dod-e jedna slu?kinja velikoga
   sveaeenika;

   ^67ugledav?i Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reee: "I ti bija?e
   s Nazareaeaninom, Isusom."

   ^68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem ?to govori?." I izid-e van u
   predvorje, a pijetao se oglasi.

   ^69Slu?kinja ga ugleda i poee opet govoriti nazoenima: "Ovaj je od
   njih!"

   ^70On opet nijeka?e. Domalo nazoeni opet stanu govoriti Petru: "Doista,
   i ti si od njih! Ta Galilejac si!"

   ^71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam eovjeka o kom
   govorite!"

   ^72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one
   besjede, kako mu ono Isus reee: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi,
   triput aee? me zatajiti." I briznu u plae.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Odmah izjutra glavari sveaeenieki zajedno sa starje?inama i
   pismoznancima - cijelo Vijeaee - uprilieili su vijeaeanje pa Isusa
   svezali, odveli i predali Pilatu.

   ^2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj ?idovski?" On mu odgovori: "Ti
   ka?e?."

   ^3I glavari ga sveaeenieki te?ko optu?ivahu.

   ^4Pilat ga opet upita: "Ni?ta ne odgovara?? Gle, koliko te optu?uju."

   ^5A Isus ni?ta vi?e ne odgovori te se Pilat eudio.

   ^6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.

   ^7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poeini?e umorstvo bija?e u
   okove baeen eovjek zvani Baraba.

   ^8I uzid-e svjetina te poee od Pilata iskati ono ?to im obieava?e
   einiti.

   ^9A on im odgovori: "Hoaeete li da vam pustim kralja ?idovskoga?"

   ^10Znao je doista da ga glavari sveaeenieki bijahu predali iz zavisti.

   ^11Ali glavari sveaeenieki podjare svjetinu da tra?i neka im radije
   pusti Barabu.

   ^12Pilat ih opet upita: "?to dakle da ueinim s ovim kojega zovete
   kraljem ?idovskim?"

   ^13A oni opet povika?e: "Raspni ga!"

   ^14Reee im Pilat: "Ta ?to je zla ueinio?" Povika?e jo? jaee: "Raspni
   ga!"

   ^15Hoteaei ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbieeva i
   preda da se razapne.

   ^16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu
   cijelu eetu

   ^17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu

   ^18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju ?idovski!"

   ^19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se
   prigibajuaei koljena.

   ^20A po?to ga izruga?e, svuko?e mu grimiz i obuko?e mu njegove haljine.
   I izvedu ga da ga razapnu.

   ^21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, ?imuna Cirenca,
   oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kri?.

   ^22I dovuku ga na mjesto Golgotu, ?to znaei Lubanjsko mjesto.

   ^23I nud-ahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

   ^24Kad ga razape?e, razdijele med-u se haljine njegove baciv?i za njih
   kocku - ?to aee tko uzeti.

   ^25A bija?e treaea ura kad ga razape?e.

   ^26Bija?e napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj ?idovski."

   ^27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna,
   drugoga slijeva.

   ^28#

   ^29Prolaznici su ga pogrd-ivali ma?uaei glavama: "Ej, ti, koji
   razvaljuje? Hram i sagradi? ga za tri dana,

   ^30spasi sam sebe, sid-i s kri?a!"

   ^31Slieno i glavari sveaeenieki s pismoznancima rugajuaei se govorahu
   jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne mo?e spasiti!

   ^32Krist, kralj Izraelov! Neka sad sid-e s kri?a da vidimo i
   povjerujemo!" Vrijed-ahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

   ^33A o ?estoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete.

   ^34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To
   znaei: "Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio?"

   ^35Neki od nazoenih euv?i to govorahu: "Gle, Iliju zove."

   ^36A jedan otrea, natopi spu?vu octom, natakne na trsku i pru?i mu piti
   govoreaei: "Pustite da vidimo hoaee li doaei Ilija da ga skine."

   ^37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

   ^38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

   ^39A kad satnik koji staja?e njemu nasuprot vidje da tako izdahnu,
   reee: "Zaista, ovaj eovjek bija?e Sin Bo?ji!"

   ^40Izdaleka promatrahu i neke ?ene: med-u njima Marija Magdalena i
   Marija, majka Jakova Mlad-ega i Josipa, i Saloma -

   ^41te su ga pratile kad bija?e u Galileji i poslu?ivale mu - i mnoge
   druge koje uzid-o?e s njim u Jeruzalem.

   ^42A uveeer, buduaei da je bila Priprava, to jest predveeerje subote,

   ^43dod-e Josip iz Arimateje, ugledan vijeaenik, koji takod-er
   iseekiva?e kraljevstvo Bo?je: odva?i se, ud-e k Pilatu i zaiska tijelo
   Isusovo.

   ^44Pilat se zaeudi da je veae umro pa dozva satnika i upita ga je li
   odavna umro.

   ^45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo.

   ^46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te polo?i u
   grob, koji bija?e izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna
   vrata.

   ^47A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga pola?u.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Kad prod-e subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma
   kupi?e miomirisa da odu pomazati Isusa.

   ^2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku suneevu, dod-u na grob.

   ^3I razgovarahu med-u sobom: "Tko aee nam otkotrljati kamen s vrata
   grobnih?"

   ^4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bija?e doista veoma velik.

   ^5I u?av?i u grob, ugledaju mladiaea zaogrnuta bijelom haljinom gdje
   sjedi zdesna. I prepla?e se.

   ^6A on aee im: "Ne pla?ite se! Isusa tra?ite, Nazareaeanina, Raspetoga?
   Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga polo?i?e.

   ^7Nego idite, recite njegovim ueenicima i Petru: Ide pred vama u
   Galileju! Ondje aeete ga vidjeti, kamo vam reee!"

   ^8One izid-u i stanu bje?ati od groba: spopade ih strah i trepet. I
   nikomu ni?ta ne reko?e jer se bojahu.

   ^9Uskrsnuv?i dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji
   Magdaleni iz koje bija?e istjerao sedam zloduha.

   ^10Ona ode i dojavi njegovima, tu?nima i zaplakanima.

   ^11Kad su oni euli da je ?iv i da ga je ona vidjela, ne povjerova?e.

   ^12Nakon toga ukazao se u drugome oblieju dvojici od njih na putu dok
   su i?li u selo.

   ^13I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerova?e.

   ^14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori
   njihovu nevjeru i okorjelost srca ?to ne povjerova?e onima koji ga
   vidje?e uskrsla od mrtvih.

   ^15I reee im: "Pod-ite po svem svijetu, propovijedajte evand-elje svemu
   stvorenju.

   ^16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit aee se, a tko ne uzvjeruje,
   osudit aee se.

   ^17A ovi aee znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime aee moje
   izganjati zloduhe, novim aee jezicima zboriti,

   ^18zmije uzimati; i popiju li ?to smrtonosno, ne, neaee im nauditi; na
   nemoaenike aee ruke polagati, i bit aee im dobro."

   ^19I Gospodin Isus, po?to im to reee, bude uzet na nebo i sjede zdesna
   Bogu.

   ^20Oni pak odo?e i propovijedahu posvuda, a Gospodin surad-iva?e i
   utvrd-iva?e Rijee popratnim znakovima.
     __________________________________________________________________

Luke
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Kad veae mnogi poduze?e sastaviti izvje?aee o dogad-ajima koji se
   ispuni?e med-u nama -

   ^2kako nam to predado?e oni koji od poeetka bijahu oeevici i sluge
   Rijeei -

   ^3po?to sam sve, od poeetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli
   Teofile, sve po redu napisati

   ^4da se tako osvjedoei? o pouzdanosti svega u eemu si poueen.

   ^5U dane Heroda, kralja judejskoga, bija?e neki sveaeenik imenom
   Zaharija iz razreda Abijina. ?ena mu bija?e od kaeeri Aronovih, a ime
   joj Elizabeta.

   ^6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ?ivjeli su besprijekorno po svim
   zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

   ^7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bija?e nerotkinja, a oboje veae
   poodmakle dobi.

   ^8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveaeenieku
   slu?bu pred Bogom,

   ^9?drijebom ga zapade po bogoslu?nom obieaju da ud-e u Sveti?te
   Gospodnje i prinese kad.

   ^10Za vrijeme kad-enice sve je ono mno?tvo naroda vani molilo.

   ^11A njemu se ukaza and-eo Gospodnji. Stajao je s desne strane
   kadionoga ?rtvenika.

   ^12Ugledav?i ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

   ^13No and-eo mu reee: "Ne boj se, Zaharija! Usli?ana ti je molitva:
   ?ena aee ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut aee? mu ime Ivan.

   ^14Bit aee ti radost i veselje i rod-enje aee njegovo mnoge obradovati.

   ^15Bit aee doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog
   piaea neaee piti. Duha Svetoga bit aee pun veae od majeine utrobe.

   ^16Mnoge aee sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

   ^17Iaei aee pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k
   sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod
   pripravan."

   ^18Nato Zaharija reee and-elu: "Po eemu aeu ja to razaznati. Ta star
   sam i ?ena mi poodmakle dobi."

   ^19And-eo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan
   sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

   ^20I evo, buduaei da nisi povjerovao mojim rijeeima, koje aee se
   ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet aee? i neaee? moaei govoriti do
   dana dok se to ne zbude."

   ^21Narod je i?eekivao Zahariju i eudio se ?to se toliko zadr?ao u
   Sveti?tu.

   ^22Kad je napokon iza?ao, nije im mogao ni?ta reaei pa zakljuei?e da je
   u Sveti?tu imao vid-enje. Nastojao im se dodu?e izraziti znakovima, ali
   osta nijem.

   ^23Kad se navr?i?e dani njegove slu?be, otid-e kuaei.

   ^24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ?ena. Krila se pet
   mjeseci govoreaei:

   ^25"Evo, to mi je ueinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s
   mene sramotu med-u ljudima."

   ^26U ?estome mjesecu posla Bog and-ela Gabriela u galilejski grad
   imenom Nazaret

   ^27k djevici zarueenoj s mu?em koji se zvao Josip iz doma Davidova; a
   djevica se zvala Marija.

   ^28And-eo ud-e k njoj i reee: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"

   ^29Na tu se rijee ona smete i stade razmi?ljati kakav bi to bio
   pozdrav.

   ^30No and-eo joj reee: "Ne boj se, Marijo! Ta na?la si milost u Boga.

   ^31Evo, zaeet aee? i roditi sina i nadjenut aee? mu ime Isus.

   ^32On aee biti velik i zvat aee se Sin Svevi?njega. Njemu aee Gospodin
   Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

   ^33i kraljevat aee nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu
   neaee biti kraja."

   ^34Nato aee Marija and-elu: "Kako aee to biti kad ja mu?a ne poznajem?"

   ^35And-eo joj odgovori: "Duh Sveti siaei aee na te i sila aee te
   Svevi?njega osjeniti. Zato aee to eedo i biti sveto, Sin Bo?ji.

   ^36A evo tvoje rod-akinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaee sina.
   I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veae ?esti mjesec.

   ^37Ta Bogu ni?ta nije nemoguaee!"

   ^38Nato Marija reee: "Evo slu?benice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
   rijeei!" I and-eo otid-e od nje.

   ^39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

   ^40Ud-e u Zaharijinu kuaeu i pozdravi Elizabetu.

   ^41Eim Elizabeta zaeu Marijin pozdrav, zaigra joj eedo u utrobi. I
   napuni se Elizabeta Duha Svetoga

   ^42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti med-u ?enama i
   blagoslovljen plod utrobe tvoje!

   ^43Ta otkuda meni da mi dod-e majka Gospodina mojega?

   ^44Gledaj samo! Tek ?to mi do u?iju doprije glas pozdrava tvojega,
   zaigra mi od radosti eedo u utrobi.

   ^45Bla?ena ti ?to povjerova da aee se ispuniti ?to ti je reeeno od
   Gospodina!"

   ^46Tada Marija reee: "Veliea du?a moja Gospodina,

   ^47klikaee duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

   ^48?to pogleda na neznatnost slu?benice svoje: odsad aee me, evo, svi
   nara?taji zvati bla?enom.

   ^49Jer velika mi djela ueini Svesilni, sveto je ime njegovo!

   ^50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima ?to se njega
   boje.

   ^51Iskaza snagu mi?ice svoje, raspr?i oholice umi?ljene.

   ^52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

   ^53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

   ^54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeaea ocima na?im:

   ^55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu
   dovijeka."

   ^56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuaei.

   ^57Elizabeti se med-utim navr?ilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

   ^58Kad su njezini susjedi i rod-aci euli da joj Gospodin obilno iskaza
   dobrotu, radovahu se s njome.

   ^59Osmoga se dana okupe da obre?u djeeaka. Htjedo?e ga prozvati imenom
   njegova oca - Zaharija,

   ^60no mati se njegova usprotivi: "Nipo?to, nego zvat aee se Ivan!"

   ^61Reko?e joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako
   zvao."

   ^62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom ?eli prozvati.

   ^63On zaiska ploeicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaeude,

   ^64a njemu se umah otvori?e usta i jezik te progovori blagoslivljajuaei
   Boga.

   ^65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom
   razgla?avali svi ti dogad-aji.

   ^66I koji su god euli, razmi?ljahu o tome pitajuaei se: "?to li aee
   biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bija?e s njime.

   ^67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
   ?to pohodi i otkupi narod svoj!

   ^69Podi?e nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

   ^70kao ?to obeaea na usta svetih proroka svojih odvijeka:

   ^71spasiti nas od neprijatelja na?ih i od ruke sviju koji nas mrze;

   ^72iskazati dobrotu ocima na?im i sjetiti se svetog Saveza svojega,

   ^73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu na?emu: da aee nam dati

   ^74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, slu?imo bez straha

   ^75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

   ^76A ti, dijete, prorok aee? se Svevi?njega zvati jer aee? iaei pred
   Gospodinom da mu pripravi? putove,

   ^77da pru?i? spoznaju spasenja narodu njegovu po otpu?tenju grijeha
   njihovih,

   ^78darom premilosrdnog srca Boga na?ega po kojem aee nas pohoditi Mlado
   sunce s visine

   ^79da obasja one ?to sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge na?e
   na put mira."

   ^80Djeeak je med-utim rastao i duhom jaeao. Boravio je u pustinji sve
   do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U one dane izad-e naredba cara Augusta da se provede popis svega
   svijeta.

   ^2Bija?e to prvi popis izvr?en za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

   ^3Svi su i?li na popis, svaki u svoj grad.

   ^4Tako i Josip, buduaei da je bio iz doma i loze Davidove, uzid-e iz
   Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove
   Betlehem -

   ^5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruenicom Marijom koja
   bija?e trudna.

   ^6I dok se bili ondje, navr?ilo joj se vrijeme da rodi.

   ^7I porodi sina svoga, prvorod-enca, povi ga i polo?i u jasle jer za
   njih nije bilo mjesta u svrati?tu.

   ^8A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom euvali noaenu
   stra?u kod svojih stada.

   ^9And-eo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se
   prestra?i?e.

   ^10No and-eo im reee: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku
   radost za sav narod!

   ^11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.

   ^12I evo vam znaka: naaei aeete novorod-enee povijeno gdje le?i u
   jaslama."

   ^13I odjednom se and-elu pridru?i silna nebeska vojska hvaleaei Boga i
   govoreaei:

   ^14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima
   njegovim!"

   ^15Eim and-eli otid-o?e od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni
   druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo ?to se to dogodilo,
   dogad-aj koji nam obznani Gospodin."

   ^16I pohite te pronad-u Mariju, Josipa i novorod-enee gdje le?i u
   jaslama.

   ^17Po?to sve pogleda?e, ispripovijedi?e ?to im bija?e reeeno o tom
   djetetu.

   ^18A svi koji su to euli divili se tome ?to su im pripovijedali
   pastiri.

   ^19Marija u sebi pohranjiva?e sve te dogad-aje i prebira?e ih u svome
   srcu.

   ^20Pastiri se zatim vrati?e slaveaei i hvaleaei Boga za sve ?to su euli
   i vidjeli kako im je bilo reeeno.

   ^21Kad se navr?ilo osam dana da bude obrezan, nadjenu?e mu ime Isus,
   kako ga je bio prozvao and-eo prije njegova zaeeaea.

   ^22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navr?i?e dani njihova ei?aeenja,
   ponije?e ga u Jeruzalem da ga prika?u Gospodinu -

   ^23kao ?to pi?e u Zakonu Gospodnjem: Svako mu?ko prvorod-enee neka se
   posveti Gospodinu! -

   ^24i da prinesu ?rtvu kako je reeeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice
   ili dva golubiaea.

   ^25?ivio tada u Jeruzalemu eovjek po imenu ?imun. Taj eovjek, pravedan
   i bogobojazan, i?eekiva?e Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bija?e na njemu.

   ^26Objavio mu Duh Sveti da neaee vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika
   Gospodnjega.

   ^27Ponukan od Duha, dod-e u Hram. I kad roditelji unije?e dijete Isusa
   da obave ?to o njemu propisuje Zakon,

   ^28primi ga on u narueje, blagoslovi Boga i reee:

   ^29"Sad otpu?ta? slugu svojega, Gospodaru, po rijeei svojoj, u miru!

   ^30Ta vidje?e oei moje spasenje tvoje,

   ^31koje si pripravio pred licem svih naroda:

   ^32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."

   ^33Otac njegov i majka divili se ?to se to o njemu govori.

   ^34?imun ih blagoslovi i reee Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo
   postavljen na propast i uzdignuaee mnogima u Izraelu i za znak
   osporavan -

   ^35a i tebi aee samoj mae probosti du?u - da se razotkriju namisli
   mnogih srdaca!"

   ^36A bija?e neka proroeica Ana, kaei Penuelova, iz plemena A?erova,
   ?ena veoma odmakla u godinama. Nakon djevoja?tva ?ivjela je s mu?em
   sedam godina,

   ^37a sama kao udovica do osamdeset i eetvrte. Nije napu?tala Hrama,
   nego je postovima i molitvama danju i noaeu slu?ila Bogu.

   ^38Upravo u taj eas nadod-e. Hvalila je Boga i svima koji i?eekivahu
   otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

   ^39Kad obavi?e sve po Zakonu Gospodnjem, vrati?e se u Galileju, u svoj
   grad Nazaret.

   ^40A dijete je raslo, jaealo i napunjalo se mudrosti i milost je Bo?ja
   bila na njemu.

   ^41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe i?li u Jeruzalem.

   ^42Kad mu bija?e dvanaest godina, uzid-o?e po obieaju blagdanskom.

   ^43Kad su minuli ti dani, vraaeahu se oni, a djeeak Isus osta u
   Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.

   ^44Uvjereni da je med-u suputnicima, odo?e dan hoda, a onda ga stanu
   tra?iti med-u rodbinom i znancima.

   ^45I kad ga ne nad-u, vrate se u Jeruzalem tra?eaei ga.

   ^46Nakon tri dana nad-o?e ga u Hramu gdje sjedi posred ueitelja, slu?a
   ih i pita.

   ^47Svi koji ga slu?ahu bijahu zaneseni razumno?aeu i odgovorima
   njegovim.

   ^48Kad ga ugleda?e, zapanji?e se, a majka mu njegova reee: "Sinko,
   za?to si nam to ueinio? Gle, otac tvoj i ja ?alosni smo te tra?ili."

   ^49A on im reee: "Za?to ste me tra?ili? Niste li znali da mi je biti u
   onome ?to je Oca mojega?"

   ^50Oni ne razumje?e rijeei koju im reee.

   ^51I sid-e s njima, dod-e u Nazaret i bija?e im poslu?an. A majka je
   njegova bri?no euvala sve ove uspomene u svom srcu.

   ^52A Isus napredova?e u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje
   bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh
   Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene,

   ^2za velikog sveaeenika Ane i Kajfe, dod-e rijee Bo?ja Ivanu, sinu
   Zaharijinu, u pustinji.

   ^3On obid-e svu okolicu jordansku propovijedajuaei obraaeenieko
   kr?tenje na otpu?tenje grijeha

   ^4kao ?to je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viee u
   pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!

   ^5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i bre?uljak neka se slegne!
   ?to je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!

   ^6I svako aee tijelo vidjeti spasenje Bo?je.

   ^7Govora?e dakle mno?tvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje!
   Tko vas samo upozori da bje?ite od skore srd?be?

   ^8Donosite dakle plodove dostojne obraaeenja. I nemojte poeeti u sebi
   govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, ka?em vam: Bog iz ovog kamenja
   mo?e podiaei djecu Abrahamovu.

   ^9Veae je sjekira polo?ena na korijen stablima: svako dakle stablo koje
   ne donosi dobra roda sijeee se i u oganj baca."

   ^10Pitalo ga mno?tvo: "?to nam je dakle einiti?"

   ^11On im odgovara?e: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji
   nema. U koga ima hrane, neka ueini isto tako."

   ^12Dod-o?e krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Ueitelju, ?to nam je
   einiti?"

   ^13Reee im: "Ne utjerujte vi?e nego ?to vam je odred-eno."

   ^14Pitahu ga i vojnici: "A nama, ?to je nama einiti?" I reee im:
   "Nikome ne einite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite
   zadovoljni svojom plaaeom."

   ^15Narod bija?e u i?eekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on
   mo?da Krist.

   ^16Zato im Ivan svima reee: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi
   jaei od mene. Ja nisam dostojan odrije?iti mu remenje na obuaei. On aee
   vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

   ^17U ruci mu vijaea da proeisti gumno svoje i sabere ?ito u ?itnicu
   svoju, a pljevu aee spaliti ognjem neugasivim."

   ^18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navje?aeivao evand-elje.

   ^19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, ?ene njegova
   brata i zbog svih njegovih zlodjela.

   ^20Svemu tome nadoda Herod jo? i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.

   ^21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori
   se nebo,

   ^22sid-e na nj Duh Sveti u tjelesnom oblieju, poput goluba, a glas se s
   neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!"

   ^23Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bija?e - kako
   se smatralo - sin Josipov, Elijev,

   ^24Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.

   ^25Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev,

   ^26Mahatov, Matatijin, ?imijev, Josehov, Jodin,

   ^27Johananov, Resin, Zerubabelov, ?ealtielov, Nerijev,

   ^28Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,

   ^29Jo?uin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,

   ^30?imunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,

   ^31Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,

   ^32Ji?ajev, Obedov, Boazov, Salin, Nah?onov,

   ^33Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,

   ^34Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,

   ^35Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, ?elahov,

   ^36Kenanov, Arpak?adov, ?emov, Noin, Lamekov,

   ^37Metu?alahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,

   ^38Eno?ev, ?etov, Adamov, Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga eetrdeset dana
   vodio pustinjom,

   ^2gdje ga je isku?avao d-avao. Tih dana nije ni?ta jeo, te kad oni
   isteko?e, ogladnje.

   ^3A d-avao mu reee: "Ako si Sin Bo?ji, reci ovom kamenu da postane
   kruhom."

   ^4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne ?ivi eovjek samo o kruhu."

   ^5I povede ga d-avao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva
   zemlje

   ^6i reee mu: "Tebi aeu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je
   dana i komu hoaeu, dajem je.

   ^7Ako se dakle pokloni? preda mnom, sve je tvoje."

   ^8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i
   njemu jedinomu slu?i!"

   ^9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reee mu: "Ako si Sin
   Bo?ji, baci se odavde dolje!

   ^10Ta pisamo je: And-elima aee svojim zapovjediti za tebe da te euvaju.

   ^11I: Na rukama aee te nositi da se gdje nogom ne spotakne? o kamen."

   ^12Odgovori mu Isus: "Reeeno je: Ne isku?avaj Gospodina, Boga svojega!"

   ^13Po?to iscrpi sve ku?nje, d-avao se udalji od njega do druge prilike.

   ^14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puee po svoj
   okolici.

   ^15I slavljen od sviju, naueava?e po njihovim sinagogama.

   ^16I dod-e u Nazaret, gdje bija?e othranjen. I ud-e po svom obieaju na
   dan subotni u sinagogu te ustane eitati.

   ^17Pru?e mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nad-e mjesto
   gdje stoji napisano:

   ^18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom
   biti siromasima, proglasiti su?njima oslobod-enje, vid slijepima, na
   slobodu pustiti potlaeene,

   ^19proglasiti godinu milosti Gospodnje.

   ^20Tada savi knjigu, vrati je poslu?itelju i sjede. Oei sviju u
   sinagogi bijahu uprte u njega.

   ^21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo ?to vam jo? odzvanja u
   u?ima."

   ^22I svi su mu povlad-ivali i divili se milini rijeei koje su tekle iz
   njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

   ^23A on im reee: "Zacijelo aeete mi reaei onu prispodobu: Lijeeniee,
   izlijeei sam sebe! ?to smo euli da se dogodilo u Kafarnaumu, ueini i
   ovdje, u svom zavieaju."

   ^24I nastavi: "Zaista, ka?em vam, nijedan prorok nije dobro do?ao u
   svom zavieaju.

   ^25Uistinu, ka?em vam, mnogo bija?e udovica u Izraelu u dane Ilijine
   kad se na tri godine i ?est mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika
   glad po svoj zemlji.

   ^26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ?eni udovici u
   Sarfati sidonskoj.

   ^27I mnogo bija?e gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se
   od njih ne oeisti doli Naaman Sirac."

   ^28Euv?i to, svi se u sinagogi napune gnjevom,

   ^29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je
   sagrad-en njihov grad da ga strmoglave.

   ^30No on prod-e izmed-u njih i ode.

   ^31I sid-e u Kafarnaum, grad galilejski. I poueava?e ih subotom

   ^32te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bija?e rijee njegova.

   ^33A zatekao se u sinagogi eovjek s duhom neeistoga d-avla. On povika u
   sav glas:

   ^34"Hej, ?to ti ima? s nama, Isuse Nazareaeanine? Do?ao si da nas
   uni?ti?! Znam ja tko si ti: Svetac Bo?ji."

   ^35Isus mu zaprijeti: "Umukni i izid-i iz njega!" Nato d-avao eovjeka
   obori u sredinu te izid-e iz njega ne naudiv mu ni?ta.

   ^36I nasta opaee zaprepa?tenje te se med-u sobom razgovarahu: "Kakve li
   rijeei! S vla?aeu i snagom zapovijeda neeistim dusima te izlaze!"

   ^37I glas se o njemu ?irio po svim okolnim mjestima.

   ^38Ustav?i iz sinagoge, ud-e u kuaeu ?imunovu. A ?imunovu je punicu
   mueila velika ognjica. I zamole ga za nju.

   ^39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah
   ustade i poslu?iva?e im.

   ^40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti
   dovedo?e ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i
   ozdravljao ih.

   ^41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vieuaei: "Ti si Sin Bo?ji!" On im
   se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

   ^42Kad osvanu dan, izid-e i pod-e na samotno mjesto. I mno?tvo ga
   tra?ilo. Dod-o?e k njemu i zadr?avahu ga da ne ode od njih.

   ^43A on im reee: "I drugim gradovima treba da navje?aeujem evand-elje o
   kraljevstvu Bo?jem. Jer za to sam poslan."

   ^44I naueava?e po sinagogama judejskim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Dok se jednom oko njega gurao narod da euje rijee Bo?ju, staja?e on
   pokraj Genezaretskog jezera.

   ^2Spazi dvije lad-e gdje stoje uz obalu; ribari bili iza?li iz njih i
   ispirali mre?e.

   ^3Ud-e u jednu od tih lad-a; bila je ?imunova pa zamoli ?imuna da malo
   otisne od kraja. Sjedne te iz lad-e poueava?e mno?tvo.

   ^4Kada dovr?i pouku, reee ?imunu: "Izvezi na pueinu i bacite mre?e za
   lov."

   ^5Odgovori ?imun: "Ueitelju, svu smo se noae trudili i ni?ta ne
   ulovismo, ali na tvoju rijee bacit aeu mre?e."

   ^6Ueini?e tako te uhvati?e veoma mnogo riba; mre?e im se gotovo
   razdirale.

   ^7Mahnu?e drugovima na drugoj lad-i da im dod-u pomoaei. Oni dod-o?e i
   napuni?e obje lad-e, umalo im ne potonu?e.

   ^8Vidjev?i to, ?imun Petar pade do nogu Isusovih govoreaei: "Idi od
   mene! Gre?an sam eovjek, Gospodine!"

   ^9Zbog lovine riba ?to ih ulovi?e bija?e se zapanjio on i svi koji
   bijahu s njime,

   ^10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi ?imunovi. Isus
   reee ?imunu: "Ne boj se! Odsada aee? loviti ljude!"

   ^11Oni izvuko?e lad-e na kopno, ostavi?e sve i pod-o?e za njim.

   ^12I dok bija?e u jednom gradu, gle eovjeka puna gube! Ugledav?i Isusa,
   padne nieice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoaee?, mo?e? me oeistiti."

   ^13Isus pru?i ruku i dotakne ga se govoreaei: "Hoaeu, oeisti se!" I
   odmah nesta gube s njega.

   ^14I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeei, nego otid-i, poka?i se sveaeeniku
   i prinesi za svoje oei?aeenje kako propisa Mojsije, njima za
   svjedoeanstvo."

   ^15Glas se o njemu sve vi?e ?irio i silan svijet grnuo k njemu da ga
   slu?a i da ozdravi od svojih bolesti.

   ^16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

   ^17I jednog je dana on naueavao. A sjed-ahu ondje farizeji i ueitelji
   Zakona koji bijahu do?li iz svih galilejskih i judejskih sela i
   Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeei.

   ^18I gle, ljudi donije?e na nosiljci eovjeka koji bija?e uzet. Tra?ili
   su da ga unesu i stave preda nj.

   ^19Buduaei da zbog mno?tva nisu na?li kuda bi ga unijeli, popnu se na
   krov te ga izmed-u crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.

   ^20Vidjev?i njihovu vjeru reee on: "Eovjeee, otpu?teni su ti grijesi!"

   ^21Pismoznanci i farizeji poee?e mudrovati: "Tko je ovaj ?to huli? Tko
   mo?e grijehe otpu?tati doli Bog jedini?"

   ^22Proniknuv?i njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "?to mudrujete u
   sebi?

   ^23?to je lak?e? Reaei: 'Otpu?teni su ti grijesi' ili reaei: 'Ustani i
   hodi?'

   ^24Ali da znate: Vlastan je Sin Eovjeeji na zemlji otpu?tati grijehe!"
   I reee uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuaei!"

   ^25I on odmah usta pred njima, uze na eemu le?a?e i ode kuaei slaveaei
   Boga.

   ^26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas
   vidjesmo ne?to nevid-eno!"

   ^27Nakon toga izid-e i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u
   carinarnici. I reee mu: "Pod-i za mnom!"

   ^28On sve ostavi, usta i pod-e za njim.

   ^29I Levi mu u svojoj kuaei priredi veliku gozbu. A s njime bija?e za
   stolom veliko mno?tvo carinika i drugih.

   ^30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim
   ueenicima: "Za?to s carinicima i gre?nicima jedete i pijete?"

   ^31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeenika, nego bolesnima.

   ^32Nisam do?ao zvati pravedne, nego gre?nike na obraaeenje."

   ^33A oni mu reko?e: "Ueenici Ivanovi, a tako i farizejski, poeesto
   poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."

   ^34Reee im Isus: "Ne mo?ete svatove prisiliti da poste dok je zaruenik
   s njima.

   ^35Doaei aee veae dani: kad im se ugrabi zaruenik, tada aee postiti, u
   one dane!"

   ^36A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neaee otparati krpe s novog
   odijela da je stavi na staro odijelo. Inaee aee i novo rasparati, a
   starom neaee pristajati krpa s novoga."

   ^37"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mje?ine. Inaee aee novo vino
   proderati mje?ine pa aee se i ono proliti i mje?ine aee propasti.

   ^38Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mje?ine!"

   ^39"I nitko pijuae staro, ne za?eli novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Ueenici su njegovi trgali
   klasje, trli ga rukama i jeli.

   ^2A neki farizeji reko?e: "Za?to einite ?to subotom nije dopu?teno?"

   ^3Odgovori im Isus: "Zar niste eitali ?to ueini David kad ogladnje on i
   njegovi pratioci?

   ^4Kako ud-e u Dom Bo?ji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene
   kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveaeenici?"

   ^5I govora?e im: "Sin Eovjeeji gospodar je subote!"

   ^6Druge subote ud-e u sinagogu i stane naueavati. Bio je ondje eovjek
   kome desnica bija?e usahla.

   ^7Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijeei kako bi
   na?li u eemu da ga optu?e.

   ^8A on je znao njihove namjere pa reee eovjeku s usahlom rukom: "Ustani
   i stani na sredinu!" On usta i stade.

   ^9A Isus im reee: "Pitam ja vas: je li subotom dopu?teno einiti dobro
   ili einiti zlo? ?ivot spasiti ili upropastiti?"

   ^10Sve ih o?inu pogledom pa reee eovjeku: "Ispru?i ruku!" On ueini tako
   - i ruka mu zdrava.

   ^11A oni se, izbezumljeni, poenu dogovarati ?to da poduzmu protiv
   Isusa.

   ^12Onih dana izid-e na goru da se pomoli. I provede noae moleaei se
   Bogu.

   ^13Kad se razdanilo, dozva k sebi ueenike te izmed-u njih izabra
   dvanaestoricu, koje prozva apostolima:

   ^14?imuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i
   Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,

   ^15i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i ?imuna zvanoga Revnitelj,

   ^16i Judu Jakovljeva, i Judu I?kariotskoga, koji posta izdajica.

   ^17Isus sid-e s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mno?tvo njegovih
   ueenika i silno mno?tvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz
   primorja tirskog i sidonskog

   ^18nagrnu?e da ga slu?aju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali
   su oni koje su mueili neeisti dusi.

   ^19Sve je to mno?tvo tra?ilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz
   njega i sve ozdravljala.

   ^20On podigne oei prema ueenicima i govora?e: "Blago vama, siromasi:
   va?e je kraljevstvo Bo?je!

   ^21Blago vama koji sada gladujete: vi aeete se nasititi! Blago vama
   koji sada plaeete: vi aeete se smijati!

   ^22Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopaee i pogrde te izbace
   ime va?e kao zloeinaeko zbog Sina Eovjeejega!

   ^23Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaaea va?a velika je na
   nebu. Ta jednako su einili prorocima oci njihovi!"

   ^24"Ali jao vama, bogata?i: imate svoju utjehu!

   ^25Jao vama koji ste sada siti: gladovat aeete! Jao vama koji se sada
   smijete: jadikovat aeete i plakati!

   ^26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su einili la?nim
   prorocima oci njihovi."

   ^27"Nego, velim vama koji slu?ate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro
   einite svojim mrziteljima,

   ^28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas
   zlostavljaju."

   ^29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pru?i i drugi, i onomu tko ti
   otima gornju haljinu ne krati ni donje.

   ^30Svakomu tko od tebe i?te daji, a od onoga tko tvoje otima ne
   potra?uj."

   ^31"I kako ?elite da ljudi vama eine, tako einite i vi njima."

   ^32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i gre?nici
   ljube ljubitelje svoje.

   ^33Jednako tako, ako dobro einite svojim dobroeiniteljima, kakvo li vam
   uzdarje? I gre?nici to isto eine.

   ^34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam
   uzdarje? I gre?nici gre?nicima pozajmljuju da im se jednako vrati."

   ^35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Einite dobro i pozajmljujte ne
   nadajuae se odatle nieemu. I bit aee vam plaaea velika, i bit aeete
   sinovi Svevi?njega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema
   opakima."

   ^36"Budite milosrdni kao ?to je Otac va? milosrdan."

   ^37"Ne sudite i neaeete biti sud-eni. Ne osud-ujte i neaeete biti
   osud-eni. Pra?tajte i oprostit aee vam se.

   ^38Dajite i dat aee vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna
   dat aee se u krilo va?e jer mjerom kojom mjerite vama aee se zauzvrat
   mjeriti."

   ^39A kaza im i prispodobu: "Mo?e li slijepac slijepca voditi? Neaee li
   obojica u jamu upasti?

   ^40Nije ueenik nad ueiteljem. Pa i tko je posve doueen, bit aee samo
   kao njegov ueitelj."

   ^41"?to gleda? trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opa?a??

   ^42Kako mo?e? kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je
   u oku', a sam u svom oku brvna ne vidi?? Licemjere! Izvadi najprije
   brvno iz oka svoga pa aee? onda dobro vidjeti izvaditi trun ?to je u
   oku bratovu."

   ^43"Nema dobra stabla koje bi rad-alo nevaljalim plodom niti stabla
   nevaljala koje bi rad-alo dobrim plodom.

   ^44Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve
   niti se s gloga gro?d-e trga."

   ^45"Dobar eovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla
   iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."

   ^46"?to me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne einite ?to zapovijedam?

   ^47Tko god dolazi k meni te slu?a moje rijeei i vr?i ih, pokazat aeu
   vam kome je sliean:

   ^48sliean je eovjeku koji gradi kuaeu pa iskopa u dubinu i postavi
   temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuaeu, ali je
   ne mo?e uzdrmati jer je dobro sagrad-ena.

   ^49A koji euje i ne izvr?i, sliean je eovjeku koji sagradi kuaeu na tlu
   bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sru?i te bude od te kuaee
   razvalina velika."
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Po?to dovr?i sve te svoje besjede narodu, ud-e u Kafarnaum.

   ^2Nekomu satniku bija?e bolestan sluga, samo ?to ne izdahnu, a bija?e
   mu veoma drag.

   ^3Kad je satnik euo za Isusa, posla k njemu starje?ine ?idovske moleaei
   ga da dod-e i ozdravi mu slugu.

   ^4Kad oni dod-o?e Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to
   ueini?

   ^5jer voli na? narod, i sinagogu nam je sagradio."

   ^6Isus se uputi s njima. I kad bija?e veae kuaei nadomak, posla satnik
   prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muei se. Nisam dostojan da ud-e?
   pod krov moj.

   ^7Zato se i ne smatrah dostojnim doaei k tebi. Nego - reci rijee da
   ozdravi sluga moj.

   ^8Ta i ja, premda sam vlasti podred-en, imam pod sobom vojnike pa
   reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dod-i' - i dod-e, a sluzi
   svomu: 'Ueini to' - i ueini."

   ^9Euv?i to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mno?tvu koje je i?lo za njim
   i reee: "Ka?em vam, ni u Izraelu na nad-oh tolike vjere."

   ^10Kad se oni koji su bili poslani vrati?e kuaei, nad-o?e slugu zdrava.

   ^11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi
   ueenici i silan svijet.

   ^12Kad se pribli?i gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca,
   sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

   ^13Kad je Gospodin ugleda, sa?ali mu se nad njom i reee joj: "Ne
   plaei!"

   ^14Pristupi zatim, dotaee se nosila; nosioci stado?e, a on reee:
   "Mladiaeu, ka?em ti, ustani!"

   ^15I mrtvac se podi?e i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

   ^16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreaei: "Prorok velik usta
   med-u nama! Pohodi Bog narod svoj!"

   ^17I pro?iri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

   ^18Sve to dojavi?e Ivanu njegovi ueenici. On dozva dvojicu svojih
   ueenika

   ^19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doaei
   ili drugoga da eekamo?"

   ^20Do?av?i k njemu, reko?e ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi
   da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doaei ili drugoga da eekamo?'"

   ^21Upravo u taj eas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih
   duhova i mnoge je slijepe podario vidom.

   ^22Tada im odgovori: "Pod-ite i javite Ivanu ?to ste vidjeli i euli:
   Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se eiste, gluhi euju, mrtvi
   ustaju, siromasima se navje?aeuje evand-elje.

   ^23I blago onom tko se ne sablazni o mene."

   ^24Kad Ivanovi glasnici odo?e, poee Isus govoriti mno?tvu o Ivanu: "?to
   ste iza?li u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?

   ^25Ili ?to ste iza?li vidjeti: Eovjeka u meku?aste haljine odjevena?
   Eno, oni u sjajnoj odjeaei i rasko?ju po kraljevskim su dvorima.

   ^26Ili ?to ste iza?li vidjeti? Proroka? Uistinu, ka?em vam, i vi?e nego
   proroka!

   ^27On je onaj o kome je pisano: Evo, ?aljem glasnika svoga pred licem
   tvojim da pripravi put pred tobom.

   ^28Ka?em vam: med-u rod-enima od ?ene nitko nije veaei od Ivana. A
   ipak, i najmanji u kraljevstvu Bo?jem veaei je od njega."

   ^29Sav narod koji ga je slu?ao, pa i carinici, uvidje?e pravednost
   Bo?ju: pokrsti?e se Ivanovim krstom.

   ^30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometo?e ?to je Bog s njima naumio
   jer ne htjedo?e da ih Ivan krsti.

   ^31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog nara?taja? Komu su nalik?

   ^32Nalik su djeci ?to sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici
   dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'

   ^33Doista, do?ao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a
   velite: 'D-avla ima!'

   ^34Do?ao je Sin Eovjeeji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i
   vinopije, prijatelja carinika i gre?nika!'

   ^35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

   ^36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On ud-e u kuaeu
   farizejevu i prid-e stolu.

   ^37Kad eto neke ?ene koja bija?e gre?nica u gradu. Dozna da je Isus za
   stolom u farizejevoj kuaei pa ponese alabastrenu posudicu pomasti

   ^38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poee mu suzama
   kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala
   poma?aeu.

   ^39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio
   Prorok, znao bi tko i kakva je to ?ena koja ga se dotiee: da je
   gre?nica."

   ^40A Isus, da mu odgovori, reee: "?imune, imam ti ne?to reaei." A on
   aee: "Ueitelju, reci!" A on:

   ^41"Neki vjerovnik imao dva du?nika. Jedan mu dugova?e pet stotina
   denara, drugi pedeset.

   ^42Buduaei da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji aee ga
   dakle od njih vi?e ljubiti?"

   ^43?imun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vi?e otpustio." Reee
   mu Isus: "Pravo si prosudio."

   ^44I okrenut ?eni reee ?imunu: "Vidi? li ovu ?enu? Ud-oh ti u kuaeu,
   nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom
   otrla.

   ^45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako ud-e, ne presta mi noge
   cjelivati.

   ^46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi poma?aeu noge pomaza.

   ^47Stoga, ka?em ti, opro?teni su joj grijesi mnogi jer ljublja?e mnogo.
   Komu se malo opra?ta, malo ljubi."

   ^48A ?eni reee: "Opro?teni su ti grijesi."

   ^49Sustolnici poeeli nato med-u sobom govoriti: "Tko je ovaj da i
   grijehe opra?ta?"

   ^50A on reee ?eni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuaei i
   navje?aeujuaei evand-elje o kraljevstvu Bo?jemu. Bila su s njim
   dvanaestorica

   ^2i neke ?ene koje bijahu izlijeeene od zlih duhova i bolesti: Marija
   zvana Magdalena, iz koje bija?e izagnao sedam d-avola;

   ^3zatim Ivana, ?ena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge.
   One su im poslu?ivale od svojih dobara.

   ^4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnu?e k njemu,
   prozbori u prispodobi:

   ^5"Izid-e sijae sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi
   poga?eno i ptice ga nebeske pozoba?e.

   ^6Drugo pade na kamen i, tek ?to je izniklo, osu?i se jer ne ima?e
   vlage.

   ^7Drugo opet pade med-u trnje i trnje ga preraste i ugu?i.

   ^8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom."
   Rekav?i to, povika: "Tko ima u?i da euje, neka euje!"

   ^9Upita?e ga ueenici kakva bi to bila prispodoba.

   ^10A on im reee: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bo?jega, a
   ostalima u prispodobama - da gledajuaei ne vide i slu?ajuaei ne
   razumiju."

   ^11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijee Bo?ja.

   ^12Oni uz put slu?atelji su. Zatim dolazi d-avao i odnosi Rijee iz srca
   njihova da ne bi povjerovali i spasili se.

   ^13A na kamenu - to su oni koji kad euju, s rado?aeu prime Rijee, ali
   korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme ku?nje otpadnu.

   ^14A ?to pade u trnje - to su oni koji poslu?aju, ali poneseni brigama,
   bogatstvom i nasladama ?ivota, ugu?e se i ne dorode roda.

   ^15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu
   slu?aju Rijee, zadr?e je i donose rod u ustrajnosti."

   ^16"Nitko ne u?i?e svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod
   postelju, nego je stavlja na svijeaenjak da oni koji ulaze vide
   svjetlost.

   ^17Ta ni?ta nije tajno ?to se neaee oeitovati; ni?ta skriveno ?to se
   neaee saznati i na vidjelo doaei."

   ^18"Pazite dakle kako slu?ate. Doista, onomu tko ima dat aee se, a
   onomu tko nema oduzet aee se i ono ?to misli da ima."

   ^19A majka i braaea njegova htjedo?e k njemu, ali ne mogo?e do njega
   zbog mno?tva.

   ^20Javi?e mu: "Majka tvoja i braaea tvoja stoje vani i ?ele te
   vidjeti."

   ^21A on im odgovori: "Majka moja, braaea moja - ovi su koji rijee Bo?ju
   slu?aju i vr?e."

   ^22Jednoga dana ud-e u lad-u on i ueenici njegovi. I reee im:
   "Prijed-imo na onu stranu jezera." I otisnu?e se.

   ^23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane
   nadirati te bijahu u pogibli.

   ^24Oni pristupi?e i probudi?e ga govoreaei: "Ueitelju, ueitelju,
   propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire
   te nasta utiha.

   ^25A on aee im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestra?eni u eudu
   zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i
   pokoravaju mu se?"

   ^26Doplovi?e u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.

   ^27Eim izid-e na kopno, eto mu iz grada u susret nekog eovjeka koji
   ima?e zloduhe. Veae dugo vremena nije se uopaee odijevao niti stanovao
   u kuaei, nego po grobnicama.

   ^28Kad opazi Isusa, zastenja, pade nieice preda nj i u sav glas povika:
   "?to ti ima? sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevi?njega? Molim te, ne muei
   me!"

   ^29Jer bija?e zapovjedio neeistom duhu da izid-e iz toga eovjeka. Da,
   dugo ga je veae vremena dr?ao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u
   verigama euvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u
   pustinju.

   ^30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reee: "Legija", jer u nj
   ud-o?e mnogi zlodusi.

   ^31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.

   ^32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da
   im dopusti uaei u njih. I on im dopusti.

   ^33Tada zlodusi izid-o?e iz eovjeka i ud-o?e u svinje. Krdo jurnu niz
   obronak u jezero i podavi se.

   ^34Vidjev?i ?to se dogodilo, svinjari pobjego?e i razglasi?e gradom i
   selima.

   ^35A ljudi izid-o?e vidjeti ?to se dogodilo. Dod-o?e Isusu i nad-o?e
   eovjeka iz kojega bijahu iza?li zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi,
   obueen i zdrave pameti. I prestra?e se.

   ^36A oeevici im ispripovijedi?e kako je opsjednuti ozdravio.

   ^37I zamoli ga sve ono mno?tvo iz okolice gergezenske da ode od njih
   jer ih strah velik spopade. On ud-e u lad-u i vrati se.

   ^38A molja?e ga eovjek iz koga izid-o?e zlodusi da mo?e ostati s njim,
   ali ga on otpusti govoreaei:

   ^39"Vrati se kuaei i pripovijedaj ?to ti ueini Bog." On ode
   razgla?ujuaei po svem gradu ?to mu ueini Isus.

   ^40Na povratku Isusa doeeka mno?tvo jer su ga svi ?eljno i?eekivali.

   ^41I gle, dod-e eovjek, ime mu Jair, koji bija?e predstojnik sinagoge.
   Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da dod-e u njegovu kuaeu.

   ^42Ima?e kaeer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umira?e.
   Dok je onamo i?ao, mno?tvo ga guralo odasvud.

   ^43A neka ?ena koja je veae dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve
   svoje imanje potro?ila na lijeenike i nitko je nije mogao izlijeeiti,

   ^44prid-e odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se
   zaustavi krvarenje.

   ^45I reee Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar aee:
   "Ueitelju, mno?tvo te gura i priti?aee."

   ^46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz
   mene."

   ^47A ?ena, vidjev?i da se ne mo?e kriti, sva u strahu pristupi i baci
   se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi za?to ga se dotakla i
   kako je umah ozdravila.

   ^48A on joj reee: "Kaeeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"

   ^49Dok je on jo? govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom:
   "Umrla ti kaei, ne muei vi?e Ueitelja."

   ^50Euo to Isus pa mu reee: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona aee se
   spasiti!"

   ^51Ud-e u kuaeu, ali nikomu ne dopusti da s njim ud-e osim Petra,
   Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.

   ^52A svi plakahu i ?alovahu za njom. A on im reee: "Ne plaeite! Nije
   umrla, nego spava!"

   ^53No oni mu se podsmjehivahu znajuaei da je umrla.

   ^54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"

   ^55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.

   ^56Njezini se roditelji zaeudi?e, a on zapovjedi da nikome ne reknu ?to
   se dogodilo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Sazva dvanaestoricu i dade im moae i vlast nad svim zlodusima i da
   lijeee bolesti.

   ^2I posla ih propovijedati kraljevstvo Bo?je i lijeeiti bolesnike.

   ^3I reee im: "Ni?ta ne uzimajte na put: ni ?tapa, ni torbe, ni kruha,
   ni srebra! I da niste imali vi?e od dvije haljine!

   ^4U koju god kuaeu ud-ete, ondje ostanite pa odande dalje pod-ite.

   ^5Gdje vas ne prime, izid-ite iz toga grada i stresite pra?inu s nogu
   za svjedoeanstvo protiv njih."

   ^6Oni krenu?e: obilazili su po selima, navje?aeivali evand-elje i
   lijeeili posvuda.

   ^7Doeuo Herod tetrarh sve ?to se dogad-a te se nad-e u nedoumici jer su
   neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";

   ^8drugi: "Pojavio se Ilija"; treaei opet: "Ustao je neki od drevnih
   proroka."

   ^9A Herod reee: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko
   eujem?" I tra?io je priliku da ga vidi.

   ^10Apostoli se vrate i ispripovjede ?to su ueinili. Isus ih povede sa
   sobom i povuee se nasamo u grad zvani Betsaida.

   ^11Saznalo to mno?tvo po pod-e za njim. On ih primi te im govora?e o
   kraljevstvu Bo?jem i ozdravlja?e sve koji su trebali ozdravljenja.

   ^12Dan bija?e na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu:
   "Otpusti svijet, neka pod-u po okolnim selima i zaseocima da se sklone
   i nad-u jela jer smo ovdje u pustu kraju."

   ^13A on im reee: "Podajte im vi jesti!" Oni reko?e: "Nemamo vi?e od pet
   kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod."

   ^14A bija?e oko pet tisuaea mu?karaca. Nato aee on svojim ueenicima:
   "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset."

   ^15I ueine tako: sve ih posjedaju.

   ^16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i
   razlomi pa dava?e ueenicima da poslu?e mno?tvo.

   ^17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se
   dvanaest ko?ara.

   ^18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi ueenici. On
   ih upita: "?to govori svijet, tko sam ja?"

   ^19Oni odgovori?e: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treaei
   opet: da neki od drevnih proroka usta."

   ^20A on im reee: "A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?" Petar prihvati i
   reee: "Krist - Pomazanik Bo?ji!"

   ^21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

   ^22Reee: "Treba da Sin Eovjeeji mnogo pretrpi, da ga starje?ine,
   glavari sveaeenieki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treaei dan
   da uskrsne."

   ^23A govora?e svima: "Hoaee li tko za mnom, neka se odrekne samoga
   sebe, neka danomice uzima kri? svoj i neka ide za mnom.

   ^24Tko hoaee ?ivot svoj spasiti, izgubit aee ga; a tko izgubi ?ivot
   svoj poradi mene, taj aee ga spasiti.

   ^25Ta ?to koristi eovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi
   ili sebi naudi?"

   ^26"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeei, toga aee se i Sin
   Eovjeeji stidjeti kada dod-e u slavi svojoj i Oeevoj i svetih and-ela."

   ^27"A ka?em vam uistinu: neki od nazoenih neaee okusiti smrti dok ne
   vide kraljevstva Bo?jega."

   ^28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana
   i Jakova te uzid-e na goru da se pomoli.

   ^29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeaea sjajem
   zablista.

   ^30I gle, dva eovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija.

   ^31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, ?to se
   doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.

   ^32No Petra i njegove drugove bija?e svladao san. Kad se probudi?e,
   ugleda?e njegovu slavu i dva eovjeka koji stajahu uza nj.

   ^33I dok su oni odlazili od njega, reee Petar Isusu: "Ueitelju, dobro
   nam je ovdje biti. Naeinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju,
   jednu Iliji." Nije znao ?to govori.

   ^34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. U?av?i u oblak,
   oni se prestra?i?e.

   ^35A glas se zaeu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega
   slu?ajte!"

   ^36I upravo kad se zaeu glas, osta Isus sam. Oni su ?utjeli i nikomu
   onih dana nisu kazivali ?to su vidjeli.

   ^37A kad su sutradan si?li s gore, pohiti mu u susret silan svijet.

   ^38I gle, eovjek neki iz mno?tva povika: "Ueitelju, molim te pogledaj
   mi sina: jedinac mi je,

   ^39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se
   pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro.

   ^40Molio sam tvoje ueenike da ga izagnaju, ali ne mogo?e."

   ^41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i
   podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"

   ^42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti
   neeistom duhu te izlijeei djeeaka i preda ga njegovu ocu.

   ^43Svi se zapanji?e zbog velieanstva Bo?jega. Dok su se svi divili
   svemu ?to je einio, reee on ueenicima:

   ^44"Uzmite k srcu ove rijeei: Sin Eovjeeji doista ima biti predan
   ljudima u ruke."

   ^45Ali oni nerazumje?e te besjede, bija?e im skrivena te ne shvati?e, a
   bojahu se upitati ga o tome.

   ^46U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveaei.

   ^47Znajuaei tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se

   ^48i reee im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko
   mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji
   med-u vama svima, taj je velik!"

   ^49Prihvati Ivan i reee: "Ueitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime
   izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama."

   ^50Reee mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"

   ^51Kad su se navr?ili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom
   odlueno?aeu prema Jeruzalemu.

   ^52I posla glasnike pred sobom. Oni odo?e i ud-o?e u neko samarijansko
   selo da mu priprave mjesto.

   ^53No ondje ga ne primi?e jer je bio na putu u Jeruzalem.

   ^54Kada to vidje?e ueenici Jakov i Ivan, reko?e: "Gospodine, hoaee? li
   da ka?emo neka oganj sid-e s neba i uni?ti ih?"

   ^55No on se okrenu i prekori ih.

   ^56I odo?e u drugo selo.

   ^57Dok su i?li putom, reee mu netko: "Za tobom aeu kamo god ti po?ao."

   ^58Reee mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin
   Eovjeeji nema gdje bi glavu naslonio."

   ^59Drugomu nekom reee: "Pod-i za mnom!" A on aee mu: "Dopusti mi da
   prije odem i pokopam oca."

   ^60Reee mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i
   navje?aeuj kraljevstvo Bo?je."

   ^61I neki drugi reee: "Za tobom aeu, Gospodine, ali dopusti mi da se
   prije oprostim sa svojim ukuaeanima."

   ^62Reee mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag,
   nije prikladan za kraljevstvo Bo?je."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu ueenika i posla
   ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doaei.

   ^2Govorio im je: "?etva je velika, ali radnika malo. Molite dakle
   gospodara ?etve da radnike po?alje u ?etvu svoju.

   ^3Idite! Evo, ?aljem vas kao janjce med-u vukove.

   ^4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuaee. I nikoga putem ne
   pozdravljajte.

   ^5U koju god kuaeu ud-ete, najprije recite: 'Mir kuaei ovoj!'

   ^6Bude li tko ondje prijatelj mira, poeinut aee na njemu mir va?. Ako
   li ne, vratit aee se na vas.

   ^7U toj kuaei ostanite, jedite i pijte ?to se kod njih nad-e. Ta
   vrijedan je radnik plaaee svoje. Ne prelazite iz kuaee u kuaeu."

   ^8"Kad u koji grad ud-ete pa vas prime, jedite ?to vam se ponudi

   ^9i lijeeite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Pribli?ilo vam
   se kraljevstvo Bo?je!'

   ^10A kad u neki grad ud-ete pa vas ne prime, izid-ite na njegove ulice
   i recite:

   ^11'I pra?inu va?ega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa
   sebe! Ipak znajte ovo: Pribli?ilo se kraljevstvo Bo?je!'

   ^12Ka?em vam: Sodomcima aee u onaj dan biti lak?e negoli tomu gradu."

   ^13"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu
   zbila eudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi veae, sjedeae u
   kostrijeti i pepelu, einili pokoru.

   ^14Ali Tiru i Sidonu bit aee na Sudu lak?e negoli vama.

   ^15I ti Kafarnaume! Zar aee? se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje aee?
   se strovaliti.

   ^16Tko vas slu?a, mene slu?a; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene
   prezire, prezire onoga koji mene posla."

   ^17Vrati?e se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreaei: "Gospodine, i
   zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!"

   ^18A on im reee: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.

   ^19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i ?tipavcima i po svoj
   sili neprijateljevoj i ni?ta vam neaee na?koditi.

   ^20Ali ne radujte se ?to vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se ?to
   su vam imena zapisana na nebesima."

   ^21U taj isti eas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oee,
   Gospodaru neba i zemlje, ?to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio
   malenima. Da, Oee! Tako se tebi svidjelo.

   ^22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti
   tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoaee da objavi."

   ^23Tada se okrene ueenicima pa im nasamo reee: "Blago oeima koje
   gledaju ?to vi gledate!

   ^24Ka?em vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti ?to vi
   gledate, ali nisu vidjeli; i euti ?to vi slu?ate, ali nisu euli!"

   ^25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga isku?a, upita: "Ueitelju, ?to
   mi je einiti da ?ivot vjeeni ba?tinim?"

   ^26A on mu reee: "U Zakonu ?to pi?e? Kako eita??"

   ^27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga,
   i svom du?om svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga
   bli?njega kao sebe samoga!"

   ^28Reee mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To eini i ?ivjet aee?."

   ^29Ali hoteaei se opravdati, reee on Isusu: "A tko je moj bli?nji?"

   ^30Isus prihvati i reee: "Eovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon.
   Upao med-u razbojnike koji ga svuko?e i izrani?e pa odo?e ostaviv?i ga
   polumrtva.

   ^31Slueajno je onim putem silazio neki sveaeenik, vidje ga i zaobid-e.

   ^32A tako i levit: prolazeaei onuda, vidje ga i zaobid-e.

   ^33Neki Samarijanac putujuaei dod-e do njega, vidje ga, sa?ali se

   ^34pa mu pristupi i povije rane zaliv?i ih uljem i vinom. Zatim ga
   posadi na svoje ?ivinee, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.

   ^35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioniearu i reee: 'Pobrini se
   za njega. Ako ?to vi?e potro?i?, isplatit aeu ti kad se budem
   vraaeao.'"

   ^36"?to ti se eini, koji je od ove trojice bio bli?nji onomu koji je
   upao med-u razbojnike?"

   ^37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrd-e." Nato mu reee Isus:
   "Idi pa i ti eini tako!"

   ^38Dok su oni tako putovali, ud-e on u jedno selo. ?ena neka, imenom
   Marta, primi ga u kuaeu.

   ^39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih
   i slu?a?e rijee njegovu.

   ^40A Marta bija?e sva zauzeta poslu?ivanjem pa pristupi i reee:
   "Gospodine, zar ne mari? ?to me sestra samu ostavila poslu?ivati? Reci
   joj dakle da mi pomogne."

   ^41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brine? se i uznemiruje? za
   mnogo,

   ^42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj
   se neaee oduzeti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Eim presta, reee mu jedan od
   ueenika: "Gospodine, nauei nas moliti kao ?to je i Ivan naueio svoje
   ueenike."

   ^2On im reee: "Kad molite, govorite: 'Oee! Sveti se ime tvoje! Dod-i
   kraljevstvo tvoje!

   ^3Kruh na? svagdanji daji nam svaki dan!

   ^4I otpusti nam grijehe na?e: ta i mi otpu?tamo svakom du?niku svojem!
   I ne uvedi nas u napast!'"

   ^5I reee im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pod-e k njemu o
   ponoaei i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.

   ^6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam ?to staviti preda nj!'

   ^7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosad-uj mi! Vrata su veae zatvorena,
   a djeeica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...'

   ^8Ka?em vam: ako i ne ustane da mu dadne zato ?to mu je prijatelj,
   ustat aee i dati mu ?to god treba zbog njegove bezoenosti."

   ^9"I ja vama ka?em: I?tite i dat aee vam se! Tra?ite i naaei aeete!
   Kucajte i otvorit aee vam se!

   ^10Doista, tko god i?te, prima; i tko tra?i, nalazi; i onomu tko kuca,
   otvorit aee se."

   ^11"A koji je to otac med-u vama: kad ga sin zai?te ribu, zar aee mu
   mjesto ribe zmiju dati?

   ^12Ili kad zai?te jaje, zar aee mu dati ?tipavca?

   ^13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju,
   koliko li aee vi?e Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga
   zai?tu!"

   ^14I istjeriva?e d-avla koji bija?e nijem. Kad izid-e d-avao, progovori
   njemak. I mno?tvo se divilo.

   ^15A neki od njih reko?e: "Po Beelzebulu, poglavici d-avolskom, izgoni
   d-avle!"

   ^16A drugi su isku?avajuaei ga, tra?ili od njega kakav znak s neba.

   ^17Ali on, znajuaei njihove misli, reee im: "Svako kraljevstvo u sebi
   razdijeljeno opustjet aee i kuaea aee na kuaeu pasti.

   ^18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako aee opstati kraljevstvo
   njegovo? Jer vi ka?ete da ja po Beelzebulu izgonim d-avle.

   ^19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim d-avle, po kome ih va?i sinovi
   izgone? Zato aee vam oni biti suci.

   ^20Ali ako ja prstom Bo?jim izgonim d-avle, zbilja je do?lo k vama
   kraljevstvo Bo?je."

   ^21"Dokle god jaki i naoru?ani euva svoj stan, u miru je sav njegov
   posjed.

   ^22Ali ako dod-e jaei od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oru?je
   u koje se uzdao, a plijen razdijeli."

   ^23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."

   ^24"Kad neeisti duh izid-e iz eovjeka, luta bezvodnim mjestima tra?eaei
   spokoja. Kad ga ne nad-e, rekne: 'Vratit aeu se u kuaeu odakle
   izid-oh.'

   ^25Do?av?i, nad-e je pometenu i ured-enu.

   ^26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te ud-u
   i nastane se ondje. Na kraju bude onomu eovjeku gore nego na poeetku."

   ^27Dok je on to govorio, povika neka ?ena iz mno?tva: "Bla?ena utroba
   koja te nosila i prsi koje si sisao!"

   ^28On odgovori: "Jo? bla?eniji oni koji slu?aju rijee Bo?ju i euvaju
   je!"

   ^29Kad je nagrnulo mno?tvo, poee im Isus govoriti: "Nara?taj ovaj
   nara?taj je opak. Znak tra?i, ali mu se znak neaee dati doli znak
   Jonin.

   ^30Doista, kao ?to je Jona bio znak Ninivljanima, tako aee biti i Sin
   Eovjeeji ovomu nara?taju."

   ^31"Kraljica aee Juga ustati na Sudu s ljudima ovog nara?taja i osuditi
   ih jer je s krajeva zemlje do?la euti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i
   vi?e od Salomona!

   ^32Ninivljani aee ustati na Sudu s ovim nara?tajem i osuditi ga jer se
   obrati?e na propovijed Joninu, a evo ovdje i vi?e od Jone!"

   ^33"Nitko ne u?i?e svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu,
   nego na svijeaenjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

   ^34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je
   tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno.

   ^35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.

   ^36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliaea tame, bit aee
   posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."

   ^37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On ud-e i
   prid-e k stolu.

   ^38Vidjev?i to, farizej se zaeudi ?to se Isus prije objeda ne opra.

   ^39A Gospodin mu reee: "Da, vi farizeji eistite vanj?tinu ea?e u
   zdjele, a nutrina vam je puna grabe?a i pakosti.

   ^40Bezumnici! Nije li onaj koji naeini vanj?tinu naeinio i nutrinu.

   ^41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je eisto."

   ^42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i
   svake vrste povraea, a ne marite za pravednost i ljubav Bo?ju. Ovo je
   trebalo einiti, a ono ne zanemariti."

   ^43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na
   trgovima.

   ^44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne
   znajuaei hode."

   ^45Nato aee neki zakonoznanac: "Ueitelju, tako govoreaei i nas
   vrijed-a?."

   ^46A on reee: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete
   nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete."

   ^47"Jao vama! Podi?ete spomenike prorocima, a va?i ih oci ubi?e.

   ^48Zato ste svjedoci i sumi?ljenici djela svojih otaca: oni ih ubi?e, a
   vi spomenike podi?ete!

   ^49Zbog toga i kaza Mudrost Bo?ja: 'Poslat aeu k njima proroke i
   apostole. Neke aee poubijati i prognati -

   ^50da se od ovog nara?taja zatra?i krv svih proroka prolivena od
   postanka svijeta,

   ^51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmed-u
   ?rtvenika i sveti?ta.' Da, ka?em vam, tra?it aee se od ovoga
   nara?taja!"

   ^52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljue znanja: sami ne ud-oste, a
   sprijeeiste one koji htjedo?e uaei."

   ^53Kad Isus izad-e odande, stado?e pismoznanci i farizeji ?estoko na nj
   navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja

   ^54vrebajuaei na nj, ne bi li ?togod ulovili iz njegovih usta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad se uto skupilo mno?tvo, tisuaee i tisuaee, te su jedni druge
   gazili, poee Isus govoriti najprije svojim ueenicima: "Euvajte se
   kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.

   ^2Ni?ta nije skriveno ?to se neaee otkriti ni tajno ?to se neaee
   saznati.

   ^3Naprotiv, sve ?to u tami rekoste, na svjetlu aee se euti; i ?to ste
   po skrovi?tima u uho ?aptali, propovijedat aee se po krovovima."

   ^4"A ka?em vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju
   tijelo, a nakon toga nemaju vi?e ?to ueiniti.

   ^5Pokazat aeu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji po?to ubije,
   ima moae baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!

   ^6Ne prodaje li se pet vrapeiaea za dva noveiaea? Pa ipak ni jednoga od
   njih Bog ne zaboravlja.

   ^7A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste
   nego mnogo vrabaca!"

   ^8"A ka?em vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Eovjeeji
   priznat aee se njegovim pred and-elima Bo?jim.

   ^9A tko mene zanijeee pred ljudima, bit aee zanijekan pred and-elima
   Bo?jim."

   ^10"I tko god rekne rijee na Sina Eovjeejega, oprostit aee mu se. Ali
   tko pohuli protiv Duha Svetoga, neaee mu se oprostiti."

   ^11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i
   vlasti, ne budite zabrinuti kako aeete se ili eime braniti, ?to li
   reaei!

   ^12Ta Duh Sveti poueit aee vas u taj eas ?to valja reaei."

   ^13Tada mu netko iz mno?tva reee: "Ueitelju, reci mome bratu da
   podijeli sa mnom ba?tinu."

   ^14Nato mu on reee: "Eovjeee, tko me postavio sucem ili djeliocem nad
   vama?"

   ^15I dometnu im: "Klonite se i euvajte svake pohlepe: koliko god netko
   obilovao, ?ivot mu nije u onom ?to posjeduje."

   ^16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu eovjeku obilno urodi zemlja

   ^17pa u sebi razmi?lja?e: '?to da ueinim? Nemam gdje skupiti svoju
   ljetinu.'

   ^18I reee: 'Evo ?to aeu ueiniti! Sru?it aeu svoje ?itnice i podignuti
   veaee pa aeu ondje zgrnuti sve ?ito i dobra svoja.

   ^19Tada aeu reaei du?i svojoj: du?o, evo ima? u zalihi mnogo dobara za
   godine mnoge. Poeivaj, jedi, pij, u?ivaj!'

   ^20Ali Bog mu reee: 'Bezumniee! Veae noaeas du?a aee se tvoja zaiskati
   od tebe! A ?to si pripravio, eije aee biti?'

   ^21Tako biva s onim koji sebi zgraee blago, a ne bogati se u Bogu."

   ^22Zatim reee svojim ueenicima: "Zato vam ka?em: ne budite zabrinuti za
   ?ivot: ?to aeete jesti; ni za tijelo: u ?to aeete se obuaei.

   ^23Ta ?ivot je vredniji od jela i tijelo od odijela.

   ^24Promotrite gavrane! Ne siju niti ?anju, nemaju spremi?ta ni ?itnice,
   pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica!

   ^25A tko od vas zabrinuto?aeu mo?e svojemu stasu dodati lakat?

   ^26Ako dakle ni ono najmanje ne mo?ete, ?to ste onda za ostalo
   zabrinuti?

   ^27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a ka?em vam: ni
   Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.

   ^28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peae baca Bog tako
   odijeva, koliko li aee vi?e vas, malovjerni!"

   ^29"Zato i vi: ne tra?ite ?to aeete jesti, ?to piti. Ne uznemirujte se!

   ^30Ta sve to tra?e pogani ovoga svijeta. Otac va? zna da vam je sve to
   potrebno.

   ^31Nego, tra?ite kraljevstvo njegovo, a to aee vam se nadodati!"

   ^32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu va?emu dati vam
   Kraljevstvo."

   ^33"Prodajte ?to god imate i dajte za milostinju! Naeinite sebi kese
   koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne
   pribli?ava i gdje moljac ne rastaee.

   ^34Doista, gdje vam je blago, ondje aee vam i srce biti."

   ^35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,

   ^36a vi slieni ljudima ?to eekaju gospodara kad se vraaea sa svadbe da
   mu odmah otvore eim stigne i pokuca.

   ^37Blago onim slugama koje gospodar, kada dod-e, nad-e budne! Zaista,
   ka?em vam, pripasat aee se, posaditi ih za stol pa aee pristupiti i
   poslu?ivati ih.

   ^38Pa dod-e li o drugoj ili o treaeoj stra?i i nad-e ih tako, blago
   njima!"

   ^39"A ovo znajte: kad bi domaaein znao u koji eas kradljivac dolazi, ne
   bi dao prokopati kuaee.

   ^40I vi budite pripravni jer u eas kad i ne mislite Sin Eovjeeji
   dolazi."

   ^41Nato aee Petar: "Gospodine, govori? li tu prispodobu samo za nas ili
   i za sve?"

   ^42Reee Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj ?to aee
   ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje
   obrok?

   ^43Blago onome sluzi kojega gospodar kada dod-e, nad-e da tako radi.

   ^44Uistinu, ka?em vam, postavit aee ga nad svim imanjem svojim."

   ^45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit aee gospodar moj' pa stane
   tuaei sluge i slu?kinje, jesti, piti i opijati se,

   ^46doaei aee gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u eas u
   koji i ne sluti; rasjeaei aee ga i dodijeliti mu udes med-u
   nevjernicima."

   ^47"I onaj sluga ?to je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman
   ili nije ueinio po volji njegovoj, dobit aee mnogo udaraca.

   ^48A onaj koji nije znao, ali je ueinio ?to zaslu?uje udarce, dobit aee
   malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega aee se mnogo iskati.
   Kome je mnogo povjereno, vi?e aee se od njega iskati."

   ^49"Oganj dod-oh baciti na zemlju pa ?to hoaeu ako je veae planuo!

   ^50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvr?i!"

   ^51"Mislite li da sam do?ao mir dati na zemlji? Nipo?to, ka?em vam,
   nego razdjeljenje.

   ^52Ta bit aee odsada petorica u jednoj kuaei razdijeljena: razdijelit
   aee se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice -

   ^53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kaeeri i kaei protiv
   matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve."

   ^54Zatim je govorio mno?tvu: "Kad opazite da se oblak di?e na zapadu,
   odmah ka?ete: 'Ki?a aee!' I bude tako.

   ^55Kad zapu?e ju?njak, ka?ete: 'Bit aee vruaeine!' I bude.

   ^56Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo
   vrijeme ne rasud-ujete?"

   ^57"Za?to sami od sebe ne sudite ?to je pravo?

   ^58Kad s protivnikom ide? glavaru, na putu sve ulo?i da ga se oslobodi?
   pa te ne odvuee k sucu. Sudac aee te predati izvr?itelju, a izvr?itelj
   baciti u tamnicu.

   ^59Ka?em ti: neaee? iziaei odande dok ne isplati? do posljednjega
   noveiaea."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Upravo u taj eas dod-o?e neki te mu javi?e ?to se dogodilo s
   Galilejcima kojih je krv Pilat pomije?ao s krvlju njihovih ?rtava.

   ^2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postrada?e,
   bijahu gre?niji od drugih Galilejaca?

   ^3Nipo?to, ka?em vam, nego ako se ne obratite, svi aeete slieno
   propasti!

   ^4Ili onih osamnaest na koje se sru?ila kula u Siloamu i ubila ih, zar
   mislite da su oni bili veaei du?nici od svih Jeruzalemaca?

   ^5Nipo?to, ka?em vam, nego ako se ne obratite, svi aeete tako
   propasti."

   ^6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasad-enu u
   svom vinogradu. Dod-e tra?eae ploda na njoj i ne nad-e

   ^7pa reee vinogradaru: 'Evo, veae tri godine dolazim i tra?im ploda na
   ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Za?to da iscrpljuje zemlju?'

   ^8A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je jo? ove godine dok je ne
   okopam i ne pognojim.

   ^9Mo?da aee ubuduaee ipak uroditi. Ako li ne, posjeaei aee? je.'"

   ^10Jedne je subote naueavao u nekoj sinagogi.

   ^11Kad eto ?ene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je
   zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti.

   ^12Kad je Isus opazi, dozva je i reee joj: "?eno, oslobod-ena si svoje
   bolesti!"

   ^13I polo?i na nju ruke, a ona se umah uspravi i poee slaviti Boga.

   ^14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen ?to je Isus u subotu izlijeeio -
   govora?e mno?tvu: "?est je dana u koje treba raditi! U te dakle dane
   dolazite i lijeeite se, a ne u dan subotni!"

   ^15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne drije?i li svaki od vas u
   subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?

   ^16Nije li dakle i ovu kaeer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo
   osamnaest je veae godina, trebalo odrije?iti od tih spona u dan
   subotni?"

   ^17Na te njegove rijeei postidje?e se svi protivnici njegovi, a sav se
   narod radova?e zbog svega eime se on proslavio.

   ^18Govora?e dakle: "Eemu je slieno kraljevstvo Bo?je? Eemu da ga
   prispodobim?

   ^19Ono je kao kad eovjek uze goru?ieino zrno i baci ga u svoj vrt.
   Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po
   granama."

   ^20I opet im reee: "Eemu da prispodobim kraljevstvo Bo?je?

   ^21Ono je kao kad ?ena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere bra?na dok
   sve ne uskisne."

   ^22Putujuaei tako u Jeruzalem, prolazio je i naueavao gradovima i
   selima.

   ^23Reee mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?"
   A on im reee:

   ^24"Borite se da ud-ete na uska vrata jer mnogi aee, velim vam, tra?iti
   da ud-u, ali neaee moaei."

   ^25"Kada gospodar kuaee ustane i zakljuea vrata, a vi stojeaei vani
   poenete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on aee vam
   odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!'

   ^26Tada aeete poeeti govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po na?im
   si trgovima naueavao!'

   ^27A on aee vam reaei: 'Ka?em vam: ne znam odakle ste. Odstupite od
   mene, svi zlotvori!'"

   ^28"Ondje aee biti plae i ?krgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i
   Jakova i sve proroke u kraljevstvu Bo?jem, a sebe vani, izbaeene.

   ^29I doaei aee s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u
   kraljevstvu Bo?jem.

   ^30Evo, ima posljednjih koji aee biti prvi, ima i prvih koji aee biti
   posljednji."

   ^31U taj eas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otid-i, otputuj odavde
   jer te Herod hoaee ubiti."

   ^32A on aee njima: "Idite i ka?ite toj lisici: 'Evo, izgonim d-avle i
   lijeeim danas i sutra, a treaei dan dovr?ujem.

   ^33Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliei da
   prorok pogine izvan Jeruzalema.'"

   ^34"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubija? proroke i kamenuje? one ?to su
   tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvoeka
   piliaee pod krila i ne htjedoste!

   ^35Evo, napu?tena vam kuaea. A ka?em vam, neaeete me vidjeti dok ne
   dod-e eas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Jedne subote dod-e on u kuaeu nekoga prvaka farizejskog na objed. A
   oni ga vrebahu.

   ^2Kad evo: pred njim neki eovjek koji je imao vodenu bolest.

   ^3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopu?teno subotom
   lijeeiti ili nije?"

   ^4A oni mukom poniko?e. On ga dotaknu, izlijeei i otpusti.

   ^5A njima reee: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neaee li ga
   br?e bolje izvuaei i u dan subotni?"

   ^6I ne mogo?e mu na to odgovoriti.

   ^7Promatrajuaei kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

   ^8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi
   mo?da bio pozvan koji easniji od tebe,

   ^9te ne dod-e onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi
   mjesto ovome.' Tada aee?, postid-en, morati zauzeti posljednje mjesto.

   ^10Nego kad bude? pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada
   dod-e onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se
   navi?e!' Bit aee ti to tada na east pred svim sustolnicima,

   ^11jer - svaki koji se uzvisuje, bit aee poni?en, a koji se ponizuje,
   bit aee uzvi?en."

   ^12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prired-uje? objed ili veeeru, ne
   pozivaj svojih prijatelja, ni braaee, ni rodbine, ni bogatih susjeda,
   da ne bi mo?da i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.

   ^13Nego kad prired-uje? gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

   ^14Blago tebi jer oni ti nemaju eime uzvratiti. Uzvratit aee ti se
   doista o uskrsnuaeu pravednih."

   ^15Kad je to euo jedan od sustolnika, reee mu: "Blago onome koji bude
   blagovao u kraljevstvu Bo?jem!"

   ^16A on mu reee: "Eovjek neki priredi veliku veeeru i pozva mnoge.

   ^17I posla slugu u vrijeme veeere da rekne uzvanicima: 'Dod-ite! Veae
   je pripravljeno!'

   ^18A oni se odreda poeeli isprieavati. Prvi mu reee: 'Njivu sam kupio i
   valja mi poaei pogledati je. Molim te, isprieaj me.'

   ^19Drugi reee: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem oku?ati ih. Molim
   te, isprieaj me.'

   ^20Treaei reee: 'O?enio sam se i zato ne mogu doaei.'"

   ^21"Sluga se vrati i javi to domaaeinu. Tada domaaein, gnjevan, reee
   sluzi: 'Izid-i brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake,
   sakate, slijepe i hrome.'

   ^22I sluga reee: 'Gospodaru, ueinjeno je ?to si naredio i jo? ima
   mjesta.'

   ^23Reee gospodar sluzi: 'Izid-i na putove i med-u ograde i prisili neka
   ud-u da mi se napuni kuaea.'

   ^24A ka?em vam: nijedan od onih pozvanih neaee okusiti moje veeere."

   ^25S njim je zajedno putovalo silno mno?tvo. On se okrene i reee im:

   ^26"Dod-e li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ?enu i djecu,
   braaeu i sestre, pa i sam svoj ?ivot, ne mo?e biti moj ueenik!

   ^27I tko ne nosi svoga kri?a i ne ide za mnom, ne mo?e biti moj
   ueenik!"

   ^28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neaee prije sjesti i proraeunati
   tro?kove ima li eime dovr?iti:

   ^29da ga ne bi - po?to veae postavi temelj, a ne mogne dovr?iti -
   poeeli ismjehivati svi koji to vide:

   ^30'Ovaj eovjek poee graditi, a ne mo?e dovr?iti!'

   ^31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neaee prije
   sjesti i promisliti da li s deset tisuaea mo?e presresti onoga koji na
   nj dolazi s dvadeset tisuaea?

   ^32Ako ne mo?e, dok je onaj jo? daleko, poslat aee poslanstvo da zai?te
   mir."

   ^33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega ?to posjeduje,
   ne mo?e biti moj ueenik."

   ^34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, eime aee se ona zaeiniti?

   ^35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnoji?te. Van se baca. Tko ima u?i
   da euje, neka euje!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Okupljahu se oko njega svi carinici i gre?nici da ga slu?aju.

   ^2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima gre?nike, i
   blaguje s njima."

   ^3Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

   ^4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi
   onih devedeset i devet u pustinji te pod-e za izgubljenom dok je ne
   nad-e?

   ^5A kad je nad-e, stavi je na ramena sav radostan

   ^6pa do?av?i kuaei, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se
   sa mnom! Nad-oh ovcu svoju izgubljenu.'

   ^7Ka?em vam, tako aee na nebu biti veaea radost zbog jednog obraaeena
   gre?nika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba
   obraaeenja."

   ^8"Ili koja to ?ena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne
   zapali svjetiljku, pomete kuaeu i bri?ljivo pretra?i dok je ne nad-e?

   ^9A kad je nad-e, pozove prijateljice i susjede pa aee im: 'Radujte se
   sa mnom! Nad-oh drahmu ?to je bijah izgubila.'

   ^10Tako, ka?em vam, biva radost pred and-elima Bo?jim zbog jednog
   obraaeena gre?nika."

   ^11I nastavi: "Eovjek neki imao dva sina.

   ^12Mlad-i reee ocu: 'Oee, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I
   razdijeli im imanje.

   ^13Nakon nekoliko dana mlad-i sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju
   i ondje potrati svoja dobra ?iveaei razvratno."

   ^14"Kad sve potro?i, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poee
   oskudijevati.

   ^15Ode i pribi se kod jednoga ?itelja u onoj zemlji. On ga posla na
   svoja polja pasti svinje.

   ^16?elio se nasititi rogaeima ?to su ih jele svinje, ali mu ih nitko
   nije davao."

   ^17"Do?av?i k sebi, reee: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha
   napretek, a ja ovdje umirem od gladi!

   ^18Ustat aeu, poaei svomu ocu i reaei mu: 'Oee, sagrije?ih protiv Neba
   i pred tobom!

   ^19Nisam vi?e dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od
   svojih najamnika.'"

   ^20"Usta i pod-e svom ocu. Dok je jo? bio daleko, njegov ga otac
   ugleda, ganu se, potrea, pade mu oko vrata i izljubi ga.

   ^21A sin aee mu: 'Oee! Sagrije?ih protiv Neba i pred tobom! Nisam vi?e
   dostojan zvati se sinom tvojim.'

   ^22A otac reee slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljep?u i obucite ga!
   Stavite mu prsten na ruku i obuaeu na noge!

   ^23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo

   ^24jer sin mi ovaj bija?e mrtav i o?ivje, izgubljen bija?e i nad-e se!'
   I stado?e se veseliti."

   ^25"A stariji mu sin bija?e u polju. Kad se na povratku pribli?io
   kuaei, zaeu svirku i igru

   ^26pa dozva jednoga slugu da se raspita ?to je to.

   ^27A ovaj aee mu: 'Do?ao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno ?to
   sina zdrava doeeka.'

   ^28A on se rasrdi i ne htjede uaei. Otac tada izid-e i stane ga
   nagovarati.

   ^29A on aee ocu: 'Evo toliko ti godina slu?im i nikada ne prestupih
   tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima
   proveselim.

   ^30A kada dod-e ovaj sin tvoj koji s bludnicama pro?drije tvoje imanje,
   ti mu zakla ugojeno tele.'

   ^31Nato aee mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje
   je.

   ^32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bija?e mrtav i
   o?ivje, izgubljen i nad-e se!'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Govora?e i svojim ueenicima: "Bija?e neki bogat eovjek koji je imao
   upravitelja.

   ^2Ovaj je bio optu?en pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa
   mu reee: '?to to eujem o tebi? Polo?i raeun o svom upravljanju jer vi?e
   ne mo?e? biti upravitelj!'

   ^3Nato upravitelj reee u sebi: '?to da ueinim kad mi gospodar moj
   oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.

   ^4Znam ?to aeu da me prime u svoje kuaee kad budem maknut s uprave.'"

   ^5"I pozva du?nike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga:
   'Koliko duguje? gospodaru mojemu?' On reee: 'Sto bata ulja.'

   ^6A on aee mu: 'Uzmi svoju zadu?nicu, sjedni brzo, napi?i pedeset.'

   ^7Zatim reee drugomu: 'A ti, koliko ti duguje??' On odgovori: 'Sto kora
   p?enice.' Ka?e mu: 'Uzmi svoju zadu?nicu i napi?i osamdeset.'"

   ^8"I pohvali gospodar nepo?tenog upravitelja ?to snala?ljivo postupi
   jer sinovi su ovoga svijeta snala?ljiviji prema svojima od sinova
   svjetlosti."

   ^9"I ja vama ka?em: napravite sebi prijatelje od nepo?tena bogatstva pa
   kad ga nestane da vas prime u vjeene ?atore."

   ^10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najveaeem je vjeran; a tko je u
   najmanjem nepo?ten, i u najveaeem je nepo?ten.

   ^11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepo?tenom bogatstvu, tko li aee vam
   istinsko povjeriti?

   ^12I ako u tud-em ne bijaste vjerni, tko li aee vam va?e dati?"

   ^13"Nijedan sluga ne mo?e slu?iti dvojici gospodara. Ili aee jednoga
   mrziti, a drugoga ljubiti; ili aee uz jednoga prianjati, a drugoga
   prezirati. Ne mo?ete slu?iti Bogu i bogatstvu."

   ^14Sve su to slu?ali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.

   ^15On im reee: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca
   va?a. Jer ?to je ljudima uzvi?eno, odvratnost je pred Bogom."

   ^16"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navje?aeuje kraljevstvo
   Bo?je i svatko se u nj silom probija.

   ^17Lak?e aee nebo i zemlja proaei, negoli propasti i jedan poteziae
   Zakona."

   ^18"Tko god otpusti svoju ?enu pa se o?eni drugom, eini preljub. I tko
   se god o?eni otpu?tenom, eini preljub."

   ^19"Bija?e neki bogata?. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice
   se sjajno gostio.

   ^20A neki siromah, imenom Lazar, le?ao je sav u eirevima pred njegovim
   vratima

   ^21i pri?eljkivao nasititi se onim ?to je padalo s bogata?eva stola.
   Eak su i psi dolazili i lizali mu eireve."

   ^22"Kad umrije siromah, odneso?e ga and-eli u krilo Abrahamovo. Umrije
   i bogata? te bude pokopan.

   ^23Tada u te?kim mukama u paklu, podi?e svoje oei te izdaleka ugleda
   Abrahama i u krilu mu Lazara

   ^24pa zavapi: 'Oee Abrahame, smiluj mi se i po?alji Lazara da umoei
   vr?ak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se stra?no mueim u
   ovom plamenu.'

   ^25Reee nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za ?ivota primio dobra
   svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tje?i, a ti se muei?.

   ^26K tome izmed-u nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli
   prijeaei odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"

   ^27"Nato aee bogata?: 'Molim te onda, oee, po?alji Lazara u kuaeu oca
   moga.

   ^28Imam petero braaee pa neka im posvjedoei da i oni ne dod-u u ovo
   mjesto muka.'

   ^29Ka?e Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslu?aju!'

   ^30A on aee: 'O ne, oee Abrahame! Nego dod-e li tko od mrtvih k njima,
   obratit aee se.'

   ^31Reee mu: 'Ako ne slu?aju Mojsija i Proroka, neaee povjerovati sve da
   i od mrtvih tko ustane.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 I reee svojim ueenicima: "Nije moguaee da ne dod-u sablazni, no jao
   onome po kom dolaze;

   ^2je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je,
   nego da sablazni jednoga od ovih malenih.

   ^3Euvajte se!" "Pogrije?i li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati,
   oprosti mu.

   ^4Pa ako se sedam puta na dan ogrije?i o tebe i sedam se puta obrati
   tebi govoreaei: '?ao mi je!', oprosti mu."

   ^5Apostoli zamole Gospodina: "Umno?i nam vjeru!"

   ^6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno goru?ieino, rekli
   biste ovom dudu: 'I?eupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi
   vas poslu?ao."

   ^7"Tko aee to od vas reaei sluzi svomu, oraeu ili pastiru, koji se
   vrati s polja: 'Dod-i brzo i sjedni za stol?'

   ^8Neaee li mu naprotiv reaei: 'Pripravi ?to aeu veeerati pa se pripa?i
   i poslu?uj mi dok jedem i pijem; potom aee? ti jesti i piti?'

   ^9Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvr?io ?to mu je nared-eno?

   ^10Tako i vi: kad izvr?ite sve ?to vam je nared-eno, recite: 'Sluge smo
   beskorisne! Ueinismo ?to smo bili du?ni ueiniti!'"

   ^11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmed-u Samarije i
   Galileje.

   ^12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave
   se podaleko

   ^13i zavape: "Isuse, Ueitelju, smiluj nam se!"

   ^14Kad ih Isus ugleda, reee im: "Idite, poka?ite se sveaeenicima!" I
   dok su i?li, oeisti?e se.

   ^15Jedan od njih vidjev?i da je ozdravio, vrati se slaveaei Boga u sav
   glas.

   ^16Baci se nieice k Isusovim nogama zahvaljujuaei mu. A to bija?e neki
   Samarijanac.

   ^17Nato Isus primijeti: "Zar se ne oeisti?e desetorica?

   ^18A gdje su ona devetorica? Ne nad-e li se nijedan koji bi se vratio i
   podao slavu Bogu, osim ovoga tud-inca?"

   ^19A njemu reee: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"

   ^20Upitaju ga farizeji: "Kad aee doaei kraljevstvo Bo?je?" Odgovori im:
   "Kraljevstvo Bo?je ne dolazi primjetljivo.

   ^21Niti aee se moaei kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta
   evo - kraljevstvo je Bo?je med-u vama!"

   ^22Zatim reee ueenicima: "Doaei aee dani kad aeete za?eljeti vidjeti i
   jedan dan Sina Eovjeejega, ali ga neaeete vidjeti.

   ^23Govorit aee vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne
   pomamite se!

   ^24Jer kao ?to munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na
   drugom, tako aee biti i sa Sinom Eovjeejim u Dan njegov.

   ^25No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj nara?taj odbaci."

   ^26"I kao ?to bija?e u dane Noine, tako aee biti i u dane Sina
   Eovjeejega:

   ^27jeli su, pili, ?enili se i udavali do dana kad Noa ud-e u korablju.
   I dod-e potop i sve uni?ti.

   ^28Slieno kao ?to bija?e u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali,
   prodavali, sadili, gradili.

   ^29A onog dana kad Lot izid-e iz Sodome, zaplju?ti s neba oganj i
   sumpor i sve uni?ti.

   ^30Tako aee isto biti u dan kad se Sin Eovjeeji objavi."

   ^31"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuaei, neka ne sid-e da
   ih uzme.

   ^32I tko bude u polju, neka se ne okreaee natrag. Sjetite se ?ene
   Lotove!

   ^33Tko god bude nastojao ?ivot svoj saeuvati, izgubit aee ga; a tko ga
   izgubi, ?iva aee ga saeuvati."

   ^34"Ka?em vam, one aee noaei biti dvojica u jednoj postelji: jedan aee
   se uzeti, drugi ostaviti.

   ^35Dvije aee mljeti zajedno: jedna aee se uzeti, druga ostaviti."

   ^36#

   ^37Upita?e ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reee: "Gdje bude
   trupla, ondje aee se okupljati i orlovi."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:

   ^2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.

   ^3U tom gradu bija?e i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani
   me od mog tu?itelja!'

   ^4No on ne htjede zadugo. Napokon reee u sebi: 'Iako se Boga ne bojim
   nit za ljude marim, ipak,

   ^5jer mi udovica ova dodijava, obranit aeu je da vjeeno ne dolazi
   mueiti me.'"

   ^6Nato reee Gospodin: "Eujte ?to govori nepravedni sudac!

   ^7Neaee li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noae vape k
   njemu sve ako i odgad-a stvar njihovu?

   ^8Ka?em vam, ustat aee ?urno na njihovu obranu. Ali kad Sin Eovjeeji
   dod-e, hoaee li naaei vjere na zemlji?"

   ^9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge
   potcjenjivahu, reee zatim ovu prispodobu:

   ^10"Dva eovjeka uzid-o?e u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi
   carinik.

   ^11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bo?e, hvala ti ?to nisam
   kao ostali ljudi: grabe?ljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao
   ovaj carinik.'

   ^12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega ?to steknem.'

   ^13A carinik, stojeaei izdaleka, ne usudi se ni oeiju podignuti k nebu,
   nego se udara?e u prsa govoreaei: 'Bo?e milostiv budi meni gre?niku!'

   ^14Ka?em vam: ovaj sid-e opravdan kuaei svojoj, a ne onaj! Svaki koji
   se uzvisuje, bit aee poni?en; a koji se ponizuje, bit aee uzvi?en."

   ^15A donosili mu i dojenead da ih se dotakne. Vidjev?i to, ueenici im
   branili.

   ^16A Isus ih dozva i reee: "Pustite djeeicu neka dolaze k meni i ne
   prijeeite im jer takvih je kraljevstvo Bo?je."

   ^17"Zaista, ka?em vam, tko ne primi kraljevstva Bo?jega kao dijete, ne,
   u nj neaee uaei."

   ^18I upita ga neki uglednik: "Ueitelju dobri, ?to mi je einiti da
   ba?tinim ?ivot vjeeni?"

   ^19Reee mu Isus: "?to me zove? dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog
   jedini.

   ^20Zapovijedi zna?: Ne eini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoei
   la?no! Po?tuj oca svoga i majku!"

   ^21A onaj aee: "Sve sam to euvao od mladosti."

   ^22Euv?i to, Isus mu reee: "Jo? ti jedno preostaje: sve ?to ima? prodaj
   i razdaj siromasima pa aee? imati blago na nebu. A onda dod-i i idi za
   mnom."

   ^23Kad je on to euo, ra?alosti se jer bija?e silno bogat.

   ^24Vidjev?i ga, reee Isus: "Kako li je te?ko imuaenicima u kraljevstvo
   Bo?je!

   ^25Lak?e je devi kroz u?i iglene nego bogata?u u kraljevstvo Bo?je."

   ^26Koji su to euli, reko?e: "Pa tko se onda mo?e spasiti?"

   ^27A on aee: "?to je nemoguaee ljudima, moguaee je Bogu."

   ^28Nato reee Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pod-osmo za tobom."

   ^29Isus aee im: "Zaista, ka?em vam, nema ga tko bi ostavio kuaeu, ili
   ?enu, ili braaeu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Bo?jega,

   ^30a da ne bi primio mnogostruko veae u ovom vremenu, i u buduaeem
   vijeku ?ivot vjeeni."

   ^31I uzev?i sa sobom dvanaestoricu, reee im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem
   i na Sinu Eovjeejem ispunit aee se sve ?to su napisali proroci:

   ^32doista, bit aee predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;

   ^33i po?to ga izbieuju, ubit aee ga, ali on aee treaei dan ustati."

   ^34No oni ni?ta od toga ne razumje?e. Te im rijeei bijahu skrivene i ne
   shvaaeahu ?to bija?e reeeno.

   ^35A kad se pribli?avao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i
   prosio.

   ^36Euv?i gdje mno?tvo prolazi, raspitivao se ?to je to.

   ^37Reko?e mu: "Isus Nazareaeanin prolazi."

   ^38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"

   ^39Oni ga sprijeda u?utkivali, ali on je jo? jaee vikao: "Sine Davidov,
   smiluj mi se!"

   ^40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on
   pribli?i, upita ga:

   ^41"?to hoaee? da ti ueinim?" A on aee: "Gospodine, da progledam."

   ^42Isus aee mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila."

   ^43I umah progleda i uputi se za njim slaveaei Boga. I sav narod koji
   to vidje dade hvalu Bogu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 I ud-e u Jerihon. Dok je njime prolazio,

   ^2eto eovjeka imenom Zakej. Bija?e on nadcarinik, i to bogat.

   ^3?elio je vidjeti tko je to Isus, ali ne moga?e od mno?tva jer je bio
   niska stasa.

   ^4Potrea naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao
   proaei.

   ^5Kad Isus dod-e na to mjesto, pogleda gore i reee mu: "Zakeju, ?urno
   sid-i! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuaei."

   ^6On ?urno sid-e i primi ga sav radostan.

   ^7A svi koji to vidje?e stado?e mrmljati: "Eovjeku se gre?niku
   svratio!"

   ^8A Zakej usta i reee Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja
   dajem siromasima! I ako sam koga u eemu prevario, vraaeam
   eetverostruko."

   ^9Reee mu na to Isus: "Danas je do?lo spasenje ovoj kuaei jer i on je
   sin Abrahamov!

   ^10Ta Sin Eovjeeji dod-e potra?iti i spasiti izgubljeno!"

   ^11Kako su oni to slu?ali, dometnu on prispodobu - zato ?to bija?e
   nadomak Jeruzalemu i oni mislili da aee se umah pojaviti kraljevstvo
   Bo?je.

   ^12Reee dakle: "Neki je ugledan eovjek imao otputovati u daleku zemlju
   da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.

   ^13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reee: 'Trgujte dok ne
   dod-em.'

   ^14A njegovi ga grad-ani mrzili te posla?e za njim poslanstvo s
   porukom: 'Neaeemo da se ovaj zakralji nad nama.'"

   ^15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one
   sluge kojima je predao novac da sazna ?to su zaradili."

   ^16"Pristupi prvi i reee: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.'

   ^17Reee mu: 'Valja?, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad
   deset gradova!'

   ^18Dod-e i drugi govoreaei: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet
   mna.'

   ^19I tomu reee: 'I ti budi nad pet gradova!'"

   ^20"Treaei, opet dod-e govoreaei: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Dr?ao
   sam je pohranjenu u rupcu.

   ^21Bojao sam te se jer si eovjek strog: uzima? ?to nisi pohranio,
   ?anje? ?to nisi posijao.'"

   ^22"Ka?e mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam eovjek
   strog, da uzimam ?to nisam pohranio i ?anjem ?to nisam posijao?

   ^23Za?to onda nisi ulo?io moj novac u novearnicu? Ja bih ga po povratku
   podigao s dobitkom.'

   ^24Nato reee nazoenima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima
   deset.'

   ^25Reko?e mu: 'Gospodaru, ta veae ima deset mna!'

   ^26Ka?em vam: svakomu koji ima jo? aee se dati, a od onoga koji nema
   oduzet aee se i ono ?to ima.

   ^27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedo?e za kralja - dovedite
   ovamo i smaknite ih pred mojim oeima!'"

   ^28Rekav?i to, nastavi put uzlazeaei u Jeruzalem.

   ^29Kad se pribli?i Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska,
   posla dvojicu ueenika

   ^30govoreaei: "Hajdete u selo pred vama. Eim ud-ete u nj, naaei aeete
   privezano magare koje jo? nitko nije zajahao. Odrije?ite ga i dovedite.

   ^31Upita li vas tko: 'Za?to drije?ite?', ovako recite: 'Gospodinu
   treba.'"

   ^32Oni koji bijahu poslani otid-o?e i nad-o?e kako im bija?e rekao.

   ^33I dok su drije?ili magare, reko?e im gospodari: "?to drije?ite
   magare?"

   ^34Oni odgovore: "Gospodinu treba."

   ^35I dovedo?e ga Isusu i stavi?e svoje haljine na magare te posjednu?e
   Isusa.

   ^36I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.

   ^37A kad se veae bio pribli?io obronku Maslinske gore, sve ono mno?tvo
   ueenika, puno radosti, poee iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela
   ?to ih vidje?e:

   ^38"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir!
   Slava na visinama!"

   ^39Nato mu neki farizeji iz mno?tva reko?e: "Ueitelju, prekori svoje
   ueenike."

   ^40On odgovori: "Ka?em vam, ako ovi u?ute, kamenje aee vikati!"

   ^41Kad se pribli?i i ugleda grad, zaplaka nad njim

   ^42govoreaei: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao ?to je za tvoj mir!

   ^43Ali sada je sakriveno tvojim oeima. Doaei aee dani na tebe kad aee
   te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okru?it aee te i pritijesniti
   odasvud.

   ^44Smrskat aee o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neaee ostaviti u
   tebi ni kamena na kamenu zbog toga ?to nisi upoznao easa svoga
   pohod-enja."

   ^45U?av?i u Hram, stane izgoniti prodavaee.

   ^46Ka?e im: "Pisano je: Dom moj bit aee Dom molitve, a vi od njega
   naeiniste peaeinu razbojnieku!"

   ^47I danomice naueava?e u Hramu. A glavari su sveaeenieki i pismoznanci
   tra?ili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni,

   ^48ali nikako naaei ?to da ueine jer je sav narod visio o njegovoj
   rijeei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Jednog dana dok je naueavao narod u Hramu i navije?tao evand-elje,
   isprijeee se glavari sveaeenieki i pismoznanci sa starje?inama

   ^2pa mu dobace: "Reci nam kojom vla?aeu to eini? ili tko ti dade tu
   vlast?"

   ^3On odgovori: "Upitat aeu i ja vas. Recite mi:

   ^4krst Ivanov bija?e li od Neba ili od ljudi?"

   ^5A oni smi?ljahu med-u sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit aee
   'Za?to mu ne povjerovaste?'

   ^6A reknemo li 'od ljudi', sav aee nas narod kamenovati. Ta uvjeren je
   da je Ivan prorok."

   ^7I odgovore da ne znaju odakle.

   ^8I Isus reee njima: "Ni ja vama neaeu kazati kojom vla?aeu ovo einim."

   ^9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Eovjek posadi vinograd,
   iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

   ^10"Kada dod-e doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda
   vinogradskoga. No vinogradari ga istuko?e i otposla?e praznih ruku.

   ^11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istuko?e, izru?i?e i
   otposla?e praznih ruku.

   ^12Posla i treaeega. A oni i njega izrani?e i izbaci?e."

   ^13"Nato reee gospodar vinograda: '?to da ueinim? Poslat aeu im sina
   svoga ljubljenoga. Njega aee valjda po?tovati.'

   ^14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu med-u sobom umovati: 'Ovo je
   ba?tinik. Ubijmo ga da ba?tina bude na?a.'

   ^15Izbaci?e ga iz vinograda i ubi?e." "?to aee dakle ueiniti s njima
   gospodar vinograda?

   ^16Doaei aee i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji
   ga slu?ahu reko?e: "Bo?e saeuvaj!"

   ^17A on ih o?inu pogledom i reee: "A ?to ono pi?e: Kamen ?to ga
   odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni?

   ^18Tko god padne na taj kamen, smrskat aee se, a na koga on padne,
   satrt aee ga."

   ^19Pismoznanci i glavari sveaeenieki gledahu da istog easa stave ruke
   na nj, ali se poboja?e naroda. Dobro razumje?e da o njima kaza tu
   prispodobu.

   ^20Vrebajuaei na nj, posla?e uhode koji su se pravili pravednicima da
   ga uhvate u rijeei pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

   ^21Upita?e ga dakle: "Ueitelju, znamo da pravo zbori? i naueava? te
   nisi pristran, nego po istini uei? putu Bo?jem.

   ^22Je li nam dopu?teno dati porez caru ili nije?"

   ^23Pronieuaei njihovu lukavost, reee im:

   ^24"Poka?ite mi denar." "Eiju ima sliku i natpis?"

   ^25A oni aee: "Carevu." On im reee: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu
   Bo?je."

   ^26I ne mogo?e ga uhvatiti u rijeei pred narodom, nego umuknu?e
   zadivljeni njegovim odgovorom.

   ^27Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeeu uskrsnuaee. Upita?e ga:

   ^28"Ueitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece eiji brat koji
   ima?e ?enu, neka njegov brat uzme tu ?enu te podigne porod bratu svomu.

   ^29Bija?e tako sedmero braaee. Prvi se o?eni i umrije bez djece.

   ^30Drugi uze njegovu ?enu,

   ^31onda treaei; i tako redom sva sedmorica pomrije?e ne ostaviv?i
   djece.

   ^32Naposljetku umrije i ?ena.

   ^33Kojemu aee dakle od njih ta ?ena pripasti o uskrsnuaeu? Jer
   sedmorica su je imala za ?enu."

   ^34Reee im Isus: "Djeca se ovog svijeta ?ene i udaju.

   ^35No oni koji se nad-o?e dostojni onog svijeta i uskrsnuaea od mrtvih
   niti se ?ene niti udaju.

   ^36Zaista, ni umrijeti vi?e ne mogu: and-elima su jednaki i sinovi su
   Bo?ji jer su sinovi uskrsnuaea."

   ^37"A da mrtvi ustaju, naznaei i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina
   zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

   ^38A nije on Bog mrtvih, nego ?ivih. Ta svi njemu ?ive!"

   ^39Neki pismoznanci primijete: "Ueitelju! Dobro si rekao!"

   ^40I nisu se vi?e usud-ivali upitati ga bilo ?to.

   ^41A on im reee: "Kako ka?u da je Krist sin Davidov?

   ^42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reee Gospod Gospodinu mojemu:
   'Sjedi mi zdesna

   ^43dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!'

   ^44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

   ^45I pred svim narodom reee svojim ueenicima:

   ^46"Euvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole
   pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proeelja na gozbama,

   ^47pro?diru kuaee udovieke, jo? pod izlikom dugih molitava. Stiaei aee
   ih to o?trija osuda."
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Pogleda i vidje kako bogata?i bacaju u riznicu svoje darove.

   ^2A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva noveiaea.

   ^3I reee: "Uistinu, ka?em vam: ova je sirota udovica ubacila vi?e od
   sviju.

   ^4Svi su oni zapravo med-u darove ubacili od svog suvi?ka, a ona je od
   svoje sirotinje ubacila sav ?itak ?to ga ima?e."

   ^5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i
   zavjetni darovi, reee:

   ^6"Doaei aee dani u kojima se od ovoga ?to motrite neaee ostaviti ni
   kamen na kamenu nerazvaljen."

   ^7Upita?e ga: "Ueitelju, a kada aee to biti? I na koji se znak to ima
   dogoditi?"

   ^8A on reee: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi aee doista doaei u
   moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se pribli?ilo!' Ne idite za
   njima.

   ^9A kad eujete za ratove i pobune, ne prestra?ite se. Doista treba da
   se to prije dogodi, ali to jo? nije odmah svr?etak."

   ^10Tada im kaza: "Narod aee ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv
   kraljevstva.

   ^11I bit aee velikih potresa i po raznim mjestima gladi i po?asti; bit
   aee strahota i velikih znakova s neba."

   ^12"No prije svega toga podignut aee na vas ruke i progoniti vas,
   predavati vas u sinagoge i tamnice. Vuaei aee vas pred kraljeve i
   upravitelje zbog imena mojega.

   ^13Zadesit aee vas to radi svjedoeenja."

   ^14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smi?ljati obranu!

   ^15Ta ja aeu vam dati usta i mudrost kojoj se neaee moaei suprotstaviti
   niti oduprijeti nijedan va? protivnik.

   ^16A predavat aee vas eak i va?i roditelji i braaea, rod-aci i
   prijatelji. Neke aee od vas i ubiti."

   ^17"Svi aee vas zamrziti zbog imena mojega.

   ^18Ali ni vlas vam s glave neaee propasti.

   ^19Svojom aeete se postojano?aeu spasiti."

   ^20"Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: pribli?ilo
   se njegovo opusto?enje.

   ^21Koji se tada zateknu u Judeji, neka bje?e u gore; a koji u Gradu,
   neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraaeaju

   ^22jer to su dani odmazde, da se ispuni sve ?to je pisano."

   ^23"Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit aee jad velik na
   zemlji i gnjev nad ovim narodom.

   ^24Padat aee od o?trice maea, odvodit aee ih kao roblje po svim
   narodima. I Jeruzalem aee gaziti pogani sve dok se ne navr?e vremena
   pogana."

   ^25"I bit aee znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji
   bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.

   ^26Izdisat aee ljudi od straha i i?eekivanja onoga ?to prijeti svijetu.
   Doista, sile aee se nebeske poljuljati.

   ^27Tada aee ugledati Sina Eovjeejega gdje dolazi u oblaku s velikom
   moaei i slavom.

   ^28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se
   pribli?uje va?e otkupljenje."

   ^29I reee im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla.

   ^30Kad veae propupaju, i sami vidite i znate: blizu je veae ljeto.

   ^31Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo
   Bo?je.

   ^32Zaista, ka?em vam, ne, neaee uminuti nara?taj ovaj dok se sve ne
   zbude.

   ^33Nebo aee i zemlja uminuti, ali moje rijeei ne, neaee uminuti."

   ^34"Pazite na se da vam srca ne ote?aju u pro?drljivosti, pijanstvu i u
   ?ivotnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan

   ^35jer aee kao zamka nadoaei na sve ?itelje po svoj zemlji."

   ^36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaaei svemu
   tomu ?to se ima zbiti i stati pred Sina Eovjeejega."

   ^37Danju je ueio u Hramu, a noaeu bi izlazio i noaeio na gori zvanoj
   Maslinska.

   ^38A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga slu?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Bli?io se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.

   ^2Glavari sveaeenieki i pismoznanci tra?ili su kako da Isusa smaknu jer
   se bojahu naroda.

   ^3A Sotona ud-e u Judu zvanog I?kariotski koji bija?e iz broja
   dvanaestorice.

   ^4On ode i ugovori s glavarima sveaeeniekim i zapovjednicima kako da im
   ga preda.

   ^5Oni se povesele i ugovore da aee mu dati novca.

   ^6On pristade. Otada je tra?io priliku da im ga preda mimo naroda.

   ^7Kada dod-e Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo ?rtvovati pashu,

   ^8posla Isus Petra i Ivana i reee: "Hajdete, pripravite nam da
   blagujemo pashu."

   ^9Reko?e mu: "Gdje hoaee? da pripravimo?"

   ^10On im reee: "Evo, eim ud-ete u grad, namjerit aeete se na eovjeka
   koji nosi kreag vode. Pod-ite za njim u kuaeu u koju unid-e

   ^11i recite domaaeinu te kuaee: 'Ueitelj veli: Gdje je svrati?te u
   kojem bih blagovao pashu sa svojim ueenicima?'

   ^12I on aee vam pokazati na katu veliko blagovali?te prostrto: ondje
   pripravite."

   ^13Oni odu, nad-u kako im je rekao i priprave pashu.

   ^14Kada dod-e eas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.

   ^15I reee im: "Svom sam du?om eeznuo ovu pashu blagovati s vama prije
   svoje muke.

   ^16Jer ka?em vam, neaeu je vi?e blagovati dok se ona ne zavr?i u
   kraljevstvu Bo?jem."

   ^17I uze ea?u, zahvali i reee: "Uzmite je i razdijelite med-u sobom.

   ^18Jer ka?em vam, ne, neaeu vi?e piti od roda trsova dok kraljevstvo
   Bo?je ne dod-e."

   ^19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreaei: "Ovo je tijelo
   moje koje se za vas predaje. Ovo einite meni na spomen."

   ^20Tako i ea?u, po?to veeera?e, govoreaei: "Ova ea?a novi je Savez u
   mojoj krvi koja se za vas prolijeva."

   ^21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.

   ^22Sin Eovjeeji, istina, ide kako je odred-eno, ali jao eovjeku onomu
   koji ga predaje."

   ^23I oni se poee?e ispitivati tko bi od njih mogao takvo ?to ueiniti.

   ^24Uto nasta med-u njima prepirka tko bi od njih bio najveaei.

   ^25A on im reee: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodr?ci
   nazivaju sebe dobrotvorima.

   ^26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveaei med-u vama neka bude kao
   najmlad-i; i predstojnik kao poslu?itelj.

   ^27Ta tko je veaei? Koji je za stolom ili koji poslu?uje? Zar ne onaj
   koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslu?uje."

   ^28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim ku?njama.

   ^29Ja vam stoga u ba?tinu predajem kraljevstvo ?to ga je meni predao
   moj Otac:

   ^30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na
   prijestoljima sudeaei dvanaest plemena Izraelovih."

   ^31"?imune, ?imune, evo Sotona zaiska da vas prore?eta kao p?enicu.

   ^32Ali ja sam molio za tebe da ne malak?e tvoja vjera. Pa kad k sebi
   dod-e?, uevrsti svoju braaeu."

   ^33Petar mu reee: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u
   smrt."

   ^34A Isus aee mu: "Ka?em ti, Petre, neaee se danas oglasiti pijetao dok
   triput ne zataji? da me pozna?."

   ^35I reee: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je
   li vam ?to nedostajalo?" Oni odgovore: "Ni?ta."

   ^36Nato aee im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu!
   A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mae

   ^37jer ka?em vam, ono ?to je napisano treba se ispuniti na meni: Med-u
   zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve ?to se odnosi na mene ispunja se."

   ^38Oni mu reko?e: "Gospodine, evo ovdje dva maea!" Reee im: "Dosta je!"

   ^39Tada izid-e te se po obieaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim
   pod-o?e i njegovi ueenici.

   ^40Kada dod-e onamo, reee im: "Molite da ne padnete u napast!"

   ^41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena
   pa se molio:

   ^42"Oee! Ako hoaee?, otkloni ovu ea?u od mene. Ali ne moja volja, nego
   tvoja neka bude!"

   ^43A ukaza mu se and-eo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj
   muci, usrdnije se molio.

   ^44I bija?e znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

   ^45Usta od molitve, dod-e ueenicima i nad-e ih snene od ?alosti

   ^46pa im reee: "?to spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

   ^47Dok je on jo? govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od
   dvanaestorice, zvani Juda. On se pribli?i Isusu da ga poljubi.

   ^48Isus mu reee: "Juda, poljupcem Sina Eovjeejeg predaje??"

   ^49A oni oko njega, vidjev?i ?to se zbiva, reko?e: "Gospodine, da
   udarimo maeem?"

   ^50I jedan od njih udari slugu velikoga sveaeenika i odsijeee mu desno
   uho.

   ^51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotaee uha i zacijeli ga.

   ^52Nato Isus reee onima koji se digo?e na nj, glavarima sveaeeniekim,
   zapovjednicima hramskim i starje?inama: "Kao na razbojnika izid-oste s
   maeevima i toljagama!

   ^53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je va?
   eas i vlast Tmina."

   ^54Uhvati?e ga dakle, odvedo?e i uvedo?e u dom velikoga sveaeenika.
   Petar je i?ao za njim izdaleka.

   ^55A posred dvori?ta nalo?i?e vatru i posjeda?e uokolo. Med-u njih
   sjedne Petar.

   ^56Ugleda ga neka slu?kinja gdje sjedi kraj vatre, o?tro ga pogleda i
   reee: "I ovaj bija?e s njim!"

   ^57A on zanijeka: "Ne znam ga, ?eno!"

   ^58Malo zatim opazi ga netko drugi i reee: "I ti si od njih!" A Petar
   reee: "Eovjeee, nisam!"

   ^59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljiva?e: "Doista, i ovaj
   bija?e s njim! Ta Galilejac je!"

   ^60A Petar aee: "Eovjeee, ne znam ?to govori?!" I umah, dok je on jo?
   govorio, oglasi se pijetao.

   ^61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeei
   Gospodinove, kako mu ono reee: "Prije nego se danas pijetao oglasi,
   zatajit aee? me tri puta."

   ^62I izid-e te gorko zaplaka.

   ^63A ljudi koji su Isusa euvali udarajuaei ga poigravali se njime

   ^64i zastiruaei mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!"

   ^65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

   ^66A kad se razdanilo, sabra se starje?instvo narodno, glavari
   sveaeenieki i pismoznanci te ga dovedo?e pred svoje Vijeaee

   ^67i reko?e: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on aee im: "Ako vam reknem,
   neaeete vjerovati;

   ^68ako vas zapitam, neaeete odgovoriti.

   ^69No od sada aee Sin Eovjeeji sjedjeti zdesna Sile Bo?je."

   ^70Nato svi reko?e: "Ti si, dakle, Sin Bo?ji!" On im reee: "Vi velite!
   Ja jesam!"

   ^71Nato aee oni: "?to nam jo? svjedoeanstvo treba? Ta sami smo euli iz
   njegovih usta!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 I ustade sva ona svjetina. Odvedo?e ga Pilatu

   ^2i stado?e ga optu?ivati: "Ovoga nad-osmo kako zavodi na? narod i
   brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."

   ^3Pilat ga upita: "Ti li si kralj ?idovski?" On mu odgovori: "Ti
   ka?e?!"

   ^4Tada Pilat reee glavarima sveaeeniekim i svjetini: "Nikakve krivnje
   ne nalazim na ovom eovjeku!"

   ^5No oni navaljivahu: "Buni narod naueavajuaei po svoj Judeji, poeev?i
   od Galileje pa dovde!"

   ^6Euv?i to, Pilat propita da li je taj eovjek Galilejac.

   ^7Saznav?i da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam
   bija?e onih dana u Jeruzalemu.

   ^8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je veae odavna
   ?elo vidjeti zbog onoga ?to je o njemu slu?ao te se nadao od njega
   vidjeti koje eudo.

   ^9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopaee nije odgovarao.

   ^10A stajahu ondje i glavari sveaeenieki i pismoznanci optu?ujuaei ga
   ?estoko.

   ^11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuee ga u
   bijelu haljinu i posla natrag Pilatu.

   ^12Onoga se dana Herod i Pilat sprijatelji?e, jer prije bijahu
   neprijatelji.

   ^13A Pilat dade sazvati glavare sveaeenieke, vijeaenike i narod

   ^14te im reee: "Doveli ste mi ovoga eovjeka kao da buni narod. Ja ga
   evo ispitah pred vama pa ne nad-oh na njemu ni jedne krivice za koju ga
   optu?ujete.

   ^15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije poeinio ni?ta eime
   bi zaslu?io smrt.

   ^16Kaznit aeu ga dakle i pustiti."

   ^17#

   ^18I povika?e svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!"

   ^19A taj bija?e baeen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.

   ^20Pilat im stoga ponovno progovori hoteaei osloboditi Isusa.

   ^21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!"

   ^22On im treaei put reee: "Ta ?to je on zla ueinio? Ne nad-oh na njemu
   smrtne krivice. Kaznit aeu ga dakle i pustiti."

   ^23Ali oni navaljivahu iza glasa i?tuaei da se razapne. I vika im
   bivala sve jaea.

   ^24Pilat presudi da im bude ?to i?tu.

   ^25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bija?e baeen u tamnicu, koga
   su iskali, a Isusa preda njima na volju.

   ^26Kad ga odvedo?e, uhvati?e nekog ?imuna Cirenca koji je dolazio s
   polja i stave na nj kri? da ga nosi za Isusom.

   ^27Za njim je i?lo silno mno?tvo svijeta, napose ?ena, koje su plakale
   i naricale za njim.

   ^28Isus se okrenu prema njima pa im reee: "Kaeeri Jeruzalemske, ne
   plaeite nada mnom, nego plaeite nad sobom i nad djecom svojom.

   ^29Jer evo idu dani kad aee se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama
   koje ne rodi?e i sisama koje ne doji?e.'

   ^30Tad aee poeeti govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima:
   'Pokrijte nas!'

   ^31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, ?to li aee biti sa
   suhim?"

   ^32A vodili su i drugu dvojicu, zloeince, da ih s njime pogube.

   ^33I kada dod-o?e na mjesto zvano Lubanja, ondje razape?e njega i te
   zloeince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

   ^34A Isus je govorio: "Oee, oprosti im, ne znaju ?to eine!" I
   razdijeli?e med-u se haljine njegove baciv?i kocke.

   ^35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari
   govoreaei: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Bo?ji,
   Izabranik!"

   ^36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom

   ^37govoreaei: "Ako si ti kralj ?idovski, spasi sam sebe!"

   ^38A bija?e i natpis ponad njega: "Ovo je kralj ?idovski."

   ^39Jedan ga je od obje?enih zloeinaca pogrd-ivao: "Nisi li ti Krist?
   Spasi sebe i nas!"

   ^40A drugi ovoga prekorava?e: "Zar se ne boji? Boga ni ti, koji si pod
   istom osudom?

   ^41Ali mi po pravdi jer primamo ?to smo djelima zaslu?ili, a on - on
   ni?ta opako ne ueini."

   ^42Onda reee: "Isuse, sjeti me se kada dod-e? u kraljevstvo svoje."

   ^43A on aee mu: "Zaista ti ka?em: danas aee? biti sa mnom u raju!"

   ^44Bija?e veae oko ?este ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure
   devete,

   ^45jer sunce pomrea, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

   ^46I povika Isus iza glasa: "Oee, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To
   rekav?i, izdahnu.

   ^47Kad satnik vidje ?to se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, eovjek
   ovaj bija?e pravednik!"

   ^48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio ?to se zbiva,
   vraaeao se bijuaei se u prsa.

   ^49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i ?ene koje su za
   njim i?le iz Galileje.

   ^50I dod-e eovjek imenom Josip, vijeaenik, eovjek eestit i pravedan;

   ^51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bija?e iz Arimateje, grada
   judejskoga i i?eekiva?e kraljevstvo Bo?je.

   ^52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

   ^53Zatim ga skinu, povi u platno i polo?i u grob isklesan u koji jo? ne
   bija?e nitko polo?en.

   ^54Bija?e dan Priprave; subota je svitala.

   ^55A pratile to ?ene koje su s Isusom do?le iz Galileje: motrile grob i
   kako je polo?eno tijelo njegovo.

   ^56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po
   propisu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dod-o?e one na grob s miomirisima
   ?to ih pripravi?e.

   ^2Kamen nad-o?e otkotrljan od groba.

   ^3Ud-o?e, ali ne nad-o?e tijela Gospodina Isusa.

   ^4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva eovjeka u blistavoj
   odjeaei stado?e do njih.

   ^5Zastra?ene obore lica k zemlji, a oni aee im: "?to tra?ite ?ivoga
   med-u mrtvima?

   ^6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je jo?
   bio u Galileji:

   ^7'Treba da Sin Eovjeeji bude predan u ruke gre?nika, i raspet, i
   treaei dan da ustane.'"

   ^8I sjeti?e se one rijeei njegovih,

   ^9vrati?e se s groba te javi?e sve to jedanaestorici i svima drugima.

   ^10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale
   zajedno s njima govorahu to apostolima,

   ^11ali njima se te rijeei prieini?e kao tlapnja, te im ne vjerovahu.

   ^12A Petar usta i potrea na grob. Sagnuv?i se, opazi samo povoje. I
   vrati se kuaei eudeaei se tome ?to se zbilo.

   ^13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se
   zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema ?ezdeset stadija.

   ^14Razgovarahu med-usobno o svemu ?to se dogodilo.

   ^15I dok su tako razgovarali i raspravljali, pribli?i im se Isus i
   pod-e s njima.

   ^16Ali prepoznati ga - bija?e uskraaeeno njihovim oeima.

   ^17On ih upita: "?to to putem pretresate med-u sobom?" Oni se snu?deni
   zaustave

   ^18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini
   stranac u Jeruzalemu te ne zna? ?to se u njemu dogodilo ovih dana?"

   ^19A on aee: "?to to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazareaeaninom,
   koji bija?e prorok - silan na djelu i na rijeei pred Bogom i svim
   narodom:

   ^20kako su ga glavari sveaeenieki i vijeaenici na?i predali da bude
   osud-en na smrt te ga razapeli.

   ^21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim
   svega toga ovo je veae treaei dan ?to se to dogodilo.

   ^22A zbuni?e nas i ?ene neke od na?ih: u praskozorje bijahu na grobu,

   ^23ali nisu na?le njegova tijela pa dod-o?e te reko?e da su im se
   ukazali and-eli koji su rekli da je on ?iv.

   ^24Odo?e nato i neki na?i na grob i nad-o?e kako ?ene reko?e, ali njega
   ne vidje?e."

   ^25A on aee im: "O bezumni i srca spora da vjerujete ?to god su proroci
   navijestili!

   ^26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ud-e u svoju slavu?"

   ^27Poeev?i tada od Mojsija i svih proroka, protumaei im ?to u svim
   Pismima ima o njemu.

   ^28Uto se pribli?e selu kamo su i?li, a on kao da htjede dalje.

   ^29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo aee veeer i dan je na
   izmaku!" I unid-e da ostane s njima.

   ^30Dok bija?e s njima za stolom, uze kruh, izreee blagoslov, razlomi te
   im dava?e.

   ^31Uto im se otvore oei te ga prepozna?e, a on im i?eeznu s oeiju.

   ^32Tada reko?e jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je
   putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?"

   ^33U isti se eas digo?e i vrati?e u Jeruzalem. Nad-o?e okupljenu
   jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.

   ^34Oni im reko?e: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se ?imunu!"

   ^35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepozna?e u lomljenju
   kruha.

   ^36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reee im: "Mir
   vama!"

   ^37Oni, zbunjeni i prestra?eni, pomisli?e da vide duha.

   ^38Reee im Isus: "Za?to se prepadoste? Za?to vam sumnje obuzimaju srce?

   ^39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh
   tijela ni kostiju nema kao ?to vidite da ja imam."

   ^40Rekav?i to, pokaza im ruke i noge.

   ^41I dok oni od radosti jo? nisu vjerovali, nego se eudom eudili, on im
   reee: "Imate li ovdje ?to za jelo?"

   ^42Oni mu pru?e komad peeene ribe.

   ^43On uzme i pred njima pojede.

   ^44Nato im reee: "To je ono ?to sam vam govorio dok sam jo? bio s vama:
   treba da se ispuni sve ?to je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i
   Psalmima o meni napisano."

   ^45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma

   ^46te im reee: "Ovako je pisano: 'Krist aee trpjeti i treaei dan ustati
   od mrtvih,

   ^47i u njegovo aee se ime propovijedati obraaeenje i otpu?tenje grijeha
   po svim narodima poeev?i od Jeruzalema.'

   ^48Vi ste tomu svjedoci.

   ^49I evo, ja ?aljem na vas Obeaeanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu
   dok se ne obueete u Silu odozgor."

   ^50Zatim ih izvede do Betanije, podi?e ruke pa ih blagoslovi.

   ^51I dok ih blagoslivlja?e, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.

   ^52Oni mu se nieice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem

   ^53te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.
     __________________________________________________________________

John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 U poeetku bija?e Rijee i Rijee bija?e u Boga i Rijee bija?e Bog.

   ^2Ona bija?e u poeetku u Boga.

   ^3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ni?ta. Svemu ?to postade

   ^4u njoj bija?e ?ivot i ?ivot bija?e ljudima svjetlo;

   ^5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

   ^6Bi eovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

   ^7On dod-e kao svjedok da posvjedoei za Svjetlo da svi vjeruju po
   njemu.

   ^8Ne bija?e on Svjetlo, nego - da posvjedoei za Svjetlo.

   ^9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog eovjeka dod-e na svijet;

   ^10bija?e na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

   ^11K svojima dod-e i njegovi ga ne primi?e.

   ^12A onima koji ga primi?e podade moae da postanu djeca Bo?ja: onima
   koji vjeruju u njegovo ime,

   ^13koji su rod-eni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje
   mu?evlje, nego - od Boga.

   ^14I Rijee tijelom postade i nastani se med-u nama i vidjesmo slavu
   njegovu - slavu koju ima kao Jedinorod-enac od Oca - pun milosti i
   istine.

   ^15Ivan svjedoei za njega. Viee: "To je onaj o kojem rekoh: koji za
   mnom dolazi, preda mnom je jer bija?e prije mene!"

   ^16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

   ^17Uistinu, Zakon bija?e dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po
   Isusu Kristu.

   ^18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorod-enac - Bog - koji je u krilu
   Oeevu, on ga obznani.

   ^19A evo svjedoeanstva Ivanova. Kad su ?idovi iz Jeruzalema poslali k
   njemu sveaeenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

   ^20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

   ^21Upita?e ga nato: "?to dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam."
   "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

   ^22Tada mu reko?e: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas
   poslali? ?to ka?e? sam o sebi?"

   ^23On odgovori: "Ja sam glas koji viee u pustinji: Poravnite put
   Gospodnji! - kako reee prorok Izaija."

   ^24A neki izaslanici bijahu farizeji.

   ^25Oni prihvati?e rijee i upita?e ga: "Za?to onda krsti? kad nisi
   Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

   ^26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Med-u vama stoji koga vi ne
   poznate -

   ^27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odrije?iti remenje
   na obuaei."

   ^28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

   ^29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reee: "Evo
   Jaganjca Bo?jega koji odnosi grijeh svijeta!"

   ^30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi eovjek koji je preda mnom
   jer bija?e prije mene!"

   ^31"Ja ga nisam poznavao, ali ba? zato dod-oh i krstim vodom da se on
   oeituje Izraelu."

   ^32I posvjedoei Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub
   i ostaje na njemu.

   ^33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reee
   mi: 'Na koga vidi? da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji
   krsti Duhom Svetim.'

   ^34I ja sam to vidio i svjedoeim: on je Sin Bo?ji."

   ^35Sutradan opet staja?e Ivan s dvojicom svojih ueenika.

   ^36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reee: "Evo Jaganjca Bo?jega!"

   ^37Te njegove rijeei eula ona dva njegova ueenika pa pod-o?e za Isusom.

   ^38Isus se obazre i vidjev?i da idu za njim, upita ih: "?to tra?ite?"
   Oni mu reko?e: "Rabbi" - ?to znaei: "Ueitelju - gdje stanuje??"

   ^39Reee im: "Dod-ite i vidjet aeete." Pod-o?e dakle i vidje?e gdje
   stanuje i ostado?e kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

   ^40Jedan od one dvojice, koji su euv?i Ivana po?li za Isusom, bija?e
   Andrija, brat ?imuna Petra.

   ^41On najprije nad-e svoga brata ?imuna te aee mu: "Na?li smo Mesiju!"
   - ?to znaei "Krist - Pomazanik".

   ^42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reee: "Ti si ?imun, sin Ivanov!
   Zvat aee? se Kefa!" - ?to znaei "Petar - Stijena".

   ^43Sutradan naumi Isus poaei u Galileju. Nad-e Filipa i reee mu: "Pod-i
   za mnom!"

   ^44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

   ^45Filip nad-e Natanaela i javi mu: "Na?li smo onoga o kome je pisao
   Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

   ^46Reee mu Natanael: "Iz Nazareta da mo?e biti ?to dobro?" Ka?e mu
   Filip: "Dod-i i vidi."

   ^47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reee za njega: "Evo
   istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

   ^48Ka?e mu Natanael: "Odakle me poznaje??" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te
   prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

   ^49Nato aee mu Natanael: "Ueitelju, ti si Sin Bo?ji! Ti kralj si
   Izraelov!"

   ^50Odgovori mu Isus: "Stoga ?to ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom',
   vjeruje?. I vi?e aee? od toga vidjeti!"

   ^51I nadoda: "Zaista, zaista, ka?em vam: gledat aeete otvoreno nebo i
   and-ele Bo?je gdje uzlaze i silaze nad Sina Eovjeejega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Treaeeg dana bija?e svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova
   majka.

   ^2Na svadbu bija?e pozvan i Isus i njegovi ueenici.

   ^3Kad ponesta vina, Isusu aee njegova majka: "Vina nemaju."

   ^4Ka?e joj Isus: "?eno, ?to ja imam s tobom? Jo? nije do?ao moj eas!"

   ^5Nato aee njegova mati poslu?iteljima: "?to god vam rekne, ueinite!"

   ^6A bija?e ondje ?idovima za ei?aeenje ?est kamenih posuda od po dvije
   do tri mjere.

   ^7Ka?e Isus poslu?iteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do
   vrha.

   ^8Tada im reee: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

   ^9Kad okusi vodu ?to posta vinom, a nije znao odakle je - znale su
   sluge koje zagrabi?e vodu - ravnatelj stola pozove zaruenika

   ^10i ka?e mu: "Svaki eovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad
   se ponapiju, gore. Ti si euvao dobro vino sve do sada."

   ^11Tako, u Kani Galilejskoj, ueini Isus prvo znamenje i objavi svoju
   slavu te povjerova?e u njega njegovi ueenici.

   ^12Nakon toga sid-e sa svojom majkom, s braaeom i sa svojim ueenicima u
   Kafarnaum. Ondje ostado?e nekoliko dana.

   ^13Blizu bija?e ?idovska Pasha. Stoga Isus uzid-e u Jeruzalem.

   ^14U Hramu nad-e prodavaee volova, ovaca i golubova i mjenjaee gdje
   sjede.

   ^15I naeini bie od u?eta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i
   volovima. Mjenjaeima rasu novac i stolove isprevrta,

   ^16a prodavaeima golubova reee: "Nosite to odavde i ne einite od kuaee
   Oca mojega kuaeu trgovaeku."

   ^17Prisjeti?e se njegovi ueenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom
   tvoj.

   ^18Nato se umije?aju ?idovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje mo?e?
   pokazati da to smije? einiti?"

   ^19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja aeu ga u tri dana
   podiaei."

   ^20Reko?e mu nato ?idovi: "Eetrdeset i ?est godina gradio se ovaj Hram,
   a ti da aee? ga u tri dana podiaei?"

   ^21No on je govorio o hramu svoga tijela.

   ^22Po?to uskrsnu od mrtvih, prisjeti?e se njegovi ueenici da je to htio
   reaei te povjerova?e Pismu i besjedi koju Isus reee.

   ^23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerova?e u
   njegovo ime promatrajuaei znamenja koja je einio.

   ^24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

   ^25i nije trebalo da mu tko daje svjedoeanstvo o eovjeku: ta sam je
   dobro znao ?to je u eovjeku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Bija?e med-u farizejima eovjek imenom Nikodem, ugledan ?idov.

   ^2On dod-e Isusu obnoae i reee mu: "Rabbi, znamo da si od Boga do?ao
   kao ueitelj jer nitko ne mo?e einiti znamenja kakva ti eini? ako Bog
   nije s njime."

   ^3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, ka?em ti: tko se ne rodi nanovo,
   odozgor, ne mo?e vidjeti kraljevstva Bo?jega!"

   ^4Ka?e mu Nikodem: "Kako se eovjek mo?e roditi kad je star? Zar mo?e po
   drugi put uaei u utrobu majke svoje i roditi se?"

   ^5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, ka?em ti: ako se tko ne rodi iz vode
   i Duha, ne mo?e uaei u kraljevstvo Bo?je.

   ^6?to je od tijela rod-eno, tijelo je; i ?to je od Duha rod-eno, duh
   je.

   ^7Ne eudi se ?to ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

   ^8Vjetar pu?e gdje hoaee; euje? mu ?um, a ne zna? odakle dolazi i kamo
   ide. Tako je sa svakim koji je rod-en od Duha."

   ^9Upita ga Nikodem: "Kako se to mo?e zbiti?"

   ^10Odgovori mu Isus: "Ti si ueitelj u Izraelu pa to da ne razumije??

   ^11Zaista, zaista, ka?em ti: govorimo ?to znamo, svjedoeimo za ono ?to
   vidjesmo, ali svjedoeanstva na?ega ne primate.

   ^12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako aeete vjerovati kad
   vam budem govorio nebesko?

   ^13Nitko nije uza?ao na nebo doli onaj koji sid-e s neba, Sin Eovjeeji.

   ^14I kao ?to je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut
   Sin Eovjeeji

   ^15da svaki koji vjeruje u njemu ima ?ivot vjeeni.

   ^16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
   Jedinorod-enca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima
   ?ivot vjeeni.

   ^17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet
   spasi po njemu.

   ^18Tko vjeruje u njega, ne osud-uje se; a tko ne vjeruje, veae je
   osud-en ?to nije vjerovao u ime jedinorod-enoga Sina Bo?jega.

   ^19A ovo je taj sud: Svjetlost je do?la na svijet, ali ljudi su vi?e
   ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

   ^20Uistinu, tko god eini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
   da se ne razotkriju djela njegova;

   ^21a tko eini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su
   djela njegova u Bogu ueinjena."

   ^22Poslije toga ode Isus sa svojim ueenicima u Judejsku zemlju. Tu je
   boravio s njima i krstio.

   ^23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bija?e mnogo
   vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

   ^24Jer Ivan jo? nije bio baeen u tamnicu.

   ^25Izmed-u Ivanovih ueenika i nekog ?idova nastade tako prepirka o
   ei?aeenju.

   ^26Dod-o?e Ivanu i reko?e mu: "Ueitelju, onaj koji s tobom bija?e s onu
   stranu Jordana i za kojega si ti svjedoeio - on eno krsti i svi hrle k
   njemu."

   ^27Ivan odgovori: "Nitko ne mo?e sebi uzeti ni?ta ako mu nije dano s
   neba.

   ^28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan
   sam pred njim.'

   ^29Tko ima zaruenicu, zaruenik je. A prijatelj zaruenikov, koji stoji
   uza nj i slu?a ga, klikaee od radosti na glas zaruenikov. Ta se moja
   radost upravo ispunila.

   ^30On treba da raste, a ja da se umanjujem.

   ^31Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski
   je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

   ^32?to je vidio i euo - za to svjedoei, a svjedoeanstva njegova nitko
   ne prima.

   ^33Tko primi njegovo svjedoeanstvo, potvrd-uje da je Bog istinit.

   ^34Uistinu, onaj koga Bog posla Bo?je rijeei govori jer Bog Duha ne
   daje na mjeru.

   ^35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

   ^36Tko vjeruje u Sina, ima vjeeni ?ivot; a tko neaee da vjeruje u Sina,
   neaee vidjeti ?ivota; gnjev Bo?ji ostaje na njemu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doeuli kako on, Isus, okuplja i
   krsti vi?e ueenika nego Ivan -

   ^2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi ueenici -

   ^3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

   ^4Morao je proaei kroza Samariju.

   ^5Dod-e dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja ?to ga
   Jakov dade svojemu sinu Josipu.

   ^6Ondje bija?e zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na
   zdencu. Bila je otprilike ?esta ura.

   ^7Dod-e neka ?ena Samarijanka zahvatiti vode. Ka?e joj Isus: "Daj mi
   piti!"

   ^8Njegovi ueenici bijahu oti?li u grad kupiti hrane.

   ^9Ka?e mu na to Samarijanka: "Kako ti, ?idov, i?te? piti od mene,
   Samarijanke?" Jer ?idovi se ne dru?e sa Samarijancima.

   ^10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Bo?ji i tko je onaj koji ti
   veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode ?ive."

   ^11Odvrati mu ?ena: "Gospodine, ta nema? ni eime bi zahvatio, a zdenac
   je dubok. Otkuda ti dakle voda ?iva?

   ^12Zar si ti mo?da veaei od oca na?eg Jakova koji nam dade ovaj zdenac
   i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

   ^13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet aee o?ednjeti.

   ^14A tko bude pio vode koju aeu mu ja dati, ne, neaee o?ednjeti nikada:
   voda koju aeu mu ja dati postat aee u njemu izvorom vode koja struji u
   ?ivot vjeeni."

   ^15Ka?e mu ?ena: "Gospodine, daj mi te vode da ne ?ed-am i da ne moram
   dolaziti ovamo zahvaaeati."

   ^16Nato joj on reee: "Idi i zovi svoga mu?a pa se vrati ovamo."

   ^17Odgovori mu ?ena: "Nemam mu?a." Ka?e joj Isus: "Dobro si rekla:
   'Nemam mu?a!'

   ^18Pet si doista mu?eva imala, a ni ovaj koga sada ima? nije ti mu?. To
   si po istini rekla."

   ^19Ka?e mu ?ena: "Gospodine, vidim da si prorok.

   ^20Na?i su se oeevi klanjali na ovome brdu, a vi ka?ete da je u
   Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

   ^21A Isus joj reee: "Vjeruj mi, ?eno, dolazi eas kad se neaeete
   klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

   ^22Vi se klanjate onome ?to ne poznate, a mi se klanjamo onome ?to
   poznamo jer spasenje dolazi od ?idova.

   ^23Ali dolazi eas - sada je! - kad aee se istinski klanjatelji klanjati
   Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje tra?i Otac.

   ^24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se
   klanjaju."

   ^25Ka?e mu ?ena: "Znam da ima doaei Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad
   on dod-e, objavit aee nam sve."

   ^26Ka?e joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

   ^27Uto dod-u njegovi ueenici pa se zaeude ?to razgovara sa ?enom. Nitko
   ga ipak ne zapita: "?to tra?i??" ili: "?to razgovara? s njom?"

   ^28?ena ostavi svoj kreag pa ode u grad i reee ljudima:

   ^29"Dod-ite da vidite eovjeka koji mi je kazao sve ?to sam poeinila. Da
   to nije Krist?"

   ^30Oni izid-u iz grada te se upute k njemu.

   ^31Ueenici ga dotle nudili: "Ueitelju, jedi!"

   ^32A on im reee: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

   ^33Ueenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

   ^34Ka?e im Isus: "Jelo je moje vr?iti volju onoga koji me posla i
   dovr?iti djelo njegovo.

   ^35Ne govorite li vi: 'Jo? eetiri mjeseca i evo ?etve?' Gle, ka?em vam,
   podignite oei svoje i pogledajte polja: veae se bjelasaju za ?etvu.

   ^36?etelac veae prima plaaeu, sabire plod za vjeeni ?ivot da se sijae i
   ?etelac zajedno raduju.

   ^37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi ?anje.'

   ^38Ja vas poslah ?eti ono oko eega se niste trudili; drugi su se
   trudili, a vi ste u?li u trud njihov."

   ^39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerova?e u njega zbog rijeei
   ?ene koja je svjedoeila: "Kazao mi je sve ?to sam poeinila."

   ^40Kad su dakle Samarijanci do?li k njemu, moljahu ga da ostane u njih.
   I ostade ondje dva dana.

   ^41Tada ih je jo? mnogo vi?e povjerovalo zbog njegove rijeei

   ^42pa govorahu ?eni: "Sada vi?e ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta
   sami smo euli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

   ^43Nakon dva dana ode odande u Galileju.

   ^44Sam je Isus dodu?e izjavio da prorok nema easti u svom zavieaju.

   ^45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primi?e jer
   bijahu vidjeli ?to je sve ueinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni
   bili uzi?li na blagdan.

   ^46Dod-e dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bija?e pretvorio vodu u
   vino. Ondje bija?e neki kraljevski slu?benik koji je imao bolesna sina
   u Kafarnaumu.

   ^47Kad je euo da je Isus do?ao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga
   molja?e da sid-e i ozdravi mu sina jer veae samo ?to nije umro.

   ^48Nato mu Isus reee: "Ako ne vidite znamenja i eudesa, ne vjerujete!"

   ^49Ka?e mu kraljevski slu?benik: "Gospodine, sid-i dok mi ne umre
   dijete."

   ^50Ka?e mu Isus: "Idi, sin tvoj ?ivi!" Povjerova eovjek rijeei koju mu
   reee Isus i ode.

   ^51Dok je on jo? silazio, pohite mu u susret sluge s vije?aeu da mu sin
   ?ivi.

   ^52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Reko?e mu: "Jueer
   oko sedme ure pustila ga ognjica."

   ^53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog easa kad mu Isus reee:
   "Sin tvoj ?ivi." I povjerova on i sav dom njegov.

   ^54Bija?e to drugo znamenje ?to ga ueini Isus po povratku iz Judeje u
   Galileju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Nakon toga bija?e ?idovski blagdan pa Isus uzid-e u Jeruzalem.

   ^2U Jeruzalemu se kod Ovejih vrata nalazi kupali?te koje se hebrejski
   zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

   ^3U njima je le?alo mno?tvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:eekali
   su da izbije voda..

   ^4And-eo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i
   pokrenuo vodu: tko bi prvi u?ao po?to je voda izbila, ozdravio bi makar
   bolovao od bilo kakve bolesti.

   ^5Bija?e ondje neki eovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i
   osam godina.

   ^6Kad ga Isus opazi gdje le?i i kada dozna da je veae dugo u tome
   stanju, ka?e mu: "?eli? li ozdraviti?"

   ^7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u
   kupali?te kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi veae prije mene
   sid-e."

   ^8Ka?e mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

   ^9Eovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bija?e
   subota.

   ^10?idovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smije? nositi
   postelju svoju!"

   ^11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reee mi: 'Uzmi svoju postelju i
   hodi!'"

   ^12Upita?e ga dakle: "Tko je taj eovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i
   hodi?'"

   ^13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mno?tvu
   ?to se ondje nalazilo.

   ^14Nakon toga nad-e ga Isus u Hramu i reee mu: "Eto, ozdravio si! Vi?e
   ne grije?i da te ?to gore ne snad-e!"

   ^15Eovjek ode i javi ?idovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

   ^16Zbog toga su ?idovi poeeli Isusa napadati ?to to radi subotom.

   ^17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

   ^18Zbog toga su ?idovi jo? vi?e gledali da ga ubiju jer je ne samo
   kr?io subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaeujuaei sebe s
   Bogom.

   ^19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, ka?em vam: Sin ne mo?e sam od
   sebe einiti ni?ta, doli ?to vidi da eini Otac; ?to on eini, to jednako
   i Sin eini.

   ^20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve ?to sam eini. Pokazat aee mu i
   veaea djela od ovih te aeete se eudom euditi.

   ^21Uistinu, kao ?to Otac uskrisuje mrtve i o?ivljava tako i Sin
   o?ivljava koje hoaee.

   ^22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

   ^23da svi easte Sina kao ?to easte Oca. Tko ne easti Sina, ne easti ni
   Oca koji ga posla."

   ^24"Zaista, zaista, ka?em vam: tko slu?a moju rijee i vjeruje onomu
   koji me posla, ima ?ivot vjeeni i ne dolazi na sud, nego je pre?ao iz
   smrti u ?ivot.

   ^25Zaista, zaista, ka?em vam: dolazi eas - sada je! - kad aee mrtvi
   euti glas Sina Bo?jega i koji euju, ?ivjet aee.

   ^26Doista, kao ?to Otac ima ?ivot u sebi tako je i Sinu dao da ima
   ?ivot u sebi;

   ^27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Eovjeeji.

   ^28Ne eudite se tome jer dolazi eas kad aee svi koji su u grobovima,
   euti njegov glas.

   ^29I iziaei aee: koji su dobro einili - na uskrsnuaee ?ivota, a koji su
   radili zlo - na uskrsnuaee osude.

   ^30Ja sam od sebe ne mogu ueiniti ni?ta: kako eujem, sudim, i sud je
   moj pravedan jer ne tra?im svoje volje, nego volju onoga koji me
   posla."

   ^31"Ako ja svjedoeim sam za sebe, svjedoeanstvo moje nije istinito.

   ^32Drugi svjedoei za mene i znam: istinito je svjedoeanstvo kojim on
   svjedoei za mene.

   ^33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoeio za istinu.

   ^34Ja ne primam svjedoeanstva od eovjeka, veae govorim to da se vi
   spasite.

   ^35On bija?e svjetiljka ?to gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za
   eas naslad-ivati njegovom svjetlosti.

   ^36Ali ja imam svjedoeanstvo veaee od Ivanova: djela koja mi je dao
   izvr?iti Otac, upravo ta djela koja einim, svjedoee za mene - da me
   poslao Otac.

   ^37Pa i Otac koji me posla sam je svjedoeio za mene. Niti ste glasa
   njegova ikada euli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

   ^38a ni rijee njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega
   on posla.

   ^39Vi istra?ujete Pisma jer mislite po njima imati ?ivot vjeeni. I ona
   svjedoee za mene,

   ^40a vi ipak neaeete da dod-ete k meni da ?ivot imate.

   ^41Slave od ljudi ne tra?im,

   ^42ali vas dobro upoznah: ljubavi Bo?je nemate u sebi.

   ^43Ja sam do?ao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dod-e li tko drugi
   u svoje ime, njega aeete primiti.

   ^44Ta kako biste vi vjerovali kad tra?ite slavu jedni od drugih, a
   slave od Boga jedinoga ne tra?ite!

   ^45Ne mislite da aeu vas ja tu?iti Ocu. Va? je tu?itelj Mojsije u koga
   se uzdate.

   ^46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o
   meni je on pisao.

   ^47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeeima
   vjerujete?"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

   ^2Slijedilo ga silno mno?tvo jer su gledali znamenja ?to ih je einio na
   bolesnicima.

   ^3A Isus uzid-e na goru i ondje sjed-a?e sa svojim ueenicima.

   ^4Bija?e blizu Pasha, ?idovski blagdan.

   ^5Isus podigne oei i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita
   Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

   ^6To reee ku?ajuaei ga; jer znao je ?to aee ueiniti.

   ^7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki
   ne?to malo dobije."

   ^8Ka?e mu jedan od njegovih ueenika, Andrija, brat ?imuna Petra:

   ^9"Ovdje je djeeak koji ima pet jeemenih kruhova i dvije ribice! Ali
   ?to je to za tolike?"

   ^10Reee Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome
   mjestu. Posjeda?e dakle mu?karci, njih oko pet tisuaea.

   ^11Isus uze kruhove, izreee zahvalnicu pa razdijeli onima koji su
   posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

   ^12A kad se nasiti?e, reee svojim ueenicima: "Skupite preostale ulomke
   da ni?ta ne propadne!"

   ^13Skupili su dakle i napunili dvanaest ko?ara ulomaka ?to od pet
   jeemenih kruhova preteko?e onima koji su blagovali.

   ^14Kad su ljudi vidjeli znamenje ?to ga Isus ueini, reko?e: "Ovo je
   uistinu Prorok koji ima doaei na svijet!"

   ^15Kad Isus spozna da kane doaei, pograbiti ga i zakraljiti, povuee se
   ponovno u goru, posve sam.

   ^16Kad nasta veeer, sid-o?e njegovi ueenici k moru,

   ^17ud-o?e u lad-icu i krenu?e na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veae se
   i smrklo, a Isusa jo? nikako k njima.

   ^18More se uzburkalo od silnog vjetra ?to je zapuhao.

   ^19Po?to su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija,
   ugledaju Isusa gdje ide po moru i pribli?ava se lad-ici. Prestra?e se,

   ^20a on aee njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

   ^21Htjedo?e ga uzeti u lad-icu, kadli se lad-ica odmah nad-e na obali
   kamo su se zaputili.

   ^22Sutradan mno?tvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje
   bija?e samo jedna lad-ica i da Isus nije bio u?ao zajedno sa svojim
   ueenicima u lad-icu, nego da oni odo?e sami.

   ^23Iz Tiberijade pak stigo?e druge lad-ice blizu onog mjesta gdje
   jedo?e kruh po?to je Gospodin izrekao zahvalnicu.

   ^24Kada dakle mno?tvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih ueenika,
   ud-u u lad-ice i odu u Kafarnaum tra?eaei Isusa.

   ^25Kad ga nad-o?e s onu stranu mora, reko?e mu: "Ueitelju, kad si ovamo
   do?ao?"

   ^26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, ka?em vam: tra?ite me, ali ne
   stoga ?to vidjeste znamenja, nego stoga ?to ste jeli od onih kruhova i
   nasitili se.

   ^27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za
   ?ivot vjeeni: nju aee vam dati Sin Eovjeeji jer njega Otac - Bog -
   opeeati."

   ^28Reko?e mu dakle: "?to nam je einiti da bismo radili djela Bo?ja?"

   ^29Odgovori im Isus: "Djelo je Bo?je da vjerujete u onoga kojega je on
   poslao."

   ^30Reko?e mu onda: "Kakvo ti znamenje eini? da vidimo pa da ti
   vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

   ^31Oeevi na?i blagova?e manu u pustinji, kao ?to je pisano: Nahrani ih
   kruhom nebeskim."

   ^32Reee im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: nije vam Mojsije dao kruh
   s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

   ^33jer kruh je Bo?ji Onaj koji silazi s neba i daje ?ivot svijetu."

   ^34Reko?e mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

   ^35Reee im Isus: "Ja sam kruh ?ivota. Tko dolazi k meni, neaee
   ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neaee o?ednjeti nikada.

   ^36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

   ^37Svi koje mi daje Otac doaei aee k meni, i onoga tko dod-e k meni
   neaeu izbaciti;

   ^38jer sid-oh s neba ne da vr?im svoju volju, nego volju onoga koji me
   posla.

   ^39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao
   ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

   ^40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega,
   ima ?ivot vjeeni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

   ^41?idovi nato mrmljahu protiv njega ?to je rekao: "Ja sam kruh koji je
   si?ao s neba."

   ^42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i
   majku? Kako sada govori: 'Si?ao sam s neba?'"

   ^43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte med-u sobom!

   ^44Nitko ne mo?e doaei k meni ako ga ne povuee Otac koji me posla; i ja
   aeu ga uskrisiti u posljednji dan.

   ^45Pisano je u Prorocima: Svi aee biti ueenici Bo?ji. Tko god euje od
   Oca i pouei se, dolazi k meni.

   ^46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

   ^47Zaista, zaista, ka?em vam: tko vjeruje, ima ?ivot vjeeni.

   ^48Ja sam kruh ?ivota.

   ^49Oeevi va?i jedo?e u pustinji manu i pomrije?e.

   ^50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

   ^51Ja sam kruh ?ivi koji je s neba si?ao. Tko bude jeo od ovoga kruha,
   ?ivjet aee uvijeke. Kruh koji aeu ja dati tijelo je moje - za ?ivot
   svijeta."

   ^52?idovi se nato med-u sobom prepirahu: "Kako nam ovaj mo?e dati
   tijelo svoje za jelo?"

   ^53Reee im stoga Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: ako ne jedete tijela
   Sina Eovjeejega i ne pijete krvi njegove, nemate ?ivota u sebi!

   ^54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima ?ivot vjeeni; i ja aeu
   ga uskrisiti u posljednji dan.

   ^55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piaee istinsko.

   ^56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

   ^57Kao ?to je mene poslao ?ivi Otac i ja ?ivim po Ocu, tako i onaj koji
   mene blaguje ?ivjet aee po meni.

   ^58Ovo je kruh koji je s neba si?ao, ne kao onaj koji jedo?e oeevi i
   pomrije?e. Tko jede ovaj kruh, ?ivjet aee uvijeke."

   ^59To reee Isus naueavajuaei u sinagogi u Kafarnaumu.

   ^60Mnogi od njegovih ueenika euv?i to reko?e: "Tvrda je to besjeda! Tko
   je mo?e slu?ati?"

   ^61A Isus znajuaei sam od sebe da njegovi ueenici zbog toga mrmljaju,
   reee im: "Zar vas to sabla?njava?

   ^62A ?to ako vidite Sina Eovjeejega kako uzlazi onamo gdje je prije
   bio?"

   ^63"Duh je onaj koji o?ivljuje, tijelo ne koristi ni?ta. Rijeei koje
   sam vam govorio duh su i ?ivot su."

   ^64"A ipak, ima ih med-u vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od
   poeetka koji su oni ?to ne vjeruju i tko je onaj koji aee ga izdati.

   ^65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne mo?e doaei k meni ako mu
   nije dano od Oca."

   ^66Otada mnogi ueenici odstupi?e, vi?e nisu i?li s njime.

   ^67Reee stoga Isus dvanaestorici: "Da mo?da i vi ne kanite otiaei?"

   ^68Odgovori mu ?imun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti ima? rijeei
   ?ivota vjeenoga!

   ^69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Bo?ji."

   ^70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak,
   jedan je od vas d-avao."

   ^71Govora?e to o Judi, sinu ?imuna I?kariotskoga, jednom od
   dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su
   ?idovi tra?ili da ga ubiju.

   ^2Bija?e blizu ?idovski Blagdan sjenica.

   ^3Reko?e mu stoga njegova braaea: "Otid-i odavle i pod-i u Judeju da i
   tvoji ueenici vide djela ?to eini?.

   ^4Ta tko ?eli biti javno poznat, ne eini ni?ta u tajnosti. Ako veae
   eini? sve to, oeituj se svijetu."

   ^5Jer ni braaea njegova nisu vjerovala u njega.

   ^6Reee im nato Isus: "Moje vrijeme jo? nije do?lo, a za vas je vrijeme
   svagda pogodno.

   ^7Vas svijet ne mo?e mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoeim protiv
   njega: da su mu djela opaka.

   ^8Vi samo uzid-ite na blagdan. Ja jo? ne uzlazim na ovaj blagdan jer
   moje se vrijeme jo? nije ispunilo."

   ^9To im reee i ostade u Galileji.

   ^10Ali po?to njegova braaea uzid-o?e na blagdan, uzid-e i on, ne javno,
   nego potajno.

   ^11A ?idovi su ga tra?ili o blagdanu pitajuaei : "Gdje je onaj?"

   ^12I med-u mno?tvom o njemu se mnogo ?aptalo. Jedni govorahu: "Dobar
   je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod."

   ^13Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od ?idova.

   ^14Usred blagdana uzid-e Isus u Hram i stade naueavati.

   ^15?idovi se u eudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije ueio?"

   ^16Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.

   ^17Ako tko hoaee vr?iti volju njegovu, prepoznat aee da li je taj nauk
   od Boga ili ja sam od sebe govorim.

   ^18Tko sam od sebe govori, svoju slavu tra?i, a tko tra?i slavu onoga
   koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.

   ^19Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vr?i Zakona."
   "Za?to tra?ite da me ubijete?"

   ^20Odgovori mno?tvo: "Zloduha ima?! Tko tra?i da te ubije?"

   ^21Uzvrati im Isus: "Jedno djelo ueinih i svi se eudite.

   ^22Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od
   otaca - i vi u subotu obrezujete eovjeka.

   ^23Ako eovjek mo?e primiti obrezanje u subotu da se ne prekr?i Mojsijev
   zakon, za?to se ljutite na mene ?to sam svega eovjeka ozdravio u
   subotu?

   ^24Ne sudite po vanj?tini, nego sudite sudom pravednim!"

   ^25Reko?e tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga tra?e da ga
   ubiju?

   ^26A evo, posve otvoreno govori i ni?ta mu ne ka?u. Da nisu mo?da i
   glavari doista upoznali da je on Krist?

   ^27Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dod-e, nitko neaee znati
   odakle je!"

   ^28Nato Isus, koji je ueio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate
   odakle sam! A ipak ja nisam do?ao sam od sebe: postoji jedan istiniti
   koji me posla. Njega vi ne znate.

   ^29Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

   ^30?idovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke
   jer jo? nije bio do?ao njegov eas.

   ^31A mnogi iz mno?tva povjerova?e u nj te govorahu: "Zar aee Krist,
   kada dod-e, einiti vi?e znamenja nego ?to ih ovaj ueini?"

   ^32Doeuli farizeji da se to u mno?tvu o njemu ?apaee. Stoga glavari
   sveaeenieki i farizeji posla?e stra?are da ga uhvate.

   ^33Tada Isus reee: "Jo? sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me
   posla.

   ^34Tra?it aeete me i neaeete me naaei; gdje sam ja, vi ne mo?ete
   doaei."

   ^35Reko?e nato ?idovi med-u sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi neaeemo
   naaei? Da ne kani poaei raseljenima med-u Grcima i naueavati Grke?

   ^36?to li znaei besjeda koju reee: 'Tra?it aeete me i neaeete me naaei;
   gdje sam ja, vi ne mo?ete doaei'?"

   ^37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko
   ?edan, neka dod-e k meni! Neka pije

   ^38koji vjeruje u mene! Kao ?to reee Pismo: 'Rijeke aee ?ive vode
   poteaei iz njegove utrobe!'"

   ^39To reee o Duhu kojega su imali primiti oni ?to vjeruju u njega. Tada
   doista ne bija?e jo? do?ao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

   ^40Kad su neki iz naroda euli te rijeei, govorahu: "Ovo je uistinu
   Prorok."

   ^41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa
   zar Krist dolazi iz Galileje?

   ^42Ne ka?e li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz
   Betlehema, mjesta gdje bija?e David?"

   ^43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.

   ^44Neki ga eak htjedo?e uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

   ^45Dod-o?e dakle stra?ari glavarima sveaeeniekim i farizejima, a ovi im
   reko?e: "Za?to ga ne dovedoste?"

   ^46Stra?ari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio."

   ^47Nato aee im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti?

   ^48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?

   ^49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"

   ^50Ka?e im Nikodem - onaj koji ono prije dod-e k Isusu, a bija?e jedan
   od njih:

   ^51"Zar na? Zakon sudi eovjeku ako ga prije ne saslu?a i ne dozna ?to
   eini?"

   ^52Odgovori?e mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istra?i pa aee? vidjeti da
   iz Galileje ne ustaje prorok."

   ^53I otid-o?e svaki svojoj kuaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.

   ^2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i
   stade poueavati.

   ^3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ?enu zateeenu u preljubu.
   Postave je u sredinu

   ^4i ka?u mu: "Ueitelju! Ova je ?ena zateeena u samom preljubu.

   ^5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. ?to ti na to
   ka?e??"

   ^6To govorahu samo da ga isku?aju pa da ga mogu optu?iti. Isus se sagne
   pa stane prstom pisati po tlu.

   ^7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reee im: "Tko je od
   vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

   ^8I ponovno se sagnuv?i, nastavi pisati po zemlji.

   ^9A kad oni to eu?e, stado?e odlaziti jedan za drugim, poeev?i od
   starijih. Osta Isus sam - i ?ena koja staja?e u sredini.

   ^10Isus se uspravi i reee joj: "?eno, gdje su oni? Zar te nitko ne
   osudi?"

   ^11Ona reee: "Nitko, Gospodine." Reee joj Isus: "Ni ja te ne osud-ujem.
   Idi i odsada vi?e nemoj grije?iti."

   ^12Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide
   za mnom, neaee hoditi u tami, nego aee imati svjetlost ?ivota."

   ^13Farizeji mu nato reko?e: "Ti svjedoei? sam za sebe: svjedoeanstvo
   tvoje nije istinito!"

   ^14Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoeim sam za sebe, svjedoeanstvo je
   moje istinito jer znam odakle dod-oh i kamo idem. A vi ne znate ni
   odakle dolazim ni kamo idem.

   ^15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

   ^16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj
   koji me posla, Otac.

   ^17Ta i u va?em zakonu pi?e da je svjedoeanstvo dvojice istinito.

   ^18Ja svjedoeim za sebe, a svjedoei za mene i onaj koji me posla,
   Otac."

   ^19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene
   poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga
   poznavali."

   ^20Te rijeei rekao je Isus u riznici dok je naueavao u Hramu. I nitko
   ga ne uhvati jer jo? ne bija?e do?ao njegov eas.

   ^21Reee im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi aeete me tra?iti i u svojem
   aeete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doaei."

   ^22?idovi se nato stanu pitati: "Da se mo?da ne kani ubiti kad govori:
   'Kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doaei'?"

   ^23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga
   svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

   ^24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet aeete u grijesima svojim.' Uistinu, ako
   ne povjerujete da Ja jesam, umrijet aeete u grijesima svojim."

   ^25Nato mu oni reko?e: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

   ^26"Ta ?to da vam s poeetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti
   i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i ?to sam euo od njega, to
   ja zborim svijetu."

   ^27Ne shvati?e da im govori o Ocu.

   ^28Isus im nato reee: "Kad uzdignete Sina Eovjeejega, tada aeete
   upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne einim ni?ta, nego da onako
   zborim kako me naueio Otac.

   ^29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek
   einim ?to je njemu milo."

   ^30Na te njegove rijeei mnogi povjerova?e u njega.

   ^31Tada Isus progovori ?idovima koji mu povjerova?e: "Ako ostanete u
   mojoj rijeei, uistinu, moji ste ueenici;

   ^32upoznat aeete istinu i istina aee vas osloboditi."

   ^33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo
   robovali. Kako to ti govori?: 'Postat aeete slobodni?'"

   ^34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: tko god eini grijeh,
   rob je grijeha.

   ^35Rob ne ostaje u kuaei zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

   ^36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja aeete biti slobodni.

   ^37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tra?ite da me ubijete jer
   moja rijee nema mjesta u vama.

   ^38Ja govorim ?to vidjeh kod Oca, a vi einite ?to euste od svog oca."

   ^39Odgovori?e mu: "Na? je otac Abraham". Ka?e im Isus: "Da ste djeca
   Abrahamova, djela biste Abrahamova einili.

   ^40A eto, tra?ite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu ?to
   sam je od Boga euo. Takvo ?to Abraham nije ueinio!

   ^41Vi einite djela oca svojega." Reko?e mu: "Mi se nismo rodili iz
   preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

   ^42Reee im Isus: "Kad bi Bog bio va? Otac, ljubili biste mene jer sam
   ja od Boga izi?ao i do?ao; nisam sam od sebe do?ao, nego on me posla.

   ^43Za?to moje besjede ne razumijete? Zato ?to niste kadri slu?ati moju
   rijee.

   ^44Vama je otac d-avao i hoaee vam se vr?iti prohtjeve oca svoga. On
   bija?e eovjekoubojica od poeetka i ne staja?e u istini jer nema istine
   u njemu: kad govori la?, od svojega govori jer je la?ac i otac la?i.

   ^45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

   ^46Tko aee mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, za?to mi ne
   vjerujete?

   ^47Tko je od Boga, rijeei Bo?je slu?a; vi zato ne slu?ate jer niste od
   Boga."

   ^48Odgovori?e mu ?idovi: "Ne ka?emo li pravo da si ti Samarijanac i da
   ima? zloduha?"

   ^49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego eastim svoga Oca, a vi me
   obe?ea?aeujete.

   ^50No ja ne tra?im svoje slave; ima tko tra?i i sudi.

   ^51Zaista, zaista, ka?em vam: ako tko oeuva moju rijee, neaee vidjeti
   smrti dovijeka."

   ^52Reko?e mu ?idovi: "Sada vidimo da ima? zloduha. Abraham umrije, tako
   i proroci, a ti ka?e?: 'Ako tko euva moju rijee, neaee okusiti smrti
   dovijeka.'

   ^53Zar si ti veaei od oca na?ega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci
   pomrije?e. Kime se to pravi??"

   ^54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ni?ta. Ima
   koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on va? Bog,

   ^55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit
   aeu la?ac jednak vama. No znam ga i rijee njegovu euvam.

   ^56Abraham, otac va?, usklikta ?to aee vidjeti moj Dan. I vidje i
   obradova se."

   ^57Reko?e mu nato ?idovi: "Ni pedeset ti jo? godina nije, a vidio si
   Abrahama?"

   ^58Reee im Isus: "Zaista, zaista, ka?em vam: prije negoli Abraham
   posta, Ja jesam!"

   ^59Nato pograbi?e kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te izid-e iz
   Hrama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Prolazeaei ugleda eovjeka slijepa od rod-enja.

   ^2Zapita?e ga njegovi ueenici: "Ueitelju, tko li sagrije?i, on ili
   njegovi roditelji te se slijep rodio?"

   ^3Odgovori Isus: "Niti sagrije?i on niti njegovi roditelji, nego je to
   zato da se na njemu oeituju djela Bo?ja."

   ^4"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noae,
   kad nitko ne mo?e raditi.

   ^5Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."

   ^6To rekav?i, pljune na zemlju i od pljuvaeke naeini kal pa mu kalom
   premaza oei.

   ^7I reee mu: "Idi, operi se u kupali?tu Siloamu!" - ?to znaei
   "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajuaei.

   ^8Susjedi i oni koji su ga prije vid-ali kao prosjaka govorili su:
   "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?"

   ^9Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sliean." On
   je sam tvrdio: "Da, ja sam!"

   ^10Nato ga upita?e: "Kako su ti se otvorile oei?"

   ^11On odgovori: "Eovjek koji se zove Isus naeini kal, premaza mi oei i
   reee mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah."

   ^12Reko?e mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

   ^13Tada odvedo?e toga biv?eg slijepca farizejima.

   ^14A toga dana kad Isus naeini kal i otvori njegove oei, bija?e subota.

   ^15Farizeji ga poee?e iznova ispitivati kako je progledao. On im reee:
   "Stavio mi kal na oei i ja se oprah - i evo vidim."

   ^16Nato neki izmed-u farizeja reko?e: "Nije taj eovjek od Boga: ne pazi
   na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan gre?nik mogao
   einiti takva znamenja?" I nastade med-u njima podvojenost.

   ^17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A ?to ti ka?e? o njemu? Otvorio ti
   je oei!" On odgovori: "Prorok je!"

   ^18?idovi ipak ne vjerovahu da on bija?e slijep i da je progledao dok
   ne dozva?e roditelje toga koji je progledao

   ^19i upita?e ih: "Je li ovo va? sin za kojega tvrdite da se slijep
   rodio? Kako sada vidi?"

   ^20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo na? sin i da se slijep
   rodio.

   ^21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oei, ne znamo.
   Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!"

   ^22Reko?e tako njegovi roditelji jer su se bojali ?idova. ?idovi se
   doista veae bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopaeiti svaki
   koji njega prizna Kristom.

   ^23Zbog toga reko?e njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!"

   ^24Pozva?e stoga po drugi put eovjeka koji bija?e slijep i reko?e mu:
   "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj eovjek gre?nik!"

   ^25Nato im on odgovori: "Je li gre?nik, ja ne znam. Jedno znam: slijep
   sam bio, a sada vidim."

   ^26Reko?e mu opet: "?to ti ueini? Kako ti otvori oei?"

   ^27Odgovori im: "Veae vam rekoh i ne poslu?aste me. ?to opet hoaeete
   euti? Da ne kanite i vi postati njegovim ueenicima?"

   ^28Nato ga oni izgrdi?e i reko?e: "Ti si njegov ueenik, a mi smo
   ueenici Mojsijevi.

   ^29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle
   je."

   ^30Odgovori im eovjek: "Pa to i jest eudnovato da vi ne znate odakle
   je, a meni je otvorio oei.

   ^31Znamo da Bog gre?nike ne usli?ava; nego je li tko bogobojazan i vr?i
   li njegovu volju, toga usli?ava.

   ^32Odvijeka se nije eulo da bi tko otvorio oei slijepcu od rod-enja.

   ^33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao einiti ni?ta".

   ^34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da uei??" i
   izbaci?e ga.

   ^35Doeuo Isus da su onoga izbacili pa ga nad-e i reee mu: "Ti vjeruje?
   u Sina Eovjeejega?"

   ^36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?"

   ^37Reee mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!"

   ^38A on reee: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se nieice preda nj.

   ^39Tada Isus reee: "Radi suda dod-oh na ovaj svijet: da progledaju koji
   ne vide, a koji vide, da oslijepe!"

   ^40Euli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar
   smo i mi slijepi?"

   ^41Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi
   govorite: 'Vidimo' pa grijeh va? ostaje."
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 "Zaista, zaista, ka?em vam: tko god u oveinjak ne ulazi na vrata,
   nego negdje drugdje preskaee, kradljivac je i razbojnik.

   ^2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.

   ^3Tome vratar otvara i ovce slu?aju njegov glas. On ovce svoje zove
   imenom pa ih izvodi.

   ^4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju
   njegov glas.

   ^5Za tud-incem, dakako, ne idu, veae bje?e od njega jer tud-ineeva
   glasa ne poznaju."

   ^6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumje?e ?to im htjede time
   kazati.

   ^7Stoga im Isus ponovno reee: "Zaista, zaista, ka?em vam: ja sam vrata
   ovcama.

   ^8Svi koji dod-o?e prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce
   ne poslu?a?e.

   ^9Ja sam vrata. Kroza me tko ud-e, spasit aee se: i ulazit aee i
   izlaziti i pa?u nalaziti.

   ^10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dod-oh da
   ?ivot imaju, u izobilju da ga imaju."

   ^11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri ?ivot svoj pola?e za ovce.

   ^12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka
   gdje dolazi, ostavlja ovce i bje?i, a vuk ih grabi i razgoni:

   ^13najamnik je i nije mu do ovaca.

   ^14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

   ^15kao ?to mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i ?ivot svoj pola?em za
   ovce.

   ^16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog oveinjaka. I njih treba da
   dovedem i glas aee moj euti i bit aee jedno stado, jedan pastir.

   ^17Zbog toga me i ljubi Otac ?to pola?em ?ivot svoj da ga opet uzmem.

   ^18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe pola?em. Vlast imam
   polo?iti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca
   svoga."

   ^19Med-u ?idovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeei.

   ^20Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! ?to ga slu?ate?"

   ^21Drugi su govorili: "Nisu to rijeei opsjednuta. Zar zloduh mo?e
   slijepima oei otvoriti?"

   ^22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveaeenja. Bila je zima.

   ^23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.

   ^24Okru?ili ga ?idovi i govorili mu: "Dokle aee? nam du?u dr?ati u
   neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"

   ^25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela ?to ih ja einim
   u ime Oca svoga - ona svjedoee za mene.

   ^26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.

   ^27Ovce moje slu?aju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

   ^28Ja im dajem ?ivot vjeeni te neaee propasti nikada i nitko ih neaee
   ugrabiti iz moje ruke.

   ^29Otac moj, koji mi ih dade, veaei je od svih i nitko ih ne mo?e
   ugrabiti iz ruke Oeeve.

   ^30Ja i Otac jedno smo."

   ^31?idovi ponovno pograbi?e kamenje da ga kamenuju.

   ^32Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oeeva pokazah. Za koje me
   od tih djela kamenujete?"

   ^33Odgovori?e mu ?idovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog
   hule: ?to ti - eovjek - sebe Bogom pravi?."

   ^34Odgovori im Isus: "Nije li pisano u va?em Zakonu: Ja rekoh: bogovi
   ste!

   ^35Ako bogovima nazva one kojima je rijee Bo?ja upravljena - a Pismo se
   ne mo?e dokinuti -

   ^36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet mo?ete reaei:
   'Huli?!' - zbog toga ?to rekoh: 'Sin sam Bo?ji!'

   ^37Ako ne einim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

   ^38Ali ako einim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa
   uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

   ^39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

   ^40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan
   krstio. I osta ondje.

   ^41A mnogi dod-o?e k njemu i reko?e mu: "Ivan dodu?e ne ueini nijednog
   znamenja, ali se sve obistinilo ?to je rekao o ovome."

   ^42Mnogi ondje povjerova?e u njega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Bija?e neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj
   Marte.

   ^2Marija bija?e ono pomazala Gospodina poma?aeu i otrla mu noge svojom
   kosom. Njezin dakle brat Lazar bija?e bolestan.

   ^3Sestre stoga poruei?e Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi?,
   bolestan je."

   ^4Euv?i to, Isus reee: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Bo?ju, da
   se po njoj proslavi Sin Bo?ji."

   ^5A Isus ljublja?e Martu i njezinu sestru i Lazara.

   ^6Ipak, kad je euo za njegovu bolest, ostade jo? dva dana u onome
   mjestu gdje se nalazio.

   ^7Istom nakon toga reee ueenicima: "Pod-imo opet u Judeju!"

   ^8Ka?u mu ueenici: "Ueitelju, ?idovi su sad tra?ili da te kamenuju, pa
   da opet ide? onamo?"

   ^9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne
   spotiee se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

   ^10Hodi li tko noaeu, spotiee se jer nema svjetlosti u njemu."

   ^11To reee, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na?, spava, no idem
   probuditi ga."

   ^12Reko?e mu nato ueenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit aee."

   ^13No Isus to reee o njegovoj smrti, a oni pomisli?e da govori o
   spavanju, o snu.

   ^14Tada im Isus reee posve otvoreno: "Lazar je umro.

   ^15Ja se radujem ?to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete.
   Nego pod-imo k njemu!"

   ^16Nato Toma zvani Blizanac reee suueenicima: "Hajdemo i mi da umremo s
   njime!"

   ^17Kad je dakle Isus stigao, nad-e da je onaj veae eetiri dana u grobu.

   ^18Betanija bija?e blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

   ^19A mnogo ?idova bija?e do?lo tje?iti Martu i Mariju zbog brata
   njihova.

   ^20Kad Marta doeu da Isus dolazi, pod-e mu u susret dok je Marija
   ostala u kuaei.

   ^21Marta reee Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

   ^22Ali i sada znam: ?to god zai?te? od Boga, dat aee ti."

   ^23Kaza joj Isus: "Uskrsnut aee brat tvoj!"

   ^24A Marta mu odgovori: "Znam da aee uskrsnuti o uskrsnuaeu, u
   posljednji dan."

   ^25Reee joj Isus: "Ja sam uskrsnuaee i ?ivot: tko u mene vjeruje, ako i
   umre, ?ivjet aee.

   ^26I tko god ?ivi i vjeruje u mene, neaee umrijeti nikada. Vjeruje? li
   ovo?"

   ^27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Bo?ji,
   Onaj koji dolazi na svijet!"

   ^28Rekav?i to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reee joj kri?om:
   "Ueitelj je ovdje i zove te."

   ^29A ona, eim doeu, brzo ustane i pod-e k njemu.

   ^30Isus jo? ne bija?e u?ao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga
   je Marta susrela.

   ^31Kad ?idovi, koji su s Marijom bili u kuaei i tje?ili je, vidje?e
   kako je brzo ustala i izi?la, pod-o?e za njom; mi?ljahu da ide na grob
   plakati.

   ^32A kad Marija dod-e onamo gdje bija?e Isus i kad ga ugleda, baci mu
   se k nogama govoreaei: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi
   umro."

   ^33Kad Isus vidje kako plaee ona i ?idovi koji je doprati?e, potresen u
   duhu i uzbud-en

   ^34upita: "Kamo ste ga polo?ili?" Odgovori?e mu: "Gospodine, dod-i i
   pogledaj!"

   ^35I zaplaka Isus.

   ^36Nato su ?idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

   ^37A neki izmed-u njih reko?e: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oei,
   nije mogao ueiniti da ovaj ne umre?"

   ^38Isus onda, ponovno potresen, pod-e grobu. Bila je to peaeina, a na
   nju navaljen kamen.

   ^39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Ka?e mu pokojnikova sestra Marta:
   "Gospodine, veae zaudara. Ta eetvrti je dan."

   ^40Ka?e joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude? li vjerovala, vidjet aee?
   slavu Bo?ju?"

   ^41Odvali?e dakle kamen. A Isus podi?e oei i reee: "Oee, hvala ti ?to
   si me usli?ao.

   ^42Ja sam znao da me svagda usli?ava?; no rekoh to zbog nazoenog
   mno?tva: da vjeruju da si me ti poslao."

   ^43Rekav?i to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

   ^44I mrtvac izid-e, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice
   omotano ruenikom. Nato Isus reee: "Odrije?ite ga i pustite neka ide!"

   ^45Tada mnogi ?idovi koji bijahu do?li k Mariji, kad vidje?e ?to Isus
   ueini, povjerova?e u nj.

   ^46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im ?to Isus ueini.

   ^47Stoga glavari sveaeenieki i farizeji sazva?e Vijeaee. Govorili su:
   "?to da radimo? Ovaj eovjek eini mnoga znamenja.

   ^48Ako ga pustimo tako, svi aee povjerovati u nj pa aee doaei Rimljani
   i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

   ^49A jedan od njih - Kajfa, veliki sveaeenik one godine - reee im: "Vi
   ni?ta ne znate.

   ^50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan eovjek umre za narod,
   nego da sav narod propadne!"

   ^51To ne reee sam od sebe, nego kao veliki sveaeenik one godine
   prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

   ^52ali ne samo za narod nego i zato da raspr?ene sinove Bo?je skupi u
   jedno.

   ^53Toga dana dakle odluee da ga ubiju.

   ^54Zbog toga se Isus vi?e nije javno kretao med-u ?idovima, nego je
   odatle oti?ao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se
   zadr?avao s ueenicima.

   ^55Bija?e blizu ?idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzid-o?e prije
   Pashe u Jeruzalem da se oeiste.

   ^56Iskahu dakle Isusa te se stojeaei u Hramu zapitkivahu: "?to vam se
   eini? Zar on ne kani doaei na Blagdan?"

   ^57A glavari sveaeenieki i farizeji izdado?e naredbu: ako tko sazna
   gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 ?est dana prije Pashe dod-e Isus u Betaniju gdje bija?e Lazar koga
   je Isus uskrisio od mrtvih.

   ^2Ondje mu priredi?e veeeru. Marta poslu?iva?e, a Lazar bija?e jedan od
   njegovih sustolnika.

   ^3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, poma?e Isusu
   noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuaea napuni mirisom pomasti.

   ^4Nato reee Juda I?kariotski, jedan od njegovih ueenika, onaj koji ga
   je imao izdati:

   ^5"Za?to se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala
   siromasima?"

   ^6To ne reee zbog toga ?to mu bija?e stalo do siromaha, nego ?to bija?e
   kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao ?to se u nju stavljalo.

   ^7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvr?i za dan mog ukopa!

   ^8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

   ^9Silno mno?tvo ?idova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog
   Isusa, veae i zato da vide Lazara kojega on bija?e uskrisio od mrtvih.

   ^10A glavari sveaeenieki odluei?e i Lazara ubiti

   ^11jer su zbog njega mnogi ?idovi odlazili i vjerovali u Isusa.

   ^12Kad je sutradan silan svijet koji dod-e na Blagdan euo da Isus
   dolazi u Jeruzalem,

   ^13uze palmove graneice i izid-e mu u susret. Vikahu: "Hosana!
   Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

   ^14A Isus nad-e magareiaea i sjede na nj kao ?to je pisano:

   ^15Ne boj se, kaeeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi ja?uae na mladetu
   magarieinu!

   ^16To ueenici njegovi isprva ne razumje?e. Ali po?to je Isus bio
   proslavljen, prisjeti?e se da je to bilo o njemu napisano i da mu ba?
   to ueini?e.

   ^17Mno?tvo koje bija?e s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od
   mrtvih pronosilo je svjedoeanstvo o tome.

   ^18Stoga mu je i izi?ao u susret silan svijet: proeulo se da je on
   ueinio to znamenje.

   ^19Farizeji nato reko?e med-u sobom: "Vidite da ni?ta ne posti?ete.
   Eno, svijet ode za njim!"

   ^20A med-u onima koji su se do?li klanjati na Blagdan bijahu i neki
   Grci.

   ^21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine,
   htjeli bismo vidjeti Isusa."

   ^22Filip ode i ka?e to Andriji pa Andrija i Filip odu i ka?u Isusu.

   ^23Isus im odgovori: "Do?ao je eas da se proslavi Sin Eovjeeji.

   ^24Zaista, zaista, ka?em vam: ako p?enieno zrno, pav?i na zemlju, ne
   umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

   ^25Tko ljubi svoj ?ivot, izgubit aee ga. A tko mrzi svoj ?ivot na ovome
   svijetu, saeuvat aee ga za ?ivot vjeeni.

   ^26Ako mi tko hoaee slu?iti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje aee
   biti i moj slu?itelj. Ako mi tko hoaee slu?iti, poeastit aee ga moj
   Otac." i ?to da ka?em? Oee, izbavi me iz ovoga easa? No, zato dod-oh u
   ovaj eas!

   ^28Oee, proslavi ime svoje!" Uto dod-e glas s neba: "Proslavio sam i
   opet aeu proslaviti!"

   ^29Mno?tvo koje je ondje stajalo i slu?alo govora?e: "Zagrmjelo je!"
   Drugi govorahu: "And-eo mu je zborio."

   ^30Isus na to reee: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

   ^31"Sada je sud ovomu svijetu, sada aee knez ovoga svijeta biti
   izbaeen.

   ^32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve aeu privuaei k sebi."

   ^33To reee da oznaei kakvom aee smraeu umrijeti.

   ^34Nato mu mno?tvo odgovori: "Mi smo iz Zakona euli da Krist ostaje
   zauvijek. Kako onda ti govori? da Sin Eovjeeji treba da bude uzdignut?
   Tko je taj Sin Eovjeeji?"

   ^35Isus im nato reee: "Jo? je malo vremena svjetlost med-u vama. Hodite
   dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo
   ide.

   ^36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi
   svjetlosti!" To Isus doreee, a onda ode i sakri se od njih.

   ^37Iako je Isus pred njima ueinio tolika znamenja, oni ne povjerova?e u
   njega,

   ^38da se ispuni rijee koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova
   na?oj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

   ^39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje ka?e:

   ^40Zaslijepi im oei, stvrdnu srca; da oeima ne vide, srcem ne razumiju
   te se ne obrate pa ih ozdravim.

   ^41Reee to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

   ^42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja
   nisu to priznavali: da ne budu izopaeeni iz sinagoge.

   ^43Jer vi?e im je bilo do slave ljudske, nego do slave Bo?je.

   ^44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga
   koji me posla;

   ^45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

   ^46Ja - Svjetlost - dod-oh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u
   tami ne ostane.

   ^47I slu?a li tko moje rijeei, a ne euva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam
   do?ao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

   ^48Tko mene odbacuje i rijeei mojih ne prima, ima svoga suca: rijee
   koju sam zborio - ona aee mu suditi u posljednji dan.

   ^49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on
   mi dade zapovijed ?to da ka?em, ?to da zborim.

   ^50I znam: zapovijed njegova jest ?ivot vjeeni. ?to ja dakle zborim,
   tako zborim kako mi je rekao Otac."
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Bija?e pred blagdan Pashe. Isus je znao da je do?ao njegov eas da
   prijed-e s ovoga svijeta Ocu, buduaei da je ljubio svoje, one u
   svijetu, do kraja ih je ljubio.

   ^2I za veeerom je d-avao veae bio ubacio u srce Judi ?imuna
   I?kariotskoga da ga izda.

   ^3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izi?ao
   te da k Bogu ide pa

   ^4usta od veeere, odlo?i haljine, uze ubrus i opasa se.

   ^5Nalije zatim vodu u praonik i poene ueenicima prati noge i otirati ih
   ubrusom kojim je bio opasan.

   ^6Dod-e tako do ?imuna Petra. A on aee mu: "Gospodine! Zar ti da meni
   pere? noge?"

   ^7Odgovori mu Isus: "?to ja einim, ti sada ne zna?, ali shvatit aee?
   poslije."

   ^8Reee mu Petar: "Neaee? mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako
   te ne operem, neaee? imati dijela sa mnom."

   ^9Nato aee mu ?imun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i
   glavu!"

   ^10Ka?e mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i
   sav je eist! I vi ste eisti, ali ne svi!"

   ^11Jer znao je tko aee ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi eisti."

   ^12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reee im:
   "Razumijete li ?to sam vam ueinio?

   ^13Vi me zovete Ueiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!

   ^14Ako dakle ja - Gospodin i Ueitelj - vama oprah noge, treba da i vi
   jedni drugima perete noge.

   ^15Primjer sam vam dao da i vi einite kao ?to ja vama ueinih."

   ^16Zaista, zaista, ka?em vam: nije sluga veaei od gospodara niti
   poslanik od onoga koji ga posla.

   ^17Ako to znate, blago vama budete li tako i einili!"

   ^18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni
   Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podi?e."

   ^19"Veae vam sada ka?em, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi
   vjerujete da Ja jesam.

   ^20Zaista, zaista, ka?em vam: Tko primi onoga kojega ja ?aljem, mene
   prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."

   ^21Rekav?i to, potresen u duhu Isus posvjedoei: "Zaista, zaista, ka?em
   vam: jedan aee me od vas izdati!"

   ^22Ueenici se zgledahu med-u sobom u nedoumici o kome to govori.

   ^23A jedan od njegovih ueenika - onaj kojega je Isus ljubio - bija?e za
   stolom Isusu do krila.

   ^24?imun Petar dade mu znak i reee: "Pitaj tko je taj o kome govori."

   ^25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?"

   ^26Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umoeen zalogaj."

   ^27Tada umoei zalogaj, uze ga i dade Judi ?imuna I?kariotskoga. Nakon
   zalogaja ud-e u nj Sotona. Nato mu Isus reee: "?to eini?, ueini brzo!"

   ^28Nijedan od sustolnika nije razumio za?to mu je to rekao.

   ^29Buduaei da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao:
   "Kupi ?to nam treba za blagdan!" - ili neka poda ne?to siromasima.

   ^30On dakle uzme zalogaj i odmah izid-e. A bija?e noae.

   ^31Po?to Juda izid-e, reee Isus: "Sada je proslavljen Sin Eovjeeji i
   Bog se proslavio u njemu!

   ^32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega aee Bog proslaviti u sebi, i
   uskoro aee ga proslaviti!

   ^33Djeeice, jo? sam malo s vama. Tra?it aeete me, ali kao ?to rekoh
   ?idovima, ka?em sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne mo?ete doaei.

   ^34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao ?to sam ja ljubio
   vas tako i vi ljubite jedni druge.

   ^35Po ovom aee svi znati da ste moji ueenici: ako budete imali ljubavi
   jedni za druge."

   ^36Ka?e mu ?imun Petar: "Gospodine, kamo to odlazi??" Isus mu odgovori:
   "Kamo ja odlazim, ti zasad ne mo?e? poaei za mnom. No poaei aee?
   poslije."

   ^37Nato aee mu Petar: "Gospodine, a za?to sada ne bih mogao poaei za
   tobom? ?ivot aeu svoj polo?iti za tebe!"

   ^38Odgovori Isus: "?ivot aee? svoj polo?iti za mene? Zaista, zaista,
   ka?em ti: Pijetao neaee zapjevati dok me triput ne zataji?."
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 "Neka se ne uznemiruje srce va?e! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!

   ^2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao:
   'Idem pripraviti vam mjesto'?

   ^3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno aeu doaei i uzeti vas k sebi
   da i vi budete gdje sam ja.

   ^4A kamo ja odlazim, znate put."

   ^5Reee mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlazi?. Kako onda mo?emo put
   znati?"

   ^6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i ?ivot: nitko ne dolazi Ocu
   osim po meni.

   ^7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i
   poznajete i vidjeli ste ga."

   ^8Ka?e mu Filip: "Gospodine, poka?i nam Oca i dosta nam je!"

   ^9Nato aee mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i jo? me ne
   pozna??" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda ka?e?:
   'Poka?i nam Oca'?

   ^10Ne vjeruje? li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijeei koje vam
   govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni eini djela svoja.

   ^11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inaee, zbog samih
   djela vjerujte.

   ^12Zaista, zaista, ka?em vam: Tko vjeruje u mene, einit aee djela koja
   ja einim; da veaea aee od njih einiti jer ja odlazim Ocu.

   ^13I ?to god zai?tete u moje ime, ueinit aeu, da se proslavi Otac u
   Sinu.

   ^14Ako me ?to zai?tete u moje ime, ueinit aeu."

   ^15"Ako me ljubite, zapovijedi aeete moje euvati.

   ^16I ja aeu moliti Oca i on aee vam dati drugoga Branitelja da bude s
   vama zauvijek:

   ^17Duha Istine, kojega svijet ne mo?e primiti jer ga ne vidi i ne
   poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

   ^18Neaeu vas ostaviti kao siroead; doaei aeu k vama.

   ^19Jo? malo i svijet me vi?e neaee vidjeti, no vi aeete me vidjeti jer
   ja ?ivim i vi aeete ?ivjeti.

   ^20U onaj aeete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u
   vama.

   ^21Tko ima moje zapovijedi i euva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi,
   njega aee ljubiti Otac moj, i ja aeu ljubiti njega i njemu se
   oeitovati."

   ^22Ka?e mu Juda, ne I?kariotski: "Gospodine, kako to da aee? se
   oeitovati nama, a ne svijetu?"

   ^23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, euvat aee moju rijee pa aee i
   Otac moj ljubiti njega i k njemu aeemo doaei i kod njega se nastaniti.

   ^24Tko mene ne ljubi, rijeei mojih ne euva. A rijee koju slu?ate nije
   moja, nego Oca koji me posla.

   ^25To sam vam govorio dok sam boravio s vama.

   ^26Branitelj - Duh Sveti, koga aee Otac poslati u moje ime, poueavat
   aee vas o svemu i dozivati vam u pamet sve ?to vam ja rekoh.

   ^27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao ?to
   svijet daje. Neka se ne uznemiruje va?e srce i neka se ne stra?i.

   ^28Euli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraaeam se k vama.' Kad biste me
   ljubili, radovali biste se ?to idem Ocu jer Otac je veaei od mene.

   ^29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se
   dogodi.

   ^30Neaeu vi?e s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv
   mene ne mo?e on ni?ta.

   ^31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako einim kako mi je
   zapovjedio Otac. Ustanite, pod-imo odavde!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.

   ^2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijeee, a svaku koja rod
   donosi eisti da vi?e roda donese.

   ^3Vi ste veae oei?aeeni po rijeei koju sam vam zborio.

   ^4Ostanite u meni i ja u vama. Kao ?to loza ne mo?e donijeti roda sama
   od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

   ^5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo
   roda. Uistinu, bez mene ne mo?ete ueiniti ni?ta.

   ^6Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda
   skupe i bace u oganj te gore.

   ^7Ako ostanete u meni i rijeei moje ako ostanu u vama, ?to god hoaeete,
   i?tite i bit aee vam.

   ^8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji
   ueenici.

   ^9Kao ?to je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u
   mojoj ljubavi.

   ^10Budete li euvali moje zapovijedi, ostat aeete u mojoj ljubavi; kao
   ?to sam i ja euvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

   ^11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da va?a radost bude
   potpuna.

   ^12Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao ?to sam ja vas
   ljubio!

   ^13Veaee ljubavi nitko nema od ove: da tko ?ivot svoj polo?i za svoje
   prijatelje.

   ^14Vi ste prijatelji moji ako einite ?to vam zapovijedam.

   ^15Vi?e vas ne zovem slugama jer sluga ne zna ?to radi njegov gospodar;
   vas sam nazvao prijateljima jer vam priopaeih sve ?to sam euo od Oca
   svoga.

   ^16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i
   rod donosite i rod va? da ostane te vam Otac dadne ?to ga god zai?tete
   u moje ime.

   ^17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

   ^18"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.

   ^19Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no buduaei da
   niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas
   svijet mrzi.

   ^20Sjeaeajte se rijeei koju vam rekoh: 'Nije sluga veaei od svoga
   gospodara.' Ako su mene progonili, i vas aee progoniti; ako su moju
   rijee euvali, da va?u aee euvati.

   ^21A sve aee to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju
   onoga koji mene posla.

   ^22Da nisam do?ao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada
   nemaju izgovora za svoj grijeh.

   ^23Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.

   ^24Da nisam ueinio med-u njima djela kojih nitko drugi ne eini, ne bi
   imali grijeha; a sada vidje?e pa ipak zamrzi?e i mene i Oca mojega.

   ^25No neka se ispuni rijee napisana u njihovu Zakonu: Mrze me niza?to.

   ^26A kada dod-e Branitelj koga aeu vam poslati od Oca - Duh Istine koji
   od Oca izlazi - on aee svjedoeiti za mene.

   ^27I vi aeete svjedoeiti jer ste od poeetka sa mnom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 To sam vam govorio da se ne sablaznite.

   ^2Izopaeavat aee vas iz sinagoga. ?tovi?e, dolazi eas kad aee svaki
   koji vas ubije misliti da slu?i Bogu.

   ^3A to aee einiti jer ne upozna?e ni Oca ni mene.

   ^4Govorio sam vam ovo da se, kada dod-e vrijeme, sjetite da sam vam
   rekao." "S poeetka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama.

   ^5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo
   ide??'

   ^6Naprotiv, ?alo?aeu se ispunilo va?e srce ?to vam ovo kazah.

   ^7No ka?em vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem,
   Branitelj neaee doaei k vama; ako pak odem, poslat aeu ga k vama.

   ^8A kad on dod-e, pokazat aee svijetu ?to je grijeh, ?to li pravednost,
   a ?to osuda:

   ^9grijeh je ?to ne vjeruju u mene;

   ^10pravednost - ?to odlazim k Ocu i vi?e me ne vidite;

   ^11a osuda - ?to je knez ovoga svijeta osud-en.

   ^12Jo? vam mnogo imam kazati, ali sada ne mo?ete nositi.

   ^13No kada dod-e on - Duh Istine - upuaeivat aee vas u svu istinu; jer
   neaee govoriti sam od sebe, nego aee govoriti ?to euje i navje?aeivat
   aee vam ono ?to dolazi.

   ^14On aee mene proslavljati jer aee od mojega uzimati i navje?aeivati
   vama.

   ^15Sve ?to ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i -
   navje?aeivat aee vama."

   ^16"Malo, i vi?e me neaeete vidjeti; i opet malo, pa aeete me vidjeti."

   ^17Nato se neki od ueenika zapitkivahu: "?to je to ?to nam ka?e: 'Malo,
   i neaeete me vidjeti, i opet malo, pa aeete me vidjeti' i 'Odlazim
   Ocu'?"

   ^18Govorahu dakle: "?to je to ?to ka?e 'Malo'? Ne znamo ?to govori."

   ^19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reee: "Pitate se med-u
   sobom o tome ?to kazah: 'Malo, i neaeete me vidjeti; i opet malo, pa
   aeete me vidjeti'?

   ^20Zaista, zaista, ka?em vam: vi aeete plakati i jaukati, a svijet aee
   se veseliti. Vi aeete se ?alostiti, ali ?alost aee se va?a okrenuti u
   radost.

   ^21?ena kad rad-a, ?alosna je jer je do?ao njezin eas; ali kad rodi
   djete?ce, ne spominje se vi?e muke od radosti ?to se eovjek rodio na
   svijet.

   ^22Tako dakle i vi: sad ste u ?alosti, no ja aeu vas opet vidjeti; i
   srce aee vam se radovati i radosti va?e nitko vam oteti neaee.

   ^23U onaj me dan neaeete ni?ta vi?e pitati. Zaista, zaista, ka?em vam:
   ?to god zai?tete u Oca, dat aee vam u moje ime.

   ^24Dosad niste iskali ni?ta u moje ime. I?tite i primit aeete da radost
   va?a bude potpuna!"

   ^25"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi eas kad vam vi?e neaeu
   govoriti u poredbama, nego aeu vam otvoreno navje?aeivati Oca.

   ^26U onaj dan iskat aeete u moje ime i ne velim vam da aeu ja moliti
   Oca za vas.

   ^27Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja
   od Boga izi?ao.

   ^28Izi?ao sam od Oca i do?ao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim
   Ocu."

   ^29Ka?u mu ueenici: "Evo, sad otvoreno zbori? i nikakvon se poredbom ne
   slu?i?.

   ^30Sada znamo da sve zna? i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da
   si izi?ao od Boga."

   ^31Odgovori im Isus: "Sada vjerujete?

   ^32Evo dolazi eas i veae je do?ao: raspr?it aeete se svaki na svoju
   stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.

   ^33To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri
   budite - ja sam pobijedio svijet!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 To Isus doreee, a onda podi?e oei k nebu i progovori: "Oee, do?ao je
   eas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe

   ^2i da vla?aeu koju si mu dao nad svakim tijelom dade ?ivot vjeeni
   svima koje si mu dao.

   ^3A ovo je ?ivot vjeeni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i
   koga si poslao - Isusa Krista.

   ^4Ja tebe proslavih na zemlji dovr?iv?i djelo koje si mi dao izvr?iti.

   ^5A sada ti, Oee, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod
   tebe prije negoli je svijeta bilo.

   ^6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji
   bijahu, a ti ih meni dade i rijee su tvoju saeuvali.

   ^7Sad upozna?e da je od tebe sve ?to si mi dao

   ^8jer rijeei koje si mi dao njima predadoh i oni ih primi?e i uistinu
   spozna?e da sam od tebe izi?ao te povjerova?e da si me ti poslao.

   ^9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer
   su tvoji.

   ^10I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.

   ^11Ja vi?e nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oee
   sveti, saeuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.

   ^12Dok sam ja bio s njima, ja sam ih euvao u tvom imenu, njih koje si
   mi dao; i ?titio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti,
   da se Pismo ispuni.

   ^13A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje
   radosti u sebi.

   ^14Ja sam im predao tvoju rijee, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta
   kao ?to ni ja nisam od svijeta.

   ^15Ne molim te da ih uzme? sa svijeta, nego da ih oeuva? od Zloga.

   ^16Oni nisu od svijeta kao ?to ni ja nisam od svijeta.

   ^17Posveti ih u istini: tvoja je rijee istina.

   ^18Kao ?to ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.

   ^19I za njih posveaeujem samog sebe da i oni budu posveaeeni u istini.

   ^20Ne molim samo za ove nego i za one koji aee na njihovu rijee
   vjerovati u mene:

   ^21da svi budu jedno kao ?to ti, Oee, u meni i ja u tebi, neka i oni u
   nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

   ^22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao ?to
   smo mi jedno -

   ^23ja u njima i ti u meni, da tako budu savr?eno jedno da svijet upozna
   da si me ti poslao i ljubio njih kao ?to si mene ljubio.

   ^24Oee, hoaeu da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu
   sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio
   prije postanka svijeta.

   ^25Oee pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi
   upozna?e da si me ti poslao.

   ^26I njima sam oeitovao tvoje ime, i jo? aeu oeitovati, da ljubav kojom
   si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 To rekav?i, zaputi se Isus sa svojim ueenicima na drugu stranu
   potoka Cedrona. Ondje bija?e vrt u koji ud-e Isus i njegovi ueenici.

   ^2A poznava?e to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu eesto
   sastajao sa svojim ueenicima.

   ^3Juda onda uze eetu i od sveaeeniekih glavara i farizeja sluge te
   dod-e onamo sa zubljama, svjetiljkama i oru?jem.

   ^4Znajuaei sve ?to aee s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita:
   "Koga tra?ite?"

   ^5Odgovore mu: "Isusa Nazareaeanina." Reee im Isus: "Ja sam!" A staja?e
   s njima i Juda, njegov izdajica.

   ^6Kad im dakle reee: "Ja sam!" - oni ustuknu?e i popada?e na zemlju.

   ^7Ponovno ih tada upita: "Koga tra?ite?" Oni odgovore: "Isusa
   Nazareaeanina."

   ^8Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tra?ite, pustite
   ove da odu" -

   ^9da se ispuni rijee koju reee: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si
   mi dao."

   ^10A ?imun Petar isuee mae koji je imao uza se pa udari slugu velikoga
   sveaeenika i odsijeee mu desno uho. Sluga se zvao Malho.

   ^11Nato Isus reee Petru: "Djeni mae u korice! Ea?u koju mi dade Otac
   zar da ne pijem?"

   ^12Tada eeta, zapovjednik i ?idovski sluge uhvati?e Isusa te ga
   sveza?e.

   ^13Odvedo?e ga najprije Ani jer on bija?e tast Kajfe, velikoga
   sveaeenika one godine.

   ^14Kajfa pak ono svjetova ?idove: "Bolje da jedan eovjek umre za
   narod."

   ^15Za Isusom su i?li ?imun Petar i drugi ueenik. Taj ueenik bija?e
   poznat s velikim sveaeenikom pa s Isusom ud-e u dvori?te velikoga
   sveaeenika.

   ^16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi ueenik, znanac velikoga
   sveaeenika, izid-e i reee vratarici te uvede Petra.

   ^17Nato aee slu?kinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od ueenika toga
   eovjeka?" On odvrati: "Nisam!"

   ^18A stajahu ondje sluge i stra?ari, raspirivahu ?eravicu jer bija?e
   studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

   ^19Veliki sveaeenik zapita Isusa o njegovim ueenicima i o njegovu
   nauku.

   ^20Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naueavao
   u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi ?idovi. Ni?ta nisam u
   tajnosti govorio.

   ^21Za?to mene pita?? Pitaj one koji su slu?ali ?to sam im govorio. Oni
   eto znaju ?to sam govorio."

   ^22Na te njegove rijeei jedan od nazoenih slugu pljusne Isusa
   govoreaei: "Tako li odgovara? velikom sveaeeniku?"

   ^23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, doka?i da je krivo! Ako li
   pravo, za?to me udara??"

   ^24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sveaeeniku.

   ^25?imun Petar stajao je ondje i grijao se. Reko?e mu: "Da nisi i ti od
   njegovih ueenika?" On zanijeka: "Nisam!"

   ^26Nato aee jedan od slugu velikog sveaeenika, rod-ak onoga komu je
   Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?"

   ^27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

   ^28Nato odvedo?e Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano
   jutro. I oni ne ud-o?e da se ne okaljaju, veae da mognu blagovati
   pashu.

   ^29Pilat tada izid-e pred njih i upita: "Kakvu tu?bu iznosite protiv
   ovoga eovjeka?"

   ^30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zloeinac, ne bismo ga predali tebi."

   ^31Reee im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu."
   Odgovori?e mu ?idovi: "Nama nije dopu?teno nikoga pogubiti" -

   ^32da se ispuni rijee Isusova kojom je oznaeio kakvom mu je smraeu
   umrijeti.

   ^33Nato Pilat ud-e opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si
   ?idovski kralj?"

   ^34Isus odgovori: "Govori? li ti to sam od sebe ili ti to drugi reko?e
   o meni?"

   ^35Pilat odvrati: "Zar sam ja ?idov? Tvoj narod i glavari sveaeenieki
   predado?e te meni. ?to si ueinio?"

   ^36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje
   kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem
   predan ?idovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

   ^37Nato mu reee Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti ka?e?:
   ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i do?ao na svijet da svjedoeim za
   istinu. Tko je god od istine, slu?a moj glas."

   ^38Reee mu Pilat: "?to je istina?"

   ^39Rekav?i to, opet izid-e pred ?idove i reee im: "Ja ne nalazim na
   njemu nikakve krivice. A u vas je obieaj da vam o Pashi nekoga pustim.
   Hoaeete li dakle da vam pustim kralja ?idovskoga?"

   ^40Povika?e nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bija?e
   razbojnik.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Tada Pilat uze i izbieeva Isusa.

   ^2A vojnici spleto?e vijenac od trnja i stavi?e mu ga na glavu; i
   zaogrnu?e ga grimiznim pla?tem.

   ^3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju ?idovski!" I pljuskali
   su ga.

   ^4A Pilat ponovno izid-e i reee im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne
   nalazim na njemu nikakve krivice."

   ^5Izid-e tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom pla?tu. A Pilat im
   ka?e: "Evo eovjeka!"

   ^6I kad ga ugleda?e glavari sveaeenieki i sluge, povika?e: "Raspni,
   raspni!" Ka?e im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na
   njemu krivice."

   ^7Odgovori?e mu ?idovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti
   jer se pravio Sinom Bo?jim."

   ^8Kad je Pilat euo te rijeei, jo? se vi?e prestra?i

   ^9pa ponovno ud-e u dvor i ka?e Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne
   dade odgovora.

   ^10Tada mu Pilat reee: "Zar meni ne odgovara?? Ne zna? li da imam vlast
   da te pustim i da imam vlast da te razapnem?"

   ^11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije
   dano odozgor. Zbog toga ima veaei grijeh onaj koji me predao tebi."

   ^12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No ?idovi vikahu: "Ako ovoga
   pusti?, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se
   caru."

   ^13Euv?i te rijeei, Pilat izvede Isusa i posadi na sudaeku stolicu na
   mjestu koje se zove Litostrotos - Ploenik, hebrejski Gabata -

   ^14a bija?e upravo priprava za Pashu, oko ?este ure - i ka?e ?idovima:
   "Evo kralja va?ega!"

   ^15Oni na to povika?e: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Ka?e im Pilat: "Zar
   kralja va?ega da razapnem?" Odgovori?e glavari sveaeenieki: "Mi nemamo
   kralja osim cara!"

   ^16Tada im ga preda da se razapne. Uze?e dakle Isusa.

   ^17I noseaei svoj kri?, izid-e on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski
   Golgota.

   ^18Ondje ga razape?e, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane,
   a Isusa u sredini.

   ^19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na kri?. Bilo je napisano:
   "Isus Nazareaeanin, kralj ?idovski."

   ^20Taj su natpis eitali mnogi ?idovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet
   bija?e blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i greki.

   ^21Nato glavari sveaeenieki reko?e Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj
   ?idovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam ?idovski.'"

   ^22Pilat odgovori: "?to napisah, napisah!"

   ^23Vojnici pak, po?to razape?e Isusa, uze?e njegove haljine i
   razdijeli?e ih na eetiri dijela - svakom vojniku po dio. A uze?e i
   donju haljinu, koja bija?e ne?ivena, otkana u komadu odozgor dodolje.

   ^24Reko?e zato med-u sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa
   komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeli?e med-u se
   haljine moje, za odjeaeu moju baci?e kocku. I vojnici ueini?e tako.

   ^25Uz kri? su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke,
   Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

   ^26Kad Isus vidje majku i kraj nje ueenika kojega je ljubio, reee
   majci: "?eno! Evo ti sina!" Zatim reee ueeniku: "Evo ti majke!"

   ^27I od toga easa uze je ueenik k sebi.

   ^28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovr?eno, da bi se ispunilo
   Pismo, reee: "?edan sam."

   ^29A ondje je stajala posuda puna octa. I natako?e na izopovu trsku
   spu?vu natopljenu octom pa je primako?e njegovim ustima.

   ^30Eim Isus uze ocat, reee: "Dovr?eno je!" I prignuv?i glavu, preda
   duh.

   ^31Kako bija?e Priprava, da ne bi tijela ostala na kri?u subotom, jer
   velik je dan bio one subote, ?idovi zamoli?e Pilata da se raspetima
   prebiju golijeni i da se skinu.

   ^32Dod-o?e dakle vojnici i prebi?e golijeni prvomu i drugomu koji su s
   Isusom bili raspeti.

   ^33Kada dod-o?e do Isusa i vidje?e da je veae umro, ne prebi?e mu
   golijeni,

   ^34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteee krv i
   voda.

   ^35Onaj koji je vidio svjedoei i istinito je svjedoeanstvo njegovo. On
   zna da govori istinu da i vi vjerujete

   ^36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neaee
   slomiti.

   ^37I drugo opet Pismo veli: Gledat aee onoga koga su proboli.

   ^38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od
   ?idova - bio ueenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo
   Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo.

   ^39A dod-e i Nikodem - koji je ono prije bio do?ao Isusu noaeu - i
   donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja.

   ^40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako
   je u ?idova obieaj za ukop.

   ^41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bija?e vrt i u vrtu nov grob u
   koji jo? nitko ne bija?e polo?en.

   ^42Ondje dakle zbog ?idovske Priprave, jer grob bija?e blizu, polo?e
   Isusa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, jo? za mraka, dod-e Marija
   Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

   ^2Otrei stoga i dod-e k ?imunu Petru i drugom ueeniku, kojega je Isus
   ljubio, pa im reee: "Uze?e Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga
   stavi?e."

   ^3Uputi?e se onda Petar i onaj drugi ueenik i dod-o?e na grob.

   ^4Treahu obojica zajedno, ali onaj drugi ueenik prestignu Petra i sti?e
   prvi na grob.

   ^5Sagne se i opazi povoje gdje le?e, ali ne ud-e.

   ^6Uto dod-e i ?imun Petar koji je i?ao za njim i ud-e u grob. Ugleda
   povoje gdje le?e

   ^7i ubrus koji bija?e na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego
   napose svijen na jednome mjestu.

   ^8Tada ud-e i onaj drugi ueenik koji prvi sti?e na grob i vidje i
   povjerova.

   ^9Jer oni jo? ne upozna?e Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

   ^10Potom se ueenici vrati?e kuaei.

   ^11A Marija je stajala vani kod groba i plakala.

   ^12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva and-ela u bjelini kako sjede na
   mjestu gdje je le?alo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu.

   ^13Ka?u joj oni: "?eno, ?to plaee??" Odgovori im: "Uze?e Gospodina
   mojega i ne znam gdje ga stavi?e."

   ^14Rekav?i to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da
   je to Isus.

   ^15Ka?e joj Isus: "?eno, ?to plaee?? Koga tra?i??" Misleaei da je to
   vrtlar, reee mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga
   stavio i ja aeu ga uzeti."

   ^16Ka?e joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te aee mu hebrejski:
   "Rabbuni!" - ?to znaei: "Ueitelju!"

   ^17Ka?e joj Isus: "Ne zadr?avaj se sa mnom jer jo? ne uzid-oh Ocu, nego
   idi mojoj braaei i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu va?emu, Bogu svomu
   i Bogu va?emu."

   ^18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti ueenicima: "Vidjela sam
   Gospodina i on mi je to rekao."

   ^19I uveeer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su ueenici u strahu od
   ?idova bili zatvorili vrata, dod-e Isus, stane u sredinu i reee im:
   "Mir vama!"

   ^20To rekav?i, pokaza im svoje ruke i bok. I obradova?e se ueenici
   vidjev?i Gospodina.

   ^21Isus im stoga ponovno reee: "Mir vama! Kao ?to mene posla Otac i ja
   ?aljem vas."

   ^22To rekav?i, dahne u njih i ka?e im: "Primite Duha Svetoga.

   ^23Kojima otpustite grijehe, otpu?taju im se; kojima zadr?ite, zadr?ani
   su im."

   ^24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bija?e s njima
   kad dod-e Isus.

   ^25Govorili su mu dakle drugi ueenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im
   odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg eavala i ne stavim
   svoj prst u mjesto eavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neaeu
   vjerovati."

   ^26I nakon osam dana bijahu njegovi ueenici opet unutra, a s njima i
   Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dod-e, stade u sredinu i reee:
   "Mir vama!"

   ^27Zatim aee Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku
   i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."

   ^28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

   ^29Reee mu Isus: "Buduaei da si me vidio, povjerovao si. Bla?eni koji
   ne vidje?e, a vjeruju!"

   ^30Isus je pred svojim ueenicima ueinio i mnoga druga znamenja koja
   nisu zapisana u ovoj knjizi.

   ^31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Bo?ji, i da
   vjerujuaei imate ?ivot u imenu njegovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Poslije toga oeitova se Isus ponovno ueenicima na Tiberijadskome
   moru. Oeitova se ovako:

   ^2Bijahu zajedno ?imun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane
   Galilejske, zatim Zebedejevi i jo? druga dva njegova ueenika.

   ^3Ka?e im ?imun Petar: "Idem ribariti." Reko?e: "Idemo i mi s tobom."
   Izad-o?e i ud-o?e u lad-u, ali te noaei ne ulovi?e ni?ta.

   ^4Kad je veae svanulo, stade Isus na kraju, ali ueenici nisu znali da
   je to Isus.

   ^5Ka?e im Isus: "Djeeice, imate li ?to za prismok?" Odgovori?e mu:
   "Nemamo."

   ^6A on im reee: "Bacite mre?u na desnu stranu lad-e i naaei aeete."
   Baci?e oni i vi?e je ne mogo?e izvuaei od mno?tva ribe.

   ^7Tada onaj ueenik kojega je Isus ljubio ka?e Petru: "Gospodin je!" Kad
   je ?imun Petar euo da je to Gospodin, pripa?e si gornju haljinu, jer
   bija?e gol, te se baci u more.

   ^8Ostali ueenici dod-o?e s lad-icom vukuaei mre?u s ribom jer ne bijahu
   daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

   ^9Kad izid-u na kraj, ugledaju pripravljenu ?eravicu i na njoj
   pristavljenu ribu i kruh.

   ^10Ka?e im Isus: "Donesite riba ?to ih sada uloviste."

   ^11Nato se ?imun Petar popne i izvuee na kraj mre?u punu velikih riba,
   sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mre?a se ne raskinu.

   ^12Ka?e im Isus: "Hajde, doruekujte!" I nitko se od ueenika ne usudi
   upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin.

   ^13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

   ^14To se veae treaei put oeitova Isus ueenicima po?to uskrsnu od
   mrtvih.

   ^15Nakon dorueka upita Isus ?imuna Petra: "?imune Ivanov, ljubi? li me
   vi?e nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna? da te volim."

   ^16Ka?e mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "?imune
   Ivanov, ljubi? li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti zna? da te
   volim!" Ka?e mu: "Pasi ovce moje!"

   ^17Upita ga treaei put: "?imune Ivanov, voli? li me?" Ra?alosti se
   Petar ?to ga upita treaei put: "Voli? li me?" pa mu odgovori:
   "Gospodine, ti sve zna?! Tebi je poznato da te volim." Ka?e mu Isus:
   "Pasi ovce moje!"

   ^18"Zaista, zaista ka?em ti: Dok si bio mlad-i, sam si se opasivao i
   hodio kamo si htio; ali kad ostari?, ra?irit aee? ruke i drugi aee te
   opasivati i voditi kamo neaee?."

   ^19A to mu reee nagovje?aeujuaei kakvom aee smraeu proslaviti Boga.
   Rekav?i to doda: "Idi za mnom!"

   ^20Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj ueenik kojega je Isus
   ljubio i koji se za veeere bija?e privio Isusu uz prsa i upitao ga:
   "Gospodine, tko aee te to izdati?"

   ^21Vidjev?i ga, Petar ka?e Isusu: "Gospodine, a ?to s ovim?"

   ^22Odgovori mu Isus: "Ako hoaeu da on ostane dok ne dod-em, ?to je tebi
   do toga? Ti idi za mnom!"

   ^23Stoga se pronese med-u braaeom glas da onaj ueenik neaee umrijeti.
   No Isus mu nije rekao: "Neaee umrijeti", nego: "Ako hoaeu da on ostane
   dok ne dod-em, ?to je tebi do toga?"

   ^24Taj ueenik za ovo svjedoei i ovo napisa. I znamo da je istinito
   svjedoeanstvo njegovo.

   ^25A ima jo? mnogo toga ?to ueini Isus i kad bi se sve redom popisalo,
   sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.
     __________________________________________________________________

Acts
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu ?to je Isus einio i ueio

   ^2do dana kad je uznesen po?to je dao upute apostolima koje je izabrao
   po Duhu Svetome.

   ^3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je ?iv,
   eetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Bo?jem.

   ^4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napu?taju
   Jeruzalema, nego neka eekaju Obeaeanje Oeevo "koje euste od mene:

   ^5Ivan je krstio vodom, a vi aeete naskoro nakon ovih dana biti kr?teni
   Duhom Svetim."

   ^6Nato ga sabrani upita?e: "Gospodine, hoaee? li u ovo vrijeme Izraelu
   opet uspostaviti kraljevstvo?"

   ^7On im odgovori: "Nije va?e znati vremena i zgode koje je Otac
   podredio svojoj vlasti.

   ^8Nego primit aeete snagu Duha Svetoga koji aee siaei na vas i bit
   aeete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do
   kraja zemlje."

   ^9Kada to reee, bi uzdignut njima naoeigled i oblak ga ote njihovim
   oeima.

   ^10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva eovjeka
   stado?e kraj njih u bijeloj odjeaei

   ^11i reko?e im: "Galilejci, ?to stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus
   koji je od vas uznesen na nebo isto aee tako doaei kao ?to ste vidjeli
   da odlazi na nebo."

   ^12Onda se vrati?e u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu
   Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.

   ^13I po?to ud-u u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar
   i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov
   Alfejev i ?imun Revnitelj i Juda Jakovljev -

   ^14svi oni bijahu jednodu?no postojani u molitvi sa ?enama, i Marijom,
   majkom Isusovom, i braaeom njegovom.

   ^15U one dane ustade Petar med-u braaeom - a bija?e sakupljenog naroda
   oko sto i dvadeset du?a - i reee:

   ^16"Braaeo! Trebalo je da se ispuni Pismo ?to ga na usta Davidova
   proreee Duh Sveti o Judi koji bija?e vod-a onih ?to uhvati?e Isusa.

   ^17A Juda se ubrajao med-u nas i imao udio u ovoj slu?bi.

   ^18On, eto, steee predio cijenom nepravednosti pa se stropo?ta, raspuee
   po sredini i razli mu se sva utroba.

   ^19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom
   zove Akeldama, to jest Predio smrti.

   ^20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuaea nek opusti, nek ne
   bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledni?tvo nek dobije drugi!

   ^21Jedan dakle od ovih ljudi ?to bijahu s nama za sve vrijeme ?to je
   med-u nama ?ivio Gospodin Isus -

   ^22poeev?i od kr?tenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas -
   treba da bude svjedokom njegova uskrsnuaea.

   ^23I postavi?e dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just,
   i Matiju.

   ^24Onda se pomoli?e: "Ti, Gospodine, poznavaoee svih srdaca, poka?i
   koga si od ove dvojice izabrao

   ^25da primi mjesto ove apostolske slu?be kojoj se iznevjeri Juda da ode
   na svoje mjesto."

   ^26Onda baci?e kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen
   jedanaestorici apostola.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad je napokon do?ao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome
   mjestu.

   ^2I eto iznenada ?uma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu
   kuaeu u kojoj su bili.

   ^3I poka?u im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te sid-e po jedan
   na svakoga od njih.

   ^4Svi se napuni?e Duha Svetoga i poee?e govoriti drugim jezicima, kako
   im veae Duh dava?e zboriti.

   ^5A u Jeruzalemu su boravili ?idovi, ljudi pobo?ni iz svakog naroda pod
   nebom.

   ^6Pa kad nasta ona huka, strea se mno?tvo i smetAee jer ih je svatko
   euo govoriti svojim jezikom.

   ^7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreaei: "Gle! Nisu li svi ovi
   ?to govore Galilejci?

   ^8Pa kako to da ih svatko od nas euje na svojem materinskom jeziku?

   ^9Parti, Med-ani, Elamljani, ?itelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije,
   Ponta i Azije,

   ^10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene,
   prido?lice Rimljani,

   ^11?idovi i sljedbenici, Kreaeani i Arapi - svi ih mi eujemo gdje na?im
   jezicima razgla?uju velieanstvena djela Bo?ja."

   ^12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "?to bi to moglo
   biti?"

   ^13Drugi su pak, podrugujuaei se, govorili: "Slatkog su se vina
   ponapili!"

   ^14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podi?e glas i prozbori:
   "?idovi i svi ?to boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeei mi
   poslu?ajte:

   ^15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treaea ura dana -

   ^16nego to je ono ?to je reeeno po proroku Joelu:

   ^17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit aeu Duha svoga na svako tijelo
   i proricat aee va?i sinovi i kaeeri, va?i aee mladiaei gledati
   vid-enja, a starci va?i sne sanjati.

   ^18Eak aeu i na sluge i slu?kinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i
   proricat aee.

   ^19Pokazat aeu eudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i
   oganj i stupove dima.

   ^20Sunce aee se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan
   Gospodnji velik i slavan.

   ^21I tko god prizove ime Gospodnje bit aee spa?en."

   ^22"Izraelci, eujte ove rijeei: Isusa Nazareaeanina, eovjeka kojega Bog
   pred vama potvrdi silnim djelima, eudesima i znamenjima koja, kao ?to
   znate, po njemu ueini med-u vama -

   ^23njega, predana po odlueenu naumu i promislu Bo?jem, po rukama
   bezakonika razapeste i pogubiste.

   ^24Ali Bog ga uskrisi oslobodiv?i ga grozote smrti jer ne bija?e
   moguaee da ona njime ovlada.

   ^25David doista za nj ka?e: Gospodin mi je svagda pred oeima jer mi je
   zdesna da ne posrnem.

   ^26Stog mi se raduje srce i kliee jezik, pa i tijelo mi spokojno
   poeiva.

   ^27Jer mi neaee? ostaviti du?u u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj
   trule?i ugleda.

   ^28Pokazat aee? mi stazu ?ivota, ispuniti me rado?aeu lica svoga.

   ^29Braaeo, dopustite da vam otvoreno ka?em: praotac je David umro,
   pokopan je i eno mu med-u nama groba sve do dana?njeg dana.

   ^30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod
   utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,

   ^31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuaee Kristovo: Nije ostavljen
   u Podzemlju niti mu tijelo trule?i ugleda.

   ^32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.

   ^33Desnicom dakle Bo?jom uzvi?en, primio je od Oca Obeaeanje, Duha
   Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slu?ate.

   ^34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reee Gospodin Gospodinu
   mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

   ^35dok ne polo?im neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!

   ^36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega
   vi razapeste Bog ueinio i Gospodinom i Kristom."

   ^37Kad su to euli, duboko potreseni reko?e Petru i drugim apostolima:
   "?to nam je einiti, braaeo?"

   ^38Petar aee im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa
   Krista da vam se oproste grijesi i primit aeete dar, Duha Svetoga.

   ^39Ta za vas je ovo obeaeanje i za djecu va?u i za sve one izdaleka,
   koje pozove Gospodin Bog na?."

   ^40I mnogim je drugim rijeeima jo? svjedoeio i hrabrio ih: "Spasite se
   od nara?taja ovog opakog!"

   ^41I oni prigrli?e rijee njegovu i krsti?e se te im se u onaj dan
   pridru?i oko tri tisuaee du?a.

   ^42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedni?tvu, lomljenju kruha
   i molitvama.

   ^43Strahopo?tovanje obuzima?e svaku du?u: apostoli su einili mnoga
   eudesa i znamenja.

   ^44Svi koji prigrli?e vjeru bijahu zdru?eni i sve im bija?e zajednieko.

   ^45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko
   trebao.

   ^46Svaki bi dan jednodu?no i postojano hrlili u Hram, u kuaeama bi
   lomili kruh te u radosti i prostodu?nosti srca zajednieki uzimali hranu

   ^47hvaleaei Boga i u?ivajuaei naklonost svega naroda. Gospodin je pak
   danomice zajednici pridru?ivao spasenike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.

   ^2Upravo su donosili nekog eovjeka, hroma od majeine utrobe; njega bi
   svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi
   milostinju od onih koji ulaze u Hram.

   ^3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoraei?e u Hram te zamoli
   milostinju.

   ^4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reee: "Pogledaj u nas!"

   ^5Dok ih je moleaeivo motrio oeekujuaei od njih ne?to dobiti,

   ^6reee mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali ?to imam - to ti
   dajem: u ime Isusa Krista Nazareaeanina hodaj!"

   ^7I uhvativ?i ga za desnu ruku, pridi?e ga: umah mu omoaea?e noge i
   gle?njevi

   ^8pa skoei, uspravi se, stane hodati te ud-e s njima u Hram hodajuaei,
   poskakujuaei i hvaleaei Boga.

   ^9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga.

   ^10Razabra?e da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio
   milostinju - i ostado?e zapanjeni i izvan sebe zbog onoga ?to se s njim
   dogodilo.

   ^11Kako se pak on dr?ao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strea k
   njima u trijem zvani Salomonov.

   ^12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, ?to se ovomu
   eudite? Ili ?to nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobo?no?aeu
   postigli da ovaj prohoda?

   ^13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca na?ih, proslavi slugu
   svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom
   kad veae bija?e odlueio pustiti ga.

   ^14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje
   ubojica.

   ^15Zaeetnika ?ivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, eemu smo mi
   svjedoci."

   ^16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate
   i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoeigled
   vas sviju."

   ^17"I sada, braaeo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari
   va?i.

   ^18Ali Bog tako ispuni ?to unaprijed navijesti po ustima svih proroka:
   da aee njegov Pomazanik trpjeti.

   ^19Pokajte se dakle i obratite da se izbri?u grijesi va?i

   ^20pa od Gospodina dod-u vremena rashlade te on po?alje vama unaprijed
   namijenjenog Pomazanika, Isusa."

   ^21Njega treba da nebo pridr?i do vremena uspostave svega ?to obeaea
   Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka."

   ^22"Mojsije tako reee: Proroka poput mene od va?e braaee podignut aee
   vam Gospodin, Bog va?. Njega slu?ajte u svemu ?to vam god reee.

   ^23I svaka du?a koja ne poslu?a toga proroka, neka se iskorijeni iz
   naroda."

   ^24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takod-er su
   navijestili ove dane."

   ^25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima va?im
   govoreaei Abrahamu: Potomstvom aee se tvojim blagoslivljati sva plemena
   zemlje.

   ^26Vama najprije podi?e Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas
   da se svatko obrati od opaeina svojih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dok su oni jo? govorili narodu, prid-u im sveaeenici, hramski
   zapovjednik i saduceji,

   ^2ozlovoljeni ?to uee narod i navje?aeuju - u Isusu - uskrsnuaee od
   mrtvih;

   ^3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veae bija?e veeer.

   ^4Ipak mnogi od onih koji su euli Rijee, povjerova?e te broj vjernika
   poraste nekako do pet tisuaea.

   ^5Sutradan se sastado?e u Jeruzalemu glavari, starje?ine i pismoznanci
   -

   ^6i veliki sveaeenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda
   velikosveaeeniekoga.

   ^7Izvedo?e apostole preda se pa ih stado?e ispitivati: "Kojom snagom
   ili po kojem imenu vi to ueiniste?"

   ^8Onda Petar pun Duha Svetoga reee: "Glavari narodni i starje?ine!

   ^9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela ueinjena bolesnu eovjeku? Po
   kome je ovaj spa?en?

   ^10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa
   Krista Nazareaeanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od
   mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

   ^11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade
   kamen zaglavni.

   ^12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga
   imena dana ljudima po kojemu se mo?emo spasiti."

   ^13Kad vidje?e neustra?ivost Petrovu i Ivanovu, a znajuaei da su to
   ljudi nepismeni i neuki, bijahu u eudu; znali su ih, da bijahu s
   Isusom, ali

   ^14videaei gdje s njima stoji izlijeeeni eovjek, nisu mogli ni?ta
   protusloviti.

   ^15Stoga zapovjedi?e da izad-u iz vijeaenice pa stado?e raspravljati:

   ^16"?to aeemo s tim ljudima? Ta ueinili su oeit znak, poznat svim
   Jeruzalemcima, ne mo?emo ga nijekati;

   ^17ali da se jo? vi?e ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu
   ?ivom o tom Imenu vi?e ne govore."

   ^18Pozva?e ih i zapovjedi?e im da podnipo?to ne zbore niti naueavaju u
   ime Isusovo.

   ^19Ali im Petar i Ivan odgovori?e: "Sudite je li pred Bogom pravo
   slu?ati radije vas nego Boga.

   ^20Mi doista ne mo?emo ne govoriti ?to vidjesmo i eusmo."

   ^21Ali oni ne na?av?i kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste
   poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga ?to se dogodilo.

   ^22Jer eovjeku na kom se dogodi eudo ozdravljenja bija?e vi?e od
   eetrdeset godina.

   ^23Otpu?teni, odo?e svojima i javi?e ?to im reko?e veliki sveaeenici i
   starje?ine.

   ^24Kad su oni to euli, jednodu?no podigo?e glas k Bogu i reko?e:
   "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve ?to je u njima!

   ^25Ti si na usta oca na?ega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao:
   Za?to se bune narodi, za?to puci ludosti snuju?

   ^26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotAee protiv Gospodina i
   protiv Pomazanika njegova.

   ^27RotAee se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog
   pomaza, rotAee se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima
   izraelskim

   ^28da ueine ?to tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

   ^29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama
   svojim sa svom smjelo?aeu navje?aeivati rijee tvoju!

   ^30Pru?i ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i eudesa po imenu
   svetoga Sluge tvoga Isusa."

   ^31I po?to se pomoli?e, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se
   napuni?e Duha Svetoga te stanu navje?aeivati rijee Bo?ju smjelo.

   ^32U mno?tva onih ?to prigrli?e vjeru bija?e jedno srce i jedna du?a. I
   nijedan od njih nije svojim zvao ni?ta od onoga ?to je imao, nego im
   sve bija?e zajednieko.

   ^33Apostoli pak velikom silom davahu svjedoeanstvo o uskrsnuaeu
   Gospodina Isusa i svi u?ivahu veliku naklonost.

   ^34Doista, nitko med-u njima nije oskudijevao jer koji bi god
   posjedovali zemlji?ta ili kuaee, prodavali bi ih i utr?ak donosili

   ^35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je
   trebao.

   ^36A Josip, od apostola prozvan Barnaba, ?to znaei Sin utjehe, levit,
   rodom Cipranin,

   ^37posjedova?e jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred
   noge apostolima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Neki pak eovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ?enom Safirom
   proda imanje

   ^2pa u dogovoru sa ?enom odvoji ne?to od utr?ka, a samo jedan dio
   donese i postavi pred noge apostolima.

   ^3Petar mu reee: "Ananija, za?to ti Sotona ispuni srce te si slagao
   Duhu Svetomu i odvojio od utr?ka imanja?

   ^4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoae prodano,
   nije li u tvojoj vlasti? Za?to si se na takvo ?to odlueio? Nisi slagao
   ljudima, nego Bogu!"

   ^5Kako Ananija eu te rijeei, sru?i se i izdahnu. I silan strah spopade
   sve koji su to euli.

   ^6Nato ustanu mladiaei, poviju ga, iznesu i pokopaju.

   ^7Nakon otprilike tri sata ud-e njegova ?ena ne znajuaei ?to se
   dogodilo.

   ^8Petar joj reee: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona
   odgovori: "Da, za toliko."

   ^9A Petar aee joj: "?to vam bi da se slo?iste isku?ati Duha
   Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopa?e mu?a! I tebe aee
   iznijeti!"

   ^10Ona se umah sru?i do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiaei ud-u,
   nad-u je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz mu?a.

   ^11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to euli.

   ^12Po rukama se apostolskim dogad-ala mnoga znamenja i eudesa u narodu.
   Svi su se jednodu?no okupljali u Trijemu Salomonovu.

   ^13Nitko se drugi nije usud-ivao pridru?iti im se, ali ih je narod
   velieao.

   ^14I sve se vi?e poveaeavalo mno?tvo mu?eva i ?ena ?to vjerovahu
   Gospodinu

   ^15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na
   le?aljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena
   njegova osjenila kojega od njih.

   ^16A slijegalo bi se i mno?tvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi
   bolesnike i opsjednute od neeistih duhova, i svi bi ozdravljali.

   ^17Onda se podi?e veliki sveaeenik i sve njegove prista?e - sljedba
   saducejska.

   ^18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

   ^19Ali and-eo Gospodnji noaeu otvori vrata tamnice, izvede ih i reee:

   ^20"Pod-ite i postojano u Hramu navje?aeujte narodu sve rijeei ?ivota
   ovoga."

   ^21Poslu?ni, u praskozorje su u?li u Hram te naueavali. Uto sti?e
   veliki sveaeenik i njegove prista?e, sazovu Vijeaee i sve starje?instvo
   sinova Izraelovih pa po?alju u zatvor da ih dovedu.

   ^22Kad stra?ari stigo?e onamo, ne nad-o?e ih u tamnici pa se vrate i
   jave:

   ^23"Zatvor smo na?li sa svom pomnjom zatvoren i euvare na stra?i pred
   vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne nad-osmo."

   ^24Kad su hramski zapovjednik i veliki sveaeenici euli te rijeei, u
   nedoumici su se pitali ?to bi to moglo biti.

   ^25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u
   tamnicu, u Hramu stoje i uee narod."

   ^26Tada zapovjednik sa stra?arima ode te ih dovede - ne na silu jer se
   bojahu da ih narod ne kamenuje.

   ^27Dovedo?e ih i privedo?e pred Vijeaee. Veliki ih sveaeenik zapita:

   ^28"Nismo li vam strogo zabranili ueiti u to Ime? A vi ste eto napunili
   Jeruzalem svojim naukom i hoaeete na nas navuaei krv toga eovjeka."

   ^29Petar i apostoli odvrate: "Treba se veaema pokoravati Bogu negoli
   ljudima!

   ^30Bog otaca na?ih uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesiv?i ga na
   drvo.

   ^31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaeetnika i Spasitelja da
   obraaeenjem podari Izraela i opro?tenjem grijeha.

   ^32I mi smo svjedoci tih dogad-aja i Duh Sveti kojega dade Bog onima
   ?to mu se pokoravaju."

   ^33Nato se oni razgnjevi?e i htjedo?e ih ubiti.

   ^34Ali ustade u Vijeaeu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac,
   kojega je po?tovao sav narod. On zapovjedi da ljude naeas izvedu

   ^35pa aee vijeaenicima: "Izraelci, dobro promislite ?to aeete s tim
   ljudima.

   ^36Ta prije nekog vremena podi?e se Teuda tvrdeaei da je netko, i uza
   nj prista oko eetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se prista?e
   razbjego?e i netragom ih nesta.

   ^37Nakon toga se u dane popisa podi?e Juda Galilejac i odvuee narod za
   sobom. I on propade i sve mu se prista?e raspr?i?e.

   ^38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je
   taj naum ili to djelo od ljudi, propast aee;

   ^39ako li je pak od Boga, neaeete ga moaei uni?titi - da se i s Bogom u
   ratu ne nad-ete." Poslu?aju ga

   ^40pa dozovu apostole, i?ibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime
   Isusovo pa ih otpuste.

   ^41Oni pak odu ispred Vijeaea radosni ?to bijahu dostojni podnijeti
   pogrde za Ime.

   ^42I svaki su dan u Hramu i po kuaeama neprestance ueili i
   navje?aeivali Krista, Isusa.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 U one dane, kako se broj ueenika mno?io, ?idovi grekog jezika
   stado?e mrmljati protiv domaaeih ?idova ?to se u svagdanjem slu?enju
   zanemaruju njihove udovice.

   ^2Dvanaestorica nato sazva?e mno?tvo ueenika i reko?e: "Nije pravo da
   mi napustimo rijee Bo?ju da bismo slu?ili kod stolova.

   ^3De pronad-ite, braaeo, izmed-u sebe sedam mu?eva na dobru glasu,
   punih Duha i mudrosti. Njih aeemo postaviti nad ovom slu?bom,

   ^4a mi aeemo se posvetiti molitvi i poslu?ivanju Rijeei."

   ^5Prijedlog se svidje svemu mno?tvu pa izabra?e Stjepana, mu?a puna
   vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu
   te antiohijskog prido?licu Nikolu.

   ^6Njih postave pred apostole, a oni pomoliv?i se, polo?e na njih ruke.

   ^7I rijee je Bo?ja rasla, uvelike se mno?io broj ueenika u Jeruzalemu i
   veliko je mno?tvo sveaeenika prihvaaealo vjeru.

   ^8Stjepan je pun milosti i snage einio velika eudesa i znamenja u
   narodu.

   ^9Nato se digo?e neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca,
   Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poee?e raspravljati sa
   Stjepanom,

   ^10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

   ^11Onda podmetnu?e neke ljude koji reko?e: "Euli smo ga govoriti
   pogrdne rijeei protiv Mojsija i Boga."

   ^12Podjare i narod, starje?ine i pismoznance pa prid-u, zgrabe ga i
   odvuku u Vijeaee.

   ^13Ondje namjesti?e la?ne svjedoke koji reko?e: "Ovaj eovjek
   neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.

   ^14Euli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareaeanin razvalit aee ovo
   Mjesto i izmijeniti obieaje koje nam predade Mojsije'."

   ^15A svi koji su sjedili u Vijeaeu uprije?e pogled u Stjepana te
   opazi?e - lice mu kao u and-ela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Veliki sveaeenik upita: "Je li to tako?"

   ^2Stjepan odgovori: "Braaeo i oci, eujte! Bog slave ukaza se ocu na?emu
   Abrahamu dok bija?e u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,

   ^3i reee mu: Izid-i iz zemlje svoje, iz zavieaja svoga, hajde u zemlju
   koju aeu ti pokazati.

   ^4On nato izid-e iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga
   nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada
   boravite.

   ^5U njoj mu ne dade ni stope ba?tine, nego obeaea dati je u posjed
   njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda jo? nije imao djeteta.

   ^6Bog isto tako reee da aee potomci njegovi biti prido?lice u zemlji
   tud-oj, da aee ih porobljavati i tlaeiti eetiri stotine godina.

   ^7Ali narod kojemu budu robovali ja aeu suditi, reee Bog. A nakon toga
   iziaei aee i iskazati mi ?tovanje na ovome mjestu.

   ^8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak
   Jakova, Jakov dvanaest rodozaeetnika."

   ^9"Rodozaeetnici pak, iz zavisti, Josipa predado?e u Egipat. Ali Bog
   bija?e s njim

   ^10te ga izbavlja?e iz svih nevolja, podari ga naklono?aeu i mudro?aeu
   pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad
   Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

   ^11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja
   velika: oci na?i ne mogahu naaei hrane.

   ^12Kad Jakov doeu da u Egiptu ima ?ita, posla onamo najprije oce na?e.

   ^13Drugi se put Josip oeitova braaei svojoj pa faraon dozna za
   podrijetlo Josipovo.

   ^14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i
   pet du?a.

   ^15Jakov tako sid-e u Egipat. I umrije on i oci na?i.

   ^16Preneseni su u Sihem i polo?eni u grob koji je Abraham za srebro
   kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."

   ^17"Kako se bli?ilo vrijeme obeaeanja koje Bog obreee Abrahamu, rastao
   je u Egiptu narod i mno?io se

   ^18dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.

   ^19Lukav prema rodu na?emu, tlaeio je on oce na?e da bi djecu svoju
   izlagali da ne ostanu na ?ivotu.

   ^20U taj se eas rodi Mojsije. Bija?e bo?anski lijep. Tri je mjeseca
   hranjen u kuaei oeinskoj,

   ^21a onda, kad je bio izlo?en, prigrli ga kaei faraonova i othrani sebi
   za sina.

   ^22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bija?e silan na
   rijeeima i djelima."

   ^23"Kad mu bija?e eetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braaeu
   svoju, sinove Izraelove.

   ^24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i
   osveti zlostavljenoga ubiv?i Egipaeanina.

   ^25Mislio je da aee braaea njegova shvatiti kako aee im Bog po njegovoj
   ruci pru?iti spasenje, ali oni ne shvati?e.

   ^26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade
   nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braaea ste! Za?to zlostavljate jedan
   drugoga?'

   ^27Ali ga onaj ?to je zlostavljao svoga bli?njega odbi rijeeima: Tko te
   postavi glavarom i sucem nad nama?

   ^28Kani? li ubiti i mene kao ?to si jueer ubio onog Egipaeanina?

   ^29Na te rijeei pobje?e Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu
   se rodi?e dva sina."

   ^30"Nakon eetrdeset godina ukaza mu se And-eo u pustinji brda Sinaja u
   rasplamtjeloj vatri jednoga grma.

   ^31Opaziv?i to, zadivi se Mojsije vid-enju. Dok je prilazio da bolje
   promotri, eto glasa Gospodnjega:

   ^32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav
   prepla?en, Mojsije se ne usudi pogledati.

   ^33A Gospodin aee mu: Izuj obuaeu s nogu! Jer mjesto na kojem stoji?,
   sveto je tlo.

   ^34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu euo pa
   sid-oh izbaviti ga. I sad hajde! ?aljem te u Egipat!"

   ^35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekav?i: Tko te postavi
   glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po
   And-elu koji mu se ukaza u grmu.

   ^36On ih izvede ueiniv?i eudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u
   Crvenome moru i u pustinji kroz eetrdeset godina.

   ^37To je onaj Mojsije koji reee sinovima Izraelovim: Proroka poput mene
   od va?e braaee podiaei aee vam Bog.

   ^38To je onaj koji za skupa u pustinji bija?e izmed-u And-ela ?to mu
   govora?e na brdu Sinaju i otaca na?ih; onaj koji je primio rijeei
   ?ivotne da ih nama preda.

   ^39Njemu se ne htjedo?e pokoriti oci na?i, nego ga odbi?e i u srcima se
   svojima vrati?e u Egipat

   ^40rekav?i Aronu: 'Napravi nam bogove koji aee iaei pred nama! Ta ne
   znamo ?to se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje
   egipatske.'

   ^41Tele naeini?e u dane one, prineso?e ?rtvu tom kumiru i veseljahu se
   djelima ruku svojih.

   ^42Bog se pak odvrati i prepusti ih da easte vojsku nebesku, kao ?to
   pi?e u Knjizi proroekoj: Prinosiste li mi ?rtve i prinose eetrdeset
   godina u pustinji, dome Izraelov?

   ^43Poprimiste ?ator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje
   napraviste da biste im se klanjali. Odvest aeu vas stoga u progonstvo
   onkraj Babilona!"

   ^44"Oci na?i imahu u pustinji ?ator svjedoeanstva kako odredi Onaj koji
   reee Mojsiju da se on naeini po praliku koji je vidio.

   ^45Taj su ?ator preuzeli oci na?i i pod Jo?uom ga unijeli u posjed s
   kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bija?e sve do dana
   Davida,

   ^46koji je na?ao milost pred Bogom te molio da nad-e boravi?te Bogu
   Jakovljevu.

   ^47Istom Salomon izgradi mu Dom.

   ^48Ali Svevi?nji u rukotvorinama ne prebiva, kao ?to veli prorok:

   ^49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podno?je nogama. Kakav dom da
   mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poeinka?

   ^50Nije li ruka moja naeinila sve to?

   ^51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i u?iju, vi se uvijek opirete Duhu
   Svetomu: kako oci va?i tako i vi!

   ^52Kojega od proroka nisu progonili oci va?i? I pobi?e one koji su
   unaprijed navijestili dolazak Pravednika eiji ste vi sada izdajice i
   ubojice,

   ^53vi koji po and-eoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste
   dr?ali."

   ^54Kad su to euli, uskipje?e u srcima i poee?e ?kripati zubima na
   njega.

   ^55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Bo?ju
   i Isusa gdje stoji zdesna Bogu

   ^56pa reee: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Eovjeejega gdje stoji
   zdesna Bogu."

   ^57Vieuaei iza glasa, oni zatisnu?e u?i i navali?e jednodu?no na njega.

   ^58Izbaci?e ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odlo?i?e haljine do
   nogu mladiaea koji se zvao Savao.

   ^59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi
   duh moj!"

   ^60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im
   ovo za grijeh!" Kada to reee, usnu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik
   progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspr?i?e po
   krajevima judejskim i samarijskim.

   ^2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odr?ali veliko ?alovanje za
   njim.

   ^3Savao je pak pusto?io Crkvu: ulazio je u kuaee, odvlaeio mu?eve i
   ?ene i predavao ih u tamnicu.

   ^4Oni dakle ?to su se raspr?ili obilazili su navje?aeujuaei Rijee.

   ^5Filip tako sid-e u grad samarijski i stade im propovijedati Krista.

   ^6Mno?tvo je jednodu?no prihvaaealo ?to je Filip govorio slu?ajuaei ga
   i gledajuaei znamenja koja je einio.

   ^7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neeisti duhovi vieuaei iza
   glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.

   ^8Nasta tako velika radost u onome gradu.

   ^9Eovjek se neki, imenom ?imun, u gradu veae du?e bavio earobnja?tvom i
   opearavao narod tvrdeaei da je neki veliki.

   ^10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga
   Bo?ja, zvana Velika."

   ^11A priklanjahu mu se jer ih je du?e vremena opearavao svojim
   vrad?binama.

   ^12Ali kad povjerova?e Filipu koji navje?aeiva?e evand-elje o
   kraljevstvu Bo?jemu i o imenu Isusa Krista, kr?tavahu se - mu?evi i
   ?ene.

   ^13Povjerova i ?imun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen
   promatrajuaei znamenja i eudesa koja su se dogad-ala.

   ^14Kad su apostoli u Jeruzalemu euli da je Samarija prigrlila rijee
   Bo?ju, posla?e k njima Petra i Ivana.

   ^15Oni sid-o?e i pomoli?e se za njih da bi primili Duha Svetoga.

   ^16Jer jo? ni na koga od njih ne bija?e si?ao; bijahu samo kr?teni u
   ime Gospodina Isusa.

   ^17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.

   ^18Kad ?imun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi
   apostolima novaca

   ^19govoreaei: "Dajte i meni tu moae da svatko na koga polo?im ruke
   primi Duha Svetoga."

   ^20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio
   dar Bo?ji novcima steaei!

   ^21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred
   Bogom!

   ^22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako
   oprostila namisao srca tvoga.

   ^23Ta gledam te: ?ueju si gorak i nepravdom okovan."

   ^24?imun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snad-e ni?ta
   od toga ?to rekoste!"

   ^25Oni pak po?to posvjedoei?e i doreko?e rijee Gospodnju, vrati?e se u
   Jeruzalem navje?aeujuaei evand-elje mnogim selima samarijskim.

   ^26And-eo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i pod-i na jug putom ?to
   iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."

   ^27On usta i pod-e. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog
   dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bija?e nad svom
   njezinom riznicom.

   ^28Vraaeao se iz Jeruzalema, kamo je bio po?ao pokloniti se; sjed-a?e
   na svojim kolima i eita?e proroka Izaiju.

   ^29Duh reee Filipu: "Pod-i i pridru?i se tim kolima!"

   ^30Filip pritrea i eu gdje onaj eita Izaiju proroka pa aee mu:
   "Razumije? li ?to eita??"

   ^31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa
   da se uspne i sjedne uza nj.

   ^32A eitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedo?e ga, ko
   janje nijemo pred onim ?to ga stri?e on ne otvara svojih usta.

   ^33U poni?enju sud mu je uskraaeen. Nara?taj njegov tko da opi?e? Da,
   uklonjen je sa zemlje ?ivot njegov.

   ^34Dvoranin se obrati Filipu pa aee mu: "Molim te, o kome to prorok
   govori? O sebi ili o kome drugom?

   ^35Filip prozbori te mu, po?av?i od toga Pisma, navijesti evand-elje:
   Isusa.

   ^36Putujuaei tako, stigo?e do neke vode pa aee dvoranin: "Evo vode! ?to
   prijeei da se krstim?"

   ^37#

   ^38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, sid-o?e u vodu
   te ga Filip krsti.

   ^39A kad izid-o?e iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin
   vi?e ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,

   ^40a Filip se nad-e u Azotu. I kako je prolazio, navje?aeiva?e
   evand-elje svim gradovima dok ne sti?e u Cezareju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema ueenicima
   Gospodnjim, pod-e k velikomu sveaeeniku,

   ^2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nad-e od
   ovoga Puta, mu?eve i ?ene, okovane dovede u Jeruzalem.

   ^3Kad se putujuaei pribli?i Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s
   neba.

   ^4Sru?i se na zemlju i zaeu glas ?to mu govora?e: "Savle, Savle, za?to
   me progoni??"

   ^5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on aee: "Ja sam Isus kojega ti
   progoni?!

   ^6Nego ustani, ud-i u grad i reaei aee ti se ?to ti je einiti."

   ^7Njegovi suputnici ostado?e bez rijeei: euli su dodu?e glas, ali ne
   vidje?e nikoga.

   ^8Savao usta sa zemlje. Otvorenih oeiju nije ni?ta vidio pa ga povedu
   za ruku i uvedu u Damask.

   ^9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.

   ^10U Damasku bija?e neki ueenik imenom Ananija. Njemu u vid-enju reee
   Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"

   ^11A Gospodin aee mu: "Ustani, pod-i u ulicu zvanu Ravna i u kuaei
   Judinoj potra?i Tar?anina imenom Savla. Eno, moli se;

   ^12i u vid-enju vidje eovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i pola?e na nj
   ruke da bi progledao."

   ^13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam euo o tom eovjeku kolika
   je zla tvojim svetima ueinio u Jeruzalemu.

   ^14On ima od velikih sveaeenika i punomoae okovati sve koji prizivlju
   ime tvoje."

   ^15Gospodin mu odvrati: "Pod-i jer on mi je orud-e izabrano da ponese
   ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.

   ^16Ja aeu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."

   ^17Ananija ode, ud-e u kuaeu, polo?i na nj ruke i reee: "Savle, brate!
   Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si i?ao, posla me da
   progleda? i napuni? se Duha Svetoga."

   ^18I odmah mu s oeiju spade ne?to kao ljuske te on progleda pa usta,
   krsti se

   ^19i uzev?i hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s ueenicima u
   Damasku.

   ^20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin
   Bo?ji.

   ^21Koji ga god slu?ahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je
   u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato
   do?ao da ih okovane odvede pred velike sveaeenike?"

   ^22Savao pak, sve silniji, zbunjiva?e ?idove koji prebivahu u Damasku
   dokazujuaei: "Ovo je Krist!"

   ^23Po?to je minulo podosta vremena, odluee ?idovi pogubiti ga,

   ^24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noaeu da
   bi ga pogubili,

   ^25ali ga ueenici noaeu uze?e i preko zidina oprezno spusti?e u ko?ari.

   ^26Kad je Savao do?ao u Jeruzalem, gledao se pridru?iti ueenicima, ali
   ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je ueenik.

   ^27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je
   Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku
   smjelo propovijedao u ime Isusovo.

   ^28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo
   propovijedao u ime Gospodnje.

   ^29Govorio je i raspravljao sa ?idovima grekog jezika pa i oni snovahu
   pogubiti ga.

   ^30Saznala to braaea pa ga odvedo?e u Cezareju i uputi?e u Tarz.

   ^31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji u?ivala mir,
   izgrad-ivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom
   Svetoga Duha.

   ^32Jednom Petar, obilazeaei posvuda, sid-e i k svetima u Lidi.

   ^33Ondje nad-e nekog eovjeka imenom Eneja, koji je osam godina le?ao na
   postelji: bija?e uzet.

   ^34Reee mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam
   sebi!" On umah usta.

   ^35Vidje?e to svi ?itelji Lide i ?arona te se obrati?e Gospodinu.

   ^36U Jopi pak bija?e ueenica imenom Tabita, ?to prevedeno znaei Ko?uta.
   Bija?e ona bogata dobrim djelima i milostinjama ?to ih je dijelila.

   ^37Upravo u one dane obolje i umrije. Po?to je operu, izlo?e je u
   gornjoj sobi.

   ^38A kako je Lida blizu Jope, ueenici eu?e da je Petar ondje i posla?e
   k njemu dva eovjeka s molbom: "Dod-i k nama, ne oklijevaj!"

   ^39Petar usta i krenu s njima. Eim sti?e, odvedo?e ga u gornju sobu.
   Okru?i?e ga sve udovice te mu plaeuaei pokazivahu haljine i odijela ?to
   ih je Ko?uta izrad-ivala dok je jo? bila s njima.

   ^40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i
   reee: "Tabita, ustani!" Ona otvori oei, pogleda Petra i sjede.

   ^41On joj pru?i ruku i pridi?e je. Onda pozove svete i udovice pa im je
   pokaza ?ivu.

   ^42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerova?e u Gospodina.

   ^43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog ?imuna ko?ara.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 U Cezareji bija?e neki eovjek imenom Kornelije, satnik takozvane
   italske eete,

   ^2pobo?an i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge
   milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

   ^3U vid-enju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno and-ela Bo?jega
   gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

   ^4Zagleda se u nj pa mu prestra?en reee: "?to je, Gospodine?" A on
   njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzi?le kao ?rtva podsjetnica pred
   Boga.

   ^5Zato sada po?alji ljude u Jopu i dozovi ?imuna koji se zove Petar.

   ^6On je gost u nekog ?imuna ko?ara eija je kuaea uz more."

   ^7Eim ode and-eo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga
   pobo?na, privr?ena vojnika,

   ^8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

   ^9Sutradan, dok su oni putovali i pribli?avali se gradu, oko ?este ure
   uzid-e Petar na krov moliti.

   ^10Ogladnje i za?elje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

   ^11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta
   s eetiri okrajka, silazi na zemlju.

   ^12U njoj bijahu svakovrsni eetverono?ci, gmazovi zemaljski i ptice
   nebeske.

   ^13I glas aee mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"

   ^14Petar odvrati: "Nipo?to, Gospodine! Ta nikad jo? ne okusih ni?ta
   okaljano i neeisto".

   ^15A glas aee mu opet, po drugi put: "?to Bog oeisti, ti ne zovi
   okaljanim!"

   ^16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

   ^17Dok se Petar dvoumio ?to bi imalo znaeiti vid-enje koje vidje, eto
   ljudi koje je poslao Kornelije: po?to se raspita?e za ?imunovu kuaeu,
   pojave se na vratima,

   ^18zovnu te upitaju je li ondje ugo?aeen neki ?imun, nazvan Petar.

   ^19Dok je Petar sveudilj razmi?ljao o vid-enju, reee mu Duh: "Evo, neka
   te trojica tra?e.

   ^20De ustani, sid-i i pod-i s njima ne skanjujuaei se jer ja sam ih
   poslao."

   ^21Petar sid-e k ljudima i reee: "Evo me! Ja sam onaj kojega tra?ite!
   Zbog eega ste do?li?"

   ^22Oni odgovore: "Satnik Kornelije, mu? pravedan i bogobojazan, za
   kojega svjedoei sav narod ?idovski, primi od svetog and-ela naputak da
   te dozove u dom svoj i euje od tebe rijeei."

   ^23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima;
   pratila ga neka braaea iz Jope.

   ^24Drugi dan sti?e u Cezareju. Kornelije ih je eekao sazvav?i rodbinu i
   prisne prijatelje.

   ^25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama
   i pokloni se.

   ^26Petar ga pridigne govoreaei: "Ustani! I ja sam eovjek."

   ^27I razgovarajuaei s njime, ud-e i nad-e sabrane mnoge

   ^28te im reee: "Vi znate kako je ?idovu zabranjeno dru?iti se sa
   strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem
   okaljanim ili neeistim.

   ^29Stoga, pozvan, i dod-oh bez pogovora. Da eujemo dakle zbog eega me
   pozvaste!"

   ^30Kornelije reee: "Prije eetiri dana ba? u ovo doba, o devetoj uri,
   molio sam se u kuaei kad gle: eovjek neki u sjajnoj odjeaei stane preda
   me

   ^31i reee: 'Kornelije, usli?ana ti je molitva i milostinje su tvoje
   spomenute pred Bogom!

   ^32Po?alji dakle u Jopu i dozovi ?imuna koji se zove Petar. On je gost
   u kuaei ?imuna ko?ara uz more.'

   ^33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro ueinio ?to si do?ao.
   Evo nas dakle sviju pred Bogom da eujemo sve ?to ti zapovjedi
   Gospodin!"

   ^34Petar tada prozbori i reee: "Sad uistinu shvaaeam da Bog nije
   pristran,

   ^35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i eini
   pravdu.

   ^36Rijee posla sinovima Izraelovim navje?aeujuaei im evand-elje: mir po
   Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

   ^37Vi znate ?to se dogad-alo po svoj Judeji, poeev?i od Galileje, nakon
   kr?tenja koje je propovijedao Ivan:

   ^38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji
   je, jer Bog bija?e s njime, pro?ao zemljom eineaei dobro i
   ozdravljajuaei sve kojima bija?e ovladao d-avao."

   ^39"Mi smo svjedoci svega ?to on ueini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu.
   I njega smako?e, objesiv?i ga na drvo!

   ^40Bog ga uskrisi treaei dan i dade mu da se oeituje -

   ^41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodred-enima - nama koji
   smo s njime zajedno jeli i pili po?to uskrsnu od mrtvih."

   ^42"On nam i nalo?i propovijedati narodu i svjedoeiti: Ovo je onaj
   kojega Bog postavi sucem ?ivih i mrtvih!"

   ^43"Za nj svjedoee svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu
   njegovu prima opro?tenje grijeha."

   ^44Dok je Petar jo? govorio te rijeei, sid-e Duh Sveti na sve koji su
   slu?ali tu besjedu.

   ^45A vjernici iz obrezanja, koji dod-o?e zajedno s Petrom, zaeudi?e se
   ?to se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

   ^46Jer euli su ih govoriti drugim jezicima i velieati Boga. Tada Petar
   reee:

   ^47"Mo?e li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha
   Svetoga kao i mi?"

   ^48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane
   ondje nekoliko dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Doeuli apostoli i braaea po Judeji da i pogani primi?e rijee Bo?ju

   ^2pa kad Petar uzid-e u Jeruzalem, uze?e mu obrezanici prigovarati:

   ^3"U?ao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

   ^4Onda zapoee Petar te im izlo?i sve po redu:

   ^5"Molio sam se, reee, u Jopi kadli u zanosu ugledam vid-enje: posudu
   neku poput velika platna, uleknuta s eetiri okrajka, gdje silazi s neba
   i dolazi do mene.

   ^6Zagledah se, promotrih je i vidjeh eetvorono?ce zemaljske, zvijeri i
   gmazove te ptice nebeske.

   ^7Zaeuh i glas koji mi govora?e: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'

   ^8Ja odvratih: 'Nipo?to, Gospodine! Ta nikad mi jo? ni?ta okaljano ili
   neeisto ne ud-e u usta.'

   ^9A glas aee s neba po drugi put: '?to Bog oeisti, ti ne zovi
   neeistim.'

   ^10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuee na nebo."

   ^11"I odmah se, evo, pred kuaeom u kojoj bijah pojavi?e tri eovjeka
   poslana iz Cezareje k meni.

   ^12A Duh mi reee da pod-em s njima ni?ta ne premi?ljajuaei. Sa mnom
   pod-o?e i ova ?estorica braaee te ud-osmo u kuaeu tog eovjeka.

   ^13On nam pripovjedi kako je u svojoj kuaei vidio and-ela koji je stao
   preda nj i rekao: 'Po?alji u Jopu i dozovi ?imuna nazvanog Petar;

   ^14on aee ti navijestiti rijeei po kojima aee? se spasiti ti i sav dom
   tvoj.'"

   ^15"I kad poeeh govoriti, sid-e na njih Duh Sveti kao ono na nas u
   poeetku.

   ^16Sjetih se tada rijeei Gospodnje: 'Ivan je, govora?e on, krstio
   vodom, a vi aeete biti kr?teni Duhom Svetim.'

   ^17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u
   Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"

   ^18Kad su to euli, umiri?e se te stado?e slaviti Boga govoreaei: "Dakle
   i poganima Bog dade obraaeenje na ?ivot!"

   ^19Oni dakle ?to ih raspr?i nevolja nastala u povodu Stjepana doprije?e
   do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuaei Rijeei doli
   samo ?idovima.

   ^20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigo?e u Antiohiju,
   propovijedahu i Grcima navje?aeujuaei evand-elje: Gospodina, Isusa.

   ^21Ruka Gospodnja bija?e s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati
   se Gospodinu.

   ^22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa posla?e Barnabu u
   Antiohiju.

   ^23Kad on sti?e i vidje milost Bo?ju, obradova se te potaknu sve da u
   odluenosti srca ostanu uz Gospodina.

   ^24Ta bija?e to mu? eestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mno?tvo
   prikloni Gospodinu.

   ^25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potra?iti Savla.

   ^26Kad ga nad-e, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana
   sastajali u toj Crkvi i poueavali poveaee mno?tvo te se u Antiohiji
   ueenici najprije prozva?e kr?aeanima.

   ^27U one dane dod-o?e u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

   ^28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da aee uskoro
   nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

   ^29Stoga aee svatko od ueenika, odluei?e, koliko smogne poslati da se
   poslu?i braaei u Judeji.

   ^30To i ueini?e te posla?e starje?inama po Barnabi i Savlu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.

   ^2Maeem pogubi Jakova, brata Ivanova.

   ^3Kad vidje da je to drago ?idovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani
   beskvasnih kruhova).

   ^4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga euvaju eetiri vojnieke
   eetverostra?e, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.

   ^5Petra su dakle euvali u tamnici, a Crkva se svesrdno molja?e Bogu za
   njega.

   ^6One noaei kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmed-u dva
   vojnika, okovan dvojim verigama, a stra?ari pred vratima euvahu stra?u.

   ^7Kad eto: pojavi se and-eo Gospodnji te svjetlost obasja aeeliju.
   And-eo udari Petra u rebra, probudi ga i reee: "Ustaj brzo!" I spado?e
   mu verige s ruku.

   ^8And-eo mu reee: "Opa?i se i prive?i obuaeu!" On ueini tako. Onda aee
   mu and-eo: "Zaogrni se i hajde za mnom!"

   ^9Petar izad-e, pod-e za njim, a nije znao da je zbilja ?to se dogad-a
   po and-elu: einilo mu se da gleda vid-enje.

   ^10Pro?av?i prvu stra?u, i drugu, dod-o?e do ?eljeznih vrata koja vode
   u grad. Ona im se sama otvore te oni izad-u, prod-u jednu ulicu, a onda
   and-eo odjednom odstupi od njega.

   ^11Petar pak, do?av?i k sebi, reee: "Sad uistinu znam da je Gospodin
   poslao and-ela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega ?to je
   oeekivao ?idovski narod."

   ^12Kad je to uoeio, zaputi se kuaei Marije, majke Ivana nazvanog Marko.
   Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.

   ^13Kad Petar pokuca na dvori?na vrata, dod-e prisluhnuti slu?kinja
   imenom Ru?a.

   ^14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrea i
   javi da je Petar pred vratima.

   ^15Oni joj reko?e: "Mahnita?!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako.
   Nato aee oni: "Bit aee njegov and-eo!"

   ^16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvori?e i ugleda?e ga, ostado?e
   izvan sebe.

   ^17On im rukom mahnu neka ?ute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede
   iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braaei!" Onda izad-e i ode u
   drugo mjesto.

   ^18Kad se razdani, nasta med-u vojnicima uzbuna nemalena ?to li se s
   Petrom dogodilo.

   ^19Herod ga stade tra?iti, a kad ga ne nad-e, saslu?a stra?are i naredi
   da se smaknu. Onda sid-e iz Judeje u Cezareju i ondje osta.

   ^20A bio je u ?estoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednieki
   dod-o?e k njemu i po?to pridobi?e kraljevskoga komornika Blasta,
   zaiska?e mir, jer je njihova zemlja dobivala ?ive? od kraljeve.

   ^21U odred-eni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i
   stade im govoriti.

   ^22Narod izvikiva?e: "Bo?ji glas, a ne ljudski!"

   ^23Umah ga, zbog toga ?to ne dade slavu Bogu, udari and-eo Gospodnji te
   on rascrvotoeen izdahnu.

   ^24Rijee je pak Bo?ja rasla i ?irila se.

   ^25Barnaba i Savao, po?to obavi?e slu?enje u Jeruzalemu, vrati?e se
   uzev?i sa sobom Ivana zvanog Marko. MISIJSKO PUTOVANJE
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i ueitelja: Barnaba, ?imun
   zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda
   eetverovlasnika, i Savao.

   ^2Dok su jednom obavljali slu?bu Bo?ju i postili, reee Duh Sveti: "De
   mi odlueite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao."

   ^3Onda su postili, molili, polo?ili na njih ruke i otpustili ih.

   ^4Poslani od Svetoga Duha sid-u u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar.

   ^5Kad se nad-o?e u Salamini, navje?aeivahu rijee Bo?ju u ?idovskim
   sinagogama. Imali su i Ivana za poslu?itelja.

   ^6Po?to pak prod-o?e sav otok do Pafa, nad-o?e nekog vraeara,
   nazoviproroka, ?idova, imenom Barjesu.

   ^7On bija?e uz namjesnika Sergija Pavla, eovjeka razborita. Sergije
   dozva Barnabu i Savla te zaiska euti rijee Bo?ju,

   ^8ali im se usprotivi Elim, Vraear - tako mu se ime prevodi -
   nastojeaei odvratiti namjesnika od vjere.

   ^9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, o?inu ga pogledom

   ^10i reee: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine d-avolski,
   neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestane? iskrivljavati
   ravne putove Gospodnje?

   ^11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet aee? i neko
   vrijeme neaee? gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on
   glavinjajuaei stade tra?iti ruke vodilje.

   ^12Videaei ?to se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom
   Gospodnjim.

   ^13Po?to se Pavao i oni oko njega otisnu?e od Pafa, stigo?e u Pergu
   pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.

   ^14Oni pak krenu?e iz Perge i stigo?e u Antiohiju pizidijsku. U dan
   subotni u?li su u sinagogu i sjeli.

   ^15Nakon eitanja Zakona i Proroka po?alju nadstojnici sinagoge k njima:
   "Braaeo, reko?e, ima li u vas koja rijee utjehe za narod, govorite!"

   ^16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reee: "Izraelci i vi koji se
   Boga bojite, eujte!

   ^17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce na?e i uzdi?e narod za boravka
   u zemlji egipatskoj te ga ispru?enom rukom izvede iz nje.

   ^18Oko eetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji

   ^19pa po?to zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, uba?tini ga u
   zemlji njihovoj

   ^20za kakve eetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce -
   do Samuela proroka.

   ^21Onda zaiska?e kralja pa im Bog za eetrdeset godina dade ?aula, sina
   Ki?eva, iz plemena Benjaminova.

   ^22Po?to svrgnu njega, podi?e im za kralja Davida za kojega posvjedoei:
   Nad-oh Davida, sina Ji?ajeva, eovjeka po svom srcu, koji aee ispuniti
   sve moje ?elje.

   ^23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeaeanju Izraelu
   Spasitelja, Isusa.

   ^24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao kr?tenje obraaeenja
   svemu narodu izraelskomu.

   ^25A kad je Ivan dovr?avao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za
   koga me vi dr?ite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan
   odrije?iti obuaee na nogama.'"

   ^26"Braaeo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se med-u vama Boga
   boje, nama je upravljena ova Rijee spasenja.

   ^27Doista, ?itelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upozna?e njega ni
   rijeei proroekih ?to se eitaju svake subote pa ih, osudiv?i ga,
   ispuni?e.

   ^28Premda ne nad-o?e nikakva razloga smrti, zatra?i?e od Pilata da ga
   smakne.

   ^29Po?to pak izvr?i?e sve ?to je o njemu napisano, skinu?e ga s drveta
   i polo?i?e u grob.

   ^30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.

   ^31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uza?li iz
   Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom."

   ^32"I mi vam navje?aeujemo evand-elje: obeaeanje dano ocima

   ^33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisiv?i Isusa, kao ?to je i pisano u
   Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.

   ^34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vi?e nikad neaee vratiti u
   trule?, rekao je ovime: Dat aeu vama svetinje Davidove, pouzdane.

   ^35Zato i na drugome mjestu ka?e: Neaee? dati da Svetac tvoj ugleda
   trule?i.

   ^36David doista, po?to u svom nara?taju poslu?i volji Bo?joj, preminu,
   pridru?i se ocima svojim i vidje trule?,

   ^37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trule?i.

   ^38/

   ^39Neka vam dakle braaeo, znano bude: po Ovome vam se navje?aeuje
   opro?tenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od
   eega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!

   ^40Pazite da se ne zbude ?to je reeeno u Prorocima:

   ^41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo einim
   u dane va?e, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriea."

   ^42Na izlasku su ih molili da im iduaee subote o tome govore.

   ^43A po?to se skup raspustio, mnogi ?idovi i bogobojazne prido?lice
   pod-o?e za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti
   Bo?joj.

   ^44Iduaee se subote gotovo sav grad zgrnu euti rijee Gospodnju.

   ^45Kad su ?idovi ugledali mno?tvo, puni zavisti psujuaei
   suprotstavljali su se onomu ?to je Pavao govorio.

   ^46Na to im Pavao i Barnaba smjelo reko?e: "Trebalo je da se najprije
   vama navijesti rijee Bo?ja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne
   smatrate dostojnima ?ivota vjeenoga, obraaeamo se evo poganima.

   ^47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost
   poganima, da bude? na spasenje do nakraj zemlje.

   ^48Pogani koji su slu?ali radovali su se i slavili rijee Gospodnju te
   povjerova?e oni koji bijahu odred-eni za ?ivot vjeeni.

   ^49Rijee se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.

   ^50Ali ?idovi potako?e ugledne bogobojazne ?ene i prvake gradske te
   zametnu?e progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaci?e iz svoga kraja.

   ^51Oni pak stresu pra?inu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij.

   ^52A ueenici su se ispunjali rado?aeu i Duhom Svetim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 U Ikoniju isto tako ud-o?e u ?idovsku sinagogu i govorahu tako da
   povjerova veliko mno?tvo ?idova i Grka.

   ^2Ali nepokorni ?idovi razdra?i?e i podjari?e pogane protiv braaee.

   ^3Oni se ipak zadr?a?e du?e vremena, smjeli u Gospodinu koji je
   svjedoeio za Rijee milosti svoje, davao da se po njihovim rukama
   dogad-aju znamenja i eudesa.

   ^4Mno?tvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za ?idove, drugi za
   apostole.

   ^5Pogani i ?idovi sa svojim glavarima navali?e da zlostave i kamenuju
   apostole.

   ^6Kada to opazi?e, prebjego?e oni u likaonske gradove Listru i Derbu i
   okolicu.

   ^7Ondje su navje?aeivali evand-elje.

   ^8U Listri je sjedio neki eovjek uzetih nogu, hrom od majeine utrobe;
   nikada nije hodao.

   ^9Euo je Pavla gdje govori.

   ^10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza
   glasa reee: "Uspravi se na noge!" On skoei i prohoda.

   ^11Kad mno?tvo ugleda ?to ueini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u
   ljudskom oblieju sid-o?e k nama!"

   ^12I nazva?e Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijee.

   ^13A sveaeenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence
   te u zajednici s narodom htjede ?rtvovati.

   ^14Kada su to doeuli apostoli Barnaba i Pavao, razdrije?e haljine i
   uletje?e u narod vieuaei:

   ^15"Ljudi, ?to to radite? I mi smo smrtnici, ba? kao i vi!
   Navje?aeujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu ?ivomu koji
   stvori nebo i zemlju, more i sve ?to je u njima.

   ^16On je u pro?lim nara?tajima pustio da svi pogani pod-u svojim
   putovima.

   ^17Ipak ne ostavi sebe neposvjedoeena: dobroeinstva iskazuje, s neba
   vam ki?u daje i vremena plodonosna, napunja hranom i rado?aeu srca
   va?a."

   ^18I tako govoreaei, jedva sklonu?e mno?tvo da im ne ?rtvuje.

   ^19Uto iz Antiohije i Ikonija nadod-u neki ?idovi, pridobiju svjetinu
   te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleaei da je mrtav.

   ^20Kad ga pak okru?i?e ueenici, usta on i ud-e u grad. Sutradan ode s
   Barnabom u Derbu.

   ^21Po?to navijesti?e evand-elje tomu gradu i mnoge ueini?e ueenicima,
   vrati?e se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.

   ^22Uevr?aeivali su du?e ueenika bodreaei ih da ustraju u vjeri jer da
   nam je kroz mnoge nevolje uaei u kraljevstvo Bo?je.

   ^23Postavljali su im po crkvama starje?ine te ih, nakon molitve i
   posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.

   ^24Po?to su pre?li Pizidiju, stigo?e u Pamfiliju.

   ^25U Pergi navijesti?e Rijee pa sid-u u Ataliju.

   ^26Odande pak odjedri?e u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni
   milosti Bo?joj za djelo koje izvr?i?e.

   ^27Kada stigo?e, sabra?e Crkvu i pripovjedi?e ?to sve ueini Bog po
   njima: da i poganima otvori vrata vjere.

   ^28I proveli su nemalo vremena s ueenicima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Uto neki sid-o?e iz Judeje i poee?e ueiti braaeu: "Ako se ne
   obre?ete po obieaju Mojsijevu, ne mo?ete se spasiti."

   ^2Kad izmed-u njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena,
   odredi?e da Pavao i Barnaba i jo? neki drugi izmed-u njih uzad-u u
   Jeruzalem k apostolima i starje?inama poradi tog pitanja.

   ^3Oni su dakle, ispraaeeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju
   pripovijedajuaei o obraaeenju pogana i donoseaei svoj braaei veliku
   radost.

   ^4Kada pak stigo?e u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starje?ine.
   Ispripovjedi?e ?to sve Bog ueini po njima.

   ^5Onda ustanu neki od onih ?to iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili
   vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslu?uju Zakon
   Mojsijev."

   ^6Nato se apostoli i starje?ine sastanu da to razmotre.

   ^7Nakon duge raspre ustade Petar i reee im: "Braaeo, vi znate kako me
   Bog od najprvih dana izmed-u vas izabra da iz mojih usta pogani euju
   rijee evand-elja i uzvjeruju.

   ^8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoei za njih: dade im Duha Svetoga
   kao i nama.

   ^9Nikakve razlike nije pravio izmed-u nas i njih: vjerom oeisti njihova
   srca.

   ^10?to dakle sada isku?avate Boga stavljajuaei ueenicima na vrat jaram
   kojeg ni oci na?i ni mi nismo mogli nositi?

   ^11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spa?eni, ba? kao
   i oni."

   ^12Nato sve mno?tvo umuknu. Slu?ali su Barnabu i Pavla koji
   pripovjedahu kolika je znamenja i eudesa Bog po njima ueinio med-u
   poganima.

   ^13Kad oni u?utje?e, progovori Jakov: "Poslu?ajte me, braaeo!

   ^14?imun je izlo?io kako se Bog veae na poeetku pobrinu izmed-u pogana
   uzeti narod imenu svojemu.

   ^15S time su u skladu rijeei Proroka. Ovako je doista pisano:

   ^16Nakon toga vratit aeu se i opet podiaei pali ?ator Davidov, iz
   ru?evina ga podiaei, opet ga sazidati

   ^17da preostali ljudi potra?e Gospodina i svi pogani na koje je zazvano
   ime moje, govori Gospodin, koji to

   ^18obznanjuje odvijeka.

   ^19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva
   obraaeaju k Bogu,

   ^20nego im porueiti da se uzdr?avaju od mesa okaljana idolima, od
   bludni?tva, od udavljenoga i od krvi.

   ^21Ta Mojsije od pradavnih nara?taja ima po gradovima propovjednike
   koji ga u sinagogama svake subote eitaju."

   ^22Tad apostoli i starje?ine zajedno sa svom Crkvom zakljuee izabrati
   neke mu?eve izmed-u sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom.
   Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, mu?evi vodeaei med-u braaeom.

   ^23Po njima po?alju ovo pismo: "Apostoli i starje?ine, braaea, braaei
   iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

   ^24"Buduaei da smo euli kako vas neki od na?ih, ali bez na?ega naloga,
   nekakvim izjavama smeto?e i du?e vam uznemiri?e,

   ^25zakljueismo jednodu?no izabrati neke mu?eve i poslati ih k vama
   zajedno s na?im ljubljenim Barnabom i Pavlom,

   ^26ljudima koji su svoje ?ivote izlo?ili za ime Gospodina na?ega Isusa
   Krista.

   ^27?aljemo vam dakle Judu i Silu. Oni aee vam i usmeno priopaeiti to
   isto.

   ^28Zakljueismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga
   ?to je potrebno:

   ^29uzdr?avati se od mesa ?rtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i
   od bludni?tva. Budete li se toga dr?ali, dobro aeete ueiniti. ?ivjeli!"

   ^30Oni su se dakle oprostili i si?li u Antiohiju; sabrali su mno?tvo i
   predali pismo.

   ^31Kad ga proeita?e, svi se obradova?e zbog ohrabrenja.

   ^32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeeima ohrabri?e i utvrdi?e
   braaeu.

   ^33Neko se vrijeme zadr?e pa se onda s mirom od braaee vrate onima koji
   ih posla?e.

   ^34#

   ^35A Pavao i Barnaba ostado?e u Antiohiji naueavajuaei i navje?aeujuaei
   zajedno s mnogima drugima rijee Gospodnju. EVAND-ELJE U EVROPI

   ^36Nakon nekog vremena reee Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo
   braaeu po svim gradovima u kojima smo navje?aeivali rijee Gospodnju, da
   vidimo kako su!"

   ^37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

   ^38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u
   Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima po?ao na djelo.

   ^39Spopade ih takva ogoreenost da se razid-o?e: Barnaba povede Marka i
   otplovi na Cipar,

   ^40a Pavao sebi izabra Silu pa od braaee povjeren milosti Gospodnjoj

   ^41proputova Siriju i Ciliciju, utvrd-ujuaei Crkve.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Sti?e tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bija?e ueenik neki imenom
   Timotej, sin neke pokr?tene ?idovke i oca Grka.

   ^2U?ivao je dobar glas med-u braaeom u Listri i Ikoniju.

   ^3Pavao htjede da on pod-e s njime pa ga uze i obreza zbog ?idova koji
   bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.

   ^4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opslu?ivanje
   odredbe koje su apostoli i starje?ine utvrdili u Jeruzalemu.

   ^5Tako se Crkve uevr?aeivahu u vjeri i broj im se danomice poveaeavao.

   ^6Prod-o?e Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeeio
   propovijedati rijee u Aziji.

   ^7Kad su do?li do Mizije, htjedo?e u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh
   Isusov.

   ^8Onda prod-o?e Miziju i sid-o?e u Troadu.

   ^9Noaeu je Pavao imao vid-enje: Makedonac neki staja?e i zaklinja?e ga:
   "Prijed-i u Makedoniju i pomozi nam!"

   ^10Nakon vid-enja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da
   nas Bog zove navje?aeivati im evand-elje.

   ^11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u
   Neapol,

   ^12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se
   gradu zadr?asmo nekoliko dana.

   ^13U dan subotni izid-osmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo
   mislili da aee biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim
   ?enama.

   ^14Slu?ala je tako i neka bogobojazna ?ena imenom Lidija, prodavaeica
   grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati
   ?to je Pavao govorio.

   ^15Po?to se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam
   vjerna Gospodinu, ud-ite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.

   ^16Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala
   duha vraearskoga i gatajuaei donosila veliku dobit svojim gospodarima.

   ^17Po?la je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga
   Svevi?njega; navje?aeuju vam put spasenja."

   ^18To je einila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reee
   duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izid-i iz nje!" I izid-e toga
   easa.

   ^19Kad njezini gospodari vidje?e da im nesta nade u dobit, pograbi?e
   Pavla i Silu te ih odvuko?e na trg pred glavare.

   ^20Privedo?e ih pretorima i reko?e: "Ovi ljudi uznemiruju na? grad.
   ?idovi su

   ^21te ?ire obieaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni
   dr?ati."

   ^22Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgo?e s njih odijelo i
   zapovjedi?e da se i?ibaju.

   ^23Po?to ih izudara?e, bace ih u tamnicu i zapovjede tamniearu da ih
   pomno euva.

   ^24Primiv?i takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a
   noge im stavi u klade.

   ^25Oko ponoaei su Pavao i Sila molili pjevajuaei hvalu Bogu, a uznici
   ih slu?ali.

   ^26Odjednom nasta potres velik te se poljulja?e temelji zatvora, umah
   se otvori?e sva vrata, i svima spado?e okovi.

   ^27Tamniear se prenu oda sna pa kad ugleda tamnieka vrata otvorena,
   trgnu mae i samo ?to se ne ubi misleaei da su uznici pobjegli.

   ^28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne eini sebi nikakva zla! Svi smo
   ovdje!"

   ^29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dr?aeuaei baci se pred Pavla i
   Silu;

   ^30izvede ih i upita: "Gospodo, ?to mi je einiti da se spasim?"

   ^31Oni aee mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit aee? se - ti i dom
   tvoj!"

   ^32Onda navijesti?e rijee Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.

   ^33Te iste noaene ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi
   njegovi.

   ^34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom
   obradova ?to je povjerovao Bogu.

   ^35Kad se razdani, posla?e pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!"

   ^36Tamniear to priopaei Pavlu: "Pretori, reee, poruei?e da vas pustim.
   Izid-ite dakle sad i pod-ite u miru!"

   ^37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosud-ene i?ibali, nas rimske
   grad-ane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipo?to,
   nego neka oni sami dod-u i izvedu nas!"

   ^38Liktori to jave pretorima. Oni su se upla?ili kada dozna?e da su
   Rimljani.

   ^39Zato dod-u da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.

   ^40Izi?av?i iz tamnice, oni pod-u k Lidiji, pogledaju i obodre braaeu
   pa odu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Pro?av?i kroz Amfipol i Apoloniju, stigo?e u Solun, gdje bija?e
   ?idovska sinagoga.

   ^2Po obieaju ud-e Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na
   temelju Pisama.

   ^3Tumaeio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih.
   Taj Krist jest Isus koga vam ja navje?aeujem."

   ^4Neki se od njih uvjeri?e pa se pridru?i?e Pavlu i Sili; tako i veliko
   mno?tvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih ?ena.

   ^5?idove nato spopade zavist pa pridobi?e neke opake ulienjake,
   potako?e ih i pobuni?e grad te nahrupi?e u kuaeu Jasonovu tra?eaei da
   se Pavao i Sila izvedu pred narod.

   ^6Kako ih ne nad-o?e, odvuko?e Jasona i neke od braaee pred gradske
   glavare vieuaei: "Evo i ovdje onih koji pobuni?e sav svijet.

   ^7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da
   postoji drugi kralj - Isus."

   ^8Time uzbuni?e svjetinu i glavare koji su to euli

   ^9te oni od Jasona i ostalih uze?e jameevinu pa ih pusti?e.

   ^10Braaea su pak br?e-bolje noaeu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad
   su stigli, odo?e u ?idovsku sinagogu.

   ^11Ovi su ?idovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijee sa
   svom spremno?aeu i danomice istra?ivali Pisma, da li je to tako.

   ^12Mnogi od njih stoga povjerova?e, a tako i nemalo uglednih grekih
   ?ena i mu?eva.

   ^13Ali kad su solunski ?idovi doznali da Pavao i u Bereji navje?aeuje
   rijee Bo?ju, odo?e te i ondje podjari?e i uzbuni?e svjetinu.

   ^14Braaea tada br?e-bolje uputi?e Pavla k moru. Sila pak i Timotej
   ostado?e ondje.

   ^15Pratioci dovedo?e Pavla do Atene pa se vrati?e noseaei Sili i
   Timoteju zapovijed da ?to prije dod-u k njemu.

   ^16Dok ih je u Ateni i?eekivao, ogorei se Pavao u du?i promatrajuaei
   kako je grad pokumiren.

   ^17Med-utim raspravlja?e u sinagogi sa ?idovima i bogobojaznima, a na
   trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli.

   ^18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoiekih filozofa. Jedni su
   govorili: "?to bi htjela reaei ta eavka?" Drugi pak: "Navje?aeuje, eini
   se, neke tud-e bogove." Jer navje?aeiva?e Isusa i uskrsnuaee.

   ^19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli
   znati kakav to nov nauk naueava??

   ^20Eudnovatim nam nekim tvrdnjama u?i puni?. ?eljeli bismo stoga znati
   ?to bi to imalo biti."

   ^21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na ?to drugo ne trati
   vrijeme nego na pripovijedanje i slu?anje novosti.

   ^22Tada Pavao stade posred Areopaga i reee: "Atenjani! U svemu ste,
   vidim, nekako veoma bogoljubni.

   ^23Doista, prolazeaei i promatrajuaei va?e svetinje nad-oh i ?rtvenik s
   natpisom: Nepoznatom Bogu. ?to dakle ne poznajete, a ?tujete, to vam ja
   navje?aeujem."

   ^24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar,
   ne prebiva u rukotvorenim hramovima;

   ^25i ne poslu?uju ga ljudske ruke, kao da bi ?to trebao, on koji svima
   daje ?ivot, dah i - sve.

   ^26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje;
   ustanovi odred-ena vremena i med-e prebivanja njihova

   ^27da tra?e Boga, ne bi li ga kako napipali i na?li. Ta nije daleko ni
   od koga od nas.

   ^28U njemu doista ?ivimo, mieemo se i jesmo, kao ?to i neki od va?ih
   pjesnika reko?e: "Njegov smo eak i rod!"

   ^29"Ako smo dakle rod Bo?ji, ne smijemo smatrati da je bo?anstvo slieno
   zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeaeem i ma?tom ljudskom."

   ^30"I ne obaziruaei se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se
   svi i posvuda obrate

   ^31jer ustanovi Dan u koji aee suditi svijetu po pravdi, po Eovjeku
   kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisiv?i ga od mrtvih."

   ^32Kad eu?e "uskrsnuaee od mrtvih", jedni se stado?e rugati, a drugi
   reko?e: "Jo? aeemo te o tom slu?ati!"

   ^33Tako se Pavao povuee od njih.

   ^34Neki ipak prionu?e uza nj i povjerova?e; med-u njima i Dionizije
   Areopagit, neka ?ena imenom Damara i drugi s njima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.

   ^2Ondje nad-e nekog ?idova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom
   bija?e do?ao iz Italije sa svojom ?enom Priscilom jer je Klaudije
   naredio da svi ?idovi napuste Rim. Pohodio ih je

   ^3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju
   bijahu ?atorari.

   ^4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao ?idove i Grke.

   ^5Kad iz Makedonije pristigo?e Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti
   Rijeei svjedoeeaei ?idovima da Isus jest Krist.

   ^6Kako se pak oni stado?e protiviti i huliti, otrese on haljine i reee
   im: "Krv va?a na glave va?e! Ja sam nedu?an. Od sada idem k poganima."

   ^7I ode odande te prijed-e u kuaeu nekoga bogobojazna eovjeka, imenom
   Ticija Justa, eija kuaea bija?e tik do sinagoge.

   ^8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim
   svojim domom. I mnogi od Korinaeana koji su to slu?ali povjerova?e i
   pokrsti?e se.

   ^9Jedne noaei reee Gospodin Pavlu u vid-enju: "Ne boj se, nego govori i
   ne daj se u?utkati!

   ^10Ta ja sam s tobom i nitko se neaee usuditi da ti naudi. Jer mnogo je
   naroda mojega u ovome gradu."

   ^11Tako se zadr?a godinu i ?est mjeseci naueavajuaei med-u njima rijee
   Bo?ju.

   ^12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navali?e ?idovi jednodu?no na
   Pavla, dovuko?e ga u sudnicu

   ^13i reko?e: "Ovaj potiee ljude da protiv zakona ?tuju Boga."

   ^14Pavao samo ?to nije zaustio kadli Galion reee ?idovima: "Da je
   posrijedi zloein kakav ili nedjelo opako, saslu?ao bih vas, ?idovi,
   kako je pravo;

   ^15je li pak raspra o rijeei i imenima i o nekom va?em zakonu,
   provid-ajte sami; u tome ja ne ?elim biti sudac."

   ^16I otpremi ih iz sudnice.

   ^17A oni svi pograbi?e nadstojnika sinagoge Sostena i stado?e ga ?ibati
   pred sudnicom. Galion nije za to ni?ta mario.

   ^18Pavao osta jo? podosta vremena, a onda se oprosti s braaeom pa po?to
   se u Kenhreji o?i?a jer ima?e zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i
   Priscila i Akvila.

   ^19Stigo?e u Efez. Tu ih ostavi, a on ud-e u sinagogu i stade
   raspravljati sa ?idovima.

   ^20Oni ga zamole da ostanu du?e vremena, ali on ne pristade,

   ^21nego se oprosti: "Jo? aeu se, reee, vratiti k vama, bude li Bo?ja
   volja." I otplovi iz Efeza.

   ^22Kad sti?e u Cezareju, uzid-e pozdraviti Crkvu pa onda sid-e u
   Antiohiju.

   ^23Neko se vrijeme zadr?a pa onda ode i zareda galacijskim podruejem i
   Frigijom utvrd-ujuaei sve ueenike.

   ^24Uto neki ?idov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, eovjek rjeeit i
   upuaeen u Pisma, sti?e u Efez.

   ^25On bija?e upuaeen u Put Gospodnji pa je vatrene du?e govorio i
   naueavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo kr?tenje.

   ^26Poee on tako smjelo govoriti u sinagogi. Eu?e ga Priscila i Akvila,
   uze?e ga k sebi i pomnije mu izlo?i?e Put Bo?ji.

   ^27A kad je nakanio otiaei u Ahaju, ohrabri?e ga braaea i napisa?e
   ueenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio
   vjernicima po milosti

   ^28jer je sna?no pobijao ?idove javno pokazujuaei iz Pisama da Isus
   jest Krist.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, po?to prod-e gornje krajeve,
   dod-e u Efez, nad-e neke ueenike

   ^2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni
   aee mu: "Ta ni euli nismo da ima Duh Sveti."

   ^3Nato aee on: "Kako ste onda kr?teni?" "Kr?tenjem Ivanovim", odvrate
   oni.

   ^4Nato aee Pavao: "Ivan je krstio kr?tenjem obraaeenja govoreaei narodu
   da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."

   ^5Euv?i to, krste se u ime Gospodina Isusa,

   ^6pa kad Pavao polo?i na njih ruke, dod-e Duh Sveti na njih te stanu
   govoriti drugim jezicima i prorokovati.

   ^7Bija?e u svemu dvanaestak mu?eva.

   ^8Onda Pavao ud-e u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i
   uvjeravao o kraljevstvu Bo?jem.

   ^9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred
   mno?tvom, odstupi od njih, odvoji ueenike i danomice raspravlja?e u
   ?koli nekog Tirana.

   ^10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski ?itelji, ?idovi i
   Grci, euli rijee Bo?ju.

   ^11Bog je pak einio eudesa nesvakida?nja po rukama Pavlovima

   ^12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela
   pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.

   ^13Zato i neki ?idovi zaklinjaoci-potukaei poku?a?e zazvati ime
   Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem
   vas Isusom koga Pavao propovijeda."

   ^14To einja?e sedam sinova nekog Skeve, ?idovskoga velikog sveaeenika.

   ^15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"

   ^16I eovjek u kome bija?e zli duh, nasrnu na njih i nadjaea ih te oni
   goli i izranjeni pobjego?e iz one kuaee.

   ^17Dozna?e to svi ?itelji efe?ki, ?idovi i Grci, pa ih sve obuze strah
   te se stade velieati ime Gospodina Isusa.

   ^18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i
   oeitovati svoja djela.

   ^19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i
   spaljivali ih pred svima. Procijeni?e ih te nad-o?e da vrijede pedeset
   tisuaea srebrnjaka.

   ^20TAko se snagom Gospodnjom Rijee ?irila i jaeala.

   ^21Po?to se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiaei u
   Jeruzalem te reee: "Po?to budem ondje, trebat aee da i Rim vidim."

   ^22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslu?itelja, Timoteja i
   Erasta, a on provede jo? neko vrijeme u Aziji.

   ^23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.

   ^24Neki srebrar, imenom Demetrije, izrad-ivao je srebrne hramiaee
   Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.

   ^25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reee:
   "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeaeu na?e blagostanje.

   ^26A vidite i eujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u
   svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mno?tvo govoreaei da nema
   bogova rukama izdjeljanih.

   ^27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas dod-e na?e zanimanje,
   nego i to da se ni?ta neaee dr?ati do hrama velike bo?ice Artemide te
   aee nestati velieanstva one koju ?tuje sva Azija i sav svijet."

   ^28Euv?i to, razgnjeve se pa povieu: "Velika je Artemida efe?ka!"

   ^29Sav se grad uskome?a; jednodu?no nahrupe u kazali?te vukuaei sa
   sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.

   ^30Kad je Pavao htio med-u narod, ne dopusti?e mu ueenici.

   ^31Eak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, posla?e k njemu i zamoli?e
   da ne dolazi u kazali?te.

   ^32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskome?an te
   mnogi nisu ni znali za?to su se streali.

   ^33Neki iz svjetine uputi?e nekog Aleksandra jer su ga ?idovi gurali
   naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.

   ^34Ali kada dozna?e da je ?idov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan
   glas: "Velika je Artemida efe?ka!"

   ^35Onda tajnik umiri svjetinu pa reee: "Efe?ani! Tko to od ljudi ne zna
   da je grad Efez euvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?

   ^36Buduaei dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ni?ta
   brzopleto ne einite.

   ^37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji na?e
   bo?ice.

   ^38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tu?bu,
   sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tu?e!

   ^39I?tete li pak ?to drugo, u zakonitu aee se skupu rije?iti.

   ^40Ta izla?emo se opasnosti da za ovo dana?nje budemo optu?eni s pobune
   jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To
   rekav?i, raspusti skup.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Kad se sle?e mete?, posla Pavao po ueenike, ohrabri ih, pozdravi i
   otputova u Makedoniju.

   ^2Pre?av?i one krajeve, hrabreaei braaeu besjedom mnogom, dod-e u Greku

   ^3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju,
   postavi?e mu ?idovi zasjedu pa odluei vratiti se preko Makedonije.

   ^4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund,
   Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

   ^5Oni odo?e prije te nas doeeka?e u Troadi.

   ^6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet
   dana dod-osmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana.

   ^7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govora?e i
   kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoaei.

   ^8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bija?e dosta svjetiljaka.

   ^9Na prozoru je sjedio neki mladiae imenom Eutih. Kako je Pavao dulje
   govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treaeeg kata dolje.
   Digo?e ga mrtva.

   ^10Pavao sid-e, nadnese se nad djeeaka, obujmi ga i reee: "Ne
   uznemirujte se! Du?a je jo? u njemu!"

   ^11Zatim se pope pa po?to razlomi kruh i blagova, dugo je jo? zborio,
   sve do zore. Tad otputova.

   ^12Mladiaea odvedo?e ?iva, neizmjerno utje?eni.

   ^13Mi pak pod-osmo naprijed lad-om: otplovismo u As. Odande smo imali
   povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poaei pje?ice.

   ^14Kad nam se u Asu pridru?i, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu.

   ^15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra
   krenusmo u Sam, a iduaeeg dana stigosmo u Milet.

   ^16Jer Pavao je odlueio mimoiaei Efez da se ne bi zadr?ao u Aziji:
   ?urio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.

   ^17Ipak iz Mileta posla u Efez po starje?ine Crkve.

   ^18Kad stigo?e, reee im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog
   dana kada stupih u Aziju, pona?ao med-u vama:

   ^19slu?io sam Gospodinu sa svom ponizno?aeu u suzama i ku?njama koje me
   zadesi?e zbog zasjeda ?idovskih;

   ^20ni?ta korisno nisam propustio navijestiti vam i naueiti vas - javno
   i po kuaeama;

   ^21upozoravao sam ?idove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u
   Gospodina na?ega Isusa."

   ^22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. ?to aee me u njemu
   zadesiti, ne znam,

   ^23osim ?to mi Duh Sveti u svakom gradu jamei da me eekaju okovi i
   nevolje.

   ^24Ali ni najmanje mi nije do ?ivota, samo da dovr?im trku svoju i
   slu?bu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoeiti za evand-elje milosti
   Bo?je."

   ^25"I sad, evo, znam: neaeete vi?e vidjeti lica moga, svi vi posred
   kojih prod-oh propovijedajuaei Kraljevstvo.

   ^26Zato vam u ovaj dan dana?nji jameim: eist sam od krvi sviju

   ^27jer nisam propustio navijestiti vam ni?ta od svega nauma Bo?jega."

   ^28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi
   nadglednicima, da pasete Crkvu Bo?ju koju steee krvlju svojom."

   ^29"Ja znam da aee nakon mog odlaska med-u vas uljesti vuci okrutni
   koji ne ?tede stada,

   ^30a izmed-u vas aee samih ustati ljudi koji aee iskrivljavati nauk da
   bi odvukli ueenike za sobom.

   ^31Zato bdijte imajuaei na pameti da sam tri godine bez prestanka noaeu
   i danju suze lijevajuaei urazumljivao svakoga od vas."

   ^32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijeei milosti njegove koja je kadra
   izgraditi vas i dati vam ba?tinu med-u svima posveaeenima."

   ^33"Ni za eijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.

   ^34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zaslu?ivale su
   ove ruke.

   ^35U svemu vam pokazah: tako se trudeaei treba se zauzimati za nemoaene
   i na pameti imati rijeei Gospodina Isusa jer on reee: 'Bla?enije je
   davati nego primati.'"

   ^36Kada to doreee, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.

   ^37Tad svi briznu?e u velik plae, obisnu?e Pavlu oko vrata i stado?e ga
   cjelivati,

   ^38ra?alo?aeeni nadasve rijeeju koju im reee: da vi?e neaee vidjeti
   lica njegova. Zatim ga isprati?e na lad-u.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Po?to se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreaei ravno, stigosmo na
   Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.

   ^2Kad nad-osmo lad-u za Feniciju, popesmo se i otplovismo.

   ^3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreaei prema
   Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lad-a imala iskrcati tovar.

   ^4Pronad-osmo ueenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu
   nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.

   ^5Ali kad nam isteko?e dani, ipak otputovasmo. Isprati?e nas svi, sa
   ?enama i djecom, do izvan grada. Na ?alu klekosmo i pomolismo se.

   ^6Pozdravismo se, popesmo se na lad-u, a oni se vrati?e kuaei.

   ^7Tako dovr?ismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili
   smo braaeu i ostali jedan dan u njih.

   ^8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Ud-osmo u kuaeu Filipa
   evand-elista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega.

   ^9On je imao eetiri kaeeri djevice koje su prorokovale.

   ^10Kako smo se zadr?ali mnogo dana, sid-e iz Judeje neki prorok imenom
   Agab,

   ^11dod-e k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reee: "Ovo
   govori Duh Sveti: Eovjeka eiji je ovo pojas ovako aee svezati ?idovi u
   Jeruzalemu i predati u ruke pogana."

   ^12Kada smo to euli, stadosmo mi i mje?tani zaklinjati Pavla da ne
   uzlazi u Jeruzalem.

   ^13Nato on odvrati: "?to plaeete i parate mi srce? Ta spreman sam ne
   samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."

   ^14A kako se nije dao nagovoriti, u?utjesmo rekav?i: "Gospodnja budi
   volja!"

   ^15Nakon tih dana spremismo se i uzad-osmo u Jeruzalem.

   ^16S nama pod-o?e i ueenici iz Cezareje pa nas odvedo?e k nekomu
   Mnasonu Cipraninu, starom ueeniku, da u njega odsjednemo.

   ^17Kad stigosmo u Jeruzalem, primi?e nas braaea radosno.

   ^18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nad-o?e se ondje i sve
   starje?ine.

   ^19Po?to ih pozdravi, stade im potanko izlagati ?to ueini Bog med-u
   poganima po njegovoj slu?bi.

   ^20Po?to su ga oni poslu?ali, dado?e slavu Bogu pa mu reko?e: "Vidi?,
   brate: deseci su tisuaea ?idova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.

   ^21A o tebi im je dojavljeno da sve ?idove koji su med-u poganima
   upuaeuje? na otpad od Mojsija ueeaei ih da ne obrezuju djece i ne ?ive
   po obieajima.

   ^22?to dakle? Eut aee svakako da si do?ao.

   ^23Ueini stoga ?to ti ka?emo. U nas su eetiri eovjeka koji imaju
   zavjet.

   ^24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se o?i?aju
   pa aee svi spoznati da nema ni?ta od onoga ?to im je o tebi dojavljeno,
   nego da si i ti na pravu putu i da opslu?uje? Zakon.

   ^25A ?to se tiee pogana koji povjerova?e - poslali smo ?to odlueismo:
   da se klone mesa ?rtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludni?tva."

   ^26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, ud-e
   u Hram, oglasi svr?etak dana posveaeenja nakon kojih aee se za svakoga
   od njih prinijeti prinos.

   ^27Kad se upravo navr?avalo tih sedam dana, neki ga ?idovi iz Azije
   opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke

   ^28vieuaei: "Izraelci, u pomoae! Evo eovjeka koji sve posvuda poueava
   protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jo? i Grke uveo u Hram i
   oskvrnuo ovo sveto mjesto."

   ^29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efe?anina i mislili da
   je Pavao njega uveo u Hram.

   ^30Sav se grad uskome?a, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga
   izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.

   ^31Dok su mu o glavi radili, dod-e do tisuaenika eete glas da je sav
   Jeruzalem uzavreo.

   ^32On odmah uze vojnike i satnike pa otrea dolje k njima. Oni pak kako
   ugleda?e tisuaenika i vojnike, prestado?e udarati Pavla.

   ^33Onda se tisuaenik pribli?i, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim
   verigama pa stade ispitivati tko je i ?to je ueinio.

   ^34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije
   mogao saznati ni?ta pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.

   ^35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog
   silovitosti svjetine.

   ^36Jer mno?tvo je naroda i?lo za njima i vikalo: "Smakni ga!"

   ^37Upravo na ulazu u vojarnu reee Pavao tisuaeniku: "Smijem li ne?to
   reaei?" On ga upita: "Zar zna? greki?

   ^38Ti dakle nisi onaj Egipaeanin koji je prije nekoliko dana pobunio i
   u pustinju odveo one eetiri tisuaee bode?ara?"

   ^39Pavao odvrati: "Ja sam ?idov iz Tarza cilicijskoga, grad-anin grada
   znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu."

   ^40Kad mu on dopusti, Pavao stojeaei na stubama mahnu rukom narodu pa
   kad nasta velika ti?ina, prozbori hebrejskim jezikom:
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 "Braaeo i oci, poslu?ajte ?to aeu vam sad u svoju obranu reaei."

   ^2Kad eu?e da im govori hebrejskim jezikom, jo? veaema utihnu?e. On
   nastavi:

   ^3"Ja sam ?idov, rod-en u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu,
   do nogu Gamalielovih odgojen toeno po otaekom Zakonu; bijah revnitelj
   Bo?ji kao ?to ste svi vi jo? danas.

   ^4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice
   mu?eve i ?ene,

   ^5kako mi to mo?e posvjedoeiti i veliki sveaeenik i sve starje?instvo.
   Od njih sam i pisma dobio za braaeu u Damasku pa se zaputio da i one
   ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

   ^6"Dok sam tako putovao i pribli?avao se Damasku, s neba me oko podneva
   iznenada obasja svjetlost velika.

   ^7Sru?ih se na tlo i zaeuh glas ?to mi govora?e: 'Savle, Savle, za?to
   me progoni??'

   ^8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reee mi: 'Ja sam Isus Nazareaeanin
   koga ti progoni?.'

   ^9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost dodu?e primijeti?e, ali ne eu?e
   glasa Onoga koji mi govora?e.

   ^10Rekoh nato: '?to mi je einiti, Gospodine?' Gospodin aee mi: 'Ustani,
   pod-i u Damask i ondje aee ti se reaei ?to ti je odred-eno ueiniti.'

   ^11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedo?e za
   ruku te stigoh u Damask."

   ^12"Neki Ananija, eovjek po Zakonu pobo?an i na dobru glasu u ?idova
   ondje nastanjenih -

   ^13dod-e k meni, pristupi mi i reee: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se
   u taj eas zagledah u nj.

   ^14A on aee: 'Bog otaca na?ih predodredi te da upozna? volju njegovu,
   da vidi? Pravednika i euje? glas iz usta njegovih

   ^15jer bit aee? mu pred svim ljudima svjedokom onoga ?to si vidio i
   euo.

   ^16I ?to sad oklijeva?? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje,
   prizivljuaei Ime njegovo!'"

   ^17"Po?to se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh
   u zanos

   ^18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, ?urno izad-i iz
   Jeruzalema jer neaee primiti tvoga svjedoeanstva o meni.'

   ^19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bieevao
   po sinagogama one koji vjeruju u te.

   ^20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje
   stajao i odobravao te euvao haljine onih koji ga ubijahu.'

   ^21Nato mi reee: 'Pod-i jer aeu te poslati daleko k poganima!'

   ^22Slu?ali su ga sve do te rijeei, a tada podigo?e glas: "Ukloni takva
   sa zemlje! Nije pravo da ?ivi!"

   ^23Kako oni stado?e bueiti, odbacivati haljine i vitlati pra?inu u
   zrak,

   ^24zapovjedi tisuaenik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga
   bieevima ispitaju kako bi doznao za?to tako vieu protiv njega.

   ^25Kad ga remenjem rastego?e, reee on nazoenom satniku: "Rimskoga
   grad-anina, i jo? neosud-ena, smijete bieevati?"

   ^26Kad je to euo satnik, prid-e tisuaeniku i dojavi mu: "?to si to
   nakanio? Ovaj je eovjek Rimljanin!"

   ^27Tisuaenik tada prid-e Pavlu pa mu reee: "Reci mi, jesi li
   Rimljanin!" On odvrati: "Da."

   ^28Tisuaenik dometnu: "Ja stekoh to grad-anstvo za skupe novce." Pavao
   nato reee: "Ja sam se pak s njim i rodio."

   ^29Br?e stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I
   tisuaenik se prepla?i kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bija?e
   okovao.

   ^30Sutradan pak kad je htio toeno saznati za ?to ga ?idovi optu?uju,
   odrije?i ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveaeenici i sve Vijeaee
   te privede Pavla i postavi ga pred njih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Pavao uprije pogled u Vijeaee i reee: "Braaeo, ja sam posve mirne
   savjesti ?ivio pred Bogom sve do dana dana?njega."

   ^2Nato veliki sveaeenik Ananija naredi onima ?to stajahu uza nj da ga
   udare po ustima.

   ^3Onda mu Pavao reee: "Udarit aee Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li
   sjedi? da me po Zakonu sudi?, a protuzakonito zapovijeda? da me biju?"

   ^4Oni ?to su ondje stajali reko?e nato: "Zar velikog sveaeenika Bo?jega
   da pogrd-uje??"

   ^5Pavao odvrati: "Nisam znao, braaeo, da je veliki sveaeenik. Ta pisano
   je: Glavara naroda svoga ne proklinji."

   ^6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa
   povika u Vijeaeu: "Braaeo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se
   zbog nade, uskrsnuaea mrtvih."

   ^7Tek ?to je on to rekao, nasta razmirica izmed-u farizeja i saduceja i
   mno?tvo se razdijeli.

   ^8Jer saduceji vele da nema uskrsnuaea, ni and-ela, ni duha, a farizeji
   sve to priznaju.

   ^9Nasta velika graja te ustado?e neki pismoznanci farizejske stranke i
   zao?tre boj govoreaei: "Ni?ta zlo ne nalazimo na tom eovjeku! A ?to ako
   mu je duh govorio, ili and-eo?"

   ^10Kad razmirica posta jo? veaeom, poboja se tisuaenik da Pavla ne
   rastrgaju pa zapovjedi da vojska sid-e, otme ga ispred njih i povede u
   vojarnu.

   ^11Iduaee noaei pristupi mu Gospodin i reee: "Hrabro samo! Jer kao ?to
   si za me svjedoeio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoei?!"

   ^12Kad osvanu dan, skova?e ?idovi urotu i zakle?e se da neaee ni jesti
   ni piti dok ne ubiju Pavla.

   ^13Bilo je vi?e od eetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.

   ^14Oni odu k velikim sveaeenicima i starje?inama pa reknu: "Zakletvom
   se zaklesmo ni?ta ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.

   ^15Stoga vi sada zajedno s Vijeaeem predoeite tisuaeniku neka vam ga
   dovede kao da kanite toenije razaznati njegov slueaj. A mi smo spremni
   pogubiti ga prije negoli se i pribli?i."

   ^16Ali sin Pavlove sestre doeu za zavjeru, pribli?i se i ud-e u vojarnu
   dojaviti Pavlu.

   ^17Pavao pak pozove jednog satnika i reee mu: "Ovog mladiaea odvedi k
   tisuaeniku: ima mu ne?to dojaviti."

   ^18On ga uze, odvede k tisuaeniku i reee mu: "Uznik me Pavao pozva i
   zaiska da ovog mladiaea privedem k tebi; ima ti ne?to reaei."

   ^19Tisuaenik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "?to mi
   ima? dojaviti?"

   ^20"?idovi su se, reee on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla
   dovede? u Vijeaee kao da se kane toenije raspitati o njemu.

   ^21Ne vjeruj im! U zasjedi ga eeka vi?e od eetrdeset onih koji se
   zakle?e da neaee jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veae su spremni, samo
   eekaju tvoju privolu."

   ^22Tisuaenik onda otpusti mladiaea i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da
   si mi to dojavio."

   ^23Zatim dozva dva satnika i reee im: "Pripravite dvjesta vojnika,
   sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treaee noaene ure
   pod-u u Cezareju.

   ^24Neka se pripravi ?ivina na koju aee se posaditi Pavao te ?iv i zdrav
   dovesti k upravitelju Feliksu."

   ^25Napisa i pismo ovoga sadr?aja:

   ^26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!

   ^27Ovoga eovjeka ?idovi uhvati?e i tek ?to ga ne smako?e kadli s
   vojskom pritreah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.

   ^28Htjedoh saznati za ?to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo
   Vijeaee.

   ^29Utvrdih da ga okrivljuju za ne?to prijeporno u njihovu zakonu i da
   nema nikakve krivnje kojom bi zaslu?io smrt ili okove.

   ^30Kad mi pak dojavi?e da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k
   tebi, a tu?itelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."

   ^31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uze?e Pavla i odvedo?e ga noaeu
   u Antipatridu.

   ^32Sutradan ostave konjanike da s njime pod-u dalje, a oni se vrati?e u
   vojarnu.

   ^33Kad konjanici stigo?e u Cezareju, uruei?e upravitelju pismo i
   privedo?e mu Pavla.

   ^34Po?to upravitelj proeita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad
   sazna da je iz Cilicije:

   ^35"Saslu?at aeu te, reee, kad pristignu i tu?itelji tvoji." Onda
   zapovjedi euvati ga u dvoru Herodovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Nakon pet dana sid-e veliki sveaeenik Ananija s nekim starje?inama i
   odvjetnikom, nekim Tertulom te iznije?e upravitelju tu?bu protiv Pavla.

   ^2Po?to dozva?e Pavla, poee ga Tertul optu?ivati: "Veliki mir ?to ga po
   tebi, vrli Felikse, u?ivamo i boljitak ?to tvojom providno?aeu narodu
   ovomu nastaje,

   ^3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalno?aeu.

   ^4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj
   blagonaklonosti ukratko poslu?a?.

   ^5Utvrdismo da je ovaj eovjek kuga, da pokreaee bune med-u svim
   ?idovima po svijetu, da je kolovod-a nazaretske sljedbe,

   ^6da je eak i Hram poku?ao oskvrnuti pa ga uhitismo.

   ^7#

   ^8Od njega, ako ga o svemu tomu ispita?, mo?e? saznati za ?to ga mi
   optu?ujemo."

   ^9Podr?a?e ga i ?idovi tvrdeaei da je tako.

   ^10Nato Pavao odvrati po?to mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam
   da si veae mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se du?e branim.

   ^11Ta mo?e? se osvjedoeiti da nema vi?e od dvanaest dana otkad uzad-oh
   u Jeruzalem da se poklonim.

   ^12A nisu me na?li ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podi?em, ni
   u sinagogama, ni po gradu.

   ^13I ne mogu ti dokazati ono za ?to me sada optu?uju."

   ^14"Jameim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom slu?im
   otaekom Bogu vjerujuaei u sve ?to je u Zakonu i u Prorocima napisano,

   ^15uzdajuaei se u Boga da aee uskrsnuti pravednici i nepravednici, ?to
   oni i sami oeekuju.

   ^16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i
   pred ljudima."

   ^17"Nakon vi?e godina dod-oh da donesem milostinju za svoj narod i
   prinose;

   ^18dok sam ih prinosio, nad-o?e me posveaeena u Hramu, a ne sa
   svjetinom ni u mete?u.

   ^19Ali neki ?idovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred
   tobom i optu?e me ako ?to imaju protiv mene.

   ^20Ili neka ovi sami ka?u: koji su zloein na meni na?li kad sam stajao
   pred Vijeaeem,

   ^21osim mo?da one jedne rijeei koju doviknuh med-u njima stojeaei: Zbog
   uskrsnuaea mrtvih sudi mi se danas pred vama!"

   ^22Nato Feliks, koji je toeno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu
   parnicu rekav?i: "Kada dod-e tisuaenik Lizija, rije?it aeu va? spor."

   ^23Satniku pak naredi da se Pavao euva, ali da u?iva olak?ice i da se
   nikomu od njegovih ne brani poslu?ivati ga.

   ^24Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ?enom Druzilom koja
   bija?e ?idovka; posla po Pavla i poslu?a ga o vjeri u Isusa Krista.

   ^25Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdr?ljivosti i buduaeem
   Sudu, Feliks upla?en reee: "Zasad idi, a kad nad-em vremena, pozvat aeu
   te."

   ^26Ujedno se nadao da aee mu Pavao dati novaca. Zato ga je ee?aee
   pozivao i s njim razgovarao.

   ^27Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteaei
   ugoditi ?idovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uzid-e iz Cezareje u
   Jeruzalem.

   ^2Veliki mu sveaeenici i prvaci ?idovski iznije?e tu?bu protiv Pavla te
   ga zaklinjahu

   ^3i?tuaei milost protiv Pavla: da ga po?alje u Jeruzalem. Jer spremali
   su zasjedu da ga putom smaknu.

   ^4Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i
   on da aee uskoro onamo.

   ^5"Ovla?teni dakle med-u vama, reee, neka sa mnom sid-u pa ako na tom
   eovjeku ima krivnje, neka ga tu?e."

   ^6Po?to se u njih zadr?i najvi?e osam ili deset dana, sid-e u Cezareju.
   Sutradan sjede na sudaeku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao.

   ^7Kad se on pojavi, okru?i?e ga ?idovi koji su si?li iz Jeruzalema i
   iznije?e protiv njega mnoge i te?ke optu?be kojih ne mogahu dokazati.

   ^8Pavao se branio: "Nieim se nisam ogrije?io ni o ?idovski Zakon, ni o
   Hram, ni o cara."

   ^9Nato Fest hoteaei ugoditi ?idovima, odvrati Pavlu: "Hoaee? li u
   Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?"

   ^10A Pavao aee: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi.
   ?idovima ni?ta ne skrivih, kao ?to i ti veoma dobro zna?.

   ^11Ako sam pak doista ?to skrivio i ueinio ?togod ?to zavred-uje smrt,
   ne izmieem smrti; ako li pak ne stoji ono za ?to me ovi tu?e, nitko me
   ne mo?e njima izrueiti. Na cara se prizivljem!"

   ^12Tada se Fest posavjetova s vijeaeem pa odgovori: "Na cara si se
   prizvao, pred cara aee? iaei!"

   ^13Nekoliko dana poslije dod-u kralj Agripa i Berenika u Cezareju da
   pozdrave Festa.

   ^14Kako se ondje zadr?a?e nekoliko dana, izlo?i Fest kralju to o Pavlu:
   "Ima neki eovjek, reee, ?to ga je Feliks ostavio uznikom.

   ^15Kad bijah u Jeruzalemu, iznije?e veliki sveaeenici i starje?ine
   protiv njega tu?bu i zatra?i?e osudu.

   ^16Odgovorih im da u Rimljana nije obieaj izrueivati kojega eovjeka
   prije negoli se, optu?en, suoei s tu?iteljima i dobije prigodu da se
   brani od optu?be.

   ^17Po?to zajedno dod-osmo ovamo, bez ikakva odgad-anja sjedoh ja
   sutradan na sudaeku stolicu i zapovjedih dovesti toga eovjeka.

   ^18Tu?itelji ga okru?i?e, ali ne iznije?e tu?be ni za jedno od zlodjela
   koja sam ja nasluaeivao,

   ^19nego su protiv njega imali ne?to prijeporno o svojoj vjeri i o nekom
   Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je ?iv.

   ^20Ne snalazeaei se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da
   mu se ondje za to sudi.

   ^21Buduaei da se Pavao prizivom podlo?io presudi njegova Velieanstva,
   zapovjedih da ga euvaju dok ga ne po?aljem caru."

   ^22Na to aee Agripa Festu: "Htio bih i ja euti toga eovjeka." "Sutra
   aee? ga, reee, euti."

   ^23Sutradan dakle dod-u Agripa i Berenika s velikim sjajem te ud-u u
   dvoranu zajedno s tisuaenicima i najuglednijim gradskim mu?evima. Kad
   na zapovijed Festovu dovedu Pavla,

   ^24reee Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoeni, gledajte
   ovoga eovjeka! Zbog njega me sav narod ?idovski salijetao i u
   Jeruzalemu i ovdje vieuaei da on ne smije vi?e ?ivjeti.

   ^25Ali ja nad-oh da nije ueinio ni?ta eime bi zaslu?io smrt pa kad se
   on sam prizvao na njegovo Velieanstvo, odlueih poslati mu ga.

   ^26Ja nemam ni?ta pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh
   pred vas, ponajpaee preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage
   imao ?to napisati.

   ^27Eini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaeiti optu?bu
   protiv njega."
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Nato Agripa reee Pavlu: "Dopu?ta ti se o sebi govoriti." Pavao
   ispru?i ruku i stade se braniti:

   ^2"Smatram se sretnim ?to se u svemu za ?to me ?idovi optu?uju mogu,
   evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,

   ^3jer ti najbolje poznaje? ?idovske obieaje i zadjevice. Zato me,
   molim, velikodu?no poslu?aj."

   ^4"Dakle, ?ivot moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u
   Jeruzalemu, znaju svi ?idovi.

   ^5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoaee, svjedoeiti da sam po
   najstro?oj sljedbi na?e vjere ?ivio kao farizej.

   ^6I sada stojim pred sudom zbog nade u obeaeanje koje Bog dade ocima
   na?im

   ^7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena na?ih, svesrdno noaeu i
   danju slu?eaei Bogu. Za tu me nadu, kralju, tu?e ?idovi.

   ^8Za?to nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?"

   ^9"Pa i ja sam nekoae smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena
   Isusa Nazareaeanina.

   ^10To sam i einio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, po?to od velikih
   sveaeenika dobih punomoae, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih
   ubijali

   ^11i po svim ih sinagogama eesto mueenjem prisiljavao psovati i,
   prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih eak i u tud-im gradovima."

   ^12"Radi toga pod-oh u Damask s punomoaei i ovla?tenjem velikih
   sveaeenika

   ^13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba
   svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.

   ^14Po?to popadasmo na zemlju, zaeuh glas ?to mi govora?e hebrejskim
   jezikom: 'Savle, Savle, za?to me progoni?? Te?ko ti se protiv ostana
   praaeakati.'

   ^15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin aee mi: 'Ja sam Isus koga
   ti progoni?!

   ^16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za
   poslu?itelja i svjedoka onoga ?to si vidio i ?to aeu ti pokazati.

   ^17Izbavit aeu te od naroda i od pogana kojima te ?aljem

   ^18da im otvori? oei pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti
   Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime opro?tenje grijeha i ba?tinu
   med-u posveaeenima.'"

   ^19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlu?an nebeskom vid-enju.

   ^20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji
   ?idovskoj i poganima navje?aeivah da se pokaju i obrate k Bogu i eine
   djela dostojna obraaeenja.

   ^21Zbog toga me ?idovi uhvati?e u Hramu i poku?a?e ubiti.

   ^22Ali s pomoaeu Bo?jom sve do dana dana?njega svjedoeim, evo, malu i
   veliku, ne govoreaei ni?ta osim onoga ?to Proroci govorahu i Mojsije da
   se ima zbiti:

   ^23da aee Krist trpjeti i da aee on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost
   navje?aeivati narodu i poganima."

   ^24Dok se on tako branio, Fest aee mu u sav glas: "Mahnita?, Pavle!
   Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."

   ^25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeei istine i
   razbora kazujem.

   ^26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ni?ta mu od toga,
   uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku.

   ^27Vjeruje? li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruje?!"

   ^28Agripa aee Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kr?aeaninom postah!"

   ^29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi
   koji me danas slu?aju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!"

   ^30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima
   zasjedali.

   ^31Udaljujuaei se govorili su med-u sobom: "Ovaj eovjek ne eini ni?ta
   eime bi zaslu?io smrt ili okove."

   ^32Agripa pak reee Festu: "Ovaj bi eovjek mogao biti pu?ten da se nije
   prizvao na cara."
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Kad je odlueeno da odjedrimo u Italiju, predado?e i Pavla i neke
   druge uznike satniku carske eete, imenom Juliju.

   ^2Popesmo se na neku adramitsku lad-u koja je imala ploviti u azijska
   mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.

   ^3Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom eovjeeno
   postupao, dopusti mu poaei k prijateljima da se pobrinu za nj.

   ^4Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili
   protivni -

   ^5pa preplovili more du? Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku.

   ^6Ondje satnik nad-e neku aleksandrijsku lad-u za Italiju i ukrca nas
   na nju.

   ^7Vi?e smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar
   ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone

   ^8pa jedva jedvice ploveaei uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano
   Dobra pristani?ta, blizu kojega je grad Laseja.

   ^9Kad je nakon duljeg vremena plovidba veae postala pogibeljna jer je
   Post veae bio izminuo, opominja?e Pavao:

   ^10"Ljudi, govorio im je, vidim da aee plovidba biti nezgodna i na
   veliku ?tetu ne samo za tovar i lad-u nego i za na?e ?ivote."

   ^11Ali je satnik vi?e vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli
   Pavlovim rijeeima.

   ^12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veaeina je predlagala
   da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, ?to
   gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.

   ^13Uto duhne blagi ju?njak i oni, misleaei da bi mogli ostvariti naum,
   digo?e sidro i zaplovi?e tik uz Kretu.

   ^14Ali nedugo zatim razbjesni se ?estok vjetar zvan sjeveroistoenjak.

   ^15Zahvati lad-u te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas
   nosi.

   ^16Prolazeaei ispod nekog otoeiaea zvanog Kauda, jedva uspjesmo
   dohvatiti eamac.

   ^17Podigo?e ga pa upotrijebi?e snast da potpa?u lad-u. Bojeaei se pak
   da se ne nasueu u Sirti, spusti?e prvenjaeu. Tako ih je nosilo.

   ^18Buduaei da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rije?i?e
   tovara,

   ^19a treaei dan svojim rukama izbaci?e brodsku opremu.

   ^20Kako se pak vi?e dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja
   bjesnjela nemalena, bila je veae propala svaka nada da aeemo se
   spasiti.

   ^21Ni jelo se veae dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reee:
   "Trebalo je, ljudi, poslu?ati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeaei
   ovu nepogodu i ?tetu.

   ^22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni ?iva du?a izmed-u vas
   neaee stradati, nego samo lad-a.

   ^23Noaeas mi se ukaza and-eo Boga eiji sam i komu slu?im

   ^24te reee: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti
   daruje sve koji plove s tobom.'

   ^25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit aee kako mi je reeeno.

   ^26Ali treba da se nasueemo na neki otok."

   ^27Bija?e veae eetrnaesta noae ?to smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu
   kad oko ponoaei nasluti?e mornari da im se primiee neka zemlja.

   ^28Baciv?i olovnicu, nad-o?e dvadeset hvati dubine; malo poslije baci?e
   je opet i nad-o?e ih petnaest.

   ^29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baci?e s krme eetiri sidra
   i?eekujuaei da se razdani.

   ^30Kad su mornari bili naumili uteaei iz lad-e i poeeli spu?tati eamac
   u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra,

   ^31reee Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na lad-i, vi se
   spasiti ne mo?ete!"

   ^32Nato vojnici presjeko?e u?ad eamca i pusti?e da padne.

   ^33Do pred svanuaee nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Eetrnaesti je
   danas dan, reee, ?to bez jela eekate, ni?ta ne okusiv?i.

   ^34Stoga vas molim: zalo?ite ne?to jer to je za va? spas. Ta nikome od
   vas ni vlas s glave neaee propasti."

   ^35Rekav?i to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade
   jesti.

   ^36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane.

   ^37A svih nas je u lad-i bilo dvjesta sedamdeset i ?est du?a.

   ^38Jednom nasiaeeni, stanu rastereaeivati lad-u bacajuaei ?ito u more.

   ^39Kad osvanu, mornari ne prepozna?e zemlje; razabra?e neki zaljev
   ravne obale pa odluee, bude li moguaee, u nj zavesti lad-u.

   ^40Odrije?e sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone
   kormila, razapnu prvenjaeu prema vjetru pa udare k obali.

   ^41Ali naletje?e na pliaeak i nasuka?e brod: pramac, nasad-en, osta
   nepomiean, a krmu razdira?e ?estina valova.

   ^42Tada vojnici naumi?e poubijati su?nje da ne bi koji isplivao i
   pobjegao,

   ^43ali im satnik, hoteaei spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni
   koji znaju plivati najprvi poskaeu i izad-u na kraj,

   ^44a ostali aee, tko na daskama, tko na olupinama lad-e. Tako svi ?ivi
   i zdravi prispje?e na kopno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Jednom spa?eni, doznasmo da se otok zove Malta.

   ^2Urod-enici nam iskazivahu nesvakida?nje eovjekoljublje. Zapali?e
   krijes i okupi?e nas oko njega jer je poeela ki?a i bilo zima.

   ^3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruaeine
   izad-e zmija i pripije mu se za ruku.

   ^4Kad su urod-enici vidjeli gdje mu ?ivotinja visi o ruci, govorili su
   med-u sobom: "Ovaj je eovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda
   mu ne da ?ivjeti."

   ^5Ali on otrese ?ivotinju u vatru i ne bi mu ni?ta;

   ^6a oni oeekivahu da aee oteaei i umah se sru?iti mrtav. Po?to su dugo
   eekali i vidjeli da mu se ni?ta neobieno nije dogodilo, promijeni?e
   mi?ljenje te stado?e govoriti da je bog.

   ^7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija.
   On nas je primio i tri dana uljudno gostio.

   ^8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je le?ao. Pavao
   ud-e k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeei ga.

   ^9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te
   ozdravljali.

   ^10Oni nas mnogim poeastima poeasti?e i na odlasku nam priskrbi?e ?to
   je potrebno.

   ^11Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lad-om koja je
   prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.

   ^12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.

   ^13Odande ploveaei uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu ju?njak
   te za dva dana stigosmo u Puteole.

   ^14Ondje nad-osmo braaeu koja nas zamoli?e da ostanemo u njih sedam
   dana. Tako stigosmo u Rim.

   ^15Kada su tamo?nja braaea eula za nas, izid-o?e nam u susret do
   Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i
   ohrabri se.

   ^16A kad ud-osmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s
   vojnikom koji ga je euvao.

   ^17Nakon tri dana sazva on ?idovske prvake. Kad se sabra?e, reee im:
   "Ja, braaeo, ne ueinih ni?ta protiv naroda ni obieaja otaekih, a ipak
   me okovana u Jeruzalemu predado?e u ruke Rimljana.

   ^18Oni me nakon istrage htjedo?e pustiti jer nije na meni bilo ni?ta
   eime bih bio zaslu?io smrt.

   ^19Kako se ?idovi tome oprije?e, bio sam prisiljen prizvati se na cara;
   ne dakle stoga ?to bih imao bilo za ?to tu?iti svoj narod.

   ^20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog
   nade Izraelove nosim ove verige."

   ^21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje
   niti nam je tko od pristigle braaee o tebi ?to zlo javio ili rekao.

   ^22Nego htjeli bismo od tebe euti ?to misli? jer o toj sljedbi znamo
   samo da joj se posvuda proturjeei."

   ^23Nato ureko?e dan pa dod-o?e mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i
   svjedoeio o kraljevstvu Bo?jemu te ih od jutra do veeeri iz Mojsijeva
   Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.

   ^24I jedne uvjeri?e njegove rijeei, a drugi nisu vjerovali.

   ^25Neslo?ni tako med-u sobom, stado?e se razilaziti kadli im Pavao reee
   jo? jednu rijee: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reee ocima va?im:

   ^26Idi k tomu narodu i reci mu: Slu?at aeete, slu?ati - i neaeete
   razumjeti; gledat aeete, gledati - i neaeete vidjeti!

   ^27Jer usalilo se srce naroda ovoga: u?i zaeepi?e, oei zatvori?e da
   oeima ne vide, u?ima ne euju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih
   izlijeeim.

   ^28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje
   Bo?je; oni aee poslu?ati!"

   ^29#

   ^30Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao
   sve koji su dolazili k njemu,

   ^31propovijedao kraljevstvo Bo?je i naueavao o Gospodinu Isusu Kristu
   sa svom slobodom, nesmetano.
     __________________________________________________________________

Romans
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlueen za evand-elje
   Bo?je -

   ^2koje Bog unaprijed obeaeava?e po svojim prorocima u Pismima svetim

   ^3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

   ^4postavljenu Sinom Bo?jim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuaeem
   od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu na?emu,

   ^5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k
   poslu?nosti vjere privodimo sve pogane

   ^6med-u kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:

   ^7svima u Rimu, miljenicima Bo?jim, pozvanicima, svetima. Milost vam i
   mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista.

   ^8Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: ?to se
   va?a vjera navje?aeuje po svem svijetu.

   ^9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim slu?im u evand-elju
   Sina njegova - da vas se

   ^10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi
   se veae jednom s voljom Bo?jom nekako posreaeilo doaei k vama.

   ^11Jer eeznem vidjeti vas da vam predam ne?to dara duhovnoga te se
   ojaeate, zapravo -

   ^12da se zajedno s vama ohrabrim zajedniekom vjerom, va?om i mojom.

   ^13A ne bih htio, braaeo, da ne znate: eesto sam bio nakanio doaei k
   vama - i sve dosad bio sprijeeen - da i med-u vama uberem koji plod kao
   i med-u drugim narodima.

   ^14Du?nik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.

   ^15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evand-elje.

   ^16Ne stidim se, uistinu, evand-elja: ono je snaga Bo?ja na spasenje
   svakomu tko vjeruje - ?idovu najprije, pa Grku.

   ^17Jer pravednost se Bo?ja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao ?to je
   pisano: Pravednik aee od vjere ?ivjeti.

   ^18Otkriva se doista s neba gnjev Bo?ji na svaku bezbo?nost i
   nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravedno?aeu.

   ^19Jer ?to se o Bogu mo?e spoznati, oeito im je: Bog im oeitova.

   ^20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeena njegova moae i bo?anstvo,
   onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju
   isprike.

   ^21Jer premda upozna?e Boga, ne iskaza?e mu kao Bogu ni slavu ni
   zahvalnost, nego ishlapi?e u mozganjima svojim te se pomraei bezumno
   srce njihovo.

   ^22Gradeaei se mudrima, poludje?e i

   ^23zamijeni?e slavu neraspadljivog Boga likom, obliejem raspadljiva
   eovjeka, i ptica, i eetverono?aca, i gmazova.

   ^24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neeistoaei te sami
   obe?ea?aeuju svoja tijela,

   ^25oni ?to su Istinu - Boga zamijenili la?ju, eastili i ?tovali
   stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

   ^26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove ?ene zamijeni?e
   naravno opaeenje protunaravnim,

   ^27a tako su i mu?karci napustili naravno opaeenje sa ?enom i raspalili
   se pohotom jedni za drugima te mu?karci s mu?karcima sramotno eine i
   sami na sebi primaju zaslu?enu plaaeu svoga zastranjenja.

   ^28I kako nisu smatrali vrijednim dr?ati se spoznaje Boga, predade ih
   Bog nevaljanu umu te eine ?to ne dolikuje,

   ^29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloaee; puni zavisti,
   ubojstva, svad-e, prijevare, zlonamjernosti; do?aptavaei,

   ^30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici,
   izmi?ljaei zala, roditeljima neposlu?ni,

   ^31nerazumni, nevjerni, be?aeutni, nemilosrdni.

   ^32Znaju za odredbu Bo?ju - da smrt zaslu?uju koji takvo ?to eine - a
   oni ne samo da to eine nego i povlad-uju onima koji eine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato nema? isprike, eovjeee koji sudi?, tko god ti bio. Jer time ?to
   drugoga sudi?, sebe osud-uje?: ta to isto eini? ti ?to sudi?.

   ^2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo ?to eine.

   ^3Misli? li da aee? izbjeaei sudu Bo?jemu, ti eovjeee ?to sudi? one
   koji takvo ?to eine, a sam to isto eini??

   ^4Ili prezire? bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodu?nosti njegove
   ne shvaaeajuaei da te dobrota Bo?ja k obraaeenju privodi?

   ^5Tvrdokorno?aeu svojom i srcem koje neaee obraaeenja zgraee? na se
   gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

   ^6koji aee uzvratiti svakom po djelima:

   ^7onima koji postojano?aeu u dobrim djelima i?tu slavu, east i
   neraspadljivost - ?ivot vjeeni;

   ^8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i
   srd?ba!

   ^9Nevolja i tjeskoba na svaku du?u eovjeeju koja eini zlo, na ?idova
   najprije, pa na Grka;

   ^10a slava, east i mir svakomu koji eini dobro, ?idovu najprije, pa
   Grku!

   ^11Ta u Boga nema pristranosti.

   ^12Uistinu koji bez Zakona sagrije?i?e, bez Zakona aee i propasti; i
   koji pod Zakonom sagrije?i?e, po Zakonu aee biti sud-eni.

   ^13Ne, pred Bogom nisu pravedni slu?atelji Zakona, nego - izvr?itelji
   aee Zakona biti opravdani.

   ^14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi dr?e Zakona, i
   nemajuaei Zakona, oni su sami sebi Zakon:

   ^15pokazuju da je ono ?to Zakon nala?e upisano u srcima njihovim. O tom
   svjedoei i njihova savjest, a i prosud-ivanja kojima se med-u sobom
   optu?uju ili brane.

   ^16To aee se oeitovati na Dan u koji aee, po mojem evand-elju, Bog po
   Isusu Kristu suditi ono ?to je skriveno u ljudima.

   ^17Ako pak ti koji se ?idovom naziva?, koji mirno poeiva? na Zakonu i
   diei? se Bogom,

   ^18koji poznaje? Volju i iz Zakona poueen razlueuje? ?to je bolje

   ^19te si uvjeren da si vod-a slijepih, svjetlo onih u tami,

   ^20odgojitelj nerazumnih, ueitelj nejaeadi jer u Zakonu ima? olieenje
   znanja i istine;

   ^21ti, dakle, koji drugoga uei?, sam sebe ne uei?! Ti koji propovijeda?
   da se ne krade, krade?!

   ^22Ti koji zabranjuje? preljub, preljub poeinja?! Ti komu su odvratni
   kumiri, pljaeka? hramove!

   ^23Ti koji se Zakonom diei?, kr?enjem toga Zakona Boga obe?ea?aeuje?!

   ^24Doista, kako je pisano, ime se Bo?je zbog vas huli med-u narodima.

   ^25Da, obrezanje koristi ako vr?i? Zakon; ako pak kr?i? Zakon,
   obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.

   ^26Ako dakle neobrezani opslu?uje propise Zakona, neaee li se njegovo
   neobrezanje smatrati obrezanjem?

   ^27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit aee
   tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.

   ^28Ta nije ?idov tko je ?idov naizvana i nije obrezanje ono izvana,

   ^29na tijelu, nego pravi je ?idov u nutrini i pravo je obrezanje u
   srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Koja je dakle prednost ?idova? Ili kakva korist od obrezanja?

   ^2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obeaeanja Bo?ja.

   ^3Da, a ?to ako su se neki iznevjerili? Neaee li njihova nevjernost
   obeskrijepiti vjernost Bo?ju?

   ^4Nipo?to! Nego neka Bog bude istinit, a svaki eovjek la?ac, kao ?to je
   pisano: Da pravedan bude? po obeaeanjima svojim i pobijedi? kada te
   sudili budu.

   ^5Ako pak na?a nepravednost istiee Bo?ju pravednost, ?to aeemo na to
   reaei? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje
   maha gnjevu?

   ^6Nipo?to! Ta kako aee inaee Bog suditi svijet?

   ^7Ako je, doista, istina Bo?ja po mojoj la?ljivosti obilno zasjala
   njemu na slavu, za?to da ja jo? budem sud-en kao gre?nik?

   ^8I zar da ne "einimo zlo da dod-e dobro", kako nas kleveaeu i kako
   neki ka?u da govorimo? Sud ih pravedni eeka!

   ^9?to dakle? Imamo li prednost? Ne ba?! Jer upravo optu?ismo sve, i
   ?idove i Grke, da su pod grijehom,

   ^10kao ?to je pisano: Nema pravedna ni jednoga,

   ^11nema razumna, nema ga tko bi Boga tra?io.

   ^12Svi skrenu?e, svi se zajedno pokvari?e, nitko da eini dobro -
   nijednoga nema.

   ^13Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom la?no laskaju, pod usnama im
   je otrov ljutiein,

   ^14usta im puna kletve i grkosti;

   ^15noge im hitre da krv proliju,

   ^16razvaline i nevolja na njinim su putima,

   ^17put mira oni ne poznaju,

   ^18straha Bo?jega nemaju pred oeima.

   ^19A znamo: ?to god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta
   umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

   ^20Zato se po djelima Zakona nitko neaee opravdati pred njim. Uistinu,
   po Zakonu - samo spoznaja grijeha!

   ^21Sada se pak izvan Zakona oeitovala pravednost Bo?ja, posvjedoeena
   Zakonom i Prorocima,

   ^22pravednost Bo?ja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju.
   Ne, nema razlike!

   ^23Svi su zaista sagrije?ili i potrebna im je slava Bo?ja;

   ^24opravdani su besplatno, njegovom milo?aeu po otkupljenju u Kristu
   Isusu.

   ^25Njega je Bog izlo?io da krvlju svojom bude Pomirili?te po vjeri.
   Htio je tako oeitovati svoju pravednost kojom je u svojoj bo?anskoj
   strpljivosti propu?tao dotada?nje grijehe;

   ^26htio je oeitovati svoju pravednost u sada?nje vrijeme - da bude
   pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

   ^27Gdje je dakle hvastanje? Iskljueeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu
   djela? Ne, nego po zakonu vjere.

   ^28Smatramo zaista da se eovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.

   ^29Ili je Bog samo Bog ?idova? Nije li i pogana? Da, i pogana.

   ^30Jer jedan je Bog: on aee opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane
   po vjeri.

   ^31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipo?to! Naprotiv, Zakon
   utvrd-ujemo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 ?to aeemo dakle reaei? ?to je Abraham, otac na?, na?ao po tijelu?

   ^2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se eime dieiti - ali
   ne pred Bogom.

   ^3Ta ?to veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraeuna mu se u
   pravednost.

   ^4Onomu tko radi ne raeuna se plaaea kao milost, nego kao dug.

   ^5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbo?nika, vjera
   se uraeunava u pravednost,

   ^6kao ?to i David bla?enim progla?uje eovjeka kojemu Bog uraeunava
   pravednost bez djela:

   ^7Bla?eni oni kojima je zloein otpu?ten, kojima je grijeh pokriven!

   ^8Blago eovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

   ^9Ide li dakle ovo bla?enstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta
   velimo: Vjera se Abrahamu uraeuna u pravednost.

   ^10A kako mu se uraeuna? Veae obrezanu ili jo? neobrezanu? Ne obrezanu,
   nego neobrezanu!

   ^11I znak obrezanja primi kao peeat pravednosti koju je po vjeri
   zadobio jo? neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im
   se uraeuna pravednost -

   ^12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz
   to idu stopama vjere jo? neobrezana oca na?eg Abrahama.

   ^13Doista, obeaeanje da aee biti ba?tinik svijeta nije Abrahamu ili
   njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju
   pravednosti vjere.

   ^14Jer ako su ba?tinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo
   obeaeanje.

   ^15Ta Zakon rad-a gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekr?aja.

   ^16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeaeanje zajameeno svemu
   potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji
   je otac svih nas -

   ^17kao ?to je pisano: Ocem mno?tva naroda ja te postavljam - pred Onim
   komu povjerova, pred Bogom koji o?ivljuje mrtve i zove da bude ono ?to
   nije.

   ^18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda
   mnogih po onom ?to je reeeno: Toliko aee biti tvoje potomstvo.

   ^19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veae obamrlo - bilo
   mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.

   ^20Ali pred Bo?jim obeaeanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom
   ojaeao dav?i slavu Bogu,

   ^21posve uvjeren da on mo?e ueiniti ?to je obeaeao.

   ^22Zato mu se i uraeuna u pravednost.

   ^23Ali nije samo za nj napisano: Uraeuna mu se,

   ^24nego i za nas kojima se ima uraeunati, nama ?to vjerujemo u Onoga
   koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina na?ega,

   ^25koji je predan za opaeine na?e i uskri?en radi na?eg opravdanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu na?em Isusu
   Kristu.

   ^2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i
   dieimo se nadom slave Bo?je.

   ^3I ne samo to! Mi se dieimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rad-a
   postojano?aeu,

   ^4postojanost proku?ano?aeu, proku?anost nadom.

   ^5Nada pak ne postid-uje. Ta ljubav je Bo?ja razlivena u srcima na?im
   po Duhu Svetom koji nam je dan!

   ^6Doista, dok mi jo? bijasmo nemoaeni, Krist je, veae u to vrijeme, za
   nas bezbo?nike umro.

   ^7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; mo?da bi se za dobra tko i
   odva?io umrijeti.

   ^8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jo? bijasmo gre?nici,
   Krist za nas umrije.

   ^9Koliko li aeemo se vi?e sada, po?to smo opravdani krvlju njegovom,
   spasiti po njemu od srd?be?

   ^10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok jo?
   bijasmo neprijatelji, mnogo aeemo se vi?e, pomireni, spasiti ?ivotom
   njegovim.

   ^11I ne samo to! Dieimo se u Bogu po Gospodinu na?emu Isusu Kristu po
   kojem zadobismo pomirenje.

   ^12Zbog toga, kao ?to po jednom Eovjeku ud-e u svijet grijeh i po
   grijehu smrt, i time ?to svi sagrije?i?e, na sve ljude prijed-e smrt...

   ^13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja
   kad nema zakona.

   ^14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima
   koji ne sagrije?i?e prekr?ajem slienim kao Adam, koji je pralik Onoga
   koji ima doaei.

   ^15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi
   umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Bo?ja, milost darovana
   u jednom eovjeku, Isusu Kristu.

   ^16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagrije?io: jer presuda nakon
   jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.

   ^17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo
   aee vi?e oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti
   kraljevati u ?ivotu - po Jednome, Isusu Kristu.

   ^18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost
   Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na ?ivot!

   ^19Doista, kao ?to su neposluhom jednoga eovjeka mnogi postali gre?nici
   tako aee i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

   ^20A zakon nadod-e da se umno?i grijeh. Ali gdje se umno?io grijeh,
   nadmoaeno izobilova milost:

   ^21kao ?to grijeh zakraljeva smraeu, da tako i milost kraljuje
   pravedno?aeu za ?ivot vjeeni po Isusu Kristu Gospodinu na?emu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 ?to aeemo dakle reaei? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?

   ^2Nipo?to! Jednom umrli grijehu, kako da jo? ?ivimo u njemu?

   ^3Ili zar ne znate: koji smo god kr?teni u Krista Isusa, u smrt smo
   njegovu kr?teni.

   ^4Kr?tenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao ?to Krist
   slavom Oeevom bi uskri?en od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti ?ivota.

   ^5Ako smo doista s njime srasli po slienosti smrti njegovoj, oeito
   aeemo srasti i po slienosti njegovu uskrsnuaeu.

   ^6Ovo znamo: na? je stari eovjek zajedno s njim raspet da onemoaea ovo
   gre?no tijelo te vi?e ne robujemo grijehu.

   ^7Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

   ^8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da aeemo i ?ivjeti zajedno s
   njime.

   ^9Znamo doista: Krist uskri?en od mrtvih, vi?e ne umire, smrt njime
   vi?e ne gospoduje.

   ^10?to umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a ?to ?ivi, ?ivi Bogu.

   ^11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a ?ivima Bogu u Kristu
   Isusu!

   ^12Neka dakle ne kraljuje grijeh u va?em smrtnom tijelu da slu?ate
   njegove po?ude;

   ^13i ne predajite grijehu udova svojih za oru?je nepravde, nego sebe,
   od mrtvih o?ivjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oru?je
   pravednosti.

   ^14Valjda grijeh neaee vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod
   milo?aeu!

   ^15?to dakle? Da grije?imo jer nismo pod Zakonom nego pod milo?aeu?
   Nipo?to!

   ^16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslu?nost, robovi
   ste onoga koga slu?ate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslu?nosti - na
   pravednost.

   ^17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslu?ali ono
   pravilo nauka kojemu ste povjereni;

   ^18da, oslobod-eni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

   ^19Po ljudsku govorim zbog va?e ljudske slabosti: kao ?to nekoae
   predadoste udove svoje za robove neeistoaei i bezakonju - do bezakonja,
   tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveaeenja.

   ^20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od
   pravednosti.

   ^21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svr?etak je
   tomu - smrt.

   ^22Sada pak po?to ste oslobod-eni grijeha i postali sluge Bo?je, imate
   plod svoj za posveaeenje, a svr?etak - ?ivot vjeeni.

   ^23Jer plaaea je grijeha smrt, a dar Bo?ji jest ?ivot vjeeni u Kristu
   Isusu, Gospodinu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ili zar ne znate, braaeo - poznavaocima zakona govorim - da zakon
   gospodari eovjekom samo za vrijeme njegova ?ivota.

   ^2Doista, udana je ?ena vezana zakonom dok joj mu? ?ivi; umre li joj
   mu?, rije?ena je zakona o mu?u.

   ^3Dakle: dok joj mu? ?ivi, zvat aee se, oeito, preljubnicom pod-e li za
   drugoga. Ako li joj pak mu? umre, slobodna je od zakona te nije
   preljubnica pod-e li za drugoga.

   ^4Tako, braaeo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da
   pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskri?en, te plodove
   donosimo Bogu.

   ^5Doista, dok bijasmo u tijelu, gre?ne su strasti, Zakonom izazvane,
   djelovale u na?im udovima te smrti donosile plodove;

   ^6sada pak umrijev?i onomu ?to nas je sputavalo, rije?eni smo Zakona te
   slu?imo u novosti Duha, a ne u stare?i slova.

   ^7?to aeemo dakle reaei? Je li Zakon grijeh? Nipo?to! Nego: grijeha ne
   spoznah doli po Zakonu jer za po?udu ne bih znao da Zakon nije govorio:
   Ne po?eli!

   ^8A grijeh je, uhvativ?i priliku, po zapovijedi u meni prouzroeio
   svakovrsnu po?udu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

   ^9Da, ja sam nekoae ?ivio bez zakona. Ali kad je do?la zapovijed,
   grijeh o?ivje.

   ^10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za ?ivot bi mi na smrt.

   ^11Doista grijeh, uhvativ?i priliku, zapovijed-u me zavede, njome me i
   ubi.

   ^12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

   ^13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipo?to! Nego: grijeh, da
   se grijehom oeituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po
   zapovijedi postane najveaeim gre?nikom.

   ^14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

   ^15Zbilja ne razumijem ?to radim: ta ne einim ono ?to bih htio, nego
   ?to mrzim - to einim.

   ^16Ako li pak einim ?to ne bih htio, sla?em se sa Zakonom, priznajem da
   je dobar.

   ^17Onda to ne einim vi?e ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

   ^18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.
   Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i einiti dobro.

   ^19Ta ne einim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to
   einim.

   ^20Ako li pak einim ono ?to ne bih htio, nipo?to to ne radim ja, nego
   grijeh koji prebiva u meni.

   ^21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio einiti dobro, nameaee mi se
   zlo.

   ^22Po nutarnjem eovjeku s u?itkom se sla?em sa Zakonom Bo?jim,

   ^23ali opa?am u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona
   uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

   ^24Jadan li sam ja eovjek! Tko aee me istrgnuti iz ovoga tijela
   smrtonosnoga?

   ^25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu na?em! Ja, dakle, umom ja
   slu?im zakonu Bo?jemu, a tijelom zakonu grijeha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

   ^2Ta zakon Duha ?ivota u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i
   smrti.

   ^3Uistinu, ?to je bilo nemoguaee Zakonu, jer je zbog tijela onemoaeao,
   Bog je ueinio: poslav?i Sina svoga u oblieju gre?noga tijela i s
   obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

   ^4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne ?ivimo po tijelu nego
   po Duhu.

   ^5Da, oni koji ?ive po tijelu, te?e za onim ?to je tjelesno; a koji po
   Duhu, za onim ?to je Duhovo:

   ^6te?nja je tijela smrt, a te?nja Duha ?ivot i mir.

   ^7Jer te?nja je tijela protivna Bogu: zakonu se Bo?jemu ne podvrgava, a
   i ne mo?e.

   ^8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

   ^9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Bo?ji prebiva u vama. A
   nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

   ^10I ako je Krist u vama, tijelo je dodu?e mrtvo zbog grijeha, ali Duh
   je ?ivot zbog pravednosti.

   ^11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj
   koji uskrisi Krista od mrtvih o?ivit aee i smrtna tijela va?a po Duhu
   svome koji prebiva u vama.

   ^12Dakle, braaeo, du?nici smo, ali ne tijelu da po tijelu ?ivimo!

   ^13Jer ako po tijelu ?ivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom
   usmraeujete tjelesna djela, ?ivjet aeete.

   ^14Svi koje vodi Duh Bo?ji sinovi su Bo?ji.

   ^15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha
   posinstva u kojem klieemo: "Abba! Oee!"

   ^16Sam Duh susvjedok je s na?im duhom da smo djeca Bo?ja;

   ^17ako pak djeca, onda i ba?tinici, ba?tinici Bo?ji, a suba?tinici
   Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i
   proslavimo.

   ^18Smatram, uistinu: sve patnje sada?njega vremena nisu ni?ta prema
   buduaeoj slavi koja se ima oeitovati u nama.

   ^19Doista, stvorenje sa svom ?udnjom i?eekuje ovo objavljenje sinova
   Bo?jih:

   ^20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji,
   nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

   ^21Jer i stvorenje aee se osloboditi robovanja pokvarljivosti da
   sudjeluje u slobodi i slavi djece Bo?je.

   ^22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdi?e i muei se u porod-ajnim
   bolima sve do sada.

   ^23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdi?emo
   i?eekujuaei posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

   ^24Ta u nadi smo spa?eni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer ?to tko
   gleda, kako da se tomu i nada?

   ^25Nadamo li se pak onomu eega ne gledamo, postojano to i?eekujemo.

   ^26Tako i Duh potpoma?e na?u nemoae. Doista ne znamo ?to da molimo kako
   valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

   ^27A Onaj koji proniee srca zna koja je ?elja Duha - da se on po Bo?ju
   zauzima za svete.

   ^28Znamo pak da Bog u svemu na dobro surad-uje s onima koji ga ljube, s
   onima koji su odlukom njegovom pozvani.

   ^29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblieeni slici Sina
   njegova te da on bude prvorod-enac med-u mnogom braaeom.

   ^30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje
   opravda, te i proslavi.

   ^31?to aeemo dakle na to reaei? Ako je Bog za nas, tko aee protiv nas?

   ^32Ta on ni svojega Sina nije po?tedio, nego ga je za sve nas predao!
   Kako nam onda s njime neaee sve darovati?

   ^33Tko aee optu?iti izabranike Bo?je? Bog opravdava!

   ^34Tko aee osuditi? Krist Isus umrije, ?tovi?e i uskrsnu, on je i
   zdesna Bogu - on se ba? zauzima za nas!

   ^35Tko aee nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba?
   Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mae?

   ^36Kao ?to je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im
   ko ovce za klanje.

   ^37U svemu tome nadmoaeno pobjed-ujemo po onome koji nas uzljubi.

   ^38Uvjeren sam doista: ni smrt ni ?ivot, ni and-eli ni vlasti, ni
   sada?njost ni buduaenost, ni sile,

   ^39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neaee nas moaei rastaviti
   od ljubavi Bo?je u Kristu Isusu Gospodinu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Istinu govorim u Kristu, ne la?em; susvjedok mi je savjest moja u
   Duhu Svetom:

   ^2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

   ^3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braaeu svoju,
   sunarodnjake svoje po tijelu.

   ^4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i
   zakonodavstvo, i bogo?tovlje, i obeaeanja;

   ^5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad
   svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

   ^6Ali ne kao da se izjalovila rijee Bo?ja. Jer nisu Izrael svi koji
   potjeeu od Izraela;

   ^7i nisu svi djeca Abrahamova zato ?to su njegovo potomstvo, nego po
   Izaku aee ti se nazivati potomstvo;

   ^8to jest: djeca tijela nisu i djeca Bo?ja, nego - djeca obeaeanja
   raeunaju se u potomstvo.

   ^9Evo doista rijeei obeaeanja: U ovo aeu doba doaei i Sara aee imati
   sina.

   ^10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem na?im,
   zanijela.

   ^11Pa kad jo? blizanci ne bijahu rod-eni niti ueini?e ?to dobro ili zlo
   - da bi trajnom ostala odluka Bo?ja o izabranju:

   ^12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reeeno joj je: Stariji aee
   slu?iti mlad-emu,

   ^13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

   ^14?to aeemo dakle reaei? Mo?da da u Boga ima nepravde? Nipo?to!

   ^15Ta Mojsiju veli: Smilovat aeu se komu hoaeu da se smilujem; sa?alit
   aeu se nad kim hoaeu da se sa?alim.

   ^16Nije dakle do onoga koji hoaee ni do onoga koji trei, nego do Boga
   koji se smiluje.

   ^17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi poka?em
   svoju moae i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

   ^18Tako dakle: smiluje se komu hoaee, a otvrdnjuje koga hoaee.

   ^19Da, reaei aee? mi: ?to se onda jo? tu?i? Ta tko se to volji njegovoj
   odupro?

   ^20Eovjeee, tko si ti zapravo da se pravda? s Bogom? Zar da djelo rekne
   tvorcu: "?to si me ovakvim naeinio?"

   ^21Ili zar lonear nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naeini
   posudu sad easnu, sad neeasnu.

   ^22A ?to ako je Bog, hoteaei oeitovati gnjev i obznaniti svoju moae u
   silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

   ^23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrd-a, koje
   unaprijed pripravi za slavu,

   ^24na nama koje pozva ne samo izmed-u ?idova nego i izmed-u pogana?

   ^25Tako i u Ho?eji veli: Ne-narod moj prozvat aeu narodom mojim i
   Neljubljenu ljubljenom.

   ^26Na mjestu gdje im je reeeno: Vi niste moj narod prozvat aee se
   sinovi Boga ?ivoga.

   ^27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova aee Izraelovih
   brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak aee se spasiti;

   ^28jer rijee aee ispuniti i uskoro izvr?iti Gospodin na zemlji.

   ^29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi
   sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

   ^30?to aeemo dakle reaei? Da pogani koji nisu tra?ili pravednosti
   steko?e pravednost, pravednost po vjeri.

   ^31Izrael pak koji je tra?io neki zakon pravednosti, nije do zakona
   dopro.

   ^32Za?to? Jer nije tra?io po vjeri, nego kao po djelima. Spotako?e se o
   kamen spoticanja,

   ^33kao ?to je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i
   stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neaee se postidjeti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Braaeo! ?elja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

   ^2Svjedoeim doista za njih: imaju revnosti Bo?je, ali ne u pravom
   razumijevanju.

   ^3Ne priznajuaei, doista, Bo?je pravednosti i tra?eaei uspostaviti
   svoju, pravednosti se Bo?joj ne podlo?i?e.

   ^4Jer dovr?etak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

   ^5Da, Mojsije pi?e o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vr?i, naaei aee
   ?ivot u njoj.

   ^6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reaei u srcu svom: Tko aee se
   popeti na nebo - to jest Krista svesti?

   ^7Ili: Tko aee siaei u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

   ^8Nego ?to veli? Blizu ti je Rijee, u ustima tvojim i u srcu tvome - to
   jest Rijee vjere koju propovijedamo.

   ^9Jer ako ustima ispovijeda? da je Isus Gospodin, i srcem vjeruje? da
   ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit aee? spa?en.

   ^10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

   ^11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neaee se postidjeti.

   ^12Nema uistinu razlike izmed-u ?idova i Grka jer jedan je Gospodin
   sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

   ^13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit aee spa?en.

   ^14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerova?e? A kako da povjeruju
   u onoga koga nisu euli? Kako pak da euju bez propovjednika?

   ^15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke
   noge onih koji donose blagovijest dobra.

   ^16Ali nisu svi poslu?ali blagovijesti - evand-elja! Zaista, Izaija
   veli: Gospodine, tko povjerova na?oj poruci?

   ^17Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeeju Kristovom.

   ^18Nego pitam: Zar nisu euli? Dapaee! Po svoj zemlji razlije?e se jeka,
   rijeei njihove sve do nakraj svijeta.

   ^19Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja aeu
   vas na ljubomor izazvati pukom ni?tavnim, razdra?it aeu vas glupim
   nekim narodom.

   ^20Izaija pak hrabro veli: Nad-o?e me koji me ne tra?ahu, objavih se
   onima koji me ne pitahu.

   ^21A Izraelu veli: Cio dan pru?ah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipo?to? Ta i ja sam
   Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

   ^2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate ?to
   veli Pismo, ono o Iliji - kako se tu?i Bogu na Izraela:

   ^3Gospode, proroke tvoje pobi?e, ?rtvenike tvoje poru?i?e; ja ostadoh
   sam i jo? mi o glavi rade.

   ^4Pa ?to mu veli Bo?ji glas? Ostavih sebi sedam tisuaea ljudi koji ne
   prignu?e koljena pred Baalom.

   ^5Tako dakle i u sada?nje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

   ^6Ako pak po milosti, nije po djelima; inaee milost nije vi?e milost!

   ^7?to dakle? ?to Izrael i?te, to nije postigao, ali izabrani postigo?e.
   Ostali pak otvrdnu?e,

   ^8kao ?to je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oei da ne vide, u?i da
   ne euju sve do dana dana?njega.

   ^9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mre?om, i
   stupicom, i plaaeom.

   ^10Nek im potamne oei da ne vide i led-a im zauvijek pogni!

   ^11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipo?to! Naprotiv: po
   njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, ?idovi, izazovu na
   ljubomor.

   ^12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje
   bogatstvo za pogane, koliko li aee vi?e to biti njihov puni broj?

   ^13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana slu?bu svoju
   proslavljam

   ^14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od
   njih.

   ^15Jer ako je njihovo odbaeenje izmirenje svijeta, ?to li aee biti
   njihovo prihvaaeanje ako ne o?ivljenje od mrtvih?

   ^16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet,
   svete su i grane.

   ^17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen
   umjesto njih, postao suzajedniear korijena, soenosti masline,

   ^18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoaee? uznositi - ne nosi? ti
   korijena, nego korijen tebe.

   ^19Reaei aee? na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

   ^20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stoji?. Ne
   uznosi se, nego strahuj!

   ^21Jer ako Bog ne po?tedje prirodnih grana, ni tebe neaee po?tedjeti.

   ^22Promotri dakle dobrotu i strogost Bo?ju: strogost na palima, a
   dobrotu Bo?ju na sebi ako ostane? u toj dobroti, inaee aee? i ti biti
   odsjeeen.

   ^23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit aee pricijepljeni; ta moaean
   je Bog da ih opet pricijepi.

   ^24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeeen pa mimo narav
   pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li aee lak?e oni po naravi biti
   pricijepljeni na vlastitu maslinu!

   ^25Jer ne bih htio, braaeo, da budete sami po sebi pametni, a da ne
   znate ovo otajstvo: djelomieno je otvrdnuaee zadesilo Izraela dok
   punina pogana ne ud-e.

   ^26I tako aee se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doaei aee sa Siona
   Otkupitelj, odvratit aee bezbo?nost od Jakova.

   ^27I to aee biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

   ^28U pogledu evand-elja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u
   pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

   ^29Ta neopozivi su dari i poziv Bo?ji!

   ^30Doista, kao ?to vi nekoae bijaste neposlu?ni Bogu, a sada po
   njihovoj neposlu?nosti zadobiste milosrd-e

   ^31tako i oni sada po milosrd-u vama iskazanu postado?e neposlu?ni da i
   oni sada zadobiju milosrd-e.

   ^32Jer Bog je sve zatvorio u neposlu?nost da se svima smiluje.

   ^33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bo?jega! Kako li su
   nedokueivi sudovi i neistra?ivi putovi njegovi!

   ^34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

   ^35Ili: tko ga darom preteee da bi mu se uzvratiti moralo?

   ^36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!
   Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zaklinjem vas, braaeo, milosrd-em Bo?jim: prika?ite svoja tijela za
   ?rtvu ?ivu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslu?je.

   ^2Ne suoblieujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem
   svoje pameti da mognete razabirati ?to je volja Bo?ja, ?to li je dobro,
   Bogu milo, savr?eno.

   ^3Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmed-u vas velim: ne
   precjenjujte se vi?e no ?to se treba cijeniti, nego cijenite se
   razumno, kako je veae komu Bog odmjerio mjeru vjere.

   ^4Jer kao ?to u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto
   djelovanje,

   ^5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan
   drugomu.

   ^6Dare pak imamo razlieite po milosti koja nam je dana: je li to
   prorokovanje - neka je primjereno vjeri;

   ^7je li slu?enje - neka je u slu?enju; je li poueavanje - u poueavanju;

   ^8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je dare?ljiv; tko je
   predstojnik - revan; tko iskazuje milosrd-e - radostan!

   ^9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

   ^10Srdaeno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeeite jedni druge
   po?tovanjem!

   ^11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu slu?ite!

   ^12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

   ^13Pritjeeite u pomoae svetima u nu?di, gajite gostoljubivost!

   ^14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne
   proklinjite!

   ^15Radujte se s radosnima, plaeite sa zaplakanima!

   ^16Budite istomi?ljenici med-u sobom! Neka vas ne zanosi ?to je visoko,
   nego privlaei ?to je ponizno. Ne umi?ljajte si da ste mudri!

   ^17Nikome zlo za zlo ne vraaeajte; zauzimajte se za dobro pred svim
   ljudima!

   ^18Ako je moguaee, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

   ^19Ne osveaeujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Bo?jem gnjevu. Ta
   pisano je: Moja je odmazda, ja aeu je vratiti, veli Gospodin.

   ^20Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je
   ?edan, napoj ga! Eini? li tako, ugljevlje mu ra?areno zgraee? na glavu.

   ^21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Svaka du?a neka se podla?e vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli
   od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.

   ^2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bo?joj se odredbi protivi; koji se
   pak protive, sami aee na se navuaei osudu.

   ^3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela.
   Hoaee? li se ne bojati vlasti? Dobro eini pa aee? imati pohvalu od nje!

   ^4Ta Bo?ji je ona poslu?itelj - tebi na dobro. Ako li zlo eini?,
   strahuj! Ne nosi uzalud maea! Bo?ji je ona poslu?itelj: gnjev njegov
   iskaljuje na onome koji zlo eini.

   ^5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.

   ^6Zato i poreze plaaeate: ta slu?benici su Bo?ji oni koji se time bave.

   ^7Dajte svakomu ?to mu pripada: komu porez - porez, komu carina -
   carina, komu po?tovanje - po?tovanje, komu east - east.

   ^8Nikomu ni?ta ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga
   ljubi, ispunio je Zakon.

   ^9Uistinu: Ne eini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne po?eli! i ima li
   koja druga zapovijed, sa?eta je u ovoj rijeei: Ljubi svoga bli?njega
   kao sebe samoga.

   ^10Ljubav bli?njemu zla ne eini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

   ^11To tim vi?e ?to shvaaeate ovaj eas: vrijeme je veae da se oda sna
   prenemo jer nam je sada spasenje bli?e nego kad povjerovasmo.

   ^12Noae poodmaee, dan se pribli?i! Odlo?imo dakle djela tame i
   zaodjenimo se oru?jem svjetlosti.

   ^13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijaneevanjima, ne u
   prile?ni?tvima i razvratnostima, ne u svad-i i ljubomoru,

   ^14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo,
   ne pogodujte po?udama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mi?ljenjima.

   ^2Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povraee.

   ^3Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne
   sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.

   ^4Tko si ti da sudi? tud-ega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A
   stajat aee jer moaean je Gospodin da ga podr?i.

   ^5Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo
   nek je svatko posve uvjeren u svoje mi?ljenje.

   ^6Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi
   Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne
   jede i - zahvaljuje Bogu.

   ^7Jer nitko od nas sebi ne ?ivi, nitko sebi ne umire.

   ^8Doista, ako ?ivimo, Gospodinu ?ivimo, i ako umiremo, Gospodinu
   umiremo. ?ivimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.

   ^9Ta Krist zato umrije i o?ivje da gospodar bude i mrtvima i ?ivima.

   ^10A ti, ?to sudi? brata svoga? Ili ti, ?to prezire? brata svoga? Ta
   svi aeemo stati pred sudi?te Bo?je.

   ^11Jer pisano je: ?ivota mi moga, govori Gospodin, prignut aee se preda
   mnom svako koljeno i svaki aee jezik priznati Boga.

   ^12Svaki aee dakle od nas za sebe Bogu dati raeun.

   ^13Dakle, ne sudimo vi?e jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne
   valja postavljati bratu stupice ili spoticala.

   ^14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ni?ta samo od sebe nije neeisto.
   Samo je onomu neeisto tko to smatra neeistim.

   ^15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ra?alo?aeen, veae nisi na putu
   ljubavi. Ne upropa?aeuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

   ^16Nemojte da se pogrd-uje va?e dobro!

   ^17Ta kraljevstvo Bo?je nije jelo ili piaee, nego pravednost, mir i
   radost u Duhu Svetome.

   ^18Da, tko tako Kristu slu?i, mio je Bogu i cijene ga ljudi.

   ^19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrad-ivanje!

   ^20Ne razaraj djela Bo?jega poradi hrane! Sve je, istina, eisto, ali je
   zlo za onoga tko na sablazan jede.

   ^21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ni?ta o ?to se
   tvoj brat spotiee.

   ^22Ti ima? uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko
   samoga sebe ne osud-uje u onom na ?to se odlueuje!

   ^23Jede li tko dvoumeaei, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve ?to
   nije iz uvjerenja, grijeh je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugad-amo.

   ^2Svaki od nas neka ugad-a bli?njemu na dobro, na izgrad-ivanje.

   ^3Ta ni Krist nije sebi ugad-ao, nego kao ?to je pisano: Poruge onih
   koji se rugaju tebi pado?e na me.

   ^4Uistinu, ?to je nekoae napisano, nama je za pouku napisano da po
   postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

   ^5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da med-usobno budete slo?ni po
   Kristu Isusu

   ^6te jednodu?no, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina na?ega
   Isusa Krista.

   ^7Prigrljujte jedni druge kao ?to je Krist prigrlio vas na slavu Bo?ju.

   ^8Krist je, velim, postao poslu?itelj obrezanika za istinu Bo?ju da
   ispuni obeaeanja dana ocima,

   ^9a pogani da za milosrd-e proslave Boga, kao ?to je pisano: Zato aeu
   te slaviti med-u pucima i psalam pjevati tvome imenu.

   ^10I jo? veli: Klieite, puci, s njegovim narodom.

   ^11I jo?: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!

   ^12Izaija opet veli: Pojavit aee se Ji?ajev izdanak, dignut da vlada
   narodima, u njemu je nada narodima.

   ^13A Bog nade napunio vas svakom rado?aeu i mirom u vjeri da
   izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.

   ^14Ja sam, braaeo moja, uvjeren: vi ste i sami puni eestitosti,
   ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.

   ^15Ipak vam djelomieno smionije napisah da vas na poznato nekako
   podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -

   ^16da budem bogoslu?nik Krista Isusa med-u poganima, sveaeenik
   evand-elja Bo?jega te prinos pogana postane ugodan, posveaeen Duhom
   Svetim.

   ^17Imam se dakle eime dieiti u Kristu Isusu s obzirom na ono ?to je
   Bo?je.

   ^18/

   ^19Jer ne bih se usudio govoriti o neeemu ?to Krist rijeeju i djelom,
   snagom znamenja i eudesa, snagom Duha nije po meni ueinio da k
   poslu?nosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do
   Ilirika pronio evand-elje Kristovo,

   ^20i to tako da sam se trsio navje?aeivati evand-elje ne gdje se veae
   spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -

   ^21nego, kako je pisano: Vidjet aee ga oni kojima nije navije?ten,
   shvatiti oni koji za nj nisu euli.

   ^22Time sam ponajee?aee i bio sprijeeen doaei k vama.

   ^23Sad mi pak vi?e nema mjesta u ovim krajevima, a ?iva mi je ?elja,
   ima veae mnogo godina, doaei k vama

   ^24kad pod-em u ?panjolsku. Nadam se doista da aeu vas na proputovanju
   posjetiti i da aeete me onamo otpraviti po?to mi se najprije bar
   donekle ispuni ?elja biti s vama.

   ^25Ali sad idem u Jeruzalem da poslu?im svetima.

   ^26Makedonija i Ahaja odluei?e oeitovati neko zajedni?tvo prema
   siroma?nim svetima u Jeruzalemu.

   ^27Da, odluei?e, a i du?nici su im. Jer ako su pogani postali
   sudionicima njihovih duhovnih dobara, du?ni su im u tjelesnima
   poslu?iti.

   ^28Po?to dakle to obavim - ovaj im plod zapeeaaeen urueim - uputit aeu
   se u ?panjolsku i usput k vama.

   ^29A kada dod-em k vama, doaei aeu, znam, s puninom blagoslova
   Kristova.

   ^30Ali zaklinjem vas, braaeo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju
   Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,

   ^31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoae Jeruzalemu bude
   po volji svetima

   ^32te s Bo?jom voljom radosno dod-em k vama i s vama zajedno odahnem.

   ^33Bog mira sa svima vama! Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Preporueujem vam Febu, sestru na?u, poslu?iteljicu Crkve u Kenhreji:

   ^2primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskoeite joj u
   pomoae u svemu ?to od vas ustreba jer je i ona bila za?titnicom mnogima
   i meni samomu.

   ^3Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.

   ^4Oni su za moj ?ivot podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja
   nego i sve Crkve pogana.

   ^5Pozdravite i Crkvu u njihovoj kuaei. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta
   koji je prvina Azije za Krista.

   ^6Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.

   ^7Pozdravite Andronika i Juniju, rod-ake i suuznike moje; oni su
   ugledni med-u apostolima i prije mene bili su u Kristu.

   ^8Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.

   ^9Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha.

   ^10Pozdravite Apela, proku?anoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.

   ^11Pozdravite Herodiona, rod-aka moga. Pozdravite Narcisove koji su u
   Gospodinu.

   ^12Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite
   ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.

   ^13Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.

   ^14Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braaeu koja
   su s njima.

   ^15Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i
   sve svete koji su s njima.

   ^16Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve
   Kristove.

   ^17Zaklinjem vas, braaeo, euvajte se onih koji siju razdore i sablazni
   mimo nauk u kojem ste poueeni, i klonite ih se.

   ^18Jer takvi ne slu?e Gospodinu na?emu Kristu, nego svom trbuhu te
   lijepim i laskavim rijeeima zavode srca nedu?nih.

   ^19Doista, va?a je poslu?nost doprla do sviju. Zbog vas se dakle
   radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

   ^20Bog mira satrt aee ubrzo Sotonu pod va?im nogama. Milost Gospodina
   Isusa s vama!

   ^21Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater,
   rod-aci moji.

   ^22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.

   ^23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas
   Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.

   ^24#

   ^25Onomu koji vas mo?e uevrstiti - po mojem evand-elju i propovijedanju
   Isusa Krista, po objavljenju Otajstva pre?uaeenog drevnim vremenima,

   ^26a sada oeitovanog i po proroekim pismima odredbom vjeenoga Boga svim
   narodima obznanjenog za poslu?nost, vjeru -

   ^27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.
   UVOD
     __________________________________________________________________

1 Corinthians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po Bo?joj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat
   Sosten

   ^2Crkvi Bo?joj u Korintu - posveaeenima u Kristu Isusu, pozvanicima,
   svetima, sa svima ?to na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista,
   Gospodina na?ega, njihova i na?ega.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Bo?je koja vam je
   dana u Kristu Isusu:

   ^5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeei i svakom spoznanju.

   ^6Kako li se svjedoeanstvo o Kristu utvrdilo u vama

   ^7te ne oskudijevate ni na jednom daru eekajuaei Objavljenje Gospodina
   na?ega Isusa Krista!

   ^8On aee vas ueiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedni?tvo Sina svojega Isusa Krista,
   Gospodina na?ega.

   ^10Zaklinjem vas, braaeo, imenom Gospodina na?ega Isusa Krista: svi
   budite iste misli; neka ne bude med-u vama razdora, nego budite
   savr?eno istog osjeaeanja i istog mi?ljenja.

   ^11Jer Klojini mi, braaeo moja, o vama reko?e da med-u vama ima svad-a.

   ^12Mislim to ?to svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov",
   "A ja Kefin", "A ja Kristov".

   ^13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u
   Pavlovo ime kr?teni?

   ^14Hvala Bogu ?to ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;

   ^15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kr?teni.

   ^16A da, krstih i Stefanin dom. Inaee ne znam krstih li koga drugoga.

   ^17Jer ne posla me Krist krstiti, nego navje?aeivati evand-elje, i to
   ne mudro?aeu besjede, da se ne obeskrijepi kri? Kristov.

   ^18Uistinu, besjeda o kri?u ludost je onima koji propadaju, a nama
   spa?enicima sila je Bo?ja.

   ^19Ta pisano je: Upropastit aeu mudrost mudrih, i odbacit aeu umnost
   umnih.

   ^20Gdje je mudrac? Gdje je knji?evnik? Gdje je istra?ivae ovoga
   svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

   ^21Doista, kad svijet u mudrosti Bo?joj Boga ne upozna mudro?aeu,
   svidjelo se Bogu ludo?aeu propovijedanja spasiti vjernike.

   ^22Jer i ?idovi znake i?tu i Grci mudrost tra?e,

   ^23a mi propovijedamo Krista raspetoga: ?idovima sablazan, poganima
   ludost,

   ^24pozvanima pak - i ?idovima i Grcima - Krista, Bo?ju snagu i Bo?ju
   mudrost.

   ^25Jer ludo Bo?je mudrije je od ljudi i slabo Bo?je jaee je od ljudi.

   ^26Ta gledajte, braaeo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu,
   nema mnogo sna?nih, nema mnogo plemenitih.

   ^27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta
   izabra Bog da posrami jake;

   ^28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono ?to nije, da
   uni?ti ono ?to jest,

   ^29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

   ^30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od
   Boga, i pravednost, i posveaeenje, i otkupljenje,

   ^31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I ja kada dod-oh k vama, braaeo, ne dod-oh s uzvi?enom besjedom ili
   mudro?aeu navje?aeivati vam svjedoeanstvo Bo?je

   ^2jer ne htjedoh med-u vama znati ?to drugo osim Isusa Krista, i to
   raspetoga.

   ^3I ja prid-oh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

   ^4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bija?e u uvjerljivim rijeeima
   mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

   ^5da se vjera va?a ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi
   Bo?joj.

   ^6Mudrost dodu?e navje?aeujemo med-u zrelima, ali ne mudrost ovoga
   svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

   ^7nego navje?aeujemo Mudrost Bo?ju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju
   predodredi Bog prije vjekova za slavu na?u,

   ^8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je
   upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

   ^9Nego, kako je pisano: ?to oko ne vidje, i uho ne eu, i u srce
   eovjeeje ne ud-e, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

   ^10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniee, i dubine Bo?je.

   ^11Jer tko od ljudi zna ?to je u eovjeku osim duha eovjeejega u njemu?
   Tako i ?to je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Bo?jega.

   ^12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da
   znamo eime nas je obdario Bog.

   ^13To i navje?aeujemo, ne naueenim rijeeima eovjeeje mudrosti, nego
   naukom Duha izla?uaei duhovno duhovnima.

   ^14Naravan eovjek ne prima ?to je od Duha Bo?jega; njemu je to ludost i
   ne mo?e spoznati jer po Duhu valja prosud-ivati.

   ^15Duhovan pak prosud-uje sve, a njega nitko ne prosud-uje.

   ^16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouei? A mi imamo misao
   Kristovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I ja, braaeo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao
   tjelesnima, kao nejaeadi u Kristu.

   ^2Mlijekom vas napojih, ne jelom: jo? ne mogoste, a ni sada jo? ne
   mo?ete

   ^3jer jo? ste tjelesni. Doista, dok je med-u vama zavist i prepiranje,
   zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

   ^4Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste
   li odveae ljudi?

   ^5Ta ?to je Apolon? ?to je Pavao? Poslu?itelji po kojima povjerovaste -
   kako veae komu Gospodin dade.

   ^6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

   ^7Tako niti je ?to onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji
   daje rasti.

   ^8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki aee po svome trudu primiti
   plaaeu.

   ^9Jer Bo?ji smo suradnici: Bo?ja ste njiva, Bo?ja grad-evina.

   ^10Po milosti Bo?joj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih
   temelj, a drugi nazid-uje; ali svaki neka pazi kako nazid-uje.

   ^11Jer nitko ne mo?e postaviti drugoga temelja osim onoga koji je
   postavljen, a taj je Isus Krist.

   ^12Nazid-uje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem,
   drvom, sijenom, slamom -

   ^13svaeije aee djelo iziaei na svjetlo. Onaj aee Dan pokazati jer aee
   se u ognju oeitovati. I kakvo je eije djelo, oganj aee isku?ati.

   ^14Ostane li djelo, primit aee plaaeu onaj tko ga je nazidao.

   ^15Izgori li eije djelo, taj aee ?tetovati; ipak, on aee se sam
   spasiti, ali kao kroz oganj.

   ^16Ne znate li? Hram ste Bo?ji i Duh Bo?ji prebiva u vama.

   ^17Ako tko upropa?aeuje hram Bo?ji, upropastit aee njega Bog. Jer hram
   je Bo?ji svet, a to ste vi.

   ^18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar med-u vama na ovome
   svijetu, neka bude lud da bude mudar.

   ^19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On
   hvata mudre u njihovu lukavstvu.

   ^20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

   ^21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je va?e.

   ^22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili ?ivot, ili smrt,
   ili sada?nje, ili buduaee: sve je va?e,

   ^23vi Kristovi, a Krist Bo?ji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Tako, neka nas svatko smatra slu?benicima Kristovim i upraviteljima
   otajstava Bo?jih.

   ^2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

   ^3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski
   sud; a ni ja sam sebe ne sudim.

   ^4Doista, nieega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je
   sudac Gospodin.

   ^5Zato ne sudite ni?ta prije vremena dok ne dod-e Gospodin koji aee
   iznijeti na vidjelo ?to je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca.
   I tada aee svatko primiti pohvalu od Boga.

   ^6Time, braaeo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naueite
   onu "Ne preko onoga ?to je pisano" te se ne nadimate jednim protiv
   drugoga.

   ^7Ta tko tebi daje prednost? ?to ima? da nisi primio? Ako si primio,
   ?to se hvasta? kao da nisi primio?

   ^8Veae ste siti, veae se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo
   sreaee da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!

   ^9Jer Bog je, eini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt
   osud-ene, jer postali smo prizor svijetu, i and-elima, i ljudima -

   ^10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi
   ea?aeeni, mi prezreni;

   ^11sve do ovoga easa i gladujemo, i ?ed-amo, i goli smo, i pljuskaju
   nas, i beskuaenici smo,

   ^12i patimo se radeaei svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo,
   proganjani ustrajavamo,

   ^13pogrd-ivani tje?imo. Kao smeaee svijeta postasmo, svaeiji izmet sve
   do sada.

   ^14Ne pi?em ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju
   djecu urazumim.

   ^15Jer da imate u Kristu i deset tisuaea ueitelja, ipak ne biste imali
   vi?e otaca. Ta u Kristu Isusu po evand-elju ja vas rodih!

   ^16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.

   ^17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i
   vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako
   posvuda u svakoj crkvi ueim.

   ^18Neki se uznije?e kao da ja neaeu doaei k vama.

   ^19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit aeu ne
   rijeei onih nadutih, nego krepost.

   ^20Ta nije u rijeei kraljevstvo Bo?je, nego u kreposti.

   ^21?to ?elite? Da k vama dod-em sa ?ibom ili s ljubavlju i duhom
   blagosti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Opaeenito se euje o bludnosti med-u vama, i to takvoj bludnosti
   kakve nema ni med-u poganima: da netko ima oeevu ?enu.

   ^2I vi mi se uznijeli, mjesto da ?alujete pa da se iskorijeni iz va?e
   sredine onaj koji takvo djelo poeini.

   ^3A ja, i nenazoean tijelom, ali nazoean duhom, veae sam presudio kao
   nazoean onoga koji je takvo ?to poeinio.

   ^4Po?to se u ime Gospodina na?ega Isusa Krista okupite vi i moj duh,
   snagom Gospodina na?ega Isusa,

   ^5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u
   Dan Gospodina Isusa.

   ^6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto
   ukvasa?

   ^7Oeistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao ?to i jeste
   beskvasni jer veae je ?rtvovana Pasha na?a, Krist.

   ^8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloaee i pakosti,
   nego s beskvasnim kruhovima eistoaee i istine.

   ^9Napisah vam u poslanici da se ne mije?ate s bludnicima -

   ^10ne opaeenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili
   razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inaee morali iz svijeta
   iziaei.

   ^11Napisah vam zapravo da se ne mije?ate s nazovibratom koji bi bio
   bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrd-ivae, ili pijanica,
   ili razbojnik. S takvim ni za stol!

   ^12?to spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra?

   ^13A one vani sudit aee Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parnieiti se pred
   nepravednima, a ne pred svetima?

   ^2Ili zar ne znate da aee sveti suditi svijet? Pa ako aeete vi suditi
   svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice?

   ^3Ne znate li da aeemo suditi and-ele, kamo li ne ono svagdanje?

   ^4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih
   Crkva ni?ta ne dr?i!

   ^5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema med-u vama ni jednoga mudra
   koji bi mogao rasuditi med-u braaeom?

   ^6Nego brat se s bratom parniei, i to pred nevjernicima?

   ^7Zapravo, veae vam je to nedostatak ?to se parnieite med-u sobom.
   Za?to radije ne trpite nepravdu? Za?to se radije ne pustite oplijeniti?

   ^8Nego vi einite nepravdu i plijenite, i to braaeu.

   ^9Ili zar ne znate da nepravednici neaee ba?tiniti kraljevstva Bo?jega?
   Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
   mekoputnici, ni mu?kolo?nici,

   ^10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovaei, ni razbojnici
   neaee ba?tiniti kraljevstva Bo?jega.

   ^11To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se,
   ali opravdali ste se u imenu Gospodina na?ega Isusa Krista i u Duhu
   Boga na?ega.

   ^12"Sve mi je dopu?teno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopu?teno!"
   Ali - neaeu da mnome i?ta vlada.

   ^13"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog aee i jedno i drugo uni?titi." Ali
   ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!

   ^14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas aee uskrisiti snagom
   njegovom.

   ^15Ne znate li da su tijela va?a udovi Kristovi? Hoaeu li dakle uzeti
   udove Kristove i ueiniti ih udovima bludnieinim? Nipo?to!

   ^16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli
   se: Bit aee njih dvoje jedno tijelo.

   ^17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.

   ^18Bje?ite od bludnosti! Svaki grijeh koji ueini eovjek, izvan tijela
   je, a bludnik grije?i protiv svojega tijela.

   ^19Ili zar ne znate? Tijelo va?e hram je Duha Svetoga koji je u vama,
   koga imate od Boga, te niste svoji.

   ^20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Sada o onome ?to ste mi pisali. Dobro je eovjeku ne dotaaei ?enu.

   ^2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ?enu i svaka neka ima
   svoga mu?a.

   ^3Mu? neka vr?i du?nost prema ?eni, a tako i ?ena prema mu?u.

   ^4?ena nije gospodar svoga tijela, nego mu?, a tako ni mu? nije
   gospodar svoga tijela, nego ?ena.

   ^5Ne uskraaeujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se
   posvetite molitvi pa se opet zdru?ite da vas Sotona ne bi napastovao
   zbog va?e neizdr?ljivosti.

   ^6Ali to velim kao dopu?tenje, ne kao zapovijed.

   ^7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od
   Boga, ovaj ovako, onaj onako.

   ^8Neo?enjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja.

   ^9Ako li se ne mogu uzdr?ati, neka se ?ene, udaju. Jer bolje je ?eniti
   se negoli izgarati.

   ^10A o?enjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: ?ena neka se od mu?a
   ne rastavlja -

   ^11ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mu?em pomiri
   - i mu? neka ne otpu?ta ?ene.

   ^12Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ?enu
   nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpu?ta.

   ^13I ?ena koja ima mu?a nevjernika te on privoli stanovati s njome,
   neka ne otpu?ta mu?a.

   ^14Ta mu? nevjernik posveaeen je ?enom i ?ena nevjernica posveaeena je
   bratom. Inaee bi djeca va?a bila neeista, a ovako - sveta su.

   ^15Ako li se nevjernik hoaee rastaviti, neka se rastavi; brat ili
   sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.

   ^16Jer ?to zna?, ?eno, hoaee? li spasiti mu?a? Ili ?to zna?, mu?u,
   hoaee? li spasiti ?enu?

   ^17U drugome svatko neka ?ivi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je
   Bog pozvao. Tako odred-ujem po svim crkvama.

   ^18Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je
   pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje.

   ^19Obrezanje nije ni?ta i neobrezanje nije ni?ta, nego - dr?anje Bo?jih
   zapovijedi.

   ^20Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan.

   ^21Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i mo?e? postati
   slobodan, radije se okoristi.

   ^22Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako
   i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov.

   ^23Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima.

   ^24Svatko u eemu je pozvan, braaeo, u tome neka i ostane pred Bogom.

   ^25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao eovjek po
   milosrd-u Gospodnjem vrijedan povjerenja.

   ^26Smatram dakle: dobro je to zbog sada?nje nevolje, dobro je eovjeku
   tako biti.

   ^27Jesi li vezan za ?enu? Ne tra?i rastave. Jesi li slobodan od ?ene?
   Ne tra?i ?ene.

   ^28Ali ako se i o?eni?, nisi sagrije?io; i djevica ako se uda, nije
   sagrije?ila. Ali takvi aee imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado
   po?tedio.

   ^29Ovo hoaeu reaei, braaeo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju
   ?ene, neka budu kao da ih nemaju;

   ^30i koji plaeu, kao da ne plaeu; i koji se vesele, kao da se ne
   vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju;

   ^31i koji u?ivaju ovaj svijet, kao da ga ne u?ivaju, jer - prolazi
   oblieje ovoga svijeta.

   ^32A rado bih da budete bezbri?ni. Neo?enjen se brine za Gospodnje,
   kako da ugodi Gospodinu.

   ^33A o?enjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ?eni,

   ^34pa je razdijeljen. I ?ena neudana i djevica brine se za Gospodnje,
   da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da
   ugodi mu?u.

   ^35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da
   primjerno i nesmetano budete privr?eni Gospodinu.

   ^36Misli li tko da je nepriliean prema svojoj djevici kad je pre?ivotan
   i s njome mora biti, neka eini ?to je nakanio, ne grije?i: neka se
   uzmu.

   ^37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti
   mu je volja pa to odluei u svom srcu - euvati svoju djevicu - dobro
   eini.

   ^38Tako, tko se o?eni svojom djevicom, dobro eini, a tko se ne o?eni,
   bolje eini.

   ^39?ena je vezana dokle ?ivi mu? njezin. Umre li mu?, slobodna je: neka
   se uda za koga hoaee, samo u Gospodinu.

   ^40Bit aee ipak bla?enija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim
   da i ja imam Duha Bo?jega.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 U pogledu mesa ?rtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali
   znanje nadima, a ljubav izgrad-uje.

   ^2Ako tko misli da ?to zna, jo? ne zna kako treba znati.

   ^3A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje.

   ^4Dakle, u pogledu blagovanja mesa ?rtvovana idolima, znamo: nema idola
   na svijetu i nema Boga do Jednoga.

   ^5Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao
   ?to ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! -

   ^6nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan
   Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.

   ^7Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, jo? jedu meso kao
   idolima ?rtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka.

   ^8A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti ?to gubimo ako ne jedemo; niti ?to
   dobivamo ako jedemo.

   ^9A pazite da ne bi mo?da ta va?a sloboda bila spoticaj nejakima.

   ^10Jer vidi li tko tebe koji ima? znanje za stolom u hramu idolskomu,
   neaee li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede
   ?rtvovano idolima?

   ^11I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro.

   ^12Tako grije?eaei protiv braaee i ranjavajuaei njihovu nejaku savjest,
   protiv Krista grije?ite.

   ^13Zato ako jelo sabla?njava brata moga, ne, neaeu jesti mesa dovijeka
   da brata svoga ne sablaznim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa,
   Gospodina na?ega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu?

   ^2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste peeat mojega
   apostolstva u Gospodinu.

   ^3Moj odgovor mojim tu?iteljima jest ovo:

   ^4Zar nemamo prava jesti i piti?

   ^5Zar nemamo prava ?enu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i
   braaea Gospodnja i Kefa?

   ^6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi?

   ^7Tko ikada vojuje o svojem tro?ku? Tko sadi vinograd pa roda njegova
   ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede?

   ^8Zar to govorim po ljudsku? Ne ka?e li to i Zakon?

   ^9Jer u Mojsijevu zakonu pi?e: Ne zavezuj usta volu koji vr?i! Zar je
   Bogu do volova?

   ^10Ne govori li on ba? radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko
   ore, u nadi treba da ore; i tko vr?i, u nadi da aee dobiti dio.

   ^11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je ne?to ako vam
   po?anjemo tjelesna?

   ^12Ako drugi sudjeluju u va?im dobrima, za?to ne bismo mi mogli jo?
   veaema. Ali nismo se poslu?ili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo
   postavili kakvu zapreku evand-elju Kristovu?

   ^13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od sveti?ta se hrane; i koji
   ?rtveniku slu?e, sa ?rtvenikom dijele?

   ^14Tako je i Gospodin onima koji evand-elje navje?aeuju odredio od
   evand-elja ?ivjeti.

   ^15No ja se nieim od toga nisam poslu?io. A i ne napisah toga da bi se
   tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko
   neaee oduzeti!

   ^16Jer ?to navje?aeujem evand-elje, nije mi na hvalu, ta du?nost mi je.
   Doista, jao meni ako evand-elja ne navje?aeujem.

   ^17Jer ako to einim iz vlastite pobude, ide me plaaea; ako li ne iz
   vlastite pobude - slu?ba je to koja mi je povjerena.

   ^18Koja mi je dakle plaaea? Da propovijedajuaei pru?am evand-elje
   besplatno ne slu?eaei se svojim pravom u evand-elju.

   ^19Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima ueinih slugom da ih ?to
   vi?e steknem.

   ^20Bijah ?idovima ?idov da ?idove steknem; onima pod Zakonom, kao da
   sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom
   steknem;

   ^21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Bo?jega
   zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona;

   ^22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da
   po?to-poto neke spasim.

   ^23A sve einim poradi evand-elja da bih i ja bio suzajedniear u njemu.

   ^24Ne znate li: trkaei u trkali?tu svi dodu?e tree, ali jedan prima
   nagradu? Tako treite da dobijete.

   ^25Svaki natjecatelj sve moguaee izdr?ava; oni da dobiju raspadljiv
   vijenac, mi neraspadljiv.

   ^26Ja dakle tako treim - ne kao besciljno, tako udaram ?akom - ne kao
   da mlatim vjetar,

   ^27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem iskljueen
   po?to sam drugima propovijedao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Jer ne bih, braaeo, htio da budete u neznanju: oci na?i svi bijahu
   pod oblakom, i svi prijed-o?e kroz more,

   ^2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru,

   ^3i svi su isto duhovno jelo jeli,

   ^4i svi su isto duhovno piaee pili. A pili su iz duhovne stijene koja
   ih je pratila; stijena bija?e Krist.

   ^5Ali veaeina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po
   pustinji.

   ^6To bijahu pralikovi na?i: da ne ?udimo za zlima kao ?to su ?udjeli
   oni.

   ^7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda
   narod da jede i pije pa ustado?e da igraju.

   ^8I ne podajimo se bludu kao ?to se neki od njih bludu poda?e i pado?e
   u jednom danu dvadeset i tri tisuaee.

   ^9I ne isku?avajmo Gospodina kao ?to su ga neki od njih isku?avali te
   od zmija izginuli.

   ^10I ne mrmljajte kao ?to neki od njih mrmljahu te izgibo?e od
   Zatornika.

   ^11Sve se to, kao pralik, dogad-alo njima, a napisano je za upozorenje
   nama, koje su zapala posljednja vremena.

   ^12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne.

   ^13Nije vas zahvatila druga ku?nja osim ljudske. Ta vjeran je Bog:
   neaee pustiti da budete ku?ani preko svojih sila, nego aee s ku?njom
   dati i ishod da mo?ete izdr?ati.

   ^14Zato, ljubljeni moji, bje?ite od idolopoklonstva.

   ^15Kao razumnima velim: sudite sami ?to govorim.

   ^16Ea?a blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedni?tvo krvi
   Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedni?tvo tijela Kristova?

   ^17Buduaei da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo
   dionici jednoga kruha.

   ^18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju ?rtve nisu li zajednieari
   ?rtvenika?

   ^19?to dakle hoaeu reaei? Idolska ?rtva da je ne?to? Ili idol da je
   ne?to?

   ^20Naprotiv, da pogani vrazima ?rtvuju, ne Bogu. A neaeu da budete
   zajednieari vra?ji.

   ^21Ne mo?ete piti ea?u Gospodnju i ea?u vra?ju. Ne mo?ete biti
   sudionici stola Gospodnjega i stola vra?jega.

   ^22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jaei od njega?

   ^23"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopu?teno!" Ali -
   sve ne sazid-uje.

   ^24Nitko neka ne tra?i svoje, nego dobro drugoga.

   ^25Sve ?to se prodaje na tr?nici, jedite ni?ta ne ispitujuaei poradi
   savjesti.

   ^26Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj!

   ^27Pozove li vas koji nevjernik i ?elite se odazvati, jedite ?to vam se
   ponudi ni?ta ne ispitujuaei poradi savjesti.

   ^28Ako vam tko reee: "To je ?rtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas
   je upozorio, i savjesti.

   ^29Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta za?to da moju
   slobodu druga savjest sudi?

   ^30Ako sa zahvalom sudjelujem, za?to da me grde zbog onoga za ?to
   zahvaljujem?

   ^31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo ?to einili, sve na slavu Bo?ju
   einite.

   ^32Ne budite na sablazan ni ?idovima, ni Grcima, ni Crkvi Bo?joj,

   ^33kao ?to i ja svima u svemu ugad-am ne tra?eaei svoju korist, nego
   ?to koristi mnogima na spasenje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Nasljedovatelji moji budite, kao ?to sam i ja Kristov.

   ^2Hvalim vas ?to me se u svemu sjeaeate i dr?ite se predaja kako vam
   predadoh.

   ^3Ali htio bih da znate: svakomu je mu?u glava Krist, glava ?eni mu?, a
   glava Kristu Bog.

   ^4Svaki mu? koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu
   svoju.

   ^5Svaka pak ?ena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu
   svoju. Ta to je isto kao da je obrijana.

   ^6Jer ako se ?ena ne pokriva, neka se ?i?a; ako li je pak ru?no ?eni
   ?i?ati se ili brijati, neka se pokrije.

   ^7A mu? ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Bo?ja; a ?ena je
   slava mu?eva.

   ^8Jer nije mu? od ?ene, nego ?ena od mu?a.

   ^9I nije stvoren mu? radi ?ene, nego ?ena radi mu?a.

   ^10Zato ?ena treba da ima "vlast" na glavi poradi and-ela.

   ^11Ipak, u Gospodinu - ni ?ena bez mu?a, ni mu? bez ?ene!

   ^12Jer kao ?to je ?ena od mu?a, tako je i mu? po ?eni; a sve je od
   Boga.

   ^13Sami sudite dolikuje li da se ?ena gologlava Bogu moli?

   ^14Ne uei li nas i sama narav da je mu?u sramota ako goji kosu?

   ^15A ?eni je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa.

   ^16Ako je kome do prepirke, takva obieaja mi nemamo, a ni Crkve Bo?je.

   ^17Kad veae dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti ?to se ne sastajete
   na bolje, nego na gore.

   ^18Ponajprije eujem, djelomieno i vjerujem: kad se okupite na Sastanak,
   da su med-u vama razdori.

   ^19Treba doista da i podjela bude med-u vama da se oeituju proku?ani
   med-u vama.

   ^20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje
   veeere:

   ^21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veeere te jedan gladuje,
   a drugi se opija.

   ^22Zar nemate kuaea da jedete i pijete? Ili Crkvu Bo?ju prezirete i
   postid-ujete one koji nemaju? ?to da vam ka?em? Da vas pohvalim? U tom
   vas ne hvalim.

   ^23Doista, ja od Gospodina primih ?to vama predadoh: Gospodin Isus one
   noaei kad bija?e predan uze kruh,

   ^24zahvaliv?i razlomi i reee: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo einite
   meni na spomen."

   ^25Tako i ea?u po veeeri govoreaei: "Ova ea?a novi je Savez u mojoj
   krvi. Ovo einite kad god pijete, meni na spomen."

   ^26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete ea?u, smrt Gospodnju
   navje?aeujete dok on ne dod-e.

   ^27Stoga, tko god jede kruh ili pije ea?u Gospodnju nedostojno, bit aee
   krivac tijela i krvi Gospodnje.

   ^28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz ea?e pije.

   ^29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.

   ^30Zato su med-u vama mnogi nejaki i nemoaeni, i spavaju mnogi.

   ^31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili sud-eni.

   ^32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom
   osud-eni.

   ^33Zato, braaeo moja, kad se sastajete na blagovanje, prieekajte jedni
   druge.

   ^34Je li tko gladan, kod kuaee neka jede da se ne sastajete na osudu.
   Drugo aeu urediti kada dod-em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 O darima Duha ne bih, braaeo, htio da budete u neznanju.

   ^2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim
   idolima.

   ^3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Bo?jem govori ne ka?e:
   "Prokletstvo Isusu". I nitko ne mo?e reaei: "Gospodin Isus" osim u Duhu
   Svetom.

   ^4Razlieiti su dari, a isti Duh;

   ^5i razlieite slu?be, a isti Gospodin;

   ^6i razlieita djelovanja, a isti Bog koji eini sve u svima.

   ^7A svakomu se daje oeitovanje Duha na korist.

   ^8Doista, jednomu se po Duhu daje rijee mudrosti, drugomu rijee
   spoznanja po tom istom Duhu;

   ^9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeeenja u tom jednom
   Duhu;

   ^10drugomu eudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlueivanje
   duhova, drugomu razlieiti jezici, drugomu tumaeenje jezika.

   ^11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleaei svakomu napose kako
   hoaee.

   ^12Doista, kao ?to je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi
   tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist.

   ^13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kr?teni, bilo ?idovi, bilo
   Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

   ^14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.

   ^15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od
   tijela?

   ^16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od
   tijela?

   ^17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh,
   gdje bi bio njuh?

   ^18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je
   htio.

   ^19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo?

   ^20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo!

   ^21Ne mo?e oko reaei ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne
   trebam vas."

   ^22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.

   ^23A udove koje smatramo neeasnijima, okru?ujemo veaeom ea?aeu. I s
   nepristojnima se pristojnije postupa,

   ^24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je
   posljednjem udu dao izobilniju east

   ^25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za
   druge.

   ^26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan
   ud, raduju se zajedno svi udovi.

   ^27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinaeno, udovi.

   ^28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke,
   treaee za ueitelje; onda eudesa, onda dari lijeeenja; zbrinjavanja,
   upravljanja, razni jezici.

   ^29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi ueitelji? Zar svi
   eudotvorci?

   ^30Zar svi imaju dare lijeeenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumaee?

   ^31Eeznite za vi?im darima! A evo vam puta najizvrsnijega!
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i and-eoske, a ljubavi ne bih
   imao, bio bih mjed ?to jeei ili cimbal ?to zveei.

   ^2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i
   kad bih imao svu vjeru da bih i gore premje?tao, a ljubavi ne bih imao
   - ni?ta sam!

   ^3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se
   sa?e?e, a ljubavi ne bih imao - ni?ta mi ne bi koristilo.

   ^4Ljubav je velikodu?na, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne
   hvasta, ne nadima se;

   ^5nije nepristojna, ne tra?i svoje, nije razdra?ljiva, ne pamti zlo;

   ^6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;

   ^7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.

   ^8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut aee. Jezici? Umuknut
   aee. Spoznanje? Uminut aee.

   ^9Jer djelomieno je na?e spoznanje, i djelomieno prorokovanje.

   ^10A kada dod-e ono savr?eno, uminut aee ovo djelomieno.

   ^11Kad bijah nejaee, govorah kao nejaee, mi?ljah kao nejaee, rasud-ivah
   kao nejaee. A kad postadoh zreo eovjek, odbacih ono nejaeko.

   ^12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u
   lice! Sada spoznajem djelomieno, a tada aeu spoznati savr?eno, kao ?to
   sam i spoznat!

   ^13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveaea je
   med-u njima ljubav.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Te?ite za ljubavlju, eeznite za darima Duha, a najveaema da
   prorokujete.

   ^2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga
   ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene.

   ^3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgrad-uje, hrabri, tje?i.

   ^4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgrad-uje, a tko prorokuje,
   Crkvu izgrad-uje.

   ^5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali veaema da
   prorokujete. Jer veaei je tko prorokuje, negoli tko govori drugim
   jezicima, osim ako protumaei Crkvi radi izgrad-ivanja.

   ^6A sada, braaeo, kad bih do?ao k vama govoreaei drugim jezicima, ?to
   bi vam koristilo kad vam ne bih priopaeio bilo otkrivenje, bilo
   spoznanje, bilo proro?tvo, bilo nauk?

   ^7Ako ne?iva glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa,
   kako aee se razabrati ?to se to izvodi na svirali ili citri?

   ^8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko aee se spremiti na boj?

   ^9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako aee se razabrati
   ?to se govori? Govorit aeete u vjetar.

   ^10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez
   znaeenja.

   ^11Ako dakle ne znam znaeenja glasa, bit aeu sugovorniku tud-inac, a
   sugovornik tud-inac meni.

   ^12Tako i vi, buduaei da eeznete za darima Duha, nastojte njima
   obilovati radi izgrad-ivanja Crkve.

   ^13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da mo?e protumaeiti.

   ^14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj
   neplodan.

   ^15?to dakle? Molit aeu se duhom, molit aeu se i umom; pjevat aeu
   hvalospjeve duhom, ali pjevat aeu ih i umom.

   ^16Jer ako Boga blagoslivlja? duhom, kako aee neupuaeen reaei "Amen" na
   tvoju zahvalnicu? Ne zna ?to govori?.

   ^17Ti dodu?e lijepo zahvaljuje?, ali se drugi ne izgrad-uje.

   ^18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima veaema nego svi vi.

   ^19Ali dra?e mi je u Crkvi reaei pet rijeei po svojoj pameti, da i
   druge poueim, negoli deset tisuaea rijeei drugim jezikom.

   ^20Braaeo, ne budite djeca pameaeu, nego nejaead pako?aeu, a zreli
   pameaeu!

   ^21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit aeu
   ovomu narodu pa me ni tako neaee poslu?ati, govori Gospodin.

   ^22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a
   prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima.

   ^23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a
   ud-u neupuaeeni ili nevjernici, neaee li reaei da mahnitate?

   ^24Ako pak svi prorokuju, a ud-e koji nevjernik ili neupuaeen, sve ga
   prekorava, sve ga osud-uje.

   ^25Tajne se njegova srca oeituju te aee pasti nieice i pokloniti se
   Bogu priznajuaei: Zaista, Bog je u vama.

   ^26?to dakle braaeo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki
   ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaeenje - sve neka bude radi
   izgrad-ivanja.

   ^27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najvi?e trojica, i to jedan
   za drugim - jedan neka tumaei;

   ^28ako pak ne bi bilo tumaea, neka ?uti u Crkvi, neka govori sam sebi i
   Bogu.

   ^29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka
   rasud-uju.

   ^30Ali ako drugomu uza nj bude ?to objavljeno, prvi neka ?uti.

   ^31A mo?ete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu poueeni i svi
   ohrabreni.

   ^32Proroeki su duhovi prorocima podlo?ni

   ^33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih,
   ?ene na Sastancima neka ?ute.

   ^34Nije im dopu?teno govoriti, nego neka budu podlo?ne, kako i Zakon
   govori.

   ^35?ele li ?to saznati, neka kod kuaee pitaju svoje mu?eve jer ru?no je
   da ?ena govori na Sastanku.

   ^36Ili zar je rijee Bo?ja od vas proiza?la, zar je samo k vama do?la?

   ^37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: ?to vam
   pi?em, Gospodnja je zapovijed.

   ^38Tko to ne prizna, ne priznaje se.

   ^39Zato, braaeo moja, te?ite prorokovati i ne prijeeite da se govori
   drugim jezicima!

   ^40A sve neka bude dostojno i uredno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Dozivljem vam, braaeo, u pamet evand-elje koje vam navijestih, koje
   primiste, u kome stojite,

   ^2po kojem se spasavate, ako dr?ite ?to sam vam navijestio; osim ako
   uzalud povjerovaste.

   ^3Doista, predadoh vam ponajprije ?to i primih: Krist umrije za grijehe
   na?e po Pismima;

   ^4bi pokopan i uskri?en treaei dan po Pismima;

   ^5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

   ^6Potom se ukaza braaei, kojih bija?e vi?e od pet stotina zajedno;
   veaeina ih jo? i sada ?ivi, a neki usnu?e.

   ^7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

   ^8Najposlije, kao nedono?eetu, ukaza se i meni.

   ^9Da, ja sam najmanji med-u apostolima i nisam dostojan zvati se
   apostolom jer sam progonio Crkvu Bo?ju.

   ^10Ali milo?aeu Bo?jom jesam ?to jesam i njegova milost prema meni ne
   bija?e zaludna; ?tovi?e, trudio sam se vi?e nego svi oni - ali ne ja,
   nego milost Bo?ja sa mnom.

   ^11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

   ^12No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki
   med-u vama govore da nema uskrsnuaea mrtvih?

   ^13Ako nema uskrsnuaea mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

   ^14Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na?e,
   uzalud i vjera va?a.

   ^15Zatekli bismo se i kao la?ni svjedoci Bo?ji ?to posvjedoeismo protiv
   Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne
   uskr?avaju.

   ^16Jer ako mrtvi ne uskr?avaju, ni Krist nije uskrsnuo.

   ^17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera va?a, jo? ste u
   grijesima.

   ^18Onda i oni koji usnu?e u Kristu, propado?e.

   ^19Ako se samo u ovom ?ivotu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih
   ljudi.

   ^20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

   ^21Doista po eovjeku smrt, po Eovjeku i uskrsnuaee od mrtvih!

   ^22Jer kao ?to u Adamu svi umiru, tako aee i u Kristu svi biti
   o?ivljeni.

   ^23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o
   njegovu Dolasku;

   ^24potom - svr?etak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, po?to
   obeskrijepi svako Vrhovni?tvo, svaku Vlast i Silu.

   ^25Doista, on treba da kraljuje dok ne podlo?i sve neprijatelje pod
   noge svoje.

   ^26Kao posljednji neprijatelj bit aee obeskrijepljena Smrt

   ^27jer sve podlo?i nogama njegovim. A kad veli: Sve je podlo?eno, jasno
   - sve osim Onoga koji mu je sve podlo?io.

   ^28I kad mu sve bude podlo?eno, tada aee se i on sam, Sin, podlo?iti
   Onomu koji je njemu sve podlo?io da Bog bude sve u svemu.

   ^29?to onda eine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopaee ne
   uskr?avaju, ?to se krste za njih?

   ^30?to se onda i mi svaki eas izla?emo pogiblima?

   ^31Dan za danom umirem, tako mi slave va?e, braaeo, koju imam u Kristu
   Isusu, Gospodinu na?em!

   ^32Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist?
   Ako mrtvi ne uskr?avaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.

   ^33Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre obieaje."

   ^34Otrijeznite se kako valja i ne grije?ite jer neki, na sramotu vam
   ka?em, ne znaju za Boga.

   ^35Ali reaei aee netko: Kako uskr?avaju mrtvi? I s kakvim li aee
   tijelom doaei?

   ^36Bezumniee! ?to sije?, ne o?ivljuje ako ne umre.

   ^37I ?to sije?, ne sije? tijelo buduaee, veae golo zrno, p?enice -
   recimo - ili eega drugoga.

   ^38A Bog mu daje tijelo kakvo hoaee, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

   ^39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo eovjeeje, drugo
   tijelo stoke, drugo tijelo ptieje, a drugo riblje.

   ^40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj
   nebeskih, a drugi zemaljskih.

   ^41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer
   zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

   ^42Tako i uskrsnuaee mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskr?ava u
   neraspadljivosti;

   ^43sije se u sramoti, uskr?ava u slavi; sije se u slabosti, uskr?ava u
   snazi;

   ^44sije se tijelo naravno, uskr?ava tijelo duhovno. Ako ima tijelo
   naravno, ima i duhovno.

   ^45Tako je i pisano: Prvi eovjek, Adam, postade ?iva du?a, posljednji
   Adam - duh ?ivotvorni.

   ^46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

   ^47Prvi je eovjek od zemlje, zemljan; drugi eovjek - s neba.

   ^48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i
   nebeski.

   ^49I kao ?to smo nosili sliku zemljanoga, nosit aeemo i sliku
   nebeskoga.

   ^50A ovo, braaeo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu ba?tiniti kraljevstva
   Bo?jega i raspadljivost ne ba?tini neraspadljivosti.

   ^51Evo otajstvo vam kazujem: svi dodu?e neaeemo usnuti, ali svi aeemo
   se izmijeniti.

   ^52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit aee - i
   mrtvi aee uskrsnuti neraspadljivi i mi aeemo se izmijeniti.

   ^53Jer ovo raspadljivo treba da se obuee u neraspadljivost i ovo smrtno
   da se obuee u besmrtnost.

   ^54A kad se ovo raspadljivo obuee u neraspadljivost i ovo smrtno obuee
   u besmrtnost, tada aee se obistiniti rijee napisana: Pobjeda iskapi
   smrt.

   ^55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, ?alac tvoj?

   ^56?alac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.

   ^57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu na?em Isusu Kristu!

   ^58Tako, braaeo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i
   obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuaei da trud va? nije neplodan u
   Gospodinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 U pogledu sabiranja za svete, i vi einite kako odredih crkvama
   galacijskim.

   ^2Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu
   stavlja i skuplja ?to uzmogne da se ne sabire istom kada dod-em.

   ^3A kada dod-em, poslat aeu s preporuenicom one koje odaberete da
   odnesu va?u ljubav u Jeruzalem.

   ^4Bude li vrijedno da i ja pod-em, poaei aee sa mnom.

   ^5A k vama aeu doaei kad prod-em Makedoniju; Makedonijom aeu samo
   proaei,

   ^6a kod vas aeu se mo?da zadr?ati ili eak zimovati da me otpratite kamo
   god pod-em.

   ^7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko
   vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin.

   ^8U Efezu aeu ostati do Pedesetnice

   ^9jer vrata mi se otvori?e velika i uspje?na, a protivnika mnogo.

   ^10Ako dod-e Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi
   djelo Gospodnje kao i ja.

   ^11Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dod-e k meni
   jer ga s braaeom i?eekujem.

   ^12A ?to se tiee brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s
   braaeom. I nikako mu ne bija?e s voljom da sada dod-e, no doaei aee kad
   mu bude zgodno.

   ^13Bdijte postojani u vjeri, mu?evni budite, evrsti.

   ^14Sve va?e neka bude u ljubavi!

   ^15Zaklinjem vas, braaeo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da
   se posveti?e poslu?ivanju svetih -

   ^16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko surad-uje i trudi se.

   ^17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni
   nadoknadi?e va?u nenazoenost:

   ^18umiri?e duh moj i va?. Cijenite dakle takve.

   ^19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu
   Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu.

   ^20Pozdravljaju vas sva braaea. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim.

   ^21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom.

   ^22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha!

   ^23Milost Gospodina Isusa s vama!

   ^24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!
     __________________________________________________________________

2 Corinthians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi
   Bo?joj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista, Otac
   milosrd-a i Bog svake utjehe!

   ^4On nas tje?i u svakoj na?oj nevolji da bismo i mi sve koji su u
   nevolji mogli tje?iti onom utjehom kojom nas same tje?i Bog.

   ^5Jer kao ?to su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu
   obilata i utjeha na?a.

   ^6Bili mi nevoljama pritisnuti za va?u je to utjehu i spasenje; bili
   utje?eni, za va?u je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste
   patnje koje i mi podnosimo.

   ^7I tako je stamena nada na?a o vama jer znamo: kao ?to ste zajednieari
   patnja tako ste i utjehe.

   ^8Ne bismo doista htjeli, braaeo, da ne znate za nevolju koja nas je
   sna?la u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereaeeni te smo
   veae strepili i za ?ivot.

   ^9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same
   sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

   ^10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit aee nas; u njega se
   uzdamo, on aee nas i dalje izbavljati.

   ^11A i vi aeete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali
   Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

   ^12A ovo je na?a slava: svjedoeansto na?e savjesti da smo u svijetu
   ?ivjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Bo?joj, ne u
   mudrosti tjelesnoj, nego u Bo?joj milosti.

   ^13Ta i ne pi?emo vam drugo doli ovo ?to eitate i razumijete; a nadam
   se da aeete i do kraja razumjeti,

   ^14kao ?to nas djelomieno i razumjeste: da smo mi va?a slava kao i vi
   na?a u Dan Gospodina na?ega Isusa.

   ^15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doaei k vama

   ^16i preko vas prijeaei u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu
   milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.

   ^17Pa jesam li mo?da bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili ?to
   namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i
   "Ne, ne!"?

   ^18Bog je svjedok: na?a rijee vama nije "Da!" i "Ne!"

   ^19jer Sin Bo?ji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama
   navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bija?e "Da!".

   ^20Doista, sva obeaeanja Bo?ja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i na?
   "Amen!" Bogu na slavu!

   ^21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrd-uje za Krista; on nas i
   pomaza,

   ^22on nas i zapeeati i u srca na?a dade zalog - Duha.

   ^23A ja prizivljem Boga za svjedoka: du?e mi, da vas po?tedim, nisam
   vi?e dolazio u Korint.

   ^24Ta mi nismo gospodari va?e vjere, nego suradnici va?e radosti. Ta u
   vjeri ste postojani.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odlueih dakle u sebi da neaeu k vama opet sa ?alo?aeu.

   ^2Jer ako ja vas ra?alostim, a tko aee mene obradovati ako ne onaj koga
   ja ?alostim?

   ^3Zato vam to i napisah da me, kada dod-em, ne ra?aloste oni koji bi mi
   imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost -
   radost svih vas.

   ^4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca,
   ne da se ra?alostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema
   vama.

   ^5Ako me tko ra?alostio, nije ra?alostio mene, nego u neku ruku - da ne
   pretjeram - sve vas.

   ^6Dosta je takvu ona kazna od veaeine

   ^7pa ga vi radije pomilujte i utje?ite da ga pretjerana ?alost ne
   shrva.

   ^8Zato vas molim, iska?ite mu ljubav.

   ^9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li proku?ani, jeste li u svemu
   poslu?ni.

   ^10Komu dakle vi ?to oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome ?to
   oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,

   ^11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

   ^12Kada dod-oh u Troadu poradi evand-elja Kristova, premda mi se
   otvori?e vrata u Gospodinu,

   ^13ne bija?e mi du?i spokoja ?to ne nad-oh Tita, brata svoga; oprostih
   se stoga s njima i pod-oh u Makedoniju.

   ^14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te ?iri po nama
   na svakome mjestu miris svoga spoznanja.

   ^15Da, Kristov smo miomiris Bogu i med-u onima koji se spasavaju i
   med-u onima koji propadaju:

   ^16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz ?ivota za ?ivot. A tko
   je za to podoban?

   ^17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeeju Bo?jom, nego iskreno
   - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Poeinjemo li opet sami sebe preporueivati? Ili trebamo li, kao neki,
   preporuena pisma na vas ili od vas?

   ^2Vi ste pismo na?e, upisano u srcima va?im; znaju ga i eitaju svi
   ljudi.

   ^3Vi ste, oeito, pismo Kristovo kojemu mi poslu?ismo, napisano ne
   crnilom, nego Duhom Boga ?ivoga; ne na ploeama kamenim, nego na ploeama
   od mesa, u srcima.

   ^4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

   ^5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni ?to pomisliti, nego
   na?a je sposobnost od Boga.

   ^6On nas osposobi za poslu?itelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha;
   jer slovo ubija, a Duh o?ivljuje.

   ^7Pa ako je smrtonosna slu?ba, slovima uklesana u kamenju, bila tako
   slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog
   prolazne slave lica njegova,

   ^8koliko li aee slavnija biti slu?ba Duha.

   ^9Jer ako je slu?ba osude bila slavna, mnogo je slavnija slu?ba
   pravednosti.

   ^10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono ?to je u toj mjeri
   proslavljeno, ako se usporedi s uzvi?enijom slavom.

   ^11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo ?to
   ostaje.

   ^12Imajuaei dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvoreno?aeu,

   ^13a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi
   Izraelovi ne vide svr?etak prolaznoga.

   ^14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana dana?njega zastire taj
   prijevjes eitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu
   prestao.

   ^15Naprotiv, kad god se eita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce
   njihovo.

   ^16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut aee se prijevjes.

   ^17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

   ^18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu
   se Gospodnjem preobra?avamo u istu sliku - iz slave u slavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zato, buduaei da po milosrd-u imamo ovu slu?bu, ne malak?emo.

   ^2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti
   izopaeujemo rijee Bo?ju, nego se objavljivanjem istine preporueujemo
   svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.

   ^3Ako je i zastrto evand-elje na?e, u onima je zastrto koji propadaju:

   ^4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernieke da ne
   zasvijetli svjetlost evand-elja slave Krista koji je slika Bo?ja.

   ^5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe
   slugama va?im poradi Isusa.

   ^6Ta Bog koji reee: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u
   srcima na?im da nam spoznanje slave Bo?je zasvijetli na licu Kristovu.

   ^7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude
   oeito Bo?ja, a ne od nas.

   ^8U svemu pritisnuti, ali ne pritije?njeni; dvoumeaei, ali ne
   zdvajajuaei;

   ^9progonjeni, ali ne napu?teni; obarani, ali ne oboreni -

   ^10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i ?ivot Isusov u
   tijelu na?em oeituje.

   ^11Doista, mi se ?ivi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i
   ?ivot Isusov oeituje u na?em smrtnom tijelu.

   ^12Tako smrt djeluje u nama, ?ivot u vama.

   ^13A buduaei da imamo isti duh vjere kao ?to je pisano: Uzvjerovah,
   zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.

   ^14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas aee s Isusom
   uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.

   ^15A sve je to za vas: da milost - umno?ena - zahvaljivanjem mnogih
   izobiluje Bogu na slavu.

   ^16Zato ne malak?emo. Naprotiv, ako se na? izvanji eovjek i raspada,
   nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

   ^17Ta ova malenkost na?e easovite nevolje donosi nam obilato, sve
   obilatije, breme vjeene slave

   ^18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je
   privremeno, a nevidljivo - vjeeno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Znamo doista: ako se razru?i na? zemaljski dom, ?ator, imamo zdanje
   od Boga, dom nerukotvoren, vjeean na nebesima.

   ^2U ovome doista stenjemo i eeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim
   nebeskim obitavali?tem;

   ^3dakako, ako se nad-emo obueeni, ne goli.

   ^4Da, i mi koji smo u ovom ?atoru, stenjemo optereaeeni jer neaeemo da
   budemo svueeni, nego da se jo? obueemo da ?ivot iskapi ?to je smrtno.

   ^5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.

   ^6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu,
   iseljeni smo od Gospodina.

   ^7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.

   ^8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i
   naselili kod Gospodina.

   ^9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

   ^10Jer svima nam se pojaviti pred sudi?tem Kristovim da svaki dobije
   ?to je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

   ^11Pro?eti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo
   Bogu, a nadam se - i va?im savjestima.

   ^12Ne preporueujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu
   ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diee licem, a ne
   srcem.

   ^13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" -
   vama bijasmo.

   ^14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve
   umrije, svi dakle umrije?e;

   ^15i za sve umrije da oni koji ?ive ne ?ive vi?e sebi, nego onomu koji
   za njih umrije i uskrsnu.

   ^16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali
   po tijelu Krista, sada ga tako vi?e ne poznajemo.

   ^17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle,
   nasta!

   ^18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam
   slu?bu pomirenja.

   ^19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuaei im
   opaeina njihovih i pola?uaei u nas rijee pomirenja.

   ^20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto
   Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

   ^21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom ueini da mi budemo
   pravednost Bo?ja u njemu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Bo?je.

   ^2Jer on veli: U vrijeme milosti usli?ih te i u dan spasa pomogoh ti.
   Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

   ^3Ni u eemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova slu?ba,

   ^4nego se u svemu iskazujemo kao poslu?itelji Bo?ji: velikom
   postojano?aeu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

   ^5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u
   postovima,

   ^6u eistoaei, u spoznanju, u velikodu?nosti, u dobroti, u Duhu Svetomu,
   u ljubavi nehinjenoj,

   ^7u rijeei istinitoj, u snazi Bo?joj; oru?jem pravde zdesna i slijeva;

   ^8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

   ^9kao nepoznati, a poznati; kao umiruaei, a evo ?ivimo; kao ka?njeni, a
   ne ubijeni;

   ^10kao ?alosni, a uvijek radosni; kao siroma?ni, a mnoge obogaaeujemo;
   kao oni koji ni?ta nemaju, a sve posjeduju.

   ^11Usta su na?a otvorena vama, Korinaeani, srce na?e ra?ireno.

   ^12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u va?im grudima.

   ^13Za uzdarje - kao djeci govorim - ra?irite se i vi.

   ^14Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta ?to ima pravednost s
   bezakonjem? Ili kakvo zajedni?tvo svjetlo s tamom?

   ^15Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

   ^16Kakav sporazum hram Bo?ji s idolima? Jer mi smo hram Boga ?ivoga,
   kao ?to reee Bog: Prebivat aeu u njima i hoditi med-u njima; i bit aeu
   Bog njihov, a oni narod moj.

   ^17Zato izid-ite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i
   ni?ta neeisto ne dotieite i ja aeu vas primiti.

   ^18I bit aeu vam otac i vi aeete mi biti sinovi i kaeeri, veli Gospodin
   Svemoguaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Dakle, buduaei da imamo ta obeaeanja, oeistimo se, ljubljeni, od
   svake ljage tijela i duha te dovr?imo posveaeenje u strahu Bo?jemu.

   ^2Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo
   upropastili, nikoga zakinuli.

   ^3Ne govorim da osudim. Ta rekoh veae: u srcima ste na?im te umiremo i
   ?ivimo zajedno.

   ^4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam
   utjehe, obilujem rado?aeu uza svu nevolju na?u.

   ^5Doista, i kada dod-osmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo
   tijelo na?e, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.

   ^6Ali Bog, tje?itelj poniznih, utje?i nas dolaskom Titovim.

   ^7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utje?i zbog vas:
   obavijesti nas o va?oj ee?nji, va?em jadikovanju, va?oj ?arkoj ljubavi
   prema meni tako da se jo? veaema obradovah.

   ^8Doista, ako sam vas i o?alostio onom poslanicom, nije mi ?ao; ako mi
   i bija?e ?ao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naeas
   o?alostila -

   ^9sad se radujem, ne ?to ste se o?alostili, nego ?to ste se o?alostili
   na obraaeenje. Jer o?alostili ste se po Bo?ju te zbog nas ni u eemu
   niste ?tetovali.

   ^10Jer ?alost po Bo?ju rad-a neopozivo spasonosnim obraaeenjem, a
   ?alost svjetovna rad-a smraeu.

   ^11Gle, doista ba? to ?to ste se po Bo?ju o?alostili, kolikom
   gorljivo?aeu urodi med-u vama, pa opravdavanjem, pa ogoreenjem, pa
   strahom, pa ee?njom, pa revno?aeu, pa ka?njavanjem. Svime ste time
   pokazali da ste u onome nedu?ni.

   ^12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog
   uvrijed-enoga, nego zbog toga da vam se oeituje va?a gorljivost za nas
   pred Bogom.

   ^13To nas je utje?ilo. A povrh te na?e utjehe jo? se mnogo vi?e
   obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.

   ^14Doista, ako sam mu se ?to vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao
   ?to smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala na?a
   pred Titom.

   ^15I njegovo je srce prema vama jo? nje?nije kad se sjeti poslu?nosti
   svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.

   ^16Radujem se ?to se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Priopaeujemo vam, braaeo, milost Bo?ju koja je dana crkvama
   makedonskim:

   ^2unatoe mnogim ku?njama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje
   siroma?tvo preli se u bogatstvo dare?ljivosti.

   ^3Svjedoeim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim moguaenostima i
   preko moguaenosti -

   ^4veoma usrdno molili za milost zajedni?tva u ovom poslu?ivanju svetih.

   ^5I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predado?e najprvo
   Gospodinu, a onda nama, po volji Bo?joj.

   ^6Zato zamolismo Tita da kao ?to je zapoeeo, tako i dovr?i med-u vama i
   to djelo dare?ljivosti.

   ^7Stoga kao ?to se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeei, i spoznanju,
   i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u
   ovoj dare?ljivosti.

   ^8Ne zapovijedam, nego gorljivo?aeu drugih proku?avam istinitost va?e
   ljubavi.

   ^9Ta poznate dare?ljivost Gospodina na?ega Isusa Krista! Premda bogat,
   radi vas posta siroma?an, da se vi njegovim siroma?tvom obogatite.

   ^10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji veae pro?le
   godine prvi to zapoeeste, ne samo einom nego i odlukom.

   ^11Sada dovr?ite to djelo da kao ?to spremno odlueiste, tako prema
   moguaenostima i dovr?ite.

   ^12Jer ima li spremnosti, mila je po onom ?to ima, a ne po onom eega
   nema.

   ^13Ne dakako: drugima olak?ica, vama oskudica, nego - jednakost!

   ^14U sada?njem trenutku va? suvi?ak za njihovu oskudicu da jednom
   njihov suvi?ak bude za va?u oskudicu - te bude jednakost,

   ^15kao ?to je pisano: Nije ni?ta preteklo onome koji bija?e nakupio
   mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bija?e nakupio manje.

   ^16A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo.

   ^17On je prihvatio i molbu, ali buduaei da je veoma revan, otid-e k
   vama i dragovoljno.

   ^18S njime pak ?aljemo brata kojega s evand-elja slave sve crkve.

   ^19?tovi?e, crkve ga izabra?e za na?eg suputnika u ovom djelu
   dare?ljivosti kojemu slu?imo - na slavu samoga Gospodina i na na?u
   ?elju

   ^20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim
   raspola?emo.

   ^21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i
   pred ljudima.

   ^22?aljemo s njima i na?ega brata koji je, kako smo u mnogome eesto
   iskusili, gorljiv, a sada je jo? mnogo gorljiviji zbog velikoga
   pouzdanja u vas.

   ^23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braaea na?a? Poslanici su
   crkava, slava Kristova.

   ^24Pru?ite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s
   pravom vama ponosimo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 A o poslu?ivanju svetih suvi?no je da vam pi?em.

   ^2Ta poznajem va?u spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima:
   "Ahaja je spremna od pro?le godine." I va?a gorljivost potaknu mnoge.

   ^3Ipak ?aljem braaeu da se u tome pogledu ne opovrgne ?to se vama
   ponosimo; da budete spremni kao ?to sam tvrdio te se -

   ^4ako sa mnom dod-u Makedonci i nad-u vas nespremne - ne osramotimo s
   preuzetnosti mi, da ne ka?emo vi.

   ^5Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braaeu da unaprijed pod-u k vama
   i da pripreme va? jo? prije obeaeani dar te bude pripravan - kao dar
   dare?ljivosti, a ne ?krtosti.

   ^6Ta eno: tko sije oskudno, oskudno aee i ?eti; a tko sije obilato,
   obilato aee i ?eti.

   ^7Svatko neka dade kako je srcem odlueio; ne sa ?alo?aeu ili na silu
   jer Bog ljubi vesela darivatelja.

   ^8A Bog vas mo?e obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda
   imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -

   ^9kao ?to je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova
   ostaje dovijeka.

   ^10A onaj koji pribavlja sjeme sijaeu i kruh za jelo, pribavit aee i
   umno?iti sjeme va?e i poveaeati plodove pravednosti va?e.

   ^11Tako aeete se u svemu obogatiti za svakovrsnu dare?ljivost koja se,
   na?im posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

   ^12Jer ovo bogoslu?no poslu?ivanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih
   nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.

   ^13Osvjedoeeni ovim poslu?ivanjem, slave Boga zbog va?ega pokornog
   ispovijedanja evand-elja Kristova i zbog velikodu?nog zajedni?tva prema
   njima i prema svima.

   ^14A moleaei se za vas, eeznu za vama zbog preobilne milosti Bo?je na
   vama.

   ^15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blago?aeu i obazrivo?aeu Kristovom -
   ja koji sam licem u lice med-u vama "skroman", a nenazoean prema vama
   "odva?an" -

   ^2molim da, jednom nazoean, ne moram biti odva?an smiono?aeu kojom se
   kanim osmjeliti protiv nekih ?to smatraju da mi po tijelu ?ivimo.

   ^3Jer iako ?ivimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.

   ^4Ta oru?je na?ega vojevanja nije tjelesno, nego bo?anski sna?no za
   ru?enje utvrda. Obaramo mudrovanja

   ^5i svaku oholost koja se podi?e protiv spoznanja Boga i zarobljujemo
   svaki um na pokornost Kristu;

   ^6i spremni smo kazniti svaku nepokornost eim bude savr?ena va?a
   pokornost.

   ^7Gledajte ?to je oeito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam
   ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

   ^8Kad bih se doista i malo vi?e pohvalio na?om vla?aeu - koju nam
   Gospodin dade za va?e izgrad-ivanje, a ne ru?enje - ne bih se morao
   stidjeti.

   ^9Samo da se ne bi einilo kao da vas zastra?ujem poslanicama!

   ^10Jer "poslanice su, ka?e, stroge i sna?ne, ali tjelesna nazoenost
   nemoaena i rijee bezvrijedna".

   ^11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoeni rijeeju u poslanicama,
   takvi smo i nazoeni djelom.

   ^12Ne usud-ujemo se, doista, izjednaeiti ili usporediti s nekima koji
   sami sebe preporueuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i
   sami sebe sa sobom uspored-uju.

   ^13Mi se pak neaeemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu ?to
   nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.

   ^14Jer mi ne pose?emo preko svoga, kao da jo? nismo stigli do vas. Ta
   prvi doista doprijesmo do vas s evand-eljem Kristovim.

   ^15Ne hvalimo se u bezmjerje, tud-im naporima. A nadamo se da aeemo s
   uzrastom va?e vjere med-u vama i mi - po na?em mjerilu - prerasti u
   izobilje:

   ^16i preko va?ih granica navijestiti evand-elje, a ne hvastati se onim
   ?to je veae ueinjeno na tud-em podrueju.

   ^17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

   ^18Ta nije proku?an tko sam sebe preporueuje, nego koga preporueuje
   Gospodin.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 O kad biste podnijeli ne?to malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

   ^2Ljubomoran sam doista na vas Bo?jim ljubomorom: ta zarueih vas s
   jednim mu?em, kao eistu djevicu privedoh vas Kristu.

   ^3Ali se bojim da se - kao ?to zmija zavede Evu svojom lukav?tinom -
   misli va?e ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

   ^4Uistinu, ako tko dod-e i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo
   propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili
   drugo evand-elje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosAeite.

   ^5Smatram, eto, da ni u eemu nisam manji od "nadapostola".

   ^6Jer ako sam i nevje?t u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam
   ga i pred svima oeitovasmo.

   ^7Ili sam grijeh poeinio ?to sam vam - ponizujuaei sebe da se vi
   uzvisite - besplatno navje?aeivao Bo?je evand-elje?

   ^8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama
   slu?iti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na
   teret.

   ^9U oskudici su mi pomogla braaea koja dod-o?e iz Makedonije. U svemu
   sam se euvao da vam ne budem te?ak, a i euvat aeu se.

   ^10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neaee oduzeti u
   ahajskim krajevima.

   ^11Za?to? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

   ^12A ?to einim, i dalje aeu einiti da izbijem izliku onima koji izliku
   tra?e ne bi li se s nama izjednaeili u onom eime se hvastaju.

   ^13Jer takvi su ljudi la?ni apostoli, himbeni radnici, preru?uju se u
   apostole Kristove.

   ^14I nikakvo eudo! Ta sam se Sotona preru?uje u and-ela svjetla.

   ^15Ni?ta osobito dakle ako se i slu?benici njegovi preru?uju u
   slu?benike pravednosti. Svr?etak aee im biti po djelima njihovim.

   ^16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me
   makar i kao bezumna da se i ja ne?to malo pohvalim.

   ^17?to govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj
   hvalisavoj smionosti.

   ^18Buduaei da se mnogi hvale po ljudsku, i ja aeu se hvaliti.

   ^19Ta rado podnosAeite bezumne, vi umni!

   ^20Da, podnosAeite ako vas tko zarobljava, ako vas tko pro?dire, ako
   tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

   ^21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, eime se god tko
   osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

   ^22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su
   Abrahamovo? I ja sam!

   ^23Poslu?itelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja jo? vi?e! U
   naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama -
   prekomjerno; u smrtnim pogiblima - eesto.

   ^24Od ?idova primio sam pet puta po eetrdeset manje jednu.

   ^25Triput sam bio ?iban, jednom kamenovan, triput do?ivio brodolom,
   jednu noae i dan proveo sam u bezdanu.

   ^26Eesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli
   od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u
   pustinji, pogibli na moru, pogibli od la?ne braaee;

   ^27u trudu i naporu, eesto u nespavanju, u gladu i ?ed-i, eesto u
   postovima, u studeni i golotinji!

   ^28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

   ^29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sabla?njuje, a ja da ne
   izgaram?

   ^30Treba li se hvaliti, svojom aeu se slabo?aeu hvaliti.

   ^31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne la?em.

   ^32U Damasku namjesnik kralja Arete euva?e grad dama?eanski hoteaei me
   uhvatiti.

   ^33Ali kroz prozor spusti?e me u ko?ari preko zida te umakoh njegovim
   rukama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Hvaliti se treba? Ne koristi dodu?e ali - dolazim na vid-enje i
   objave Gospodnje.

   ^2Znam eovjeka u Kristu: prije eetrnaest godina - da li u tijelu, ne
   znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do
   treaeeg neba.

   ^3I znam da je taj eovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne
   znam, Bog zna -

   ^4bio ponesen u raj i euo neizrecive rijeei, kojih eovjek ne smije
   govoriti.

   ^5Time aeu se hvaliti, a samim se sobom neaeu hvaliti osim slabostima
   svojim.

   ^6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih
   govorio. Ali se uzdr?avam da ne bi tko mislio o meni vi?e nego ?to vidi
   na meni ili ?to euje od mene.

   ^7I da se zbog uzvi?enosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u
   tijelu, and-eo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

   ^8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reee:

   ^9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavr?uje."
   Najradije aeu se dakle jo? vi?e hvaliti svojim slabostima da se nastani
   u meni snaga Kristova.

   ^10Zato u?ivam u slabostima, uvredama, pote?koaeama, progonstvima,
   tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

   ^11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi
   preporueite jer ni u eemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam
   ni?ta.

   ^12Znamenja apostolstva moga ostvarena su med-u vama u posvema?njoj
   postojanosti: znakovima i eudesima i silnim djelima.

   ^13Ta u eemu ste to manji od drugih crkava, osim ?to vam ja nisam bio
   na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

   ^14Evo, spremam se treaei put doaei k vama i neaeu vam biti na teret
   jer ne i?tem va?e, nego vas. Djeca doista nisu du?na stjecati
   roditeljima, nego roditelji djeci.

   ^15A ja aeu najradije tro?iti i istro?iti se za du?e va?e. Ako vas vi?e
   ljubim, zar da budem manje ljubljen?

   ^16Ali neka! Ja vas nisam optereaeivao, nego, "lukav" kako jesam, "na
   prijevaru vas uhvatih".

   ^17Da vas mo?da nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

   ^18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas mo?da Tit nije u
   eemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

   ^19Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu
   govorimo: sve je to, ljubljeni, za va?e izgrad-ivanje.

   ^20Bojim se doista da vas kada dod-em, mo?da neaeu naaei kakve bih htio
   i da aeete vi mene naaei kakva ne biste htjeli: da ne bi mo?da bilo
   svad-a, zavisti, ?estina, spletkarenja, klevetanja, do?aptavanja,
   nadimanja, buna;

   ^21da me opet kada dod-em, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih
   morao oplakivati mnoge koji su prije sagrije?ili, a nisu se pokajali za
   neeistoaeu i bludnost i razvratnost koju poeini?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Evo treaei put idem k vama. Svaka presuda neka poeiva na iskazu
   dvojice ili trojice svjedoka.

   ^2Onima koji su prije sagrije?ili i svima drugima rekoh veae i opet -
   kao onda drugi put nazoean, tako i sada nenazoean - unaprijed velim:
   ako opet dod-em, neaeu ?tedjeti.

   ^3Jer vi tra?ite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije
   nemoaean, nego je sna?an med-u vama.

   ^4I raspet bi, istina, po slabosti, ali ?ivi po snazi Bo?joj. I mi smo,
   istina, slabi u njemu, ali aeemo po snazi Bo?joj ?ivjeti s njime za
   vas.

   ^5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar
   ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inaee niste pravi.

   ^6A spoznat aeete, nadam se, da smo mi pravi.

   ^7Molimo se Bogu da ne einite nikakva zla; ne da se mi poka?emo pravi,
   nego da vi dobro einite, pa iza?li mi i kao nepravi.

   ^8Ta ni?ta ne mo?emo protiv istine, nego samo za istinu.

   ^9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za
   va?e usavr?avanje.

   ^10To vam nenazoean pi?em zato da nazoean ne bih morao o?tro nastupiti
   vla?aeu koju mi Gospodin dade za izgrad-ivanje, a ne za ru?enje.

   ^11Uostalom, braaeo, radujte se, usavr?ujte se, tje?ite se, slo?ni
   budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit aee s vama.

   ^12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.

   ^13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedni?tvo Duha
   Svetoga sa svima vama!
     __________________________________________________________________

Galatians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem eovjeku, nego po Isusu
   Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih -

   ^2i sva braaea koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista,

   ^4koji sam sebe dade za grijehe na?e da nas istrgne iz sada?njega
   svijeta opakoga kao ?to je volja Boga i Oca na?ega,

   ^5komu slava u vijeke vjekova! Amen.

   ^6Eudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo
   prelazite na neko drugo evand-elje,

   ^7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i
   hoaee prevratiti evand-elje Kristovo.

   ^8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam and-eo s neba navje?aeivao neko
   evand-elje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!

   ^9?to smo veae rekli, to sad i ponavljam: navje?aeuje li vam tko neko
   evand-elje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

   ^10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim
   da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugad-ati, ne bih
   bio Kristov sluga.

   ^11Obznanjujem vam, braaeo: evand-elje koje sam navje?aeivao nije od
   ljudi,

   ^12niti ga ja od kojeg eovjeka primih ili naueih, nego objavom Isusa
   Krista.

   ^13Ta euli ste za moje negda?nje pona?anje u ?idovstvu: preko svake sam
   mjere progonio i pusto?io Crkvu Bo?ju

   ^14te sam u ?idovstvu, prerevno odan otaekim predajama, nadma?io mnoge
   vr?njake u svojem narodu.

   ^15Ali kad se Onomu koji me odvoji veae od majeine utrobe i pozva
   milo?aeu svojom, svidjelo

   ^16otkriti mi Sina svoga da ga navje?aeujem med-u poganima, odmah, ne
   posavjetovah se s tijelom i krvlju

   ^17i ne uzid-oh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene,
   nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

   ^18Onda nakon tri godine uzid-oh u Jeruzalem potra?iti Kefu i ostadoh
   kod njega petnaest dana.

   ^19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

   ^20?to vam pi?em, Bog mi je svjedok, ne la?em.

   ^21Zatim dod-oh u krajeve sirijske i cilicijske.

   ^22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.

   ^23One su samo eule: "Negda?nji na? progonitelj sada navje?aeuje vjeru
   koju je nekoae pusto?io"

   ^24i slavile su Boga zbog mene.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zatim nakon eetrnaest godina opet uzid-oh u Jeruzalem s Barnabom, a
   povedoh sa sobom i Tita.

   ^2Uzid-oh po objavi i izlo?ih im - napose uglednijima - evand-elje koje
   propovijedam med-u poganima da ne bih mo?da, ili da nisam, treao
   uzalud.

   ^3Eak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se,

   ^4i to radi uljeza, la?ne braaee, koja se u?ulja?e da vrebaju slobodu
   koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas ueinili robovima.

   ^5Ne, ni naeas im nismo popustili, nismo se podlo?ili: da istina
   evand-elja ostane kod vas!

   ^6A oni koji ?togod znaee - bili oni ?to bili, nije mi do toga, Bog ne
   gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ni?ta nisu pridometnuli.

   ^7Nego naprotiv, vidjev?i da mi je povjereno evand-elje za neobrezane,
   kao Petru za obrezane -

   ^8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu med-u
   obrezanima, bio je na djelu i po meni med-u poganima -

   ^9i spoznav?i milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani
   stupovima, pru?i?e meni i Barnabi desnice zajedni?tva: mi aeemo med-u
   pogane, a oni med-u obrezane!

   ^10Samo neka se sjeaeamo siromaha, ?to sam revno i einio.

   ^11A kad Kefa sti?e u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je
   zavrijedio osudu:

   ^12doista, prije nego stigo?e neki od Jakova, blagovao je zajedno s
   poganima; a kad oni dod-o?e, poeeo se povlaeiti i odvajati bojeaei se
   onih iz obrezanja.

   ^13Za njim se povedo?e i ostali ?idovi te je i Barnaba zaveden tom
   prijetvorno?aeu.

   ^14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evand-elja, rekoh Kefi
   pred svima: "Ako ti, ?idov, poganski ?ivi?, a ne ?idovski, kako mo?e?
   siliti pogane da se po?idove?"

   ^15Mi smo podrijetlom ?idovi, a ne "gre?nici iz poganstva".

   ^16Ali znamo: eovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u
   Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po
   vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko
   neaee opravdati.

   ^17Ako se pak po tome ?to zaiskasmo opravdati se u Kristu oeitovalo da
   smo i mi gre?nici, nije li onda Krist u slu?bi grijeha? Nipo?to!

   ^18Doista, ako ponovno gradim ?to sam bio sru?io, pokazujem da sam
   prijestupnik.

   ^19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu ?ivim. S Kristom sam razapet.

   ^20?ivim, ali ne vi?e ja, nego ?ivi u meni Krist. A ?to sada ?ivim u
   tijelu, u vjeri ?ivim u Sina Bo?jega koji me ljubio i predao samoga
   sebe za mene.

   ^21Ne dokidam milosti Bo?je! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda
   je Krist uzalud umro.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 O bezumni Galaaeani, tko li vas opeara? A pred oeima vam je Isus
   Krist bio ocrtan kao Raspeti.

   ^2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima
   Zakona ili po vjeri u Poruku?

   ^3Tako li ste bezumni? Zapoeeli ste u Duhu pa da sada u tijelu
   dovr?ite?

   ^4Zar ste toliko toga uzalud do?ivjeli? A kad bi doista bilo uzalud!

   ^5Onaj dakle koji vam daje Duha i eini med-u vama silna djela, eini li
   to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku?

   ^6Tako Abraham povjerova Bogu i uraeuna mu se u pravednost.

   ^7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi.

   ^8A Pismo, predvidjev?i da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed
   navijesti Abrahamu: U tebi aee blagoslovljeni biti svi narodi.

   ^9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom.

   ^10Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano
   je: Proklet tko se god ne dr?i i tko ne vr?i svega ?to je napisano u
   Knjizi Zakona.

   ^11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, oeito je jer:
   Pravednik aee od vjere ?ivjeti.

   ^12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vr?i, u njemu aee naaei
   ?ivot.

   ^13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postav?i za nas prokletstvom
   - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu -

   ^14da u Kristu Isusu na pogane dod-e blagoslov Abrahamov: da Obeaeanje,
   Duha, primimo po vjeri.

   ^15Braaeo, po ljudsku govorim: veae i ljudski valjan savez nitko ne
   poni?tava niti mu ?to dodaje.

   ^16A ova su obeaeanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i
   potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to
   jest Kristu.

   ^17Ovo hoaeu kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne
   obeskrepljuje Zakon, koji je nastao eetiri stotine i trideset godina
   poslije, i ne dokida obeaeanja.

   ^18Doista, ako se ba?tina zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po
   obeaeanju. A Abrahama je Bog po obeaeanju obdario.

   ^19Eemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekr?aja dok ne dod-e potomstvo
   komu je namijenjeno obeaeanje; sastavljen je po and-elima preko
   posrednika.

   ^20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan.

   ^21Zar je dakle Zakon protiv obeaeanja Bo?jih? Nipo?to! Jer da je dan
   Zakon koji bi mogao o?ivljavati, pravednost bi doista proizlazila iz
   Zakona.

   ^22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa
   Krista, obeaeano dade onima koji vjeruju.

   ^23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo euvani za vjeru
   koja se imala objaviti.

   ^24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri
   opravdamo.

   ^25A otkako je nado?la vjera, nismo vi?e pod nadzirateljem.

   ^26Uistinu, svi ste sinovi Bo?ji, po vjeri u Kristu Isusu.

   ^27Doista, koji ste god u Krista kr?teni, Kristom se zaodjenuste.

   ^28Nema vi?e: ?idov - Grk! Nema vi?e: rob - slobodnjak! Nema vi?e:
   mu?ko - ?ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!

   ^29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, ba?tinici po
   obeaeanju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Hoaeu reaei: sve dok je ba?tinik maloljetan, ni?ta se ne razlikuje
   od roba premda je gospodar svega:

   ^2pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac.

   ^3Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poeelima svijeta.

   ^4A kada dod-e punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od ?ene bi
   rod-en, Zakonu podlo?an

   ^5da podlo?nike Zakona otkupi te primimo posinstvo.

   ^6A buduaei da ste sinovi, odasla Bog u srca va?a Duha Sina svoga koji
   kliee: "Abba! Oee!"

   ^7Tako vi?e nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i ba?tinik po Bogu.

   ^8Onda dok jo? niste poznavali Boga, slu?ili ste bogovima koji po
   naravi to nisu.

   ^9Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas -
   kako se sad opet vraaeate k nemoaenim i bijednim poeelima i opet im,
   ponovno, hoaeete robovati?

   ^10Dane pomno opslu?ujete, i mjesece, i vremena, i godine!

   ^11Sve se bojim za vas! Da se mo?da nisam uzalud trudio oko vas!

   ^12Postanite, braaeo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Nieim
   me niste povrijedili.

   ^13Znate: prvi sam vam put za bolesti navje?aeivao evand-elje.

   ^14Svoju ku?nju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste
   me primili kao and-ela Bo?jega, kao Krista Isusa.

   ^15Gdje je sada ono va?e bla?enstvo? Svjedoeim vam doista: kad bi bilo
   moguaee, oei biste svoje bili iskopali i dali mi ih.

   ^16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajuaei vam istinu?

   ^17Oni revnuju za vas, ne easno, nego - odvojiti vas hoaee da onda vi
   za njih revnujete.

   ^18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam
   nazoean kod vas,

   ^19djeeice moja, koju ponovno u trudovima rad-am dok se Krist ne
   oblikuje u vama.

   ^20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam ?to
   bih s vama.

   ^21Recite mi vi, koji ?elite biti pod Zakonom, zar ne eujete Zakona?

   ^22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i
   jednoga od slobodne.

   ^23Ali onaj od ropkinje rod-en je po tijelu, a onaj od slobodne snagom
   obeaeanja.

   ^24To je slika. Doista, te ?ene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja,
   koji rad-a za ropstvo - to je Hagara.

   ^25Jer Hagara znaei brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sada?njem
   Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom.

   ^26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka na?a.

   ^27Pisano je doista: Kliei, nerotkinjo, koja ne rad-a?, podvikuj od
   radosti, ti ?to ne zna? za trudove! Jer osamljena vi?e djece ima negoli
   udana.

   ^28Vi ste, braaeo, kao Izak, djeca obeaeanja.

   ^29I kao ?to je onda onaj po tijelu rod-eni progonio onoga po duhu
   rod-enoga, tako je i sada.

   ^30Nego, ?to veli Pismo? Otjeraj slu?kinju i sina njezina jer sin
   slu?kinje ne smije biti ba?tinik sa sinom slobodne.

   ^31Zato, braaeo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Za slobodu nas Krist oslobodi! Dr?ite se dakle i ne dajte se ponovno
   u jaram ropstva!

   ^2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obre?ete, Krist vam ni?ta neaee
   koristiti.

   ^3I ponovno jameim svakom eovjeku koji se obre?e: du?an je opslu?ivati
   sav Zakon.

   ^4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz
   milosti ste ispali.

   ^5Jer mi po Duhu iz vjere oeekujemo pravednost, nadu svoju.

   ^6Uistinu, u Kristu Isusu ni?ta ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje,
   nego - vjera ljubavlju djelotvorna.

   ^7Dobro ste treali; tko li vas je samo sprijeeio da se vi?e ne
   pokoravate istini?

   ^8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove!

   ^9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa.

   ^10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi neaeete drukeije misliti. A tko
   vas zbunjuje, snosit aee osudu, tko god bio.

   ^11A ja, braaeo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, za?to me sveudilj
   progone? Onda je obeskrijepljena sablazan kri?a!

   ^12U?kopili se oni koji vas podbunjuju!

   ^13Doista vi ste, braaeo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne
   bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju slu?ite jedni drugima.

   ^14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijeei, u ovoj: Ljubi
   bli?njega svoga kao sebe samoga!

   ^15Ako li pak jedni druge grizete i glod-ete, pazite da jedni druge ne
   pro?drete.

   ^16Hoaeu reaei: po Duhu ?ivite pa neaeete ugad-ati po?udi tijela!

   ^17Jer tijelo ?udi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se
   jedno drugomu protivi da ne einite ?to hoaeete.

   ^18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.

   ^19A oeita su djela tijela. To su: bludnost, neeistoaea, razvratnost,

   ^20idolopoklonstvo, vraeanje, neprijateljstva, svad-a, ljubomor,
   srd?be, spletkarenja, razdori, stranearenja,

   ^21zavisti, pijaneevanja, pijanke i tome slieno. Unaprijed vam ka?em,
   kao ?to vam veae rekoh: koji takvo ?to eine, kraljevstva Bo?jega neaee
   ba?tiniti.

   ^22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodu?nost, uslu?nost,
   dobrota, vjernost,

   ^23blagost, uzdr?ljivost. Protiv tih nema zakona.

   ^24Koji su Kristovi, razape?e tijelo sa strastima i po?udama.

   ^25Ako ?ivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!

   ^26Ne hlepimo za ta?tom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne
   zavid-ajmo jedni drugima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Braaeo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva
   ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne
   podlegne? napasti.

   ^2Nosite jedni bremena drugih i tako aeete ispuniti zakon Kristov!

   ^3Jer misli li tko da jest ?togod, a nije ni?ta, sam sebe vara.

   ^4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa aee onda u samom sebi imati
   eime se dieiti, a ne u usporedbi s drugim.

   ^5Ta svatko aee nositi svoj teret.

   ^6Koji se uei Rijeei, neka sva dobra dijeli sa svojim ueiteljem.

   ^7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! ?to tko sije, to aee i ?eti!

   ^8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela aee ?eti raspadljivost, a
   tko sije u duh, iz duha aee ?eti ?ivot vjeeni.

   ^9Neka nam ne dozlogrdi einiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje aeemo
   vrijeme ?eti!

   ^10Dakle, dok imamo vremena, einimo dobro svima, ponajpaee domaaeima u
   vjeri.

   ^11Gledajte kolikim vam slovima pi?em svojom rukom.

   ^12Svi koji se hoaee praviti va?ni tijelom, sile vas na obrezanje, samo
   da zbog kri?a Kristova ne bi trpjeli progonstvo.

   ^13Ta ni sami obrezani ne opslu?uju Zakona, ali hoaee da se vi obre?ete
   da bi se mogli ponositi va?im tijelom.

   ^14A ja, Bo?e saeuvaj da bih se ieim ponosio osim kri?em Gospodina
   na?ega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.

   ^15Uistinu, niti je ?to obrezanje niti neobrezanje, nego - novo
   stvorenje.

   ^16A na sve koji se ovoga pravila budu dr?ali, i na sveg Izraela
   Bo?jega - mir i milosrd-e!

   ^17Ubuduaee neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim
   biljege Isusove!

   ^18Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s duhom va?im, braaeo! Amen
     __________________________________________________________________

Ephesians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu
   i vjernima u Isusu Kristu.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista, on koji nas
   blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu.

   ^4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti
   i bez mane pred njim;

   ^5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu,
   dobrohotno?aeu svoje volje,

   ^6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome

   ^7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpu?tenje prijestupa po
   bogatstvu njegove milosti.

   ^8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudro?aeu i razumijevanjem

   ^9obznaniv?i nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem ?to
   ga prije u njemu zasnova

   ^10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i
   na zemlji.

   ^11U njemu, u kome i nama - predodred-enima po naumu Onoga koji sve
   izvodi po odluci svoje volje - u dio pade

   ^12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se veae prije nadali
   u Kristu.

   ^13U njemu ste i vi, po?to ste euli Rijee istine - evand-elje spasenja
   svoga - u njemu ste, prigrliv?i vjeru, opeeaaeeni Duhom obeaeanim,
   Svetim,

   ^14koji je zalog na?e ba?tine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave
   njegove.

   ^15Zato i ja, otkad sam euo za va?u vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav
   prema svima svetima,

   ^16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjeaeati vas se u svojim
   molitvama:

   ^17Bog Gospodina na?ega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti
   i objave kojom aeete ga spoznati;

   ^18prosvijetlio vam oei srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu,
   koje li bogate slave u ba?tini njegovoj med-u svetima

   ^19i koje li prekomjerne velieine u moaei njegovoj prema nama koji
   vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove

   ^20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede
   sebi zdesna na nebesima

   ^21iznad svakog Vrhovni?tva i Vlasti i Moaei i Gospodstva i svakog
   imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u buduaeemu.

   ^22Sve mu podlo?i pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi,

   ^23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha

   ^2u kojima ste nekoae ?ivjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti
   zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlu?nima.

   ^3Med-u njima smo i mi nekoae ?ivjeli u po?udama tijela svoga,
   udovoljavajuaei prohtjevima tijela i aeudi, te po naravi bijasmo djeca
   gnjeva kao i drugi.

   ^4Ali Bog, bogat milosrd-em, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi,

   ^5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, o?ivi zajedno s Kristom -
   milo?aeu ste spa?eni! -

   ^6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu:

   ^7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu poka?e buduaeim
   vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje.

   ^8Ta milo?aeu ste spa?eni po vjeri! I to ne po sebi! Bo?ji je to dar!

   ^9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.

   ^10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog
   unaprijed pripravi da u njima ?ivimo.

   ^11Spominjite se stoga da nekoae bijaste neznabo?ci u tijelu -
   neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu
   -

   ^12i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od grad-anstva
   izraelskoga, tud-i Savezima obeaeanja, bez nade bijaste i neznabo?ci na
   svijetu.

   ^13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoae bijaste daleko, dod-oste
   blizu - po Krvi Kristovoj.

   ^14Doista, on je mir na?, on koji od dvoga ueini jedno: pregradu
   razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.

   ^15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajuaei
   mir, od dvojice sazda jednoga novog eovjeka

   ^16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po kri?u, ubiv?i u sebi
   neprijateljstvo.

   ^17I dod-e te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu,

   ^18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.

   ^19Tako dakle vi?e niste tud-inci ni prido?lice, nego sugrad-ani ste
   svetih i ukuaeani Bo?ji

   ^20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam
   Krist Isus.

   ^21U njemu je sva grad-evina povezana i raste u hram svet u Gospodinu.

   ^22U njemu ste i vi ugrad-eni u prebivali?te Bo?je u Duhu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Radi toga ja, Pavao, su?anj Krista Isusa za vas pogane...

   ^2Zacijelo ste euli za rasporedbu milosti Bo?je koja mi je dana za vas:

   ^3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah.

   ^4Eitajuaei to, mo?ete dokueiti kako ja shvaaeam Kristovo otajstvo,

   ^5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih nara?taja. Ono je
   sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima:

   ^6da su pogani suba?tinici i "sutijelo" i sudionici obeaeanja u Kristu
   Isusu - po evand-elju,

   ^7kojega postadoh poslu?iteljem darom milosti Bo?je koja mi je dana
   djelotvorno?aeu snage njegove.

   ^8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti
   blagovjesnikom neistra?ivog bogatstva Kristova

   ^9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu,
   koji sve stvori,

   ^10da sada - po Crkvi - Vrhovni?tvima i Vlastima na nebesima bude
   obznanjena mnogolika mudrost Bo?ja

   ^11zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu na?emu.

   ^12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup.

   ^13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava va?a!

   ^14Zato prigibam koljena pred Ocem,

   ^15od koga ime svakom oeinstvu na nebu i na zemlji:

   ^16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojaeati se po Duhu njegovu u
   snazi za unutarnjeg eovjeka

   ^17da po vjeri Krist prebiva u srcima va?im te u ljubavi ukorijenjeni i
   utemeljeni

   ^18mognete shvatiti sa svima svetima ?to je Du?ina i ?irina i Visina i
   Dubina

   ^19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve
   Punine Bo?je.

   ^20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom mo?e ueiniti mnogo izobilnije
   nego li mi moliti ili zamisliti -

   ^21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka
   vjekovjeenoga! Amen.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zaklinjem vas dakle ja, su?anj u Gospodinu: sa svom ponizno?aeu i
   blago?aeu, sa strpljivo?aeu ?ivite dostojno poziva kojim ste pozvani!

   ^2Podnosite jedni druge u ljubavi;

   ^3trudite se saeuvati jedinstvo Duha svezom mira!

   ^4Jedno tijelo i jedan Duh - kao ?to ste i pozvani na jednu nadu svog
   poziva!

   ^5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!

   ^6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

   ^7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.

   ^8Zato veli: Na visinu uzad-e vodeaei su?nje, dade dare ljudima.

   ^9Ono "uzad-e" - ?to drugo znaei doli to da i sid-e u donje krajeve, na
   zemlju?

   ^10Koji sid-e, isti je onaj koji i uzad-e ponad svih nebesa da sve
   ispuni.

   ^11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za
   evand-eliste, a druge za pastire i ueitelje

   ^12da opremi svete za djelo slu?enja, za izgrad-ivanje Tijela Kristova

   ^13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Bo?jega, do
   eovjeka savr?ena, do mjere uzrasta punine Kristove:

   ^14da vi?e ne budemo nejaead kojom se valovi poigravaju i koje goni
   svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti ?to put krei
   zabludi.

   ^15Nego, istinujuaei u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji
   je Glava, Krist,

   ^16od kojega sve Tijelo, usklad-eno i povezano svakovrsnim zglobom
   zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu,
   promiee svoj rast na sazid-ivanje u ljubavi.

   ^17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne ?ivite vi?e kao ?to pogani
   ?ive - u ispraznosti pameti njihove:

   ^18zamraeena uma, udaljeni od ?ivota Bo?jega, sve zbog neznanja koje je
   u njima, zbog okorjelosti srca njihova.

   ^19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi
   poeinjali svaku neeistoaeu.

   ^20Vi pak ne naueiste tako Krista,

   ^21ako ste ga doista euli i u njemu bili poueeni kako je istina u
   Isusu:

   ^22da vam je odlo?iti prija?nje pona?anje, starog eovjeka, koga varave
   po?ude vode u propast,

   ^23a obnavljati se duhom svoje pameti

   ^24i obuaei novog eovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti
   istine.

   ^25Zato odlo?ite la? i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo
   jedni drugima.

   ^26Srdite se, ali ne grije?ite! Sunce nek ne zad-e nad va?om srd?bom

   ^27i ne dajite mjesta d-avlu.

   ^28Tko je krao, neka vi?e ne krade, nego neka se radije trudi svojim
   rukama priskrbljivati da ima ?to podijeliti s potrebnim.

   ^29Nikakva nevaljala rijee neka ne izlazi iz va?ih usta, nego samo
   dobra, da prema potrebi sazid-uje i milost iska?e slu?ateljima.

   ^30I ne ?alostite Duha Svetoga, Bo?jega, kojim ste opeeaaeeni za Dan
   otkupljenja!

   ^31Daleko od vas svaka goreina, i srd?ba, i gnjev, i vika, i hula sa
   svom opako?aeu!

   ^32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; pra?tajte
   jedni drugima kao ?to i Bog u Kristu nama oprosti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Budite dakle nasljedovatelji Bo?ji kao djeca ljubljena

   ^2i hodite u ljubavi kao ?to je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas
   kao prinos i ?rtvu Bogu na ugodan miris.

   ^3A bludnost i svaka neeistoaea ili pohlepa neka se i ne spominje med-u
   vama, kako dolikuje svetima!

   ^4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, ?to se ne priliei, nego
   radije zahvaljivanje!

   ^5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik -
   taj idolopoklonik - nema ba?tine u kraljevstvu Kristovu i Bo?jemu.

   ^6Nitko neka vas ispraznim rijeeima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev
   Bo?ji na sinove neposlu?ne.

   ^7Nemajte dakle ni?ta s njima!

   ^8Da, nekoae bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca
   svjetlosti hodite -

   ^9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina -

   ^10i odlueite se za ono ?to je milo Gospodinu.

   ^11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapaee
   raskrinkavajte,

   ^12jer ?to potajno eine, sramota je i govoriti.

   ^13A sve ?to se raskrinka, pod svjetlo?aeu postaje sjajno; ?to je pak
   sjajno, svjetlost je.

   ^14Zato veli: "Probudi se, ti ?to spava?, ustani od mrtvih i
   zasvijetljet aee ti Krist."

   ^15Razmotrite dakle pomno kako ?ivite! Ne kao ludi, nego kao mudri!

   ^16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli!

   ^17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite ?to je volja Gospodnja!

   ^18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se
   Duhom!

   ^19Razgovarajte med-u sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim
   pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!

   ^20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina na?ega
   Isusa Krista!

   ^21Podlo?ni budite jedni drugima u strahu Kristovu!

   ^22?ene svojim mu?evima kao Gospodinu!

   ^23Jer mu? je glava ?ene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj
   Tijela.

   ^24Pa kao ?to se Crkva podla?e Kristu, tako i ?ene mu?evima u svemu!

   ^25Mu?evi, ljubite svoje ?ene kao ?to je Krist ljubio Crkvu te sebe
   predao za nju

   ^26da je posveti, oeistiv?i je kupelji vode uz rijee

   ^27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili eega takva,
   nego da bude sveta i bez mane.

   ^28Tako treba da i mu?evi ljube svoje ?ene kao svoja tijela. Tko ljubi
   svoju ?enu, sebe ljubi.

   ^29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i
   Krist Crkvu.

   ^30Doista, mi smo udovi njegova Tijela!

   ^31Stoga aee eovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ?enu;
   dvoje njih bit aee jedno tijelo.

   ^32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

   ^33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ?enu kao samog sebe, a ?ena
   neka po?tuje svog mu?a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Djeco, slu?ajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.

   ^2Po?tuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeaeanjem:

   ^3da ti dobro bude i da dugo ?ivi? na zemlji.

   ^4A vi, oeevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i
   urazumljivanjem Gospodnjim!

   ^5Robovi, slu?ajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i
   trepetom, u jednostavnosti srca.

   ^6Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove
   koje zdu?no vr?e volju Bo?ju;

   ^7dragovoljno slu?e - kao Gospodinu, a ne ljudima,

   ^8znajuaei da aee svatko, bio on rob ili slobodnjak, ueini li ?to
   dobro, za to dobiti plaaeu od Gospodina.

   ^9I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se
   prijetnje, znajuaei da je i njihov i va? Gospodar na nebesima i da u
   njega nema pristranosti.

   ^10Ubuduaee jaeajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.

   ^11Obucite svu opremu Bo?ju da se mognete oduprijeti lukavstvima
   d-avlovim.

   ^12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovni?tava,
   protiv Vlasti, protiv upravljaea ovoga mraenoga svijeta, protiv zlih
   duhova po nebesima.

   ^13Zbog toga posegnite za svom opremom Bo?jom da uzmognete odoljeti u
   dan zli i odr?ati se kada sve nadvladate.

   ^14Dr?ite se dakle! Opa?ite bedra istinom, obucite oklop pravednosti,

   ^15potpa?ite noge spremno?aeu za evand-elje mira!

   ^16U svemu imajte uza se ?tit vjere: njime aeete moaei ugasiti ognjene
   strijele Zloga.

   ^17Uzmite i kacigu spasenja i mae Duha, to jest Rijee Bo?ju.

   ^18Svakovrsnom se molitvom i pro?njom u svakoj prigodi u Duhu molite.
   Poradi toga i bdijte sa svom ustrajno?aeu i molitvom za sve svete,

   ^19i za me, da mi se otvore usta i dade rijee hrabro obznaniti otajstvo
   evand-elja

   ^20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba
   govoriti.

   ^21A da i vi znate ?to je sa mnom, kako mi je, o svemu aee vas
   obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslu?itelj u Gospodinu.

   ^22Njega ?aljem k vama ba? zato da znate kako smo i da ohrabri srca
   va?a.

   ^23Mir braaei i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

   ^24Milost sa svima koji ljube Gospodina na?ega Isusa Krista - u
   neraspadljivosti.
     __________________________________________________________________

Philippians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu
   koji su u Filipima, s nadglednicima i poslu?iteljima.

   ^2Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.

   ^4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s rado?aeu molim

   ^5zbog va?eg udjela u evand-elju od onoga prvog dana sve do sada -

   ^6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoee u vama dobro djelo, dovr?it aee ga do
   Dana Krista Isusa.

   ^7I pravo je da tako osjeaeam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer
   u okovima mojim i u obrani i utvrd-ivanju evand-elja svi ste vi
   suzajednieari moje milosti.

   ^8Bog mi je doista svjedok koliko ?udim za svima vama srcem Isusa
   Krista!

   ^9I molim za ovo: da ljubav va?a sve vi?e i vi?e raste u spoznanju i
   potpunu pronicanju

   ^10te mognete prosuditi ?to je najbolje da budete eisti i besprijekorni
   za Dan Kristov,

   ^11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Bo?ju.

   ^12A hoaeu da znate, braaeo: ovaj se moj udes paee okrenuo u
   napredovanje evand-elja

   ^13tako da se moji okovi u Kristu razglasi?e u svem pretoriju i med-u
   svima drugima,

   ^14a veaeina braaee u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, jo? se vi?e
   usud-uje neustra?ivo zboriti Rijee.

   ^15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki
   iz dobre volje:

   ^16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evand-elja;

   ^17oni pak Krista navje?aeuju iz suparni?tva, neiskreno - misleaei da
   aee tako ote?ati nevolju mojih okova.

   ^18Pa ?to onda? Samo se na svaki naein, bilo himbeno, bilo istinito,
   Krist navje?aeuje. I tome se radujem, a i radovat aeu se.

   ^19Jer znadem: po va?oj molitvi i pomoaei Duha Isusa Krista to aee mi
   biti na spasenje,

   ^20kako ?eljno i oeekujem i nadam se da se ni zbog eega neaeu smesti,
   nego da aee se mojom posvema?njom odva?no?aeu - kako uvijek tako i sada
   - Krist uzvelieati u mome tijelu, bilo ?ivotom, bilo smraeu.

   ^21Ta meni je ?ivjeti Krist, a umrijeti dobitak!

   ^22A ako mi ?ivjeti u tijelu omoguaeuje plodno djelovanje, ?to da
   odaberem? Ne znam!

   ^23Pritije?njen sam od ovoga dvoga: ?elja mi je otiaei i s Kristom biti
   jer to je mnogo, mnogo bolje;

   ^24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.

   ^25U to uvjeren, znam da aeu ostati i biti uz vas sve, za va? napredak
   i na radost vjere,

   ^26da ponos va? mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dod-em k vama.

   ^27Samo se pona?ajte dostojno evand-elja Kristova, pa - do?ao ja i
   vidio vas ili nenazoean slu?ao ?to je s vama - da mogu utvrditi kako
   ste postojani u jednome duhu i jednodu?no se zajednieki borite za
   evand-eosku vjeru

   ^28ne pla?eaei se ni u eemu protivnika. To je njima najava njihove
   propasti, a va?ega spasenja, i to od Boga.

   ^29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego
   za njega i trpjeti,

   ^30isti boj bijuaei koji na meni vidjeste i sada o meni eujete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja,
   ima li kakva zajedni?tva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

   ^2ispunite me rado?aeu: slo?ni budite, istu ljubav njegujte,
   jednodu?ni, jedne misli budite;

   ^3nikakvo suparni?tvo ni umi?ljenost, nego - u poniznosti jedni druge
   smatrajte vi?ima od sebe;

   ^4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono ?to se tiee drugih!

   ^5Neka u vama bude isto mi?ljenje kao i u Kristu Isusu:

   ^6On, trajni lik Bo?ji, nije se kao plijena dr?ao svoje jednakosti s
   Bogom,

   ^7nego sam sebe "oplijeni" uzev?i lik sluge, postav?i ljudima sliean;
   obliejem eovjeku nalik,

   ^8ponizi sam sebe, poslu?an do smrti, smrti na kri?u.

   ^9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

   ^10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i
   podzemnika.

   ^11I svaki aee jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu
   Boga Oca.

   ^12Tako, ljubljeni moji, poslu?ni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono
   za moje nazoenosti nego mnogo vi?e sada, za moje nenazoenosti, sa
   strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

   ^13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

   ^14Sve einite bez mrmljanja i oklijevanja

   ^15da budete besprijekorni i eisti, djeca Bo?ja neporoena posred poroda
   izopaeena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

   ^16dr?eaei rijee ?ivota meni na ponos za Dan Kristov, ?to nisam zaludu
   treao niti se zaludu trudio.

   ^17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za ?rtvu i bogoslu?je, za vjeru
   va?u, radostan sam i radujem se sa svima vama.

   ^18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

   ^19Nadam se u Gospodinu Isusu da aeu vam uskoro poslati Timoteja da mi
   odlane kad saznam ?to je s vama.

   ^20Nikoga doista nemam tako srodne du?e tko bi se kao on svojski za vas
   pobrinuo

   ^21jer svi tra?e svoje, a ne ono ?to je Isusa Krista.

   ^22A proku?anost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem slu?io je sa
   mnom evand-elju.

   ^23Njega se dakle nadam poslati tek ?to razvidim ?to je sa mnom.

   ^24A uvjeren sam u Gospodinu da aeu i sam uskoro doaei.

   ^25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i
   suborca moga kojega ste poslali da mi poslu?uje u potrebi.

   ^26Jer je eeznuo za svima vama i bio zabrinut ?to ste saznali da je
   obolio.

   ^27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne
   samo njemu nego i meni, da me ne zadesi ?alost na ?alost.

   ^28Br?e ga dakle poslah da se, po?to ga vidite, opet obradujete, i ja
   da budem manje ?alostan.

   ^29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i po?tujte takve

   ^30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim pribli?io, ?ivotnoj se pogibli
   izlo?io da nadopuni ono u eemu me vi ne mogoste poslu?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Uostalom, braaeo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te
   isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije.

   ^2Euvajte se tih pasa, euvajte se tih opakih radnika, euvajte se te
   osakaaeenosti!

   ^3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Bo?jemu obavljamo bogoslu?je i
   dieimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,

   ^4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se
   mo?e uzdati u tijelo, ja jo? vi?e:

   ^5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova,
   Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej,

   ^6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj
   besprijekoran.

   ^7Ali ?to mi god bija?e dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.

   ^8?tovi?e, eak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog
   spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i
   otpadom smatram: da Krista steknem

   ^9i u njemu se nad-em - ne svojom pravedno?aeu, onom od Zakona, nego
   pravedno?aeu po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj -

   ^10da upoznam njega i snagu uskrsnuaea njegova i zajedni?tvo u patnjama
   njegovim,

   ^11ne bih li kako, suoblieen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuaeu od
   mrtvih.

   ^12Ne kao da sam veae postigao ili dopro do savr?enstva, nego - hitim
   ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaaeen od Krista.

   ^13Braaeo, ja nipo?to ne smatram da sam veae dohvatio. Jedno samo: ?to
   je za mnom, zaboravljam, za onim ?to je preda mnom, pre?em,

   ^14k cilju hitim, k nagradi vi?njeg poziva Bo?jeg u Kristu Isusu.

   ^15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako ?to drukeije mislite, Bog
   aee vam ovako objaviti.

   ^16Samo, dr?imo se onoga do eega smo stigli!

   ^17Braaeo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji ?ive po
   uzoru koji imate u nama.

   ^18Jer eesto sam vam govorio, a sada i plaeuaei govorim: mnogi ?ive kao
   neprijatelji kri?a Kristova.

   ^19Svr?etak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle
   na zemaljsko.

   ^20Na?a je pak domovina na nebesima, odakle i?eekujemo Spasitelja,
   Gospodina na?ega Isusa Krista:

   ^21snagom kojom ima moae sve sebi podlo?iti on aee preobraziti ovo na?e
   bijedno tijelo i suoblieiti ga tijelu svomu slavnomu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Stoga, braaeo moja ljubljena i ?eljkovana, radosti moja i vijenee
   moj, tako - evrsto stojte u Gospodinu.

   ^2Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu slo?ne u Gospodinu.

   ^3Da, molim i tebe, eestiti dru?e, poma?i im jer su se one u evand-elju
   borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima,
   kojih su imena u knjizi ?ivota.

   ^4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!

   ^5Blagost va?a neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

   ^6Ne budite zabrinuti ni za ?to, nego u svemu - molitvom i pro?njom, sa
   zahvaljivanjem - oeitujte svoje molbe Bogu.

   ^7I mir Bo?ji koji je iznad svakog razuma euvat aee srca va?a i va?e
   misli u Kristu Isusu.

   ^8Uostalom, braaeo, ?to je god istinito, ?to god easno, ?to god
   pravedno, ?to god eisto, ?to god ljubazno, ?to god hvalevrijedno; je li
   ?to krepost, je li ?to pohvala - to nek vam je na srcu!

   ^9?to ste naueili, i primili, i euli, i vidjeli na meni - to einite i
   Bog mira bit aee s vama!

   ^10Uvelike se obradovah u Gospodinu ?to ste napokon procvali te mislite
   na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.

   ^11Govorim to ne zbog oskudice, ta naueen sam u svakoj prigodi biti
   zadovoljan.

   ^12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na sva?ta
   navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.

   ^13Sve mogu u Onome koji me jaea!

   ^14Ipak, lijepo je od vas ?to sa mnom podijeliste moju nevolju.

   ^15A i vi, Filipljani, znate: u poeetku evand-elja, kad otputovah iz
   Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridru?ila u pogledu izdataka i
   primitaka, doli vi jedini.

   ^16Eak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali.

   ^17Ne, ne tra?im dara; tra?im samo plod izobilan u va?u korist.

   ^18Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono
   od vas, miris ugodan, ?rtvu milu, ugodnu Bogu.

   ^19A Bog moj ispunit aee svaku va?u potrebu po bogatstvu svome,
   velieanstveno, u Kristu Isusu.

   ^20Bogu pak, Ocu na?emu, slava u vijeke vjekova! Amen.

   ^21Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braaea
   koja su sa mnom.

   ^22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpaee oni iz careva dvora.

   ^23Milost Gospodina Isusa Krista s duhom va?im!
     __________________________________________________________________

Colossians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, po volji Bo?joj apostol Krista Isusa, i brat Timotej:

   ^2Kolo?anima, svetoj i vjernoj braaei u Kristu. Milost vam i mir od
   Boga, Oca na?ega!

   ^3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina na?ega Isusa Krista, svagda za vas
   moleaei.

   ^4Jer euli smo za va?u vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite
   prema svima svetima

   ^5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste veae euli u
   Rijeei istine -

   ^6evand-elju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao ?to po
   svem svijetu, tako i med-u vama od dana kad ste euli i spoznali milost
   Bo?ju po istini,

   ^7kako ste naueili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je
   umjesto nas, vjeran poslu?itelj Kristov,

   ^8on nas je i obavijestio o va?oj ljubavi u Duhu.

   ^9Zato i mi, od dana kada to eusmo, neprestano za vas molimo i i?temo
   da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaaeanju
   duhovnome:

   ^10da ?ivite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim
   dobrim djelom i rastuaei u spoznaji Bo?joj;

   ^11osna?eni svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost
   i strpljivost;

   ^12s rado?aeu zahvaljujuaei Ocu koji vas osposobi za dioni?tvo u
   ba?tini svetih u svjetlosti.

   ^13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi
   svoje,

   ^14u kome imamo otkupljenje, otpu?tenje grijeha.

   ^15On je slika Boga nevidljivoga, Prvorod-enac svakog stvorenja.

   ^16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i
   nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovni?tva, bilo
   Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno:

   ^17on je prije svega i sve stoji u njemu.

   ^18On je Glava Tijela, Crkve; on je Poeetak, Prvorod-enac od mrtvih, da
   u svemu bude Prvak.

   ^19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu

   ^20i po njemu - uspostaviv?i mir krvlju kri?a njegova - izmiriti sa
   sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

   ^21I vas, nekoae po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspolo?ene,

   ^22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k
   sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.

   ^23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi
   evand-elja koje euste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom,
   a ja mu, Pavao, postadoh poslu?iteljem.

   ^24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam ?to
   nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.

   ^25Njoj ja postadoh poslu?iteljem po rasporedbi Bo?joj koja mi je dana
   za vas da potpuno pronesem Rijee Bo?ju -

   ^26otajstvo pred vjekovima i pred nara?tajima skriveno, a sada
   oeitovano svetima njegovim.

   ^27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo
   med-u poganima: to jest Krist u vama, nada slave!

   ^28Njega mi navje?aeujemo, opominjuaei svakoga eovjeka, poueavajuaei
   svakoga eovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga eovjeka doveli do
   savr?enstva u Kristu.

   ^29Za to se i trudim i borim njegovom djelotvorno?aeu koja u meni
   sna?no djeluje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u
   Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice:

   ^2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega
   bogatstva, punine shvaaeanja, do spoznanja otajstva Bo?jega - Krista,

   ^3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena.

   ^4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim rijeeima.

   ^5Jer ako sam tijelom nenazoean, duhom sam ipak s vama: s rado?aeu
   promatram va? red i evrstoaeu va?e vjere u Krista.

   ^6Kao ?to primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu ?ivite:

   ^7ukorijenjeni i nazidani na njemu i uevr?aeeni vjerom kako ste
   poueeni, obilujte zahvaljivanjem.

   ^8Pazite da vas tko ne odvuee mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem ?to
   se oslanja na predaju ljudsku, na "poeela svijeta", a ne na Krista.

   ^9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina bo?anstva; te ste i vi

   ^10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovni?tva i Vlasti.

   ^11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo
   puteno - obrezanjem Kristovim:

   ^12s njime suukopani u kr?tenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u
   snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih.

   ^13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga
   tijela, i vas on o?ivi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve
   prijestupe,

   ^14izbrisao zadu?nicu koja propisima bija?e protiv nas, protivila nam
   se. Nju on ukloni pribiv?i je na kri?.

   ^15Skinu Vrhovni?tva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjedniekoj ih
   povorci s njime vodi.

   ^16Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piaeu, po blagdanima,
   mlad-acima ili subotama.

   ^17To je tek sjena onoga ?to dolazi, a zbiljnost jest - tijelo
   Kristovo.

   ^18Nitko neka vas ne podcjenjuje zato ?to on sam u?iva u "poniznosti i
   ?tovanju and-ela", zadubljuje se u svoja vid-enja, bezrazlo?no se
   nadima tjelesnom pameaeu svojom,

   ^19a ne dr?i se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama
   zbrinuto i povezano, raste rastom Bo?jim.

   ^20Ako ste s Kristom umrli za poeela svijeta, za?to se, kao da jo? u
   ovom svijetu ?ivite, dajete pod propise:

   ^21"Ne diraj, ne ku?aj, ne dotiei"?

   ^22Sve aee to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski!

   ^23Po samozvanu bogo?tovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to
   dodu?e slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasiaeuje
   tijelo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ako ste suuskrsli s Kristom, tra?ite ?to je gore, gdje Krist sjedi
   zdesna Bogu!

   ^2Za onim gore te?ite, ne za zemaljskim!

   ^3Ta umrijeste i ?ivot je va? skriven s Kristom u Bogu!

   ^4Kad se pojavi Krist, ?ivot va?, tada aeete se i vi s njime pojaviti u
   slavi.

   ^5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, neeistoaeu, strasti,
   zlu po?udu i pohlepu - to idolopoklonstvo!

   ^6Zbog toga dolazi gnjev Bo?ji na sinove neposlu?ne.

   ^7Tim ste putom i vi nekoae hodili, kad ste u tome ?ivjeli.

   ^8Ali sada i vi odlo?ite sve! Gnjev, srd?ba, opakost, hula, prostota
   van iz va?ih usta!

   ^9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga eovjeka s njegovim
   djelima

   ^10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga
   Stvoritelja!

   ^11Tu vi?e nema: Grk - ?idov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit,
   rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist.

   ^12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Bo?ji, sveti i ljubljeni - u
   milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost

   ^13te podnosite jedni druge pra?tajuaei ako tko ima protiv koga kakvu
   pritu?bu! Kao ?to je Gospodin vama oprostio, tako i vi!

   ^14A povrh svega - ljubav! To je sveza savr?enstva.

   ^15I mir Kristov neka upravlja srcima va?im - mir na koji ste pozvani u
   jednom tijelu! I zahvalni budite!

   ^16Rijee Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se
   mudrosti poueavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama
   duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!

   ^17I sve ?to god rijeeju ili djelom einite, sve einite u imenu
   Gospodina Isusa, zahvaljujuaei Bogu Ocu po njemu!

   ^18?ene, pokoravajte se svojim mu?evima kao ?to dolikuje u Gospodinu!

   ^19Mu?evi, ljubite svoje ?ene i ne budite osorni prema njima.

   ^20Djeco, slu?ajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!

   ^21Oeevi, ne ogoreujte svoje djece da ne klonu duhom.

   ^22Robovi, slu?ajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao
   oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeaei se
   Gospodina.

   ^23?to god radite, zdu?no einite, kao Gospodinu, a ne ljudima,

   ^24znajuaei da aeete od Gospodina primiti nagradu, ba?tinu. Gospodinu
   Kristu slu?ite.

   ^25Doista, nepravedniku aee se uzvratiti ?to je nepravedno ueinio. Ne,
   nema pristranosti!
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Gospodari, pru?ajte svojim robovima ?to je pravo i pravieno,
   znajuaei da i vi imate Gospodina na nebu!

   ^2U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju!

   ^3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata rijeei te
   propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan;

   ^4da ga oeitujem propovijedajuaei kako treba.

   ^5Mudro se pona?ajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme!

   ^6Rijee neka vam je uvijek ljubazna, solju zaeinjena: znajte svakomu
   odgovoriti kako treba.

   ^7?to je sa mnom - o svemu aee vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat,
   vjerni poslu?itelj i sa mnom sluga u Gospodinu.

   ^8Njega ?aljem k vama ba? zato da znate kako smo i da ohrabri srca
   va?a.

   ^9?aljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je va?
   zemljak: oni aee vam priopaeiti kako je ovdje.

   ^10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, neaeak Barnabin, o
   kome primiste naredbe: dod-e li k vama, lijepo ga primite.

   ^11Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo
   su mi ovi suradnici na kraljevstvu Bo?jemu, oni mi bijahu utjehom.

   ^12Pozdravlja vas Epafra, va? zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek
   bori za vas u molitvama: da se odr?ite, savr?eni i ispunjeni, u
   posvema?njoj volji Bo?joj.

   ^13Svjedoeim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i
   one u Hierapolu.

   ^14Pozdravlja vas Luka, ljubljeni lijeenik, i Dema.

   ^15Pozdravite braaeu u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kuaei.

   ^16A kad se ova poslanica proeita kod vas, pobrinite se da se proeita i
   u Laodicejskoj crkvi, i vi da proeitate onu iz Laodiceje.

   ^17I recite Arhipu: "Pazi na slu?bu koju si primio u Gospodinu: ispuni
   je!"

   ^18Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s
   vama!
     __________________________________________________________________

1 Thessalonians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu
   Kristu. Milost vam i mir!

   ^2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjeaeamo u
   svojim molitvama

   ^3spominjuaei se va?e djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane
   nade u Gospodinu na?em Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem na?im.

   ^4Svjesni smo, braaeo od Boga ljubljena, va?eg izabranja

   ^5jer evand-elje na?e nije k vama do?lo samo u rijeei nego i u snazi, u
   Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao ?to znate, poradi
   vas med-u vama bili.

   ^6I vi postadoste nasljedovatelji na?i i Gospodinovi: sve u nevolji
   mnogoj prigrliste Rijee s rado?aeu Duha Svetoga

   ^7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.

   ^8Od vas je doista ne samo rijee Gospodnja odjeknula po Makedoniji i
   Ahaji, nego se i va?a vjera u Boga posvuda tako pro?irila te nije
   potrebno da o tome govorimo.

   ^9Oni sami o nama pripovijedaju: kako dod-osmo k vama, kako se od idola
   obratiste k Bogu da biste slu?ili Bogu ?ivomu i istinskomu

   ^10i i?eekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa
   koji nas izbavlja od gnjeva ?to dolazi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sami doista znate, braaeo: na? dolazak k vama nije bio uzaludan.

   ^2Naprotiv, i po?to smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili
   pogrd-eni, odva?ismo se u Bogu na?emu iznijeti vam, uz te?ku borbu,
   evand-elje Bo?je.

   ^3Uistinu, na?e poticanje ne proistjeee iz zablude, ni neeistoaee, ni
   prijevare,

   ^4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evand-elje, tako ga i
   navje?aeujemo - ne kao da ?elimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji
   prosud-uje srca na?a.

   ^5Nikada se zaista kako znate, ne poslu?ismo ni laskavom rijeeju ni -
   Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom.

   ^6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih -

   ^7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo
   med-u vama nje?ni kao majka ?to hrani i njeguje svoju djecu.

   ^8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo
   evand-elje Bo?je nego i na?e du?e jer ste nam omiljeli.

   ^9Sjeaeate se doista, braaeo, na?ega truda i napora. Propovijedali smo
   vam evand-elje Bo?je i radili noaeu i danju da ne bismo opteretili koga
   od vas.

   ^10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno
   vladali prema vama, vjernicima.

   ^11Kao ?to znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu,

   ^12poticali, sokolili i zaklinjali da ?ivite dostojno Boga koji vas
   pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

   ^13Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu ?to ste, kad od nas
   primiste rijee poruke Bo?je, primili ne rijee ljudsku, nego kakva
   uistinu jest, rijee Bo?ju koja i djeluje u vama, vjernicima.

   ^14Doista, vi ste, braaeo, postali nasljedovatelji crkava Bo?jih koje
   su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika ?to
   i oni od ?idova,

   ^15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu
   ne ugad-aju i svim se ljudima protive

   ^16kad nam prijeee propovijedati poganima da se spase, da bi tako u
   svako vrijeme navr?ili mjeru zlodjela svojih. Ali srueio se na njih
   konaeni gnjev.

   ^17A mi, braaeo, po?to smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne
   srcem - br?e se bolje, u silnoj ee?nji, po?urismo ugledati va?e lice.

   ^18Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je
   sprijeeio Sotona.

   ^19Ta tko li aee biti na?a nada, radost ili vijenac dieni - zar mo?da
   ne i vi? - pred Gospodinom na?im Isusom o njegovu Dolasku?

   ^20Vi ste doista slava na?a i radost!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Zato kad vi?e ne mogosmo izdr?ati, pristadosmo ostati u Ateni sami

   ^2te poslasmo Timoteja, brata na?ega i suradnika Bo?jega u Kristovu
   evand-elju, da vas uevrsti i ohrabri u vjeri

   ^3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to
   odred-eni:

   ^4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju
   zadesiti nevolje, ?to se, kako znate, i dogodilo.

   ^5Zbog toga i ja, ne mogav?i vi?e izdr?ati, poslah da saznam o va?oj
   vjeri, da vas mo?da Zavodnik nije zaveo te je na? trud postao uzaludan.

   ^6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest
   o va?oj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeaeate i eeznete
   vidjeti nas, kao i mi vas -

   ^7zbog toga smo, braaeo, nad vama, va?om vjerom, bili utje?eni uza svu
   svoju tjeskobu i nevolju.

   ^8Da, sada ?ivimo kada ste vi postojani u Gospodinu!

   ^9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost
   kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim,

   ^10dok noaeu i danju najusrdnije molimo da vidimo va?e lice i
   nadoknadimo manjkavosti va?e vjere?

   ^11A sam Bog i Otac na? i Gospodin na? Isus upravio na? put prema vama!

   ^12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i
   obilovali ljubavlju kakva je i na?a prema vama.

   ^13Uevrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem
   na?im o Dolasku Gospodina na?ega Isusa i svih svetih njegovih s njime.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Uostalom, braaeo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili
   ste od nas kako treba da ?ivite da biste ugodili Bogu. Vi tako i ?ivite
   pa sve vi?e napredujete!

   ^2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu.

   ^3Doista, ovo je volja Bo?ja: va?e posveaeenje - da se uzdr?avate od
   bludnosti,

   ^4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i
   po?tovanju,

   ^5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga,

   ^6pa time ne prikraaeivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je
   osvetnik za sve to, kao ?to vam veae rekosmo i posvjedoeismo.

   ^7Bog nas, doista, nije pozvao na neeistoaeu, nego na svetost.

   ^8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje eovjeka nego Boga koji svoga
   Duha Svetoga udahnjuje u vas.

   ^9A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga
   naueili ljubiti jedni druge,

   ^10a to doista i einite prema svoj braaei u cijeloj Makedoniji. Samo
   vas, braaeo, potieemo da u tom jo? vi?e uznapredujete

   ^11pa da se trsite mirno ?ivjeti, svoje einiti i raditi svojim rukama,
   kako smo vam zapovijedili,

   ^12te tako easno ?ivite prema onima vani i nikoga ne trebate.

   ^13Neaeemo da budete u neznanju, braaeo, o onima koji su usnuli, da ne
   tugujete kao drugi koji nemaju nade.

   ^14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda aee Bog i one
   koji usnu?e u Isusu, privesti zajedno s njime.

   ^15Ovo vam uistinu velimo po rijeei Gospodnjoj: mi ?ivi, preostali za
   Dolazak Gospodnji, neaeemo preteaei onih koji su usnuli.

   ^16Jer sam aee Gospodin - na zapovijed, na glas arkand-elov, na zov
   trublje Bo?je - siaei s neba. I najprije aee uskrsnuti mrtvi u Kristu,

   ^17a zatim aeemo mi ?ivi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na
   oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako aeemo uvijek biti s
   Gospodinom.

   ^18Tje?ite se dakle uzajamno ovim rijeeima!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A o vremenima i trenucima nije, braaeo, potrebno pisati vam.

   ^2Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi ba? kao kradljivac u
   noaei.

   ^3Dok jo? budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit aee ih iznenadna
   propast kao trudovi trudnicu i neaee umaaei.

   ^4Ali vi, braaeo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskoeiti kao
   kradljivac:

   ^5ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noaei
   ni od tame.

   ^6Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

   ^7Jer koji spavaju, noaeu spavaju; i koji se opijaju, noaeu se opijaju.

   ^8A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi
   i stavimo kacigu, nadu spasenja!

   ^9Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu
   na?em Isusu Kristu,

   ^10koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime
   ?ivimo.

   ^11Zato, tje?ite se uzajamno i izgrad-ujte jedan drugoga, kako i
   einite.

   ^12Molimo vas, braaeo: priznajte one koji se trude med-u vama, koji su
   vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas;

   ^13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir
   med-u sobom!

   ^14Potieemo vas, braaeo: opominjite neuredne, sokolite malodu?ne,
   podr?avajte slabe, budite velikodu?ni prema svima!

   ^15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promieite dobro
   jedni prema drugima i prema svima.

   ^16Uvijek se radujte!

   ^17Bez prestanka se molite!

   ^18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Bo?ja u Kristu Isusu.

   ^19Duha ne trnite,

   ^20proro?tava ne prezirite!

   ^21Sve provjeravajte: dobro zadr?ite,

   ^22svake se sjene zla klonite!

   ^23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo va?e biaee - duh
   va? i du?a i tijelo - neka se besprijekornim, savr?enim saeuva za
   Dolazak Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on aee to i ueiniti.

   ^25Braaeo, molite i za nas!

   ^26Pozdravite svu braaeu cjelovom svetim.

   ^27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica proeita svoj
   braaei.

   ^28Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s vama!
     __________________________________________________________________

2 Thessalonians
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu na?emu i
   Gospodinu Isusu Kristu.

   ^2Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!

   ^3Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braaeo, kao ?to dolikuje jer
   izvanredno raste va?a vjera i mno?i se ljubav svakoga od vas prema
   drugima,

   ^4tako da se mi sami po crkvama Bo?jim vama ponosimo zbog va?e
   postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.

   ^5One su najava pravednog Suda Bo?jega: da aeete se naaei dostojni
   kraljevstva Bo?jega za koje i trpite.

   ^6Jer pravo je da Bog va?im mueiteljima mukom,

   ^7a vama, mueenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin
   Isus objavi s nama, zajedno s and-elima svoje moaei,

   ^8u ognju ?arkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne
   pokoravaju se evand-elju Gospodina na?ega Isusa.

   ^9Oni aee biti ka?njeni vjeenom propa?aeu, daleko od lica Gospodnjega i
   od slave njegova velieanstva,

   ^10kada - u onaj Dan - dod-e da se proslavi u svojim svetima i da se
   prodiei u svima koji povjerova?e. Jer povjerovalo se svjedoeanstvu
   na?emu med-u vama.

   ^11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog ueini dostojnima poziva i
   sna?no dovede do punine svako va?e nastojanje oko dobra i djelo va?e
   vjere

   ^12te da se proslavi ime Gospodina na?ega Isusa u vama i vi u njemu -
   po milosti Boga na?ega i Gospodina Isusa Krista.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 A ?to se tiee Dolaska Gospodina na?ega Isusa Krista i na?eg
   okupljanja oko njega, molimo vas, braaeo:

   ^2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaaeanju niti uznemiriti ni
   nekim duhom, ni nekom rijeeju, ni nekim tobo?e na?im pismom, kao da aee
   sad-na Dan Gospodnji.

   ^3Neka vas nitko ne zavede ni na koji naein. Jer ako prije ne dod-e
   onaj otpad i ne otkrije se Eovjek bezakonja, Sin propasti,

   ^4Protivnik, onaj koji uzdi?e sebe protiv svega ?to se zove Bog ili
   svetinja, dotle da i u Bo?ji hram zasjedne gradeaei se Bogom...

   ^5Ne sjeaeate li se, to sam vam govorio dok sam jo? bio med-u vama?

   ^6I sada znate ?to ga zadr?ava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme.

   ^7Doista, otajstvo bezakonja veae je na djelu, samo ima tko da ga sada
   zadr?ava dok ne bude uklonjen.

   ^8Tada aee se otkriti Bezakonik. Njega aee Gospodin Isus pogubiti dahom
   usta i uni?titi pojavkom Dolaska svoga -

   ^9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, la?nim
   znamenjima i eudesima

   ^10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga
   ?to ne prihvati?e ljubavi prema istini da bi se spasili.

   ^11I zato im Bog ?alje djelovanje zavodnieko da povjeruju la?i

   ^12te budu osud-eni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se
   odlueili za nepravednost.

   ^13Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braaeo od Gospodina
   ljubljena, ?to vas je od poeetka odabrao za spasenje, posveaeenjem u
   Duhu i vjerom u istinu.

   ^14Da, na to vas pozva po na?em evand-elju - na posjedovanje slave
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^15Stoga braaeo, evrsto stojte i dr?ite se predaja u kojima ste poueeni
   bilo na?om rijeeju, bilo pismom.

   ^16A sam Gospodin na? Isus Krist i Bog, Otac na?, koji nas uzljubi i
   koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu,

   ^17neka ohrabri va?a srca i neka ih uevrsti u svakom dobru djelu i
   rijeei!
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Uostalom, molite, braaeo, za nas da rijee Gospodnja trei i
   proslavlja se kao i u vas

   ^2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere!

   ^3Ali, vjeran je Gospodin koji aee nas uevrstiti i saeuvati od Zloga.

   ^4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vr?ite i da aeete vr?iti ono ?to
   vam zapovijedamo.

   ^5A Gospodin neka upravi srca va?a k ljubavi Bo?joj i postojanosti
   Kristovoj.

   ^6Zapovijedamo vam, braaeo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite
   svakoga brata ?to ?ivi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas.

   ^7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo med-u
   vama, nismo ?ivjeli neuredno:

   ^8nieiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noaeu i
   danju radili da ne bismo opteretili koga od vas.

   ^9Ne ?to ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji aeete
   nasljedovati.

   ^10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neaee da radi,
   neka i ne jede!

   ^11A eujemo da neki od vas ?ive neuredno: ni?ta ne rade, nego dangube.

   ^12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka
   s mirom rade i svoj kruh jedu.

   ^13Vama pak, braaeo, neka ne dodija einiti dobro.

   ^14Ako li se tko ne pokorava na?oj rijeei u ovoj poslanici, zabilje?ite
   ga, ne drugujte s njime, da se postidi,

   ^15ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata.

   ^16A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki naein! Gospodin
   sa svima vama!

   ^17Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako
   pi?em.

   ^18Milost Gospodina na?ega Isusa Krista sa svima vama!
     __________________________________________________________________

1 Timothy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja na?ega, i
   Krista Isusa, nade na?e,

   ^2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrd-e i mir od Boga Oca i
   Krista Isusa, Gospodina na?ega!

   ^3Kao ?to sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu
   da zapovijedi? nekima neka ne naueavaju drugih nauka

   ^4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja vi?e
   pogoduju rasprama negoli rasporedbi Bo?joj po vjeri.

   ^5Svrha je te zapovijedi ljubav iz eista srca, dobre savjesti i vjere
   neprijetvorne.

   ^6To su neki proma?ili i zastranili u praznorjeeje;

   ^7htjeli bi biti ueitelji Zakona, a ne razumiju ni ?to govore ni ?to
   tvrde.

   ^8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime slu?i zakonito,

   ^9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i
   nepokornike, nepobo?nike i gre?nike, bezbo?nike i svetogrdnike,
   ocoubojice i materoubojice, koljaee,

   ^10bludnike, mu?kolo?nike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i
   ima li jo? ?to protivno zdravom nauku -

   ^11po evand-elju Slave bla?enoga Boga koje je meni povjereno.

   ^12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu
   na?emu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u slu?bu postavi mene

   ^13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam
   jer sam to u neznanju ueinio, jo? u nevjeri.

   ^14I milost Gospodina na?ega preobilovala je zajedno s vjerom i
   ljubavlju, u Kristu Isusu.

   ^15Vjerodostojna je rijee i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist
   dod-e na svijet spasiti gre?nike, od kojih sam prvi ja.

   ^16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist poka?e svu
   strpljivost i pru?i primjer svima koji aee povjerovati u njega za ?ivot
   vjeeni.

   ^17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu east i
   slava u vijeke vjekova. Amen.

   ^18Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proro?tvima
   nekoae nad tobom izreeenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti

   ^19imajuaei vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i do?ivjeli
   brodolom vjere.

   ^20Med-u njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauee
   ne huliti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Dakle, preporueujem prije svega da se obavljaju pro?nje, molitve,
   molbenice i zahvalnice za sve ljude,

   ^2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan
   ?ivot u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.

   ^3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem na?im Bogom,

   ^4koji hoaee da se svi ljudi spase i dod-u do spoznanja istine.

   ^5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmed-u Boga i ljudi, eovjek -
   Krist Isus,

   ^6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano
   svjedoeanstvo,

   ^7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu
   govorim, ne la?em - ueiteljem naroda u vjeri i istini.

   ^8Hoaeu dakle da mu?karci mole na svakome mjestu, podi?uaei eiste ruke
   bez srd?be i raspre;

   ^9isto tako ?ene - u dolienu dr?anju: neka se rese stidljivo?aeu i
   razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim
   odijelom,

   ^10nego - dobrim djelima, kako dolikuje ?enama koje ispovijedaju
   bogoljubnost.

   ^11?ena neka u miru prima pouku sa svom podlo?no?aeu.

   ^12Poueavati pak ?eni ne dopu?tam, ni vladati nad mu?em, nego - neka
   bude na miru.

   ^13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva;

   ^14i Adam nije zaveden, a ?ena je, zavedena, ueinila prekr?aj.

   ^15A spasit aee se rad-anjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i
   posveaeivanju, s razborom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Vjerodostojna je rijee: te?i li tko za nadgledni?tvom, easnu slu?bu
   ?eli.

   ^2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne ?ene mu?,
   trijezan, razuman, sred-en, gostoljubiv, sposoban poueavati,

   ^3ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne
   srebroljubac;

   ^4da svojom kuaeom dobro upravlja i sinove dr?i u pokornosti sa svom
   ozbiljno?aeu -

   ^5a ne zna li netko svojom kuaeom upravljati, kako aee se brinuti za
   Crkvu Bo?ju? -

   ^6ne novoobraaeenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu d-avlovu.

   ^7A treba da ima i lijepo svjedoeanstvo od onih vani, da ne bi u rug
   upao i zamku d-avlovu.

   ^8D-akoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolieni, ne odani
   mnogom vinu ni prljavu dobitku -

   ^9imajuaei otajstvo vjere u eistoj savjesti.

   ^10I neka se najprije isku?avaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka
   obavljaju slu?bu.

   ^11?ene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne,
   vjerne u svemu.

   ^12d-akoni neka budu jedne ?ene mu?evi, neka dobro upravljaju djecom i
   svojim kuaeama.

   ^13Jer oni koji dobro obavljaju slu?bu, stjeeu eastan polo?aj i veliku
   smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu.

   ^14Ovo ti pi?em u nadi da aeu ubrzo doaei k tebi,

   ^15a okasnim li, da zna? kako se treba vladati u kuaei Bo?joj, koja je
   Crkva Boga ?ivoga, stup i upori?te istine.

   ^16Da, po sveopaeem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobo?nosti: On,
   oeitovan u tijelu, opravdan u Duhu, vid-en od and-ela, propovijedan
   med-u narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Duh izrieito govori da aee u posljednja vremena neki otpasti od
   vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima.

   ^2A sve to pod utjecajem himbe la?ljivaca otupjele savjesti

   ^3koji zabranjuju ?eniti se i nameaeu uzdr?avati se od jela ?to ih je
   Bog stvorio da ih sa zahvalno?aeu uzimaju oni koji vjeruju i znaju
   istinu.

   ^4Doista, svako je Bo?je stvorenje dobro i ne valja odbaciti ni?ta ?to
   se uzima sa zahvalno?aeu

   ^5jer se posveaeuje rijeeju Bo?jom i molitvom.

   ^6To izla?i braaei i bit aee? dobar poslu?itelj Krista Isusa, hranjen
   rijeeima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ide?.

   ^7Svjetovne pak i bablje priee odbijaj! Vje?baj se u pobo?nosti!

   ^8Uistinu, tjelesno vje?banje malo eemu koristi, a pobo?nost je svemu
   korisna jer joj je obeaean ?ivot - sada?nji i buduaei.

   ^9Vjerodostojna je to rijee i vrijedna da se posve prihvati.

   ^10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga ?ivoga koji je
   Spasitelj svih ljudi, ponajpaee vjernika.

   ^11Zapovijedaj to i naueavaj!

   ^12Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u
   rijeei, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u eistoaei.

   ^13Dok ne dod-em, posveti se eitanju, poticanju, poueavanju.

   ^14Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po
   proro?tvu zajedno s polaganjem ruku starje?instva.

   ^15Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima oeit.

   ^16Pripazi na samog sebe i na poueavanje! Ustraj u tome! Jer to
   vr?eaei, spasit aee? i sebe i one koji te slu?aju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiaee kao
   braaeu,

   ^2starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj eistoaei.

   ^3Udovice po?tuj - one koje su zaista udovice.

   ^4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju
   oeitovati svoju pobo?nost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraaeati
   roditeljima jer to je ugodno Bogu.

   ^5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana
   pro?njama i molitvama noae i dan;

   ^6ona, naprotiv, koja provodi lagodan ?ivot, ?iva je veae umrla.

   ^7I to nagla?uj da budu besprijekorne.

   ^8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukuaeane, ne stara,
   zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika.

   ^9U popis neka se unosi udovica ne mlad-a od ?ezdeset godina, jednog
   mu?a ?ena,

   ^10koja ima svjedoeanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je
   bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala,
   da se svakom dobru djelu posveaeivala.

   ^11Mlad-e pak udovice odbijaj jer kad ih po?uda odvrati od Krista,
   hoaee se udati,

   ^12pa zaslu?e osudu ?to su pogazile prvotnu vjernost.

   ^13A uz to se, obilazeaei po kuaeama, nauee biti besposlene, i ne samo
   besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreaei ?to ne bi smjele.

   ^14Hoaeu dakle da se mlad-e udaju, djecu rad-aju, da budu kuaeevne te
   ne daju protivniku nikakva povoda za pogrd-ivanje.

   ^15Jer veae su neke zastranile za Sotonom.

   ^16Ako koja vjernica ima udovica, neka im poma?e, a neka se ne
   optereaeuje Crkva, da uzmogne pomoaei onima koje su zaista udovice.

   ^17Starje?ine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke easti,
   ponajpaee oni koji se trude oko Rijeei i poueavanja.

   ^18Pismo doista veli: Volu koji vr?i ne zavezuj usta! I: Vrijedan je
   radnik plaaee svoje.

   ^19Protiv starje?ine ne primaj tu?be, osim na osnovi dvaju ili triju
   svjedoka.

   ^20One koji grije?e, pred svima ukori da i drugi imaju straha!

   ^21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim and-elima da se
   toga dr?i? bez predrasude i ni?ta ne eini? po naklonosti.

   ^22Ruku prebrzo ni na koga ne pola?i i ne budi dionikom tud-ih grijeha!
   Sebe eistim euvaj!

   ^23Ne pij vi?e samo vode, nego uzimaj malo vina poradi ?eluca i eestih
   svojih slabosti.

   ^24Grijesi nekih ljudi oeiti su i prije suda, nekih pak samo nakon
   njega.

   ^25Tako su i dobra djela oeita, a bila i drukeija, ne mogu se sakriti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake
   easti dostojnima da se ne bi pogrd-ivalo ime Bo?je i nauk.

   ^2A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato ?to
   su braaea, nego neka im jo? vi?e slu?e jer ti koji primaju njihovo
   dobroeinstvo vjernici su i ljubljena braaea. To naueavaj i preporueuj!

   ^3A tko drukeije naueava i ne prianja uza zdrave rijeei, rijeei
   Gospodina na?ega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobo?no?aeu,

   ^4nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rjeeoborstava, od
   kojih nastaje zavist, svad-a, pogrde, zla sumnjieenja,

   ^5razraeunavanja ljudi pokvarene pameti i li?enih istine, ?to pobo?nost
   smatraju dobitkom.

   ^6Pa i jest dobitak velik pobo?nost, zadovoljna onim ?to ima!

   ^7Ta ni?ta nismo donijeli na svijet te iz njega ni?ta ni iznijeti ne
   mo?emo!

   ^8Imamo li dakle hranu i odjeaeu, zadovoljimo se time.

   ^9Jer oni koji se hoaee bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge
   nerazumne i ?tetne po?ude ?to ljude strovaljuju u zator i propast.

   ^10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi
   odluta?e od vjere i sami sebe isprobada?e mukama mnogima.

   ^11A ti se, Bo?ji eovjeee, toga kloni! Te?i za pravedno?aeu,
   pobo?no?aeu, vjerom, ljubavlju, postojano?aeu, krotko?aeu!

   ^12Bij dobar boj vjere, osvoji vjeeni ?ivot na koji si pozvan i radi
   kojega si dao ono lijepo svjedoeanstvo pred mnogim svjedocima!

   ^13Zapovijedam pred Bogom koji svemu ?ivot daje i pred Kristom Isusom
   koji pred Poncijem Pilatom posvjedoei lijepo svjedoeanstvo:

   ^14euvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina
   na?ega Isusa Krista.

   ^15Njega aee u svoje vrijeme pokazati On, Bla?eni i jedini Vladar,
   Kralj kraljeva i Gospodar gospodara,

   ^16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko
   od ljudi ne vidje niti ga vidjeti mo?e. Njemu east i vlast vjekovjeena!
   Amen.

   ^17Onima koji su u sada?njem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu
   bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam
   sve bogato daje na u?ivanje;

   ^18neka dobro eine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu
   dare?ljivi, zajednieari -

   ^19prikupljajuaei sebi lijepu glavnicu za buduaenost da osvoje onaj
   pravi ?ivot.

   ^20Timoteju, poklad euvaj kloneaei se svjetovnoga praznoglasja i
   proturjeeja nekog nazovispoznanja,

   ^21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama
     __________________________________________________________________

2 Timothy
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, apostol Krista Isusa voljom Bo?jom, po obeaeanju ?ivota,
   ?ivota u Kristu Isusu,

   ^2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrd-e i mir od Boga Oca i
   Krista Isusa, Gospodina na?ega.

   ^3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka eiste savjesti slu?im, dok
   te se neprestano spominjem u svojim molitvama noae i dan.

   ^4Sjetim se tvojih suza i za?elim vidjeti te da se napunim radosti

   ^5imajuaei na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru
   koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a
   uvjeren sam, i u tebi.

   ^6Poradi toga podsjeaeam te: raspiruj milosni dar Bo?ji koji je u tebi
   po polaganju mojih ruku.

   ^7Jer nije nam Bog dao duha boja?ljivosti, nego snage, ljubavi i
   razbora.

   ^8Ne stidi se stoga svjedoeanstva za Gospodina na?ega, ni mene, su?nja
   njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evand-elje, po snazi Boga

   ^9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po na?im djelima,
   nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije
   vremena vjekovjeenih,

   ^10a oeitovana je sada pojavkom Spasitelja na?ega Krista Isusa, koji
   obeskrijepi smrt i ueini da zasja ?ivot i neraspadljivost - po
   evand-elju

   ^11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i ueiteljem.

   ^12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam
   povjerovao i uvjeren sam da je on moaean poklad moj saeuvati za onaj
   Dan.

   ^13Uzorom neka ti budu zdrave rijeei koje si od mene euo u vjeri i
   ljubavi u Kristu Isusu.

   ^14Lijepi poklad euvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.

   ^15Napusti?e me, to zna?, svi u Aziji, med-u njima i Figel i Hermogen.

   ^16Neka Gospodin milosrd-em podari Oneziforov dom jer me eesto
   osvje?ivao i nije se stidio mojih okova,

   ^17nego kad je bio u Rimu, bri?ljivo me potra?io i na?ao.

   ^18Dao mu Gospodin naaei milosrd-e u Gospodina u onaj Dan! A koliko je
   usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje zna?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ti se dakle, dijete moje, jaeaj milo?aeu u Kristu Isusu

   ^2i ?to si od mene po mnogim svjedocima euo, to predaj vjernim ljudima
   koji aee biti podobni i druge poueiti.

   ^3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa.

   ^4Tko vojuje, ne zapleaee se u svagdanje poslove kako bi se vojskovod-i
   svidio.

   ^5I natjeee li se tko, ne ovjeneava se ako se zakonito ne natjeee.

   ^6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda.

   ^7Shvati ?to govorim! Ta dat aee ti Gospodin razum u svemu.

   ^8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova -
   po mojem evand-elju.

   ^9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zloeinac. Ali rijee Bo?ja nije
   okovana!

   ^10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje,
   spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vjeenom slavom.

   ^11Vjerodostojna je rijee: Ako s njime umrijesmo, s njime aeemo i
   ?ivjeti.

   ^12Ako ustrajemo, s njime aeemo i kraljevati. Ako ga zanijeeemo, i on
   aee zanijekati nas.

   ^13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne mo?e sebe zanijekati!

   ^14Na to podsjeaeaj zaklinjuaei pred Bogom neka ne bude rjeeoborstva:
   nieemu ne koristi, a na propast je onima koji slu?aju.

   ^15Uznastoj da kao proku?an stane? pred Boga kao radnik koji se nema
   eega stidjeti, koji ispravno re?e rijee istine.

   ^16Svjetovnih se pak praznorjeeja kloni: sve aee vi?e provaljivati
   prema bezbo?nosti

   ^17i rijee aee njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i
   Filet,

   ^18koji zastrani?e od istine tvrdeaei da je uskrsnuaee veae bilo te
   nekima prevraaeaju vjeru.

   ^19Ipak evrsti temelj Bo?ji stoji - pod ovim je peeatom: Poznaje
   Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloaee tko god imenuje ime
   Gospodnje.

   ^20Pa u velikoj kuaei ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i
   drvenih i glinenih; i jedne su easne, druge pak neeasne.

   ^21Oeisti li se dakle tko od toga, bit aee posuda easna, posveaeena,
   korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna.

   ^22A mladenaekih se strastvenosti kloni! Te?i za pravedno?aeu, vjerom,
   ljubavlju, mirom sa svima koji iz eista srca prizivlju Gospodina.

   ^23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajuaei da rad-aju svad-ama.

   ^24A sluga Gospodnji treba da se ne svad-a, nego da bude nje?an prema
   svima, sposoban poueavati, zlo podnositi,

   ^25da s blago?aeu preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario
   obraaeenjem te spoznaju istinu

   ^26i ponovno budu trijezni izvan zamke d-avla koji ih dr?i robljem
   svoje volje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat aee te?ka vremena.

   ^2Ljudi aee doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice,
   hulitelji, roditeljima neposlu?ni, nezahvalnici, bezbo?nici,

   ^3be?aeutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici,
   neljubitelji dobra,

   ^4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji u?itka vi?e nego
   ljubitelji Boga.

   ^5Imaju oblieje pobo?nosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se
   kloni!

   ^6Od njih su doista oni ?to se uvlaee u kuaee i zarobljuju ?enice,
   natovarene grijesima, vodane najrazlieitijim strastima:

   ^7one uvijek uee, a nikako ne mogu doaei do spoznaje istine.

   ^8Kao ?to se Janes i Jambres suprotstavi?e Mojsiju, tako se i ovi,
   ljudi pokvarena uma, u vjeri neproku?ani, suprotstavljaju istini.

   ^9Ali neaee vi?e napredovati jer bezumlje aee ovih postati oeito, kako
   se to i onima dogodilo.

   ^10A ti si po?ao za nmom u poueavanju, u pona?anju, u naumu, u vjeri, u
   strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti;

   ^11u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u
   Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio
   Gospodin!

   ^12A i svi koji hoaee ?ivjeti pobo?no u Kristu Isusu, bit aee
   progonjeni.

   ^13Zli pak ljudi i vraeari napredovat aee sve vi?e u zlu - kao
   zavodnici i zavedeni.

   ^14Ti, naprotiv, ostani u onome u eemu si poueen i eemu si vjeru dao,
   svjestan od koga si sve poueen

   ^15i da od malena poznaje? Sveta pisma koja su vrsna ueiniti te mudrim
   tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.

   ^16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poueavanje, uvjeravanje,
   popravljanje, odgajanje u pravednosti,

   ^17da eovjek Bo?ji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji aee suditi ?ive i
   mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim:

   ^2propovijedaj Rijee, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno -
   uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivo?aeu i poukom.

   ^3Jer doaei aee vrijeme kad ljudi neaee podnositi zdrava nauka nego aee
   sebi po vlastitim po?udama nagomilavati ueitelje kako im godi u?ima;

   ^4od istine aee uho odvraaeati, a bajkama se priklanjati.

   ^5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvr?i
   blagovjesnieko, slu?enje svoje posve ispuni!

   ^6Jer ja se veae prinosim za ?rtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga
   odlaska.

   ^7Dobar sam boj bio, trku zavr?io, vjeru saeuvao.

   ^8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim aee mi u onaj Dan
   uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s
   ljubavlju eekaju njegov pojavak.

   ^9Nastoj ?to prije doaei k meni!

   ^10Jer Dema me, zaljubljen u sada?nji svijet, napustio i oti?ao u
   Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju.

   ^11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je
   koristan za slu?enje.

   ^12Tihika sam poslao u Efez.

   ^13Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada dod-e?, donesi. I
   knjige, osobito pergamene.

   ^14Aleksandar kovae nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po
   njegovim djelima!

   ^15Njega se i ti euvaj jer se veoma usprotivio na?im rijeeima.

   ^16Za prve moje obrane nitko ne bija?e uza me, svi me napusti?e. Ne
   uraeunalo im se!

   ^17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno
   razglasi Poruka te je euju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih.

   ^18Izbavit aee me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje
   nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

   ^19Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom!

   ^20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna.

   ^21Nastoj doaei prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino,
   Klaudija i sva braaea.

   ^22Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!
     __________________________________________________________________

Titus
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, sluga Bo?ji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika
   Bo?jih i spoznanja istine usmjerene k pobo?nosti

   ^2u nadi ?ivota vjeenoga ?to ga, prije vremena vjekovjeenih, obeaea
   Bog, On koji ne la?e,

   ^3a u svoje doba oeitova rijee svoju u propovijedanju koje je meni
   povjereno po odredbi Spasitelja na?ega, Boga:

   ^4Titu, pravomu sinu po zajedniekoj vjeri, milost i mir od Boga i
   Krista Isusa, Spasitelja na?ega!

   ^5Poradi toga ostavih te na Kreti da uredi? preostalo te po gradovima
   postavi? starje?ine kako sam ti ja odredio:

   ^6je li tko besprigovoran, jedne ?ene mu?, jesu li mu djeca vjernici i
   ne pod optu?bom raskala?enosti ili nepokorna...

   ^7Jer nadstojnik kao Bo?ji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne
   samo?iv, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku,

   ^8nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet,
   uzdr?ljiv,

   ^9priljubljen uz vjerodostojnu rijee nauka da mo?e i hrabriti u zdravom
   nauku i uvjeravati protivnike.

   ^10Jer mnogi su nepokorni, praznorjeeni i zavodnici, ponajpaee oni iz
   obrezanja.

   ^11Njima treba zaeepiti usta jer cijele domove prevraaeaju naueavajuaei
   ?to ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.

   ^12Reee netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Kreaeani uvijek la?ci,
   opake zvijeri, trbusi dangubni."

   ^13Svjedoeanstvo je to istinito. Zato ih karaj o?tro da budu zdravi u
   vjeri,

   ^14da ne prianjaju uza ?idovske bajke i propise ljudi koji se
   odvraaeaju od istine.

   ^15Sve je eisto eistima; okaljanima pak i nevjernima ni?ta eisto, nego
   su im okaljani i razum i savjest.

   ^16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga nijeeu - odvratni,
   neposlu?ni i za koje god dobro djelo nepodesni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Ti, naprotiv, govori ?to se priliei zdravu nauku:

   ^2starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi,
   postojanosti;

   ^3starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice,
   ne ropkinje mnogog vina, nego ueiteljice dobra

   ^4da urazumljuju mlad-e neka ljube svoje mu?eve, djecu,

   ^5neka budu razumne, eiste, kuaeevne, dobre, podlo?ne svojim mu?evima
   da se rijee Bo?ja ne bi pogrd-ivala.

   ^6Mladiaee isto tako potiei da budu razumni.

   ^7U svemu se poka?i uzorom dobrih djela: u poueavanju -
   nepokvarljivost, ozbiljnost,

   ^8rijee zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajuaei o
   nama reaei ni?ta zlo.

   ^9Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podla?u, ugad-aju im, ne
   proturjeee,

   ^10ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u
   svemu budu ures nauku Spasitelja na?ega, Boga.

   ^11Pojavila se doista milost Bo?ja, spasiteljica svih ljudi;

   ^12odgojila nas da se odreknemo bezbo?nosti i svjetovnih po?uda te
   razumno, pravedno i pobo?no ?ivimo u sada?njem svijetu,

   ^13i?eekujuaei bla?enu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja
   na?ega Isusa Krista.

   ^14On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oeisti sebi
   Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

   ^15To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vla?aeu. Nitko neka te ne
   prezire.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Podsjeaeaj ih da se podla?u poglavarstvima, vlastima, da slu?aju, da
   budu spremni na svako dobro djelo,

   ^2nikoga da ne pogrd-uju, da budu neratoborni, popustljivi, da oeituju
   svaku blagost prema svim ljudima.

   ^3Jer i mi nekoae bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih
   po?uda i naslada, ?ivjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili
   jedni druge.

   ^4Ali kad se pojavila dobrostivost i eovjekoljublje Spasitelja na?ega,
   Boga,

   ^5on nas spasi ne po djelima ?to ih u pravednosti mi ueinismo, nego po
   svojem milosrd-u: kupelji novoga rod-enja i obnavljanja po Duhu Svetom

   ^6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju na?emu,

   ^7da opravdani njegovom milo?aeu budemo, po nadi, ba?tinici ?ivota
   vjeenoga.

   ^8Vjerodostojna je ovo rijee i hoaeu da to uporno tvrdi? te da oni koji
   su povjerovali Bogu uznastoje prednjaeiti dobrim djelima. To je dobro i
   korisno ljudima.

   ^9A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svad-a, i sukoba zakonskih kloni:
   beskorisni su i isprazni.

   ^10S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini

   ^11znajuaei da je izopaeen i da grije?i: on sam sebe osud-uje.

   ^12Kad po?aljem k tebi Artemu ili Tihika, po?uri se k meni u Nikopol
   jer sam odlueio ondje prezimiti.

   ^13Zenu, pravnika, i Apolona bri?ljivo opremi da im ni?ta ne ponestane.

   ^14A i na?i neka se uee prednjaeiti dobrim djelima u ?ivotnim potrebama
   da ne budu neplodni.

   ^15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u
   vjeri. Milost sa svima vama!
     __________________________________________________________________

Philemon
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Pavao, su?anj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu,
   suradniku na?emu,

   ^2i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu na?em, i Crkvi u tvojoj kuaei.

   ^3Milost vam i mir od Boga, Oca na?ega, i Gospodina Isusa Krista!

   ^4Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjuaei te se u svojim molitvama

   ^5jer eujem za tvoju ljubav i vjeru koju ima? prema Gospodinu Isusu
   Kristu i prema svima svetima.

   ^6Nek zajedni?tvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga
   moguaeeg dobra med-u vama poradi Krista!

   ^7Uvelike si me doista obradovao i utje?io svojom ljubavlju jer si,
   brate, okrijepio srca svetih.

   ^8Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim ?to ti je
   einiti,

   ^9poradi ljubavi radije molim, kakav veae jesam, Pavao, starac, a sada
   i su?anj Krista Isusa.

   ^10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima,

   ^11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna.

   ^12?aljem ti ga - njega, srce svoje.

   ^13Htjedoh ga zadr?ati kod sebe da mi mjesto tebe poslu?i u okovima
   evand-elja.

   ^14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od
   nevolje, nego od dobre volje.

   ^15Mo?da ba? zato bi za eas odijeljen da ga dobije? zauvijek -

   ^16ne kao roba, nego vi?e od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni,
   a koliko vi?e tebi, i po tijelu i po Gospodinu.

   ^17Smatra? li me dakle drugom, primi ga kao mene.

   ^18Ako ti je u eemu skrivio ili ti je ?to du?an, to meni upi?i.

   ^19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja aeu platiti. Da ti ne reknem
   da mi i samoga sebe duguje?!

   ^20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje
   u Kristu!

   ^21Uzdajuaei se u tvoju poslu?nost, napisah ti uvjeren da aee? jo? vi?e
   ueiniti, nego te molim.

   ^22K tome, pripravi mi obitavali?te jer se nadam da aeu vam po va?im
   molitvama biti darovan.

   ^23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh,
   Dema i Luka, moji suradnici.

   ^24Milost Gospodina na?ega Isusa Krista s duhom va?im!
     __________________________________________________________________

Hebrews
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Vi?e puta i na vi?e naeina Bog nekoae govora?e ocima po prorocima;

   ^2konaeno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi ba?tinikom
   svega; Njega po kome sazda svjetove.

   ^3On, koji je odsjaj Slave i otisak Biaea njegova te sve nosi snagom
   rijeei svoje, po?to oeisti grijehe, sjede zdesna Velieanstvu u
   visinama;

   ^4postade toliko moaeniji od and-ela koliko je uzvi?enije nego oni
   ba?tinio ime.

   ^5Ta kome od and-ela ikad reee: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak:
   Ja aeu njemu biti otac, a on aee meni biti sin.

   ^6A opet, kad uvodi Prvorod-enca u svijet, govori: Nek pred njim nice
   padnu svi and-eli Bo?ji.

   ^7Za and-ele veli: And-ele eini vjetrovima, sluge svoje plamenom
   ognjenim,

   ^8ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bo?e, u vijeke vjekova, i pravedno
   ?ezlo - ?ezlo je tvog kraljevstva.

   ^9Ti ljubi? pravednost, a mrzi? bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe
   pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

   ^10I: Ti u poeetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku
   tvojih.

   ^11Propast aee, ti aee? ostati, sve aee ostarjeti kao odjeaea.

   ^12Mijenja? ih poput haljine, kao odjeaeu, i nestaju. A ti si uvijek
   isti - godinama tvojim nema kraja.

   ^13Za koga pak od and-ela ikad reee: Sjedi mi zdesna dok ne polo?im
   neprijatelje tvoje za podno?je nogama tvojim!

   ^14Svi ti zar nisu slu?nieki duhovi ?to se ?alju slu?iti za one koji
   imaju ba?tiniti spasenje?
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono ?to eusmo da ne bismo
   proma?ili.

   ^2Jer ako je rijee po and-elima izreeena bila evrsta te je svaki
   prijestup i neposluh primio pravednu plaaeu,

   ^3kako li aeemo mi umaaei ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje
   je poeeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slu?atelji,

   ^4a suposvjedoeio Bog znamenjima i eudesima, najrazlieitijim silnim
   djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.

   ^5Nije doista and-elima podlo?io buduaei svijet o kojem govorimo.

   ^6Netko negdje posvjedoei: ?to je eovjek da ga se spominje?, sin
   eovjeeji te ga pohad-a?.

   ^7Ti ga tek za malo ueini manjim od and-ela, slavom i easti njega
   ovjenea,

   ^8njemu pod noge sve podlo?i. Kad mu, doista, sve podlo?i, ni?ta ne
   ostavi ?to mu ne bi bilo podlo?eno. Sad jo? ne vidimo da mu je sve
   podlo?eno,

   ^9ali Njega, za malo manjeg od and-ela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene
   smrti slavom i easti ovjeneana da milo?aeu Bo?jom bude svakome na
   korist ?to je on smrt okusio.

   ^10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve -
   kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savr?enstva dovede
   Poeetnika njihova spasenja.

   ^11Ta i Posvetitelj i posveaeeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne
   stidi zvati ih braaeom,

   ^12kad veli: Braaei aeu svojoj navije?tat ime tvoje, hvalit aeu te
   usred zbora.

   ^13I jo?: Ja aeu se u njega uzdati, i jo?: Evo, ja i djeca koju mi Bog
   dade.

   ^14Pa buduaei da djeca imaju zajednieku krv i meso, i sam on tako
   postade u tome sudionikom da smraeu obeskrijepi onoga koji ima?e moae
   smrti, to jest d-avla,

   ^15pa oslobodi one koji - od straha pred smraeu - kroza sav ?ivot
   bijahu podlo?ni ropstvu.

   ^16Ta ne zauzima se da?to za and-ele, nego se zauzima za potomstvo
   Abrahamovo.

   ^17Stoga je trebalo da u svemu postane braaei sliean, da milosrdan bude
   i ovjerovljen Veliki sveaeenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao
   grijehe naroda.

   ^18Doista, u eemu je isku?an trpio, mo?e isku?avanima pomoaei.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Stoga, braaeo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola
   i Velikoga sveaeenika na?e vjere - Isusa:

   ^2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj
   kuaei njegovoj.

   ^3Dostojan je doista toliko veaee slave od Mojsija koliko veaeu east od
   kuaee ima onaj tko ju je sagradio.

   ^4Jer svaku kuaeu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog.

   ^5Da, i Mojsije bija?e ovjerovljen u svoj kuaei njegovoj kao slu?nik da
   posvjedoei za ono ?to je imalo biti reeeno,

   ^6ali Krist - kao Sin, nad kuaeom njegovom. Njegova smo kuaea mi ako
   saeuvamo smjelost i ponos nade.

   ^7Zato, kao ?to veli Duh Sveti: Danas ako glas mu eujete,

   ^8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan isku?enja u pustinji

   ^9gdje me ku?njom isku?avahu oeevi va?i premda gledahu djela moja

   ^10eetrdeset godina. Zato mi dodija nara?taj onaj pa rekoh: Uvijek su
   nestalna srca i ne pronieu moje putove.

   ^11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neaee uaei u moj poeinak!

   ^12Pazite, braaeo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno,
   odmetnulo se od Boga ?ivoga.

   ^13Paee hrabrite jedni druge dan za danom dok jo? odjekuje ono Danas da
   ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom.

   ^14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje
   stalnim saeuvamo

   ^15kad je reeeno: Danas ako glas mu eujete, ne budite srca tvrda kao u
   Pobuni!

   ^16Jer, koji su to euli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem
   iza?li iz Egipta?

   ^17Koji li mu dodijavahu eetrdeset godina? Zar ne oni koji sagrije?i?e,
   kojih mrtva tijela popada?e u pustinji?

   ^18Kojima se zakle da neaee uaei u njegov poeinak, ako li ne
   nepokornima?

   ^19I vidimo da ne mogo?e uaei zbog nevjere.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeaeanje o ulasku u njegov
   Poeinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio.

   ^2Jer nama je navije?tena blagovijest kao i njima, ali njima Rijee
   poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridru?ili onima koji su
   poslu?ali.

   ^3U Poeinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom ?to je
   rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neaee uaei u moj poeinak,
   premda su djela od postanka svijeta dovr?ena.

   ^4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poeinu Bog sedmoga dana
   od svih djela svojih.

   ^5A ovdje opet: Nikad neaee uaei u moj poeinak.

   ^6Preostaje dakle da neki imaju u nj uaei, a oni koji su prvi primili
   blagovijest ne ud-o?e zbog nepokornosti.

   ^7Zato Bog ponovno odred-uje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko
   vremena govoreaei, kako je veae reeeno: Danas ako glas mu eujete, ne
   budite srca tvrda.

   ^8Zbilja, da je Jo?ua njih u Poeinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio
   o drugome danu.

   ^9Dakle: preostaje neki subotni poeinak narodu Bo?jemu!

   ^10Zaista, tko ud-e u njegov poeinak, poeinuo je od djela svojih kao
   ono i Bog od svojih.

   ^11Pohitimo dakle uaei u taj Poeinak da nitko ne padne po uzoru na
   takvu nepokornost.

   ^12?iva je, uistinu, Rijee Bo?ja i djelotvorna; o?trija je od svakoga
   dvosjekla maea; prodire dotle da dijeli du?u i duh, zglobove i mo?dinu
   te prosud-uje nakane i misli srca.

   ^13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno
   oeima Onoga komu nam je dati raeun.

   ^14Imajuaei dakle velikoga Velikog sveaeenika koji prodrije kroz nebesa
   - Isusa, Sina Bo?jega - evrsto se dr?imo vjere.

   ^15Ta nemamo takva Velikog sveaeenika koji ne bi mogao biti supatnik u
   na?im slabostima, nego poput nas isku?avana svime, osim grijehom.

   ^16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrd-e i
   milost nad-emo za pomoae u pravi eas!
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Svaki veliki sveaeenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja
   u odnosu prema Bogu da prinosi darove i ?rtve za grijehe.

   ^2On mo?e primjereno suosjeaeati s onima koji su u neznanju i zabludi
   jer je i sam zaogrnut slabo?aeu.

   ^3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice.

   ^4I nitko sam sebi ne prisvaja tu east, nego je prima od Boga, pozvan
   kao Aron.

   ^5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postav?i sveaeenik, nego ga
   proslavi Onaj koji mu reee: Ti si sin moj, danas te rodih,

   ^6po onome ?to pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveaeenik po redu
   Melkisedekovu.

   ^7On je u dane svoga zemaljskog ?ivota sa silnim vapajem i suzama
   prikazivao molitve i pro?nje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I
   bi usli?an zbog svoje predanosti:

   ^8premda je Sin, iz onoga ?to prepati, naviknu slu?ati

   ^9i, postigav?i savr?enstvo, posta svima koji ga slu?aju zaeetnik
   vjeenoga spasenja -

   ^10progla?en od Boga Velikim sveaeenikom po redu Melkisedekovu.

   ^11O tome nas eeka besjeda velika, ali te?ko ju je rijeeima izlo?iti
   jer ste tvrdih u?iju.

   ^12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veae budete ueitelji, a
   ono treba da tkogod vas ponovno poueava poeetnieka poeela kazivanja
   Bo?jih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane.

   ^13Doista, tko je god jo? pri mlijeku, ne zna ni?ta o nauku pravednosti
   jer - nejaee je.

   ^14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvje?bana
   eula za rasud-ivanje dobra i zla.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Stoga mimoid-imo poeetnieki nauk o Kristu i uzdignimo se k
   savr?enome ne postavljajuaei iznovice temelja: obraaeenje od mrtvih
   djela i vjera u Boga,

   ^2naueavanje o kr?tenjima i polaganje ruku, uskrsnuaee mrtvih i vjeeni
   sud.

   ^3To aeemo pak ueiniti, dakako, ako Bog da.

   ^4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i
   postali dionici Duha Svetoga,

   ^5i okusili Lijepu rijee Bo?ju i snage buduaeega svijeta,

   ^6pa otpali, nemoguaee je opet se obnoviti na obraaeenje kad oni sami
   ponovno razapinju Sina Bo?jega i ruglu ga izvrgavaju.

   ^7Jer zemlja koja se napije ki?e ?to na nju eesto pada i rad-a
   raslinjem korisnim onima za koje se i obrad-uje, prima blagoslov od
   Boga;

   ^8ona pak koja donosi trnje i drae, odbaeena je, blizu prokletstvu a
   svr?etak joj je: "U oganj!"

   ^9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama
   dobro i da ste na putu spasenja.

   ^10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio va?e djelo i ljubav ?to je
   iskazaste njegovu imenu poslu?iv?i i poslu?ujuaei svetima.

   ^11?elimo ipak da svatko od vas sve do svr?etka pokazuje tu istu
   gorljivost za ispunjenje nade

   ^12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i
   strpljivosti ba?tine obeaeano.

   ^13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeaeanje, jer se nije imao kime
   veaeim zakleti, zakle se samim sobom:

   ^14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit aeu te i umno?iti, umno?it aeu
   te.

   ^15I tako Abraham, strpljiv, posti?e obeaeano.

   ^16Ljudi se doista kunu onim tko je veaei i zakletva im je, kao
   potkrepa, kraj svake raspre.

   ^17Tako i Bog: htio je ba?tinicima obeaeanja obilatije pokazati
   nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamei zakletvom

   ^18da bismo po dva nepromjenljiva eina - u kojima je nemoguaee da bi
   Bog prevario - mi pribjeglice imali sna?no ohrabrenje da se dr?imo
   ponud-ene nade.

   ^19Ona nam je kao pouzdano i evrsto sidro du?e ?to ulazi u unutra?njost
   iza zavjese,

   ^20kamo je kao preteea za nas u?ao Isus postav?i zauvijek Veliki
   sveaeenik po redu Melkisedekovu. -:MELKISEDEKOVU
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Doista, taj Melkisedek, kralj ?alemski, sveaeenik Boga Svevi?njega
   ?to je iza?ao u susret Abrahamu koji se vraaeao s poraza kraljeva i
   blagoslovio ga,

   ^2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaei
   najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj ?alemski, to jest "kralj
   mira";

   ^3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju
   poeetka ni ?ivot kraja - sliean Sinu Bo?jemu, ostaje sveaeenik
   zasvagda.

   ^4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaeetnik, dade
   desetinu od najboljega.

   ^5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveaeeni?tvo imaju
   zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braaee
   premda su i ona iza?la iz boka Abrahamova.

   ^6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i
   blagoslovi njega, nosioca obeaeanja!

   ^7A posve je neprijeporno: veaei blagoslivlja manjega.

   ^8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega
   se svjedoei da ?ivi.

   ^9I u Abrahamu se, tako reaei, ubire desetina i od Levija koji inaee
   desetinu prima

   ^10jer jo? bija?e u boku oeevu kad mu u susret izid-e Melkisedek.

   ^11Da se dakle savr?enstvo postiglo po levitskom sveaeeni?tvu - jer na
   temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po
   redu Melkisedekovu postavi drugi sveaeenik i da se ne imenuje po redu
   Aronovu?

   ^12Doista kad se mijenja sveaeeni?tvo, nu?no se mijenja i Zakon.

   ^13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega
   se nitko nije posvetio ?rtveniku.

   ^14Poznato je da je Gospodin na? potekao od Jude, plemena za koje
   Mojsije ni?ta ne reee s obzirom na sveaeenike.

   ^15To je jo? oeitije ako se drugi sveaeenik postavlja po slienosti s
   Melkisedekom:

   ^16postao je sveaeenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom
   neuni?tiva ?ivota.

   ^17Ta svjedoei se: Zauvijek ti si sveaeenik po redu Melkisedekovu.

   ^18Dokida se dakle prija?nja uredba zbog njezine nemoaei i
   beskorisnosti -

   ^19jer Zakon nije ni?ta priveo k savr?enstvu - a uvodi se bolja nada,
   po kojoj se pribli?ujemo Bogu.

   ^20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali
   sveaeenicima,

   ^21a on sa zakletvom Onoga koji mu reee: Zakleo se Gospodin i neaee se
   pokajati: "Zauvijek ti si sveaeenik".

   ^22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.

   ^23K tomu, mnogo je bilo sveaeenika jer ih je smrt prijeeila trajno
   ostati.

   ^24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveaeeni?tvo.

   ^25Zato i mo?e do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu -
   uvijek ?iv da se za njih zauzima.

   ^26Takav nam Veliki sveaeenik i bija?e potreban - svet, nedu?an,
   neokaljan, odijeljen od gre?nika i uzvi?eniji od nebesa -

   ^27koji ne treba da kao oni veliki sveaeenici danomice prinosi ?rtve
   najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on ueini jednom
   prinijev?i samoga sebe.

   ^28Zakon doista postavi za velike sveaeenike ljude podlo?ne slabosti, a
   rijee zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavr?ena. -:ISUSA
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveaeenika koji
   sjede zdesna prijestolja Velieanstva na nebesima

   ^2kao bogoslu?nik Svetinje i ?atora istinskoga ?to ga podi?e Gospodin,
   a ne eovjek.

   ^3Doista, svaki se veliki sveaeenik postavlja da prinosi darove i
   ?rtve. Odatle je potrebno da i on ima ?to bi prinio.

   ^4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveaeenik jer postoje oni koji po
   Zakonu prinose darove.

   ^5Oni slu?e slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuaeen Mojsije kad
   se spremao praviti ?ator: Pazi, veli doista, naeini sve po praliku koji
   ti je pokazan na brdu.

   ^6Ovako mu pak dopalo uzvi?enije bogoslu?enje koliko je Posrednik
   boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeaeanjima.

   ^7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tra?ilo
   mjesto.

   ^8Doista, kudeaei ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad aeu
   s domom Izraelovim i s domom Judinim dovr?iti novi Savez.

   ^9Ne Savez kakav ueinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da
   ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustraja?e u mom Savezu pa i
   ja zanemarih njih - govori Gospodin.

   ^10Nego, ovo je Savez kojim aeu se svezati s domom Izraelovim nakon
   ovih dana - govori Gospodin: Zakone aeu svoje staviti u du?u njihovu i
   upisati ih u njihova srca. I bit aeu Bog njihov, a oni narod moj.

   ^11I neaee vi?e nitko ueiti sugrad-anina i nitko brata svoga govoreaei:
   "Spoznaj Gospodina", ta svi aee me poznavati, malo i veliko,

   ^12jer aeu se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih
   neaeu vi?e spominjati.

   ^13Kad veli novi, ostari onaj prvi. ?to pak stOari i dotrajava, blizu
   je nestanku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 I onaj prvi je, svakako, imao bogo?tovne uredbe i Svetinju, ali
   ovosvjetsku.

   ^2?ator je uistinu bio ured-en: prvi, u kojem bija?e svijeaenjak, stol
   i prinos kruhova, a zove se Svetinja;

   ^3iza druge pak zavjese bio je ?ator zvan Svetinja nad svetinjama -

   ^4u njoj zlatni kadionik i Koveeg saveza, sav optoeen zlatom, a u njemu
   zlatna posuda s manom i ?tap Aronov, koji je ono procvao, i ploee
   Saveza;

   ^5povrh njega pak kerubi Slave ?to osjenjuju Pomirili?te. O tom ne
   treba sada potanko govoriti.

   ^6Po?to je to tako ured-eno, u prvi ?ator stalno ulaze sveaeenici
   obavljati bogoslu?je,

   ^7a u drugi jednom godi?nje samo veliki sveaeenik, i to ne bez krvi
   koju prinosi za sebe i za nepa?nje naroda.

   ^8Time Duh Sveti oeituje da jo? nije otkriven put u Svetinju dok jo?
   postoji prvi ?ator.

   ^9To je slika za sada?nje vrijeme: prinose se darovi i ?rtve koje ne
   mogu u savjesti usavr?iti bogoslu?nika -

   ^10sve same na iaeima i piaeima i raznim pranjima utemeljene tjelesne
   uredbe, nametnute do easa ispravka.

   ^11Krist se pak pojavi kao Veliki sveaeenik buduaeih dobara pa po
   veaeem i savr?enijem ?atoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga
   stvorenja -

   ^12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj ud-e jednom zauvijek u
   Svetinju i nad-e vjeeno otkupljenje.

   ^13Doista, ako veae po?kropljena krv jaraca i bikova i pepeo juniein
   posveaeuje oneei?aeene, daje tjelesnu eistoaeu,

   ^14koliko aee vi?e krv Krista - koji po Duhu vjeenom samoga sebe bez
   mane prinese Bogu - oeistiti savjest na?u od mrtvih djela, na slu?bu
   Bogu ?ivomu!

   ^15A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje
   prekr?aja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeaeanu vjeenu ba?tinu.

   ^16Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt
   oporueitelja.

   ^17Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok
   oporueitelj ?ivi.

   ^18Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen.

   ^19Po?to je svemu narodu priopaeio svaku zapovijed zakonsku, uze
   Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu
   Knjigu i sav narod po?kropi

   ^20govoreaei: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog;

   ^21a onda krvlju slieno po?kropi i ?ator i sve bogoslu?no posud-e.

   ^22I gotovo se sve po zakonu eisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema
   opro?tenja.

   ^23Ako se dakle time eiste slike onoga ?to je na nebu, potrebno je da
   se samo to nebesko eisti ?rtvama od tih uspje?nijima.

   ^24Krist doista ne ud-e u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske,
   nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Bo?jim za nas.

   ^25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao ?to veliki sveaeenik svake
   godine ulazi u Svetinju s tud-om krvlju;

   ^26inaee bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No
   sada se pojavio, jednom na svr?etku vjekova, da grijeh dokine ?rtvom
   svojom.

   ^27I kao ?to je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud,

   ^28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi
   aee se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga i?eekuju sebi
   na spasenje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Buduaei da Zakon ima tek sjenu buduaeih dobara, a ne sam lik
   zbiljnosti, on uistinu ?rtvama koje se - iz godine u godinu iste -
   neprestano prinose ne mo?e nikada usavr?iti one ?to pristupaju.

   ^2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslu?nici, jednom oei?aeeni,
   ne bi vi?e imali nikakve svijesti grijeha?

   ^3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeaea na grijehe.

   ^4Jer krv bikova i jaraca nikako ne mo?e odnijeti grijeha.

   ^5Zato On ulazeaei u svijet veli: ?rtva i prinos ne mile ti se, nego si
   mi tijelo pripravio;

   ^6paljenice i okajnice ne svid-aju ti se.

   ^7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige pi?e za mene: "Vr?iti,
   Bo?e, volju tvoju!"

   ^8Po?to gore reee: ?rtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po
   Zakonu prinose - ne mile ti se i ne svid-aju,

   ^9veli zatim: Evo dolazim vr?iti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi
   drugo.

   ^10U toj smo volji posveaeeni prinosom tijela Isusa Krista jednom
   zauvijek.

   ^11I svaki je sveaeenik dan za danom u bogoslu?ju te ueestalo prinosi
   iste ?rtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.

   ^12A ovaj, po?to je prinio jednu jedincatu ?rtvu za grijehe, zauvijek
   sjede zdesna Bogu

   ^13eekajuaei otad dok se neprijatelji ne podlo?e za podno?je nogama
   njegovim.

   ^14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavr?i posveaeene.

   ^15A to nam svjedoei i Duh Sveti. Po?to je doista rekao:

   ^16"Ovo je Savez kojim aeu se svezati s njima nakon ovih dana",
   Gospodin govori: "Zakone aeu svoje staviti u njihova srca i upisati ih
   u du?u njihovu.

   ^17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neaeu vi?e spominjati."

   ^18A gdje su grijesi opro?teni, nema vi?e prinosa za njih.

   ^19Imamo dakle, braaeo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj -

   ^20put nov i ?iv ?to nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje
   tijelo;

   ^21imamo i Velikog sveaeenika nad kuaeom Bo?jom.

   ^22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca
   ?kropljenjem oei?aeenih od zle savjesti i tijela oprana eistom vodom.

   ^23Euvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade
   obeaeanje.

   ^24I pazimo jedni na druge da se potieemo na ljubav i dobra djela

   ^25te ne propu?tamo svojih sastanaka, kako je u nekih obieaj, nego se
   hrabrimo, to vi?e ?to vi?e vidite da se bli?i Dan.

   ^26Jer ako svojevoljno grije?imo po?to primismo spoznanje istine, nema
   vi?e ?rtve za grijehe,

   ^27nego stra?no iseekivanje suda i bijesa ognja ?to aee pro?drijeti
   protivnike.

   ^28Je li tko prekr?io Zakon Mojsijev, bez milosrd-a biva pogubljen na
   osnovi dvojice ili trojice svjedoka.

   ^29Zamislite koliko li aee goru kaznu zavrijediti tko Sina Bo?jega
   pogazi, i neeistom smatra krv Saveza kojom je posveaeen, i Duha milosti
   pogrdi?

   ^30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja aeu je
   vratiti; i jo?: Sudit aee Gospodin svome puku.

   ^31Stra?no je upasti u ruke Boga ?ivoga.

   ^32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni,
   izdr?ali veliku patnieku borbu:

   ^33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postav?i
   zajednieari onih s kojima se tako postupalo.

   ^34I doista, sa su?njevima ste suosjeaeali i s rado?aeu prihvatili
   otimanje dobara znajuaei da imate bolji, trajan posjed.

   ^35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaaea!

   ^36Postojanosti vam uistinu treba da biste vr?eaei volju Bo?ju zadobili
   obeaeano.

   ^37Jer jo? malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doaei aee i neaee
   zakasniti

   ^38A pravednik aee moj od vjere ?ivjeti, ako li pak otpadne, ne mili se
   on du?i mojoj.

   ^39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji
   vjeruju na spas du?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 A vjera je veae neko imanje onoga eemu se nadamo, uvjerenost u
   zbiljnosti kojih ne vidimo.

   ^2Zbog nje stari primi?e svjedoeanstvo.

   ^3Vjerom spoznajemo da su svjetovi ured-eni rijeeju Bo?jom tako te ovo
   vidljivo ne posta od neeega pojavnoga.

   ^4Vjerom Abel prinese Bogu bolju ?rtvu nego Kain. Po njoj primi
   svjedoeanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoei -
   po njoj i mrtav jo? govori.

   ^5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te i?eeznu jer ga je prenio
   Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoeanstvo da omilje Bogu.

   ^6A bez vjere nemoguaee je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati
   mora da postoji i da je platac onima koji ga tra?e.

   ^7Vjerom Noa, upuaeen u ono ?to jo? ne bija?e vidljivo, predano sagradi
   korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade ba?tinikom
   vjernieke pravednosti.

   ^8Vjerom pozvan, Abraham poslu?a i zaputi se u kraj koji je imao
   primiti u ba?tinu, zaputi se ne znajuaei kamo ide.

   ^9Vjerom se kao prido?lica naseli u obeaeanoj zemlji kao u tud-ini,
   prebivajuaei pod ?atorima s Izakom i Jakovom, suba?tinicima istog
   obeaeanja,

   ^10jer i?eekiva?e onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac
   Bog.

   ^11Vjerom i Sara unatoe svojoj dobi zadobi moae da zaene jer vjernim
   smatra?e Onoga koji joj dade obeaeanje.

   ^12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mno?tvo poput zvijezda na nebu
   i pijeska nebrojena na obali morskoj.

   ^13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeaeanja, veae su ih
   samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznav?i da su stranci i prido?lice
   na zemlji.

   ^14Doista, koji tako govore, jasno oeituju da domovinu tra?e.

   ^15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izi?li, imali bi jo? prilike
   vratiti se u nju.

   ^16Ali sada oni eeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne
   stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

   ^17Vjerom Abraham, ku?an, prikaza Izaka. Jedinca prikaziva?e on koji je
   primio obeaeanje,

   ^18kome bi reeeno: Po Izaku aee ti se nazivati potomstvo! -

   ^19uvjeren da Bog mo?e i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i
   ponovno zadobi.

   ^20Vjerom ba? u pogledu buduaenosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.

   ^21Vjerom Jakov, umiruaei, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se
   prignu oslonjen na vrh svojega ?tapa.

   ^22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i
   dade zapovijed o svojim kostima.

   ^23Vjerom su Mojsija netom rod-ena tri mjeseca krili njegovi roditelji
   jer vidje?e da je djete?ce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.

   ^24Vjerom Mojsije, veae odrastao, odbi zvati se sinom kaeeri faraonove.

   ^25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Bo?jim narodom, nego se
   easovito okoristiti grijehom.

   ^26Veaeim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer
   je gledao na plaaeu.

   ^27Vjerom napusti Egipat, ne bojeaei se bijesa kraljeva, postojan kao
   da Nevidljivoga vidi.

   ^28Vjerom je obavio pashu i ?kropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne
   prvenaca Izraelovih.

   ^29Vjerom prod-o?e Crvenim morem kao po suhu, ?to i Egipaeani poku?a?e,
   ali se potopi?e.

   ^30Vjerom zidine jerihonske pado?e nakon sedmodnevnoga ophoda.

   ^31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s
   mirom primi uhode.

   ^32I ?to jo? da ka?em? Ta ponestat aee mi vremena, poenem li raspredati
   o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,

   ^33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost,
   zadobili obeaeano, zaeepili ralje lavovima,

   ^34pogasili ?estinu ognja, umakli o?trici maea, oporavili se od
   slabosti, ojaeali u boju, odbili navale tud-inaca.

   ^35?ene su po uskrsnuaeu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak,
   stavljeni na muke, ne prihvati?e oslobod-enja da bi ih zapalo bolje
   uskrsnuaee.

   ^36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bieeve, pa i okove i tamnicu.

   ^37Kamenovani su, piljeni, poubijani o?tricom maea, potucali se u
   runima, u kozjim ko?usima, u oskudici, potlaeeni, zlostavljani -

   ^38svijet ih ne bija?e dostojan - vrludali po pustinjama, gorama,
   peaeinama i pukotinama zemaljskim.

   ^39I svi oni po vjeri, istina, primi?e svjedoeanstvo, ali ne zadobi?e
   obeaeano

   ^40jer Bog je za nas predvidio ne?to bolje da oni bez nas ne dod-u do
   savr?enstva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zato i mi, okru?eni tolikim oblakom svjedoka, odlo?imo svaki teret i
   grijeh koji nas sapinje te postojano treimo u borbu koja je pred nama!

   ^2Uprimo pogled u Poeetnika i Dovr?itelja vjere, Isusa, koji umjesto
   radosti ?to je stajala pred njim podnese kri?, prezrev?i sramotu te
   sjedi zdesna prijestolja Bo?jega.

   ^3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje
   gre?nika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom.

   ^4Ta jo? se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

   ^5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
   Sine moj, ne omalova?avaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori.

   ^6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, ?iba sina koga voli.

   ^7Poradi va?ega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a
   ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?

   ^8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste
   kopilad, a ne djeca.

   ^9Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i po?tovali ih. Pa
   neaeemo li se kudikamo vi?e podlagati Ocu duhova te ?ivjeti?

   ^10Oni su nas doista ne?to malo dana stegom odgajali kako se njima
   einilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.

   ^11Isprva se dodu?e eini da nijedno odgajanje nije radost, nego ?alost,
   ali onima koji su njime uvje?bani poslije donosi mironosni plod
   pravednosti.

   ^12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava,

   ^13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne i?ea?i, nego, ?tovi?e,
   da ozdravi.

   ^14Nastojte oko mira sa svima! I oko posveaeenja bez kojega nitko neaee
   vidjeti Gospodina!

   ^15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Bo?je, da kakav gorki
   korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge,

   ^16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan
   jedini obrok proda svoje prvorodstvo.

   ^17Ta znate da je i poslije, kad je htio ba?tiniti blagoslov, odbaeen
   jer nije na?ao moguaenosti promjene premda ju je sa suzama tra?io.

   ^18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku,
   tami i vihoru,

   ^19ni jeeanju trublje i tutnjavi rijeei. - Koji su je slu?ali, zamoli?e
   da im se vi?e ne govori

   ^20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i ?ivinee dotakne brda, neka
   se kamenuje!

   ^21I prizor bija?e tako stra?an da Mojsije reee: "Strah me je i
   dr?aeem!" -

   ^22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga ?ivoga, Jeruzalemu
   nebeskom, nebrojenim tisuaeama and-ela, sveeanom skupu,

   ^23Crkvi prvorod-enaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima
   savr?enih pravednika

   ^24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi ?kropljeniekoj ?to
   sna?nije govori od Abelove.

   ^25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umako?e oni
   ?to su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo aeemo manje
   mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa.

   ^26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeaeava: Jo? jednom ja aeu
   potresti ne samo zemlju nego i nebo.

   ^27Ono "jo? jednom" pokazuje da aee, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano
   da ostane ono neuzdrmljivo.

   ^28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost
   iz koje slu?imo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i
   strahopo?tovanjem.

   ^29Jer Bog je na? oganj ?to pro?dire.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Bratoljublje neka je trajno!

   ^2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajuaei, ugosti?e
   and-ele!

   ^3Sjeaeajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u
   tijelu!

   ^4?enidba neka bude u easti u sviju i postelja neokaljana! Jer
   bludnicima aee i preljubnicima suditi Bog.

   ^5U ?ivljenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim ?to imate! Ta on
   je rekao: Ne, neaeu te zapustiti i neaeu te ostaviti.

   ^6Zato mo?emo pouzdano reaei: Gospodin mi je pomoaenik, ja ne
   strahujem: ?to mi tko mo?e?

   ^7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevje?aeivali rijee Bo?ju:
   promatrajuaei kraj njihova ?ivota, nasljedujte njihovu vjeru.

   ^8Isus Krist jueer i danas isti je - i uvijeke.

   ^9Ne dajte se zanijeti razlieitim tud-im naucima! Jer bolje je srce
   utvrd-ivati milo?aeu nego jelima, koja nisu koristila onima ?to su ih
   obdr?avali.

   ^10Imamo ?rtvenik s kojega nemaju pravo jesti slu?itelji ?atora.

   ^11Jer tijela ?ivotinja, kojih krv veliki sveaeenik unosi za grijeh u
   Svetinju, spaljuju se izvan tabora.

   ^12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan
   vrata.

   ^13Stoga izid-imo k njemu izvan tabora noseaei njegovu muku

   ^14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj buduaei tra?imo.

   ^15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu ?rtvu hvalbenu, to jest
   plod usana ?to ispovijedaju ime njegovo.

   ^16Dobrotvornosti i zajedni?tva ne zaboravljajte jer takve su ?rtve
   mile Bogu!

   ^17Poslu?ni budite svojim glavarima i podlo?ni jer oni bdiju nad va?im
   du?ama kao oni koji aee polagati raeun; neka to eine s rado?aeu, a ne
   uzdi?uaei jer vam to ne bi bilo korisno.

   ^18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu
   se ?elimo dobro pona?ati.

   ^19Usrdnije vas pak molim: ueinite to kako bih vam se ?to br?e vratio.

   ^20A Bog mira, koji po krvi vjeenoga Saveza od mrtvih izvede velikoga
   Pastira ovaca, Gospodina na?ega Isusa,

   ^21osposobio vas za svako dobro djelo da vr?ite volju njegovu, einio u
   nama ?to je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova.
   Amen.

   ^22Molim vas, braaeo, podnesite ovu rijee ohrabrenja: ta samo vam
   ukratko napisah!

   ^23Znajte: na? je brat Timotej oslobod-en. Ako uskoro stigne, s njime
   aeu vas pohoditi.

   ^24Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz
   Italije.

   ^25Milost sa svima vama!
     __________________________________________________________________

James
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena
   Raseljeni?tva pozdrav.

   ^2Pravom rado?aeu smatrajte, braaeo moja, kad upadnete u razne ku?nje

   ^3znajuaei da proku?anost va?e vjere rad-a postojano?aeu.

   ^4Ali neka postojanost bude na djelu savr?ena da budete savr?eni i
   potpuni, bez ikakva nedostataka.

   ^5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka i?te od Boga, koji svima daje
   rado i bez negodovanja, i dat aee mu se.

   ^6Ali neka i?te s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je
   sliean morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

   ^7Neka takav ne misli da aee primiti ?to od Gospodina -

   ^8eovjek du?e dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

   ^9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvi?enjem,

   ^10a bogata? svojim poni?enjem. Ta proaei aee kao cvijet trave:

   ^11sunce ogranu ?arko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dra?est mu
   lica propade. Tako aee i bogata? na stazama svojim usahnuti.

   ^12Blago eovjeku koji trpi ku?nju: proku?an, primit aee vijenac ?ivota
   koji je Gospodin obeaeao onima ?to ga ljube.

   ^13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne mo?e
   biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.

   ^14Nego svakoga napastuje njegova po?uda koja ga privlaei i mami.

   ^15Po?uda zatim, zatrudnjev?i, rad-a grijehom, a grijeh izvr?en rad-a
   smraeu.

   ^16Ne varajte se, braaeo moja ljubljena!

   ^17Svaki dobar dar, svaki savr?en poklon odozgor je, silazi od Oca
   svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.

   ^18Po svom naumu on nas porodi rijeeju Istine da budemo prvina neka
   njegovih stvorova.

   ^19Znajte, braaeo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da slu?a, spor
   da govori, spor na srd?bu.

   ^20Jer srd?ba eovjekova ne eini pravde Bo?je.

   ^21Zato odlo?ite svaku prljav?tinu i preostalu zloaeu i sa svom
   krotko?aeu primite usad-enu rijee koja ima moae spasiti du?e va?e.

   ^22Budite vr?itelji rijeei, a ne samo slu?atelji, zavaravajuaei sami
   sebe.

   ^23Jer ako je tko slu?atelj rijeei, a ne i izvr?itelj, sliean je
   eovjeku koji motri svoje rod-eno lice u zrcalu:

   ^24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bija?e.

   ^25A koji se oglAeedAea u savr?enom zakonu slobode i uza nj prione, ne
   kao zaboravan slu?atelj nego djelotvoran izvr?itelj, bla?en aee biti u
   svem djelovanju svome.

   ^26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego
   zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.

   ^27Bogoljubnost eista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i
   udovice u njihovoj nevolji, euvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Braaeo moja, vjeru Gospodina na?ega Isusa Krista slavnoga ne
   mije?ajte s pristrano?aeu!

   ^2Dod-e li na va? sastanak eovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj
   odjeaei, a dod-e i siromah u bijednoj odjeaei

   ^3i vi se zagledate u onoga ?to nosi sjajnu odjeaeu te reknete: "Ti
   lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni -
   ondje, podno podno?ja moga!",

   ^4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci ?to naopako sude?

   ^5Eujte, braaeo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu
   siroma?ni izabrao da budu bogata?i u vjeri i ba?tinici Kraljevstva ?to
   ga je obeaeao onima koji ga ljube?

   ^6A vi prezreste siromaha! Ne tlaee li vas upravo bogata?i? Ne vuku li
   vas ba? oni na sudove?

   ^7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano?

   ^8Ako doista izvr?ujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bli?njega
   svoga kao sebe samoga, dobro einite;

   ^9ako li ste pristrani, grijeh einite i Zakon vas osud-uje kao
   prijestupnike.

   ^10Ta tko sav Zakon u?euva, a u jednome samo posrne, postao je krivac
   svega.

   ^11Jer tko reee: Ne eini preljuba, reee i: Ne ubij. Ako dakle i ne
   eini? preljuba, a ubije?, postao si prijestupnik Zakona.

   ^12Tako govorite i tako einite kao oni koji imaju biti sud-eni po
   zakonu slobode.

   ^13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne eini milosrd-a; a milosrd-e
   likuje nad sudom.

   ^14?to koristi, braaeo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema?
   Mo?e li ga vjera spasiti?

   ^15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje

   ^16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a
   ne dadnete im ?to je potrebno za tijelo, koja korist?

   ^17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.

   ^18Inaee, mogao bi tko reaei: "Ti ima? vjeru, a ja imam djela. Poka?i
   mi svoju vjeru bez djela, a ja aeu tebi djelima pokazati svoju vjeru.

   ^19Ti vjeruje? da je jedan Bog? Dobro eini?! I d-avli vjeruju, i
   dr?aeu."

   ^20Hoaee? li spoznati, ?uplja glavo, da je vjera bez djela jalova?

   ^21Zar se Abraham, otac na?, ne opravda djelima, kad na ?rtvenik
   prinese Izaka, sina svoga?

   ^22Vidi?: vjera je surad-ivala s djelima njegovim i djelima se vjera
   usavr?ila

   ^23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uraeuna mu
   se u pravednost pa prijatelj Bo?ji posta.

   ^24Gledajte: eovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.

   ^25Ne opravda li se slieno, djelima, i Rahaba bludnica kad primi
   glasnike i drugim ih putom izvede?

   ^26Jer kao ?to je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela
   mrtva.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Neka vas, braaeo moja, ne bude mnogo ueitelja! Ta znate: bit aeemo
   stro?e sud-eni.

   ^2Doista, svi mnogo grije?imo. Ako tko u govoru ne grije?i, savr?en je
   eovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo.

   ^3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i
   cijelim tijelom njihovim.

   ^4Evo i lad-a: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih
   kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoaee.

   ^5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se mo?e ponositi. Evo: kolicna
   vatra koliku ?umu zapali!

   ^6I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je med-u na?im udovima, kalja
   cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotae ?ivota.

   ^7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih ?ivotinja dade se
   ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio,

   ^8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne
   mo?e ukrotiti.

   ^9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na
   sliku Bo?ju stvorene:

   ^10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braaeo
   moja, tako dogad-ati!

   ^11Zar vrelo na isti otvor ?iklja slatko i gorko?

   ^12Mo?e li, braaeo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni
   slan izvor ne mo?e dati slatke vode.

   ^13Je li tko mudar i razborit med-u vama? Neka dobrim ?ivljenjem poka?e
   svoja djela u mudroj blagosti.

   ^14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne
   la?ite protiv istine!

   ^15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska,
   d-avolska.

   ^16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo.

   ^17A mudrost odozgor ponajprije eista je, zatim mirotvorna, milostiva,
   poueljiva, puna milosrd-a i dobrih plodova, postojana, nehinjena.

   ^18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Odakle ratovi, odakle borbe med-u vama? Zar ne odavde: od pohota ?to
   vojuju u udovima va?im?

   ^2?udite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne mo?ete postiaei; borite se
   i ratujete. Nemate jer ne i?tete.

   ^3I?tete, a ne primate jer rd-avo i?tete: da u pohotama svojim
   potratite.

   ^4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom
   neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoaee da bude prijatelj
   svijeta, promeaee se u neprijatelja Bo?jega.

   ^5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno eezne za duhom ?to ga
   nastani u nama?

   ^6A daje on i veaeu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a
   poniznima daje milost.

   ^7Podlo?ite se dakle Bogu! Oduprite se d-avlu i pobjeaei aee od vas!

   ^8Pribli?ite se Bogu i on aee se pribli?iti vama! Oeistite ruke,
   gre?nici! Oeistite srca, dvolienjaci!

   ^9Zakukajte, protu?ite, proplaeite! Smijeh va? nek se u plae obrati i
   radost u ?alost!

   ^10Ponizite se pred Gospodinom i on aee vas uzvisiti!

   ^11Ne ogovarajte, braaeo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata
   svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudi? li Zakon, nisi vr?itelj nego sudac
   Zakona.

   ^12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji mo?e spasiti i pogubiti. A
   tko si ti da sudi? bli?njega?

   ^13De sada, vi ?to govorite: "Danas ili sutra otiaei aeemo u taj i taj
   grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi",

   ^14a ne znate ?to aee sutra biti. Ta ?to je va? ?ivot? Da?ak ste ?to se
   naeas pojavi i zatim nestane!

   ^15Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, ?ivjet aeemo i ueiniti
   ovo ili ono",

   ^16vi se razmeaeete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.

   ^17Znati dakle dobro einiti, a ne einiti - grijeh je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 De sada, bogata?i, proplaeite i zakukajte zbog nevolja koje aee vas
   zadesiti!

   ^2Bogatstvo vam istrunu, haljine va?e postado?e hrana moljcima,

   ^3zlato vam i srebro zard-a i rd-a aee njihova biti svjedoeanstvo
   protiv vas te aee kao vatra izjesti tijela va?a! Zgrnuste blago u
   posljednje dane!

   ^4Evo: plaaea kosaca va?ih njiva - koju im uskratiste - viee i vapaji
   ?etelaca doprije?e do u?iju Gospoda nad Vojskama.

   ^5Rasko?no ste na zemlji i razvratno ?ivjeli, utoviste srca svoja za
   dan klanja!

   ^6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!

   ^7Strpite se dakle, braaeo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar i?eekuje
   dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije ki?u ranu i
   kasnu.

   ^8Strpite se i vi, oevrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji pribli?io!

   ^9Ne tu?ite se jedni na druge da ne budete osud-eni! Evo: sudac stoji
   pred vratima!

   ^10Za uzor strpljivosti i podno?enja zala uzmite, braaeo, proroke koji
   su govorili u ime Gospodnje.

   ^11Eto: bla?enima nazivamo one koji ustraja?e. Za postojanost Jobovu
   euste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

   ^12Prije svega, braaeo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni
   ikojom drugom zakletvom. Va?e "da" neka bude "da", i "ne" - "ne", da ne
   padnete pod sud.

   ^13Pati li tko med-u vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva
   hvalospjeve!

   ^14Boluje li tko med-u vama? Neka dozove starje?ine Crkve! Oni neka
   mole nad njim ma?uaei ga uljem u ime Gospodnje

   ^15pa aee molitva vjere spasiti nemoaenika; Gospodin aee ga podiaei, i
   ako je sagrije?io, oprostit aee mu se.

   ^16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da
   ozdravite! Mnogo mo?e ?arka molitva pravednikova.

   ^17Ilija bija?e eovjek ba? kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude ki?e i
   ki?e nije bilo na zemlji tri godine i ?est mjeseci.

   ^18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade ki?u i zemlja iznese urod svoj.

   ^19Braaeo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati,

   ^20znajte: tko vrati gre?nika s lutalaekog puta njegova, spasit aee
   du?u njegovu od smrti i pokriti mno?tvo grijeha.
     __________________________________________________________________

1 Peter
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeni?tva u Pontu,
   Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji,

   ^2po predznanju Boga Oca, posveaeenjem Duha izabranima da budu poslu?ni
   te po?kropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira!

   ^3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na?ega Isusa Krista koji nas po
   velikom milosrd-u svojemu uskrsnuaeem Isusa Krista od mrtvih nanovo
   rodi za ?ivotnu nadu,

   ^4za ba?tinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na
   nebesima za vas,

   ^5vas koje snaga Bo?ja po vjeri euva za spasenje, spremno da se objavi
   u posljednje vrijeme.

   ^6Zbog toga se radujte, makar se sada mo?da trebalo malo i ?alostiti
   zbog razlieitih ku?nja:

   ^7da proku?anost va?e vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje
   se ipak u vatri ku?a - stekne hvalu, slavu i east o Objavljenju Isusa
   Krista.

   ^8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga jo? ne
   gledate, vjerujete te klikaeete od radosti neizrecive i proslavljene

   ^9?to postigoste svrhu svoje vjere: spasenje du?a.

   ^10To su spasenje istra?ivali i pronicali proroci koji prorokovahu o
   milosti vama namijenjenoj.

   ^11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u
   njima koji je unaprijed svjedoeio o Kristovim patnjama te slavama ?to
   su nakon njih imale doaei:

   ^12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslu?uju ono ?to vam sada u
   Duhu Svetom s neba poslanom navijesti?e va?i blagovjesnici, a nada ?to
   se i and-eli ?ude nadviti.

   ^13Zato opa?ite bokove pameti svoje, trijezni budite i savr?eno se
   pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista.

   ^14Kao poslu?na djeca ne suprilieujte se prija?njim po?udama iz doba
   neznanja.

   ^15Naprotiv, kao ?to je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u
   svemu ?ivljenju.

   ^16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet.

   ^17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu
   sudi, vrijeme svoga proputovanja pro?ivite u bogobojaznosti.

   ^18Ta znate da od svog ispraznog naeina ?ivota, ?to vam ga oci
   namrije?e, niste otkupljeni neeim raspadljivim, srebrom ili zlatom,

   ^19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane.

   ^20On bija?e dodu?e predvid-en prije postanka svijeta, ali se oeitova
   na kraju vremena radi vas

   ^21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade
   slavu da vjera va?a i nada bude u Bogu.

   ^22Po?to ste posluhom istini oeistili du?e svoje za nehinjeno
   bratoljublje, od srca ?arko ljubite jedni druge.

   ^23Ta nanovo ste rod-eni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva:
   rijeeju Boga koji ?ivi i ostaje.

   ^24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski:
   sahne trava, vene cvijet,

   ^25ali Rijee Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak rijee jest evand-elje
   koje vam je navije?teno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Odlo?ite dakle svaku zloaeu i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva
   klevetanja.

   ^2Kao novorod-enead ?udite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po
   njemu uzrastete za spasenje,

   ^3ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin.

   ^4Pristupite k njemu, Kamenu ?ivomu ?to ga, istina, ljudi odbaci?e, ali
   je u oeima Bo?jim izabran, dragocjen,

   ^5pa se kao ?ivo kamenje ugrad-ujte u duhovni Dom za sveto sveaeenstvo
   da prinosite ?rtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu.

   ^6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani,
   dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neaee se postidjeti.

   ^7Vama dakle koji vjerujete - east! A onima koji ne vjeruju - kamen
   koji odbaci?e graditelji postade kamen zaglavni

   ^8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotieu,
   neposlu?ni Rijeei, za ?to su i odred-eni.

   ^9A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveaeenstvo, sveti puk, narod
   steeeni da navije?tate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k
   divnom svjetlu svojemu;

   ^10vi, nekoae Ne-narod, a sada Narod Bo?ji; vi Ne-mili, a sada Mili.

   ^11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao prido?lice i putnici klonite
   putenih po?uda koje vojuju protiv du?e;

   ^12?ivljenje va?e med-u poganima neka bude uzorno da upravo onim za ?to
   vas sada potvaraju kao zloeince, po?to promotre va?a dobra djela,
   proslave Boga u dan pohoda.

   ^13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju
   kao vrhovniku,

   ^14bilo upraviteljima jer ih on ?alje da kazne zloeince, a pohvale one
   koji dobro eine.

   ^15Doista, ovo je Bo?ja volja: da eineaei dobro u?utkate neznanje
   bezumnika.

   ^16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom
   zloaee, veae kao Bo?je sluge -

   ^17sve po?tujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja eastite!

   ^18Sluge, budite sa svim po?tovanjem pokorni gospodarima, ne samo
   dobrima i blagima nego i naopakima.

   ^19To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi
   nevolje trpeaei nepravedno.

   ^20Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No
   ako dobro eineaei trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo.

   ^21Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam
   primjer da idete stopama njegovim.

   ^22On koji grijeha ne ueini nit mu usta prijevaru izusti?e;

   ^23on koji na uvredu nije uvredom uzvraaeao i mueen nije prijetio,
   prepu?tajuaei to Sucu pravednom;

   ^24on koji u tijelu svom grijehe na?e ponese na drvo da umrijev?i
   grijesima pravednosti ?ivimo; on eijom se modricom izlijeeiste.

   ^25Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i
   euvaru du?a svojih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Tako i vi, ?ene, pokoravajte se svojim mu?evima: ako su neki od njih
   mo?da neposlu?ni Rijeei, da i bez rijeei budu pridobiveni ?ivljenjem
   vas ?ena,

   ^2po?to promotre va?e bogoljubno i eisto ?ivljenje.

   ^3Va? nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kiaeenje zlatom ili
   oblaeenje haljina.

   ^4Nego: eovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha.
   To je pred Bogom dragocjeno.

   ^5Tako su se doista i nekoae svete ?ene, zaufane u Boga, resile:
   pokoravale su se mu?evima.

   ^6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste
   djeca ako einite dobro ne bojeaei se nikakva zastra?ivanja.

   ^7Tako i vi, mu?evi, obazrivo ?ivite sa svojim ?enama, kao sa slabijim
   spolom, te im iskazujte east kao suba?tinicima milosti ?ivota da ne
   sprijeeite svojih molitava.

   ^8Napokon, budite svi jednodu?ni, puni suosjeaeanja i bratske ljubavi,
   milosrdni, ponizni!

   ^9Ne vraaeajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv,
   blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da ba?tinite blagoslov!

   ^10Doista, tko ?eli ljubiti ?ivot i nau?it se dana sretnih, nek
   suspregne jezik oda zla i usne od rijeei prijevarnih;

   ^11zla nek se kloni, a eini dobro, mir neka tra?i i za njim ide:

   ^12jer oei Gospodnje gledaju pravedne, u?i mu slu?aju vapaje njihove, a
   lice se Gospodnje okreaee protiv zloeinaca.

   ^13Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro?

   ^14Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne
   bojte se njihova zastra?ivanja i ne pla?ite se!

   ^15Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima va?im, te
   budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatra?i
   obrazlo?enje nade koja je u vama,

   ^16ali blago i s po?tovanjem, dobre savjesti da oni koji ozlogla?uju
   va? dobar ?ivot u Kristu, upravo onim budu postid-eni za ?to vas
   potvaraju.

   ^17Ta uspje?nije je trpjeti, ako je to Bo?ja volja, eineaei dobro, nego
   eineaei zlo.

   ^18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da
   vas privede k Bogu - ubijen dodu?e u tijelu, ali o?ivljen u duhu.

   ^19U njemu otid-e i propovijedati duhovima u tamnici

   ^20koji bijahu nekoae nepokorni, kad ih ono Bo?ja strpljivost
   i?eekiva?e, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj
   nekolicina, to jest osam du?a, bi spa?ena vodom.

   ^21Njezin protulik, kr?tenje - ne odlaganje tjelesne neeistoaee, nego
   molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po
   uskrsnuaeu Isusa Krista

   ^22koji, uza?av?i na nebo, jest zdesna Bogu, po?to mu bijahu pokoreni
   and-eli, vlasti i sile.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Dakle, buduaei da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboru?ajte istim
   mi?ljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha -

   ^2da vrijeme ?to vam u tijelu jo? preostaje pro?ivite ne vi?e po
   ljudskim po?udama nego po Bo?joj volji.

   ^3Dosta je uistinu ?to ste u pro?lom vremenu vr?ili volju pogana,
   hodeaei u razvratnostima, po?udama, pijaneevanjima, pijankama,
   opijanjima i bezakoniekim idolopoklonstvima.

   ^4Stoga se eude ?to se ne slijevate u tu istu rijeku raskala?enosti te
   proklinju.

   ^5Polagat aee oni raeun Onomu tko je veae spreman suditi ?ive i mrtve.

   ^6Zato je i mrtvima navije?teno evand-elje da osud-eni dodu?e po
   ljudsku, u tijelu, ?ive po Bo?ju - u duhu.

   ^7Pribli?io se svr?etak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu!

   ^8Prije svega imajte ?arku ljubav jedni prema drugima jer ljubav
   pokriva mno?tvo grijeha!

   ^9Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja!

   ^10Jedni druge poslu?ujte - svatko po primljenom daru - kao dobri
   upravitelji razlieitih Bo?jih milosti!

   ^11Govori li tko? Neka govori kao rijeei Bo?je! Poslu?uje li tko? Neka
   poslu?uje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu
   Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen.

   ^12Ljubljeni! Ne eudite se po?aru ?to bukti med-u vama da vas isku?a,
   kao da vam se dogad-a ?togod neobieno!

   ^13Naprotiv, radujte se kao zajednieari Kristovih patnja da i o
   Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

   ^14Pogrd-uju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh
   Bo?ji u vama poeiva.

   ^15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili
   zloeinac, ili makar i kao nametljivac;

   ^16ako li kao kr?aeanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog
   imena.

   ^17Ta vrijeme je da zapoene Sud - od doma Bo?jega. No ako veae od vas
   zapoeinje, kakav je onda svr?etak onih ?to nisu poslu?ni Bo?jem
   evand-elju?

   ^18I ako se pravednik jedva spasava, opak i gre?nik gdje da se pojavi?

   ^19Stoga oni koji po volji Bo?joj trpe, neka dobrim djelima povjere
   du?e svoje vjernom Stvoritelju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Starje?ine dakle med-u vama opominjem, ja sustarje?ina i svjedok
   Kristovih patnja, a zato i zajedniear slave koja se ima oeitovati:

   ^2pasite povjereno vam stado Bo?je, nadgledajte ga - ne prisilno, nego
   dragovoljno, po Bo?ju; ne radi prljava dobitka, nego odu?evljeno;

   ^3i ne kao gospodari Ba?tine nego kao uzori stada.

   ^4Pa kad se pojavi Natpastir, primit aeete neuveli vijenac slave.

   ^5Tako i vi, mladiaei, podlo?ite se starje?inama; svi se jedni prema
   drugima pripa?ite ponizno?aeu jer Bog se oholima protivi, a poniznima
   daruje milost.

   ^6Ponizite se dakle pod sna?nom rukom Bo?jom da vas uzvisi u pravo
   vrijeme.

   ^7Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.

   ^8Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik va?, d-avao, kao rieuaei lav
   obilazi tra?eaei koga da pro?dre.

   ^9Oprite mu se stameni u vjeri znajuaei da takve iste patnje podnose
   va?a braaea po svijetu.

   ^10A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjeenu slavu u Kristu, on aee
   vas, po?to malo potrpite, usavr?iti, uevrstiti, ojaeati, utvrditi.

   ^11Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.

   ^12Pi?em vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas
   ohrabrim i posvjedoeim kako je ovo istinska milost Bo?ja. Nje se
   dr?ite!

   ^13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj.

   ^14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u
   Kristu!
     __________________________________________________________________

2 Peter
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 ?imun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravedno?aeu
   Boga na?ega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao
   i nas.

   ^2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina na?ega!

   ^3Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepo?aeu,
   bo?anska nas je snaga njegova obdarila svime za ?ivot i pobo?nost.

   ^4Time smo obdareni dragocjenim, najveaeim obeaeanjima da po njima
   postanete zajednieari bo?anske naravi umakav?i pokvarenosti koja je u
   svijetu zbog po?ude.

   ^5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepo?aeu
   spoznaje,

   ^6spoznanjem uzdr?ljivost, uzdr?ljivo?aeu postojanost, postojano?aeu
   pobo?nost,

   ^7pobo?no?aeu bratoljublje, bratoljubljem ljubav.

   ^8Jer ako to imate i u tom napredujete, neaeete biti besposleni i
   neplodni za spoznanje Isusa Krista.

   ^9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oei?aeen
   od svojih prija?njih grijeha.

   ^10Zato, braaeo, to revnije uznastojte uevrstiti svoj poziv i
   izabranje: to eineaei - ne, neaeete posrnuti nikada!

   ^11Tako aee vam se bogato osigurati ulazak u vjeeno kraljevstvo
   Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa Krista.

   ^12Zato aeu vas uvijek na to podsjeaeati premda to znate i utvrd-eni
   ste u primljenoj istini.

   ^13Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom ?atoru, budim opomenom,

   ^14svjestan da aeu brzo napustiti svoj ?ator, kako mi i Gospodin na?
   Isus Krist oeitova.

   ^15A pobrinut aeu se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjeaeate.

   ^16Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina na?ega Isusa
   Krista slijedeaei izmudrene priee, nego kao oeevici njegova
   velieanstva.

   ^17Od Oca je doista primio east i slavu kad mu ono od uzvi?ene Slave
   doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva
   milina!

   ^18Taj glas, koji s neba dopira?e, eusmo mi koji bijasmo s njime na
   Svetoj gori.

   ^19Tako nam je potvrd-ena proroeka rijee te dobro einite ?to uza nju
   prianjate kao uza svjetiljku ?to svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne
   osvane i Danica se ne pomoli u srcima va?im.

   ^20Ponajprije znajte ovo: nijedno se proro?tvo Pisma ne mo?e tumaeiti
   samovoljno

   ^21jer nikada proro?tvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom
   Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Bilo je u narodu i la?nih proroka, kao ?to aee i med-u vama biti
   la?nih ueitelja, onih koji aee prokrijumeariti pogubna krivovjerja,
   zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navuaei na se brzu propast.

   ^2I mnogi aee se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih aee se
   kuditi put istine.

   ^3U svojoj aee vas lakomosti kupovati izmi?ljotinama. Njihova osuda
   veae odavna nije dokona i propast im ne drijema.

   ^4Doista, ako Bog and-ela koji sagrije?i?e nije po?tedio nego ih je
   sunovratio u Tartar i predao mraenom bezdanu da budu euvani za sud;

   ^5ako staroga svijeta ne po?tedje, nego saeuva - osmoga - Nou, glasnika
   pravednosti, srueiv?i potop na svijet bezbo?ni;

   ^6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer
   buduaeim bezbo?nicima postavi;

   ^7ako pravednog Lota, premorena razvratnim ?ivljenjem onih
   razularenika, oslobodi -

   ^8pravedniku se doista dan za danom du?a razdirala dok je gledao i
   slu?ao bezakonieka djela onih med-u kojima je boravio -

   ^9umije Gospod i pobo?nike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu
   na Dan sudnji saeuvati,

   ^10ponajpaee one koji u prljavoj po?udi idu za puti i preziru
   Velieanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrd-ujuaei Slave,

   ^11dok and-eli, iako jako?aeu i snagom od njih veaei, ne izrieu protiv
   njih pred Gospodinom pogrdna suda.

   ^12Oni pak kao nerazumne ?ivotinje, po naravi rod-ene za lov i
   istrebljenje, pogrd-uju ?to ne poznaju. Istim aee istrebljenjem i oni
   biti istrebljeni;

   ^13zadesit aee ih nepravda, plaaea nepravednosti. U?itkom smatraju
   razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslad-uju se
   prijevarama svojim dok se s vama goste.

   ^14Oei su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame du?e
   nepostojane, srce im je uvje?bano u lakomstvu, prokleti sinovi!

   ^15Zabludi?e, napustiv?i ravan put, te pod-o?e putom Bosorova sina
   Bileama, koji prigrli plaaeu nepravednosti,

   ^16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo ?ivinee ljudskim glasom
   prozbori i sprijeei prorokovo bezumlje.

   ^17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se euva
   mrkla tmina.

   ^18Naklapajuaei naduvene ispraznosti, po?udama putenim, razvratnostima
   mame one ?to netom odbjego?e od onih koji ?ive u zabludi.

   ^19Obeaeavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko
   robuje onomu tko ga svlada.

   ^20Doista, po?to su po spoznaji Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa
   Krista odbjegli od prljav?tina svijeta, ako se opet u njih upleaeu i
   daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga.

   ^21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli,
   po?to ga spozna?e, okrenuti led-a svetoj zapovijedi koja im je predana.

   ^22Dogodilo im se ?to veli istinita izreka: "Pas se vraaea svojoj
   bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ljubljeni, pi?em evo veae drugu poslanicu. U objema opomenom budim
   va? zdrav razbor

   ^2da se sjetite rijeei ?to ih proreko?e sveti proroci i zapovijedi
   apostola va?ih, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve.

   ^3Znajte ponajprije ovo: u posljednje aee se dane pojaviti podrugljivi
   izrugivaei; povoditi aee se za svojim po?udama

   ^4i pitati: "?to je s obeaeanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci
   pomrije?e, sve ostaje kao ?to bija?e od poeetka stvorenja."

   ^5Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na
   Bo?ju rijee posta iz vode i po vodi.

   ^6Na isti naein onda?nji svijet propade vodom potopljen.

   ^7A sada?nja nebesa i zemlja istom su rijeeju pohranjena za oganj i
   euvaju se za Dan suda i propasti bezbo?nih ljudi.

   ^8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao
   tisuaeu godina, a tisuaeu godina kao jedan dan.

   ^9Ne kasni Gospodin ispuniti obeaeanje, kako ga neki sporim smatraju,
   nego je strpljiv prema vama jer neaee da tko propadne, nego hoaee da
   svi prispiju k obraaeenju.

   ^10Kao tat aee doaei Dan Gospodnji u koji aee nebesa trijeskom uminuti,
   poeela se, u?arena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.

   ^11Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi istieete u
   svetu ?ivljenju i pobo?nosti

   ^12i?eekujuaei i pospje?ujuaei dolazak Dana Bo?jega u koji aee se
   nebesa, zapaljena, raspasti i poeela, u?arena, rastaliti.

   ^13Ta po obeaeanju njegovu i?eekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje
   pravednost prebiva.

   ^14Zato, ljubljeni, dok to i?eekujete, uznastojte da mu budete
   neokaljani i besprijekorni, u miru.

   ^15A strpljivost Gospodina na?ega spasenjem smatrajte, kako vam i
   ljubljeni brat na? Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana.

   ^16Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima pone?to
   nerazumljivo, ?to neupuaeeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala
   Pisma - sebi na propast.

   ^17Vi dakle, ljubljeni po?to ste upozoreni, euvajte se da ne biste,
   zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti.

   ^18A rastite u milosti i spoznanju Gospodina na?ega i Spasitelja Isusa
   Krista! Njemu slava i sada i do u dan vjeenosti! Amen!
     __________________________________________________________________

1 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 ?to bija?e od poeetka, ?to smo euli, ?to smo vidjeli oeima svojim,
   ?to razmotrismo i ruke na?e opipa?e o Rijeei, ?ivotu -

   ^2da, ?ivot se oeitova, i vidjeli smo i svjedoeimo, i navje?aeujemo vam
   ?ivot vjeeni, koji bija?e kod Oca i oeitova se nama -

   ^3?to smo vidjeli i euli, navje?aeujemo i vama da i vi imate
   zajedni?tvo s nama. A na?e je zajedni?tvo s Ocem i sa Sinom njegovim
   Isusom Kristom.

   ^4I to vam pi?emo da radost na?a bude potpuna.

   ^5A ovo je navje?taj koji smo euli od njega i navje?aeujemo vama: Bog
   je svjetlost i tame u njemu nema nikakve!

   ^6Reknemo li da imamo zajedni?tvo s njim, a u tami hodimo, la?emo i ne
   einimo istine.

   ^7Ako u svjetlosti hodimo, kao ?to je on u svjetlosti, imamo
   zajedni?tvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, eisti nas od
   svakoga grijeha.

   ^8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.

   ^9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit aee nam
   grijehe i oeistiti nas od svake nepravde.

   ^10Reknemo li da nismo zgrije?ili, pravimo ga la?cem i rijeei njegove
   nema u nama.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Djeeice moja, ovo vam pi?em da ne grije?ite. Ako tko i sagrije?i,
   zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika.

   ^2On je pomirnica za grijeha na?e, i ne samo na?e, nego i svega
   svijeta.

   ^3I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove euvamo.

   ^4Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne euva, la?ac je, u
   njemu nema istine.

   ^5A tko euva rijee njegovu, u njemu je zaista savr?ena ljubav Bo?ja. Po
   tom znamo da smo u njemu.

   ^6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu iaei putom kojim je on hodio.

   ^7Ljubljeni, pi?em vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju
   ste imali od poeetka. Ta stara zapovijed jest rijee koju ste euli.

   ^8A opet, novu vam zapovijed pi?em - obistinjuje se u njemu i vama -
   jer tama prolazi, svjetlost istinita veae svijetli.

   ^9Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do
   sada.

   ^10Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu
   nema.

   ^11A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide
   jer mu tama zaslijepi oei.

   ^12Pi?em vama, djeeice, jer su vam grijesi opro?teni po njegovu imenu.

   ^13Pi?em vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poeetka. Pi?em vama,
   mladiaei, jer ste pobijedili Zloga.

   ^14Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer
   upoznaste onoga koji je od poeetka. Napisah vama, mladiaei, jer ste
   jaki i rijee Bo?ja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga.

   ^15Ne ljubite svijeta ni ?to je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u
   njemu ljubavi Oeeve.

   ^16Jer ?to je god svjetovno - po?uda tijela, i po?uda oeiju, i oholost
   ?ivota - nije od Oca, nego od svijeta.

   ^17Svijet prolazi i po?uda njegova, a tko eini volju Bo?ju, ostaje
   dovijeka.

   ^18Djeco, posljednji je eas! I, kako ste euli, dolazi Antikrist. I sad
   su se veae mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji
   eas.

   ^19Od nas izid-o?e, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas,
   ostali bi s nama; ali neka se oeituje da nisu od nas.

   ^20A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.

   ^21Ne pisah vam zato ?to ne biste znali istine, nego jer je znate i jer
   znate da nikakva la? nije od istine.

   ^22Tko je la?ac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist
   je onaj

   ^23tko nijeee Oca i Sina. Svaki koji nijeee Sina, nema ni Oca, a tko
   priznaje Sina, ima i Oca.

   ^24A vi - ?to euste od poeetka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane
   ?to euste od poeetka, i vi aeete ostati u Sinu i Ocu.

   ^25A ovo je obeaeanje koje nam on obeaea: ?ivot vjeeni.

   ^26Ovo vam napisah o onima koji vas zavode.

   ^27A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da
   vas itko poueava. Nego njegovo vas Pomazanje uei o svemu, a istinito je
   i nije la?, pa kao ?to vas je ono naueilo, ostanite u Njemu.

   ^28I sada, djeeice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se
   pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku.

   ^29Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji eini pravdu
   od njega rod-en.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Bo?ja zovemo, i
   jesmo. A svijet nas ne poznaje zato ?to ne poznaje njega.

   ^2Ljubljeni, sad smo djeca Bo?ja i jo? se ne oeitova ?to aeemo biti.
   Znamo: kad se oeituje, bit aeemo njemu slieni, jer vidjet aeemo ga kao
   ?to jest.

   ^3I tko god ima tu nadu u njemu, eisti se kao ?to je on eist.

   ^4Tko god eini grijeh, eini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.

   ^5I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu.

   ^6Tko god u njemu ostaje, ne grije?i. Tko god grije?i, nije ga vidio
   nit upoznao.

   ^7Djeeice, nitko neka vas ne zavede! Tko eini pravdu, pravedan je kao
   ?to je On pravedan.

   ^8Tko eini grijeh, od d-avla je jer d-avao grije?i od poeetka. Zato se
   pojavi Sin Bo?ji: da razori djela d-avolska.

   ^9Tko god je rod-en od Boga, ne eini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u
   njemu; ne mo?e grije?iti jer je rod-en od Boga.

   ^10Po ovom se raspoznaju djeca Bo?ja i djeca d-avolska: tko god ne eini
   pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.

   ^11Jer ovo je navje?taj koji euste od poeetka: da ljubimo jedni druge.

   ^12Ne kao Kajin, koji bija?e od Zloga i ubi brata svog. A za?to ga ubi?
   Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna.

   ^13Ne eudite se, braaeo ako vas svijet mrzi.

   ^14Mi znamo da smo iz smrti pre?li u ?ivot jer ljubimo braaeu; tko ne
   ljubi, ostaje u smrti.

   ^15Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica
   nema u sebi trajnoga, vjeenoga ?ivota.

   ^16Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas polo?io ?ivot svoj. I mi
   smo du?ni ?ivote polo?iti za braaeu.

   ^17Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori
   pred njim srce - kako ljubav Bo?ja ostaje u njemu?

   ^18Djeeice, ne ljubimo rijeeju i jezikom, veae djelom i istinom.

   ^19Po tom aeemo znati da smo od istine. I umirit aeemo pred njim srce
   svoje

   ^20ako nas ono bilo u eem osud-uje. Jer Bog je veaei od na?ega srca i
   znade sve.

   ^21Ljubljeni, ako nas srce ne osud-uje, mo?emo zaufano k Bogu.

   ^22I ?to god i?temo, primamo od njega jer zapovijedi njegove euvamo i
   einimo ?to je njemu drago.

   ^23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa
   Krista i da ljubimo jedni druge kao ?to nam je dao zapovijed.

   ^24I tko euva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po
   ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu
   li od Boga, jer su mnogi la?ni proroci izi?li u svijet.

   ^2Po ovom prepoznajete Duha Bo?jega: svaki duh koji ispovijeda da je
   Isus Krist do?ao u tijelu, od Boga je.

   ^3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je
   Antikristov, a za nj ste euli da dolazi i sad je veae na svijetu.

   ^4Vi ste, djeeice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moaeniji Onaj
   koji je u vama nego onaj koji je u svijetu.

   ^5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih slu?a.

   ^6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas slu?a, a tko nije od Boga, ne
   slu?a nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude.

   ^7Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji
   ljubi, od Boga je rod-en i poznaje Boga.

   ^8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.

   ^9U ovom se oeitova ljubav Bo?ja u nama: Bog Sina svoga jedinorod-enoga
   posla u svijet da ?ivimo po njemu.

   ^10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas
   i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe na?e.

   ^11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo du?ni ljubiti jedni
   druge.

   ^12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u
   nama, i ljubav je njegova u nama savr?ena.

   ^13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga
   dao.

   ^14I mi smo vidjeli i svjedoeimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja
   svijeta.

   ^15Tko ispovijeda da je Isus Sin Bo?ji, Bog ostaje u njemu, i on u
   Bogu.

   ^16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.
   Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.

   ^17U ovom je savr?enstvo na?e uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na
   Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.

   ^18Straha u ljubavi nema, nego savr?ena ljubav izgoni strah; jer strah
   je muka i tko se boji, nije savr?en u ljubavi.

   ^19Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.

   ^20Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, la?ac je. Jer tko ne
   ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne mo?e ljubiti.

   ^21I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata
   svoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je rod-en. I tko god ljubi
   roditelja, ljubi i rod-enoga.

   ^2Po ovom znamo da ljubimo djecu Bo?ju: kad Boga ljubimo i zapovijedi
   njegove vr?imo.

   ^3Jer ljubav je Bo?ja ovo: zapovijedi njegove euvati. A zapovijedi
   njegove nisu te?ke.

   ^4Jer sve ?to je od Boga rod-eno, pobjed-uje svijet. I ovo je pobjeda
   ?to pobijedi svijet: vjera na?a.

   ^5Ta tko to pobjed-uje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin
   Bo?ji?

   ^6On, Isus Krist, dod-e kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i
   krvi. I Duh je koji svjedoei jer Duh je istina.

   ^7Jer troje je ?to svjedoei:

   ^8Duh, voda i krv; i to je troje jedno.

   ^9Ako primamo svjedoeanstvo ljudi, svjedoeanstvo je Bo?je veaee. Jer
   ovo je svjedoeanstvo Bo?je, kojim je svjedoeio za Sina svoga:

   ^10Tko vjeruje u Sina Bo?jega, ima to svjedoeanstvo Bo?je u sebi. Tko
   ne vjeruje Bogu, ueinio ga je la?cem jer nije vjerovao u svjedoeanstvo
   kojim je svjedoeio Bog za Sina svoga.

   ^11I ovo je svjedoeanstvo: Bog nam je dao ?ivot vjeeni; i taj je ?ivot
   u Sinu njegovu.

   ^12Tko ima Sina, ima ?ivot; tko nema Sina Bo?jega, nema ?ivota.

   ^13To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Bo?jega da znate da imate
   ?ivot vjeeni.

   ^14I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako ?to i?temo po volji
   njegovoj, usli?ava nas.

   ^15I znamo li da nas usli?ava u svemu ?to i?temo, znamo da veae imamo
   ?to smo od njega iskali.

   ^16Vidi li tko brata svojega gdje eini grijeh koji nije na smrt, neka
   i?te i dat aee mu ?ivot - onima koji eine grijeh ?to nije na smrt. Ima
   grijeh ?to je na smrt; za nj ne velim da moli.

   ^17Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt.

   ^18Znamo: tko god je rod-en od Boga, ne grije?i; nego Rod-eni od Boga
   euva ga i Zli ga se ne dotiee.

   ^19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim.

   ^20Znamo: Sin je Bo?ji do?ao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I
   mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i
   ?ivot vjeeni.

   ^21Djeeice, klonite se idola!
     __________________________________________________________________

2 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Starje?ina izabranoj Gospod-i i djeci njezinoj koju ja ljubim u
   Istini - a ne samo ja nego i svi koji upozna?e Istinu -

   ^2radi Istine koja ostaje u nama i bit aee s nama dovijeka.

   ^3Bila s nama milost, milosrd-e i mir od Boga Oca i od Sina Oeeva Isusa
   Krista u istini i ljubavi!

   ^4Obradovah se veoma ?to sam med-u tvojom djecom na?ao takve koji hode
   u istini, kao ?to primismo zapovijed od Oca.

   ^5I sada te molim, Gospod-o, ne kao da ti novu zapovijed pi?em, nego
   onu koju smo imali od poeetka: da ljubimo jedni druge.

   ^6A ovo je ta ljubav: da ?ivimo po zapovijedima njegovim. To je
   zapovijed, kao ?to euste od poeetka, da u njoj ?ivite.

   ^7Jer izid-o?e na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa
   Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist.

   ^8Euvajte se da ne izgubite ?to ste stekli, nego da primite potpunu
   plaaeu.

   ^9Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje
   u nauku, ima i Oca i Sina.

   ^10Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuaeu
   i ne pozdravljajte ga.

   ^11Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima.

   ^12Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego
   se nadam da aeu doaei k vama i iz usta u usta govoriti da radost va?a
   bude potpuna.

   ^13Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.
     __________________________________________________________________

3 John
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Starje?ina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini.

   ^2Ljubljeni! ?elim ti u svemu dobro i da bude? zdrav, kao ?to je dobro
   tvojoj du?i.

   ^3Veoma se obradovah kada dod-o?e braaea i posvjedoei?e za tvoju
   istinu: kako ti ?ivi? po Istini.

   ^4Euti da moja djeca po Istini ?ive! - nema mi veaee radosti od toga.

   ^5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu ?to eini? za braaeu, i to za
   do?ljake.

   ^6Oni posvjedoei?e tvoju ljubav pred Crkvom i dobro aee? ueiniti ako ih
   isprati? Boga dostojno.

   ^7Jer poradi Imena izid-o?e i ne primaju ni?ta od pogana.

   ^8Mi smo dakle du?ni takve primati da budemo suradnici Istine.

   ^9Pisao sam ne?to Crkvi: ali Diotref, koji hoaee da bude prvi med-u
   njima, ne prima nas.

   ^10Zato ako dod-em, spoeitnut aeu mu djela koja eini naklapajuaei
   zlobne rijeei o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braaee, a
   onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve.

   ^11Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro eini, od Boga je;
   tko zlo eini, nije vidio Boga.

   ^12Za Demetrija svjedoee svi, i sama Istina, a i mi svjedoeimo. A zna?
   da je na?e svjedoeanstvo istinito.

   ^13Mnogo bih ti imao pisati, ali neaeu da ti pi?em crnilom i perom.

   ^14Nadam se da aeu te uskoro vidjeti pa aeemo iz usta u usta govoriti.

   ^15Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.
     __________________________________________________________________

Jude
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu,
   euvanima za Isusa Krista - pozvanima.

   ^2Obilovali milo?aeu, mirom i ljubavlju!

   ^3Ljubljeni! Dok sam u svojoj bri?ljivosti kanio pisati vam o na?em
   zajedniekom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da
   vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima.

   ^4Jer u?uljali se neki, odavna veae zapisani za ovaj sud, bezbo?nici
   koji milost Boga na?ega promeaeu u razuzdanost i nijeeu jedinoga
   gospodara i Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^5?elim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je
   Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uni?tio nevjerne.

   ^6I and-ele, koji nisu euvali svojeg dostojanstva nego su ostavili
   svoje prebivali?te, saeuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku
   vjeenim okovima;

   ^7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali
   bludu i oti?li za drugom pOuti, stoje za primjer, ispa?tajuaei kaznu u
   vjeenom ognju.

   ^8Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Velieanstvo,
   pogrd-uju Slave.

   ^9Kad se Mihael arkand-eo s d-avlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije
   se usudio izreaei pogrdan sud protiv njega, nego reee: "Sprijeeio te
   Gospodin!"

   ^10A ovi pogrd-uju ono ?to ne poznaju; a ?to po naravi kao nerazumne
   ?ivotinje poznaju, u tom trunu.

   ^11Jao njima! Putom Kajinovim pod-o?e, i zabludi se Bileamovoj za
   plaaeu poda?e, i propado?e od pobune Korahove.

   ^12Oni su ljage na va?im agapama, bezobzirno se s vama gosteaei i
   napasajuaei se; oblaci bezvodni ?to ih vjetrovi raznose, stabla
   besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena,

   ^13bijesno morsko valovlje ?to ispjenjuje svoje sramote, zvijezde
   lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.

   ^14O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, dod-e Gospodin sa
   Desttisuaeama svojim

   ^15suditi svima i pokarati sve bezbo?nike za sva njihova bezbo?na djela
   kojima bezbo?no sagrije?i?e i za sve drzovite rijeei koje gre?ni
   bezbo?nici izreko?e protiv njega."

   ^16To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih po?uda, usta
   im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka.

   ^17A vi, ljubljeni, sjetite se rijeei ?to ih proreko?e apostoli
   Gospodina na?ega Isusa Krista.

   ^18Oni vam govorahu: "U posljednje aee vrijeme biti podrugljivaca koji
   aee se povoditi za bezbo?nim po?udama svojim."

   ^19To su sijaei razdora, sjetilnici koji nemaju Duha.

   ^20A vi, ljubljeni, nazid-ujte se na presvetoj vjeri svojoj moleaei se
   u Duhu Svetom,

   ^21u?euvajte se u ljubavi Bo?joj, i?eekujuaei milosrd-e Gospodina
   na?ega Isusa Krista za vjeeni ?ivot.

   ^22I jedne, svadljivce, karajte,

   ^23druge spasavajte otimajuaei ih ognju, treaeima se pak smilujte sa
   strahom, mrzeaei i haljinu puti okaljanu.

   ^24Onomu koji vas mo?e oeuvati od pada i besprijekorne postaviti pred
   svoju Slavu u klicanju -

   ^25jedinomu Bogu, Spasitelju na?emu, po Isusu Kristu, Gospodinu na?emu:
   slava, velieanstvo, vlast i moae i prije svakoga vijeka, i sada, i u
   sve vijeke. Amen.
     __________________________________________________________________

Revelation
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on poka?e slugama
   svojim ono ?to se ima dogoditi ubrzo. I on to oznaei poslav?i svog
   and-ela sluzi svomu Ivanu

   ^2koji posvjedoei za rijee Bo?ju i za svjedoeanstvo Isusa Krista - za
   sve ?to vidje.

   ^3Blago onomu koji eita i onima ?to slu?aju rijeei ovog proro?tva te
   euvaju ?to je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

   ^4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i
   koji bija?e i koji dolazi i od sedam duhova ?to su pred Prijestoljem
   njegovim

   ^5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorod-enca od mrtvih, Vladara
   nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom
   otkupi od na?ih grijeha

   ^6te nas ueini kraljevstvom, sveaeenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu
   slava i vlast u vijeke vjekova! Amen!

   ^7Gle, dolazi s oblacima i gledat aee ga svako oko, svi koji su ga
   proboli, i naricat aee nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen.

   ^8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji
   bija?e i koji dolazi, Svevladar.

   ^9Ja, Ivan, brat va? i suzajedniear u nevolji, kraljevstvu i
   postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rijeei Bo?je i
   svjedoeanstva Isusova.

   ^10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zaeuh iza sebe jak glas, kao
   glas trublje.

   ^11Govora?e: "?to vidi?, napi?i u knjigu i po?alji sedmerim crkvama: U
   Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju."

   ^12Okrenuh se da vidim glas koji govora?e sa mnom. I okrenuv?i se,
   vidjeh sedam zlatnih svijeaenjaka,

   ^13a posred svijeaenjaka netko kao Sin Eovjeeji, odjeven u dugu
   haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom;

   ^14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oei mu
   kao plamen ognjeni;

   ^15noge mu nalik mjedi uglad-enoj, kao u peaei u?arenoj, a glas mu kao
   ?um voda mnogih;

   ^16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mae dvosjeean, o?tar,
   a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.

   ^17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu
   govoreaei: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji,

   ^18i ?ivi! Mrtav bijah, a evo ?ivim u vijeke vjekova te imam kljuee
   Smrti, i Podzemlja.

   ^19Napi?i dakle ?to si vidio: ono ?to jest i ?to se ima dogoditi
   poslije.

   ^20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam
   zlatnih svijeaenjaka: sedam zvijezda and-eli su sedam crkava, sedam
   svijeaenjaka sedam je crkava."
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 And-elu Crkve u Efezu napi?i: "Ovo govori Onaj koji dr?i sedam
   zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijeaenjaka:

   ^2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne mo?e?
   podnijeti opakih. Isku?ao si one koji se prave apostolima, a nisu, i
   otkrio si da su la?ljivci.

   ^3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao.

   ^4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio.

   ^5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i eini prva djela. Inaee
   dolazim k tebi i - uklonit aeu tvoj svijeaenjak s mjesta njegova ako se
   ne obrati?.

   ^6Ali ovo ima?: mrzi? nikolaitska djela koja i ja mrzim."

   ^7"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku aeu dati
   jesti od stabla ?ivota koje je u raju Bo?jem."

   ^8I and-elu Crkve u Smirni napi?i: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj
   koji bija?e mrtav i o?ivje:

   ^9Znam tvoju nevolju i siroma?tvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih
   koji se nazivaju ?idovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.

   ^10Ne boj se onoga ?to ti je trpjeti! Evo, Sotona, aee neke od vas
   baciti u tamnicu da budete isku?ani. Bit aeete u nevolji deset dana.
   Budi vjeran do smrti i dat aeu ti vijenac ?ivota."

   ^11"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku neaee
   nauditi druga smrt."

   ^12I and-elu Crkve u Pergamu napi?i: "Ovo govori Onaj u koga je mae
   dvosjek, o?tar:

   ^13Znam gdje prebiva? - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a evrsto
   se dr?i? moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je
   Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva.

   ^14Ali imam ne?to malo protiv tebe: ima? ondje nekih ?to dr?e nauk
   Bileama ?to pouei Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te
   blaguju od mesa ?rtvovana idolima i bludu se podadu.

   ^15Tako i ti ima? takvih koji dr?e nauk nikolaitski.

   ^16Obrati se dakle! Inaee dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima maeem
   usta svojih."

   ^17"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama! Pobjedniku aeu
   dati mane sakrivene i bijel aeu mu kamen dati, a na kamenu napisano ime
   novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima."

   ^18I and-elu Crkve u Tijatiri napi?i: "Ovo govori Sin Bo?ji, Onaj u
   koga su oei kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglad-enu:

   ^19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i slu?enje, i postojanost -
   i tvoja posljednja djela obilatija od prva?njih.

   ^20Ali imam protiv tebe: pu?ta? ?enu Jezabelu, koja se pravi
   proroeicom, da uei i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od
   mesa ?rtvovana idolima.

   ^21Dadoh joj vremena za obraaeenje, ali ona neaee da se obrati od
   bludnosti svoje.

   ^22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju
   ako se ne odvrate od njezinih djela;

   ^23i djecu aeu joj smraeu pobiti. I znat aee sve crkve: Ja sam Onaj
   koji istra?uje bubrege i srca - i dat aeu vam svakomu po djelima.

   ^24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne dr?e ovog nauka te
   ne upozna?e takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga
   bremena

   ^25nego - ?to imate, evrsto dr?ite dok ne dod-em."

   ^26"Pobjedniku, onomu ?to do kraja bude vr?io moja djela, dat aeu vlast
   nad narodima

   ^27i vladat aee njima palicom gvozdenom, kao posud-e glineno satirati
   ih -

   ^28kao ?to i ja to primih od Oca svoga. I dat aeu mu zvijezdu Danicu.

   ^29Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 I and-elu Crkve u Sardu napi?i: "Ovo govori Onaj koji ima sedam
   duhova Bo?jih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: ima? ime da ?ivi?, a
   mrtav si.

   ^2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek ?to ne umre. Doista, ne nad-oh
   da su ti djela pred Bogom mojim savr?ena.

   ^3Spomeni se dakle: kako si primio Rijee i poslu?ao, tako je i euvaj -
   i obrati se. Ne bude? li dakle budan, doaei aeu kao tat, a neaee? znati
   u koji aeu eas doaei na te.

   ^4Ali ima? u Sardu nekolicinu imena ?to ne okalja?e svojih haljina; oni
   aee hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni."

   ^5"Tako aee pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neaeu izbrisati
   imena njegova iz knjige ?ivota i priznat aeu ime njegovo pred Ocem
   svojim i and-elima njegovim."

   ^6"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"

   ^7I and-elu Crkve u Filadelfiji napi?i: "Ovo govori Sveti, Istiniti,
   Onaj koji ima kljue Davidov i kad otvori, nitko neaee zatvoriti; kad
   zatvori, nitko neaee otvoriti:

   ^8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko
   zatvoriti ne mo?e. Doista, malena je tvoja snaga, a oeuvao si moju
   rijee i nisi zatajio mog imena.

   ^9Evo, dovest aeu neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu ?idovi, a
   nisu, nego la?u - evo, prisilit aeu ih da dod-u da ti se do nogu
   poklone te upoznaju da te ja ljubim.

   ^10Buduaei da si oeuvao moju rijee o postojanosti, i ja aeu oeuvati
   tebe od easa ku?nje koji ima doaei na sav svijet da se isku?aju svi
   pozemljari.

   ^11Dolazim ubrzo. Evrsto dr?i ?to ima? da ti nitko ne ugrabi vijenca."

   ^12"Pobjednika aeu postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on vi?e
   neaee iziaei i napisat aeu na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga
   svoga, novog Jeruzalema koji sid-e s neba od Boga mojega, i ime moje
   novo."

   ^13"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"

   ^14I and-elu Crkve u Laodiceji napi?i: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni
   i istiniti, Poeetak Bo?jeg stvorenja:

   ^15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruae. O da si studen ili vruae!

   ^16Ali jer si mlak, ni vruae ni studen, povratit aeu te iz usta.

   ^17Govori?: 'Bogat sam, obogatih se, ni?ta mi ne treba!' A ne zna? da
   si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol.

   ^18Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri ?e?ena da se obogati? i
   bijele haljine da se odjene? da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i
   pomasti da oei poma?e? i vidi?.

   ^19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!

   ^20Evo, na vratima stojim i kucam; poslu?a li tko glas moj i otvori mi
   vrata, uniaei aeu k njemu i veeerati s njim i on sa mnom."

   ^21"Pobjednika aeu posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao ?to i
   ja, pobijediv?i, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo."

   ^22"Tko ima uho, nek poslu?a ?to Duh govori crkvama!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prija?nji
   glas, ?to ga ono zaeuh kao glas trublje ?to govora?e sa mnom, reee:
   "Uzid-i ovamo i pokazat aeu ti ?to se ima dogoditi nakon ovoga!"

   ^2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje staja?e na nebu i na
   prijestolje Netko sjede.

   ^3Taj ?to sjede bija?e nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja
   duga sliena smaragdu.

   ^4Uokolo prijestolja dvadeset i eetiri prijestolja, a na prijestolja
   sjedo?e dvadeset i eetiri starje?ine, obueene u bijele haljine, sa
   zlatnim vijencima na glavi.

   ^5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem
   gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Bo?jih,

   ^6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U
   sredini prijestolja, oko prijestolja, eetiri biaea, sprijeda i straga
   puna oeiju:

   ^7prvo biaee slieno lavu, drugo biaee slieno juncu, treaee biaee s
   licem kao eovjeejim, eetvrto biaee slieno leteaeem orlu.

   ^8Ta su eetiri biaea - u svakoga po ?est krila - sve naokolo i iznutra
   puna oeiju. Bez predaha dan i noae govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin,
   Bog Svevladar, Onaj koji bija?e i koji jest i koji dolazi!"

   ^9I kad god biaea dadu slavu i east pohvalnicu Onomu koji sjedi na
   prijestolju, ?ivomu u vijeke vjekova,

   ^10dvadeset i eetiri starje?ine padnu nieice pred Onim koji sjedi na
   prijestolju i poklone se njemu - ?ivomu u vijeke vjekova. I stavljaju
   svoje vijence pred prijestolje govoreaei:

   ^11"Dostojan si, Gospodine, Bo?e na?, primiti slavu i east i moae! Jer
   ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga,
   iznutra i izvana ispisana, zapeeaaeena sa sedam peeata!

   ^2I vidjeh sna?na and-ela gdje iza glasa progla?uje: "Tko je dostojan
   otvoriti knjigu i otpeeatiti peeate njezine?"

   ^3I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao
   otvoriti knjige i pogledati u nju.

   ^4Briznem u plae jer se nitko ne nad-e dostojan otvoriti knjigu i
   pogledati u nju.

   ^5A jedan od starje?ina reee: "Ne plaei! Evo, pobijedi Lav iz plemena
   Judina, Korijen Davidov, on aee otvoriti knjigu i sedam peeata
   njezinih.

   ^6I vidjeh: posred prijestolja i eetiriju biaea i posred starje?ina
   stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oeiju, to jest
   sedam duhova Bo?jih, po svoj zemlji poslanih.

   ^7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme
   knjigu.

   ^8A kad on uze knjigu, eetiri biaea i dvadeset i eetiri starje?ine
   pado?e nieice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice
   pune kada, to jest molitava svetaekih.

   ^9Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peeate
   njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz
   svakoga plemena i jezika, puka i naroda;

   ^10ueinio si ih Bogu na?emu kraljevstvom i sveaeenicima i kraljevat aee
   na zemlji."

   ^11I vidjeh, i zaeuh glas and-ela mnogih uokolo prijestolja, i biaea i
   starje?ina. Bija?e ih na mirijade mirijada i tisuaee tisuaea.

   ^12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moae, i
   bogatstvo, i mudrost, i snagu, i east, i slavu, i blagoslov!"

   ^13I zaeujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u
   moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju
   i Jaganjcu blagoslov i east, i slava i vlast u vijeke vjekova!"

   ^14I eetiri biaea ponavljahu: "Amen!" A starje?ine padnu nieice i
   poklone se.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peeata, zaeujem gdje
   prvo od eetiri biaea govori glasom kao gromovnim: "Dod-i!"

   ^2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je
   vijenac te kao pobjednik pod-e da pobijedi.

   ^3Kad Jaganjac otvori drugi peeat, zaeujem drugo biaee gdje govori:
   "Dod-i!"

   ^4I izid-e drugi konj, rid-an. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir
   sa zemlje da se ljudi med-u sobom pokolju. I dan mu je mae velik.

   ^5Kad Jaganjac otvori treaei peeat, zaeujem treaee biaee gdje govori:
   "Dod-i!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci
   tezulja.

   ^6Tada zaeujem kao neki glas isred eetiriju biaea gdje govori: "Mjera
   p?enice za denar! Tri mjere jeema za denar! A ulju i vinu ne udi!"

   ^7Kad Jaganjac otvori eetvrti peeat, zaeujem glas eetvrtoga biaea gdje
   govori: "Dod-i!"

   ^8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati
   ga Podzemlje. Dana im je vlast nad eetvrtinom zemlje: ubijati maeem i
   glad-u i smraeu i zvijerima zemaljskim.

   ^9Kad Jaganjac otvori peti peeat, vidjeh pod ?rtvenikom du?e zaklanih
   zbog rijeei Bo?je i zbog svjedoeanstva ?to ga imahu.

   ^10Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neaee?
   suditi i osvetiti krv na?u na pozemljarima?"

   ^11I svakome je od njih dana bijela haljina i reeeno im je neka se
   strpe jo? malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u
   slu?bi i braaee njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

   ^12I vidjeh: kad Jaganjac otvori ?esti peeat, potres velik nasta. I
   sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.

   ^13I zvijezde pado?e s neba na zemlju kao ?to smokva smokvice stresa
   kad je potrese ?estok vjetar.

   ^14Nebo i?eeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenu?e
   s mjesta.

   ^15Kraljevi zemaljski, i velika?i, i vojvode, i bogata?i, i moguaenici,
   rob i slobodnjak - svi se sakri?e u spilje i peaeine gorske

   ^16govoreaei gorama i peaeinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica
   Onoga koji sjedi na prijestolju i od srd?be Jaganjeeve.

   ^17Jer dod-e Dan onaj veliki srd?be njihove i tko aee opstati!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Nakon toga vidjeh: eetiri and-ela stoje na eetiri kraja zemlje
   zadr?avajuaei eetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne pu?e ni
   zemljom ni morem nit ikojim drveaeem.

   ^2I vidjeh drugoga jednog and-ela gdje uzlazi od istoka suneeva s
   peeatom Boga ?ivoga. On povika iza glasa onoj eetvorici and-ela kojima
   bi dano nauditi zemlji i moru:

   ^3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveaeu dok ne opeeatimo sluge Boga
   na?ega na eelima!"

   ^4I zaeujem broj opeeaaeenih - sto eetrdeset i eetiri tisuaee
   opeeaaeenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

   ^5iz plemena Judina dvanaest tisuaea opeeaaeenih, iz plemena Rubenova
   dvanaest tisuaea, iz plemena Gadova dvanaest tisuaea,

   ^6iz plemena A?erova dvanaest tisuaea, iz plemena Naftalijeva dvanest
   tisuaea, iz plemena Mana?eova dvanaest tisuaea,

   ^7iz plemena ?imunova dvanaest tisuaea, iz plemena Levijeva dvanaest
   tisuaea, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuaea,

   ^8iz plemena Zebulunova dvanaest tisuaea, iz plemena Josipova dvanaest
   tisuaea, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuaea opeeaaeenih.

   ^9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mno?tva, ?to ga nitko ne moga?e
   izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred
   prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u
   rukama.

   ^10Vieu iz glasa: "Spasenje Bogu na?emu koji sjedi na prijestolju i
   Jaganjcu!"

   ^11I svi and-eli, ?to stajahu uokolo prijestolja i starje?ina i
   eetiriju biaea, pado?e pred prijestoljem nieice, na svoja lica,

   ^12i pokloni?e se Bogu govoreaei: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost,
   i zahvalnica, i east, i moae i snaga Bogu na?emu u vijeke vjekova.
   Amen."

   ^13I jedan me od starje?ina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko
   su i odakle dod-o?e?"

   ^14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to zna?." A on aee mi: "Oni dod-o?e
   iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi
   Jaganjeevoj.

   ^15Zato su pred prijestoljem Bo?jim i slu?e mu dan i noae u hramu
   njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet aee ?ator svoj nad
   njima.

   ^16Neaee vi?e gladovati ni ?ed-ati, neaee ih vi?e paliti sunce nit
   ikakva ?ega

   ^17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit aee pastir njihov i
   vodit aee ih na izvore voda ?ivota. I otrt aee Bog svaku suzu s oeiju
   njihovih."
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad Jaganjac otvori sedmi peeat, nasta muk na nebu oko pola sata.

   ^2I vidjeh: sedmorici and-ela ?to stoje pred Bogom dano je sedam
   trubalja.

   ^3I drugi jedan and-eo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na
   ?rtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese
   na zlatni ?rtvenik pred prijestoljem.

   ^4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke and-elove pred lice
   Bo?je.

   ^5And-eo uze kadionicu, napuni je vatrom sa ?rtvenika i prosu na
   zemlju. I udari?e gromovi, i glasovi, i munje, i potres.

   ^6A sedam and-ela sa sedam trubalja pripremi?e se da zatrube.

   ^7Prvi zatrubi. I nastado?e tuea i oganj, pomije?ani s krvlju, i budu
   baeeni na zemlju. I treaeina zemlje izgorje, i treaeina stabala
   izgorje, i sva zelena trava izgorje.

   ^8Drugi and-eo zatrubi. I ne?to kao gora velika, ognjem zapaljena,
   baeeno bi u more. I treaeina se mora pretvori u krv

   ^9te izginu treaeina stvorenja ?to u moru ?ive i treaeina lad-a
   propade.

   ^10Treaei and-eo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je
   kao zublja - pade na treaeinu rijeka i na izvore voda.

   ^11Zvijezdi je ime Pelin. I treaeina se voda pretvori u pelin te
   mno?tvo ljudi poginu od zagoreenih voda.

   ^12Eetvrti and-eo zatrubi. I bi udarena treaeina sunca i treaeina
   mjeseca i treaeina zvijezda te pomrea?e za treaeinu. I dan izgubi
   treaeinu svoga sjaja, a tako i noae.

   ^13I vidjeh i zaeuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao!
   Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice
   and-ela koji aee sad-na zatrubiti!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Peti and-eo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i
   dani su joj kljuei zjala Bezdanova.

   ^2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peaei
   goleme te pomrea sunce i zrak od dima iz zjala.

   ^3Iz dima pak izid-o?e na zemlju skakavci i dana im je moae kakvu imaju
   ?tipavci zemaljski.

   ^4I zapovjed-eno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu
   nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peeata Bo?jega na
   eelu.

   ^5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muee pet mjeseci, a
   muka njihova da bude kao muka od uboda ?tipavaca.

   ^6U one aee dane ljudi iskati smrt, ali je neaee naaei; po?eljet aee
   umrijeti, ali smrt aee bje?ati od njih.

   ^7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im
   kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi,

   ^8kose kao u ?ena, a zubi kao u lavova.

   ^9Imahu oklope kao od ?eljeza, a ?um krila njihovih kao ?tropot bojnih
   kola s mnogo konja ?to u boj jure.

   ^10Repovi im kao u ?tipavaca, sa ?alcima, a u repovima im moae da ude
   ljudima pet mjeseci.

   ^11Nad njima je kralj, and-eo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, greki
   Apolion - Upropastitelj.

   ^12Prvi Jao prod-e. Evo, za njim dolaze jo? dva druga Jao.

   ^13?esti and-eo zatrubi. I zaeujem neki glas iz rogova zlatnoga
   ?rtvenika pred Bogom.

   ^14Govora?e ?estom and-elu koji je dr?ao trublju: "Odrije?i ona eetiri
   and-ela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu."

   ^15I odrije?ena bijahu eetiri and-ela, spremna za taj eas i dan i
   mjesec i godinu, da pobiju treaeinu ljudi.

   ^16A broj eeta konjaniekih, kako sam euo, bija?e dvije mirijade
   mirijada.

   ^17Ovako u vid-enju vidjeh konje i njihove jahaee: imahu oklope
   ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im
   sukljao oganj, dim i sumpor.

   ^18Od ovih triju zala poginu treaeina ljudi - od ognja, dima i sumpora
   ?to sukljahu konjima iz usta.

   ^19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u
   zmija, s glavama kojima ude.

   ^20Ipak, preostali ljudi, ?to ne poginu?e od tih zala, ne obrati?e se
   od djela ruku svojih, da se vi?e ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni
   zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti
   vide niti euju nit hodaju -

   ^21i ne obrati?e se od svojih ubojstava ni od svojih earanja ni od
   svoga bluda niti od svojih krad-a.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 I vidjeh drugoga jednog, sna?nog and-ela: silazio s neba ogrnut
   oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno
   stupovlje;

   ^2u ruci dr?i otvorenu knji?icu. I zakoraei desnom nogom na more,
   lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riee.

   ^3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

   ^4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaeujem glas s
   neba: "Zapeeati to ?to prozbori sedam gromova! Toga ne pi?i!"

   ^5I onaj and-eo ?to ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podi?e k
   nebu desnicu

   ^6i zakle se ?ivim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve ?to je na
   njemu, zemlju i sve ?to je na njoj, more i sve ?to je u njemu: "Neaee
   vi?e biti vremena!

   ^7Nego - u dane kad se oglasi sedmi and-eo, eim zatrubi, dovr?it aee se
   otajstvo Bo?je kao ?to on to navijesti slugama svojim prorocima."

   ^8I glas ?to ga zaeuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu
   knjigu iz ruke and-ela ?to stoji na moru i na zemlji!"

   ^9Pristupim k and-elu i zamolim ga da mi dade knji?icu. A on aee mi:
   "Uzmi je i progutaj! Zagoreit aee ti utrobu, ali aee ti u ustima biti
   slatka kao med."

   ^10Uzeh knji?icu iz ruke and-elove i progutah je. I bija?e mi u ustima
   kao med slatka, ali kad je progutah, zagorei mi utrobu.

   ^11I reeeno mi je: "Treba da ponovno prorokuje? proti pucima i narodima
   i kraljevima mnogim!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 I dana mi je trska sliena palici i reeeno mi je: "Ustani i izmjeri
   hram Bo?ji i ?rtvenik i poklonike u njemu!

   ^2Vanjsko dvori?te hrama mimoid-i, ne mjeri ga jer je dano poganima:
   gazit aee svetim gradom eetrdeset i dva mjeseca.

   ^3I ja aeu poslati dva svoja svjedoka da, obueeni u kostrijet,
   prorokuju tisuaeu dvjesta i ?ezdeset dana.

   ^4Oni su dvije masline i dva svijeaenjaka ?to stoje pred Gospodarom
   zemlje.

   ^5Ako im tko hoaee nauditi, oganj suee iz usta njihovih i pro?dire
   njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da
   pogine.

   ^6Oni imaju vlast zakljueati nebo da ne pada ki?a dok prorokuju; imaju
   vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god
   htjednu.

   ^7A kada dovr?e svoje svjedoeanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana
   zaratit aee s njima, pobijediti ih i ubiti.

   ^8I njihova aee trupla le?ati na trgu grada velikoga koji se duhovno
   zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.

   ^9Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat aee njihova
   trupla tri i pol dana i neaee dopustiti da im se trupla u grob polo?e.

   ^10Pozemljari aee se radovati i veseliti zbog njihove nesreaee i
   darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku
   pozemljarima.

   ^11Ali nakon tri i pol dana duh ?ivotni od Boga ud-e u njih i stado?e
   na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu.

   ^12I zaeu?e glas s neba silan: "Uzid-ite ovamo!" I uzid-o?e na oblaku u
   nebo na oeigled svojih neprijatelja.

   ^13U taj eas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu
   poginu sedam tisuaea ljudi. Pre?ivjele spopade strah te proslavi?e Boga
   nebeskoga.

   ^14Drugi Jao prod-e. Evo, treaei Jao dolazi ubrzo!

   ^15I sedmi and-eo zatrubi. I na nebu odjeknu?e silni glasovi:
   "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara na?ega i
   Pomazanika njegova i kraljevat aee u vijeke vjekova!"

   ^16Tada dvadeset i eetiri starje?ine, ?to pred Bogom sjedo?e na
   prijestolja,

   ^17pado?e nieice i pokloni?e se Bogu govoreaei. "Zahvaljujemo ti,
   Gospodaru, Bo?e, Svevladaru, koji jesi i koji bija?e, zato ?to uze u
   ruke moae svoju veliku i zakralji se!

   ^18Gnjevili se narodi, ali dod-e srd?ba tvoja i eas da se sudi mrtvima
   i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje
   imena tvojega, malima i velikima; i da se uni?te oni koji kvare
   zemlju."

   ^19I otvori se hram Bo?ji na nebu i pokaza se Koveeg saveza njegova u
   hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuea
   velika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: ?ena odjevena suncem, mjesec
   joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

   ^2Trudna viee u porod-ajnim bolima i mukama rad-anja.

   ^3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam
   glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,

   ^4a rep mu povlaei treaeinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju.
   Zmaj stade pred ?enu koja ima?e roditi da joj, eim rodi, pro?dre
   Dijete.

   ^5I ona porodi sina, mu?kiaea, koji aee vladati svim narodima palicom
   gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

   ^6A ?ena pobje?e u pustinju gdje joj Bog pripravi skloni?te da se ondje
   hrani tisuaeu dvjesta i ?ezdeset dana.

   ^7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi and-eli zarate se sa Zmajem.
   Zmaj ud-e u rat i and-eli njegovi,

   ^8ali ne nadvlada. I ne bija?e im vi?e mjesta na nebu.

   ^9Zbaeen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom D-avao, Sotona, zavodnik
   svega svijeta. Baeen je na zemlju, a s njime su baeeni i and-eli
   njegovi.

   ^10I zaeujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i
   kraljevstvo Boga na?ega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaeen je
   tu?itelj braaee na?e koji ih je dan i noae optu?ivao pred Bogom na?im.

   ^11Ali oni ga pobijedi?e krvlju Jaganjeevom i rijeeju svojega
   svjedoeanstva: nisu ljubili ?ivota svoga - sve do smrti.

   ^12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more,
   jer D-avao sid-e k vama, gnjevan veoma, znajuaei da ima malo vremena!"

   ^13Kad Zmaj vidje da je zbaeen na zemlju, stade progoniti ?enu koja
   rodi mu?kiaea.

   ^14No ?eni bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju,
   u svoje skloni?te gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i
   dva vremena i polovicu vremena.

   ^15I Zmija iz usta pusti za ?enom vodu poput rijeke da je rijeka
   odnese.

   ^16Ali zemlja priteee u pomoae ?eni: otvori usta i popi rijeku ?to je
   Zmaj pusti iz usta.

   ^17I razgnjevi se Zmaj na ?enu pa ode i zarati se s ostatkom njezina
   potomstva, s onima ?to euvaju Bo?je zapovijedi i dr?e svjedoeanstvo
   Isusovo.

   ^18I stade na morski ?al.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na
   rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena.

   ^2Ta Zvijer ?to je vidjeh bija?e nalik na leoparda, noge joj kao
   medvjed-e, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje
   i vlast veliku.

   ^3Jedna joj glava bija?e kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana
   zalijeeila. Sva se zemlja, zaeud-ena, zanijela za Zvijeri

   ^4i svi se pokloni?e Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloni?e se
   i Zvijeri govoreaei: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?"

   ^5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da
   to eini eetrdeset i dva mjeseca.

   ^6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov ?ator i
   nebesnike.

   ^7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je
   vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom:

   ^8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u
   knjizi ?ivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.

   ^9Tko ima uho, nek poslu?a!

   ^10Je li tko za progonstvo, u progonstvo aee iaei! Je li tko za mae, da
   bude pogubljen, maeem aee biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera
   svetih.

   ^11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput
   jaganjca, a govori kao Zmaj.

   ^12Vr?i svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazoenosti. Prisiljava
   zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli
   smrtna rana.

   ^13Eini znamenja velika: i oganj spu?ta s neba na zemlju naoeigled
   ljudi.

   ^14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano einiti u
   nazoenosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naeine kip Zvijeri koja
   bija?e udarena maeem, ali pre?ivje.

   ^15I dano joj je udahnuti ?ivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i
   poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.

   ^16Ona posti?e da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima,
   slobodnjacima i robovima - udari ?ig na desnicu ili na eelo,

   ^17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi ?ig s
   imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.

   ^18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj
   je to jednog eovjeka, a broj mu je ?est stotina ?ezdeset i ?est.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto eetrdeset
   i eetiri tisuaee - na eelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

   ^2I zaeujem s neba glas, kao ?um voda mnogih i tutnjavu silna groma;
   glas taj koji zaeuh bija?e kao glas citra?a ?to sviraju na citrama.

   ^3Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred eetiri biaea i pred
   starje?inama. Nitko ne moga?e naueiti te pjesme doli one sto eetrdeset
   i eetiri tisuaee - otkupljeni sa zemlje.

   ^4Ti se ne okalja?e sa ?enama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god
   pod-e. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

   ^5na ustima se njihovim la? ne nad-e, neporoeni su.

   ^6I vidjeh: drugi jedan and-eo leti posred neba s evand-eljem vjeenim
   da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i
   puku.

   ^7Viee iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer dod-e eas suda
   njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore
   voda!"

   ^8Za njim eto drugog and-ela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki
   koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!"

   ^9Za njima eto i treaeeg and-ela koji vika?e iza glasa: "Tko god se
   klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi ?ig na eelo ili ruku,

   ^10pit aee vino gnjeva Bo?jega, nerazvodnjeno, natoeeno veae u ea?i
   srd?be njegove! I bit aee udaren na muke u ognju i sumporu svetim
   and-elima naoeigled i naoeigled Jaganjcu.

   ^11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noaeu nemaju
   poeinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi ?ig
   s imenom njezinim."

   ^12U tom je postojanost svetih - onih ?to euvaju zapovijedi Bo?je i
   vjeru Isusovu.

   ^13I zaeujem glas s neba: "Pi?i! Od sada bla?eni mrtvi koji umiru u
   Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoeinu od svojih trudova! Jer prate
   ih djela njihova!"

   ^14I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Eovjeeji;
   na glavi mu zlatan vijenac, u ruci o?tar srp.

   ^15I drugi jedan and-eo izid-e iz hrama vieuaei iza glasa onomu ?to
   sjedi na oblaku: "Mahni srpom i ?anji jer dod-e eas ?etvi, zrela je
   ?etva zemaljska!"

   ^16I onaj ?to sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi
   po?njevena.

   ^17I drugi jedan and-eo izid-e iz hrama nebeskoga. I on ima?e o?tar
   srp.

   ^18I od ?rtvenika izid-e drugi and-eo - onaj koji ima vlast nad ognjem
   - pa povika iza glasa onomu, s o?trim srpom: "Mahni o?trim srpom i
   poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri gro?d-e!"

   ^19I and-eo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci
   u veliku kacu gnjeva Bo?jega.

   ^20Gazila se kaca izvan grada te poteee krv iz kace konjima do uzda,
   tisuaeu i ?est stotina stadija uokolo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i eudesno: sedam and-ela sa
   sedam zala posljednjih - s njima se navr?uje gnjev Bo?ji.

   ^2I vidjeh kao neko more od prozirca pomije?ano s ognjem. Oni koji
   pobijedi?e Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od
   prozirca s citrama Bo?jim u ruci.

   ^3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Bo?jega, i pjesmu Jaganjeevu: "Velika
   su i eudesna djela tvoja, Gospodine, Bo?e, Svevladaru! Pravedni su i
   istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!

   ^4Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si
   jedini svet! I zato svi aee narodi doaei i klanjati se pred tobom jer
   se oeitovahu pravedna djela tvoja!"

   ^5Nakon toga vidjeh: otvori se hram ?atora svjedoeanstva na nebu!

   ^6Izid-e sedam and-ela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u
   blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.

   ^7Jedno od eetiri biaea dade sedmorici and-ela sedam zlatnih ea?a,
   punih gnjeva Boga koji ?ivi u vijeke vjekova.

   ^8I hram se napuni dimom od Slave Bo?je i od njegove snage te nitko ne
   moga?e uaei u hram dok se ne navr?i sedam zala sedmorice and-ela.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 I zaeujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici and-ela: "Hajdete,
   izlijte sedam ea?a gnjeva Bo?jega na zemlju!"

   ^2Ode prvi i izli svoju ea?u na zemlju. I pojavi se eir, koban i bolan,
   na ljudima ?to nose ?ig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

   ^3Drugi izli svoju ea?u na more. I ono posta krv kao krv mrtvaeeva te
   izginu sve ?ivo u moru.

   ^4Treaei izli svoju ea?u na rijeke i izvore voda. I postado?e krv.

   ^5I zaeujem and-ela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji
   bija?e, Sveti, ?to si tako dosudio!

   ^6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napaja?!
   Zavrijedili su!"

   ^7I zaeujem ?rtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bo?e, Svevladaru!
   Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!"

   ^8Eetvrti izli svoju ea?u na sunce. I suncu je dano da pali ljude
   ognjem.

   ^9I silna je ?ega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad
   tim zlima, ali se ne obrati?e da mu slavu dadu.

   ^10Peti izli svoju ea?u na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj
   prekri?e tmine. Ljudi su grizli jezike od muke

   ^11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i eireva, ali se ne obrati?e od
   djela svojih.

   ^12?esti izli svoju ea?u na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te
   naeini prolaz kraljima s istoka suneeva.

   ^13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta La?noga
   proroka izlaze tri duha neeista, kao ?abe.

   ^14To su dusi zloduha ?to eine znamenja, a pod-o?e sabrati kraljeve
   svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

   ^15Evo dolazim kao tat! Bla?en onaj koji bdije i euva haljine svoje da
   ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

   ^16I skupi?e ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

   ^17I sedmi izli svoju ea?u na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, izid-e
   jak glas i viknu: "Svr?eno je!"

   ^18I udari?e munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne
   bija?e otkako je ljudi - tako bija?e silan potres taj.

   ^19I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda pado?e. Spomenu se Bog
   Babilona velikoga da mu dade piti iz ea?e vina gnjevne srd?be Bo?je.

   ^20I pobjego?e svi otoci, i?eezo?e gore,

   ^21a iz neba se spusti na ljude tuea velika, poput talenta. Ljudi su
   hulili Boga zbog zla tuee jer zlo njezino bija?e silno veliko.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 I dod-e jedan od sedam and-ela ?to nose sedam ea?a i prozbori mi:
   "Dod-i pokazat aeu ti sud nad Bludnicom velikom ?to sjedi nad vodama
   velikim,

   ^2s kojom su bludnieili kraljevi zemlje i pozemljari se opi?e vinom
   bluda njezina."

   ^3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh ?enu koja sjede na skrletnu
   Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.

   ^4?ena bija?e odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i
   biserju. U ruci joj zlatna ea?a puna gnusobe i neeisti bluda njezina.

   ^5Na eelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i
   gnusoba zemljinih."

   ^6I vidjeh: ?ena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih.
   Kad je vidjeh, eudom se silnim zaeudih.

   ^7Nato aee mi and-eo: "?to se eudi?? Ja aeu ti kazati tajnu te ?ene i
   Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."

   ^8"Zvijer koju vidje bija?e i vi?e nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide
   u propast. I zapanjit aee se pozemljari - oni kojima ime, od postanka
   svijeta, nije zapisano u knjigu ?ivota - kad vide da Zvijer bija?e i
   vi?e nije, a opet je tu.

   ^9Tu se hoaee mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima ?ena
   sjedi. A i sedam kraljeva:

   ^10pet ih veae pade, jedan jest, a jedan jo? ne dod-e: kada dod-e,
   ostati mu je zamalo.

   ^11I Zvijer koja bija?e i vi?e nije, osma je, a iz broja je njih
   sedmero, i ide u propast.

   ^12Deset rogova ?to ih vidje deset je kraljeva; oni jo? ne primi?e
   kraljevstva, ali aee - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi
   zajedno sa Zvijeri.

   ^13Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri.

   ^14Ratovat aee protiv Jaganjca, ali aee ih pobijediti Jaganjac - i
   njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara
   i Kralj kraljeva."

   ^15I reee mi and-eo: "Vode ?to ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to
   su puci i mno?tva i narodi i jezici.

   ^16I onih deset rogova ?to ih vidje i Zvijer - oni aee zamrziti
   Bludnicu, opusto?iti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je
   spaliti.

   ^17Jer Bog im u srce stavi izvr?iti naum njegov: da jednodu?no predadu
   kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeei Bo?je.

   ^18?ena koju vidje grad je veliki ?to kraljuje nad kraljevima
   zemaljskim."
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi and-eo silazi s neba s moaei velikom!
   Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja.

   ^2On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i
   postade prebivali?tem zloduha, nastambom svih duhova neeistih,
   nastambom svih ptica neeistih mrskih

   ^3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opi?e narodi; s njom su
   bludnieili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogati?e od
   silna rasko?ja njezina."

   ^4Zaeujem i drugi glas s neba: "Izid-ite iz nje, narode moj, da vas ne
   zadese zla njezina te ne budete suzajednieari grijeha njezinih!

   ^5Jer njezini grijesi do neba doprije?e i spomenu se Bog zloeina
   njezinih.

   ^6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U ea?u
   u koju je ona natakala natoeite dvostruko!

   ^7Koliko se razmetala sjajem i rasko?i, toliko joj zadajte muka i jada!
   Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i
   nikad neaeu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neaee!'

   ^8Stoga u isti aee je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te aee sva u
   ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!"

   ^9I plakat aee i naricati za njom kraljevi zemlje ?to su s njome
   bludnieili i rasko?no ?ivjeli kad gledali budu dim po?ara njezina.

   ^10Prestra?eni mukama njezinim, izadaleka aee stajati i naricati: "Jao,
   jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka sti?e
   osuda!"

   ^11I trgovci zemaljski plaeu nad njom i tuguju jer im trga nitko vi?e
   ne kupuje:

   ^12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana,
   ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit
   ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena
   drveta, nit od mjedi, nit od ?eljeza, nit od mramora;

   ^13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni
   vina, ni ulja, ni bijeloga bra?na, ni p?enice; ni goveda, ni ovaca, ni
   konja, ni koeija, ni roblja nit ikoje ?ive du?e.

   ^14"Voaee za kojim ti du?a ?udjela pobje?e od tebe, sav rasko? i sjaj
   propade ti - ne, nema ga vi?e!"

   ^15Trgovci ?to svim tim trgovahu, ?to ih ona obogati, izdaleka aee
   stajati, prestra?eni mukama njezinim, plakat aee i tugovati:

   ^16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoae u lan tanan i grimiz i
   skrlet, nakiaeeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem!

   ^17U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi
   mornari i moreplovci izdaleka stoje

   ^18i, gledajuaei dim njezina po?ara, zapoma?u: "Koji li je grad sliean
   gradu ovom velikom?"

   ^19I posu?e glavu pepelom te plaeuaei i tugujuaei viknu?e: "Jao, jao,
   grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogati?e svi posjednici
   morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!"

   ^20Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog
   osudiv?i nju, vama pravo dosudi!

   ^21I jedan sna?an and-eo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i
   baci ga u more govoreaei: "Tako aee silovito biti strovaljen Babilon,
   grad veliki, i nikada ga vi?e biti neaee!"

   ^22"Glas citra?a i pjevaea i sviraea i trubljaea u tebi se vi?e neaee
   euti! Obrtnik vje?t kojem god umijeaeu u tebi se vi?e neaee naaei!
   Klopot ?rvnja u tebi se vi?e neaee euti!

   ^23Svjetlost svjetiljke u tebi vi?e neaee sjati! Glas zaruenika i
   zaruenice u tebi se vi?e neaee euti! Jer trgovci tvoji bijahu velika?i
   zemlje i earanja tvoja zavedo?e sve narode;

   ^24i u tebi se na?la krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Nakon toga zaeujem kao jak glas silnoga mno?tva na nebu: "Aleluja!
   Spasenje i slava i moae Bogu na?emu!

   ^2Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku
   Bludnicu, ?to pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu
   svojih!"

   ^3I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!"

   ^4Nato starje?ine, njih dvadeseteetvorica, i ona eetiri biaea pado?e
   nieice i p okloni?e se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreaei:
   "Amen! Aleluja!"

   ^5I s prijestolja izid-e glas: "Hvalite Boga na?ega, sve sluge njegove,
   svi koji se njega bojite, i mali i veliki!"

   ^6I zaeuh kao glas silna mno?tva i kao ?um voda mnogih i kao prasak
   gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog na? Svevladar!

   ^7Radujmo se i klieimo i slavu mu dajmo jer dod-e svadba Jaganjeeva,
   opremila se Zaruenica njegova!

   ^8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i eist!" A lan -
   pravedna su djela svetih.

   ^9I reee mi: "Pi?i! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu
   Jaganjeevu!" I reee mi: "Ove su rijeei istinite, Bo?je."

   ^10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on aee mi: "Nipo?to! Sluga
   sam kao i ti i braaea tvoja koja imaju svjedoeanstvo Isusovo. Bogu se
   pokloni!" Jer svjedoeanstvo Isusovo duh je proroeki.

   ^11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On,
   zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi;

   ^12oei mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime
   kojeg nitko ne zna doli on sam;

   ^13ogrnut je ogrtaeem krvlju natopljenim; ime mu: Rijee Bo?ja.

   ^14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i
   eist.

   ^15Iz usta mu izlazi o?tar mae kojim aee posjeaei narode. Vladat aee
   njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srd?be Boga Svevladara.

   ^16Na ogrtae, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar
   gospodara."

   ^17I vidjeh jednog and-ela: staja?e na suncu vieuaei iza glasa svim
   pticama ?to nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Bo?ju

   ^18da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa moguaenika, i
   mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguaeih ljudi,
   slobodnjaka i robova, malih i velikih!"

   ^19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupi?e se u boj
   da se zarate s Onim ?to sjedi na konju i s vojskom njegovom.

   ^20I Zvijer bi uhvaaeena, a s njom i La?ni prorok koji je u njenoj
   nazoenosti einio znamenja i njima zavodio one ?to su primili ?ig
   Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. ?ivi su oboje baeeni u ognjeno
   jezero ?to gori sumporom.

   ^21A drugi su posjeeeni maeem ?to izid-e iz usta Onoga koji sjedi na
   konju i sve se ptice nasiti?e mesa njihova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 I vidjeh and-ela: sid-e s neba s kljueima Bezdana i s velikim
   okovima u ruci.

   ^2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest D-avla, Sotonu, i okova ga za
   tisuaeu godina.

   ^3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeeati da vi?e ne zavodi
   narode dok se ne navr?i tisuaeu godina. Nakon toga ima biti odrije?en
   za malo vremena.

   ^4I vidjeh prijestolja - onima ?to sjedo?e na njih dano je suditi - i
   du?e pogubljenih zbog svjedoeanstva Isusova i zbog Rijeei Bo?je i sve
   koji se ne pokloni?e Zvijeri ni kipu njezinu te ne primi?e ?iga na eela
   svoja ni na ruke. Oni o?ivje?e i zakraljeva?e s Kristom tisuaeu godina.

   ^5Drugi mrtvi ne o?ivje?e dok se ne navr?i tisuaeu godina. To je ono
   prvo uskrsnuaee.

   ^6Bla?en i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuaea! Nad njim
   druga smrt nema vlasti: oni aee biti sveaeenici Bo?ji i Kristovi i s
   njime aee kraljevati tisuaeu godina.

   ^7A kad se navr?i tisuaeu godina, Sotona aee iz svoga zatvora biti
   pu?ten:

   ^8iziaei aee zavesti narode sa eetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i
   skupiti ih u boj. Bit aee ih kao pijeska morskoga.

   ^9Skupi?e se na prostrano polje zemlje i opkoli?e tabor svetih i
   ljubljeni grad. Ali oganj sid-e s neba te ih proguta.

   ^10A njihov zavodnik, D-avao, baeen bi u jezero ognjeno i sumporno,
   gdje se nalaze i Zvijer i La?ni prorok: ondje aee se mueiti danju i
   noaeu u vijeke vjekova.

   ^11I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga ?to sjede na nj: pred
   licem njegovim pobje?e zemlja i nebo; ni mjesta im se vi?e ne nad-e.

   ^12I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se
   otvori?e. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga ?ivota. I mrtvi bijahu
   sud-eni po onome ?to stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

   ^13More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi
   sud-en po djelima svojim.

   ^14A Smrt i Podzemlje bili su baeeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno -
   to je druga smrt:

   ^15tko se god ne nad-e zapisan u knjizi ?ivota, bio je baeen u jezero
   ognjeno.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja
   uminu; ni mora vi?e nema.

   ^2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga,
   opremljen kao zaruenica nakiaeena za svoga mu?a.

   ^3I zaeujem jak glas s prijestolja: "Evo ?atora Bo?jeg s ljudima! On
   aee prebivati s njima: oni aee biti narod njegov, a on aee biti Bog s
   njima.

   ^4I otrt aee im svaku suzu s oeiju te smrti vi?e neaee biti, ni tuge,
   ni jauka, ni boli vi?e neaee biti jer - prija?nje uminu."

   ^5Tada Onaj ?to sjedi na prijestolju reee: "Evo, sve einim novo!" I
   doda: "Napi?i: Ove su rijeei vjerne i istinite."

   ^6I jo? mi reee: "Svr?eno je! Ja sam Alfa i Omega, Poeetak i Svr?etak!
   Ja aeu ?ednomu dati s izvora vode ?ivota zabadava.

   ^7To aee biti ba?tina pobjednikova. I ja aeu njemu biti Bog, a on meni
   sin.

   ^8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima,
   vraearima i idolopoklonicima i svim la?ljivcima udio je u jezeru ?to
   gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

   ^9I dod-e jedan od sedam and-ela ?to imaju sedam ea?a punih zala
   konaenih te progovori sa mnom: "Dod-i, pokazat aeu ti Zaruenicu, ?enu
   Jaganjeevu!"

   ^10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad
   Jeruzalem: silazi s neba od Boga,

   ^11sav u slavi Bo?joj, blistav poput dragoga kamena, kamena sliena
   kristalnom jaspisu;

   ^12okru?en zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima
   dvanaest and-ela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih.

   ^13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja,
   od zapada vrata troja.

   ^14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena
   dvanaestorice apostola Jaganjeevih.

   ^15Moj subesjednik ima?e mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata
   njegova i zidine.

   ^16Grad se stere u eetvorini: du?ina mu jednaka ?irini. On izmjeri
   trskom grad: dvanaest tisuaea stadija - du?ina mu i ?irina i visina
   jednaka.

   ^17Izmjeri i njegove zidine: sto eetrdeset i eetiri lakta po eovjekovoj
   mjeri kojom je mjerio and-eo.

   ^18Zidine su gradske sagrad-ene od jaspisa, a sam grad od eistoga
   zlata, sliena eistu staklu.

   ^19Temelji su gradskih zidina ure?eni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi
   je temelj od jaspisa, drugi od safira, treaei od kalcedona, eetvrti od
   smaragda,

   ^20peti od sardoniksa, ?esti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od
   berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od
   hijacinta, dvanaesti od ametista.

   ^21Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski
   trg - eisto zlato, kao prozirno staklo.

   ^22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov -
   i Jaganjac!

   ^23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga
   Bo?ja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

   ^24Narodi aee hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj
   donositi slavu svoju.

   ^25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noaei ondje i nema.

   ^26U nj aee se donijeti slava i east naroda.

   ^27Ali u nj neaee uniaei ni?ta neeisto i nijedan tko eini gadost i la?,
   nego samo oni koji su zapisani u Jaganjeevoj knjizi ?ivota.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 I pokaza mi rijeku vode ?ivota, bistru kao prozirac: izvire iz
   prijestolja Bo?jeg i Jaganjeeva.

   ^2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo ?ivota ?to rodi
   dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A li?aee stabla za zdravlje je
   narodima.

   ^3I neaee vi?e biti nikakva prokletstva. I prijestolje aee Bo?je i
   Jaganjeevo biti u gradu i sluge aee mu se njegove klanjati

   ^4i gledati lice njegovo, a ime aee im njegovo biti na eelima.

   ^5Noaei vi?e biti neaee i neaee trebati svjetla od svjetiljke ni
   svjetla suneeva: obasjavat aee ih Gospod Bog i oni aee kraljevati u
   vijeke vjekova.

   ^6I reee mi: "Ove su rijeei vjerne i istinite jer Gospod Bog,
   nadahnitelj proroka, posla svoga and-ela da on poka?e slugama njegovim
   ?to se ima dogoditi ubrzo.

   ^7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji euva rijeei proro?tva ove
   knjige!"

   ^8Ja, Ivan, euo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i euo, padoh
   pred noge and-elu koji mi to pokaza da mu se poklonim.

   ^9A on aee mi: "Nipo?to! Sluga sam kao i ti i braaea tvoja proroci i
   svi koji euvaju rijeei ove knjige. Bogu se pokloni!"

   ^10A zatim aee mi: "Ne zapeeati rijeei proro?tva ove knjige jer -
   vrijeme je blizu!

   ^11Nepravednik neka samo i dalje eini nepravdu! Okaljan neka se i dalje
   kalja! Pravednik neka i dalje ?ivi pravedno! Svet neka se i dalje
   posveaeuje!"

   ^12"Evo, dolazim ubrzo i plaaea moja sa mnom: naplatit aeu svakom po
   njegovu djelu!"

   ^13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poeetak i Svr?etak!

   ^14Blago onima koji peru svoje haljine: imat aee pravo na stablo ?ivota
   i na vrata aee smjeti u grad!

   ^15Vani pak ostaju psi i vraeari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i
   tko god ljubi i eini la?."

   ^16"Ja, Isus, poslah and-ela svoga posvjedoeiti ovo po crkvama. Ja sam
   korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica."

   ^17I Duh i Zaruenica govore: "Dod-i!" I tko ovo euje, neka rekne:
   "Dod-i!" Tko je ?edan, neka dod-e; tko hoaee, neka zahvati vode ?ivota
   zabadava!

   ^18Ja svjedoeim svakomu tko slu?a rijeei proro?tva u ovoj knjizi: Tko
   ovomu ?to doda, Bog aee njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.

   ^19I tko oduzme od rijeei proro?tva u ovoj knjizi, Bog aee mu oduzeti
   udio na stablu ?ivota i na svetom gradu - na svemu ?to je napisano u
   ovoj knjizi.

   ^20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Dod-i,
   Gospodine Isuse!

   ^21Milost Gospodina Isusa sa svima!
     __________________________________________________________________

Baruch
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ovo su rijeei knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina
   Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije,

   ^2pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci
   osvojili Jeruzalem i spalili ga.

   ^3Baruh proeita rijeei ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim,
   kraljem Judinim, i pred eitavim narodom koji bija?e do?ao na eitanje
   knjige;

   ^4pred moguaenicima i kraljevim sinovima, pred starje?inama, ukratko,
   pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su ?ivjeli u
   Babilonu, na obalama rijeke Suda.

   ^5Euv?i, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.

   ^6Sabra?e i novca, koliko tko moga?e,

   ^7i posla?e ga u Jeruzalem sveaeeniku Jojakimu, sinu Hilkije, ?alumova
   sina, i ostalim sveaeenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u
   Jeruzalemu.

   ^8Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posud-e kuaee Gospodnje
   ?to bija?e ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu -
   srebrno posud-e ?to ga je naeinio Sidkija, sin Jo?ijin, kralj Judin,

   ^9kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u
   Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuearima, moguaenicima i svim
   narodom.

   ^10I napisa?e: Evo, ?aljemo vam novac da njime kupite ?rtve paljenice i
   tamjan; pripravite ?rtve i prinesite ih za grijehe na ?rtveniku
   Gospoda, Boga na?ega.

   ^11I molite se za ?ivot Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za ?ivot
   sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;

   ^12neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oei na?e da bismo ?ivjeli u
   sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina
   Baltazara, da bismo ih dugo slu?ili te na?li milost pred njima.

   ^13Molite se i za nas Gospodu, Bogu na?em, jer smo ga uvrijedili i do
   danas se gnjev i srd?ba Gospodnja nije odvratila od nas.

   ^14Eitajte, dakle, knjigu koju vam ?aljemo i obznanite je u kuaei
   Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja.

   ^15Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog na?! Ali nama treba da se danas
   zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i ?iteljima jeruzalemskim,

   ^16na?im kraljevima i knezovima, na?im sveaeenicima i prorocima i na?im
   ocima,

   ^17jer smo grije?ili pred Gospodom, bili mu nepokorni

   ^18i nismo slu?ali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po
   zapovjedima koje Gospod bija?e stavio pred nas.

   ^19Od dana kada je oce na?e izveo iz Egipta pa do dana dana?njega
   nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da eujemo
   njegov glas.

   ^20Tada navali?e na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod
   zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce na?e iz Egipta
   da bi nam dao zemlju kojom teee med i mlijeko. I tako je to do danas.

   ^21Nismo bili poslu?ali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijeei njegovih
   preko proroka koje nam je on slao;

   ^22svaki je od nas hodio po nagnuaeu svoga opakog srca, slu?eaei drugim
   bogovima i eineaei ?to nije po volji Gospodu, Bogu na?em.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Zato je Gospod izvr?io prijetnju koju je navije?tao protiv nas,
   protiv na?ih sudaca koji su sudili Izraelu, protiv na?ih kraljeva i
   knezova, protiv naroda Izraelova i Judina:

   ^2pod eitavim nebom nije se jo? dogodilo ni?ta slieno onome ?to se
   dogodilo u Jeruzalemu, prema onome ?to bija?e zapisano u Mojsijevu
   Zakonu -

   ^3da se jelo meso sina i kaeeri.

   ^4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i
   prokletstvo med-u svim okolnim narodima kamo ih je raspr?io Gospod.

   ^5Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagrije?ismo
   Gospodu, Bogu svojemu, ne poslu?av?i glasa njegova.

   ^6Da, pravedan je Gospod, Bog na?! Ali nama - nama treba da se danas
   zacrvene od stida obrazi, nama i ocima na?im.

   ^7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bija?e zaprijetio.

   ^8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativ?i se od misli svojih
   opakih srdaca.

   ^9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer
   pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je nalo?io,

   ^10ali mi nismo slu?ali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima
   koje je Gospod pred nas stavio.

   ^11A sada, Gospode, Bo?e Izraelov, koji si sna?nom rukom izveo narod
   svoj iz Egipta znamenjima i eudesima, velikom snagom i ispru?enom
   desnicom, proslaviv?i tako ime svoje do dana dana?njega:

   ^12mi smo sagrije?ili, bezbo?ni smo bili i nepravedni pred svim tvojim
   zapovijedima, Gospode, Bo?e na?!

   ^13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak med-u
   narodima kamo si nas raspr?io.

   ^14Usli?i, Gospode, molitvu na?u i vapaj: izbavi nas poradi sebe i
   udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u su?anjstvo
   odveli,

   ^15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog na?, jer Izrael i njegov rod
   nosi tvoje ime.

   ^16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivali?ta i svrni misao na
   nas, prikloni uho i poslu?aj,

   ^17otvori oei i pogledaj: tOa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz
   utrobe oduzet dah - ne, oni vi?e ne kazuju slave i pravednosti
   Gospodnje;

   ^18samo du?a ojad-ena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oeiju,
   du?a pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost!

   ^19O Gospode, Bo?e na?! Ne upravljamo svoje pro?nje tvome licu zbog
   zasluga svojih otaca i svojih kraljeva;

   ^20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srd?bu svoju, kako si bio
   navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeeima:

   ^21"Ovako govori Gospod: Prignite ?iju i slu?ite kralju babilonskom, da
   ostanete u zemlji koju sam dao ocima va?im.

   ^22Ne poslu?ate li nalog Gospodnji da slu?ite kralju babilonskom,

   ^23ueinit aeu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane
   pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruenika i pjesme zaruenice, i
   sva aee zemlja postati pusto? bez stanovnika."

   ^24Ali mi nismo poslu?ali glasa tvog da slu?imo kralju babilonskom, i
   ti si tada izvr?io prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama
   svojim, da aee kosti kraljeva na?ih i kosti na?ih otaca biti izbaeene
   iz svog poeivali?ta.

   ^25I doista, one bjehu izbaeene na ?egu dana i studen noaei. I umiralo
   se u stra?nim mukama od kuge, gladi i maea.

   ^26A od kuaee koja nosi Ime tvoje ueinio si ono ?to je ona danas, zbog
   zloaee kuaee Izraelove i kuaee Judine.

   ^27Pa ipak, Gospode, Bo?e na?, postupio si s nama po svoj svojoj
   dobroti i prevelikoj blagosti,

   ^28kako si obeaeao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu
   zapovjedio da napi?e Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeeima:

   ^29"Ako ne poslu?ate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mno?tvo zacijelo
   aee se smanjiti med-u narodima kamo aeu ih raspr?iti;

   ^30a znam, taj narod tvrde ?ije neaee poslu?ati. Ali u zemlji svog
   su?anjstva oni aee se opametiti

   ^31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat aeu im srce i u?i da
   euju.

   ^32Oni aee me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat aee se moga
   imena; obratit aee se, i smek?at aee im se tvrda ?ija,

   ^33i odvratit aee se od opakih svojih djela, jer sjetit aee se sudbine
   otaca svojih kad su grije?ili Gospodu.

   ^34Tada aeu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeaeao zaklev?i se
   njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umno?it
   aeu ih, i oni se vi?e neaee smanjivati.

   ^35I uspostavit aeu s njima vjeeni Savez: ja aeu biti njihov Bog, a oni
   aee biti moj narod. I neaeu vi?e izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje
   koju sam im dao."
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Svevladaru Gospode, Bo?e Izraelov, tebi viee du?a tjeskobna, duh
   uznemiren:

   ^2Euj, Gospode, i smiluj se jer smo sagrije?ili pred tobom.

   ^3Ti vlada? vjeeito, a mi propadamo bez prestanka.

   ^4Gospode svemoguaei, Bo?e Izraelov, euj dakle molitvu samrtnika
   Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagrije?ili, koji nisu
   slu?ali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navali?e na nas nevolje.

   ^5Ne spominji se opaeina na?ih otaca, veae se spomeni u ovo vrijeme
   ruke svoje i Imena svoga.

   ^6Da, ti si Gospod, Bog na?, i mi te hoaeemo slaviti, Gospode.

   ^7TOa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i
   da bismo te proslavili u izgnanstvu ukloniv?i iz srca svu zloaeu na?ih
   otaca, koji su sagrije?ili pred tobom.

   ^8Evo nas jo? danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspr?io na u?as,
   prokletstvo i pokaranje zbog svih opaeina na?ih.

   ^9Euj, Izraele, ?ivotne propise, prisluhni da nauei? mudrost.

   ^10Za?to, o Izraele, za?to si u zemlji neprijatelja i za?to stari? u
   tud-ini,

   ^11oneei?aeujuae' se mrtvacima, ubrojen med-u one koji su u Podzemlju?

   ^12Zato ?to si Vrelo Mudrosti ostavio!

   ^13Da si Bo?jim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru.

   ^14Nauei stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da
   ujedno spozna? u eemu je dugovjeenost i ?ivot i gdje je svjetlost
   oeinja i mir.

   ^15Ali tko je otkrio prebivali?te Mudrosti, tko li prodro u njene
   riznice?

   ^16Gdje su vladari narodAea, gdje gospodari zvijeri zemaljskih,

   ^17gdje oni koji se igrahu pticAea nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i
   zlato - u ?to se ljudi uzdaju - te ne bija?e kraja zgrtanju njihovu?

   ^18I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko
   natkriliti ne mo?e?

   ^19I?eezli su, oti?li u Podzemlje! Na njihovo mjesto dod-o?e drugi.

   ^20Mlad-i ugleda?e svjetlo dana, nastani?e zemlju, no puta Mudrosti ni
   oni ne otkri?e;

   ^21staza njenih ni oni ne razumje?e, ne doumi?e joj se - sinovi njeni
   daleko ostado?e od puta njezina.

   ^22Nije se eulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu;

   ^23ni sinovi Hagarini ?to zemsku umnost i?tu, ni trgovci iz Midjana i
   Teme, ni pjesnici priea, ni istra?ivaei umnosti ne spozna?e puta
   Mudrosti, ne dovinu?e se staza njezinih.

   ^24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Bo?je prebivali?te i kako
   je prostrano mjesto posjeda njegova?

   ^25Veliko i bezgranieno, visoko - neizmjerno!

   ^26Ondje se rodi?e divovi, euveni od davnine, rastom golemi, vje?ti u
   boju;

   ^27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja;

   ^28izginu?e jer ne ima?e mudrosti, izginu?e sa svoje ludosti.

   ^29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine?

   ^30Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najeistije zlato?

   ^31Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaaea.

   ^32Sveznajuaei - samo je on poznaje, svojim je umom proniee: on koji je
   za sva vremena sazdao zemlju i svu je ?ivotinjama naselio;

   ^33on koji po?alje svjetlost, i ona, gle, pod-e; natrag je zovne, i
   dr?aeuae' ona ga poslu?a.

   ^34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama;

   ^35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom
   Stvoritelju.

   ^36On je na? Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne mo?e.

   ^37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu -
   Izraelu, svome ljubimcu.

   ^38Potom se ona na zemlji pojavila, med-u ljudima udomila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Ona je knjiga Bo?jih zapovijedi, Zakon koji aee trajati dovijeka:
   tko ga se dr?ao bude, taj aee ?ivjeti; tko ga napusti, taj aee
   umrijeti.

   ^2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti:

   ^3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tud-emu.

   ^4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno ?to je Bogu po volji!

   ^5Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov!

   ^6Bili ste prodani narodima, ali ne na uni?tenje. Boga ste razgnjevili,
   stoga biste izrueeni neprijateljima;

   ^7Stvoritelja svog ste izazvali ?rtvujuaei zlodusima, a ne Bogu.

   ^8Zaboravili ste Boga vjeenog, svoga hranioca! O?alostili ste i
   Jeruzalem - majku koja vas je othranila.

   ^9Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati:
   "Slu?ajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod.

   ^10Vidjeh gdje mi u su?anjstvo izruei Vjeeni sinove i kaeeri.

   ^11S rado?aeu sam ih hranila, s tugom i plaeem gledam gdje odlaze.

   ^12Nitko nek' se nada mnom ne raduje ?to obudovjeh i ostadoh sama. Zbog
   grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenu?e od Bo?jeg Zakona.

   ^13Nisu marili za njegove zapovijedi niti i?li putovima njegovih
   propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti.

   ^14Dod-ite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u su?anjstvo predaje
   Vjeeni sinove i kaeeri!

   ^15Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tud-ega jezika, bez
   po?tovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu;

   ^16odvedo?e udovi ljubimce, ostavi?e je samu, bez kaeeri.

   ^17Kako bih vam mogla ja pomoaei?

   ^18Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas mo?e iz ruku
   neprijatelja.

   ^19Idite, djeco, otid-ite svojim putem! Ja ostajem napu?tena, samotna;

   ^20skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane
   svoje zazivat aeu Vjeenoga.

   ^21Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on aee vas izbaviti iz nasilja,
   iz ruku neprijatelja.

   ^22Jer u Vjeenog se uzdam, on aee vas spasiti; od Svetoga oeekujem
   radost: uskoro na vas aee se smilovati, Vjeeni, Spasitelj va?.

   ^23S tugom i plaeem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog aee vas meni
   vratiti s rado?aeu i klicanjem za sva vremena.

   ^24Kao ?to susjede sionske vidje?e gdje vas zasu?njuju, tako aee
   naskoro vidjeti gdje aee vas izbaviti Bog, koji aee doaei u velikoj
   slavi i sjaju Vjeenoga.

   ^25Djeco moja, podnesite pokaranje ?to se obori na vas od Boga.
   Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet aee? njegovu propast, na
   njegovu aee? ?iju staviti nogu.

   ^26Moja su nje?na djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado ?to
   ga ote neprijatelj.

   ^27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na ku?nju,
   on aee vas se spomenuti.

   ^28Ako vam je misao, zastraniv?i, bila daleko od Boga, vratite se i
   tra?ite ga revno?aeu deseterostrukom.

   ^29Jer onaj koji je na vas nesreaeu doveo, va?im aee spasenjem vratiti
   vam vjeenu radost.

   ^30Ohrabri se, Jeruzaleme, utje?it aee te onaj koji ti dade ime.

   ^31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti!

   ^32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, te?ko onom koji ti
   odvede sinove!

   ^33Jer kao ?to je u?ivao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao,
   tako aee tugovati nad svojim opusto?enjem.

   ^34Neaee se veseliti mnogome pueanstvu, obijest aee mu se preobratit' u
   tugovanje,

   ^35od Vjeenoga na nj aee doaei oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme
   bit aee stan zlodusima.

   ^36Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost ?to ti dolazi od Boga.

   ^37Evo, vraaeaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u
   tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klieu u slavu Bo?ju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreaee, odjeni se zauvijek
   ljepotom slave Bo?je,

   ^2ogrni se pla?tem Bo?je pravednosti, stavi na glavu vijenac slave
   Vjeenoga;

   ^3jer Bog hoaee pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom

   ^4i zasvagda ti hoaee dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava
   bogoljubnosti'.

   ^5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj!
   Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga,
   radujuae' se ?to ih se spomenuo Bog.

   ^6Oti?li su od tebe pje?ice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi
   vraaea no?ene u slavlju, kao djecu kraljevsku.

   ^7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vjeene klisure; nek' se
   doline ispune i poravna zemlja da Izrael evrsto kroei u sjaju slave
   Bo?je.

   ^8A ?ume i sva stabla mirisna einit aee sjenu Izraelu po Bo?joj
   zapovijedi;

   ^9jer Bog aee voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave,
   prateae' ga milosrd-em svojim i pravedno?aeu."
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija su?njima koje je kralj
   Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopaei preporuke ?to mu
   ih je povjerio Bog. Zbog grijeha ?to ste ih pred Bogom poeinili,
   Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest aee vas kao su?nje u Babilon.
   ^1Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci
   koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe
   i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauee knjizi,

   ^2Kada stignete u Babilon, ostat aeete ondje mnogo godina i za dugo
   vrijeme, do sedmog nara?taja, a potom aeu vas odande u miru izvesti.
   ^2Tko aee izbrojiti pijesak morski i kaplje ki?ne i dane vjeenosti?

   ^3A u Babilonu vidjet aeete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se
   nose na led-ima i koji neznabo?cima strah zadaju. ^3Tko aee istra?iti
   nebesku visinu, zemaljsku ?irinu i dubinu bezdana?

   ^4Euvajte se! Ne povodite se za tud-im narodima i nemojte da vas pred
   tim bogovima strah obuzme ^4Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i
   misaon razbor vjeean je.

   ^5kad opazite pred njima i za njima mno?tvo koje im se klanja. Recite u
   srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." ^5veae treba da
   rijeeju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus,
   posvetiv?i se ustrajnom eitanju Zakona, Proroka ^5#

   ^6Jer s vama je moj and-eo - njemu ste ?ivotom svojim odgovorni. ^6Komu
   se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli?

   ^7Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih oblo?ili zlatom i srebrom:
   obmana su i govoriti ne mogu. ^7#

   ^8Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih
   bogova. ^8Samo je jedan mudar i uistinu stra?an kad sjedi na
   prijestolju svojem - Gospod.

   ^9A dogodi se te sveaeenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro
   i tro?e ga za sebe; daruju ga eak i bludnicama u bludili?tima. Ukra?uju
   ih haljinama kao ljude - ^9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio
   je na sva svoja djela,

   ^10te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrd-e i crvotoei
   obraniti ne mogu ^10i ostalih predaekih Knjiga i stekav?i golemo
   iskustvo - najposlije i sam na?ao ponukanim da napi?e ?togod poueno i
   mudro, kako bi oni koji su ?eljni pouke proueili to, pa tako jo? vi?e
   uznapredovali u ?ivotu prema Zakonu. ^10na svako tijelo prema velieini
   njegovoj i obdario njome one koji ga ljube.

   ^11usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je eistiti lica od
   hramske pra?ine koja napada na njih. ^11Strah je Gospodnji slava i
   hvala, veselje i vijenac radosti.

   ^12Jedan dr?i ?ezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga
   uvrijedio ne mo?e pogubiti; ^12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost,
   veselje i dug ?ivot.

   ^13drugi u desnici dr?i mae i sjekiru, ali se ne mo?e obraniti ni od
   rata ni od razbojnika. ^13Tko se boji Gospoda, sretan je na svr?etku i
   blagoslovljen u dan svoje smrti.

   ^14Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte!
   ^14Strah Gospodnji poeetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u
   utrobi majeinoj.

   ^15Kao ?to posuda kojom se eovjek slu?i postaje beskorisnom kada se
   razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima.
   ^15Zato, molim, eitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite
   ^15Svila je gnijezdo s temeljem vjeenim med-u ljudima i bit aee vjerna
   porodu njihovu.

   ^16Oei su im pune pra?ine ?to je di?u noge onih koji ulaze. ^16Strah je
   Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima.

   ^17I kao ?to su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogrije?io o
   kralja te ima biti pogubljen, tako sveaeenici utvrd-uju hramove ovih
   bogova vratima, bravama i zasunima, bojeaei se da ih razbojnici ne
   opljaekaju. ^17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom.

   ^18U?i?u im svjetiljke u mnogo veaeem broju negoli sebi samima, ali
   nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. ^18Strah Gospodnji vijenac je
   mudrosti koji cvate mirom i zdravljem.

   ^19Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, ka?u, crvi rastaeu - crvi
   koji gmi?u iz zemlje te rastaeu njih i njihove haljine. ^19Gospod je
   nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih
   koji je posjeduju.

   ^20Oni i ne osjeaeaju da im je lice pocrnjelo od dima ?to se di?e u
   hramu. ^20ako nismo uspjeli naaei primjeren oblik ovom ili onom izrazu,
   jer valja znati da hebrejski izrieaji, prevedeni na drugi jezik, gube
   od svoje snage. ?tovi?e, prouei li se sam Zakon, Proroci ^20Strah
   Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug ?ivot.

   ^21Na njihova tijela i glave dolijeaeu ?i?mi?i, lastavice i druge
   ptice; a ima i maeaka. ^21#

   ^22Po tim aeete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle,
   ne bojte! ^22Strast opakoga ne mo?e opravdati, jer mu teret strasti
   donosi pad.

   ^23Ne oeiste li im naslagu sa zlata kojim su oblo?eni za ukras, sami ga
   neaee osvjetlati. Nisu ni osjeaeali dok su ih salijevali. ^23Strpljiv
   eovjek podnosi do u pravi eas, a na kraju u?iva radost.

   ^24Kupovali su ih za najvi?u cijenu, a nema u njima ?ivotnoga daha.
   ^24On krije svoje rijeei do pravog trena, i usta mnogih govore o
   njegovu razboru.

   ^25Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo
   ljudima; stide ih se i oni koji im slu?e, ^25i ostale Knjige, opazit
   aee se povelika razlika izmed-u prijevoda i izvornika. Kad sam u
   trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta do?ao u Egipat i
   boravio ondje neko vrijeme, na?ao sam djelo veoma poueno. ^25U
   riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je gre?niku mrska
   pobo?nost.

   ^26jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podiaei; usprave li
   ih, oni se sami od sebe neaee pomaaei; ako se nagnu, ne mogu se
   uspraviti. ^26?eli? li mudrost, vr?i zapovijedi, i Gospod aee ti je
   dati.

   ^27Kao mrtvacima darove im prinose. Sveaeenici im njihovi tada odnose
   ?rtve da izvuku korist prodajuaei ih. Isto tako i njihove ?ene prigrabe
   po dio, ne dijeleaei ni?ta siromasima i nemoaenima. Njihovih se ?rtava
   dotieu ?ene u ei?aeenju, a i porodilje. ^27Jer strah je Gospodnji
   mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost.

   ^28Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ni?ta ih se ne bojte! ^28Ne
   opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvoliena srca.

   ^29TOa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i
   drvenim bogovima ?rtve prinose ?ene. ^29Ne budi licemjer pred ljudima i
   pazi na usne svoje.

   ^30U njihovim hramovima sveaeenici sjede poderanih haljina, obrijane
   glave i brade, ne pokrivajuaei glave; ^30Odlueih stoga ulo?iti sav trud
   i mar da prevedem ovu knjigu. Ulo?ih mnogo bdjenja i znanja, tijekom
   tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist
   onima koji se u tud-ini ?ele baviti naukom ^30Ne uznosi se, da ne
   padne? i da se ne osramoti?, jer Gospod aee otkriti tvoje tajne i
   poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer
   ti je srce puno prijevare.

   ^31tule i vieu pred svojim bogovima, kao na mrtvaekim gozbama.

   ^32Sveaeenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje ?ene i djecu.

   ^33Ueine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti;

   ^34niti mogu koga ueiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati
   bogatstvo ili novac. Ueini li im tko zavjet pa ga ne odr?i, oni ga ne
   mogu prisiliti da za to odgovara.

   ^35Oni ne mogu eovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od
   jaeeg; ^35i pripravni su prilagoditi svoje obieaje kako bi ?ivjeli
   prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka.

   ^36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti eovjeka iz nevolje;

   ^37ne mogu se smilovati udovici niti ueiniti dobro siroti.

   ^38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.
   Oni koji ih ?tuju stidjet aee se!

   ^39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

   ^40I sami ih Kaldejci obe?ea?aeuju; jer videaei nijema eovjeka koji ne
   mo?e govoriti, oni ga dovode Belu i tra?e da eovjek progovori, kao da
   bi ga bog mogao euti;

   ^41i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su
   li?eni razbora!

   ^42?ene opasane u?etom sjede na putovima i pale kad od maslinovih
   ljusaka;

   ^43kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj
   susjedi ?to je nisu zapazili kao nju i ?to joj u?e nije prekinuto.

   ^44Sve ?to se dogad-a u blizini tih bogova prijevara je; kako ih,
   dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima!

   ^45Naeini?e ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina
   njihova.

   ^46Njihovi izrad-ivaei ne ?ive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile
   bogovi?

   ^47Jer svojim aee potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu.

   ^48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveaeenici se med-u sobom
   savjetuju gdje da se s njima sakriju;

   ^49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti
   od rata i od nevolja?

   ^50Po svemu tomu znat aee se: ti drveni idoli, oblo?eni zlatom ili
   srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit aee
   jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Bo?jeg
   udjela u njima nema!

   ^51Kome, dakle, neaee biti jasno: to bogovi nisu?

   ^52TOa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati ki?u
   ljudima;

   ^53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaeenog;
   nemoaeni su oni poput vrana izmed-u neba i zemlje.

   ^54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova oblo?enih zlatom ili
   srebrom, njihovi aee sveaeenici pobjeaei i spasiti se, dok aee oni
   ondje izgorjeti kao grede.

   ^55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju.

   ^56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi?

   ^57Ti drveni bogovi oblo?eni srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od
   kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaei od njih, opljaekat aee
   im zlato i srebro i otiaei s haljinama u koje su odjeveni; oni su
   nesposobni sebi samima pomoaei.

   ^58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuaei
   korisna posuda kojom se vlasnik slu?i nego la?ni bogovi; bolja su i
   vrata u kuaei koja euvaju ono ?to je u njoj nego la?ni bogovi; i drveni
   stup u kakvoj palaei bolji je nego la?ni bogovi.

   ^59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvr?e slu?bu, poslu?ni su.

   ^60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj
   zemlji,

   ^61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah
   izvr?e nalog Bo?ji. Vatra, poslana odozgo da sa?e?e gore i ?ume,
   izvr?ava ?to joj je nalo?eno.

   ^62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu.

   ^63Zato se ne mo?e misliti ni reaei da su to bogovi, jer nisu sposobni
   kazniti niti ueiniti dobra ljudima.

   ^64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte!

   ^65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva;

   ^66niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce
   niti svijetle kao mjesec.

   ^67Zvijeri su od njih bolje; pobjeaei one mogu u skrovi?te i sebi
   pomoaei.

   ^68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte!

   ^69Kao ptieje stra?ilo u neeuvanu polju lubenica, takvi su njihovi
   drveni bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.

   ^70Jednako su slieni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili
   mrtvacu baeenu u mrak - ti drveni bogovi oblo?eni zlatom i srebrom.

   ^71Po grimizu i crvenilu ?to na njima trune prepoznat aeete da to nisu
   bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji.

   ^72Koliko je bolji pravednik koji nema kumirAea; sramota je daleko od
   njega!
     __________________________________________________________________

Sirach
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Sine moj, ako ?eli? slu?iti Gospodu, pripravi du?u svoju na ku?nju.

   ^2Uevrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dod-e.

   ^3Prioni uz Boga i ne odmeaei se, da bi bio slavljen na svoj posljednji
   dan.

   ^4Primi sve ?to te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.

   ^5Jer kao ?to se u vatri ku?a zlato, tako i odabranici u peaei
   poni?enja.

   ^6Vjeruj u Gospoda, i on aee ti pomoaei, kroei pravom stazom i uzdaj se
   u njega.

   ^7Vi ?to se bojite Gospoda, oeekujte njegovu milost i ne skreaeite s
   pravoga puta, da ne propadnete.

   ^8Vi ?to se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaaea vam neaee
   propasti.

   ^9Vi ?to se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vjeenoj radosti i
   milosti.

   ^10Pogledajte pro?la pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se
   uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li
   ikad prezren koji ga je u pomoae zvao?

   ^11TOa Gospod je suaeutan i milostiv, on opra?ta grijehe i izbavlja u
   danima nevolje.

   ^12Jao stra?ljivim srcima i lijenim rukama i gre?niku koji hodi dvjema
   stazama.

   ^13Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neaee naaei za?tite.

   ^14Jao vama koji ste izgubili izdr?ljivost: ?to aeete raditi kad vas
   Gospod pohodi?

   ^15Koji se boje Gospoda slu?aju njegove rijeei, i koji ga ljube dr?e se
   putova njegovih.

   ^16Koji se boje Gospoda eine ?to je njemu po volji, i koji ga ljube
   u?ivaju u njegovu Zakonu.

   ^17Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se
   ponizuju.

   ^18Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u
   Gospoda velieanstvo, takva je i njegova milost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Djeco, slu?ajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite.

   ^2Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i uevr?aeuje pravo majke nad
   sinovima njezinim.

   ^3Tko ?tuje oca okajava grijehe svoje,

   ^4i tko easti majku svoju sabire blago.

   ^5Tko ?tuje oca radovat aee se sa svoje djece i bit aee usli?en u dan
   molitve svoje.

   ^6Tko easti oca svojeg, dugo ?ivi; tko eini radost majci svojoj slu?a
   Gospoda.

   ^7On slu?i roditeljima svojim kao svojim gospodarima.

   ^8Sine moj, rijeeju i djelom ?tuj oca svoga da te od njega stigne
   blagoslov.

   ^9Jer blagoslov oeev uevr?aeuje kuaeu djeci, a majeina kletva temelje
   im ru?i.

   ^10Ne tra?i easti u sramoti oca svojeg, jer ti oeeva sramota nije na
   east.

   ^11Jer eovjeku dolazi east od poeasti oca njegova, a prezrena majka
   sramota je djeci.

   ^12Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne ?alosti ga za ?ivota
   njegova.

   ^13Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u
   punoj snazi.

   ^14Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, veae se uraeunava u oprost
   grijeha.

   ^15U danima tvoje nevolje Gospod aee te se sjetiti: kao ?to se led topi
   na suncu, tako aee se iskopnjeti tvoji grijesi.

   ^16Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga
   tko vrijed-a majku.

   ^17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit aee? voljeniji nego onaj
   koji darove dijeli.

   ^18?to si veaei to se veaema ponizi da nad-e? milost u Gospoda.

   ^19Jer veliko je milosrd-e Bo?je i poniznima otkriva tajnu svoju.

   ^20Iako je velika moae Gospoda, on prima poeast poniznih.

   ^21Ne idi za onim ?to ti je previsoko i ne istra?uj ono ?to je iznad
   tvojih snaga.

   ^22Trsi se duhom svojim oko onoga ?to ti je dano i ne bavi se pojavama
   otajstvenim.

   ^23Ne trudi se oko onog ?to je iznad tvoje snage, jer i ono eemu su te
   ueili veae je pregolemo za um ljudski.

   ^24Mnoge veae zavede njihova umi?ljenost, i opaka uobra?enost iskrivi
   im misli.

   ^25#

   ^26Tvrdokorno srce u zlu zavr?ava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i
   propada.

   ^27Tvrdokorno srce ote?ealo je od nevolja, i gre?nik gomila grijeh na
   grijeh.

   ^28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opaeina u njem ukorijenila.

   ^29Srce razborita eovjeka razmi?lja o izrekama, i pa?ljivo uho san je
   mudracu.

   ^30Kao ?to voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrd-e eisti od
   grijeha.

   ^31Tko dobroeinstva uzvraaea misli na buduaenost, i u easu svojeg pada
   naaei aee potporu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Sine moj, ne uskraaeuj milodara siromahu i ne daj da dugo i?eekuju
   oei ubogoga.

   ^2Ne ?alosti du?u gladnu i ne dra?i eovjeka u oskudici njegovoj.

   ^3Ne razdra?uj srca ogoreena i ne pusti uboga da eeka na dan tvoj.

   ^4Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraaeaj lice svoje od siromaha.

   ^5Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te
   kune.

   ^6Jer prokune li te tko u tjeskobi du?e svoje, Tvorac aee njegov
   usli?iti mu vapaj.

   ^7Nastoj omiljeti dru?tvu i prigni glavu pred vladarem.

   ^8Saslu?aj siromaha i uljudno mu odzdravi;

   ^9izbavi potlaeena od njegova tlaeitelja i ne budi podao u svojoj
   presudi.

   ^10Budi kao otac sirotama i kao mu? budi na pomoae udovicama. I bit
   aee? kao sin Svevi?njemu, koji aee te ljubiti vi?e nego tvoja majka.

   ^11Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je tra?e.

   ^12Tko ljubi nju, ljubi ?ivot, i koji je rano tra?e ispunit aee se
   sreaeom.

   ^13Tko je posjeduje ba?tinit aee east, i kamo god krene, Gospod ga
   blagoslivlja.

   ^14Slu?e Svetomu koji njoj slu?e, i Gospod ljubi one koji ljube nju.

   ^15Tko nju poslu?a sudi pravedno, i tko se nje dr?i on je na pouzdanu.

   ^16Ako se u nju ufa, onda je i ba?tini, i ona ostaje u posjedu njegovih
   potomaka.

   ^17Jer iako u poeetku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i
   drhtavicu, muei ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati,
   isku?ava ga zapovijedima svojim,

   ^18a na kraju aee ga privesti pravom putu i otkriti mu svoje tajne.

   ^19Ako odluta, ona ga ostavlja i predaje njegovoj propasti.

   ^20Sine moj, pazi na prilike i euvaj se zla, i ne stidi se samoga sebe.

   ^21Jer ima stid ?to vodi grijehu, kao i stid koji je east i milost.

   ^22Ne budi pristran protiv sebe samoga i ne stidi se na svoju propast.

   ^23Ne suste?i svoje rijeei u pravo vrijeme i ne skrivaj svoje mudrosti.

   ^24Jer se u govoru oeituje mudrost i po rijeeima otkriva naobrazba.

   ^25Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja.

   ^26Ne stidi se priznati svoje grijehe i ne opiri se struji rijeke.

   ^27Ne ponizuj se pred budalom i ne budi pristran pred moguaenicima.

   ^28Do smrti se bori za istinu, i Gospod aee se boriti za te.

   ^29Ne budi silovit na jeziku a lijen i mlitav na djelu.

   ^30Ne budi kao lav u svojoj kuaei, a stra?ljivac prema svojim slugama.

   ^31Nek' ti ne bude ruka ispru?ena za primanje, a stisnuta u vrijeme
   vraaeanja.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne reci: "Ja imam dosta."

   ^2Ne idi za svojom ?eljom i svojom snagom, slijedeaei strasti svoga
   srca.

   ^3Ne reci: "Tko mi ?to mo?e?" jer aee te Gospod kazniti.

   ^4Ne reci: "Grije?io sam, pa ?to!" jer Gospod umije eekati.

   ^5Ne uzdaj se toliko u opro?tenje da gomila? grijeh na grijeh.

   ^6Ne reci: "Veliko je milosrd-e njegovo, oprostit aee mi moje mnoge
   grijehe!" jer je s njime milosrd-e i gnjev te na gre?nike pada srd?ba
   njegova.

   ^7Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgad-aj iz dana u dan; jer aee
   iznenada njegov gnjev planuti, i u eas osvetni ti aee? propasti.

   ^8Ne uzdaj se u blago krivo steeeno, ono ti ni?ta neaee koristiti u dan
   nesreaee.

   ^9Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako eini
   gre?nik licemjerni).

   ^10Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja rijee.

   ^11Budi brz i pripravan saslu?ati, a spor odgovarati.

   ^12Ako zna?, odgovori svojem bli?njemu; ako ne zna?, stavi ruku na
   usta.

   ^13I slava i sramota dolaze od rijeei, i jezik je eovjekov propast
   njegova.

   ^14Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao ?to
   lupe?a eeka sramota, tako podlaca oeekuje te?ka osuda.

   ^15Ne budi opak ni u malu ni u veliku i ne budi neprijatelj umjesto
   prijatelj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Jer zao glas donosi zazor i sramotu, kako to biva gre?niku
   licemjernom.

   ^2Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona du?u ne rastrga kao
   razbje?njeli bik;

   ^3da ti ne obrsti li?aee i da ti ne propadnu plodovi i ne ostane? poput
   sasu?ena drveta.

   ^4Jer strastvena du?a propast je onome eija je i eini od njega ruglo
   pred njegovim neprijateljima.

   ^5Umilna rijee umno?ava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne
   odgovore.

   ^6Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuaeu.

   ^7Ako ?eli? imati prijatelja, steci ga ku?anjem i nemoj se prebrzo u nj
   pouzdati.

   ^8Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje
   vjeran u dan nevolje.

   ^9A neki aee se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu
   iznijeti na vidjelo.

   ^10Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u easu nevolje.

   ^11Dok si sretan, on aee ti biti kao ti sam sebi: s ukuaeanima tvojim
   povjerljiv aee biti;

   ^12a stigne li te zlo, okrenut aee se protiv tebe i bje?at aee od tvog
   pogleda.

   ^13Odvoji se od svojih neprijatelja i euvaj se svojih prijatelja.

   ^14Vjeran prijatelj pouzdana je za?tita; i tko ga je stekao na?ao je
   blago.

   ^15Pravom prijatelju nema cijene niti se mo?e izmjeriti njegova
   vrijednost.

   ^16Pravi je prijatelj balzam ?ivota, nalazi ga onaj tko se Gospoda
   boji.

   ^17Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav eovjek,
   takav mu i prijatelj.

   ^18Sine, uei od mladosti svoje, prigrli pouku, pa aee? do svojih
   sjedina nalaziti mudrost.

   ^19Prilazi joj kao orae i sijae i oeekuj obilnu ljetinu, jer malo aee?
   se oko nje truditi i brzo aee? jesti od ploda njezina.

   ^20Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj.

   ^21Ona ga ti?ti kao te?ak kamen i on ne oklijeva da je odbaci.

   ^22Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna.

   ^23Poslu?aj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog.

   ^24Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram.

   ^25Podmetni svoja led-a pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine
   uzde.

   ^26Svom du?om svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi
   putove njezine.

   ^27Ispituj i istra?uj je, i ona aee ti se objaviti; i kad je jednom
   uhvati?, ne pu?taj je.

   ^28Jer aee? naposljetku u njoj naaei mir, i ona aee ti se pretvoriti u
   radost.

   ^29Njezini okovi bit aee moaena za?tita i njezin jaram halja easti.

   ^30Njezin jaram bit aee zlatni ures, njezine uzde grimizne vrpce.

   ^31Nosit aee? je kao sveeanu odoru i vezat aee? je kao krasni vijenac.

   ^32Ako si voljan, sine, mo?e? postati mudar; i ako se potrudi?, steaei
   aee? razboritost.

   ^33Ako si pripravan slu?ati, naueit aee?; ako poslu?a?, bit aee? mudar.

   ^34Nek' ti je mjesto u staraekom zboru; i vidi? li mudraca, dr?i se uz
   njega.

   ^35Rado slu?aj svaku rijee koja dolazi od Boga i neka ti ne promaknu
   o?troumne izreke.

   ^36Vidi? li razborita eovjeka, rano ga posjeti i neka tvoja stopala
   istaru njegov prag.

   ^37Razmi?ljaj o zapovijedima Gospodnjim i neprestano se dr?i njegovih
   naredaba, i Gospod aee osna?iti tvoje srce i steaei aee? mudrost koju
   ?eli?.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Ne eini zla, pa te zlo neaee stiaei.

   ^2Kloni se nepravde, i ona aee biti daleko od tebe.

   ^3Ne sij, sine moj, u brazde nepravde, da ih ne po?anje? sedmerostruko.

   ^4Ne tra?i od Gospoda najvi?e mjesto, niti od kralja poeasno sjedalo.

   ^5Ne razmeaei se vrlinom pred Gospodom niti mudro?aeu pred kraljem.

   ^6Ne tra?i da bude? sudac ako nema? snage iskorijeniti nepravdu, da ne
   bi popustio pred moguaenikom i postavio stupicu pravednosti svojoj.

   ^7Ne grije?i prema javnom zboru, da ne izgubi? ugled u zajednici.

   ^8Nemoj dvaput grije?iti, jer veae zbog prvog grijeha neaee? umaaei
   kazni.

   ^9Ne reci: "Pogledat aee Bog na mnoge moje darove i primit aee
   Svevi?nji Bog kad mu ih prinesem."

   ^10Ne budi malodu?an u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar.

   ^11Ne preziri eovjeka turobna srca, jer onaj tko ponizuje mo?e i
   uzvisiti.

   ^12Ne pleti prijevare bratu svojem, niti prijatelju takvo ?to eini.

   ^13Kloni se svake la?i, jer od nje dobra nikakva.

   ^14Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj rijeei u molitvi
   svojoj.

   ^15Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla ?to ga je Svevi?nji dao.

   ^16Ne ubrajaj se med-u gre?nike, sjeti se da srd?ba ne kasni!

   ^17Ponizi duboko du?u svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbo?niku.

   ^18Ne mijenjaj prijatelja za novac ni brata za ofirsko zlato.

   ^19Ne odbacuj razumne i dobre ?ene, jer njezina je ljupkost
   dragocjenija od zlata.

   ^20Ne zlostavljaj roba koji po?teno radi ni sluge koji ti vjerno slu?i.

   ^21Ljubi razumna roba kao sebe samog i ne uskrati mu slobode.

   ^22Ima? li ?ivinee, pazi ga; ako ti je od koristi, saeuvaj ga.

   ^23Ima? li djece, pouei ih i povij im vrat za mladosti.

   ^24Ima? li kaeeri, euvaj im tijelo i ne pokazuj im odveae prijazno
   lice.

   ^25Udaj kaeer, i obavio si krupan posao, ali je daj eovjeku razumnu.

   ^26Ima? li ?enu po srcu svojem, ne otpu?taj je; ako li je ne voli?, ne
   uzdaj se u nju.

   ^27Svim srcem po?tuj oca svoga i ne zaboravi majeinih bolova.

   ^28Sjeti se da im svoj ?ivot duguje?: kako da im uzvrati? sve ?to
   ueini?e za te?

   ^29Svom du?om svojom boj se Gospoda i ?tuj njegove sveaeenike.

   ^30Svom snagom svojom ljubi Stvoritelja svoga i ne ostavljaj slugu
   njegovih.

   ^31Boj se Boga i ?tuj sveaeenika, daj mu dio kako ti je nalo?eno:
   prvine, naknadnice i prinos pleaeaka, posvetnice i prvence svetinja.

   ^32I siromahu pru?i ruku, da bude savr?en tvoj blagoslov.

   ^33Budi dare?ljiv svakomu ?ivom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati
   milosti.

   ^34Ne uklanjaj se od onih koji plaeu, veae s tu?nim tuguj.

   ^35Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer aee te za to ljubiti.

   ^36U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa neaee? nikada
   grije?iti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Ne bori se s velika?em, da mu ne padne? u ?ake.

   ^2Ne pravdaj se s bogata?em, da se ne poka?e te?im od tebe. Jer zlato
   je veae mnoge uni?tilo i zavelo srce kraljevima.

   ^3Ne prepiri se s eovjekom hitra jezika i ne meaei mu drva na vatru.

   ^4Ne ?ali se s neodgojenim eovjekom, da ti ne bi uvrijedio predaka.

   ^5Ne sramoti eovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi
   krivci.

   ^6Ne prezri starca eovjeka, jer aee i od nas neki ostarjeti.

   ^7Ne likuj nad preminulim; sjeti se da svi umiremo.

   ^8Ne odbacuj razgovora mudrih, nego razmi?ljaj o njihovim izrekama, jer
   aee? tako steaei nauk i umijeaee za slu?bu velika?ima.

   ^9Ne podcjenjuj govora staraca, jer oni su ueili od svojih roditelja, a
   od njih aee? se ti naueiti razboru i u pravo vrijeme odgovarati.

   ^10Ne raspiruj ugljevlja gre?nikova, da se ne o?e?e? njegovim plamenom.

   ^11Ne dopusti da te rugae razgnjevi i postavi ti zamku tvojim vlastitim
   rijeeima.

   ^12Ne uzajmljuj eovjeku moaenijem od sebe; ako si uzajmio, kao da si
   izgubio.

   ^13Ne jamei preko svojih moguaenosti; ako si jameio, misli kako aee?
   platiti.

   ^14Ne parbi se sa sucem, jer aee mu dosuditi po volji.

   ^15Ne idi na put s pustolovom, da ti se on ne natovari: jer on aee
   einiti po svojoj volji, i njegova aee ludost obojicu upropastiti.

   ^16S eovjekom gnjevnim ne zameaei svad-e i ne putuj s njim po pustinji,
   jer njemu nije ni?ta proliti krv, i na mjestu gdje nema pomoaei ubit
   aee te.

   ^17Lud-aka ne pitaj za savjet, jer ne mo?e saeuvati tajne.

   ^18Ne pokazuj tajne pred tud-inom, jer ne zna? ?to aee se izleaei.

   ^19Ne otkrivaj svoga srca svakom eovjeku i ne oeekuj dobra od svakoga.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Ne budi ljubomoran na svoju ljubljenu ?enu i ne uei je pakosti na
   svoju ?tetu.

   ^2Ne prepu?taj se posve ?eni, da ona potpuno ne zavlada tobom.

   ^3Ne pribli?uj se bludnici, da ne padne? u zamke njezine.

   ^4Ne dru?i se s pjevaeicom, da te ne smete umijeaeem svojim.

   ^5Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio ka?njen zajedno s njom.

   ^6Ne daj bludnici svoje du?e, da ne izgubi? imetak svoj.

   ^7Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima.

   ^8Odvrati pogled svoj od ljupke ?ene i ne gledaj tud-u ljepotu. Mnoge
   veae zavede ?enina ljepota, koja ?elju raspaljuje kao vatru.

   ^9Ne sjedaj nikad s udatom ?enom i zajedno s njom ne pij vina, da ti
   srce ne podlegne njezinim dra?ima i da u strasti svojoj ne srne? u
   propast.

   ^10Ne odbacuj starog prijatelja, jer mu novi neaee biti jednak. Nov
   prijatelj, vino novo; kad ostari, pije? ga s u?itkom.

   ^11Ne zavidi gre?niku na uspjehu, jer ne zna? kakav aee mu kraj biti.

   ^12Ne naslad-uj se onim eime i bezbo?nici; sjeti se da im sreaea neaee
   trajati do Podzemlja.

   ^13Dr?i se daleko od eovjeka koji je kadar ubiti, i neaee te progoniti
   strah od smrti. Ako mu se pribli?i?, dobro se pazi da te ne li?i
   ?ivota. Znaj da med-u zamkama hodi? i kroei? po kruni?tu zidina
   gradskih.

   ^14Koliko mo?e?, dru?i se sa svojim bli?njim i savjetuj se s mudracima.

   ^15Za razgovor tra?i razborite ljude, i tvoje rijeei nek' su po Zakonu
   Svevi?njeg.

   ^16Jedi kruh svoj s pravednicima i u strahu Gospodnjem neka je tvoj
   ponos.

   ^17Djelo vje?tih ruku zaslu?uje hvalu, a knez naroda mora biti viean
   govoru.

   ^18U?as je gradu eovjek jezieav, a brbljavac je omra?en.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita
   eovjeka.

   ^2Kakav je vladar, takvi su i einovnici; i kakav je gradski upravitelj,
   takvi mu i grad-ani.

   ^3Neobuzdan kralj upropa?aeuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad
   razboritosti vladara.

   ^4Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme
   postavlja pravog eovjeka.

   ^5Uspjeh je eovjekov u Bo?joj ruci, i zakonodavcu Bog daruje east.

   ^6Ne budi kivan na svoga bli?njeg ni zbog kakve nepravde i ne eini
   ni?ta nepravedno.

   ^7Mrska je oholost i Gospodu i eovjeku, a nepravda je odvratna obojici.

   ^8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i
   novca.

   ^9?to se toliko oholi prah i pepeo - kad veae za ?ivota ima crvljiva
   crijeva?

   ^10Duga bolest srdi lijeenika; tko je danas kralj, sutra umire.

   ^11Kad eovjek umre, ba?tini gnjile?, grabe?ljive zvijeri i crve.

   ^12Oholost poeinje kad eovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od
   svoga Stvoritelja.

   ^13I jer je poeetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, ?iri gnusobu.
   Gospod ih zbog toga ka?njava eudesnim kaznama i potpuno uni?tava.

   ^14Gospod je sru?io prijestolja silnika i potlaeene posadio na mjesto
   njihovo.

   ^15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo.

   ^16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja.

   ^17Neke je od njih odveo i uni?tio i zbrisao njihov spomen s lica
   zemlje.

   ^18Oholost nije stvorena za eovjeka, ni srd?ba bijesna za rod ?enin.

   ^19Koji je rod dostojan easti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan easti?
   Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslu?uje? Ljudski rod. Koji
   rod prezir zaslu?uje? Onaj koji kr?i Zakon.

   ^20Med-u braaeom je glavar dostojan easti; koji se Gospoda boje, u
   easti su pred njim.

   ^21#

   ^22Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim.

   ^23Ne valja prezirati razborita siromaha niti eastiti gre?nika.

   ^24Poglavar, vladar i moaenik dostojni su easti, ali nema veaeeg od
   onog koji se boji Gospoda.

   ^25Mudru robu slu?e slobodnjaci, i razborit se eovjek ne tu?i.

   ^26Odvi?e ne mudruj radeaei svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci.

   ^27Bolji je koji radi i ?ivi u izobilju nego tko se hvasta a nema od
   eega ?ivjeti.

   ^28Sine, ponizno?aeu easti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom
   cijenom.

   ^29Tko aee opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i eastiti onoga
   koji samog sebe prezire?

   ^30Siromaha easte zbog njegova razuma i bogata?a zbog njegova
   bogatstva.

   ^31Koga easte u siroma?tvu njegovu, koliko vi?e u bogatstvu! Koga
   preziru u bogatstvu, koliko jo? vi?e u siroma?tvu!
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posad-uje ga med-u knezove.

   ^2Ne hvali eovjeka po oblieju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova
   izgleda.

   ^3Malena je peela med-u stvorovima krilatim, ali ona daje slast
   najslad-u.

   ^4Ne uznosi se zbog odjeaee koju nosi? niti se uznosi zbog svojih
   poeasti; jer eudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima.

   ^5Eesto su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu.

   ^6I eesto su moaenici bili jako poni?eni i odlienici potpali pod tud-u
   vlast.

   ^7Ne optu?uj prije nego ?to istra?i?, prvo promisli, pa onda ukori.

   ^8Ne odgovaraj prije nego si euo i ne mije?aj se usred govora.

   ^9Ne prepiri se o onome ?to te se ne tiee i ne mije?aj se u svad-u
   gre?nika.

   ^10Sine moj, ne preuzimaj previ?e poslova; ako ih umno?i?, neaee?
   proaei bez kazne; ma koliko se ?urio, neaee? stiaei, niti aee? trkom
   uteaei.

   ^11Eovjek se trudi, muei i hiti, da bi jo? vi?e zaostao.

   ^12Postoji slab eovjek koji moli pomoae, bez snage i pun nevolje, ali
   ga Gospod milostivo gleda i podi?e iz njegove bijede.

   ^13Uzdi?e glavu njegovu i mnogi mu se dive.

   ^14Dobro i zlo, ?ivot i smrt, siroma?tvo i bogatstvo - sve dolazi od
   Gospoda.

   ^15#

   ^16#

   ^17Dar Gospodnji ostaje u pobo?nika, i naklonost aee ih Gospodnja
   dovijeka pratiti.

   ^18Ima ih koji se obogate pomnjom i ?krto?aeu, i evo ?to im je plaaea:

   ^19dod-e dan kad ka?u: "Nad-oh mir, i sad aeu u?ivati svoja dobra", ali
   ne znaju koliko aee trajati: morat aee dobra svoja ostaviti drugom i
   umrijeti.

   ^20Ustraj u du?nosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari.

   ^21Ne eudi se djelima gre?nikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom
   poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i zaeas obogatiti siromaha.

   ^22Blagoslov je Gospodnji plaaea pobo?niku: brzo se rastvara cvijet
   blagoslova.

   ^23Ne reci: "?to mi jo? treba? I kakav me probitak eeka?"

   ^24Ne reci: "Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo mo?e zadesiti?"

   ^25U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreaee ne pamti se
   sreaea.

   ^26Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti eovjeku prema einima
   njegovim.

   ^27U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem easu
   otkrivaju se djela eovjekova.

   ^28Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu
   spoznaje eovjek.

   ^29Ne uvodi svakoga eovjeka u kuaeu svoju, jer mnogovrsne su u
   spletkara zamke.

   ^30Srce je oholieino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba
   on tvoju propast.

   ^31Klevetnik izvraee dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost.

   ^32Od jedne iskre nastaje ognji?te puno ?ara, a gre?nik vreba da
   prolije krv.

   ^33Euvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vjeenu sramotu.

   ^34Uvedi tud-inca u kuaeu, i on aee donijeti nevolju i otud-iti te od
   tvojih.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad eini? dobro, pazi komu eini?, i tvoja dobroeinstva neaee biti
   uzalud.

   ^2Eini dobro pobo?nu, i on aee ti uzvratiti, a ako ne on, onda
   Svevi?nji.

   ^3Nikakvo dobro ne dolazi eovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da
   dijeli milodare.

   ^4Podaj pobo?niku i ne poma?i gre?niku.

   ^5Ueini dobro poniznu i ne daj ni?ta bezbo?nu. Uskrati mu kruh, ne daj
   mu ga, da ga to ne ueini jaeim od tebe; jer aee ti platiti dvostrukom
   opaeinom za sve dobro ?to si mu ueinio.

   ^6Jer Svevi?nji prezire gre?nike i osvetit aee se bezbo?nicima.

   ^7Daruj dobromu, a uskrati pomoae gre?niku.

   ^8Prijatelj se ne poznaje u sreaei, a neprijatelj se ne mo?e sakriti u
   nesreaei.

   ^9Kad je eovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je
   nesretan, i prijatelj ga se kloni.

   ^10Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloaea je njegova kao kovina ?to
   rd-a.

   ^11Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi
   prema njemu kao onaj koji uglaeava zrcalo, i vidjet aee? da rd-a
   njegova nije posve i?eezla.

   ^12Ne meaei ga kraj sebe, da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto. Ne
   posad-uj ga zdesna sebi: on aee nastojati da ti preotme sjedi?te, i na
   kraju aee? shvatiti moje rijeei i pokajat' se zbog moje opomene.

   ^13Tko aee ?aliti zmijara koga je zmija ujela i one koji se pribli?uju
   divljim zvijerima?

   ^14Tako i onoga tko se dru?i s gre?nikom i sudionik je u njegovim
   grijesima.

   ^15Dok ti evrsto stoji?, on se ne otkriva, ali kad jednom posrne?, on
   aee navaliti.

   ^16Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smi?lja da te u jamu
   baci. U oeima neprijatelju mogu biti suze, a kad mu se pru?i prilika,
   ni krv ga neaee zadovoljiti.

   ^17Ako li te gdje stigne zlo, on je tu veae prije tebe, i kao da
   poma?e, podmeaee ti nogu.

   ^18On aee mahati glavom i pljeskati rukama, mnogo aee mrmljati i
   razvlaeiti lice.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se dru?i s oholicom, postaje kao i
   on.

   ^2Ne di?i ono ?to ti je prete?ko i ne dru?i se s jaeim i bogatijim od
   sebe. Za?to staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj
   udari, onaj se razbije.

   ^3Bogata? poeini zlo i jo? se razmeaee; siromahu se eini zlo, a on jo?
   za milost moli.

   ^4Ako si mu na korist, on aee te iskoristiti; a kad iznemogne?,
   ostavlja te.

   ^5Dok ima? ?togod, ?ivjet aee s tobom i oplijeniti te bez ikakve
   gri?nje savjesti.

   ^6Ako mu treba?, on ti laska; smije?i ti se i daje ti nadu. Govori ti
   lijepo i pita: "?to ti treba?" I postidjet aee te svojim sveeanim
   objedima,

   ^7dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te
   poslije vidi, prezire te i ma?e glavom nad tobom.

   ^8Euvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.

   ^9Pozove li te velika?, suzdr?i se, i on aee te jo? upornije pozivati.

   ^10Ne nameaei se, da ne bude? odbaeen, a ne udaljuj se, da ne bude?
   zaboravljen.

   ^11Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rjeeitosti,
   jer te ku?a rijeeima svojim i, kao u ?ali, on te procjenjuje.

   ^12Nemilosrdan je eovjek preslobodan u rijeeima, taj te neaee
   po?tedjeti ni udaraca ni okova.

   ^13Euvaj se i budi pozoran, jer hodi? sa svojom propa?aeu.

   ^14#

   ^15Svako ?ivo biaee ljubi svoju vrstu i svaki eovjek svojega bli?njeg.

   ^16Svaki stvor dr?i se svoga roda, i eovjek se dr?i sebi slienih.

   ^17Zar se dru?iti mogu vuk i janje? Tako i gre?nik s pobo?nikom.

   ^18Mo?e li biti mira izmed-u hijene i psa? I mira izmed-u bogata?a i
   siromaha?

   ^19Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi
   bogata?ima.

   ^20Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogata?u siromah.

   ^21Kad bogata? posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne,
   prijatelji ga odbacuju.

   ^22Kad se bogata? spotakne, mnoge ga ruke doeekuju; ako i gluposti
   govori, eestitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako
   govori i razborito, ipak mu nema mjesta.

   ^23Kad govori bogata?, svi ?ute, i uzdi?u zatim njegov govor do oblaka;
   govori li siromah, tad se pitaju: "Tko je ovaj?" i ako posrne, jo? ga
   gurnu.

   ^24Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siroma?tvo, ka?u
   bezbo?nici.

   ^25Srce mijenja lik eovjeku, bilo na dobro bilo na zlo.

   ^26Vedro je lice znak vesela srca; a muean je posao smi?ljati izreke.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Blago eovjeku koji nije zgrije?io rijeeima i koga ne muei gri?nja
   zbog grijeha.

   ^2Blago eovjeku koga ne optu?uje vlastita savjest i koji se nije
   odrekao nade.

   ^3Tvrdici ne priliei bogatstvo, i eemu veliko blago pohlepniku?

   ^4Tko uskraaeuje sebi sabire drugomu, i tud-inci aee se naslad-ivati
   dobrima njegovim.

   ^5Tko je tvrd prema sebi, komu aee biti dobar? Takav ne u?iva ni u
   vlastitom dobru.

   ^6Nema okrutnijeg od onoga tko muei samog sebe: to mu je plaaea za
   vlastitu zloaeu.

   ^7Pa ako i eini dobro, eini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloaeu.

   ^8Zavidljivac je opak: on odvraaea pogled i prezire tud-i ?ivot.

   ^9Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isu?uje du?u.

   ^10Tvrdieino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.

   ^11Sine moj, ima? li ?togod, priu?ti sebi i prinesi Gospodu dostojne
   ?rtve.

   ^12Ne zaboravi da smrt neaee oklijevati i da ti nije objavljen ugovor
   Podzemlja.

   ^13Prije nego umre?, eini dobro prijatelju, i pru?i, daj mu koliko
   mo?e?.

   ^14Ne uskraaeuj sebi sada?nje sreaee i ne daj da ti izmakne dio
   dopu?tena u?itka.

   ^15Neaee? li ostaviti blago svoje drugomu i neaee li zaslu?ba tvoja
   biti ?drijebom razdijeljena?

   ^16Podari i primi i okusi u?itka, jer se u Podzemlju radost ne tra?i.

   ^17Sve se ?ivo tro?i kao i odjeaea, i vjeena je uredba: valja umrijeti.

   ^18Kao li?aee ?to raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo niee,
   tako i nara?taji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se rad-aju.

   ^19I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.

   ^20Blago eovjeku koji razmi?lja o mudrosti i umuje razborito,

   ^21koji u srcu svojem proueava njezine putove i posveaeuje se u njezine
   tajne.

   ^22On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;

   ^23on viri kroz prozor njezin i prislu?kuje na vratima njezinim;

   ^24postavlja se blizu kuaee njezine i udara klin svoj u njezin zid;

   ^25podi?e svoj ?ator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poeivali?tu;

   ^26on stavlja djecu svoju pod njezinu za?titu i boravi pod granjem
   njezinim;

   ^27on nalazi okrilje od ?ege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti
   njezinoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Tako eini tko se boji Gospoda; i tko se dr?i zakona steaei aee
   mudrost.

   ^2Ona mu dolazi u susret kao majka i doeekuje ga kao nevjesta djevica.

   ^3Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti.

   ^4On se oslanja na nju i ne posraee; uzda se u nju i ne sramoti se.

   ^5Ona ga uzvisuje nad bli?njega njegova i sred zbora usta mu otvara.

   ^6On nalazi veselje i vijenac radosti i ba?tini ime vjeeno.

   ^7Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je gre?nici oeima gledaju.

   ^8Ona je daleko od oholice i la?ljivcima ne dolazi na um.

   ^9Ne priliei hvalospjev ustima gre?nikovim jer mu ga Gospod nije dao.

   ^10Iz usta mudraeevih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime
   upravlja.

   ^11Ne reci: "Od Boga je grijeh moj", jer ?to on mrzi, nikad ne eini.

   ^12I ne reci: "On me zavede", jer njemu gre?nici ne trebaju.

   ^13Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.

   ^14On je sam u poeetku stvorio eovjeka i prepustio ga slobodnoj volji
   njegovoj.

   ^15Ako hoaee?, mo?e? dr?ati zapovijedi, u tvojoj je moaei da bude?
   vjeran.

   ^16On je preda te stavio vatru i vodu: za eim hoaee? pru?i ruku svoju.

   ^17Pred eovjekom je i ?ivot i smrt: ?to on vi?e voli to aee mu se dati.

   ^18Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoaean i vidi sve.

   ^19Oei Gospodnje poeivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako
   djelo eovjeeje.

   ^20Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbo?nik niti dao dopu?tenje
   za grijeh.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Ne ?eli mno?tva nevrijedne djece i ne raduj se bezbo?nim sinovima.

   ^2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha
   Gospodnjeg.

   ^3Ne raeunaj na njihov dug ?ivot i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer
   vi?e vrijedi jedan nego tisuaeu i umrijeti bez djece bolje je nego
   imati potomke bezbo?nike.

   ^4Jer jedan razborit eovjek napuei grad, a rod zlikovaca razori ga.

   ^5Mnogo je slienoga vidjelo oko moje, a jo? vi?e slu?alo uho moje.

   ^6U zboru gre?niekom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se
   gnjev.

   ^7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuni?e pouzdav?i se
   u svoju moae.

   ^8Nije po?tedio sugrad-ana Lotovih: njih se gnu?ao zbog oholosti
   njihove.

   ^9Nije po?tedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog
   grijeha svojih.

   ^10Ni ?est stotina tisuaea pje?aka, koji propado?e zbog tvrdoaee srca
   svojeg.

   ^11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi eudo ako bi
   ostao bez kazne, jer i milosrd-e i gnjev pripadaju Gospodu, koji mo?e u
   svojoj moaei oprostiti i srd?bu iskaliti.

   ^12Kao ?to mu je milosrd-e veliko, tako mu je velika i strogost; on
   ljudima sudi po djelima njihovim.

   ^13Bez kazne mu ne mo?e uteaei gre?nik s plijenom, niti je uzalud
   strpljivost pobo?nika.

   ^14?irok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima
   svojim.

   ^15#

   ^16#

   ^17Ne reci: "Sakrit aeu se od Boga; tko aee misliti na mene gore u
   visini? Med-u tolikim mno?tvom neaee me prepoznati; ?to sam ja u
   neizmjernom stvaranju?"

   ^18Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih
   Gospod pohodi.

   ^19Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih
   pogleda.

   ^20Ali na sve to tko aee misliti? I tko da shvati putove njegove?

   ^21Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veaeina njegovih djela.

   ^22"Pravedna djela tko aee objaviti? I tko ih oeekuje? Jer ugovor je
   daleko."

   ^23Tako misli eovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim
   tlapnjama.

   ^24Slu?aj, sine moj, i steaei aee? spoznaju; upravi svoje srce rijeeima
   mojim.

   ^25Odmjereno aeu ti objasniti stegu i pomno izlo?iti znanje.

   ^26Bog u poeetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu
   mjesto.

   ^27Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poeetaka do
   njihove daleke buduaenosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad
   napu?taju svoje du?nosti.

   ^28Nijedno od njih svoga bli?njega ne tlaei i nikad ne kr?i njegove
   zapovijedi.

   ^29A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.

   ^30Pokri joj povr?je svakojakim ?ivotinjama i sve se opet vraaea njoj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Gospod stvori eovjeka od zemlje i opet ga u nju vraaea.

   ^2Dao je ljudima toean broj dana i odred-eno vrijeme, dade im i vlast
   nad svime ?to je na zemlji.

   ^3Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.

   ^4Svakom je stvoru udahnuo strah od eovjeka, da bi on gospodario
   zvijerima i pticama.

   ^5#

   ^6Oblikovao im jezik, oei, u?i, i srce im dade da razmi?ljaju.

   ^7Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.

   ^8Oei je svoje stavio u srca njihova da im poka?e velieanstvo djela
   svojih.

   ^9#

   ^10Oni aee slaviti njegovo sveto ime, prieajuaei o velieanstvu djela
   njegovih.

   ^11Jo? im umno?i znanje i obdari ih zakonom ?ivota.

   ^12Ueini s njima Savez vjeeni i pouei ih sudovima svojim.

   ^13Oei su njihove gledale slavu velieanstvenu i uho slu?alo slavni
   njegov glas.

   ^14"Euvajte se svakoga zla", reee im i odredi im du?nosti prema
   bli?njemu.

   ^15Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oeima
   njegovim.

   ^16#

   ^17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael ba?tina Gospodnja.

   ^18#

   ^19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oei njegove svagda paze
   na putove njihove.

   ^20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi
   grijesi njihovi.

   ^21#

   ^22Milostinja eovjekova njemu je kao peeat, i na dobroeinstvo pazi kao
   na zjenicu oka.

   ^23Jednoga aee se dana diaei i platiti im, svakomu aee plaaea pasti na
   vlastitu glavu.

   ^24Samo pokajnicima dopu?ta povratak i tje?i one koji su izgubili nadu.

   ^25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i
   prestani ga vrijed-ati.

   ^26Vrati se Vi?njem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan ein.

   ^27Jer tko aee hvaliti Svevi?njeg u Podzemlju mjesto ?ivih koji ga mogu
   slaviti?

   ^28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo ?iv i zdrav hvali
   Gospodina.

   ^29O kako je veliko milosrd-e u Gospoda, pra?tanje onima koji mu se
   obraaeaju!

   ^30Ljudi ne mogu sve, jer sin eovjekov nije besmrtan.

   ^31?to je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu
   hraniti samo zloaeu.

   ^32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i
   pepeo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 Onaj koji ?ivi uvijek stvorio je svemir.

   ^2Jedini je Gospod pravedan!

   ^3#

   ^4Komu on dade moae da iska?e djela njegova i tko aee iscrpsti eudesa
   njegova?

   ^5Tko mo?e izmjeriti moae velieanstva njegova i tko isprieati dokaze
   milosti njegovih?

   ^6Niti im se mo?e ?togod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti
   eudesa Gospodnja.

   ^7Kad eovjek zavr?i, tek je zapoeeo, i kad prestane, zbunjen je kao i
   uvijek.

   ^8?to je eovjek? Ili eemu slu?i? ?to je njegovo dobro, a ?to njegovo
   zlo?

   ^9Trajnost ?ivota njegova? Sto godina vrlo je dugo.

   ^10A prema vjeenosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska.

   ^11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim
   milosrd-em.

   ^12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umno?io
   pra?tanje svoje.

   ^13Suaeut je eovjekova za bli?njega njegova, a suaeut je Gospodnja za
   sve ?ivo: Gospod ih kori, odgaja i poueava te vraaea kao pastir stado
   svoje.

   ^14On je milostiv onima koji se stege dr?e i koji su revni u naredbama
   njegovim.

   ^15Sine, dobroeinstva ne popraaeuj ukorom niti darove ujedljivim
   rijeeima.

   ^16Ne ubla?ava li rosa ?egu? Tako je i rijee dragocjenija od milodara.

   ^17I mislim, nije li rijee bolja od dara? A oboje se nalazi u eovjeka
   puna milosti.

   ^18Lud-ak ne daje ni?ta i grdi, a zavidnikov dar peee oei.

   ^19Promisli prije nego prozbori?, tra?i lijeka prije bolesti.

   ^20Prosudi samog sebe prije nego sudi?, pa aee? naaei oprosta u eas
   Bo?jeg pohoda.

   ^21Ponizi se prije nego se razboli?, i kad si pogrije?io, pokaj se.

   ^22Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne eekaj smrt da bi
   postupio pravedno.

   ^23Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao eovjek koji isku?ava
   Gospodina.

   ^24Misli na srd?bu posljednjih dana i na eas osvetni kad Bog odvrati
   lice svoje.

   ^25Misli na glad u vrijeme obilja i na siroma?tvo i oskudnost u dane
   bogatstva.

   ^26Vrijeme se mijenja od jutra do veeeri i sve brzo prolazi pred
   Gospodinom.

   ^27Mudrac je oprezan u svemu i u gre?nim se danima euva prijestupa.

   ^28Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i po?tovat aee onoga tko je
   steee.

   ^29Koji shvaaeaju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju ki?om
   prikladnih izreka.

   ^30Ne idi za svojim strastima, kroti svoje po?ude.

   ^31Ako zadovolji? svoju du?u po?udom, naeinit aee? od sebe ruglo
   neprijateljima.

   ^32Ne upu?taj se u rasko?an ?ivot, ne mije?aj se u takvo dru?tvo.

   ^33Nemoj da osiroma?i? gosteaei se pozajmljenim novcem kad ni?ta nema?
   u tobolcu svojem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 Radnik pijanica nikad se neaee obogatiti, i tko prezire male stvari,
   brzo osiroma?i.

   ^2Vino i ?ene izopaee razborite ljude, i tko se dru?i s bludnicama
   izgubi svaki stid.

   ^3Bit aee plijenom lieinkama i crvima i drznik aee izgubiti ?ivot svoj.

   ^4Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko grije?i sam sebi naudi.

   ^5Tko u?iva u zlu bit aee ka?njen.

   ^6A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloaeu.

   ^7Ne raznosi ono ?to ti je povjereno i nitko ti neaee nauditi.

   ^8Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne
   otkrivaj!

   ^9Jer euje li tko, euvat aee se tebe i u svoje vrijeme osjetit aee?
   njegov prezir.

   ^10Ako si euo ?togod, budi kao grob. Ne boj se! Neaee te raskinuti.

   ^11Kad ne?to euje, lud-aka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu.

   ^12Kao strijela zabodena u bedro, takva je rijee u nutrini lud-akovoj.

   ^13Ispitaj svoga prijatelja: mo?da nije ni?ta ueinio, pa ako je ?togod
   ueinio, da ne ueini vi?e.

   ^14Ispitaj svojega susjeda: mo?da nije ni?ta rekao, ili ako je rekao,
   neaee ponovo reaei.

   ^15Ispitaj svojega prijatelja, jer eesta je kleveta i ne vjeruj svemu
   ?to euje?.

   ^16Eovjeku se ?togod omakne, ali bez zle namjere, i tko nije sagrije?io
   jezikom svojim?

   ^17Ispitaj susjeda svojeg prije nego ?to zaprijeti? i poslu?aj zakon
   Svevi?njeg.

   ^18#

   ^19#

   ^20Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti po?tivanje
   Zakona.

   ^21#

   ^22Ali mudrost nije u spoznaji zloaee, i razbora nema u savjetu
   gre?nika.

   ^23Postoji umje?nost koja je gnusna, i lud-ak je komu mudrosti
   nedostaje.

   ^24Bolje je biti razborom siroma?an ali bogobojazan nego biti bogat
   razborom a kr?iti Zakon.

   ^25Postoji lukava umje?nost u slu?bi nepravde: poslu?it aee se i
   prijevarom u svoju korist.

   ^26Postoji eovjek koji hodi pognut i tu?an, ali je iznutra pun
   podmuklosti.

   ^27Takav obara lice i prieinja se gluh, ali aee te podmuklo napasti.

   ^28Ako i propusti grijeh zbog nemoaei, eim se pru?i prilika, ueinit aee
   zlo.

   ^29Eovjek se poznaje po liku svojem, umnik se prepoznaje po licu.

   ^30Odijelo eovjekovo govori ?to on eini, a korak njegov otkriva kakav
   je.
     __________________________________________________________________

  Chapter 20

   ^1 Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko pre?uti, i taj je razuman.

   ^2Ali bolje je koriti nego se gnjeviti,

   ^3i tko priznaje uklanja se poni?enju.

   ^4Kao u?kopljenik koji hoaee razdjevieiti djevicu, takav je onaj tko
   hoaee pravdu provesti nasiljem.

   ^5Ima tko ?uti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja.

   ^6Ima tko ?uti jer ne zna odgovoriti; drugi ?uti jer eeka pravi eas.

   ^7Mudar eovjek ?uti do zgodnog easa, a lud-ak i brbljavac propu?taju
   zgodu.

   ^8Tko odvi?e govori postaje odvratan, a tko je odvi?e slobodan postaje
   mrzak.

   ^9Netko u nesreaei nalazi sreaeu, a gdjekoji dobitak postaje gubitak.

   ^10Ima dar koji ti ni?ta ne koristi i dar koji se dvostruko isplaaeuje.

   ^11Ima slave koja vodi poni?enju, a ima ljudi koji iz poni?enja podignu
   glavu.

   ^12Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko.

   ^13Mudrac stekne naklonost svojim rijeeima, dok lud-aci prosipaju laske
   uzalud.

   ^14Bezumnikov dar ni?ta ti ne koristi, jer njegove oei tra?e
   sedmerostruk uzvrat;

   ^15on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao
   razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra tra?i natrag: mrzak je takav
   eovjek.

   ^16Lud-ak veli: "Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja
   dobroeinstva.

   ^17Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh." Koliko puta i koliki
   izruguju takvoga!

   ^18Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast
   iznenada dolazi.

   ^19Eovjek neugodan - neumjesna je priea razvueena na ustima
   neodgojenih.

   ^20Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda eovjeka, jer je ne kazuje u
   pravo vrijeme.

   ^21Gdjekoga siroma?tvo euva od grijeha: njegova spokoja ne remeti
   gri?nja savjesti.

   ^22Mnogi sebi uni?ti ?ivot zbog la?na stida i upropasti se zbog
   lud-akova mnijenja.

   ^23Netko zbog stida obeaea ?togod prijatelju i ueini ga bez potrebe
   neprijateljem.

   ^24Gnusna je ljaga na eovjeku la? i uvijek je u ustima ljudi neukih.

   ^25Bolji je i tat nego onaj tko uvijek la?e, a oba aee ba?tiniti
   propast.

   ^26Laganje je sramotan obieaj, i sramota la?ljiveeva ostaje vjeeno s
   njim.

   ^27Mudar eovjek stjeee ugled, i umnik je mio velika?ima.

   ^28Tko obrad-uje zemlju ?anje obilnu ?etvu, i tko znade ugoditi
   velika?ima pra?ta mu se nepravda.

   ^29Darovi i pokloni zasljepljuju oei mudracima i kao brnjica na ustima
   zaustavljaju ukore.

   ^30Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga?

   ^31Bolji je eovjek koji krije ludost svoju nego eovjek koji krije svoju
   mudrost.
     __________________________________________________________________

  Chapter 21

   ^1 Sine moj, ako si grije?io, nemoj vi?e; a za prija?nje grijehe moli
   opro?tenje.

   ^2Bje?i od grijeha kao od zmije, jer ako se primakne?, ujest aee te.
   Kao u lava zubi su njegovi: ljudima ?ivot oduzimaju.

   ^3Svako je bezakonje kao dvosjekli mae koji nanosi rane neizljeeive.

   ^4Okrutnost i nasilje pusto?e dvorce, a tako se ru?e i kuaee oholica.

   ^5Molitva iz usta siromaha ide pravo u u?i Bo?je i presuda aee brzo
   stiaei.

   ^6Tko mrzi ukor ide stopama gre?niekim, a tko se boji Gospoda obratit
   aee se u srcu svojem.

   ^7Jezieavac se poznaje nadaleko, ali uman eovjek predvid-a njegov pad.

   ^8Tko sebi gradi kuaeu tud-im blagom, kao da skuplja kamenje za
   vlastiti grob.

   ^9Zbor je bezakonieki kao hrpa kueina: zavr?it aee u ognju plamenom.

   ^10Put je gre?nieki dobro poploeen, ali se zav?ava u ponoru Podzemlja.

   ^11Tko euva Zakon, gospodar je svojim strastima, i savr?enstvo straha
   Gospodnjeg mudrost je.

   ^12Ne stjeee pouku tko nije nadaren, ali gdjekad nadarenost umna?a
   goreinu eovjekovu.

   ^13Spoznaja mudraeeva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao
   vrelo ?ivo.

   ^14Srce je bezumnikovo kao vre razbijen koji ne dr?i nikakve spoznaje.

   ^15Kad uman eovjek euje mudru rijee, pohvali je i drugu doda; a euje li
   je bezumnik, ruga joj se i baca je iza svojih led-a.

   ^16Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu, a milina je slu?ati
   razborita eovjeka.

   ^17Rijee se razumna eovjeka tra?i u zboru i o rijeeima se njegovim
   razmi?lja u srcu.

   ^18Kao kuaea u ru?evinama, takva je mudrost lud-aka, i znanje je
   nerazumnog kao besmislica.

   ^19Stega je bezumniku kao negve na nogama i kao okovi na njegovoj
   desnici.

   ^20Lud-ak se smije punim grlom, a uman se eovjek tiho osmjehne.

   ^21Stega je razumnu eovjeku kao ures zlatni i kao narukvica njegovoj
   desnici.

   ^22Bezumnikova noga ?uri se u kuaeu, a iskusan eovjek stidljivo
   prilazi.

   ^23Bezumnik kroz vrata viri u kuaeu, a odgojen eovjek eeka vani.

   ^24Znak je lo?eg odgoja prislu?kivati na vratima, i razborit se eovjek
   toga srami.

   ^25Usne brbljavaca ponavljaju tud-e rijeei, a rijeei mudrih pomno su
   odmjerene.

   ^26Lud-acima je srce u ustima, a mudracima su usta u srcu.

   ^27Kad bezbo?nik proklinje neprijatelja, onda proklinje samog sebe.

   ^28Klevetnik kalja samog sebe i mrzak je u susjedstvu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 22

   ^1 Lijeneina je sliean uprljanu kamenu: svatko zvi?di zbog gnusobe
   njegove.

   ^2Lijeneina je sliean hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.

   ^3Sramota je ocu lo?e odgojen sin, a ako je kaei, na ?tetu mu je.

   ^4Razumna kaei blago je mu?u svojem, a besramnica je na tugu svojem
   roditelju.

   ^5Bestidna kaei sramoti i oca i mu?a, pa je obojica preziru.

   ^6Neprikladan je prigovor kao gozba na dan ?alosti, ali ?iba i ukor
   uvijek su mudrost.

   ^7#

   ^8#

   ^9Tko poueava lud-aka poku?ava zalijepiti krhotine i budi spavaea iz
   sna dubokog.

   ^10Obja?njavati lud-aku isto je kao i bunovnu eovjeku, jer aee na koncu
   zapitati: "?to je?"

   ^11Za mrtvim plaei, jer mu se ugasila svjetlost; i za lud-akom plaei,
   jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaei, jer je poeinuo, a
   lud-akov je ?ivot gori od smrti.

   ^12?alost za mrtvim traje sedam dana, a za lud-akom i bezbo?nikom sve
   dane ?ivota njihova.

   ^13Ne govori mnogo s bezumnikom i ne dru?i se s nerazumnikom: euvaj ga
   se, da ti ne dosadi i da se ne ukalja? dodirom njegovim. Kloni ga se,
   da nad-e? mir i da ti ne dojadi ludost njegova.

   ^14?to je te?e od olova? I kako se zove ako ne: lud-ak?

   ^15Lak?e je nositi i pijesak i sol i komad ?eljeza nego snositi eovjeka
   nerazumna.

   ^16Kao ?to se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni
   srce utvrd-eno zrelim promi?ljanjem ne pla?i u easu pogibelji.

   ^17Srce uevr?aeeno umnim razmi?ljanjem jest kao ures od ?buke na
   uglaeanu zidu.

   ^18Kao ?to kameneiaei na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni
   srce zapla?eno lud-aekim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.

   ^19Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeaeaje.

   ^20Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi
   raskida prijateljstvo.

   ^21Ako trgne? i mae na prijatelja, ne gubi nade jer on se mo?e vratiti.

   ^22I ako otvori? usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguaea je
   pomirba. Samo u slueaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz
   potaje odbjegne svaki prijatelj.

   ^23Budi vjeran bli?njemu svojem kad je siroma?an, tako da mu bude? i u
   kasnijoj sreaei dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime
   zajedno dijeli? ba?tinu.

   ^24Prije vatre di?e se iz peaei vatra i dim, tako i prije krvoproliaea
   izbija svad-a.

   ^25Ne stidim se uzeti u za?titu prijatelja i pred njim se ne krijem.

   ^26Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji euje euvat aee se od
   njega.

   ^27Oj, tko aee postaviti stra?u ustima mojim i na usne moje peeat
   razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne
   uni?ti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 23

   ^1 Gospodine, Oee i vladaru ?ivota moga, ne prepusti me aeudi njihovoj,
   ne dopusti da propadnem zbog njih.

   ^2Tko aee biti bie mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem,
   nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,

   ^3da ne uzobiluju pogre?ke moje i ne namno?e se moji grijesi; da ne
   padnem naoeigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada
   mnom?

   ^4Gospode, Oee i Bo?e ?ivota moga, ne daj mi oei ohole,

   ^5odvrati po?udu od mene,

   ^6ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim
   ?eljama.

   ^7Eujte, djeco, pouku za usta: tko se nje dr?i neaee zalutati.

   ^8Gre?nik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotiee i
   svadljivac i oholica.

   ^9Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime
   Svetoga.

   ^10Jer kao ?to rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako
   i tko uvijek prise?e i zaziva ime Bo?je neaee izmaaei grijehu.

   ^11Eovjek koji mnogo prise?e pun je zloaee i bie ne odstupa od kuaee
   njegove. Ako pogrije?i, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne
   obazire, grije?i dvostruko. Ako se prisegne krivo, neaee mu se
   oprostiti i kuaea aee mu biti puna nevolje.

   ^12Postoji govor koji zaslu?uje smrt, i ne bilo ga u ba?tini
   Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobo?nih, da se ne valjaju
   u grijesima.

   ^13Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi rijee
   grijeha.

   ^14Kad si med-u velika?ima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne
   zaboravi? pred njima, i da se ne pona?a? kao lud-ak i ne za?ali? ?to si
   se rodio i ne prokune? i dan svojeg rod-enja.

   ^15Tko se naviknuo na sramotne rijeei neaee se popraviti svega vijeka
   svoga.

   ^16Dvije vrste ljudi umna?aju grijehe, a treaea navlaei na se srd?bu:

   ^17?arka strast ?to kao oganj ?e?e ne sti?ava se dok se ne ugasi;
   eovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne
   sa?e?e. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.

   ^18Eovjek koji eini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me
   vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, eemu se
   bojati? Grijeha se mojih neaee sjetiti Svevi?nji!" -

   ^19takav se boji samo ljudskih oeiju, a ne shvaaea kako su oei
   Gospodnje deset tisuaea puta od sunca svjetlije i paze na sve putove
   ljudske i motre i najskrivenije zakutke.

   ^20Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada
   kada je sve dovr?eno.

   ^21Takva aee eovjeka na ulicama grada stiaei kazna, uhvatit aee ga gdje
   i ne sluti.

   ^22Tako je i ?eni koja je nevjerna mu?u svojemu i rad-a mu ba?tinika s
   tud-incem.

   ^23Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevi?njega, i drugo: ogrije?ila se o
   mu?a svog, i treaee: preljubom se ukaljala i zaeela djecu s tud-im
   mu?em.

   ^24Takva aee biti izvedena pred zbor narodni i djecu aee joj
   pregledati.

   ^25Djeca joj ne aee pustiti korijenja niti aee joj grane ploda
   donijeti.

   ^26Ostavit aee proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neaee nikad
   izbrisati.

   ^27I priznat aee svi oni koji ostanu iza nje da nema ni?ta bolje od
   straha Gospodnjeg, nema ni?ta slad-e no vr?iti zapovijedi Gospodnje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 24

   ^1 Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

   ^2Usta svoja otvara u zboru Svevi?njeg i pred njegovom se moaei
   proslavlja:

   ^3"Izad-oh iz usta Svevi?njeg i pokrih zemlju kao magla.

   ^4Na visinama nebeskim razapeh ?ator svoj i prijestol moj bi stup od
   oblaka.

   ^5Obid-oh sama krug nebeski i pro?etah se dubinama bezdana.

   ^6U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.

   ^7Med-u svima njima tra?ila sam poeinka i na eijoj ba?tini da se
   nastanim.

   ^8Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi
   mjesto za ?ator moj i reee: 'Nastani se u Jakovu i ud-i u ba?tinu
   Izraelu.'

   ^9Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neaeu prestati dovijeka.

   ^10Pred njim sam slu?ila u Svetom ?atoru i potom se nastanila na Sionu.

   ^11Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.

   ^12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u ba?tini
   njegovoj.

   ^13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao eempres na gori Hermonu.

   ^14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ru?ienjaci u Jerihonu. Kao divna
   maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.

   ^15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom
   kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u
   ?atoru.

   ^16Ra?irih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.

   ^17Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i
   bogatstva.

   ^18#

   ^19Dod-ite k meni svi koji me ?udite i nasitite se plodovima mojim.

   ^20Jer je spomen na mene slad-i od meda i ba?tina moja od mednoga
   saaea.

   ^21Koji me jedu jo? vi?e su me gladni, i koji me piju jo? vi?e za mnom
   ?ed-aju.

   ^22Tko mene slu?a taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne grije?i."

   ^23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevi?njeg, Zakon koji nam je Mojsije
   odredio kao ba?tinu zajednicama Jakovljevim.

   ^24#

   ^25On je mudrosti pun kao vode Fi?ona i kao Tigris u dane proljetne;

   ^26on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme ?etveno:

   ^27obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.

   ^28Prvi ga eovjek nije do dna spoznao niti aee ga posljednji istra?iti.

   ^29Jer su misli njegove ?ire od mora i namisli dublje od bezdana.

   ^30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u
   perivoj.

   ^31I rekoh: "Natopit aeu vrt svoj i navodnit aeu cvijetnjake svoje". I
   gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.

   ^32Ueinit aeu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost aeu njegovu
   razaslati nadaleko.

   ^33Izlit aeu nauku poput proro?tva, ostaviti je pokoljenjima buduaeim.

   ^34Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je tra?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 25

   ^1 Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga med-u
   braaeom, prijateljstvo med-u susjedima, mu? i ?ena koji se vole.

   ^2A tri vrste ljudi mrzi du?a moja i veoma mi je oduran ?ivot njihov:
   ohol siromah i la?ljiv bogata? i razbludan starac koji nema razbora.

   ^3Ako za mladosti nisi ni?ta sabirao, kako aee? i?ta naaei u starosti?

   ^4Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet
   znalaeki!

   ^5O, kako je lijepa mudrost u staraca i promi?ljen savjet odlienika!

   ^6Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska
   slava njihova.

   ^7Devetero smatra srce moje bla?enim, a deseto mi je sad na jeziku:
   eovjek koji se djeci svojoj raduje i koji do?ivi pad neprijatelja
   svojih.

   ^8Blago mu?u koji ?ivi sa ?enom razumnom i koji ne ore s volom i
   magarcem, i koji nije pogrije?io jezikom svojim, i koji ne slu?i od
   sebe nevrednijemu.

   ^9Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda u?ima
   pozornim.

   ^10A kako je velik onaj koji je na?ao mudrost, ali nitko ne nadma?uje
   onoga koji se boji Gospoda.

   ^11Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se mo?e
   usporediti?

   ^12#

   ^13Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opaeina, samo ne opaeina
   ?enina!

   ^14Svaka nesreaea, samo ne nesreaea od mrzitelja! I svaka osveta, samo
   ne osveta neprijateljska!

   ^15Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mr?nje od mr?nje
   neprijateljske.

   ^16Volim vi?e ?ivjeti s lavom i sa zmajem nego ?ivjeti sa ?enom opakom.

   ^17Pakost ?eni nagrd-uje lik i mraei joj lice kao u medvjeda.

   ^18Kad med-u susjedima sjedi joj mu?, on i nehotice gorko uzdi?e.

   ^19Malena je svaka zloaea prema zloaei ?enskoj: neka je snad-e kob
   gre?nieka!

   ^20Kakav je pje?eani brijeg nogama staraekim, takva je jezieava ?ena
   mirnu mu?u.

   ^21Ne daj se zavesti ljepotom ?enskom i ne ?udi za ?enom.

   ^22Velik je jad, sramota i ruglo kad ?ena uzdr?ava mu?a svog.

   ^23Srce poni?eno, lice pomraeeno i rana u srcu - to je ?ena opaka. Ruke
   lomne i klecava koljena, takva je ?ena koja ne usreaeuje mu?a svoga.

   ^24Od ?ene je grijeh poeeo i zbog nje svi umiremo.

   ^25Ne daj vodi pukotine niti zloj ?eni slobode jezika.

   ^26Ako ne eini kao ?to joj poka?e?, otpusti je od sebe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 26

   ^1 Blago mu?u ?ene eestite jer je dvostruk broj dana njegovih.

   ^2Eestita ?ena radost je mu?u svojem, on aee godine svojeg ?ivota
   pro?ivjeti u miru.

   ^3Izvrsna ?ena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina.

   ^4Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba.

   ^5Troga se pla?i srce moje a od eetvrtog u?asava: od klevete u gradu,
   od zbora svjetine i od la?ne optu?be, jer je sve to gore od smrti;

   ^6ali je tuga i jad ?ena ljubomorna na ?enu i bie jezika koji sve
   jednako udara.

   ^7Nepodesan je jaram ?ena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti
   ?tipavca.

   ^8?ena pijana zaziva srd?bu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva.

   ^9?enina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim
   trepavicama.

   ^10Pod o?trim nadzorom dr?i kaeer drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku.

   ^11Budno pazi na oko bestidno, da se ne zaeudi? kad se o tebe ogrije?i.

   ^12Kao ?edan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju naid-e i
   spu?ta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac.

   ^13Mila je ?ena radost mu?u svom, i znanje mu njezino kosti ojaeava.

   ^14Dar je Gospodnji ?ena ?utljiva, i nema cijene du?i dobro odgojenoj.

   ^15A milina je na milinu ?ena stidljiva, i nema cijene dostojne du?e
   uzdr?ljive.

   ^16Kao ?to sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne
   ?ene u urednosti kuaee njezine.

   ^17Kao svijeaea ?to svijetli na svetom svijeaenjaku, tako je krasno
   lice na skladnu tijelu.

   ^18Kao stupovi zlatni na podno?ju srebrnu, tako su lijepe noge na
   evrstim petama.

   ^19#

   ^20#

   ^21#

   ^22#

   ^23#

   ^24#

   ^25#

   ^26#

   ^27#

   ^28Dvoje rastu?uje srce moje, a zbog treaeeg gnjev me hvata: kad ratnik
   stOarAei u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od
   pravednosti vraaea grijehu - za takvog je Gospod mae spremio.

   ^29Trgovac te?ko odolijeva napasti, i prodavae nije bez grijeha.
     __________________________________________________________________

  Chapter 27

   ^1 Radi probitka mnogi grije?e, i tko tra?i bogatstvo biva nemilosrdan.

   ^2Kolac se zabija izmed-u dva kamena, a grijeh se utiskuje izmed-u
   kupnje i prodaje.

   ^3Tko se evrsto ne dr?i straha Gospodnjeg kuaea aee mu brzo propasti.

   ^4Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci eovjekovi
   izbijaju u govoru njegovu.

   ^5Loneareve posude peae isku?ava, a eovjeka njegov govor.

   ^6Obradu voaeke oeituje njezin plod: tako i rijeei eovjekove otkrivaju
   njegove osjeaeaje.

   ^7Nikoga ne hvali prije no ?to progovori, jer govor je ku?nja ljudi.

   ^8Ako te?i? pravdi, naaei aee? je i obuaei aee? je kao sveeanu odoru.

   ^9Ptice se jate sa sebi slienima, i pravica se svraaea onima koji je
   vr?e.

   ^10Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji eine nepravdu.

   ^11Govor je pobo?na eovjeka uvijek pun mudrosti, a lud-ak se mijenja
   poput mjeseca.

   ^12Kad si med-u bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi
   bez straha.

   ^13Sabla?njiv je govor lud-aeki i smijeh je njihov gre?na razuzdanost.

   ^14Govor s mnogim zakletvama podi?e eovjeku vlasi, i kad se takvi
   svad-aju, zaeepiti je u?i.

   ^15Svad-a oholih ljudi zavr?ava se krvlju, i mueno se slu?aju grdnje
   njihove.

   ^16Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neaee vi?e naaei prijatelja po
   srcu svojem.

   ^17Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne,
   ne idi vi?e za njim.

   ^18Jer kao ?to eovjek uni?tava svojeg neprijatelja, tako si ti uni?tio
   prijateljstvo svojega bli?njeg.

   ^19Ili kao ?to si ispustio pticu iz ?ake, tako si ispustio prijatelja
   svoga i neaee? ga uhvatiti vi?e.

   ^20Ne trei za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz
   zamke.

   ^21Jer se rana mo?e povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je
   izdao tajnu nema nade.

   ^22Tko ?mirka oeima kuje zlo, i nitko ga od toga ne mo?e odvratiti.

   ^23Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rijeeima, ali iza tvojih
   led-a mijenja svoj jezik i u sablazan izvraee tvoje rijeei.

   ^24Mnogo ?to mrzim, ali ni?ta kao takva eovjeka, a i Gospod ga mrzi.

   ^25Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem
   rad-a.

   ^26Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namje?ta, u nju se hvata.

   ^27Tko eini zlo, zlo mu se vraaea, iako on ne zna odakle dolazi.

   ^28Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav.

   ^29U zamku se hvataju koji se raduju padu pobo?nika, i bol aee ih
   izjesti prije smrti njihove.

   ^30Mr?nja i srd?ba jednako su gnusne, i gre?an ih eovjek obje u sebi
   nosi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 28

   ^1 Tko se osveaeuje, njemu se Gospod osveaeuje i dobro pazi na grijehe
   njegove.

   ^2Oprosti nepravdu svojemu bli?njemu, pa kad bude? molio, grijesi aee
   se tvoji oprostiti.

   ^3Ako eovjek goji mr?nju na drugoga, kako mo?e od Gospoda tra?iti
   ozdravljenje?

   ^4Kad s eovjekom slienim sebi nema milosrd-a, kako mo?e moliti se za
   svoje grijehe?

   ^5On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko aee mu oprostiti
   grijehe?

   ^6Misli na konac svoj i prestani s mr?njom; sjeti se raspadanja i
   smrti, i vr?i zapovijedi.

   ^7Misli na zapovijedi i ne mrzi na bli?njega i na Zavjet Svevi?njega,
   pa oprosti krivicu.

   ^8Kloni se svad-e, pa aee? manje grije?iti; strastven eovjek raspaljuje
   svad-u.

   ^9Gre?nik sije razdor med-u prijateljima i med-u mirne ljude baca
   klevetu.

   ^10Oganj se raspaljuje prema gorivu kojim se hrani, a svad-a se ?iri
   prema silini svojoj; gnjev eovjekov ovisi o snazi njegovoj i jarost mu
   raste prema bogatstvu njegovu.

   ^11Nagla svad-a raspaljuje vatru, nagla prepirka vodi u krvoproliaee.

   ^12Pu?e? li u iskru, ona se rasplamsa, pljune? li na nju, ona se ugasi:
   oboje izlazi iz usta tvojih.

   ^13Proklet bio do?aptavae i klevetnik, jer uni?ti?e mnoge koji su
   ?ivjeli u miru.

   ^14Treaei je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda;
   razorio je tvrde gradove i poru?io kuaee kne?evske.

   ^15Treaei je jezik izagnao ?ene eestite i li?io ih plodova trudbe
   njihove.

   ^16Tko ga slu?a taj nema poeinka niti aee imati boravi?ta mirna.

   ^17Udarac bieem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti.

   ^18Mnogi su pali od maea, ali ne toliki kao od jezika.

   ^19Blago eovjeku koji se od njega za?titio i nije iskusio srd?bu
   njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima
   njegovim.

   ^20Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni.

   ^21Stra?na je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje.

   ^22Ali nema vlasti nad pobo?nicima, njih ne pr?i plamen njegov.

   ^23Njegove su ?rtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne
   gasi se, on aee nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera.

   ^24Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zakljueaj dobro svoje srebro i
   zlato:

   ^25tako i rijeeima svojim naeini mjerila i utege i ustima svojim vrata
   s prijevornicom.

   ^26Pazi da ne posrne? zbog jezika svojeg i ne postane? plijenom onomu
   koji te vreba.
     __________________________________________________________________

  Chapter 29

   ^1 Milosrd-e eini tko uzajmljuje svojem bli?njemu; i tko mu poma?e vr?i
   zapovijedi.

   ^2Uzajmljuj bli?njemu kad je u potrebi i opet vraaeaj bli?njemu u pravo
   vrijeme.

   ^3Evrsto dr?i svoju rijee i budi mu vjeran, pa aee? u svako vrijeme
   dobiti ?to ti treba.

   ^4Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.

   ^5Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bli?njega,
   ali na dan naplate on odgad-a rok, udara u jadikovke i krivnju baca na
   zla vremena.

   ^6Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne
   plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe:
   vraaea on kletvama i svad-ama, umjesto ea?aeu uzvraaea prezirom.

   ^7Mnogi se stoga, ne zbog zloaee, uste?u davati zajam: boje se da ne
   budu nezaslu?eno opljaekani.

   ^8Ali sa siromahom budi velikodu?an i ne pusti ga da eeka na tvoj
   milodar.

   ^9Zbog Bo?je zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga
   praznih ruku.

   ^10Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju
   hrd-ajuaei pod kamenom.

   ^11Ulo?i blago svoje po zapovijedima Svevi?njega, i bit aee ti
   probitaenije nego samo zlato.

   ^12Ulo?i milostinju u svoje riznice, i ona aee te izbaviti od svake
   nevolje:

   ^13bolje aee se boriti za te pred neprijateljem negoli evrsti ?tit i
   te?ko koplje.

   ^14Dobar eovjek jamei za bli?njega svoga, a tko je izgubio osjeaeaj
   stida, ostavlja ga na cjedilu.

   ^15Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je du?u svoju dao za tebe.

   ^16Gre?nik se ne brine za dobra jameeva, i nezahvalnik zaboravlja
   svojeg izbavitelja.

   ^17Jameenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske
   valove.

   ^18Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju med-u tud-im
   pucima.

   ^19Gre?nik koji se upu?ta u jameenje radi laka dobitka - potpada pod
   sud.

   ^20Pomozi bli?njemu koliko god mo?e?, ali pazi da se i sam ne
   upropasti?.

   ^21Prve su ?ivotne potrebe voda, kruh, odijelo i kuaea, da se sram
   pokrije.

   ^22Bolje je ?ivjeti siroma?ki pod krovom od dasaka nego se gostiti
   gospodski u tud-oj kuaei.

   ^23Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa neaee? slu?ati ukore
   ukuaeana.

   ^24Te?ak je ?ivot iaei od kuaee do kuaee, i gdje god se zaustavi?, ne
   smije? usta otvoriti;

   ^25tud-inac si i poznaj okus poni?enja, a osobito zvuk gorkih rijeei:

   ^26"Hajde, tud-inee, postavi stol, i ako ima? ?to, daj mi jesti."

   ^27"Odlazi, tud-inee, ustupi mjesto easnijemu, dolazi mi brat i treba
   mi kuaea."

   ^28Te?ko je umnu eovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao
   vjerovnika.
     __________________________________________________________________

  Chapter 30

   ^1 Tko ljubi sina svog, eesto ga bije ?ibom, da se na koncu u njemu
   obraduje.

   ^2Tko valjano odgaja svog sina, imat aee od njega koristi i ponosit aee
   se njime med-u znancima svojim.

   ^3Tko pouei sina svoga, eini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se
   pred prijateljima svojim.

   ^4Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi sliena.

   ^5Za svojeg se ?ivota radovao gledajuaei ga i na samrti se svojoj ne
   ?alosti.

   ^6Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji aee
   im znati milost uzvraaeati.

   ^7Tko miluje sina svoga, zavijat aee mu rane i na svaki aee mu se
   njegov jauk potresati srce.

   ^8Neukroaeen konj postaje aeudljiv, a zapu?ten sin postaje tvrdoglav.

   ^9Razmazi dijete svoje, pa aee te zaprepastiti; igraj se s njim, pa aee
   te u tugu zaviti.

   ^10Ne smij se njim ako ne ?eli? plakati s njim i na koncu ?krgutati
   zubima.

   ^11Ne daj mu slobode u mladosti i ne pra?taj mu pogre?aka njegovih.

   ^12Savij mu ?iju dok je mlad i nagnjeei mu rebra dok je malen, da ti ne
   bude buntovan i neposlu?an i ne o?alosti te duboko.

   ^13Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove
   drskosti.

   ^14Bolji je siromah tijelom zdrav i eio nego bogata? bolesna tijela.

   ^15Vi?e valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo
   vi?e od golema posjeda.

   ^16Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreaee nad sretnim srcem.

   ^17Bolja je smrt nego gorak ?ivot i poeinak vjeeni nego trajna bolest.

   ^18Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo ?rtveno na grob
   polo?eno.

   ^19Eemu ?rtve idolu, kad ne mo?e ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj
   koga Gospod progoni:

   ^20samo gleda i uzdi?e, kao u?kopljenik koji grli djevicu i uzdi?e.

   ^21Ne prepu?taj se ?alosti i ne kinji se mraenim mislima.

   ^22Veselje srca ?ivot je eovjeku, i radost mu produljuje dane ?ivotne.

   ^23Prevari svoje brige i utje?i srce svoje, otjeraj od sebe ?alost: jer
   je ?alost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu.

   ^24Zavist i srd?ba skraaeuju dane, i briga donosi starost prije
   vremena.

   ^25Izda?nu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono ?to pojede.
     __________________________________________________________________

  Chapter 31

   ^1 Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san.

   ^2Dnevne se brige u san uvlaee, i te?ka bolest ne da spavati.

   ^3Bogata? se muei da skupi imetak, a kad se odmara, u?iva u rasko?i;

   ^4siromah se muei, jer nema od eega ?ivjeti, a kad se odmara, zapada u
   bijedu.

   ^5Tko ljubi zlato - ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem trei - zbog
   njega aee zalutati.

   ^6Mnogi postado?e ?rtve zlata, propast im bija?e neminovna.

   ^7Jer ono je zamka onima koji mu ?rtvuju, i svaki se nerazumni lako u
   nju hvata.

   ^8Blago bogata?u koji se na?ao bez krivnje i koji nije treao za zlatom!

   ^9Tko je taj, da mu eestitamo, jer je izvr?io eudesna djela u svom
   narodu?

   ^10Tko je tu ku?nju pro?ao i savr?en ostao, neka mu je na east! Tko je
   mogao zgrije?iti, a nije zgrije?io, i zlo ueiniti, a nije ueinio?

   ^11Njegova aee dobra biti trajna, i zajednica aee slaviti dobrotu
   njegovu.

   ^12Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim ?drijela svoga i ne
   reci: "Ima dosta na njemu!"

   ^13Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno i?ta gore od
   takva oka? Zato ono suze roni za sve ?to vidi.

   ^14Kamo drugi gleda, ti ne pru?aj ruke, da se s njim ne sukobi? u
   zdjeli.

   ^15Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu.

   ^16Pristojno jedi ?to ti je ponud-eno i ne budi pohlepan da te ne
   omrznu.

   ^17Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne
   sablazni?.

   ^18Ako i u veliku dru?tvu sjedi?, ne pru?aj ruke prije ostalih.

   ^19Malo je dosta eovjeku dobro odgojenu i on se ne muei na postelji
   svojoj.

   ^20Umjeren obrok - dobar san, i eovjek rano ustaje, pun svje?ine. A
   besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti pro?drljivac.

   ^21Ako si morao previ?e pojesti, ustani i izbljuj, i bit aee ti lak?e.

   ^22Slu?aj, sine moj, i ne preziri me, na kraju aee? shvatiti moje
   rijeei. U svim djelima svojim budi umjeren i neaee te snaaei nikakva
   bolest.

   ^23Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedoeanstvo dare?ljivosti
   njegove.

   ^24Na lo?a se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o ?krtosti
   njegovoj.

   ^25U vinu se nemoj junaeiti, jer je mnoge oborilo vino.

   ^26Kao ?to se u peaei ku?a ocjel, tako i u vinu srca svadljivih
   hvalisavaca.

   ^27Vino je ?ivot eovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je ?ivot bez vina,
   kad je stvoreno za veselje ljudima!

   ^28Radost srcu i veselje du?i, takvo je vino koje se pije u pravo
   vrijeme i u pravoj kolieini.

   ^29Goreina du?e spopada eovjeka koji je vina previ?e popio, u strasti i
   u gnjevu.

   ^30Pijanstvo u bezumnika izaziva srd?bu na vlastitu propast, umanjuje
   mu snagu i umno?ava rane.

   ^31Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci
   mu ru?ne rijeei i ne kinji ga tra?eaei da vrati dug.
     __________________________________________________________________

  Chapter 32

   ^1 Ako su te postavili ravnateljem stola, nemoj se uznositi. Budi med-u
   njima kao jedan od njih, pobrini se za njih i tada sjedni.

   ^2Kad obavi? sve svoje du?nosti, sjedni da se proveseli? zajedno s
   njima i primi? vijenac za svoju uglad-enost.

   ^3Govori, staree, jer ti dolikuje, ali odmjereno, i ne prekidaj glazbu.

   ^4Gdje se slu?a pjesma, ne dr?i besjede i ne budi mudar u nevrijeme.

   ^5Kao peeatnik od dragog kamena na zlatnu uresu, takva je skladna
   glazba na gozbi.

   ^6Kao zlatom okovan peeatnik sa smaragdom, takav je zvuk pjesme uz
   odabrano vino.

   ^7Govori, mladiaeu, ako ti je potrebno, ali tek po?to te dvaput zamole.

   ^8Govori sa?eto i mnogo reci u malo rijeei: ostavi dojam eovjeka koji
   zna, ali ne ?eli govoriti.

   ^9Kad si s odlienicima, ne izjednaeuj se s njima i ne aeeretaj mnogo
   dok drugi zbori.

   ^10Munja prethodi gromu, a ljupkost ide ispred skromna eovjeka.

   ^11Na vrijeme ustani, ne budi posljednji; po?uri se kuaei, ne
   oklijevaj.

   ^12Ondje se zabavljaj i eini ?to ti na um padne, ali ne grije?i govorom
   bestidnim.

   ^13A za sve Stvoritelja svoga slavi, koji te obasu svojim dobrima.

   ^14Tko se Boga boji prima pouku; oni koji ga tra?e - naklonost njegovu
   stjeeu.

   ^15Tko tra?i Zakon - njime se ispunja, a licemjer se o nj spotiee.

   ^16Koji se boje Gospoda dolaze do pravice, i njihova dobra djela sjaju
   kao svjetlost.

   ^17Gre?nik odbija opomenu i po volji svojoj nalazi ispriku.

   ^18Razborit eovjek ne prezire savjet, a oholi bezbo?nik ne poznaje
   straha.

   ^19Bez promi?ljanja ne eini ni?ta, pa se poslije neaee? kajati.

   ^20Ne idi po opasnim putovima, da se ne spotakne? o kamenje.

   ^21Ne vjeruj suvi?e ravnu putu i euvaj se svoje vlastite djece.

   ^22U svim djelima svojim euvaj sebe, jer tko to eini dr?i se
   zapovijedi.

   ^23Tko se pouzdava u Zakon pokorava se zapovijedima; i tko se uzda u
   Gospoda neaee pretrpjeti ?tete.
     __________________________________________________________________

  Chapter 33

   ^1 Tko se boji Gospoda zlo ga ne snalazi i uvijek se iz ku?nje
   izbavlja.

   ^2Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao
   lad-a u oluji.

   ^3Razborit se eovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u
   proro?tvo.

   ^4Pripravi svoj govor, i tad aee te slu?ati; priberi znanje svoje i tad
   odgovori.

   ^5Osjeaeaji su lud-akovi kao kolski toeak, a misao mu je kao osovina
   ?to se okreaee.

   ^6Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen konj: tko god ga zaja?e on zar?e.

   ^7Za?to je dan od dana uzvi?eniji, kad im svima kroz godinu svjetlost
   od sunca dolazi?

   ^8Zato ?to su u misli Gospodnjoj razdijeljeni, Gospod je razlueio doba
   i blagdane.

   ^9Neke je uzvisio i posvetio, a druge uvrstio u dane obiene.

   ^10I svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren.

   ^11Ali ih Gospod u svojoj velikoj mudrosti razdijeli i dade im
   razlieite sudbine.

   ^12Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi pribli?io; neke
   je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova.

   ^13Kao ?to je glina u rukama loneara koji je oblikuje po svojoj volji,
   tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga koji im daje prema svom sudu.

   ^14Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji ?ivot: tako nasuprot
   pobo?niku stoji gre?nik.

   ^15I gledaj tako sva djela Svevi?njega, sva su po dvoje, jedno prema
   drugome.

   ^16Ja se posljednji prenuh kao onaj koji pabirei iza beraea;

   ^17ali stigoh s Bo?jim blagoslovom i napunih tijesak svoj kao pravi
   berae.

   ^18Gledajte kako se nisam trudio samo za se nego za sve one koji tra?e
   pouku.

   ^19Oj, eujte me, glavari naroda, upravitelji opaeine, poslu?ajte!

   ^20Ni sinu ni ?eni, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za
   ?ivota svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaje? i ne
   zatra?i? natrag.

   ^21Dok si ?iv i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom:

   ^22jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moli? u sinova svojih.

   ^23U svim djelima svojim budi gospodar i ne daj da ti se okalja east.

   ^24Kad ti se zavr?e dani ?ivota, u easu smrti, razdijeli svoju ba?tinu.

   ^25Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad.

   ^26Daj sluzi raditi, pa aee? naaei poeinka; pusti? li mu slobodne ruke,
   tra?it aee slobodu.

   ^27Jaram i uzde savijaju ?iju, a zla slugu klade i mueila.

   ^28?alji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost poueava zloaeama
   mnogim.

   ^29Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne slu?a, stavi ga u okove.

   ^30Ali ne prelazi mjere ni prema kome i ne eini ni?ta nepravedno.

   ^31Ima? li roba, neka ti bude kao ti sam, jer si ga krvlju stekao!

   ^32Ima? li roba, postupaj s njim kao s bratom, jer ti je potreban kao
   ti sam sebi.

   ^33Ako ga zlostavlja? pa ti odbjegne, na kojem aee? ga putu tra?iti?
     __________________________________________________________________

  Chapter 34

   ^1 Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova lud-aci okrilate.

   ^2Kao hvatae sjene ili gonie vjetra, takav je onaj koji vjeruje
   snovima.

   ^3Slieni su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost.

   ^4?to se mo?e neeistoaeom oeistiti? Kako aee biti istina od la?i?

   ^5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje
   porodilje.

   ^6Ako ih Svevi?nji ne ?alje kao glasnike svoje, ne posveaeuj im ni
   jedne misli.

   ^7Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajuaei se u njih.

   ^8Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savr?ena tek u
   iskrenosti.

   ^9Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno
   zbori.

   ^10Tko nije ni?ta iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se
   snalazi.

   ^11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i vi?e shvatih nego ?to mogu
   iskazati.

   ^12Eesto bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio,

   ^13jer ?ivjet aee duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih mo?e
   izbaviti.

   ^14Tko se boji Gospoda, ne boji se nieega i ne stra?i se, jer je Gospod
   nada njegova.

   ^15Blago du?i onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu
   je potpora?

   ^16Gospod ne odvraaea oeiju s onih koji ga ljube, on im je moaena
   za?tita i sna?na potpora, ?titnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari
   podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada.

   ^17On je radost srcu i svjetlost oeima, on je zdravlje, ?ivot i
   blagoslov.

   ^18?rtva od blaga krivo steeena porugljiv je dar i ne primaju se
   pokloni opakih.

   ^19Svevi?njemu se ne mile darovi bezbo?nieki: gomilom ?rtava oni neaee
   iskupiti svoje grijehe.

   ^20Pred oeima oeevim kolje sina tko prinosi ?rtvu od imetka siromaha.

   ^21Oskudna hrana ?ivot je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik;

   ^22ubija bli?njega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku
   uskraaeuje plaaeu.

   ^23Ako jedan gradi, a drugi razgrad-uje, ?to im ostaje, osim trudbe?

   ^24Ako jedan moli, a drugi kune, eiji aee glas usli?ati Gospodar?

   ^25Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, ?to mu koristi
   pranje njegovo?

   ^26Tako je i s eovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet eini:
   tko aee mu usli?ati molitvu i zar mu koristi ?to se ponizio?
     __________________________________________________________________

  Chapter 35

   ^1 Tko se dr?i Zakona umno?ava svoje ?rtve. Tko vr?i zapovijedi prinosi
   ?rtve prieesnice.

   ^2Tko pokazuje razboritost prinosi bra?neni cvijet. Tko daje milostinju
   prinosi ?rtvu zahvalnicu.

   ^3Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko
   odstupa od nepravde.

   ^4Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema
   zapovijedi.

   ^5?rtva pravednikova ukra?ava ?rtvenik i miomiris njezin dolazi pred
   Svevi?njeg.

   ^6Ugodna je ?rtva pobo?na eovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja.

   ^7Dare?ljivim srcem easti Gospoda i ne ?krtari prvinama ?to ih
   prinosi?.

   ^8Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s rado?aeu posveaeuj
   desetinu.

   ^9Daj Svevi?njemu kao ?to i on tebi dade, dare?ljivo i koliko mo?e?.

   ^10Jer sve Gospod plaaea i vratit aee sedmerostruko.

   ^11Ne podmiaeuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u ?rtvu
   nepravednu,

   ^12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko.

   ^13Nije pristran na ?tetu siromahovu i slu?a molitvu potlaeenoga.

   ^14Ne prezire jauk siroeeta ni udovice kad izlijeva svoj bol.

   ^15Ne teku li udovici suze niz lice i ne optu?uje li jaukom onoga koji
   ih uzrokuje?

   ^16Tko Boga slu?i svim srcem svojim bit aee usli?an, jer njegove se
   molbe di?u do oblaka.

   ^17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dod-e
   do Boga

   ^18i ne popu?ta dok ga Svevi?nji ne pogleda, pravedno ne presudi i
   pravdu ne uspostavi.

   ^19I Gospod neaee oklijevati niti aee odgad-ati

   ^20dok ne satre bedra nasilnicima i ne osveti se narodima,

   ^21ne iskorijeni mno?tvo oholica i ne slomi ?ezlo opakima;

   ^22dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi eine ljudske
   prema namisli njihovoj;

   ^23dok ne svr?i parbu puka svojega i ne obraduje ga milo?aeu svojom.

   ^24Dobra je milost u doba nevolje kao oblak ki?onosan u vrijeme su?no!
     __________________________________________________________________

  Chapter 36

   ^1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bo?e svega svijeta, i pogledaj na nas i
   pro?mi strahom svojim sve narode!

   ^2Podigni ruku protiv naroda tud-inskih da spoznaju tvoju moae.

   ^3Kako si se u oeima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u oeima
   na?im poka?i velik prema njima.

   ^4Da poznaju kao ?to znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode.

   ^5Obnovi znake i ponovi eudesa, proslavi ruku i desnicu svoju.

   ^6Probudi gnjev i srd?bu izlij, obori protivnika, uni?ti neprijatelja.

   ^7Po?uri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela.

   ^8Neka ?estok oganj pro?dre pre?ivjele i neka propadnu tlaeitelji puka
   tvojeg.

   ^9Satri glavu poglavarima tud-inskim koji se hvale: "Nikoga nema osim
   nas."

   ^10Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im ba?tinu kao na poeetku.

   ^11Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu,
   kojega si ueinio prvencem svojim.

   ^12Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivali?tu svome.

   ^13Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i Sveti?te svoje slavom svojom.

   ^14Podari svjedoeanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proroeanstva
   objavljena u tvoje ime.

   ^15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji poka?u
   istiniti.

   ^16Usli?aj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad
   pukom tvojim.

   ^17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vjeeni Bog.

   ^18Svako jelo ?eludac prima, ali je jedno slad-e od drugoga.

   ^19Nepce raspoznaje okus divljaei, tako i razborito srce la?ljive
   rijeei.

   ^20Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan eovjek zna kako se
   uzvraaea.

   ^21?ena prima svakog mu?a, premda je jedna djevojka od druge bolja.

   ^22?enska ljepota raduje oei, i to je najjaea od svih ljudskih ?elja.

   ^23Ako su dobrota i nje?nost na njezinim usnama, mu? joj nije kao
   ostali ljudi.

   ^24Tko ima ?enu posjeduje blago: ona mu je pomoae i stup potporni.

   ^25Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema ?ene tu?an je lutalac.

   ^26Tko aee vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada?

   ^27Tako i eovjeku koji nema gnijezda, veae poeiva gdje ga zatekne noae.
     __________________________________________________________________

  Chapter 37

   ^1 Svaki prijatelj veli: "I ja sam ti prijatelj." Ali su mnogi samo po
   imenu prijatelji.

   ^2Nije li sama smrtna ?alost kad se drug ili prijatelj pretvori u
   neprijatelja?

   ^3O, sklonosti opaka, za?to si stvorena? Da prekrije? zemlju
   prijevarom?

   ^4U sreaei se la?ni drug raduje s prijateljem, a u easu nesreaee
   okreaee se protiv njega.

   ^5A pravi drug dijeli nevolju s prijateljem i kad do boja dod-e, ?tita
   se laaea.

   ^6Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se
   obogati?.

   ^7Svaki savjetnik dijeli savjete, ali mnogi svjetuju sebi u prilog.

   ^8Euvaj se od onoga koji nudi savjet: ispitaj prije ?to on sam ?eli -
   jer on daje savjet na svoju korist - da on ne baci oko na tebe

   ^9pa ti veli: "Dobar je tvoj put", a potom iz prikrajka promatra
   nesreaeu tvoju.

   ^10Ne svjetuj se s eovjekom koji te krivo gleda i ne otkrivaj zavidniku
   namjere svoje.

   ^11Ne svjetuj se sa ?enom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o
   ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa
   zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samo?ivcem o milosrd-u, niti s
   lijeneinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svr?etku
   posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni
   za kakav savjet.

   ^12Nego se uvijek obrati na pobo?nika o kome znade? da vr?i zapovijedi,
   koji je s tobom jedne du?e i koji aee nad tobom plakati kada posrne?.

   ^13I na savjet srca svoga pazi, jer nema? nikog vjernijeg od njega.

   ^14Jer srce eesto pretkazuje eovjeku pouzdanije nego sedam stra?ara s
   vidikovca visokog.

   ^15Ali se kraj svega toga moli Svevi?njem da te vodi stazom istine.

   ^16Razbor je poeetak svakog posla, promi?ljanje prethodi poduzimanju.

   ^17Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju eetiri grane:

   ^18dobro i zlo, ?ivot i smrt, a jezik im je uvijek gospodar.

   ^19Postoji eovjek kadar poueiti druge, a sebi je samom beskoristan.

   ^20Drugi je opet spretan govornik, ali omra?en, i takav aee umrijeti od
   gladi:

   ^21jer nije stekao naklonosti Gospodnje i li?en je svake mudrosti.

   ^22Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima
   pouzdani.

   ^23Mudrac poueava svoj vlastiti puk, i plodovi su njegova razbora
   pouzdani.

   ^24Mudar je eovjek pun blagoslova, i svi koji ga vide zovu ga sretnim.

   ^25Malen je broj dana ?ivota eovjeejeg, i nebrojeni su dani naroda
   izraelskog.

   ^26Mudrac stjeee povjerenje naroda svog i ime mu ?ivi ?ivotom vjeenim.

   ^27Sine moj, dok si ?iv, ku?aj narav svoju, vidi ?to joj ?teti i to joj
   uskrati.

   ^28Jer nije svima sve probitaeno niti je svakomu sve po volji.

   ^29Ne budi nezasitan u slasticama i ne budi lakom za jestvinom.

   ^30Jer prekomjerno jelo donosi bolest i pro?drljivost izaziva proljev.

   ^31Mnogi pomrije?e od neumjerenosti, a tko se euva produ?uje svoj
   ?ivot.
     __________________________________________________________________

  Chapter 38

   ^1 Easti lijeenika ea?aeu koja mu pripada zbog njegove slu?be, jer je i
   njega Gospod stvorio.

   ^2Lijeeenje od Svevi?njeg dolazi, kao ?to se dar od kralja dobiva.

   ^3Znanje uzdi?e glavu lijeeniku i moaenici ga po?tuju.

   ^4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih eovjek ne odbacuje.

   ^5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuae' tako svoju moae?

   ^6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.

   ^7Njima se lijeei i bol ubla?uje, od njih ljekarnik lijekove priprema.

   ^8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje ?iri
   svijetom.

   ^9Sine moj, u bolesti ne budi poti?ten, veae se Bogu moli jer on
   zdravlje daje.

   ^10Bje?i od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oeisti srce.

   ^11Prinesi ?rtvu blagomirisnu i spomen-?rtvu i pretio dar prema imanju
   svojem.

   ^12Ali i lijeeniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije
   daleko od tebe, jer i on je potreban.

   ^13Katkad je spas u ruci njihovoj,

   ^14jer se i oni Bogu utjeeu da im poda milost izljeeenja i lijek za
   spas ?ivota.

   ^15Tko grije?i pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeenieke.

   ^16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tu?aljkom prokukaj kao patnik
   skrhan: ukopaj mu tijelo prema obieaju i ne uskrati poeasti grobu
   njegovu.

   ^17Gorko plaei i ?arko ridaj i poka?i ?alost koju zaslu?uje: jedan ili
   dva dana, da izbjegne? govorkanje, a potom se utje?i od ?alosti svoje.

   ^18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i ?alost slabi snagu ?ivotnu.

   ^19Neka ?alost prod-e s pogrebom, jer je ?ivot u ?alosti nepodno?ljiv.

   ^20Ne prepu?taj srce svoje ?alosti: odagnaj je i misli na svoj
   svr?etak.

   ^21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristi?, a sebi udi?.

   ^22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jueer meni, danas tebi.

   ^23Kad mrtvac poeine, nek' poeine i spomen njegov i utje?i se kad
   izad-e njegov duh.

   ^24U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan
   postaje mudar.

   ^25Kako aee omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u
   ?iljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori
   samo o teladi:

   ^26um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u
   tovu junadi.

   ^27Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noae: oni koji
   rezbare peeatnjake i trude se neprestano oko novih ?ara svesrdno te?e
   za ?to veaeom slieno?aeu uzoru i bde noaeu da usavr?e svoje djelo.

   ^28Tako i kovae koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo ?eljezo:
   dah ognja peee mu ko?u, a on se oko vrela ognji?ta napre?e; zvuk
   eekiaea zaglu?uje uho njegovo, oei upire u uzorak pred sobom; srcem
   misli na svr?etak posla svog i noaeu bdi da ga usavr?i.

   ^29Tako i lonear koji sjedi kod posla svog i okreaee toeak nogama:
   uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.

   ^30Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeei; srcem misli na la?tenja
   i bdi noaeu da peae oeisti.

   ^31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je viean svome poslu.

   ^32Bez njih se nijedan grad ne mo?e sagraditi, a nema ni naselja ni
   putovanja.

   ^33Ali njih ne pitaju u vijeaeu narodnom i ne istieu se u opaeini. Ne
   sjede na stolici sudaekoj i ne shvaaeaju Zakona zavjetnoga.

   ^34Ne istieu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih med-u tvorcima
   mudrih izreka. Ali oni odr?avaju stvoreni svijet i molitva im je na
   djelo usmjerena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 39

   ^1 Ali je drukeije s onim koji posveaeuje du?u svoju i razmi?ljanje
   svoje Zakonu Svevi?njega, istra?uje mudrost drevnu i bavi se
   proro?tvima.

   ^2On pamti govore glasovitih mu?eva i prodire u taneine mudrih izreka;

   ^3istra?uje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.

   ^4On slu?i med-u velika?ima i vid-a se u prisutnosti vladara, putuje po
   zemljama drugih naroda, isku?ava dobro i zlo med-u ljudima.

   ^5U zoru srce svoje uzdi?e Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred
   Svevi?njim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.

   ^6Ako to veliki Gospod hoaee, napunja ga duhom razbora i on da?di
   rijeeima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.

   ^7Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmi?lja o
   otajstvima Gospodnjim.

   ^8On izla?e pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.

   ^9Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neaee u zaborav pasti niti aee mu
   spomen ikad propasti, nego aee mu ime ?ivjeti od pokoljenja do
   pokoljenja.

   ^10Narodi aee proglasiti mudrost njegovu i hvalom aee ga slaviti
   zajednica.

   ^11Ako dugo ?ivi, ime mu nadvisuje tisuaee ostalih, a ako umre, i to
   aee dostajati.

   ^12Jo? jednom ?elim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao
   mjesec pun.

   ^13Slu?ajte me, djeco pobo?na, i cvjetajte kao ru?a ?to niee na obali
   toka vodenog.

   ^14Miri?ite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, ?irite
   miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.

   ^15Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i
   ovako mu u pohvalu recite:

   ^16Kako su velieanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove
   pravovremeno izvr?uju. Ne smije se pitati: "?to je ovo? Za?to to?" jer
   sve aee dobro doaei u svoje vrijeme.

   ^17Na rijee njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta
   njegovih nastaje spremi?te voda.

   ^18Kad on zapovjedi ?togod, volja mu se ispunja i nitko ne mo?e
   umanjiti njegovo spasenje.

   ^19Pred njim su djela svakog stvora i ni?ta nije skriveno oeima
   njegovim.

   ^20Njegov se pogled pru?a od vjeenosti do vjeenosti i ni?ta nema
   eudesno pred oeima njegovim.

   ^21Ne smije se reaei: "?to je ovo? I za?to to?" jer sve ?to je stvoreno
   svrhu ima.

   ^22Kao ?to se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju
   kao poplava,

   ^23tako je srd?ba njegova ba?tina narodima, kao kad je vode pretvorio u
   sol.

   ^24Kao ?to su njegovi putovi ravni pobo?nicima, tako su neprohodni
   opakima.

   ^25Kao ?to je od poeetka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.

   ^26Najva?nije su potrebe ljudima za ?ivot voda i vatra, ?eljezo i sol,
   bra?no p?enieno, mlijeko i med, sok gro?d-a, ulje i odijelo:

   ^27sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.

   ^28Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bieeve bijesa svoga;
   oni aee u vrijeme svr?etka snagu razviti i umiriti gnjev svoga
   Stvoritelja.

   ^29Vatra i tuea, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.

   ^30Oenjaci u zvijeri, ?tipavci i guje, i osvetni mae na propast
   bezbo?nicima

   ^31vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno eekaju na zemlji: i kad
   vrijeme dod-e, ne opiru se rijeei njegovoj.

   ^32Stoga bijah od poeetka osvjedoeen pa razmislih i zapisan u knjigu:

   ^33"Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme
   udovoljava."

   ^34Ne smije se reaei: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi
   eas.

   ^35A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!
     __________________________________________________________________

  Chapter 40

   ^1 Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, te?ak jaram sinovima
   ljudskim od dana kad izad-u iz utrobe majeine do dana kad se vrate
   majci svega ?ivog.

   ^2Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je i?eekivanje
   dana smrtnoga.

   ^3Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u
   prahu i pepelu;

   ^4od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeaeu -

   ^5sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svad-e i
   borba. I kad poeiva na svojoj postelji, san mu noaeni samo izmjenjuje
   brige:

   ^6tek ?to je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga
   strahotni prizori, kao bjegunca ?to je iz boja utekao.

   ^7I kad se probudi u easu izbavljenja, eudi se svojem ispraznomu
   strahu.

   ^8Jer stvorovima svima, od ljudi do ?ivotinja, a sedmerostruko
   gre?nicima - prijeti

   ^9smrt i krv, i boj i mae, nesreaee, glad, patnja, kuga.

   ^10Sve je to stvoreno za gre?nike, i zbog njih je do potopa do?lo.

   ^11Sve ?to je iz zemlje u zemlju se vraaea i ?to je iz vode do?lo u
   more odlazi.

   ^12Svako mito i nepravda propadaju, a po?tenje traje dovijeka.

   ^13Blago nepravednieko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za
   nevremena.

   ^14Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i gre?nici srljaju u svoju
   propast.

   ^15Izdanak bezbo?nieki ne tjera mladice, jer neeisto korijenje nalazi
   samo tvrdo stijenje.

   ^16Trska ?to raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge
   trave.

   ^17A milost je kao perivoj blagoslova i milosrd-e traje dovijeka.

   ^18Nezavisan eovjek i radnik imaju ugodan ?ivot, ali od obojice bolji
   ima onaj tko pronad-e blago.

   ^19Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriaee
   mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali vi?e od oboga
   uzorna ?ena.

   ^20Vino i glazba vesele srce, ali jo? vi?e ljubav prema mudrosti.

   ^21Frula i harfa zaslad-uju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas.

   ^22Ljepota i ljupkost vesele oei, ali jo? vi?e zelenilo polja.

   ^23Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi eas, ali su nad obojicom ?ena
   i mu?.

   ^24Braaea i pomoaenici u nevolji dobro dod-u, ali od obojih bolje
   izbavlja milostinja.

   ^25Zlato i srebro uevr?aeuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar
   savjet.

   ^26Bogatstvo i moae osna?uju srce, ali od obadvoga bolje strah
   Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim eovjek sve ima i s njime mu ne treba
   nikakva pomoaenika.

   ^27Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on eovjeka ?titi vi?e od
   svake slave.

   ^28Sine moj, ne ?ivi od prosjaeenja; bolje je umrijeti nego prosjaeiti.

   ^29Eovjek koji neprestano gleda na tud-i stol ne ?ivi ?ivotom ?ivota
   dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tud-inskim, a obrazovan i odgojen
   eovjek toga se kloni.

   ^30Slatko je prosjaeenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao
   vatra.
     __________________________________________________________________

  Chapter 41

   ^1 O smrti, kako je gorka pomisao na te eovjeku koji ?ivi sretno i
   usred dobara svojih, eovjeku koji ?ivi spokojno i u svemu napreduje i
   jo? ima snage u?ivati rasko?!

   ^2O smrti, odluka je tvoja dobrodo?la eovjeku ubogu i bez snage,
   istro?enu starcu, izmorenu brigama, nevjerienu i na kraju strpljivosti.

   ^3Ne boj se zakona smrti, sjeti se onih prije tebe i onih ?to aee
   poslije doaei.

   ^4To je presuda Gospodnja svemu ?ivom - i eemu se opirati volji
   Svevi?njega? ?ivio ti deset, stotinu ili tisuaeu godina, u Podzemlju ti
   neaee predbacivati du?inu ?ivota.

   ^5Opake su hulje sinovi gre?nika i oni koji zalaze u nastambe
   bezbo?nieke.

   ^6Ba?tina djece gre?nieke na propast je osud-ena, potomstvo njihovo
   predmet je vjeena ukora.

   ^7Bezbo?na oca proklinju vlastita djeca, jer su zbog njega u sramoti.

   ^8Te?ko vama, bezbo?nici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevi?njega.

   ^9Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste, a kad umrete,
   prokletstvo aeete ba?tiniti.

   ^10Sve ?to je od zemlje u zemlju se vraaea, tako i bezbo?nici iz
   prokletstva u propast.

   ^11Ljudi ?ale za svojim mrtvima, ali aee opako ime gre?nika nestati.

   ^12Brini se za ime, jer ti ono ostaje dulje nego tisuaee velikih
   zlatnih zaloga.

   ^13Sretan ?ivot traje stanovit broj dana, ali easno ime ostaje
   zauvijek.

   ^14Dr?ite, djeco, pouke moje u miru. Skrivena mudrost i blago
   nevidljivo, kakva je korist od oboga?

   ^15Bolji je eovjek koji krije ludost svoju negoli koji krije mudrost
   svoju.

   ^16Stidite se prema onome ?to vam govorim, jer nije dobro svakom stidu
   podlijegati niti svi jednako cijene sve.

   ^17Pred ocem i majkom stidi se bludnosti i lOa?i pred poglavarom i
   moaenikom,

   ^18zloeina pred sucem i knezom, bezakonja pred opaeinom i narodom,

   ^19nepravde pred drugom i prijateljem, krad-e pred susjedstvom u kojem
   ?ivi?.

   ^20Pred istinom Bo?jom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol,

   ^21prezirno primati i darivati i ne odgovarati onima koji te
   pozdravljaju;

   ^22stidi se piljiti u tud-u ?enu i okrenuti led-a rod-aku,

   ^23prisvojiti tud-i dio ili dar, udvarati se udatoj ?eni,

   ^24biti prisan sa slu?kinjom njezinom: ne prilazi njezinoj postelji!

   ^25Stidi se rijeei pogrde pred prijateljima svojim i nemoj kuditi nakon
   darivanja,

   ^26ponavljati i ?iriti glasine i izdavati tajne.

   ^27Tad aee? biti istinski stidljiv i naaei aee? milost u oeima sviju
   ljudi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 42

   ^1 Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne kr?i zbog ljudskog obzira:

   ^2Zakona i Saveza Svevi?njega, presude koja daje pravdu i bezbo?niku,

   ^3eista raeuna s drugom i suputnikom, diobe svoje ba?tine prijateljima,

   ^4toenosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka,

   ^5dobitka u trgovaekim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da
   do krvi i?iba? opakoga slugu.

   ^6Kad je ?ena radoznala, dobar je peeat; a gdje je mnogo ruku,
   zakljueavaj.

   ^7Kad ?to daje?, pazi na broj i te?inu, i svaki izdatak i primitak
   zabilje?i.

   ^8Ne stidi se ukoriti glupana ili lud-aka ili ishlapjela starca koji
   raspravlja s mladiaeima. Tako aee? pokazati kako si uistinu obrazovan,
   i svi aee ti odobravati.

   ^9Kaei je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti,
   strah da se neaee udati, a kad se uda, da je mu? ne zamrzi;

   ^10dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kuaei oeevoj,
   a u kuaei mu?evljoj da se ne razbludi, i kad je veae ?ena, da ne bude
   nerotkinja.

   ^11Ako ti je kaei neposlu?na, dobro je pazi da ne naeini od tebe ruglo
   neprijateljima tvojim, prieu gradsku i predmet svaeijeg klevetanja i da
   te ne obe?easti u oeima sviju.

   ^12Ne zaustavljaj pogleda ni pred eijom ljepotom i ne sjedaj sa ?enama.

   ^13Jer iz odijela izlazi moljac, a od ?ena ?enska zloaea.

   ^14Bolja je zloaea mu?ka nego dobrota ?enska; od ?ene potjeee sramota i
   ruglo.

   ^15Sad aeu podsjetiti na djela Bo?ja, i ?to sam vidio, to aeu
   isprieati. Rijeeima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno
   pokorava volji njegovoj.

   ^16Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo.

   ^17Gospod nije dao and-elima moae da govore o svim eudesima koja je
   Gospod, gospodar svega, evrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi
   njegovoj.

   ^18Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne
   njihove. Jer Svevi?nji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je
   znake vremena.

   ^19On objavljuje pro?lost i buduaenost i otkriva stvari skrivene.

   ^20Ni jedna mu misao promaaei ne mo?e, ni jedna se rijee ne mo?e njemu
   skriti.

   ^21On je uredio eudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od
   vjeenosti do vjeenosti. Niti mu se ?to mo?e dodati niti oduzeti i njemu
   savjet nieiji ne treba.

   ^22Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je
   prizor.

   ^23Sve to ?ivi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslu?no.

   ^24Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ni?ta nije stvorio
   nepotpuno.

   ^25Jedno drugo izvrsno?aeu nadma?uje, i tko se mo?e nasititi njegove
   krasote?
     __________________________________________________________________

  Chapter 43

   ^1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru.

   ^2Kad se sunce pomalja, izlazeaei objavljuje: "Divno je i eudesno djelo
   Svevi?njeg!"

   ^3Kad je o podne, ?ari krug zemaljski, i tko bi izdr?ao ?egu njegovu?

   ^4U peae treba puhati da se dobije toplina, a sunce sa?i?e planine tri
   puta sna?nije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oei.

   ^5Velik je Gospod koji ga naeini i eije rijeei po?uruju njegov hod.

   ^6I mjesec tako, uvijek toean, oznaeuje vrijeme i vjeeni je znak.

   ^7Mjesec oznaeuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane
   puno.

   ^8Od njega mjesec dobiva svoje ime. On eudesno raste u mijenama svojim,
   stijeg vojske nebeske ?to blista na svodu nebesa.

   ^9Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim.

   ^10Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se
   nikad od stra?e svoje.

   ^11Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako velieanstvena
   u sjaju svojem.

   ^12Preko nebesa prebacuje dieni luk ?to ga razape ruka Svevi?njeg.

   ^13Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje po?uruje svojom naredbom.

   ^14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeaeu oblaci kao
   ptice.

   ^15Silom svojom dr?i oblake i mrvi ih u tueu.

   ^16[16a] Kad se on pojavi, gore se tresu,

   ^17[17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po
   zapovijedi njegovoj pu?e ju?njak, [17b] vijavica sjeverna i vihor
   olujni.

   ^18Kao ptice pr?i njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi
   ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.

   ^19Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostrije?i se
   kao bodlje.

   ^20Kad zapu?e hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na
   svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene.

   ^21On guta gore i sa?i?e pustinju i kao oganj pro?dire bilje.

   ^22Ali oblaci ubrzo sve lijeee i poslije ?ege osvje?ava rosa.

   ^23Nami?lju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke.

   ^24Pomorci prieaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu ?to od njih
   eujemo:

   ^25jer i tu su neobiena i preeudesna djela njegova, zvijeri svakojake i
   nemani morske.

   ^26Njegovom pomoaeu sve se svr?ava dobro i sve se ured-uje prema rijeei
   njegovoj.

   ^27Ma koliko da dodamo, ne bismo zavr?ili; jednom rijeeju: "On je sve!"

   ^28Odakle smoaei dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad
   svih je djela svojih.

   ^29Stra?an je Gospod i veoma velik, i eudesna je moae njegova.

   ^30Velieajte Gospoda u hvalama svojim koliko god mo?ete, a on aee vas
   uvijek nadma?ivati; napregnite svu svoju snagu kad ga velieate, ne
   popu?tajte, pa ipak nikad do kraja neaeete doaei.

   ^31Jer tko ga je ikad vidio pa da opriea? I tko ga mo?e proslaviti
   onako kako on zaslu?uje?

   ^32Mnogo je otajstava veaeih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od
   djela njegovih!

   ^33Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobo?nima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 44

   ^1 Opjevajmo slavne mu?eve, pretke na?e po njihovim pokoljenjima.

   ^2Mnogo je slave podijelio Vi?nji i pokazao svoje velieanstvo od
   iskonskih dana.

   ^3Jedni vladahu kraljevstvima svojim i bijahu poznati po svojoj snazi;
   drugi bijahu mudri savjetnici i izricahu rijeei proroeanske.

   ^4Savjetom svojim upravljahu ljudima, razumijevanjem narodne mudrosti,
   i mudrim napucima svojeg nauka.

   ^5Neki skladahu napjeve i pisahu pjesme;

   ^6drugi bijahu bogati i moaeni ?iveaei mirno u domovima svojim.

   ^7Svi se oni proslavi?e u svom vremenu i bijahu slava svojeg doba.

   ^8Neki od njih ostavi?e ime za sobom te se o njima jo? hvale pjevaju.

   ^9A drugima opet nema spomena, i?eezo?e kao da nikad nisu niti
   postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za
   njima.

   ^10Ali ovi bijahu ljudi pobo?ni eija se dobra djela ne zaboravljaju;

   ^11u potomcima njihovim ostade bogata ba?tina ?to je oni namrije?e.

   ^12Djeca im se vjerno dr?e zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih;

   ^13dovijeka njihova loza ostaje i ne bri?e se dika njihova;

   ^14u miru poeivaju tijela njihova i ime ?ivi za sva pokoljenja;

   ^15mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu navije?ta opaeina.

   ^16Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraaeenja za sva
   pokoljenja.

   ^17Noa bija?e savr?en pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj;
   po njemu je spa?en ostatak na zemlji u doba Potopa.

   ^18Vjeeni je Savez utemeljen s njim da vi?e neaee od potopa izginuti
   sve ?ivo.

   ^19Abraham, otac slavni mno?tva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio
   ravan;

   ^20on je euvao zapovijed Svevi?njega i sklopio Savez s njim; on je taj
   Savez uevrstio svojim tijelom i u dan ku?nje vjeran ostao.

   ^21Zato mu je Gospod zakletvom obeaeao da aee blagosloviti narode u
   potomstvu njegovu, da aee ga umno?iti kao prah zemaljski i potomstvo mu
   uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u ba?tinu, od mora do mora, od
   Rijeke do krajeva zemaljskih.

   ^22I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajameio

   ^23blagoslov svih ljudi i utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I
   utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u ba?tinu: podijelio
   je na dijelove i razdijelio med-u dvanaest plemena.
     __________________________________________________________________

  Chapter 45

   ^1 Od njega je potekao eovjek eestit koji je na?ao milost pred svima,
   drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!

   ^2Podijelio mu slavu kao i svetima i ueinio ga moaenim, na u?as
   neprijateljima.

   ^3Na njegovu je rijee znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem
   kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu ne?to od svoje
   slave.

   ^4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog
   izmed-u sviju ljudi;

   ^5dopusti mu da euje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi
   licem u lice, Zakon ?ivota i spoznaje, da Jakova uei Savezu i Izraela
   naredbama njegovim.

   ^6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena
   Levijeva.

   ^7Vjeeni Savez sklopi s njim i dade mu sveaeeni?tvo naroda. Usreaei ga
   odjeaeom ukrasnom, obuee ga u odoru slave.

   ^8Odjenu ga dienim savr?enstvom i opremi bogatom odjeaeom: gaaeama,
   haljom i opleaekom.

   ^9Oblo?i ga mogranjem i brojnim zvoneiaeima zlatnim uokolo, da zveckaju
   pri koraeanju njegovu, da im se u Sveti?tu euje zvon na opomenu
   sinovima naroda njegova.

   ^10I svetu odjeaeu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleaeak sudaeki,
   Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vje?ta rukotvorca;

   ^11drago kamenje, urezano kao peeatnjaci u zlatnu okovu, djelo
   draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena
   Izraelovih.

   ^12I krunu zlatnu na kapi, ukra?enu peeatom posvete, ures vrhunski,
   djelo velieanstveno, ukrase, oeima u nasladu.

   ^13Nitko nikad slienih nije vidio, i nikada ih nije tud-inac oblaeio,
   nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.

   ^14Njegove ?rtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.

   ^15Njemu Mojsije dade sveaeenieku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to
   mu bija?e vjeeni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu
   slu?i i bude sveaeenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.

   ^16Izabra ga izmed-u svih ?ivih da mu prinosi ?rtvu i tamjan, da mu
   pali miris ugodni za spomen i da oei?aea sinove Izraelove.

   ^17Jo? mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouei
   Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.

   ^18Ali se na njega razgnjevi?e neprijatelji i pozavidje?e mu u
   pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mr?nji i
   gnjevu.

   ^19I vidje Gospod i rasrdi se i uni?ti ih ?arom svoje srd?be. Posla na
   njih eudesa i sa?e?e ih plamenim ognjem.

   ^20I umno?i tako slavu Aronu i dade mu ba?tinu njegovu, odredi mu
   pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.

   ^21Tako se oni hrane ?rtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i
   potomstvu njegovu.

   ^22Samo u zemlji on ba?tine nema, nema svog dijela med-u narodom, jer
   Gospod je njegov dio i ba?tina.

   ^23I Pinhas, sin Eleazarov, treaei je po slavi zbog revnosti svoje u
   strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i
   plemenito smiona srca, i tako je stekao opro?tenje Izraelu.

   ^24Zato bi Savez mira zapeeaaeen s njim, da bude poglavar Sveti?ta i
   naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog
   sveaeeni?tva za sva vremena.

   ^25Ueinio je Savez i s Davidom, sinom Ji?aja, iz plemena Judina, ali
   ba?tina kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok ba?tina Aronova
   ostaje svemu potomstvu njegovu.

   ^26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu
   pravedno sudite, da vrline predaeke nikad ne nestanu i da slava njihova
   prijed-e na potomke njihove.
     __________________________________________________________________

  Chapter 46

   ^1 Junak u boju bija?e Jo?ua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u slu?bi
   proroekoj, koji valjano zaslu?i svoje ime i bi veliki izbavitelj
   izabranog naroda, osvetiv?i se drskim neprijateljima i uspostaviv?i
   Izraela na ba?tini njegovoj.

   ^2Kako li krasan bija?e kad bi digao ruku i maeem zamahnuo protiv
   gradova!

   ^3Tko je ikad imao njegovu odluenost? On je vodio bojeve Gospodnje.

   ^4Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva?

   ^5Jer je prizvao Boga Svevi?njega u nevolji kada ga odasvud
   pritijesni?e neprijatelji, i usli?a ga veliki Gospod i pusti krupnu i
   sna?nu tueu.

   ^6Bacio se na narod du?manski i protivnike pobio na Strmini: da bi
   poznali puci snagu njegova oru?ja i spoznali da je Gospod protivnik
   njihov.

   ^7I jer je vjerno i?ao za Svemoguaeim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao
   - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se oprije?e kad se zbor pobunio,
   odvrativ?i narod od grijeha i uti?av?i glasove pobune.

   ^8Zato je i saeuvao samo ovu dvojicu, od ?est stotina tisuaea pje?aka,
   da ih uvede u ba?tinu njihovu, u zemlju kojom teee med i mlijeko.

   ^9Jo? je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao
   verati po visinama zemaljskim, koje su ba?tina potomcima njegovim,

   ^10neka bi spoznao sav Izrael da je dobro iaei vjerno za Gospodom.

   ^11I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji
   se ne odmetnu?e od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov.

   ^12Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi
   pomlade u sinovima njihovim.

   ^13Samuel bija?e miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on
   utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom.

   ^14Po Zakonu Gospodnjem upravlja?e opaeinom, i Gospod je pohodio
   Jakova.

   ^15Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se
   pokaziva?e pouzdan vidjelac.

   ^16I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnu?e du?mani
   prinoseaei mlijeeno janje?ce.

   ^17Tada zagrmje Gospod s neba i u stra?noj lomljavi zaeu glas njegov;

   ^18porazio je vod-e du?manske i satro knezove filistejske.

   ^19I kad je polazio na poeinak vjeeni, posvjedoeio je pred Gospodom i
   pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ni?ta, eak ni potplate
   obiene." I nitko ga nije optu?io.

   ^20A kad je usnuo, proreee jo? jednom i objavi kralju njegov kraj. I
   ispod zemlje podignu svoj glas proroeki da izbri?e opaeinu s naroda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 47

   ^1 Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo.

   ^2Kao ?to se pretilina odlueuje od prieesnice, tako bi David odabran od
   sinova Izraelovih.

   ^3Igra?e se s lavom kao s jariaeima i s medvjedima kao s janjcima;

   ^4zar nije jo? kao djeeak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz
   praaeke bacio kamen i slomio oholost Golijata?

   ^5Jer i on prizva Boga Svevi?njega, koji mu je dao snagu desnici, da
   obori junaka vje?ta bojevima i podigne jakost narodu svome.

   ^6Zato mu je dana slava od deset tisuaea, i slavljahu ga dok
   blagoslivlja?e Gospoda, i ponudi?e mu krunu slavnu,

   ^7jer on svuda porazi neprijatelje i uni?ti protivnike Filistejce i
   slomi silu njihovu do dana?njega dana.

   ^8U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevi?njeg rijeeima hvale;
   pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga.

   ^9Pred ?rtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi
   pjesmu.

   ^10Blagdanima je sjajnost dodao i savr?eno uresio svetkovine,
   proslavljao sveto ime Gospodnje, i Sveti?te je odzvanjalo veae od zore.

   ^11Zato mu Gospod grijehe oprosti i podi?e dovijeka silu njegovu i dade
   mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu.

   ^12Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko pro?irio.

   ^13Salomon kraljeva?e u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da
   je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podiaei vjeeno Sveti?te.

   ^14Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput
   rijeke!

   ^15Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama.

   ^16Ime ti se proeulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom.

   ^17Zaeudio si svijet pjesmama svojim, prieama, poslovicama i
   odgovorima.

   ^18U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata
   kao kositra i namno?io srebra kao olova.

   ^19A slabine si svoje potom priklonio ?enama i postao rob svoga tijela.

   ^20Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev
   na porod svoj, i nevolju svojim potomcima.

   ^21Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izad-e pobunjena
   vlast.

   ^22Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rijeei svoje:
   izabranika svoga nije li?io potomstva te nije istrijebio roda onom koji
   ga je ljubio, veae je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od
   njega.

   ^23I poeinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostaviv?i jednog od svojih
   kao nasljednika, najglupljeg od eitava naroda, eovjeka bez razbora:
   Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio.

   ^24A zatim dod-e Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i
   uputi Efrajima na put zloaee. Od tada se njihovi grijesi toliko
   namno?i?e te ih otjera?e iz zemlje njihove.

   ^25Jer oku?avahu svaku vrstu opaeine, sve dok ih osveta ne snad-e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 48

   ^1 I usta prorok Ilije kao oganj, rijee mu plamtjela kao buktinja.

   ^2On je na njih donio glad i revno?aeu je svojom umanjio njihov broj.

   ^3Po rijeei je Bo?joj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.

   ^4Kako li si stra?an bio, Ilija, u eudesima svojim! I mo?e li se itko
   dieiti koliko ti?

   ^5Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rijeei Svevi?njeg.

   ^6Bacio si u propast kraljeve i vukao odlienike s odra njihova.

   ^7Na Sinaju si euo ukore i sud osvetni na Horebu.

   ^8Pomazao si kraljeve osvetnieke i proroka sebi za nasljednika.

   ^9Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima.

   ^10Odred-en si u prijetnjama buduaeim da umiri? srd?bu Bo?ju prije no
   ?to ona provali, da obrati? srca otaeka sinovima i da obnovi? plemena
   Jakovljeva.

   ^11Blago onomu koji aee te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi,
   jer i mi aeemo posjedovati ?ivot.

   ^12Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za
   ?ivota ga nijedan vladar ne moga?e pobijediti i nitko ga ne moga?e
   podjarmiti.

   ^13Ni?ta mu ne bija?e te?ko, i iz groba mu je tijelo prorokovalo.

   ^14Za ?ivota je eudesa einio, a u smrti svojoj djela divotna.

   ^15Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha
   svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta;

   ^16samo je ne?to ljudi ostalo, s vladarom iz kuaee Davidove. Neki su od
   njih pravo einili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na
   grijeh.

   ^17Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, ?eljezom prokopa
   peaeine i sagradi spremi?ta vodena.

   ^18Za vijeka se njegova di?e Sanherib i posla Rabsaka, koji di?e ruku
   na Sion i u oholosti svojoj hulja?e.

   ^19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao ?ene u
   trudovima;

   ^20ali prizva?e milostivog Boga i podigo?e ruke svoje prema njemu. I
   Sveti je s neba brzo usli?io njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom,

   ^21razbio je logor asirski, i njegov ih and-eo sve pobi.

   ^22Jer je Ezekija einio ?to je Gospodu milo i dr?ao se putova Davida,
   oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u
   vid-enju svojem.

   ^23U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produ?io ?ivot.

   ^24U silini duha vidio je stvari posljednje i tje?io je ?alobne na
   Sionu.

   ^25Objavio je buduaenost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari
   prije nego se dogodi?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 49

   ^1 Spomen na Jo?iju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeaeem
   mirisarskim; svaeijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj
   gozbi.

   ^2Pravim je putem kroeio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbo?nost.

   ^3Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbo?no je vrijeme osna?io
   pobo?nost.

   ^4Osim Davida, Ezekije i Jo?ije, svi ostali gomilahu opaeinu na
   opaeinu. Jer napusti?e Zakon Svevi?njega, nestalo je kraljeva
   judejskih.

   ^5Snagu svoju dado?e drugima i slavu svoju tud-inskom narodu.

   ^6Spali?e sveti izabrani Grad i opusto?i?e ceste njegove,

   ^7po rijeei Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bija?e prorok
   posveaeen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da
   sagradi i utvrd-uje.

   ^8Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima
   kerubinskim.

   ^9Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji
   se dr?e putova pravednih.

   ^10A ?to se tiee dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove,
   jer su utje?ili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.

   ^11Kako proslaviti Zerubabela? On bija?e kao peeatnjak na desnici.

   ^12A takav bi i Jo?ua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradi?e Dom
   i podigo?e Gospodu sveti Hram, odred-en za vjeenu slavu.

   ^13Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao na?e zidove
   razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio na?e domove.

   ^14Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa
   zemlje.

   ^15A je li se ipak rodio eovjek kao Josip? Vod-a braaei svojoj, potpora
   narodu svojem. Kosti su mu posjeaeene.

   ^16Jo? i ?em i ?et bijahu slavljeni med-u ljudima, ali je Adam iznad
   svih ?ivih stvorova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 50

   ^1 ?imun, Sin Onijin, veliki sveaeenik, za svoga je ?ivota popravio
   Dom, u svoje je vrijeme uevrstio Hram.

   ^2Polo?io temelje dvostruke visine i visoka kruni?ta oko Sveti?ta.

   ^3U njegovo je vrijeme vodeno spremi?te iskopano, jezero poput mora
   golemo.

   ^4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.

   ^5Kako li krasan bje?e, okru?en gomilom ljudi, kad bi iza?ao iza
   zastora Doma?

   ^6Kao zvijezda Danica med-u oblacima i kao mjesec pun;

   ^7kao sunce koje obasjava Hram Svevi?njega i kao sjajna duga na
   blistavim oblacima;

   ^8kao ru?a u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana
   tamjanova za ?ara ljetnoga

   ^9i kao plamen i kad u kadionici; kao vre od kovana zlata, optoeen
   mnogovrsnim dragim kamenjem;

   ^10kao maslina puna plodova i kao eempres ?to se di?e u oblake.

   ^11Kad bi na se metnuo krasnu odjeaeu i obukao se u divne haljine, i
   kad bi se uspinjao na sveti ?rtvenik i ispunio trijem Sveti?ta svojim
   velieanstvom;

   ^12kad je primao ?rtvene dijelove iz ruku sveaeenika, a sam stajao kod
   ognji?ta oltarskog okru?en vijencem braaee svoje kao mladi cedar
   libanonski: okru?ivahu ga kao grane palmove

   ^13svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na
   rukama, pred svim zborom Izraelovim.

   ^14Dok je on vr?io slu?bu kod oltara, prinosili su po redu prinose
   Svevi?njem, Svevladaru;

   ^15pru?io bi ruku svoju za posudom i prolio soka od gro?d-a, izliv?i ga
   na podno?je oltarsko za ugodni miris Svevi?njem Kralju svega.

   ^16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tueene kovine i
   jeeali jekom silnom u spomen pred Svevi?njim.

   ^17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nieice da se pokloni
   Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevi?njem.

   ^18A pjevaei bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bija?e zvuk mno?tva
   tih glasova,

   ^19dok se narod utjecao Bogu Svevi?njem moleaei se pred Milosrdnim dok
   se ne bi svr?ila slu?ba Gospodnja i obred priveo kraju.

   ^20Potom bi si?ao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova
   Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiei se
   njegovim imenom.

   ^21I jo? jednom svi bi pali nieice da prime blagoslov Svevi?njeg.

   ^22A sada blagoslovite Boga svemira, koji eini eudesa svagdje, koji
   uzdi?e na?e dane od utrobe majeine i eini s nama po milosti svojoj.

   ^23On neka nam dadne radosno srce i podari mir na?em vremenu, u
   Izraelu, na vijeke vijekova.

   ^24Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u na?e vrijeme
   izbavi.

   ^25Na dva se naroda gnu?a moja du?a, a treaei i nije narod:

   ^26na ?itelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji ?ivi u
   ?ekemu.

   ^27Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin
   Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao ki?u izlio mudrost svojeg
   srca.

   ^28Blago eovjeku koji o ovome razmi?lja i primajuaei to k srcu postaje
   mudar.

   ^29Bude li postupao prema tome, u svemu aee biti moaean, jer je
   svjetlost Gospodnja njegov put.
     __________________________________________________________________

  Chapter 51

   ^1 Slavit aeu te, Gospodaru, Kralju, i hvalit aeu te, Bo?e, Spasitelju
   moj. Zahvaljujem imenu tvojem,

   ^2jer ti si bio za?titnik i pomoaenik moj i spasio si tijelo moje od
   propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana ?to la?i kuju i pred
   onima ?to su okolo mene bio si za?titnik i pomoaenik moj.

   ^3Po velikom milosrd-u i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi
   me pro?drli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih ku?nja koje
   pretrpjeh,

   ^4od gu?enja u vatri koja me okru?ila, iz sredi?ta ognja koji nisam
   potpalio,

   ^5iz duboke utrobe Podzemlja, od neeista jezika i la?ljive rijeei,

   ^6od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Du?a moja bija?e blizu
   smrti i ?ivot moj na pragu Podzemlja.

   ^7Okru?ivahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne;
   pogledom sam pomoae ljudi tra?io, ali uzalud.

   ^8Tad se sjetih milosrd-a tvojeg, o Gospode, i djela tvojih jo?
   odiskona, kako izbavlja? one koji te strpljivo eekaju i spasava? ih iz
   ruku neprijateljskih.

   ^9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti,

   ^10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan
   nevoljni, u vrijeme moje nemoaei protiv oholih. - Slavit aeu ime tvoje
   bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati."

   ^11I bi molba moja usli?ana, izbavio si me od propasti, spasio me od
   vremena zloaee.

   ^12I stoga aeu te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.

   ^13Kad jo? bijah mladiae, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za
   mudrost u molitvama.

   ^14Pred vratima Sveti?ta za nju sam molio i do posljednjeg aeu dana
   tragati za njom.

   ^15Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga
   je moja kroeila pravim putem i tra?io sam mudrost od svoje mladosti.

   ^16Prignuv?i malo uho, naueih je i stekoh mnogu pouku.

   ^17Po njoj uznapredovah i slavu aeu dati onomu koji me podari
   mudro?aeu.

   ^18Jer odlueih u djelo je provesti, ?arko za dobrom tragah i neaeu se
   stidjeti.

   ^19Du?a se moja za nju borila, pomno sam se dr?ao Zakona. Pru?ao sam
   ruke prema nebu i oplakivao ?to je ne poznam.

   ^20Usmjerih svoju du?u prema njoj i nad-oh je u eistoaei. Od poeetka
   joj posvetih svoje srce, i neaeu nikad biti napu?ten.

   ^21I utroba mi uzdrhta od ee?nje za njom, i stoga stekoh valjano blago.

   ^22Za plaaeu mi je Gospod jezik podario: njime aeu ga slaviti.

   ^23Prid-ite k meni, vi nepoueeni, u mojoj ?koli sjedite.

   ^24Za?to da u tom oskudijevate, i da vam du?e toliko ?ed-aju?

   ^25Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca,

   ^26podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam du?e prihvate pouku.
   Tko je tra?i - blizu mu je, i eovjek odan nalazi je.

   ^27Pogledajte oeima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja
   stekao.

   ^28Kupujte pouku velikom svotom novca, njome aeete steaei mnogo zlata.

   ^29Nek' se du?a va?a raduje u milosrd-u Gospodnjem, i nikad se ne
   stidite hvaliti ga.

   ^30Ueinite djelo svoje prije odred-ena vremena: u svoje vrijeme dat aee
   vam on va?u plaaeu." Mudrost Isusa, sina Sirahova.
     __________________________________________________________________

Judith
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja
   Asiraca, koji vlada?e u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad
   vladao nad Medijcima u Ekbatani.

   ^2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i eetverouglasta kamena,
   ?iroka tri lakta i dugaeka ?est lakata; podigao je bedeme sedamdeset
   lakata u visinu i pedeset lakata u ?irinu.

   ^3Do vrata gradskih podi?e kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji
   su bili ?ezdeset lakata ?iroki.

   ^4Vrata koja bija?e napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a
   ?iroka bijahu eetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaaei golema
   vojska s povorkom pje?aka.

   ^5U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojeva?e s kraljem Arfaksadom u
   velikoj ravnici koja se prote?e na podrueju Ragaua.

   ^6Uza nj se svrsta?e svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima,
   svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i
   stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo
   ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog.

   ^7Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije,
   svima onima koji ?ivljahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska,
   Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale,

   ^8narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice
   Ezdrelona,

   ^9svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u
   Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kade?a, Egipatske
   rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podrueju Ge?ema,

   ^10sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta
   sve do granice Etiopije.

   ^11Ali stanovnici svake od tih pokrajina naruga?e se poruci
   Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupi?e se oko njega da bi uza nj
   vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bija?e obiean eovjek.
   Otposla?e praznih ruku glasnike njegove, ne iskazav?i im poeasti.

   ^12Tada se Nabukodonozor u?asno razbjesni protiv svih tih podrueja i
   zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da aee im se
   osvetiti i maeem opusto?iti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije,
   uni?titi sve stanovnike koji ?ivljahu na podrueju Moaba, plemena Amona,
   eitave Judeje i sve ?itelje Egipta sve do obaju mora.

   ^13Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada,
   potuee ga u borbi, raspr?i mu svu vojsku, konjani?tvo i kola,

   ^14zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule,
   opljaeka trgovi?ta, svede sjaj njegov na sprdnju.

   ^15Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako
   ga se rije?i zauvijek.

   ^16Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mno?tvom
   ratnika ?to im se bijahu pridru?ili. Tu se u miru i spokojstvu on i
   njegova vojska predado?e besposlici i u?ivanju stotinu i dvadeset dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u
   kraljevskoj palaei Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisli?e tajnu
   osnovu o izvr?enju osvete nad svakom pokrajinom, kako on veae bija?e
   kazao.

   ^2Sazva sve svoje pomoaenike i sve svoje dostojanstvenike i saopaei im
   svoju tajnu osnovu i svojim usnama odluei potpuno uni?tenje onih
   pokrajina.

   ^3I bi odlueeno da se uni?te posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili
   naredbi njegovih usta.

   ^4Zatim, kako zavr?i vijeaeanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k
   sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza
   sebe, i kaza mu:

   ^5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiaei aee? od mene
   i povest aee? sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i
   dvadeset tisuaea pje?aka i mno?tvo od dvanaest tisuaea konja i
   konjanika.

   ^6Poaei aee? protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih
   usta.

   ^7Naredit aee? im da pripreme zemlju i vodu, jer aeu u svome bijesu
   nasrnuti na njih. Prekrit aeu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit
   aeu da je temeljito opljaekaju.

   ^8Njihovi aee ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit
   aee se nabujav?i od njihovih mrtvih tijela.

   ^9Otjerat aeu ih kao prognanike do nakraj svijeta.

   ^10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podrueje. Ako ti se predaju,
   ti aee? mi ih saeuvati za dan njihove kazne.

   ^11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god
   dod-e?, podvrgni ih smrti i pljaeki u svoj zemlji koja ti je povjerena.

   ^12Kazah i svojom aeu rukom izvesti, kunem se ?ivotom i snagom svoga
   kraljevstva.

   ^13Ti nemoj prekr?iti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego
   izvr?i doslovce sve ono ?to sam ti naredio i nemoj oklijevati da to
   provede?."

   ^14Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike,
   vojskovod-e i easnike vojske asirske,

   ^15prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao ?to je naredio
   gospodar njegov: stotinu dvadeset tisuaea ljudi i dvanaest tisuaea
   strijelaca na konjima

   ^16i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mno?tva.

   ^17Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a
   tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu

   ^18i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu kolieinu zlata
   i srebra iz kraljeva dvora.

   ^19Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio
   sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pje?acima.

   ^20Silno, izmije?ano mno?tvo, kao skakavci ili kopneni pijesak
   nebrojeni, id-a?e za njim.

   ^21Krenu?e iz Ninive i nakon tri dana hoda stigo?e do ravnice
   Bektileta, pa se utabori?e za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi
   nalijevo od Gornje Cilicije.

   ^22Holoferno pokrenu svu vojsku, pje?ake, konjanike i kola, pa se
   odande uputi prema planinskim predjelima.

   ^23Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji
   borave sueelice pustinji, ju?no od zemlje heleonske.

   ^24Prijed-e Eufrat, prod-e kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji
   se nalaze na uzvisinama uzdu? potoka Abrona, da bi izbio na more.

   ^25Zauze podrueje Cilicije, isjeee na komade sve one koji mu se opirahu
   i sti?e do med-a Jafata na jug, nasuprot Arabiji.

   ^26Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im ?atore, ugrabi stada.

   ^27Za ?etve ?ita sid-e u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uni?ti im
   stada i stoku, opljaeka im gradove, opusto?i polja i o?tricom maea pobi
   sve mlado.

   ^28Tada spopade strah i u?as sve stanovnike obala Sidona i Tira,
   ?itelje Sura i Okine i sve ?itelje Jamnije. I grad-ane koji su ?ivjeli
   u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Posla?e mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i
   poruei?e:

   ^2"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo nieice preda
   te: ueini s nama ?to ti se prohtije.

   ^3Evo ti na?ih kuaea, na?ega kraja, ?itnih polja, stada, stoke: svi
   torovi na?ih ?atora ovise samo o jednom tvome migu; slu?i se svime kako
   ti se ushtije i kako ti se svidi.

   ^4Evo, i na?i su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo
   dod-i i ueini s njima ?to je dobro u oeima tvojim."

   ^5Ljudi dod-o?e do Holoferna i saopaei?e mu te poruke.

   ^6On sid-e s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrd-enim
   gradovima te iz tih gradova unovaei posebno izabrane ljude kao pomoaenu
   vojnicu.

   ^7Grad-ani i sav okoli? doeeka?e ga s vijencima, plesovima i
   bubnjevima.

   ^8Poru?i on sve njihove uzvi?ice, sravni sa zemljom svete gajeve
   njihove: bilo mu je najvelikodu?nije dopu?teno da razru?i sva domaaea
   bo?anstva kako bi svi narodi eastili samo Nabukodonozora i svi ga
   jezici i plemena zazivali kao Boga.

   ^9Sti?e tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je sueelice
   velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmed-u Gebe i Skitopolisa i tu se
   zadr?a cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Sinovi Izraelovi koji ?ivljahu u Judeji doeu?e ?to je Holoferno,
   vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, ueinio drugim
   narodima i kako je opljaekao i razorio hramove njihove;

   ^2obuze ih neiskaziv strah od toga eovjeka i poee?e strepiti zbog
   Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.

   ^3Bjehu se tek vratili iz su?anjstva, sav narod Judeje bio se sabrao
   tek nedavno, i predmeti, ?rtvenik i Hram bili su posveaeeni poslije
   obe?ea?aeenja.

   ^4Odasla?e zbog toga glasnike na podrueje Samarije, u Konu, Betoron,
   Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu.

   ^5Prije svega zaposjedo?e sve vrhove najvi?ih brda, opasa?e zidovima
   sela koja su se nalazila ondje i nagomila?e hranu i opremu za vod-enje
   rata, jer polja njihova bijahu istom po?eta.

   ^6Tada Joakim, veliki sveaeenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu,
   napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smje?ten nasuprot
   Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,

   ^7i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio
   put u Judeju. A bilo je lako sprijeeiti neprijateljski upad, jer je
   klanac bio tako uzak da su samo dva eovjeka mogla odjednom proaei.

   ^8Sinovi Izraelovi ueini?e kako im je nalo?io Joakim, veliki sveaeenik,
   i starje?ine narodne koje ?ivljahu u Jeruzalemu.

   ^9Svaki Izraelac ?arko podi?e glas k Bogu i svi se ponizi?e pred Bogom:

   ^10oni i ?ene njihove, i djeca, i ?ivotinje, i prido?lice, i plaaeenici
   i robovi no?ahu kostrijet oko bokova.

   ^11Svi Izraelci i ?ene i djeca ?to ?ivljahu u Jeruzalemu pado?e nieice
   pred Hramom, posu?e glavu pepelom i prostrije?e kostrijet pred Gospoda:

   ^12opasa?e vreaeama i ?rtvenik i zazivahu ?arko Boga Izraelova u jedan
   glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove ?ene u ropstvo,
   njihove gradove i ba?tinu njihovu ru?enju a sveti?ta njihova
   obe?ea?aeenju, pogrdi i ruglu pogana.

   ^13Bog usli?a glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je
   narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Sveti?tem
   Boga Svevladara.

   ^14Veliki sveaeenik Joakim, sveaeenici koji su stajali pred Gospodom i
   svi oni koji su mu slu?ili, vezav?i kostrijet oko bokova, prinosili su
   svakida?nje ?rtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;

   ^15posuv?i pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi
   milostivo pogledao dom Izraelov.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Izvijesti?e Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su
   se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze,
   utvrdili sve vrhove najvi?ih planina te postavili prepreke u predjelima
   ?to se nalaze u ravnici.

   ^2On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovod-e
   amonske, sve primorske namjesnike

   ^3pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji
   nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima ?ivi? Kolika je
   vojska njegova? U eemu je snaga njegova i moae njegova? Tko je kralj
   koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?

   ^4Za?to je med-u svima koji ?ive na zapadu on jedini gnjevno odbio da
   mi miroljubivo dod-e u susret?"

   ^5Odgovori mu Ahior, vod-a svih sinova Amonovih: "Poslu?aj, moj
   gospodaru, rijeei iz usta sluge svoga: ja aeu te obavijestiti istinito
   o tome narodu koji, smje?ten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj;
   neaee izaaei la? iz usta sluge tvoga.

   ^6Narod taj potjeee od Kaldejaca.

   ^7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se dr?e
   bogova otaca svojih koji su ?ivjeli u zemlji kaldejskoj.

   ^8Skrenu?e dakle s puta otaca svojih pa poee?e ?tovati Boga nebeskoga,
   onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih
   bogova, skloni?e se u Mezopotamiju i tu se dugo zadr?a?e.

   ^9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivali?te i odu u zemlju
   Kanaan; naseli?e se ondje te imad-ahu u obilju zlata i srebra i mnogo
   stoke.

   ^10Spusti?e se poslije u Egipat, jer glad bija?e pritisla zemlju
   kanaansku; ondje su ostali dok se imahu eime hraniti. Porasto?e u
   sna?no mno?tvo; rodu njihovu ne bija?e broja.

   ^11Ali se kralj Egipta di?e na njih, naruga im se u pravljenju opeke;
   ponizi ih i ueini robovima.

   ^12Onda oni zavapi?e Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama
   bez prebola. Zbog toga ih Egipaeani otjera?e od sebe.

   ^13Bog pred njima isu?i Crveno more

   ^14i prevede ih preko Sinaja i Kade? Barne. Oni odbi?e od sebe sve
   nasrtaje stanovnika pustinje,

   ^15smjesti?e se na podrueju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebi?e
   sve He?bonce. Prijed-o?e preko Jordana i dobi?e u nasljedstvo sav
   planinski kraj;

   ^16istjera?e Kanaanca, Peri?anina, Jebusejca, Sihemca i sve Girga?ane i
   tu obitavahu mnogo vremena.

   ^17Dok ne sagrije?i?e protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer
   je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;

   ^18ali kad se udalji?e od puta ?to im ga on bija?e naznaeio, u mnogim
   ratovima pretrpje?e u?asna razaranja, zatoei?e ih u zemlju koja nije
   bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im
   ote?e neprijatelji njihovi.

   ^19Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspe?e se iz raznih krajeva
   kamo bijahu raspr?eni i ponovo zauze?e Jeruzalem, gdje se nalazi
   Sveti?te njihovo, i smjesti?e se po brdovitim krajevima koji bijahu
   opustjeli.

   ^20Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u eemu zastranio, je
   li sagrije?io Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda mo?emo krenuti
   na nj i pokoriti ga;

   ^21ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka
   gospodar moj odustane od nauma: jer aee ih Bog njihov ?tititi, a mi
   aeemo biti na ruglo svoj zemlji."

   ^22Kada Ahior zavr?i tu besjedu, stado?e rogoboriti oni koji su
   okru?ivali ?ator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi,
   svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tra?ili su da ga raskomadaju:

   ^23"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni
   moaei ni snage za ?e?aeu bitku.

   ^24Krenimo, dakle! Oni aee biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru
   Holoferno!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Po?to je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeaeanje,
   Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoenosti svega
   naroda razlieita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru:

   ^2"Tko si ti, Ahiore, ti i plaaeenici Efrajimovi, da danas ovako
   prorokuje? med-u nama i savjetuje? da odustanemo od borbe protiv roda
   Izraelova? Bog njihov da bi im bio ?tit? Ali tko je Bog, osim
   Nabukodonozora? On aee poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje;
   ni Bog ih njihov neaee spasiti.

   ^3Mi, sluge kraljeve, mi aeemo ih smrviti kao jednog eovjeka. Neaee
   izdr?ati ?estine na?ega konjani?tva.

   ^4Njime aeemo ih zdrobiti. Brda aee se natopiti njihovom krvlju, a
   ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neaee se ni odr?ati pred
   nama, svi aee izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve
   zemlje. Tako je rekao, a rijeei njegove neaee ostati neispunjene.

   ^5A ti, Ahiore, plaaeeniee amonski, koji si tako govorio u dan
   izopaeenosti svoje, neaee? vi?e gledati moga lica od dana?njeg dana pa
   sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta.

   ^6Tada aee gvo?d-e mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine
   tvoje i ti aee? pasti med-u ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv
   njega.

   ^7Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome
   od prilaznih gradova:

   ^8neaee? poginuti dok ne bude? zatrt s njima.

   ^9Ako u srcu svome gaji? nadu da neaee biti osvojeni, za?to onda tvoje
   lice pokazuje toliku utueenost? Rekoh: nijedna od rijeei mojih neaee
   ostati neispunjena."

   ^10Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u ?atoru njegovu da
   zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih.

   ^11Njegove ga sluge uhvati?e, odvedo?e izvan tabora prema ravnici, iz
   ravnice provedo?e ga prema brdima i dovedo?e na izvore koji se nalaze
   pod Betulijom.

   ^12Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvati?e oru?je, izid-o?e iz
   grada prema vrhu brda, a praaeari zauze?e put ?to se tuda uspinje i
   poee?e bacati kamenice na njih da im sprijeee penjanje.

   ^13Oni se onda skloni?e pod brdo, sveza?e Ahiora i ostavi?e ga na
   podno?ju brda, pa se vrati?e svome gospodaru.

   ^14Si?av?i iz svoga grada, sinovi Izraelovi prid-o?e mu, odveza?e ga i
   odvedo?e u Betuliju i dovedo?e pred gradske glavare.

   ^15Tih dana vr?ili su tu du?nost Ozija, sin Mihin od plemena ?imunova,
   pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov.

   ^16Dozva?e gradske starje?ine, ali dod-o?e na zbor i svi mladiaei i
   ?ene. Postavi?e Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati
   ?to to bija?e s njim.

   ^17Ahior ih izvijesti o svemu ?to je reeeno na Holofernovu vijeaeanju:
   ?to je sam kazao vod-ama Asurovim i ?to je u nadutosti svojoj Holoferno
   govorio protiv doma Izraelova.

   ^18Tada narod pade nieice, iskaza ?tovanje Bogu svome i zavapi:

   ^19"Gospode, Bo?e nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv
   poniznosti roda na?ega i obazri se danas na lica sebi posveaeenih!"

   ^20Potom utje?i?e Ahiora i pohvali?e ga.

   ^21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starje?inama gozbu.
   Svu noae dozivahu u pomoae Boga Izraelova.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji
   mu se bijahu pridru?ili u savezni?tvo da krenu na Betuliju, da
   zaposjednu putove ?to vode u brda i da zametnu rat protiv sinova
   Izraelovih.

   ^2Toga istog dana krenu?e svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika
   sastojala od stotinu i sedamdeset tisuaea pje?aka i dvanaest tisuaea
   konjanika, ne brojeaei opremu i golemo mno?tvo ljudi koji su i?li
   pje?ke med-u njima.

   ^3Utabori?e se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauze?e prostor u
   ?irinu od Dotaina do Belbaima, a u du?inu od Betulije do Kimona, koji
   se nalazi sueelice Ezdrelonu.

   ^4Kada sinovi Izraelovi vidje?e sve to mno?tvo, u strahu poee?e
   govoriti med-u sobom: "Ovi aee potamaniti sve na zemlji! Ni najvi?e
   planine, ni klanci, ni bregovi neaee izdr?ati pod njihovom te?inom."

   ^5Svaki pograbi oru?je; upaliv?i luei na svojim kulama, ostado?e na
   stra?i svu onu noae.

   ^6Ujutro izvede Holoferno sve konjani?tvo pred oei sinova Izraelovih
   koji su se nalazili u Betuliji;

   ^7podvr?e budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova,
   pretra?i sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnieke stra?e pa se
   onda vrati k vojsci svojoj.

   ^8Dod-o?e k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve vod-e naroda
   moapskoga i vojskovod-e obalnih krajeva te reko?e:

   ^9"Neka poslu?a na? gospodar nekoliko na?ih rijeei da ne bi pretrpio
   poraz vojske svoje.

   ^10Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja
   nego u planinske uzvisine po kojima ?ivi, jer nije se lako popeti na
   vrhove njihovih brda.

   ^11Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj
   bitki, pa neaee poginuti ni jedan eovjek koji pripada tvome narodu.

   ^12Ostani u svome taboru euvajuaei bri?no svakoga svog vojnika. A dotle
   neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku.

   ^13Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. ?ed-a aee ih
   skoneati i oni aee predati grad. Mi aeemo se onda sa svojim eetama
   popeti na obli?nje gorske uzvisine pa na njima postaviti stra?u da ni
   jedan eovjek ne izad-e iz grada.

   ^14Glad aee umoriti njih i njihove ?ene i njihovu djecu, pa jo? prije
   nego ih sasijeeemo maeem, le?at aee onemoaeali po trgovima boravi?ta
   svoga.

   ^15Tada aee? im groznom odmazdom platiti ?to se pobuni?e i ne izid-o?e
   ti s mirom u susret."

   ^16Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama.
   Izda on zapovijed da ueine kako su ga svjetovali.

   ^17Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuaea Asiraca pa se
   utabori u podolju, zauzev?i nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih.

   ^18Prema uzvisinama krenu?e sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stado?e
   u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle posla?e jedan dio prema
   jugoistoku, sueelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali
   potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa
   prekri sve lice zemlje; ?atori i silna oprema protezali im se u gustim
   nizovima tvoreaei golemo mno?tvo.

   ^19Sinovi Izraelovi podigo?e glas Gospodu Bogu svome, jer se
   obeshrabrio duh njihov zbog toga ?to bijahu opkoljeni od sviju
   neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaaei.

   ^20Trideset se i eetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pje?aci,
   vojnieka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u
   sudovima,

   ^21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke
   vode jer im se voda za piaee davala na mjeru.

   ^22Djeca im bijahu iznemogla, ?ene im i mladiaei padali u nesvijest od
   ?ed-e: le?ali su po gradskim trgovima ili u kuaeama, nisu vi?e imali
   snage.

   ^23Tada sav narod, mladiaei, ?ene i djeca odo?e k Oziji i gradskim
   upravljaeima i povika?e i reko?e pred svim starje?inama:

   ^24"Neka Bog sudi izmed-u vas i nas zbog velike nepravde koju ste
   poeinili na ?tetu na?u jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima.

   ^25Sad nam nema vi?e pomoaei niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke
   da iznemognemo od ?ed-e i posvema?nje iscrpljenosti.

   ^26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaeki Holofernovih ljudi i
   sve vojske njegove.

   ^27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit aeemo, dodu?e,
   njihovi robovi, ali aeemo saeuvati ?ivote i neaeemo rod-enim oeima
   gledati smrt djece svoje niti kako nam ?ene i djeca ispu?taju du?u.

   ^28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca na?ih, koji nas je
   kaznio zbog grijeha na?ih i poradi prijestupa otaca na?ih, zaklinjemo
   vas da jo? danas izvr?ite ?to smo vam kazali."

   ^29Usred zbora nasta sveopaei plae i svi glasno zavapi?e Gospodu Bogu.

   ^30Ozija im upravi rijee: "Budite hrabri, braaeo, ustrajmo jo? pet
   dana, za kojih aee Gospod Bog na? izliti na nas milost svoju: zacijelo
   nas neaee napustiti zauvijek.

   ^31Prod-e li tih pet dana bez ikakve pomoaei, izvr?it aeu ?to tra?ite."

   ^32Potom otpusti narod, svakoga u njegovu eetvrt. Ljudi odo?e na zidove
   i kule svoga grada, a ?ene i djecu posla?e njihovim kuaeama. Ali u
   gradu bijahu krajnje poti?teni.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tih dana sve je to eula Judita, kaei Merarija, sina Oksa, sina
   Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina
   Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina
   Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.

   ^2Njezin mu? Mana?e, iz istoga plemena i obitelji, bje?e umro za ?etve
   jeema.

   ^3Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi
   suneanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopa?e
   ga do njegovih otaca u polju ?to se nalazi na pola puta izmed-u Dotaina
   i Balamona.

   ^4Judita odonda ?ivlja?e kao udovica veae tri godine i eetiri mjeseca.

   ^5Naeinila je sebi sobu na ravnome kuaenom krovu, navukla preko bokova
   kostrijet i nosila haljine udovieke.

   ^6Postila je sve dane udovi?tva svoga, osim uoei subote i za samih
   subota, uoei mlad-aka i za samih mlad-aka te za svetkovina i blagdana
   doma Izraelova.

   ^7Bila je lijepa i naoeita. Njezin mu? Mana?e bija?e joj ostavio zlata
   i srebra, slugu i slu?kinja, stoke i zemlji?ta, i tako je ?ivjela.

   ^8Ne bija?e nikoga koji bi kazao ?to ru?no o njoj, jer je bila jako
   bogobojazna.

   ^9Doeula je dakle krute rijeei koje puk, zapav?i u malodu?je zato ?to
   je nestalo vode, bija?e upravio gradskom starje?ini, a doznala je i sve
   ?to je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da aee do pet dana
   predati grad Asircima.

   ^10Posla tada slu?kinju koja je vodila njezine poslove da dozove
   gradske starje?ine Habrisa i Harmisa.

   ^11Dod-o?e oni k njoj, a ona im kaza: "Poslu?ajte me, glavari Betulije!
   Nije ba? valjan govor ?to ste ga odr?ali puku. A umetnuli ste u taj
   govor i zakletvu izmed-u Boga i vas i rekli da aeete predati grad
   neprijatelju ako vam Gospod u odred-enom roku ne pomogne.

   ^12A tko ste vi da danas isku?avate Boga i postavljate se iznad Boga
   med-u ljudima?

   ^13Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako
   neaeete razumjeti ni?ta dovijeka.

   ^14Ako ne uspijevate istra?iti dubine ljudskoga srce niti doznati ono
   ?to prolazi ljudskom mi?lju, kako aeete dokueiti Boga koji je stvorio
   sve to? Kako aeete istra?iti misao njegovu i shvatiti nakane njegove?
   Ne, braaeo, nemojte ljutiti Gospoda Boga na?ega!

   ^15Jer ako nam i ne htjedne priskoeiti u pomoae u ovih pet dana, ipak
   nas mo?e za?tititi ali i zatrti, i to naoeigled neprijatelja na?ih, u
   one dane kad mu se svidi.

   ^16Prema tome, ne tra?ite odluke Gospoda Boga na?ega, jer Bog nije
   eovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin eovjeeji komu biste mogli
   nared-ivati.

   ^17Zbog toga, oeekujuaei spas koji mo?e doaei od njega, dozivajmo ga u
   pomoae, i on aee poslu?ati glas na?, bude li mu to drago.

   ^18Jer u na?im pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u na?emu
   plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi ?tovali bo?tva naeinjena
   rukama, kao ?to je bivalo u prija?nja vremena.

   ^19Zato su oeevi na?i bili predani maeu, bili su pljaekani i do?ivjeli
   velike poraze od neprijatelja.

   ^20Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neaee
   napustiti ni nas ni ikoga od na?eg plemena.

   ^21Jer budemo li osvojeni mi, bit aee osvojena i sva Judeja i
   opljaekano na?e Sveti?te, a on aee to obe?ea?aeenje osvetiti na?om
   krvlju.

   ^22Pokolj braaee na?e, tjeranje svega naroda u progonstvo i opusto?enje
   ba?tine na?e oborit aee na glavu na?u med-u poganima med-u kojima aeemo
   se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za na?e
   gospodare,

   ^23jer se na?e ropstvo neaee pretvoriti u naklonost nego aee ga Gospod
   Bog na? pretvoriti u porugu.

   ^24Stoga, braaeo, poka?imo svojoj braaei da od nas zavisi ?ivot njihov
   te da Sveti?te, Hram i ?rtvenik poeivaju na nama.

   ^25Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu na?emu ?to nas
   isku?ava kao ?to je isku?avao i oeeve na?e.

   ^26Sjetite se kako je einio s Abrahamom, kako je isku?avao Izaka, ?to
   se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana,
   svoga ujaka.

   ^27Jer kako je isku?avao njih da bi isku?ao njihova srca, tako postupa
   s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog isku?ava one
   koji su mu blizu."

   ^28Ozija joj odgovori: "Sve ?to si izrekla iznosila si iz plemenitog
   srca i nitko se neaee usprotiviti tvojim rijeeima.

   ^29Jer tvoja se mudrost ne oeitova tek danas: jo? od poeetka tvojih
   dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga!

   ^30Ali puk trpi u?asno od ?ed-e, pa nas je prisilio da izvr?imo ono ?to
   smo obeaeali i da se zakunemo zakletvom koje neaeemo prekr?iti.

   ^31Sada, buduaei da si ti pobo?na ?ena, moli se za nas, a Gospod aee
   poslati ki?u i napuniti na?e eatrnje da ne izginemo."

   ^32Odgovori im Judita: "Poslu?ajte me! Izvest aeu djelo o kojemu aee
   spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje med-u sinovima na?eg
   naroda.

   ^33Budite noaeas na gradskim vratima da mognem iziaei sa svojom
   slu?kinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad
   neprijateljima Gospod aee rukom mojom donijeti spas Izraelu.

   ^34Ne tra?ite da vam ka?em ?to sam namjerila. Neaeu vam odati ni?ta dok
   ne bude izvr?eno ono ?to sam odlueila ueiniti."

   ^35Ozija i prvaci reko?e joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te
   da se uzmogne? osvetiti neprijateljima na?im!"

   ^36Izi?av?i odande, vrati?e se na svoja mjesta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Tada Judita pade nieice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet
   koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Bo?jem,
   prinosili veeernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reee:

   ^2"O Gospode, Bo?e oca moga ?imuna, komu si ruku naoru?ao maeem da se
   osveti tud-incima koji bijahu radi sramote odrije?ili pas jedne
   djevice, obna?ili njezin bok da je okaljaju i obe?eastili njezinu
   utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno
   ueinili.

   ^3I zato si predao pokolju vod-e njihove i krvi postelju njihovu,
   prevarenu i postid-enu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i
   gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim.

   ^4Predao si ?ene njihove plijenu, a kaeeri njihove, svu imovinu njihovu
   odredio da bude razdijeljena med-u tvoje ljubljene sinove koji su
   gorjeli od revnosti prema tebi, u?asavali se nad obe?ea?aeenjem svoje
   krvi i zvali te u pomoae. O Bo?e, moj Bo?e, poslu?aj i mene udovicu.

   ^5Ti si sazdao i ono ?to je bilo prije i ?to aee biti poslije. Ti si
   zamislio i sada?njost i buduaenost i sve se dogodilo ?to si umom
   zasnovao.

   ^6?to si nakanio, do?lo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji
   putovi pripremljeni, a tvoje odluke predvid-ene.

   ^7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i
   konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoaee pje?aka svojih, uzdaju se u
   ?tit, koplje, luk, praaeku i neaee da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi
   ratove.

   ^8Gospod je tvoje ime. Ti im skr?i snagu moaei svojom, savij silu
   gnjevom svojim. Jer su naumili da obe?easte tvoje Sveti?te, da okaljaju
   ?ator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da ?eljezom raznesu uglove
   ?rtvenika tvoga.

   ^9Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju
   udovieku ruku ojaeaj za naumljeno djelo.

   ^10Pogodi zamamno?aeu mojih usana roba s vod-om, a vod-u s njegovim
   slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne ?ene.

   ^11Tvoja snaga nije u mno?tvu niti moae tvoja u silnicima, nego si ti
   Bog poniznih, pomoaenik si malenih, potporanj slabih, utoei?te
   napu?tenih, spasitelj oeajnih.

   ^12Doista, Bo?e oca moga, Bo?e ba?tine Izraelove, gospodaru neba i
   zemlje, tvoree voda, kralju svega stvorenja, usli?aj molitvu moju!

   ^13Daj mi zamamnu rijee koja ranjava i obara u krvi one koji su
   strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuaee
   sinova tvojih.

   ^14Ueini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake
   moaei i snage, i da osim tebe nema drugoga za?titnika rodu Izraelovu!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je zavr?ila svoju
   molitvu,

   ^2ustade gdje bija?e pala nieice, dozva svoju slu?kinju i sid-e u odaje
   u kojima je provodila subote i svetkovine svoje.

   ^3Svuee sa sebe kostrijet, skide udovieke haljine, opra vodom tijelo,
   namaza se mirisavom ma?aeu, poee?lja kosu i stavi prevjes na glavu,
   odjenu se u sveeane haljine u koje se odijevala dok je jo? ?ivio mu?
   njezin Mana?e.

   ^4Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, nau?nice i sav
   nakit: uresi se ?to je mogla ljep?e da bi oearala oei ljudi koji je
   budu gledali.

   ^5Slu?kinji preda mijeh vina i vre ulja, napuni dvojaee jeemenom ka?om,
   pogaeama suhoga voaea i eistim hljebovima; sve to slo?i i stavi na nju.

   ^6Uputi?e se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu nad-o?e Oziju
   s gradskim starje?inama Habrisom i Harmisom.

   ^7Kad ovi ugleda?e Juditu preobra?ena lica i u onome ruhu, zadivi?e se
   ljepoti njezinoj pa aee joj:

   ^8"Bog otaca na?ih udijelio ti milost i dao ti da uspje?no izvede? ?to
   si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvi?enje Jeruzalema."

   ^9Judita se pokloni Bogu, a njima reee: "Zapovjedite da mi otvore
   gradska vrata. Iziaei aeu i izvesti ?to ste kazali." Oni naredi?e
   stra?i da otvori vrata kako je zatra?ila.

   ^10Otvori?e joj, pa Judita izid-e sa slu?kinjom. Ljudi su je iz grada
   pratili pogledom dok se spu?tala brdom i dok je poprijeko prelazila
   podoljem. Onda je vi?e nisu vidjeli.

   ^11Dok su i?le ravno podoljem, sreto?e je asirske predstra?e.

   ^12Zaustavi?e je i upita?e: "Kojemu narodu pripada?? Odakle dolazi? i
   kamo ide??" Ona odgovori: "Kaei sam Hebrejaca i bje?im od njih, jer aee
   vam se uskoro predati da vam budu hrana.

   ^13Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku va?e vojske, da se
   s njim iskreno porazgovorim. Pokazat aeu mu put kojim aee morati poaei
   da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog
   eovjeka, ni jedne ?ive du?e."

   ^14Dok su ti ljudi slu?ali rijeei njezine i promatrali je, bijahu
   zadivljeni njezinom ljepotom. Reko?e joj:

   ^15"Spasila si svoj ?ivot po?uriv?i se da sid-e? k na?em gospodaru.
   Sada idi njegovu ?atoru: nas nekolicina pratit aeemo te dok te ne
   predamo u ruke njegove.

   ^16Kada se bude? na?la pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci
   ono ?to si kazala i on aee s tobom postupati dobro."

   ^17Izabra?e izmed-u sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i
   slu?kinji njezinoj, pa ih dovedo?e do Holofernova ?atora.

   ^18U taboru se sve uskome?alo: vijest o Juditinu dolasku pod-e od usta
   do usta po svim ?atorima. Dod-o?e ljudi i poreda?e se do nje dok je ona
   stajala pred Holofernovim ?atorom i dok mu se njezin dolazak
   najavljivao.

   ^19Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I
   govorahu jedan drugome: "Tko mo?e prezreti narod koji ima takve ?ene?
   Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u ?ivotu i jednog eovjeka toga naroda.
   Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opeiniti sav svijet."

   ^20Holofernove stra?e i dvorjanici njegovi izid-o?e i uvedo?e Juditu u
   ?ator.

   ^21Holoferno je poeivao na le?aljci za zastorom od grimiza, zlata,
   smaragda i dragoga kamenja.

   ^22Izvijesti?e ga o dolasku njezinu i on izid-e na ?atorski ulaz: pred
   njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice.

   ^23Kad se Judita nad-e pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se
   zadivi?e ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuv?i nieice. Sluge
   je Holofernove podigo?e.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ?eno! Ne pla?i se u srcu
   svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluei?e slu?iti
   Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

   ^2Pa da me i tvoj narod koji ?ivi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne
   bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

   ^3Nego, sada mi reci za?to si pobjegla od njih a do?la k nama. Do?la si
   da se spasi?! Hrabro, ?ivot aee ti biti po?ted-en noaeas a i poslije.

   ^4Nitko ti neaee nanijeti zla, nego aee se postupati s tobom kako se
   postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

   ^5Judita mu odgovori: "Poslu?aj rijeei robinje svoje. Neka slu?kinji
   tvojoj bude dopu?teno govoriti s tobom: neaeu noaeas govoriti la?i
   svome gospodaru.

   ^6Bude? li slijedio savjete slu?kinje svoje, Bog aee ti pomoaei sretno
   izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neaee biti razoearan sa svojih
   pothvata.

   ^7Neka ?ivi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka ?ivi moae onoga koji
   te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako ?ivo biaee!
   Pomoaeu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuaei
   vrijednosti tvojoj, i divlje i domaaee ?ivotinje i ptice nebeske: sve
   ?ivi samo za Nabukodonozora i svu kuaeu njegovu.

   ^8Doeuli smo veae i za razboritost i za o?troumnost tvoju. Svoj je
   zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i
   pronicav u ratnom umijeaeu.

   ^9Doznali smo i za govor ?to ga je Ahior izgovorio na tvome vijeaeanju;
   buduaei da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve ?to je
   rekao pred tobom.

   ^10A sada, moaeni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje
   nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne mo?e se rod na?
   progoniti niti ga mo?e dohvatiti mae, osim ako sagrije?i Bogu svome.

   ^11Ali da moj gospodar ne bi ostao razoearan i proma?io u svome
   pothvatu, past aee na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su
   razgnjevili Boga svoga poeiniv?i bezakonje.

   ^12Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im
   se da navale na stoku svoju i odluei?e da jedu ?to im je Bog zakonima
   zabranio.

   ^13Eak su naumili potro?iti prvine ?ita i desetine vina i ulja, euvane
   i namijenjene sveaeenicima koji u Jeruzalemu slu?e Boga na?ega; a ipak
   su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

   ^14Otpravili su u Jeruzalem, buduaei da i tamo?nji stanovnici isto
   rade, glasnike da im donesu potrebno dopu?tenje od Vijeaea starje?ina.

   ^15Eim im stigne dopu?tenje te izvr?e svoj naum, toga istog dana bit
   aee ti predani na uni?tenje.

   ^16Kada sam ja, slu?kinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog
   me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu aee se zaeuditi sva
   zemlja kada za nj euje.

   ^17Jer slu?kinja je tvoja pobo?na i ?tuje Boga nebeskoga i dan i noae,
   pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja aee slu?kinja samo
   zatra?iti da mo?e noaeu otiaei prema dolini. Ondje aeu moliti Boga, pa
   aee mi kazati kada oni poeine grijeh.

   ^18Zatim aeu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti aee? tada izaaei sa
   svom vojskom. Med-u njima neaee biti nikoga da ti se odupre.

   ^19Odvest aeu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit aeu
   usred njega prijestolje tvoje. Ti aee? ih tjerati pred sobom kao ?to se
   tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neaee zalajati. Sve
   sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

   ^20Te se rijeei svidje?e Holofernu i svima njegovim slugama. Zadivi?e
   se mudrosti njezinoj te uzviknu?e:

   ^21"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i
   mudro?aeu razlaganja."

   ^22A Holoferno joj reee: "Dobro je ueinio Bog ?to te poslao pred tvojim
   narodom da nama pripadne moae, a propast onima koji su prezreli moga
   gospodara.

   ^23A ti si plemenita izgledom i lijepo zbori?. Bude? li sve ueinila kao
   ?to si kazala, tvoj Bog postat aee i moj Bog, a ti aee? provoditi svoje
   dane u palaei kralja Nabukodonozora i bit aee? slavna na svoj zemlji."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno
   posud-e i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova.

   ^2Ali Judita odgovori: "Neaeu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka
   mi se jelo prired-uje od onoga ?to sam donijela sa sobom."

   ^3Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane ?to ima? uza se, odakle aeemo
   ti davati takva jela kad med-u nama nema nikoga od tvoga roda?"

   ^4Judita odgovori: "?ivota mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neaee ni
   utro?iti ?to je sa sobom donijela, a Gospod aee veae rukom njezinom
   izvesti ?to je odlueio."

   ^5Onda je sluge Holofernove odvedo?e u ?ator. Spavala je do ponoaei.
   Ustade o jutarnjoj stra?i.

   ^6Poruei Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da slu?kinja njegova
   izid-e radi molitve."

   ^7Holoferno naredi svojim stra?arima da je u tome ne ometaju. Ostala je
   tako tri dana u taboru. Noaeu je i?la u dolinu Betulije i umivala se na
   studencu u taboru.

   ^8Kad bi tako izi?la, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake
   upravi na slavu sinova naroda njezina.

   ^9Vrativ?i se eista, zadr?ala bi se u ?atoru dok joj ne bi naveeer
   priredili jelo.

   ^10Eetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje easnike. Ne
   pozva nikoga od posluge.

   ^11Reee dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i
   nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da dod-e jesti i piti s nama.

   ^12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ?enu a ne biti s njom;
   jer ako je ne predobijemo, rugat aee nam se."

   ^13Bagoa izad-e od Holoferna, ud-e k njoj i reee joj: "Neka ljepojka ne
   oklijeva doaei k mome gospodaru da bude ea?aeena u njegovoj nazoenosti,
   da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih
   kaeeri koje ?ive u dvoru Nabukodonozorovu."

   ^14Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru?
   Ueinit aeu smjesta sve ?to je drago oku njegovu. Bit aee mi to radost
   sve do smrti."

   ^15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ?enskim uresima. Slu?kinja
   ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske ko?e koje
   je dobila od Bagoe za svakida?nju upotrebu da na njima svakoga dana
   udobno blaguje.

   ^16Judita ud-e i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, du?a mu se
   uznemiri i spopade ga ognjena ?udnja da bude s njom. Od onoga dana kad
   ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.

   ^17Kaza joj Holoferno: "DOe pij i veseli se s nama!"

   ^18Judita odgovori: "Hoaeu, pit aeu, gospodaru, jer osjeaeam da je
   danas moj ?ivot tako velik kako nije bio nikada od moga rod-enja."

   ^19Uzela je, jela je i pila pred njim ?to joj njezina slu?kinja bija?e
   priredila.

   ^20Holoferno je u?ivao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio
   nikad u ?ivotu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 A uveeer se easnici brzo povuko?e. Bagoa zatvori ?ator izvana, po?to
   je otpravio od svoga gospodara one koji su se jo? ondje nalazili. Svi
   odo?e na poeinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.

   ^2Juditu ostavi?e samu u ?atoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino
   bija?e potpuno svladalo.

   ^3Judita je naredila svojoj slu?kinji da je eeka pred lo?nicom kao i
   svakog dana. Rekla je da aee izaaei na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.

   ^4Svi bijahu oti?li od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao
   u lo?nici. Judita, stojeaei kraj Holofernove postelje, reee u srcu
   svom: "Gospode, Bo?e svake sile, svrni u ovome easu pogled svoj na
   djelo ruku mojih da se prodiei Jeruzalem!

   ^5Ovo je pravi eas da se pobrine? za svoju ba?tinu i ostvari? moju
   zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."

   ^6Prid-e stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande
   Holofernov mae.

   ^7Zatim, primaknuv?i se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza:
   "Gospodine Bo?e Izraelov, ojaeaj me danas!"

   ^8I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.

   ^9Njegov trup potom otkotrlja s le?aja i str?e zastor sa stupova. Malo
   kasnije izid-e i glavu Holofernovu predade slu?kinji.

   ^10Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obieaju, izid-o?e na
   molitvu. Pre?av?i tabor, zaokru?i?e ono podolje, pope?e se na uzvisinu
   Betulije i dod-o?e pod njezina vrata.

   ^11Judita se javi jo? izdaleka stra?i na vratima: "Otvorite, otvorite
   vrata! S nama je Bog na? da izvede juna?tvo u Izraelu i jakost protiv
   neprijatelja kao ?to je ueinio i danas."

   ^12Kako grad-ani zaeu?e njezin glas, po?uri?e se do vrata svoga grada i
   pozva?e starje?ine gradske.

   ^13Strea?e se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio.
   Otvori?e vrata, primi?e ih, zapali?e vatru da se vide i okru?i?e ih.

   ^14Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga
   koji nije uskratio milosti svoje kuaei Izraelovoj nego je mojom rukom
   noaeas potukao neprijatelje na?e."

   ^15Izvadiv?i glavu iz torbe, pokaza im je i reee: "Evo glave Holoferna,
   vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je le?ao
   pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne ?ene!

   ^16Neka ?ivi Gospodin koji me za?titio na putu kojim sam hodila! Jer je
   moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgrije?io sa
   mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."

   ^17Puk, sav izvan sebe, pade nieice da se pokloni Bogu i povika u jedan
   glas: "Blagoslovljen da si, Bo?e na?, koji si danas satro neprijatelje
   naroda svoga!"

   ^18Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kaeeri, od Boga Svevi?njega
   vi?e od svih drugih ?ena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog,
   stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijeee? glavu vod-i
   neprijatelja na?ih!

   ^19Jer tvoje pouzdanje neaee biti izbrisano iz srdaca ljudi nego aee se
   oni dovijeka sjeaeati Bo?je moaei.

   ^20Neka Bog ueini da to bude na tvoju vjeenu diku i neka te nagradi
   svakim dobrom, jer kad bi poni?en na? rod, nisi ?tedjela ?ivota svoga,
   nego si sprijeeila na?u propast ?iveaei pravedno pred na?im Bogom!" A
   sav narod nadoda: "Amen! Amen!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Judita im reee: "Poslu?ajte me, braaeo! Uzmite ovu glavu i objesite
   je na kruni?te na?ih zidina.

   ^2Eim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko ma?i svog
   oru?ja i svi hrabri mu?evi neka izad-u iz grada. Izabrat aeete im vod-u
   kao da tobo?e hoaeete siaei u ravnicu, na asirske predstra?e. Ali
   neaeete siaei.

   ^3Oni aee pograbiti svoje oru?je, otiaei aee u tabor i probudit aee
   zapovjednike asirske vojske. Zajedno aee otreati k Holofernovu ?atoru,
   i kad Holoferna ne nad-u, spopast aee ih u?as i pobjeaei aee ispred
   vas.

   ^4Vi i svi koji ?ive u granicama Izraela, progonite ih i uni?tite na
   putu njihova uzmaka.

   ^5Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim
   oeima prepozna onoga koji je prezreo kuaeu Izraelovu a njega poslao k
   nama u smrt."

   ^6Pozva?e Ahiora iz Ozijine kuaee. Kako dod-e i vidje Holofernovu glavu
   u rukama jednog od elanova narodnoga zbora, sru?i se na zemlju i
   onesvijesti.

   ^7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i
   uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome ?atoru Judinu i u svakom
   narodu! Svatko aee drhtati od straha kad euje tvoje ime!

   ^8A sada mi pripovjedi ?to si sve izvela ovih dana." Judita mu usred
   mno?tva pripovjedi sve ?to je ueinila od onoga dana kad je oti?la pa do
   tada, do toga razgovora s njima.

   ^9Kad je zavr?ila kazivanje, narod poene klicati od radosti: svim
   gradom odjeknu?e radosni povici.

   ^10Tada Ahior, vidjev?i ?to je sve ueinio Bog Izraelov, povjerova
   evrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.

   ^11A kad zarudje zora, objesi?e Holofernovu glavu na zidine. Svaki
   pograbi svoje oru?je te jurnu?e u odredima niz padine.

   ^12Kada ih Asirci ugleda?e, obavijesti?e svoje zapovjednike. Ovi
   pod-o?e zapovjednicima, tisuaenicima i ostalim easnicima svojim.

   ^13Dod-o?e do Holofernova ?atora pa kaza?e upravitelju njegovih dobara:
   "DOe probudi na?ega gospodara. Oni su se robovi usudili siaei i napasti
   nas da zauvijek budu uni?teni."

   ^14Bagoa ud-e i pljesnu rukama pred ?atorskim zastorom: mi?lja?e da
   Holoferno spava s Juditom.

   ^15Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, ud-e u lo?nicu i
   nad-e truplo baeeno na prag: glave nigdje, bija?e odnesena.

   ^16Kriknu iza glasa te plaeuaei, jecajuaei i sna?no zapoma?uaei rastrga
   na sebi haljine.

   ^17Ud-e zatim u ?ator u kojem je boravila Judita i ne nad-e je. Onda
   otrea k narodu i povika:

   ^18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom
   kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu
   nema."

   ^19Kad zapovjednici vojske asirske eu?e te rijeei, razdera?e na sebi
   haljine, du?u im spopade silan strah, a taborom im se prolomi?e o?tri
   krikovi i silna kuknjava.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 I oni koji su se jo? nalazili u ?atorima, kad su euli ?to se
   dogodilo, skameni?e se.

   ^2Uhvati ih strava i strah te ne bija?e eovjeka koji bi ostao uza svoga
   bli?njega, nego se svi bezglavo razbje?a?e po svim brdima i ravnicama.

   ^3I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nago?e
   u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baci?e na njih.

   ^4Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podrueje Izraela
   skoroteee s porukom o onome ?to se dogodilo: neka svi nasrnu na
   neprijatelje te ih uni?te.

   ^5Eim to dozna?e, svi sinovi Izraelovi jednodu?no udari?e na njih te su
   ih tukli sve do Hobe. Tako ueini?e i oni koji su pristigli iz
   Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno ?to se dogodilo u
   neprijateljskom taboru. ?itelji Gileada i Galileje udari?e zatim s boka
   te su ih ?estoko tukli sve dok ne umako?e u Damask i njegove krajeve.

   ^6Ostali stanovnici Betulije nasrnu?e na tabor Asiraca, obori?e ga te
   nagrabi?e bogat plijen.

   ^7Vrativ?i se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodari?e preostalim. I
   sela i gradiaei po brdima i ravnicama domogo?e se silna plijena; bija?e
   ga doista mnogo.

   ^8Veliki sveaeenik Joakim i starje?ine sinova Izraelovih koji su
   ?ivjeli u Jeruzalemu dod-o?e da se dive dobroeinstvu ?to ga Gospod
   ueini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave.

   ^9Kad ud-o?e u kuaeu njezinu, svi je jednodu?no blagoslovi?e govoreaei:
   "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najvi?i ponos Izraela! Ti si uzvi?ena
   dika roda na?ega!

   ^10Rukom svojom sve si to ueinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom
   time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeena vremena od Gospoda
   Svevladara." A sav narod reee: "Amen!"

   ^11Trideset je dana narod pljaekao tabor. Juditi dado?e ?ator
   Holofernov, svu srebrninu, naslonjaee, posud-e i sav njegov namje?taj.
   Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola
   te ih napuni.

   ^12Sve su ?ene Izraelove treale da je vide, hvalile je i plesove
   izvodile u east njezinu. Onda ona uze br?ljane u ruke i pokloni ih
   ?enama koje su je pratile.

   ^13Zatim se ona i njezine pratilice ovjenea?e maslinovim graneicama.
   Ona je stupala na eelu naroda i predvodila ?ene u plesu; slijedili su
   je Izraelci naoru?ani, okiaeeni vijencima i s hvalospjevom na usnama.

   ^14Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod
   glasno prihvatio taj hvalospjev.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte
   s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u east, velieajte i
   zazivajte Ime njegovo!

   ^2Jer Gospod Bog ?to dokoneava ratove, da bi udario tabor svoj usred
   naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.

   ^3Asur sid-e s planina sjevernih, dod-e sa silnom vojskom svojom.
   Mno?tvo njihovo potoke zakrei, konji njihovi bregove prekri?e.

   ^4Kaza da aee kraj moj zapaliti, moje mladiaee maeem isjeaei, o tlo
   razmrskati moju dojenead, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje
   djevice.

   ^5Gospod Svevladar svlada ih rukom ?ene jedne!

   ^6Nisu im mladiaei silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili,
   divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kaei Merarijeva, ljepotom
   svoga lica njega uni?ti!

   ^7Ona svuee udovieke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza
   lice ma?aeu mirisnom,

   ^8na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opeini.

   ^9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena du?u mu zarobi, mae mu kroza
   ?iju prod-e.

   ^10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.

   ^11Tad viknu?e ponizni moji, a oni se prepado?e, nemoaeni moji, a oni
   se prestravi?e; podigo?e glas, a oni u bijeg nago?e!

   ^12Djevojeica sasjeko?e ih sinovi, pobi?e ih kao sinove odmetnika, u
   boju Boga moga pogibo?e.

   ^13Bogu svom pjevat aeu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili
   divan i nepobjediv!

   ^14Sva stvorenja tvoja tebi neka slu?e, jer ti samo reee, i postado?e;
   posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.

   ^15Planine aee se iz temelja s vodama potresti, hridi aee se pred tobom
   kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti aee? i tada
   milostiv biti.

   ^16Neznatna ti je svaka ?rtva na ugodan miris, jo? neznatnija pretilina
   paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek.

   ^17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit aee ih
   na dan Suda: poslat aee oganj i crve u meso njihovo, a oni aee u boli
   jaukati zauvijek."

   ^18Kada dod-o?e u Jeruzalem, pokloni?e se Bogu, a po?to se narod
   oeisti, prineso?e paljenice, dragovoljne prinose i darove.

   ^19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk
   bija?e predao i svilene tkanine koje bija?e uzela s postelje njegove.

   ^20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Sveti?tem i Judita je
   ostala s njima.

   ^21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju ba?tinu. Judita se povuee u
   Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna
   na svoj zemlji.

   ^22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga eovjeka u sve dane
   ?ivota svojega otkad joj umrije mu? Mana?e i bi pridru?en narodu svome.

   ^23Starjela je i u domu mu?a svojega postigla dob od sto i pet godina.
   Slu?kinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopa?e je u
   peaeini Mana?ea, mu?a njezina.

   ^24Dom Izraelov oplakiva?e je sedam dana. Prije smrti razdijelila je
   svoja dobra rod-acima svojim i rod-acima mu?a svojega Mana?ea.

   ^25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bija?e
   nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.
     __________________________________________________________________

1 Maccabees
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada veae gospodar Greke -
   provali iz zemlje Kitima i potuee Darija, kralja perzijskog i
   medijskog, i zakralji se namjesto njega.

   ^2Povede mnoge ratove, zauze tvrd-ave i poubija kraljeve zemlje.

   ^3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred
   njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi.

   ^4Sakupi silnu vojsku, podlo?i svojoj vlasti krajeve, narode i vladare
   da mu plaaeaju danak.

   ^5Konaeno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti.

   ^6Sazva svoje slu?benike, odlienike koji su s njim rasli od mladosti, i
   jo? za ?ivota razdijeli im svoje kraljevstvo.

   ^7Tako, po?to je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije.

   ^8A njegovi easnici preuze?e vlast, svaki na svome podrueju.

   ^9Svi se oni poslije njegove smrti okruni?e, a tako nakon njih i
   njihovi sinovi. Tako se godine i godine mno?ilo zlo na zemlji.

   ^10Od njih dod-e gre?ni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji
   bija?e talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme
   kraljevstva grekoga.

   ^11U one dane nad-o?e se u Izraelu ljudi opaki koji stado?e uvjeravati
   mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako
   se od njih odijelismo, snad-o?e nas mnoga zla."

   ^12I mnogima se to svidjelo.

   ^13?tovi?e, po?uri?e se neki od naroda i odo?e kralju, koji im dopusti
   da se povedu za poganskim obieajima.

   ^14I sagradi?e u Jeruzalemu borili?te, kako to obieavaju pogani,

   ^15prepravi?e svoje obrezanje i otpado?e od svetog Saveza. Ujarmi?e se
   s poganima i proda?e se da eine zlo.

   ^16Kad je Antioh uevrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu
   podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima.

   ^17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s
   konjicom i velikim brodovljem.

   ^18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim
   uzmaee i pobje?e. Pado?e mnogi nasmrt ranjeni.

   ^19I tako oni zagospodari?e egipatskim utvrd-enim gradovima i
   poplijeni?e Egipat.

   ^20A po?to je potukao Egipat, Antioh se godine sto eetrdeset i treaee
   vrati i krene protiv Izraela. Uzid-e na Jeruzalem sa silnom vojskom.

   ^21Drsko prodre u Sveti?te i zaplijeni zlatni kadioni ?rtvenik,
   svijeaenjak sa svim, priborom,

   ^22stol za prino?enje hljebova, sudove za ?rtve ljevanice, kale?e,
   zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proeelju Hrama,
   koje ogoli.

   ^23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posud-e i
   opljaekao tajne riznice koje je mogao pronaaei.

   ^24Oplijeniv?i sve to, vratio se u svoju zemlju, po?to je izvr?io
   pokolj i izgovorio silno bogohulstvo.

   ^25U Izraelu nasta opaea tuga po svim mjestima.

   ^26Zastenja?e poglavari i starje?ine, obnemogo?e mladiaei i djevojke -
   ljepota ?enska sva uvenu.

   ^27Mlado?enje udari?e u tu?aljke; a nevjeste po lo?nicama prokuka?e.

   ^28Sva se zemlja tresla od ?alosti nad svojim stanovnicima, sav se dom
   Jakovljev obukao u sramotu.

   ^29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika
   poreza, koji dod-e u Jeruzalem s jakom vojskom.

   ^30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerova?e. Zatim
   iznenada navali na grad, potuee ga te?kim udarcima i pogubi mno?tvo
   Izraelaca.

   ^31Opljaeka grad, zapali ga vatrom i sru?i mu kuaee i zid unaokolo.

   ^32?ene i djecu ueini?e sebi robljem i porazdijeli?e med-u sobom stoku.

   ^33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim
   kulama, i tako im postade utvrdom.

   ^34Ondje smjesti?e opaki olo?, ljude protivne Zakonu, koji se tu
   osili?e.

   ^35Nagomila?e tu oru?ja i hrane i pohrani?e plijen koji poplijeni?e u
   Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo.

   ^36Postade to zasjeda Sveti?tu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu.

   ^37Proli?e krv nevinu naokolo Sveti?ta i oskvrnu?e sveto mjesto.

   ^38Zbog njih pobjego?e ?itelji jeruzalemski i grad postade naselje
   stranaca. Jeruzalem postade tud-ina porodu svome, i djeca ga njegova
   napusti?e.

   ^39Sveti?te njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenu?e u
   ?alovanje, subote u porugu, a slava njegova u ni?tavilo.

   ^40K'o nekoae slava njegova, namno?ila mu se sramota, i sav se ponos
   njegov okrenu u tugovanje.

   ^41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati
   jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obieaje.

   ^42I svi se narodi pokori?e kraljevoj naredbi.

   ^43I mnogi Izraelci prihvati?e njegovo bogo?tovlje i poee?e ?rtvovati
   idolima i ne svetkovati subotu.

   ^44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po
   glasnicima da se svi imaju povesti za obieajima tud-inaca koji su u
   zemlji,

   ^45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se vi?e
   ne svetkuju subote i blagdani;

   ^46da se oneeisti Sveti?te i sveti narod;

   ^47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se ?rtvuju
   svinje i neeiste ?ivotinje;

   ^48da se vi?e ne obrezuju djeca, da se oneeiste svakom neeistoaeom i
   gnusobom

   ^49i tako zaborave Zakon i izmijene sve obieaje.

   ^50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osud-en je na smrt.

   ^51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadr?aja i postavio
   je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim
   gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose ?rtve.

   ^52I pridru?i?e im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od
   Zakona, i zla velika ueini?e u zemlji.

   ^53Takvi primora?e Izraela da se skriva u svakojakim zbje?i?tima.

   ^54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto eetrdeset i pete,
   sagradio je kralj na oltaru za ?rtve paljenice Grozotu pusto?i. I u
   susjednim judejskim gradovima podigo?e ?rtvenike.

   ^55I palili su tamjan na vratima kuaea i po trgovima.

   ^56A u koga nad-o?e knjige Zakona, razdera?e ih i baci?e u vatru.

   ^57Ako bi otkrili da tko euva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza
   Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen.

   ^58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad
   svakim koga bi po gradovima otkrili.

   ^59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su ?rtve na ?rtveniku
   podignutu na oltaru za paljenice.

   ^60Po toj zapovijedi pogubljivali su ?ene koje su dale obrezati svoju
   djecu;

   ^61objesili bi im o vrat dojenead i smaknuli ih zajedno sa svim
   njihovim domom i s onima koji su izvr?ili obrezanje.

   ^62Uza sve to, mnogi od Izraela ostado?e postojani i pokaza?e se hrabri
   te nisu jeli od neeistih jela.

   ^63Radije su i?li u smrt nego da se oneeiste hranom ili da oskvrnu
   sveti Savez. I tako su umirali.

   ^64Uistinu, stra?an gnjev bija?e nad Izraelom.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U one dane Matatija, sin Ivana ?imunova, sveaeenik iz koljena
   Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedi?te u Modinu.

   ^2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi,

   ^3?imuna prozvana Tasi,

   ^4Judu prozvana Makabej,

   ^5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus.

   ^6Videaei kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu,
   Matatija

   ^7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator
   Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke
   neprijatelja - Sveti?te na?e u ruke tud-inaca?

   ^8Sveti?te njegovo postade k'o eovjek bez easti,

   ^9posud-e, slava njegova, za plijen opljaekano; nejaead njegova po
   trgovima poklana, mladiaei njegovi hrana o?trim maeevima!

   ^10Ima li naroda kojemu ne pripade dio na?ega kraljevstva, koji ne
   prigrabi sebi plijena na?ega?!

   ^11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom.

   ^12Gle, Sveti?te na?e - ljepota i slava na?a - opustje, oskvrnu?e ga
   pogani!

   ^13Eemu nam ?ivot?"

   ^14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeaeu, navuko?e
   kostrijet i proplaka?e gorko.

   ^15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, dod-o?e u Modin da
   prinude na ?rtvovanje.

   ^16Mnogi su od Izraela pri?li k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi
   ostado?e postojani.

   ^17Kraljevi ljudi prid-u Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si eovjek
   ugledan u ovom gradu, eastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i
   braaea.

   ^18Prid-i dakle prvi i izvr?i zapovijed kraljevu, kao ?to to ueini?e
   drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovni?tvo Jeruzalema, pa
   aee? i ti i tvoji sinovi uaei u krug kraljevih prijatelja i bit aeete
   ea?aeeni srebrom i zlatom i mnogim darovima."

   ^19Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod
   kraljevom vla?aeu njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od
   bogo?tovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama,

   ^20ja i moji sinovi i sva braaea moja slijedit aeemo Savez otaca
   svojih.

   ^21Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi.

   ^22I zato ne mo?emo poslu?ati kraljevih naloga da prestupimo svoje
   bogo?tovlje ni udesno ni ulijevo."

   ^23Tek ?to je on to kazao, a ?idov neki prid-e pred oeima sviju da
   prema kraljevoj zapovijedi ?rtvuje na ?rtveniku u Modinu.

   ^24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim
   gnjevom, potrei i zakla ga na ?rtveniku.

   ^25U isti eas ubi i kraljeva eovjeka koji je silio na ?rtvovanje i
   obori ?rtvenik.

   ^26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoae Pinhasova protiv
   Zimrija, sina ?alumova.

   ^27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori
   ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom."

   ^28I pobjego?e u gore on i njegovi sinovi, ostaviv?i u gradu sve svoje.

   ^29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjego?e
   u pustinju

   ^30sa svojom djecom i ?enama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na
   njih.

   ^31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bija?e u Jeruzalemu, u
   Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekr?ili kraljevu zapovijed
   odbjegli u pustinjska skrovi?ta.

   ^32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i sti?e ih. Svrsta?e se
   protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji.

   ^33I poruei?e im: "Dosta je! Izid-ite, pokorite se kraljevu nalogu da
   spasite ?ivot!"

   ^34Ali im oni odgovori?e: "Ne izlazimo i neaeemo se pokoriti kraljevu
   nalogu da skvrnemo dan subotnji."

   ^35Napado?e ih bez oklijevanja.

   ^36A oni im nisu uzvraaeali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a
   kamoli da se utvrde u svojim skrovi?tima.

   ^37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedu?nosti. Svjedoee nam nebo i
   zemlja da nas ubijate nepravedno."

   ^38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginu?e svi oni sa
   svojom djecom i ?enama i stokom - oko tisuaeu du?a.

   ^39Dozna?e za to Matatija i njegove pristalice i proplaka?e gorko:

   ^40"Ako ueinimo svi mi tako", reko?e jedan drugomu, "kao ova na?a
   braaea, i ne pod-emo u boj protiv pogana za svoj ?ivot i za svoje
   svetinje, ubrzo aee nas istrijebiti sa zemlje."

   ^41I tako toga dana doneso?e odluku: "Tko god nas napadne u dan
   subotnji, vojevat aeemo protiv njega da svi ne izginemo kao ?to
   izgibo?e braaea na?a u zbjegovima."

   ^42Pridru?ila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu,
   sve ljudi odanih Zakonu.

   ^43I svi drugi koji su bje?ali od progonstva pridru?ivali se njima, i
   tako im je raslo pojaeanje.

   ^44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na
   krivce i u svojoj srd?bi na bezakonike. Ostali se razbje?a?e - da se
   spase - po poganskim zemljama.

   ^45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati
   ?rtvenike.

   ^46Silom su obrezivali neobrezane djeeake koje bi na?li na podrueju
   Izraela.

   ^47Progonili su drske tud-ince. I pothvat im je uspijevao.

   ^48Za?titili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dado?e da
   osili sila gre?nieka.

   ^49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reee on svojim sinovima:
   "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba
   razora i ljutog gnjeva.

   ^50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i ?ivot svoj izlo?ite za
   Savez na?ih otaca.

   ^51Spominjite se djela ?to ih oci na?i izvr?i?e u svoje vrijeme. Steaei
   aeete tako slavu veliku, bit aee vam besmrtno ime.

   ^52Nije li se Abraham vjeran pokazao u ku?nji i nije li mu to uzeto u
   pravednost?

   ^53A Josip je u svojoj nevolji oeuvao zapovijed i postao gospodar
   Egipta.

   ^54Pinhas, otac na?, nosio se gorljivo?aeu i primio je obeaeanje
   vjeenog sveaeeni?tva.

   ^55Jo?ua je ispunio nalog i postao sucem Izraela.

   ^56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade ba?tina u
   zemlji.

   ^57Davidu, jer bija?e pobo?an, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano
   u ba?tinu.

   ^58Ilija, jer bija?e gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo.

   ^59Hananija, Azarja i Mi?ael vjerom se spasi?e iz plamena.

   ^60Daniel zbog svoje nedu?nosti bi izbavljen iz lavljih ralja.

   ^61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzda?e ne
   pokleko?e nikada.

   ^62Ne stra?ite se prijetnja gre?nikovih, jer slava bezbo?nikova za
   gnoji?te je i za hranu crvima.

   ^63Danas se visoko di?e, sutra ga veae naaei ne mo?e?: u prah svoj se
   vratio, propale mu osnove.

   ^64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se evrsto dr?ite da se u njem
   proslavite.

   ^65Evo vam ?imuna, brata va?ega: znam ga, eovjek je razuman; slu?ajte
   ga uvijek, on aee vam biti otac!

   ^66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit aee vam
   vojskovod-a i zapovijedat aee u ratu protiv pogana.

   ^67Skupite oko sebe sve koji vr?e Zakon i osvetite svoj narod.

   ^68Milo za drago vratite poganima i dr?ite se propisa Zakona."

   ^69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridru?en svojim ocima.

   ^70Umro je u godini sto eetrdeset i ?estoj; sahrani?e ga u grobnici
   otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. E(166.-160. prije
   Krista)
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej.

   ^2Poduprije?e ga sva njegova braaea i sve pristalice njegova oca i
   odu?evljeno povedo?e rat Izraelov.

   ^3On pro?iri nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop
   obukao, bojno oru?je sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, o?trim
   maeem tabor ?titeaei.

   ^4Premac lavu svojim djelima, postade k'o laviae ?to za plijenom riee.

   ^5Gonio je otpadnike, trag im nju?eaei; palio je tlaeitelje svoga
   naroda.

   ^6Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu.
   Spasenje se ruci njegovoj posreaeilo.

   ^7Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka
   blagoslivljat aee se uspomena njegova.

   ^8Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbo?nike, od Izraela
   srd?bu da odvrati.

   ^9Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspr?ene.

   ^10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavoj?ti
   na Izraela.

   ^11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuee ga i ubi. Mnogi nasmrt
   ranjeni pogibo?e, a ostali pobjego?e.

   ^12Oplijeni?e ih, a Juda sebi prisvoji mae Apolonijev i nosio ga je u
   boju svega svog ?ivota.

   ^13Kad je Seron, sirski vojvoda, euo da je Juda skupio oko sebe ljude,
   zbor vjernih, spremnih da svaki eas krenu u rat,

   ^14reee: "Steaei aeu ime i proslavit aeu se u kraljevstvu ako se
   zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rijee."

   ^15I krenu i uzad-e s njim sna?na vojska bezbo?nika da ga potpomognu i
   da se osvete sinovima Izraelovim.

   ^16Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijeei mu se Juda sa ?akom
   ljudi.

   ^17Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, reko?e Judi: "Kako
   aee se oduprijeti nas ?aeica tome silnom mno?tvu? K tome smo obnemogli,
   cio dan bez hrane."

   ^18A Juda im odgovori: "Lako se mo?e dogoditi da i ?aeica ljudi
   uklije?ti mno?tvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili
   sa ?aeicom.

   ^19Pobjeda u ratu ne zavisi od jaeine vojske, jer nam od Neba dolazi
   jakost.

   ^20Ovi izlaze na nas u premoaei drskosti i bezakonja, da istrijebe nas
   i na?e ?ene i djecu na?u i da nas oplijene,

   ^21a mi vojujemo za goli ?ivot i za svoje svete uredbe.

   ^22Zato aee ih Gospod pred na?im oeima satrti, i ni?ta se ne bojte."

   ^23Tako reee i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu
   vojsku.

   ^24Na?e za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih
   osam stotina ljudi, a ostali pobjego?e u Filisteju.

   ^25I zavlada strah pred Judom i braaeom njegovom i obuze prepast sve
   okolne narode.

   ^26Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o
   Judinim djelima.

   ^27Kad je sve to euo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe
   sve snage njegova kraljevstva - vojska silna.

   ^28Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da
   bude spremna za svaku priliku.

   ^29Uto opazi da presu?uje blago u njegovim riznicama i da su mu dr?avni
   dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmueio zemlju
   zatiruaei zakone koji postojahu odiskona.

   ^30Poboja se dakle da neaee, kako je veae bivalo, imati odakle
   podmiriti tro?kove i smoaei darove ?to ih je prije dijelio poda?nom
   rukom, prema?ujuaei u tom svoje prethodnike.

   ^31U toj je tjeskobi odluei poaei na Perziju da prigrabi danak od
   zemalja i da tako namakne mnogo novca.

   ^32Ostavi Liziju, eovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi dr?avne
   poslove od Eufrata pa do egipatske granice.

   ^33I povjeri mu skrbni?tvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne
   vrati.

   ^34Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe
   o svemu ?to je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema:

   ^35da se po?alje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga
   Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbri?e i spomen na to
   mjesto,

   ^36a onda da se na svem onom podrueju nasele tud-inci i njima da se
   razdijeli njihova zemlja.

   ^37Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz
   Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto eetrdeset i
   sedme. Prijed-e preko Eufrata i poee se probijati kroz gornje krajeve.

   ^38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju,
   mu?eve junaene, prijatelje kraljeve.

   ^39S njima posla eetrdeset tisuaea pje?aka i sedam tisuaea konjanika da
   navale na Judeju i da je opusto?e po zapovijedi kraljevoj.

   ^40I pokrenu se sva ta vojska, sti?e do Emausa i utabori se ondje u
   nizini.

   ^41Kad se o tome proeulo med-u trgovcima u onomu kraju, uze?e oni mnogo
   srebra i zlata i okova te dod-o?e u tabor da Izraelce pokupuju kao
   roblje. A zavojevaeima se pridru?ila vojska iz Sirije i drugih zemalja.

   ^42Juda pak i njegova braaea vidje?e da se mno?e zla i da su se vojske
   utaborile na njihovu podrueju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im
   se narod zatre i uni?ti.

   ^43Reko?e tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i
   pod-imo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!"

   ^44I sazva?e sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju
   za milost i milosrd-e.

   ^45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bija?e nikog od sve djece njegove
   da ud-e ili da izid-e. Po Sveti?tu se gazilo, u Tvrd-avi se nastani?e
   stranci, poganima posta svrati?te. Jakovu je radost i?eezla, umuknula
   mu frula i citara.

   ^46Izraelci se sastado?e u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoae
   Izrael u Masfi imao molitveno mjesto.

   ^47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i
   razderali svoje haljine.

   ^48Razvili su knjigu Zakona da potra?e u njoj ono ?to inaee pogani
   tra?e od svojih idola.

   ^49Izneso?e sveaeenieku odjeaeu i prvine i desetine i pozva?e nazirejce
   koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta.

   ^50I zavapi?e tada jakim glasom k Nebu: "?to da sada ueinimo sa svim
   ovim i kamo da ove smjestimo?

   ^51Sveti?te se tvoje gazi i skvrni, sveaeenstvo je tvoje tu?no,
   poni?eno.

   ^52Pogani se, evo, udru?i?e protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini
   znade? ?to nam spremaju.

   ^53Kako aeemo im odoljeti ako nam ti ne priteee? u pomoae?"

   ^54I zatrubi?e nato u trublje i povika?e iz sveg glasa.

   ^55Juda tada postavi narodu starje?ine: tisuaenike, stotnike,
   pedesetnike i desetnike.

   ^56Onima pak koji su ba? gradili kuaeu, ili su se tek o?enili, ili su
   sadili vinograd, ili bijahu stra?ljivice, naredi da se svaki takav,
   kako i Zakon zapovijeda, vrati kuaei.

   ^57I vojska krenu i utabori se ju?no od Emausa.

   ^58Juda izda zapovijed: "Opa?ite se i budite junaci! Spremni stojte
   ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udru?i?e da istrijebe
   nas i na?e svetinje.

   ^59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i
   svojih svetinja.

   ^60Bit aee onako kako Nebo hoaee."
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Gorgija povede sa sobom pet tisuaea pje?aka i tisuaeu poizbor
   konjanika; ta je vojska krenula noaeu

   ^2da izvr?i prepad na ?idovski tabor i da ga iznenadi: vodiei joj
   bijahu stanovnici Tvrd-e.

   ^3Kad je to doeuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na
   kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

   ^4dok su joj pripadnici jo? izvan tabora.

   ^5Gorgija je pak do?ao noaeu u Judin tabor i nije na?ao nikoga, pa je
   zato stao ?idove tra?iti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bje?e pred
   nama".

   ^6U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuaee ljudi. Ti
   nisu imali prikladna obrambenog oru?ja ni maeeva.

   ^7Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrd-en: opkoljavali ga konjanici,
   ljudi vieni boju.

   ^8Juda reee svojim ljudima: "Ne bojte se toga mno?tva i ne pla?ite se
   njihovih napadaja.

   ^9Sjetite se da su se na?i oci spasili na Crvenom moru kad ih je
   progonio faraon s vojskom.

   ^10Zavapimo sada k Nebu: ono aee nam se mo?da smilovati, sjetit aee se
   svog Saveza s na?im ocima, pa aee danas pred nama tu vojsku satrti.

   ^11Tada aee svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava
   Izraela."

   ^12Stranci podigo?e oei: opaziv?i kako im ?idovi dolaze s protivne
   strane,

   ^13izid-o?e iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubi?e u
   trube i zametnu?e boj.

   ^14Razbijeni, pogani nagnu?e u bijeg prema ravnici.

   ^15Ali svi na zalaznici pado?e od maea. Ostale pogna?e sve do Gezera i
   do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuaee
   ljudi.

   ^16Kad se Juda vratio s potjere kojoj bija?e na eelu,

   ^17reee narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti jo? jedan
   rat.

   ^18Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite na?im
   neprijateljima, borite se protiv njih; potom aeete bez brige pokupiti
   plijen."

   ^19Juda je jo? bio u rijeei kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

   ^20Vidje?e da su njihovi raspr?eni i da je tabor izgorio: o tome je jo?
   svjedoeio dim koji se vidio.

   ^21Od toga se prizora prestravi?e. A kad su jo? na ravnici opazili
   Judinu vojsku spremnu za boj,

   ^22svi pobjego?e u filistejsku zemlju.

   ^23Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata,
   srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

   ^24Na povratku su ?idovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreaei: "Ono
   je dobro i njegova je ljubav vjeena!"

   ^25Bija?e to dan velike izraelske pobjede.

   ^26Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli dod-o?e k Liziji i javi?e
   mu sve ?to se dogodilo.

   ^27Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako
   kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

   ^28Zato je iduaee godine Lizija sabrao ?ezdeset tisuaea poizbor pje?aka
   i pet tisuaea konjanika da svlada ?idove.

   ^29Do?li su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda izid-e protiv njih
   sa deset tisuaea ljudi.

   ^30Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si,
   spasitelju Izraela, ti koji si satro juri? diva rukom svoga sluge
   Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke ?aulova sina Jonate i
   njegova ?titono?e.

   ^31Predaj i ovu vojsku u ?ake Izraela, svog naroda; neka se osramote i
   pje?aci i konjanici.

   ^32Posij strah u njihovim redovima, uni?ti uzdanje koje imaju u svoju
   silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

   ^33Obori ih maeem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji
   ti poznaju Ime!"

   ^34I poee?e bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet
   tisuaea ljudi.

   ^35Videaei kako mu se osula vojska i kako su neustra?ivi Judini junaci,
   koji su bili spremni junaeki ?ivjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u
   Antiohiju. Ondje unovaei najamnike da iznova, s pojaeanom vojskom,
   provali u Judeju.

   ^36Juda pak i njegova braaea reko?e: "Eto, na?i su neprijatelji satrti,
   hajde da oeistimo Sveti?te i posvetimo ga."

   ^37Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

   ^38Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena
   vrata, u predvorjima naraslo ?ikarje kao u ?umi ili u gorama, a aeelije
   poru?ene.

   ^39Razdrli su na sebi odjeaeu, zakukali i glavu posuli pepelom.

   ^40Potom pado?e nieice pa na znak truba zavapi?e k Nebu.

   ^41Juda nalo?i ljudima da tuku one koji su bili u Tvrd-i sve dok on
   Sveti?te ne oeisti.

   ^42Zatim je izabrao sveaeenike neokaljane, vjerne Zakonu.

   ^43Oeisti?e oni Sveti?te, a oskvrnjeno kamenje ukloni?e na neeisto
   mjesto.

   ^44Potom se vijeaealo ?to da se ueini od ?rtvenika za paljenice, koji
   je bio oskvrnjen.

   ^45Dod-o?e na dobru misao da ga uklone, bojeaei se da im ne bude na
   sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I obori?e ?rtvenik.

   ^46Kamenje stavi?e na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne dod-e
   prorok koji aee o njem odlueiti.

   ^47Nato, prema Zakonu, uze?e neklesano kamenje i podigo?e nov ?rtvenik,
   po uzoru na prija?nji.

   ^48Popravili su Sveti?te i unutra?njost Doma i posvetili predvorje.

   ^49Po?to su naeinili novo sveto posud-e, unijeli su u Hram svijeaenjak,
   kadioni ?rtvenik i stol.

   ^50Kadili su tamjan na ?rtveniku i zapalili svjetiljke na svijeaenjaku
   koje su rasvijetlile unutra?njost Hrama.

   ^51Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovr?i?e
   djelo koje su poduzeli.

   ^52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto
   eetrdeset i osme ustado?e u rano jutro

   ^53i prineso?e po Zakonu ?rtvu na novom ?rtveniku za paljenice koji
   bijahu podigli.

   ^54Obnovili su posvetu ?rtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i
   cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

   ^55Sav je narod pao nieice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu,
   onomu koji ih je tako sretno vodio.

   ^56Osam su dana slavili posvetu ?rtvenika i radosno prinosili paljenice
   i ?rtve prieesnice i zahvalnice.

   ^57Uresili su proeelje Hrama zlatnim vijencima i ?titovima, obnovili
   ulaz i aeelije i postavili im vrata.

   ^58Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su
   nanijeli pogani.

   ^59Juda je sa svojom braaeom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da
   se, poeev?i od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u
   svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete ?rtvenika.

   ^60U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim
   kulama, bojeaei se da pogani ne dod-u ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

   ^61Juda je ondje smjestio posadu da euva goru Sion. Utvrdio je Betsur
   da narod ima tvrd-u protiv Idumeje.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Kad su okolni narodi euli da je ?rtvenik ponovo sagrad-en a Sveti?te
   uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjevi?e

   ^2i naumi?e istrijebiti Jakovljevo pokoljenje ?to je ?ivjelo med-u
   njima; poeeli su ubijati i progoniti taj narod.

   ^3Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer
   su opsjedali Izraelce. ?estoko ih je porazio, ponizio i doeepao se
   plijena.

   ^4Sjetio se i zloaee Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima
   narodu postavljali zamke i zapreke.

   ^5Po?to ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu.
   Zapalio je i sa?gao njihove kule i sve one koji su bili u njima.

   ^6Zatim krenu na Amonce, u kojih je nai?ao na jaku vojsku i mnogi narod
   pod poglavarem Timotejem.

   ^7Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu.

   ^8Zauze Jazer sa selima njegova podrueja, a zatim se vrati u Judeju.

   ^9Pogani u Galaadu udru?i?e se protiv Izraelaca koji su ?ivjeli u
   njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjego?e u tvrd-avu
   Datemu.

   ^10Poslali su Judi i njegovoj braaei pisma ovako sastavljena: "Pogani
   koji nas okru?uju udru?ili se protiv nas da nas uni?te.

   ^11Spremaju se da osvoje tvrd-avu u koju smo se sklonili. Timotej
   zapovijeda njihovom vojskom.

   ^12Dod-i sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je na?ih veae
   palo.

   ^13Pogubili su svu na?u braaeu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u
   ropstvo ?ene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuaeu
   ljudi."

   ^14Dok se to pismo jo? eitalo, dod-o?e drugi glasnici, iz Galileje,
   razdrte odjeaee, donoseaei iste vijesti:

   ^15"Udru?ili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim
   narodima Galileje da nas istrijebe."

   ^16A kad su Juda i narod to euli, sazva?e veliku skup?tinu da vijeaeaju
   ?to da ueine za svoju braaeu izvrgnutu nevoljama i napadajima
   neprijatelja.

   ^17Juda tada reee bratu ?imunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi
   svoju braaeu u Galileji! A ja i brat Jonatan poaei aeemo u
   Galaaditidu."

   ^18Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara
   naroda, s preostalom vojskom.

   ^19I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upu?tajte u rat
   protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo."

   ^20?imunu su dali tri tisuaee ljudi za Galileju, a Judi osam tisuaea
   ljudi za Galaaditidu.

   ^21Po?to je oti?ao u Galileju, ?imun je zametnuo mnoge bojeve protiv
   pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata
   Ptolemaide.

   ^22Ostavili su na boji?tu oko tri tisuaee ljudi, od kojih je pokupio
   plijen.

   ^23Poveo je sa sobom ?idove iz Galileje i Arbate sa ?enama i djecom i
   svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom rado?aeu.

   ^24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijed-o?e preko Jordana i tri su
   dana i?li pustinjom.

   ^25Sreto?e Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili
   sve ?to se dogodilo njihovoj braaei u Galaaditidi:

   ^26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu,
   Makedu i Karnainu, a to su sve utvrd-eni veliki gradovi;

   ^27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je
   neprijatelj odlueio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u
   jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima.

   ^28Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i
   spali ga po?to pobi sve mu?ko o?tricom maea i pokupi plijen.

   ^29Odande je krenuo dalje noaeu i pribli?io se tvrd-avi.

   ^30Kad je svanula zora a oni podigli oei, ugleda?e bezbrojno mno?tvo
   kako namje?ta ljestve i sprave da zauzmu tvrd-avu; veae su napadali.

   ^31Videaei da je napadaj poeeo i da se urnebesna vika, pomije?ana sa
   zvukom truba, di?e iz grada prema nebu,

   ^32Juda reee ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braaeu!"

   ^33Svrsta ih u tri skupine i tako krenu?e na neprijateljsku zalaznicu.
   Trube odjeknu?e i zazivi se podigo?e.

   ^34Timotejeva vojska, razabrav?i da je to Makabej, pobje?e pred njim.
   On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na boji?tu oko osam tisuaea.

   ^35Po?to je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve mu?ko,
   oplijeni je i spali.

   ^36Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove
   Galaaditide.

   ^37Poslije tih dogad-aja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred
   Rafonom s one strane potoka.

   ^38Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javi?e: "Oko ovog
   poglavara skupili su se svi pogani koji nas okru?uju i stvorili su
   golemu vojsku;

   ^39najmili su i Arape kao pomoaene odrede; utaborili su se preko
   potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne.

   ^40Timotej reee zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove
   eete pribli?ili vodi: "Ako prvi prijed-e i udari na nas, neaeemo mu
   moaei odoljeti jer aee imati prednost;

   ^41a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeaei aeemo mi,
   udariti i nadvladati ga."

   ^42Kad se pribli?io toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i
   nalo?i im: "Ne dopustite nikomu da razapinje ?atora, nego neka idu svi
   u boj."

   ^43On prijed-e prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera
   pred sobom sve pogane. Oni pobaca?e oru?je i pobjego?e da se sklone u
   karnainski hram.

   ^44?idovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji
   su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo
   odoljeti.

   ^45Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do
   najveaeeg, njihove ?ene i djecu i imanje, i to se golemo mno?tvo
   uputilo prema judejskoj zemlji.

   ^46Stigli su u Efron, va?an i vrlo jak grad ?to se nalazio na putu.
   Kako ga nije bilo moguaee zaobiaei ni desno ni lijevo, nije bilo druge
   nego kroza nj.

   ^47Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem.

   ^48Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeeima:
   "Pustite nas da prod-emo preko va?e zemlje, da dod-emo u svoju; nitko
   vam neaee ueiniti nikakve ?tete, samo aeemo proaei." Ali im nisu htjeli
   otvoriti.

   ^49Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu.

   ^50Junaci vojske zauze?e polo?aje. Juda je cio dan i cijelu noae
   napadao, i grad mu pade u ruke.

   ^51Posjekao je sve mu?ko o?tricom maea, poru?io grad do temelja,
   oplijenio ga i pro?ao tim mjestom po tjelesima pobijenih.

   ^52?idovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Bet?anu.

   ^53Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije
   stigao u judejsku zemlju.

   ^54Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice
   zato ?to su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao.

   ^55Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a ?imun, njihov brat,
   u Galileji pred Ptolemaidom,

   ^56Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, euli su za
   njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te reko?e:

   ^57"Proslavimo se i mi, pod-imo protiv pogana ?to su oko nas!"

   ^58I tako dado?e naloge eetama kojima su zapovijedali i krenu?e na
   Jamniju.

   ^59Gorgija izid-e iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije.

   ^60Josip i Azarja bi?e natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih
   med-a. Palo je u taj dan med-u izraelskim narodom oko dvije tisuaee
   ljudi.

   ^61Bio je to velik poraz za narod: nisu slu?ali Judu i njegovu braaeu,
   nego mi?ljahu da aee se istaknuti hrabro?aeu.

   ^62Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas
   Izraelu.

   ^63Plemeniti Juda i njegova braaea u?ivali su veliku east pred svim
   Izraelom i svim poganima gdje su god euli za njihova imena.

   ^64Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im.

   ^65Juda je sa svojom braaeom oti?ao na jug da vojuje protiv Ezavovih
   sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, sru?io tvrd-ave, a kule
   naokolo sve popalio.

   ^66Digav?i tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i prod-e Marisu.

   ^67Toga su dana u boju pali sveaeenici koji su se htjeli istaaei
   hrabro?aeu pa se nepromi?ljeno upustili u boj.

   ^68Juda se uputio u Azot u filistejskom podrueju i ondje je razru?io
   ?rtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaekao
   gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doeuo je da je
   perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata,

   ^2da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne
   opreme, oklopi i oru?je ?to ih je ostavio Filipov sin Aleksandar
   Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima.

   ^3Zato je krenuo da poku?a zauzeti grad i opljaekati ga, ali nije uspio
   jer su grad-ani doznali za njegovu nakanu.

   ^4Oni mu se oprije?e s oru?jem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se
   odande morao, jako ojad-en, probijati natrag u Babilon.

   ^5Jo? dok je bio u Perziji, dod-o?e i javi?e mu kako su pora?ene eete
   ?to su upale u judejsku zemlju.

   ^6I Lizija je navro sa sna?nom vojskom, ali je pred ?idovima morao
   pobjeaei, jer su oni pobijed-enim vojskama uzeli opremu i obilan plijen
   i tako postali jo? jaei.

   ^7Sru?ili su i sramotni kip ?to ga bija?e podigao na ?rtveniku u
   Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okru?ili visokim zidovima, kakvi su
   bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova.

   ^8Kad je kralj euo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na
   postelju i razbolje se od jada ?to mu se nije ?elja ispunila.

   ^9Ostade tako vi?e dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu
   bija?e umrijeti,

   ^10dozva sve svoje prijatelje i reee im: "Nestalo je sna s mojih oeiju
   i srce mi je klonulo od jada.

   ^11Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li
   me to val nesreaee zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moaei bio
   po?tovan i ljubljen.

   ^12Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poeinio u Jeruzalemu kad sam
   odande odnio sve zlatno i srebrno posud-e ?to se u njemu nalazilo i kad
   sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe.

   ^13Sad znam da me zbog toga sna?lo ovo zlo i da od velike tuge umirem u
   tud-oj zemlji!'"

   ^14Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad
   svim kraljevstvom.

   ^15I dade mu svoju krunu, pla?t i peeatni prsten, i ostavi mu da odgoji
   njegova sina Antioha, i da ga uputi u vod-enje kraljevstva.

   ^16Tu kralj Antioh umrije godine sto eetrdeset i devete.

   ^17Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika
   njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo
   mu je ime Eupator.

   ^18Ali oni koji su bili u Tvrd-i uznemiravahu Izraelce oko Sveti?ta,
   neprestano smi?ljajuaei kako da im naude i tako pomognu poganima.

   ^19Juda odluei da ih uni?ti. Zato sazva sav narod na opsadu.

   ^20Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naeinili su
   streli?ta i bojne naprave.

   ^21Ali su neki od opkoljenih probili obrue, a njima se pridru?ili i
   neki od bezbo?nih Izraelaca.

   ^22Oti?li su kralju i rekli mu: "Dokle aee? oklijevati da nam izvr?i?
   pravdu i osveti? na?u braaeu?

   ^23Dobre volje pristali smo da slu?imo tvome ocu i vladamo se prema
   njegovim nalozima i dr?imo se njegovih odredaba.

   ^24Zato sinovi na?eg naroda opsjedaju Tvrd-u i zamrzi?e na nas. I
   poubijali su sve koji su im dopali ?aka i razgrabili su nam ba?tinu.

   ^25I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje
   krajeve.

   ^26Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrd-u: hoaee da je zauzmu, a
   utvrdili su Sveti?te i Betsur.

   ^27Ako im se ne isprijeei?, ueinit aee jo? i vi?e, a ti ih vi?e neaee?
   zaustaviti."

   ^28Na te se rijeei kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje,
   starje?ine svojih pje?aka i zapovjednike konjanika.

   ^29Do?le su mu i najamnieke eete drugih kraljevina i od morskih otoka.

   ^30Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuaea pje?aka i dvadeset
   tisuaea konjanika i trideset i dva slona uvje?bana za rat.

   ^31Do?li su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i eak
   napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili
   naprave i hrabro se borili.

   ^32Tada se Juda, prekinuv?i opsadu Tvrd-e, utabori kod Bet Zaharije,
   nasuprot kraljevskom taboru.

   ^33Kralj ustade u ranu zoru i po?uri se sa svojom vojskom prema Bet
   Zahariji. Njegove su eete zauzele borbene polo?aje, a trube zatrubile.

   ^34Slonovima su davali gro?d-ani i dudov sok da ih potaknu za boj.

   ^35?ivotinje su razmjestili med-u bojne redove. Uza svakog slona
   poredali su tisuaeu pje?aka opremljenih laneanim oklopima i broneanim
   ?ljemovima, a k tomu su svakoj ?ivotinji pridijelili i pet stotina
   odabranih konjanika.

   ^36Ti su upravljali svim pokretima ?ivotinje, pratili je svuda i od nje
   se nisu udaljivali.

   ^37Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu.
   U svakoj su, uz Indijca, bila eetiri sna?na ratnika.

   ^38Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da
   uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove.

   ^39Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene ?titove, zablistale su od
   njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja.

   ^40Jedan se dio kraljevskih eeta razvi po gorskim visovima, a drugi po
   nizinama i svi se pokrenu?e u evrstom i ured-enom rasporedu.

   ^41Uzdrhta?e svi koji su euli graju toga mno?tva, bahat njegovih
   stopala i zveket oru?ja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka.

   ^42Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade
   ?est stotina ljudi.

   ^43Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu ?ivotinju opremljenu
   kraljevskom ormom, vi?u od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj

   ^44i ?rtvova se da izbavi svoj narod i steee vjeeno ime.

   ^45Hrabro potrea prema ?ivotinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i
   lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili.

   ^46Uvuee se pod slona, probode ga maeem i ubi. ?ivotinja se strovali na
   Eleazara i zgnjeei ga. Tako on pogibe ondje.

   ^47?idovi su, videaei silnu kraljevsku snagu i ?estoku vojsku, pred
   njom uzmakli.

   ^48Kraljevska vojska krenu protiv ?idova u Jeruzalemu. Kralj je
   opsjedao Judeju i goru Sion,

   ^49a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izi?li iz grada jer vi?e
   nisu mogli izdr?ati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja
   godina, zemlja poeivala.

   ^50Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu.

   ^51Prilieno je dugo opsjedao Sveti?te. Slu?io se protiv njega
   streli?tima, bojnim napravama, bacaeima plamena, kamenja i strelica, a
   tako i praaearama.

   ^52I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaea. Borba potraja dugo.

   ^53Ali u skladi?tima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga,
   Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potro?ili i
   posljednje zalihe.

   ^54Tako su u Sveti?tu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali
   se raspr?ili svaki na svoju stranu.

   ^55Filip, koga je kralj Antioh jo? za svoga ?ivota odabrao da njegova
   sina Antioha odgaja za prijestolje,

   ^56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad
   je nastojao da zagospoduje dr?avnim poslovima.

   ^57Na tu vijest Lizija je samo gledao da ?to prije ode. Rekao je
   kralju, vojskovod-ama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve
   manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrd-eno. Osim toga,
   eekaju nas poslovi kraljevstva.

   ^58Pru?imo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim
   njihovim narodom.

   ^59Dopustimo im da ?ive po svojim obieajima kao i prije, jer su se radi
   svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo
   poeinili."

   ^60Taj je prijedlog kralju i starje?inama bio po volji. Po poslanicima
   ponudio je ?idovima mir, a oni ga prihvati?e.

   ^61Kralj i starje?ine potkrijepi?e sporazum zakletvom, pa su opsjednuti
   izi?li iz Tvrd-e.

   ^62Potom kralj uzid-e na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrd-eno,
   pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poru?i.

   ^63Nato hitno podi?e tabor i vrati se u Antiohiju. Tu nad-e Filipa
   gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Godine sto pedeset i prve uteee iz Rima Seleukov sin Demetrije,
   iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji.

   ^2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila
   Antioha i Liziju da ih dovede pred njega.

   ^3Kad je on to doznao, reee: "Ne pokazujte mi njihovih lica!"

   ^4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga
   kraljevstva.

   ^5Potom su k njemu do?li svi bezakonici i bezbo?nici iz Izraela, a
   predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveaeenikom.

   ^6Oni su pred kraljem optu?ivali narod govoreaei: "Juda je sa svojom
   braaeom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje.

   ^7Zato po?alji eovjeka u koga ima? povjerenje: neka ode onamo i vidi
   kako je Juda opusto?io nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude
   i sve njihove pomagaee!"

   ^8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja
   Prekorjeeja, eovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju.

   ^9Njega posla s bezbo?nikom Alkimom, komu je potvrdio sveaeeni?tvo, i
   zapovjedi mu da se osveti Izraelcima.

   ^10Oni su oti?li i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali
   su glasnike Judi i njegovoj braaei s miroljubivim rijeeima, punim
   himbe.

   ^11Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeeima, jer vidje?e kako su do?li
   s velikom vojskom.

   ^12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeaee zakonoznanaca da pronad-e
   pravedno rje?enje.

   ^13Med-u Izraelcima prvi su Hasidejci zatra?ili da se s njima sklopi
   mir.

   ^14Govorahu oni: "S vojskom je do?ao sveaeenik od Aronova plemena.
   Neaee nam ueiniti ni?ta na?ao."

   ^15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se:
   "Neaeemo vam ueiniti ni?ta na?ao, ni vama ni va?im prijateljima."

   ^16Oni mu povjerova?e. A on zapovjedi te izmed-u njih uhvati?e ?ezdeset
   ljudi i pogubi?e ih onaj isti dan, prema rijeeima Pisma:

   ^17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko
   Jeruzalema i ne bija?e nikoga da ih ukopa."

   ^18Tada strah i trepet obuze sav narod. Reko?e: "Nema u njih ni istine
   ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su polo?ili."

   ^19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio
   mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoeili k njemu. Bacio ih je
   u velik bunar.

   ^20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu poma?e.
   Bakid se vrati kralju.

   ^21Alkim se stao boriti za velikosveaeenieku east.

   ^22Oko njega sabra?e se svi koji su smuaeivali svoj narod. Zavladali su
   judejskom zemljom i poeinili mnogo zla u Izraelu.

   ^23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv
   Izraelaca nadma?uju i sama poganska zlodjela,

   ^24stade obilaziti svim judejskim krajevima osveaeujuaei se istaknutim
   prebjezima i braneaei im prolaz zemljom.

   ^25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim prista?ama osilio i kad je
   razabrao da im se neaee moaei oprijeti, vratio se kralju te ih optu?io
   jo? gore.

   ^26Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih
   vojskovod-a, koji bija?e neprijatelj Izraelu; nalo?i mu kralj da
   istrijebi taj narod.

   ^27Do?av?i u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruei Judi i
   njegovoj braaei ove himbeno miroljubive rijeei:

   ^28"Neka izmed-u mene i vas ne bude rata. Posjetit aeu vas miroljubivo,
   sa slabom pratnjom."

   ^29Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali
   neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu.

   ^30Razabrav?i da je k njemu do?ao s podmuklim nakanama, Juda se prepade
   te ga vi?e ne htjede vidjeti.

   ^31Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj
   kod Kafarsalama.

   ^32Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjego?e
   u Davidov grad.

   ^33Poslije tih dogad-aja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta
   izi?li su neki sveaeenici i narodni starje?ine da ga mirno pozdrave i
   poka?u mu paljenicu koja se prinosi za kralja.

   ^34Ali im se on naruga, ismija ih, oneeisti i obasu pogrdama.

   ^35U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom
   ovaj put ne preda u moje ruke, spalit aeu tu grad-evinu kad se, nakon
   pobjede, vratim ovamo." Potom je izi?ao sav razjaren.

   ^36Sveaeenici su u?li, stali pred ?rtvenik i Sveti?te i progovorili
   suznih oeiju:

   ^37"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu
   bude kuaea molitve i pro?nje.

   ^38Osveti se tom eovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maea! Spomeni se
   njihove hule i ne daj da odahnu!"

   ^39Nikanor je oti?ao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu
   se pridru?ila sirska vojska.

   ^40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuaee ljudi. On se ovako
   pomolio:

   ^41"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izi?ao je tvoj
   and-eo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuaea.

   ^42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je
   bezbo?nieki govorio protiv tvog Sveti?ta i sudi mu po njegovoj zloaei!"

   ^43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova
   vojska bija?e razbijena, a i on pade u bici.

   ^44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oru?je i
   razbje?ali se.

   ^45?idovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeaei
   za njima bojnim trubama.

   ^46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali
   bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maea, nijedan
   nije izbjegao.

   ^47Uze?e plijen od njih. Zatim odsjeko?e Nikanoru glavu i desnicu, koju
   je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu.

   ^48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja.

   ^49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara.

   ^50Tako se judejska zemlja malo smirila.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Tada je Juda doeuo za Rimljane: kako su moaeni i blagonakloni prema
   svojim privr?enicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se
   obraaeaju i kako su veoma jaki.

   ^2Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i juna?tvima kojima su se
   istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,

   ^3o svemu ?to su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i
   zlata,

   ^4kako su razborito?aeu i ustrajno?aeu zavladali svim onim podruejem, a
   ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja
   zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im
   neki donose godi?nji danak.

   ^5Napokon su oru?jem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako
   upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.

   ^6Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih po?ao u
   rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i
   mnogobrojnim pje?acima.

   ^7Uhvatili su ga ?iva, odredili da on i njegovi nasljednici plaaeaju
   te?ak danak, da dadu taoce i prepuste im

   ^8zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljep?ih
   pokrajina, koje onda dado?e kralju Eumenu.

   ^9Kad su pak neki iz Greke naumili doaei da ih istrijebe,

   ^10Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovod-u.
   Udarili su na njih te je palo mnogo ?rtava. Odveli su u ropstvo njihove
   ?ene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili
   im tvrd-ave i podjarmili ih sve do danas.

   ^11A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su
   satrli i podlo?ili.

   ^12Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su
   vjerni. Podlo?ili su kako obli?nje tako i udaljene kraljeve, boje ih se
   svi koji euju za njihovo ime.

   ^13Komu ?ele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne ?ele. Vrlo
   su ojaeali.

   ^14Unatoe svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao
   grimizom da bi se tako proslavio.

   ^15Osnovali su vijeaee u kojem svaki dan vijeaea trista i dvadeset
   elanova, savjetujuaei se bez prestanka o svom puku, radi njegova
   blagostanja.

   ^16Svake godine povjeravaju jednome eovjeku da vlada i upravlja cijelim
   carstvom. Svi toga jednog eovjeka slu?aju: med-u njima nema ni zavisti
   ni ljubomore.

   ^17Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuaee, i
   Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope
   prijateljstvo i savez

   ^18da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da greko kraljevstvo
   porobljuje Izraela.

   ^19Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, u?li u senat i ovako
   progovorili:

   ^20"Juda zvan Makabej i njegova braaea sa ?idovskim narodom poslali su
   nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u
   svoje saveznike i prijatelje."

   ^21Taj se zahtjev senatorima svidio.

   ^22Evo prijepisa ugovora koji su urezali u broneane ploee i poslali
   ?idovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:

   ^23"Neka sreaea prati Rimljane i ?idovski narod na moru i na kopnu
   zavazda! A mae i neprijatelj bio od njih daleko!

   ^24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem
   njegove vladavine zaprijeti rat,

   ^25?idovski aee se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko
   prilike budu zahtijevale.

   ^26Protivnicima neaee davati niti ih opskrbljivati ?itom, oru?jem,
   novcem ni lad-ama. Tako je zakljueio Rim. I on aee vjerno vr?iti svoje
   obaveze, a da ne prima jamstvo.

   ^27Isto tako, ako ?idovski narod bude prvi napadnut, Rimljani aee se na
   njegovoj strani boriti svom du?om, koliko to od njih budu zahtijevale
   prilike.

   ^28Napadaeima neaee se davati ni ?ita, ni oru?ja, ni novaca, ni lad-a.
   Tako je zakljueio Rim i on aee se ovih obaveza dr?ati bez prijevare.

   ^29Takav su savez Rimljani sklopili sa ?idovskim narodom.

   ^30Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli ?togod dodati ili
   oduzeti, mogu to ueiniti po svojoj volji, i ?to god dodaju ili oduzmu
   to aee ih obvezivati.

   ^31?to se tiee zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu
   ovako: 'Za?to priti?aee? jarmom ?idove, na?e prijatelje i saveznike?

   ^32Potu?e li se jo? jednom na tebe, ustat aeemo na obranu njihovih
   prava i zavoj?tit aeemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Kad je Demetrije doeuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova
   vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na eelu desnoga
   krila.

   ^2Oni se uputi?e prema Galileji i opsjednu?e Mesalot na podrueju
   Arbele. Po?to su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika.

   ^3Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred
   Jeruzalemom,

   ^4a potom su sa dvadeset tisuaea pje?aka i dvije tisuaee konjanika
   oti?li u Beerzet.

   ^5Juda se sa tri tisuaee odabranih ratnika utaborio u Eleasi.

   ^6Videaei velik broj neprijatelja, upla?i?e se. Mnogi pobjego?e iz
   tabora. U njem nije ostalo vi?e od osam stotina ljudi.

   ^7Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce
   jer vi?e nije imao vremena da je sakupi.

   ^8Onako zabrinut reee onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na
   protivnike! Mo?da aeemo ih ipak suzbiti."

   ^9Oni su ga odvraaeali rijeeima: "Zasad mo?emo samo spasiti ?ivot, tako
   da se sa svojom braaeom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista
   premalo."

   ^10Juda odvrati: "Ne, toga neaeu nikad ueiniti da od njih bje?im! Ako
   nam je do?lo vrijeme, poginimo junaeki za svoju braaeu i ne ostavljajmo
   ljage na svojoj slavi!"

   ^11Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se
   razdijelili na dva odreda, praaeari i strijelci stupi?e na eelo vojske,
   a tako i udarne eete, sve sami junaci. Bakid je dr?ao desno krilo,

   ^12bojni se red pribli?avo uza zvuk trube sa dva boka.

   ^13Oni na Judinoj strani i sami zatrubi?e, potresla se zemlja od bojnog
   tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do veeera.

   ^14Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega
   se okupili svi sreani ljudi

   ^15i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara.

   ^16Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo
   provaljeno, nagnu?e za Judom i njegovim ljudima i napado?e ih s led-a.

   ^17Zametnula se ogoreena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge
   strane.

   ^18I Juda je pao, a ostali se razbjegli.

   ^19Jonatan i ?imun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu
   svojih otaca u Modinu.

   ^20Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tu?io za njim, narieuaei vi?e
   dana ovako:

   ^21"O, kako pade junak, Izraelov spas!"

   ^22Ostala Judina djela, njegovi ratovi, juna?tva koja je izvr?io i
   dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bija?e u obilju. E(160.-143.
   prije Krista)

   ^23Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem
   izraelskom podrueju i ponovo se pojavili svi zlotvori.

   ^24Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je pre?la
   na njihovu stranu.

   ^25Bakid je namjerno izabirao bezbo?ne ljude da upravljaju zemljom.

   ^26Ti su kod Judinih prijatelja vr?ili premetaeine i istrage i dovodili
   ih Bakidu, koji ih je ka?njavao i izvrgavao ruglu.

   ^27Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u
   sve vrijeme otkad se vi?e nije pojavljivao prorok.

   ^28Onda se okupi?e svi Judini prijatelji i reko?e Jonatanu:

   ^29"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema vi?e eovjeka sliena njemu da se
   opre na?im neprijateljima, Bakidu i mrziteljima na?ega naroda.

   ^30Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam bude? poglavar
   i vod-a u borbi koju smo poduzeli."

   ^31Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu.

   ^32Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana.

   ^33Eim je za to doeuo, Jonatan je sa svojim bratom ?imunom i sa svima
   onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj
   vode Asfara.

   ^34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim
   vojnicima pre?ao preko Jordana.

   ^35Jonatan je poslao svoga brata, kao vod-u pratnje, da zamoli
   prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu.

   ^36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, izid-o?e i uhvati?e Ivana sa
   svim ?to je imao i otid-o?e s tim plijenom.

   ^37Poslije tih dogad-aja javili su Jonatanu i njegovu bratu ?imunu da
   Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sveeano iz Nadabata vode
   nevjestu, kaeer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu.

   ^38Tada se oni sjeti?e krvavog svr?etka svoga brata Ivana. Pope?e se i
   sakri?e u gori.

   ^39Podigo?e oei i vidje?e gdje se usred nejasna ?agora pomalja velika
   povorka, kako za njom slijedi ?enik sa svojim prijateljima i braaeom, a
   prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom.

   ^40?idovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su
   stradali, a ostali uteko?e u goru. Odneseno im je sve ?to su imali.

   ^41Tako im se svadba okrenula u ?alost, a zvuk glazbe u plae.

   ^42Po?to su ljuto osvetili krv svoga brata, vrati?e se na muljevite
   obale Jordana.

   ^43Kad je to euo Bakid, do?ao je u subotnji dan s mnogom vojskom na
   obalu Jordana.

   ^44Tada Jonatan reee svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje
   ?ivote, jer danas nije kao ?to je bilo jueer i prekjueer.

   ^45Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i
   ?ikarje: nema uzmaka.

   ^46Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!"

   ^47Boj se zametnuo. Jonatan je pru?io ruku da udari Bakida, ali mu je
   ovaj izmakao: skoeio je unazad.

   ^48Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu
   stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana.

   ^49Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuaeu ljudi.

   ^50Vrativ?i se u Jeruzalem, Bakid poee u Judeji graditi tvrde gradove,
   tvrd-avu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu,
   Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama.

   ^51U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela.

   ^52Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrd-u. Po njima je razmjestio vojnike i
   zalihe hrane.

   ^53Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starje?ina i stavio ih pod
   stra?u u jeruzalemskoj Tvrd-i.

   ^54Godine stotinu pedeset i treaee, drugoga mjeseca, zapovjedio je
   Alkim da sru?e zid unutarnjeg dvori?ta Sveti?ta. Tako je uni?tio djela
   proroka i poeeo razaranje.

   ^55U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprijeeila njegove pothvate.
   Usta mu zamuknu?e: onako uzet, nije vi?e mogao istisnuti ni rijeei niti
   je mogao svojoj kuaei davati naloge.

   ^56I Alkim tako umrije u ?ivim mukama.

   ^57Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je
   zemlja poeinula dvije godine.

   ^58Svi su se bezakonici savjetovali ovim rijeeima: "Gle, Jonatan i
   njegovi ?ive mirno i bezbri?no. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u
   jednoj noaei pohvata sve."

   ^59Potom su oti?li i posavjetovali se s njim.

   ^60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim
   pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne
   mogo?e tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru.

   ^61?tovi?e, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, poeinitelje te
   opaeine, pa su ih pogubili.

   ^62Potom se Jonatan i ?imun sa svojim ljudima skloni?e u Betbasi u
   pustinji. Tu su popravili ono ?to je ondje bilo opusto?eno i mjesto
   utvrdi?e.

   ^63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje
   prista?e u Judeji.

   ^64Oti?ao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga vi?e dana i izradio
   bojne naprave.

   ^65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata ?imuna, a sam je sa ?akom
   ljudi izi?ao na obilazak po okolini.

   ^66Tukao je Odomeru i njegovu braaeu i Fasironove sinove u njihovu
   tabori?tu. Poeeli su vojevati i uzla?ahu s vojskom.

   ^67?imun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave.

   ^68Udariv?i na Bakida, razbi?e ga i te?ko ga ojadi?e, pomrsi?e mu
   namjeru i vojni pohod.

   ^69Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da dod-e u
   tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluei da se vrati kuaei.

   ^70Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i
   povratak zarobljenika.

   ^71On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da
   vi?e nikad, dok god ?ivi, neaee protiv njega ni?ta poduzimati.

   ^72Po?to mu je predao roblje ?to ga je prije u judejskoj zemlji
   zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i vi?e nije dolazio na ?idovsko
   podrueje.

   ^73Mae je otpoeinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je
   poeeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbo?nike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Godine sto i ?ezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan,
   da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poee u njoj vladati.

   ^2Kad je to doprlo do u?iju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku
   vojsku i izi?ao protiv njega u boj.

   ^3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu
   mu obeaeava da aee ga uzvisiti u dostojanstvu.

   ^4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima ?urno sklopimo mir
   prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas.

   ^5Jonatan aee se sjetiti svih zala ?to smo ih nanijeli njemu, njegovoj
   braaei i njegovu narodu."

   ^6Eak ga je ovlastio da di?e vojsku, proizvodi oru?je i naziva se
   njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrd-e predaju taoci.

   ^7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proeita pred svim narodom, a tako i
   pred onima u Tvrd-i.

   ^8Ti su se zaista zaprepastili kad su euli da mu je kralj dao pravo da
   di?e vojsku.

   ^9Ljudi iz Tvrd-e predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim
   roditeljima.

   ^10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poeeo ponovo zidati i obnavljati
   grad.

   ^11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora
   Sion okru?i i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i ueini?e.

   ^12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrd-avama ?to ih je
   sagradio Bakid.

   ^13Svaki je od njih ostavio svoj polo?aj i vratio se u svoju zemlju.

   ^14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i
   zapovijedi: tu im bija?e utoei?te.

   ^15Kralj Aleksandar doeuo je za obeaeanja ?to ih je Demetrije dao
   Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i juna?tvima kojima su se istakli
   on i njegova braaea i o mukama koje su morali pretrpjeti.

   ^16Povikao je: "Hoaeemo li ikad naaei takva eovjeka? Ueinimo ga, dakle,
   svojim prijateljem i saveznikom!"

   ^17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno:

   ^18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana.

   ^19Euli smo o tebi da si hrabar i moaean eovjek i da si dostojan da
   bude? na? prijatelj.

   ^20Zato te danas postavljamo vrhovnim sveaeenikom tvog naroda i dajemo
   ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i
   zlatnu krunu), da pristaje? uz nas i s nama saeuva? prijateljstvo."

   ^21I Jonatan se odjenu svetom odjeaeom sedmoga mjeseca godine sto i
   ?ezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo
   oru?ja.

   ^22Kad je Demetrije za to euo, o?alosti se i reee:

   ^23"Za?to smo dopustili da nas preteee Aleksandar i ugrabi
   prijateljstvo ?idova i tako uevrsti svoj polo?aj?

   ^24Pisat aeu im i ja uvjerljivo i ponuditi im polo?aj i bogatstvo, ne
   bi li mi bili na pomoae."

   ^25I posla im pismo ovog sadr?aja: "Kralj Demetrije pozdravlja ?idovski
   narod.

   ^26Euli smo i radujemo se ?to ste odr?ali svoje ugovore sklopljene s
   nama i ostali nam vjerni prijatelji i ?to niste pre?li k na?im
   neprijateljima.

   ^27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi aeemo vam dobroeinstvima vraaeati
   ono ?to za nas budete einili.

   ^28Oprostit aeemo vas mnogih daaea i podijelit aeemo vam darove.

   ^29Veae sad vas oslobad-am i sve ?idove razrje?avam da?bina, poreza na
   sol i krunskog nameta.

   ^30I treaeinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveaea ?to mi
   pripadaju otpu?tam od danas pa ubuduaee judejskoj zemlji i trima
   pokrajinama ?to su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od
   dana?njeg dana pa zauvijek.

   ^31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruejem, slobodan od
   svih desetina i daaea.

   ^32Odrieem se posjedovanja jeruzalemske Tvrd-e i predajem je vrhovnom
   sveaeeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je euvaju.

   ^33Otpu?tam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeni?tvo
   izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoaeu da
   svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka.

   ^34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlad-aci i zakonski dani, a tako
   i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve
   ?idove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobod-enja.

   ^35Nitko neaee imati pravo da i u eemu progoni ili uznemiruje nekoga od
   vas.

   ^36?idovi aee se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuaea
   ljudi, primat aee plaaeu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima.

   ^37Neki aee od njih biti porazmje?teni po velikim kraljevskim
   tvrd-avama, a drugi aee biti u povjerljivim slu?bama kraljevstva. Neka
   njihovi zapovjednici i starje?ine proizid-u iz njihovih redova i neka
   ?ive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju.

   ^38One tri pokrajine ?to su Judeji pridijeljene od Samarije neka se
   pripoje Judeji i budu njezine, tako da se nad-u pod istim poglavarom,
   da ne slu?aju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveaeenika.

   ^39Ptolemaidu s njezinim okru?jem dajem na dar Sveti?tu u Jeruzalemu da
   se tako podmiruju tro?kovi Sveti?ta.

   ^40Ja osobno davat aeu svake godine petnaest tisuaea ?ekela od
   kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim.

   ^41I sve ostalo ?to slu?benici nisu predali kao prija?njih godina davat
   aee odsad za potrebe Hrama.

   ^42Osim toga, i onih pet tisuaea srebrnih ?ekela ?to su ih svake godine
   ubirali od dohodaka Sveti?ta neka se otpusti i neka pripadne
   sveaeenicima koji vr?e slu?bu.

   ^43Tko god zatra?i utoei?te u jeruzalemskom Hramu i na njegovu
   podrueju, a kralju duguje poreze ili ?to drugo, bit aee slobodan sa
   svim svojim imanjem ?to ga posjeduje u mom kraljevstvu.

   ^44Za gradnju i obnavljanje Sveti?ta neka se tro?kovi isto tako
   namiruju iz kraljevih dohodaka.

   ^45Jednako aee se iz kraljevskih dohodaka namirivati i tro?kovi za
   gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po
   judejskim gradovima."

   ^46Kad su Jonatan i narod euli za ta obeaeanja, nisu povjerovali niti
   ih prihvatili, jer su se sjeaeali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i
   koliko ga je ugnjetavao.

   ^47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oeima on imao
   miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici.

   ^48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv
   Demetrija.

   ^49Po?to su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska na?e u
   bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao.

   ^50Vodio je ?estoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana
   Demetrije poginuo.

   ^51Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s
   ovom porukom:

   ^52"Buduaei da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje
   svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao na?om zemljom,

   ^53buduaei da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu
   vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje,

   ^54hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kaeer za ?enu, bit aeu ti
   zet i dat aeu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!"

   ^55Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio
   u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje!

   ^56Sad aeu ti ueiniti ono ?to si pisao, ali mi dod-i u susret u
   Ptolemaidu da se vidimo, i bit aeu ti tast, kako si rekao."

   ^57Ptolemej je oti?ao sa svojom kaeeri Kleopatrom iz Egipta i do?ao u
   Ptolemaidu godine sto ?ezdeset i druge.

   ^58Kralj Aleksandar do?ao mu u susret, a on mu dao svoju kaeer
   Kleopatru te je u Ptolemaidi velieanstveno proslavio njezinu udaju,
   kako pristaje kraljevima.

   ^59Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu dod-e u posjete.

   ^60Dod-e on sveeano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari
   mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo
   darova i ugodio im.

   ^61Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski
   olo?, te ga optu?ili. Ali ih kralj nije poslu?ao.

   ^62Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeaeu i da ga
   odjenu grimizom, pa tako i ueini?e.

   ^63Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima:
   "Prod-ite s njim posred grada i objavite da se nitko nieim protiv njega
   ne smije potu?iti i nitko ga ne smije nieim uznemirivati."

   ^64Kad su tu?itelji vidjeli kakva mu se iskazuje east, kako glasnici
   pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjego?e.

   ^65Kralj ga je poeastio, upisao ga med-u svoje prve prijatelje i
   postavio za vojskovod-u i namjesnika.

   ^66Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

   ^67Godine sto ?ezdeset i pete do?ao je s Krete Demetrijev sin Demetrije
   u zemlju svojih otaca.

   ^68Kad je za to doeuo kralj Aleksandar, vrlo se o?alostio i vratio u
   Antiohiju.

   ^69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra
   veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveaeeniku Jonatanu
   poruei ovo:

   ^70"Ti mi se suprotstavlja? posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut
   ruglu i sramoti. Za?to ti vlada? u gorama protiv nas?

   ^71Ako li se pouzdaje? u svoju vojsku, sid-i k nama u dolinu da se tu
   ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova.

   ^72Pitaj i doznat aee? tko sam ja i koji su ostali ?to mi poma?u. Ka?u
   da nam neaeete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj
   zemlji natjerani u bijeg.

   ^73Tako se ni sad neaee? oduprijeti konjani?tvu i tolikom pje?a?tvu u
   ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegne?."

   ^74Kad je Jonatan euo Apolonijevu poruku, sva mu se du?a uzbunila.
   Odabrao je deset tisuaea ljudi te izi?ao iz Jeruzalema. Njegov brat
   ?imun do?ao mu je u pomoae.

   ^75Utaborili se pred Jopom. Grad-ani su mu zatvorili vrata, jer je u
   Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoee?e napadati.

   ^76Grad-ani se upla?i?e i otvori?e vrata, i tako Jonatan zagospodari
   Jopom.

   ^77Kad je za to doeuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuaee konjanika
   i mno?tvo pje?aka i krenu prema Azotu, kao da aee samo proaei, ali je
   odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mno?tvo konjanika u koje se uzdao.

   ^78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobi?e.

   ^79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuaeu konjanika.

   ^80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili
   njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka.

   ^81Vojska je dobro izdr?ala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se,
   naprotiv, konji izmorili.

   ^82?imun priskoei sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je
   konjani?tvo veae obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su
   pobjegli.

   ^83Konjanici se raspr?ili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i u?li u
   hram Dagona, svoga idola, da se spase.

   ^84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i
   spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili.

   ^85Osam je tisuaea ljudi palo od maea i bilo spaljeno.

   ^86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu grad-ani
   izi?li u susret s velikim slavljem.

   ^87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim
   plijenom.

   ^88Kad je kralj Aleksandar euo za te dogad-aje, iskaza jo? veaee
   poeasti Jonatanu.

   ^89Poslao mu je zlatnu kopeu koja se po obieaju daje kraljevskim
   rod-acima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruejem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao ?to je pijeska na
   morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doeepa
   Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome.

   ^2Pod-e u Siriju s prijateljskim rijeeima. Grad-ani su mu otvarali
   vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar nalo?io da
   ga primaju. Bio mu je tast.

   ^3Ali eim bi Ptolemej u?ao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu.

   ^4Kad se pribli?avao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram,
   opusto?eni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake
   onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na
   kraljevu putu.

   ^5Pripovijedali su kralju ?to je Jonatan ueinio, ?eljeli ga oklevetati.
   Ali je kralj ?utio.

   ^6Jonatan je do?ao u Jopu i sveeano se pridru?io kralju. Pozdravili su
   se i tu prenoaeili.

   ^7Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se
   vratio u Jeruzalem.

   ^8Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru.
   Poeeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra.

   ^9Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da med-u sobom
   sklopimo savez. Dat aeu ti svoju kaeer koju ima Aleksandar i kraljevat
   aee? u kraljevstvu svog oca.

   ^10?ao mi je ?to sam njemu dao svoju kaeer. On mi radi o glavi."

   ^11Oklevetao ga je jer je po?elio njegovo kraljevstvo.

   ^12Oduzeo mu je svoju kaeer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s
   Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oeito.

   ^13Ptolemej je u?ao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se
   okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom.

   ^14Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se
   stanovnici onih krajeva pobunili.

   ^15Kad je Aleksandar za sve to euo, po?ao je protiv njega u boj.
   Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg.

   ^16Aleksandar pobje?e u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je
   slavio slavlje.

   ^17Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.

   ^18Treaei dan potom umro je kralj Ptolemej, a grad-ani su pobili
   njegove posade po tvrd-avama.

   ^19Kraljem je godine sto ?ezdeset i sedme postao Demetrije.

   ^20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji
   jeruzalemsku Tvrd-u. Napao ju je s mnogo bojnih naprava.

   ^21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, oti?li kralju
   i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrd-u.

   ^22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Eim je to euo, odmah krenu u
   Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i ?to prije
   dod-e u Ptolemaidu na razgovor s njim.

   ^23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada.
   U pratnji izraelskih starje?ina i sveaeenika, koje je izabrao, i sam se
   izvr?e opasnosti.

   ^24Ponijev?i srebra i zlata, odjeaee i mnogo drugih darova, oti?ao je
   kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo.

   ^25Neki su ga odmetnici optu?ivali,

   ^26ali je kralj ueinio s njime kao ?to i njegovi prethodnici: odlikova
   ga pred svim svojim prijateljima.

   ^27Potvrdio mu je veliko sveaeeni?tvo i sve ostale easti ?to ih je imao
   otprije i uvrstio ga med-u svoje prve prijatelje.

   ^28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaaeanja poreza, a
   ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeaea tri stotine
   talenata.

   ^29Kralj bija?e s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo
   ovog sadr?aja:

   ^30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod.

   ^31Prijepis pisma ?to smo ga o vama pisali svome rod-aku Lastenu
   upuaeujemo i vama da znate:

   ^32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena.

   ^33Odlueili smo da ueinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima
   i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama.

   ^34Potvrd-ujemo im i judejsko podrueje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu
   i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime
   ?to im pripada. Svima koji prinose ?rtve u Jeruzalemu to je u naknadu
   za poreze ?to ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i
   plodove drveaea.

   ^35?to se tiee na?ih ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i
   krunski danak ?to nam pripada, sve im to od danas otpu?tamo.

   ^36Ni?ta od toga neaee biti opozvano odsele pa dovijeka.

   ^37Zato se sad pobrinite i naeinite od ovoga prijepis, pa dajte
   Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

   ^38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom
   umirila i da mu se vi?e nitko ne opire, otpustio je sve svoje eete,
   svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaeio na otocima
   pogana. Zato su ga zamrzile sve eete njegovih otaca.

   ^39Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videaei da se
   sve eete bune protiv Demetrija, oti?ao k Arapinu Jamlikuu, koji je
   odgajao Aleksandrova sina Antioha.

   ^40Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeeaka, da se sin zakralji
   umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu ?to je ueinio Demetrije i
   kako ga mrze njegove eete. Ondje je ostao mnogo vremena.

   ^41Med-uto je Jonatan zatra?io od kralja Demetrija da iz jeruzalemske
   Tvrd-e i ostalih tvrd-ava povuee posade koje su neprestano ratovale s
   Izraelcima.

   ^42Demetrije je porueio Jonatanu: "Ne samo da aeu to za tebe i tvoj
   narod ueiniti negu aeu tebe i tvoj narod obasuti eastima eim mi se za
   to pru?i prilika.

   ^43Zasad bi dobro ueinio kad bi mi u pomoae poslao ljude, jer su mi se
   sve moje eete iznevjerile."

   ^44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuaee ljudi vienih ratu. Kad
   su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova.

   ^45Gotovo stotinu i dvadeset tisuaea grad-ana okupilo se usred grada u
   namjeri da ubiju kralja.

   ^46Kralj je utekao u dvor, a grad-ani zaposjeli ulice i poeeli
   napadati.

   ^47Tada kralj pozva u pomoae ?idove. Oni se svi odmah skupi?e oko
   njega, potom se razid-o?e po gradu i toga dana pobi?e do stotinu
   tisuaea stanovnika.

   ^48Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbavi?e
   kralja.

   ^49Kad su grad-ani vidjeli da ?idovi po miloj volji gospodare gradom,
   klonuli su srcem i zavapili kralju:

   ^50"Pru?i nam desnicu, pa neka ?idovi prestanu udarati na nas i na
   grad."

   ^51Odbacili su oru?je te sklopili mir. ?idovi su se proslavili pred
   kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u
   njegovim dr?avama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena.

   ^52Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i
   zemlja je pod njegovom upravom bila mirna.

   ^53Ali je prekr?io sva svoja obeaeanja, zavadio se s Jonatanom, nije
   vi?e priznavao njegovih usluga nego ga silno ?alostio.

   Okr?aj kod Hasora

   ^54Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeeak Antioh, koji se
   zakraljio i ovjeneao krunom.

   ^55Tada su se oko njega skupile sve eete kojih se Demetrije rije?io.
   Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile.

   ^56Trifon se doeepao slonova i zavladao Antiohijom.

   ^57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrd-ujem te za vrhovnog
   sveaeenika i postavljam te nad eetiri pokrajine i odred-ujem da bude?
   med-u kraljevim prijateljima."

   ^58Ujedno mu je poslao zlatno posud-e i stolni pribor, ovlastio ga da
   pije iz zlatnih ea?a, da se oblaei u grimiz i nosi zlatnu kopeu.

   ^59Njegova brata ?imuna postavio je za vojskovod-u od Tirskih stepenica
   do med-a egipatskih.

   ^60Jonatan krenu na obilazak Prekorjeeja i gradova. Sva sirska vojska
   pre?la je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je do?ao u
   Askalon, grad-ani su ga sveeano doeekali.

   ^61Odande je oti?ao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo
   opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti.

   ^62Ga?ani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je
   sinove njihovih starje?ina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom
   je pro?ao zemljom do Damaska.

   ^63Jonatan je euo da su Demetrijevi zapovjednici do?li u Kede? u
   Galileji s velikom vojskom da ga maknu s du?nosti.

   ^64On krenu prema njima, a svoga brata ?imuna ostavi u zemlji.

   ^65?imun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao
   stanovnike.

   ^66Tada ga zamoli?e za mir, a on prihvati. Ali morado?e isprazniti to
   mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu.

   ^67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u
   ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor.

   ^68Strana vojska pod-e ravnicom da ga presretne, po?to mu je u gorama
   postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno,

   ^69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovi?ta i zametnuli bitku.

   ^70Svi se Jonatanovi ljudi razbje?a?e, nijedan od njih nije ostao, osim
   Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika
   njegovih vojnika.

   ^71Tada Jonatan razdrije odjeaeu na sebi, glavu posu pra?inom i pomoli
   se.

   ^72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg.

   ^73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vrati?e se k njemu te su
   s njim tjerali neprijatelja do Kede?a, do njegova tabora, pa se tu i
   oni utabori?e.

   ^74Taj su dan pale tri tisuaee ljudi tud-inske vojske. Jonatan se tada
   vrati u Jeruzalem.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Videaei da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u
   Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo.

   ^2Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima.

   ^3Tako su oni oti?li u Rim, u?li u senat i rekli: "Veliki sveaeenik
   Jonatan i narod ?idovski posla?e nas da med-u sobom obnovimo
   prijateljstvo i savezni?tvo kakvo je bilo prije."

   ^4Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u
   miru u judejsku zemlju.

   ^5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima:

   ^6"Veliki sveaeenik Jonatan, narodno vijeaee, sveaeenici i ostali narod
   ?idovski pozdravljaju svoju braaeu Spartance.

   ^7Veae prije poslao je Arije, koji je vladao med-u vama, velikom
   sveaeeniku Oniji pismo u kojem potvrd-uje da ste na?a braaea, kako to
   pokazuje prilo?eni prijepis.

   ^8Onija je s poeastima doeekao eovjeka koji je bio poslan i primio je
   pismo koje je jasno govorilo o savezni?tvu i prijateljstvu.

   ^9?to se nas tiee, iako nam to ne bi bilo potrebno buduaei da nam za
   utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige,

   ^10poku?ali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo
   koje nas s vama ve?e, da se ne otud-imo od vas, jer je proteklo mnogo
   vremena od va?eg poslanstva.

   ^11Mi se vas neprestano sjeaeamo u svako doba i u svakoj prilici, o
   blagdanima i ostalim sveeanim danima, kad prinosimo ?rtve i molimo,
   kako se pristoji i dolikuje sjeaeati se braaee.

   ^12Radujemo se va?oj slavi.

   ^13Oko nas su se umno?ile nevolje i ratovi i na nas su zavoj?tili
   kraljevi na?i susjedi.

   ^14U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim na?im
   saveznicima i prijateljima,

   ^15jer nam s Neba dolazi pomoae koja nas jaea. Tako smo izbavljeni od
   svojih neprijatelja, a oni su poni?eni.

   ^16Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina
   Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i
   savez koji nas je ujedinjavao prije.

   ^17Njima smo nalo?ili da pod-u i k vama, da vas pozdrave i uruee vam
   na?a pisma o obnavljanju bratstva.

   ^18I sad aee nam biti drago ako nam na to odgovorite."

   ^19Ovo je prijepis pisma ?to su ga oni poslali Oniji:

   ^20"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveaeenika Oniju.

   ^21Na?lo se u spisu o Spartancima i ?idovima da su braaea i da su od
   Abrahamova roda.

   ^22Sad, kad to znamo, bit aee nam drago ako nam pi?ete o va?em
   blagostanju.

   ^23Mi vam pi?emo ovako: va?a stada i va?a dobra na?a su, a na?a su
   va?a. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka."

   ^24Uto je Jonatan doeuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s
   jaeom vojskom nego prije da udare na nj.

   ^25Izi?ao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im
   nije htio dopustiti da ud-u u njegovu zemlju.

   ^26Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se
   spremaju da noaeu navale na njih.

   ^27Kad je za?lo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oru?je
   dr?e pod rukom, da svu noae budu spremni na boj. Oko tabora postavio je
   predstra?e.

   ^28Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se
   upla?ili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre.

   ^29Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak,
   jer su vidjeli da gore vatre.

   ^30Jonatan ih stade goniti, ali ih ne sti?e buduaei da su pre?li rijeku
   Eleuter.

   ^31Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih
   razbio i oplijenio.

   ^32Zatim je digao tabor i do?ao u Damask i pro?ao svu tu zemlju.

   ^33A ?imun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta.
   Skrenuo je u Jopu i zauzeo je.

   ^34Euo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim
   prista?ama. U nj je smjestio posadu da ga euvaju.

   ^35Kad se Jonatan vratio, sazvao je skup?tinu narodnih starje?ina i s
   njima odlueio da u Judeji sagradi tvrd-ave,

   ^36da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmed-u
   Tvrd-e i grada i tako odijeli Tvrd-u od grada, osami je da njezini
   ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati.

   ^37Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Sru?io se dio zida na potoku s
   istoene strane. Obnovili su eetvrt zvanu Kafenata.

   ^38A ?imun ponovo sagradi Adidu u ?efeli, utvrdi je i namjesti vrata s
   prijevornicama.

   ^39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenea se krunom i digne ruku
   na kralja Antioha.

   ^40Bojeaei se da ga Jonatan ne sprijeei i da na nj, ako ustreba, ne
   zavoj?ti, smi?ljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Bet?an.

   ^41Jonatan izid-e preda nj sa eetrdeset tisuaea ljudi izabranih za
   borbu. Do?ao je u Bet?an.

   ^42Trifon je vidio kako je do?ao s velikom vojskom pa se pobojao na nj
   staviti ruku.

   ^43I tako ga primi s poeastima, preporuei ga svim svojim prijateljima,
   obdari ga i svojim prijateljima i eetama zapovjedi da ga slu?aju kao
   njega samoga.

   ^44Jonatanu je rekao: "Za?to si zamarao sav taj narod kad med-u nama ne
   prijeti rat?

   ^45Po?alji ih, dakle, svojim kuaeama, izaberi nekoliko ljudi da te
   prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat aeu ti taj grad kao i
   ostale tvrd-ave, ostatak eeta i sve slu?benike, zatim aeu se vratiti i
   otiaei, jer radi toga sam i do?ao."

   ^46Jonatan mu povjerova i ueini kako je on rekao. Otpustio je eete da
   odu u ?idovsku zemlju.

   ^47Uza se je ostavio tri tisuaee ljudi, od kojih je dvije tisuaee
   odvojio u Galileji, a tisuaeu ih je po?lo s njim.

   ^48Kad je Jonatan u?ao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvori?e
   vrata, uhvati?e ga i posjeko?e sve njegove pratioce.

   ^49Trifon je poslao pje?ake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu
   da pobiju sve Jonatanove pristalice.

   ^50Ti su doznali da je Jonatan uhvaaeen i da je poginuo zajedno sa
   svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i po?li stisnutih redova,
   spremni za boj.

   ^51Kad su progonitelji vidjeli da im je ?ivot ugro?en, vrati?e se.

   ^52Svi su ?ivi i zdravi do?li u ?idovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana
   i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao.

   ^53Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su:
   "Nemaju ni vod-e ni pomoaenika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa aeemo
   im zatrti spomen med-u ljudima!" E(143.-134. prije Krista)
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 ?imun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u
   judejsku zemlju i da je opusto?i.

   ^2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, do?ao je u Jeruzalem i
   skupio ga.

   ^3Tje?io je narod govoreaei: "Dobro znate ?to smo ja i moja braaea i
   kuaea mog oca ueinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i
   ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli.

   ^4Sva su moja braaea izginula za Izrael. Ja sam ostao sam.

   ^5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne ?elim svog ?ivota ?tedjeti. Nisam
   bolji od svoje braaee.

   ^6Nego radije aeu osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, va?e ?ene i va?u
   djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mr?njom, udru?ili da nas zatru."

   ^7Eim je narod euo te rijeei, rasplamtio se duh u njemu.

   ^8Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si na? vod-a namjesto Jude i svoga
   brata Jonatana!

   ^9Preuzmi vodstvo u na?em ratu. ?to nam god ti zapovjedi?, mi aeemo
   izvr?iti."

   ^10Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i ?urno dovr?io zidove
   Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio.

   ^11Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku.
   Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio.

   ^12Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na
   ?idovsku zemlju. S njime je bio zasu?njeni Jonatan.

   ^13?imun se utaborio kod Adide naprama ravnici.

   ^14Kad je Trifon doznao da je ?imun zamijenio svoga brata Jonatana i da
   kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu ka?u:

   ^15"Zbog srebra ?to ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za
   slu?be ?to ih je obna?ao dr?imo ga u su?anjstvu.

   ^16Zato sad po?alji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao
   taoce, da se, kad bude pu?ten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda aeemo
   ga pustiti."

   ^17Premda je ?imun znao da mu glasnici la?u, ipak je poslao po srebro i
   djeeake da na sebe ne navuee veliko neprijateljstvo naroda.

   ^18Jer bi inaee rekli da je Jonatan poginuo zato ?to on nije poslao
   novce i djeeake.

   ^19Zato je poslao djeeake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i
   ne posla Jonatana.

   ^20Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opusto?i je.
   Odabrali su zaobilazni put prema Adori. ?imun mu se ispreeavao sa
   svojom vojskom kuda god je on prolazio.

   ^21A oni koji su bili u Tvrd-i posla?e Trifonu poslanike, tra?eaei da
   brzo dod-e k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom.

   ^22Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te
   noaei pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i
   oti?ao u Galaaditidu.

   ^23Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopa?e.

   ^24Potom se Trifon vratio u svoju zemlju.

   ^25?imun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu,
   gradu svojih otaca.

   ^26Za njim je ?alio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana.

   ^27?imun je na grobnici svog oca i svoje braaee podigao nadgrobnik od
   kamena uglad-ena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz
   daljine.

   ^28Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i
   eetvorici braaee.

   ^29Naeinio im je podno?ja, okru?io ih visokim stupovima, na stupove je
   na vjeeni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane lad-e
   da ih vide svi koji plove morem.

   ^30Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i
   dan-danas.

   ^31Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru.

   ^32Zavladao je namjesto njega, ovjeneao se krunom Azije i time navalio
   mnogo zla na zemlju.

   ^33A ?imun je ponovo sagradio tvrd-ave po Judeji, obzidao ih visokim
   kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrd-ave je
   opskrbio hranom.

   ^34Potom je ?imun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji
   isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati.

   ^35Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu
   sastavljenu ovako:

   ^36"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveaeenika ?imuna, prijatelja
   kraljeva, starje?ine i judejski narod.

   ^37Primili smo zlatnu krunu i palmovu graneicu koju ste nam poslali, pa
   smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pi?emo svojim
   slu?benicima da vas oproste od poreza.

   ^38Sve ono ?to smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrd-ave ?to
   ste ih sagradili neka su va?e.

   ^39Opra?tamo vam dosada?nje prijestupe i propuste i krunu koju
   dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se vi?e
   ne zahtijeva.

   ^40Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stra?u, neka
   se upi?u. Neka med-u nama vlada mir."

   ^41Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela,

   ^42i narod je u svojim poveljama i ugovorima poeeo pisati: "Prve godine
   istaknutog vrhovnog sveaeenika, ?idovskog vojskovod-e i glavara
   ?imuna."

   ^43U te dane opkoli ?imun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Naeinio je
   kule na kotaeima i njima se poslu?io protiv grada. Prolomio je jedan od
   bedema i osvojio ga.

   ^44Oni s kule uskoeili su u mjesto. U gradu nasta velika strka.

   ^45Grad-ani se sa ?enama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi
   odjeaeu i ?imunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir:

   ^46"Ne postupaj s nama po na?oj zloaei nego po svojem milosrd-u!"

   ^47?imun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je
   istjerao iz grada, oeistio kuaee u kojima su dr?ali idole, a zatim ud-e
   uz pjesme i hvalospjeve.

   ^48Uklonio je odande svaku neeistoaeu, naselio ljude koji vr?e Zakon,
   utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravi?te.

   ^49Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrd-i nije se dopu?talo da
   odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su
   izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi.

   ^50Zavapili su k ?imunu da s njima sklopi mir, a on tako i ueini, ali
   ih odande istjera i oeisti Tvrd-u od svake pogan?tine.

   ^51?idovi su u nju u?li dvadeset i treaeega dana drugoga mjeseca godine
   sto sedamdeset i prve. Klicali su noseaei palmove grane, pjevali himne
   i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bija?e
   slomljen i izbaeen iz Izraela.

   ^52?imun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem.
   Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrd-e te se ondje sa svojima nastanio.

   ^53Kad je ?imun vidio da mu je sin Ivan odrastao do mu?evne dobi,
   postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku
   i po?ao u Mediju da dobije pomoae za rat protiv Trifona.

   ^2Kad je perzijski i medijski kralj Arsak euo da je Demetrije do?ao na
   njegovo podrueje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati
   ?iva.

   ^3Taj je oti?ao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo
   Arsaku, koji ga zatvori.

   ^4Zemlja je bila mirna za sve ?imunove vlade. Radio je na dobro svog
   naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu ?ivota.

   ^5Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje ueini svoju luku i sebi
   otvori pristup k morskim otocima.

   ^6Razmakao je med-e svog naroda, zadr?ao zemlju u ruci

   ^7i skupio mno?tvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i
   Tvrd-om, odande je uklonio pogan?tinu i nitko se nije na?ao da mu
   odoli.

   ^8Ljudi su mirno obrad-ivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a
   drveaee u ravnici plodove.

   ^9Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju,
   mladiaei su nosili rasko?nu odoru i oklop.

   ^10Gradove je opskrbio ?ive?em, opremio ih utvrdama, slava mu se
   pronijela do nakraj svijeta.

   ^11Smirio je zemlju te Izrael do?ivje veliku radost.

   ^12Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije
   uznemirivao.

   ^13Nestali su svi ?to su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi
   bili pora?eni.

   ^14Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbo?nike i
   zlikovce. Obdr?avao je Zakon,

   ^15vratio slavu Sveti?tu i obogatio ga mnogim posud-em.

   ^16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade
   velika ?alost.

   ^17Ali su euli da ga je kao vrhovni sveaeenik naslijedio njegov brat
   ?imun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj

   ^18i zato su mu pisali na broneanim ploeicama da s njim obnove
   prijateljstvo i savezni?tvo koje su veae uglavili s njegovim bratom
   Judom i Jonatanom.

   ^19To se proeitalo pred skup?tinom u Jeruzalemu.

   ^20Evo prijepisa pisma ?to su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad
   Spartanaca pozdravljaju velikog sveaeenika ?imuna, starje?ine,
   sveaeenike i sav ostali ?idovski narod, svoju braaeu.

   ^21Poslanici koje ste poslali na?em narodu kazivali su nam o va?oj
   slavi i easti i obradovali smo se njihovu dolasku.

   ^22Mi smo njihov izvje?taj zapisali u narodnom vijeaeu ovako: ?idovski
   poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, do?li su da s
   nama obnove prijateljstvo.

   ^23I narod je odlueio da ljude primi s poeastima i da se prijepis
   njihova izvje?aea stavi med-u javne spise, da spartanski narod na to
   saeuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis naeinjen za vrhovnog
   sveaeenika ?imuna."

   ^24Poslije toga ?imun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim
   ?titom, te?kim tisuaeu mina, da s Rimljanima utvrdi savez.

   ^25Kad je narod saznao za te dogad-aje, reee: "Kako da zahvalimo ?imunu
   i njegovim sinovima?

   ^26Jer on se pokazao evrst, kao i njegova braaea i kuaea njegova oca. U
   bojevima je junaeki odbio izraelske neprijatelje i izvoj?tio slobodu."
   I ispisa?e broneane ploeice, koje su postavili na stupove na gori
   Sionu.

   ^27A evo, u prijepisu, ?to su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula
   godine sto sedamdeset i druge, a to je treaea godina velikog sveaeenika
   ?imuna, u Asaramelu,

   ^28na velikoj skup?tini sveaeenika, naroda, narodnih knezova i
   zemaljskih starje?ina objavilo se slijedeaee:

   ^29Dok su se eesti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin ?imun, potomak
   Joaribovih sinova, i njegova braaea izlagali su se opasnosti i opirali
   se protivnicima svog naroda da odr?e svoje Sveti?te i Zakon i uvelike
   su proslavili narod.

   ^30Jonatan je okupio narod i postao veliki sveaeenik, a zatim se
   pridru?io svom narodu.

   ^31Neprijatelji ?idova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opusto?e
   njihovo podrueje i dignu ruke na Sveti?te.

   ^32Tada je ustao ?imun i poeeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga
   blaga, opremao oru?jem hrabre ljude svog naroda i davao im plaaeu.

   ^33Utvrdio je ?idovske gradove i Betsur na ?idovskoj med-i, gdje se
   prije nalazilo neprijateljsko oru?je, i ondje je smjestio posadu
   ?idovskih ratnika.

   ^34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije
   bili neprijatelji. Ondje je naselio ?idove i ostavio im sve ?to im je
   trebalo za uzdr?avanje.

   ^35Narod je upoznao ?imunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio
   ovjeneati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i
   vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postavi?e ga
   za svoga vod-u i velikog sveaeenika.

   ^36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli
   i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su
   provaljivali i oneei?aeivali okolicu Sveti?ta i tako te?ko
   obe?ea?aeivali njegovu svetost.

   ^37Smjestio je ondje ?idovske ratnike i utvrdio Tvrd-u da zemlja i grad
   budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove.

   ^38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveaeeni?tvo,

   ^39podigao ga u red svojih prijatelja i okru?io ga velikim sjajem.

   ^40Jer je kralj euo kako Rimljani ?idove nazivaju svojim prijateljima,
   saveznicima i braaeom i kako su ?imunove poslanike poeastili,

   ^41a ?idovi i sveaeenici zakljueili neka im ?imun bude vod-a i veliki
   sveaeenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok.

   ^42Neka im bude upravitelj te odred-uje one koji aee se brinuti za
   dobro Sveti?ta, za upravu zemljom, za oru?je i utvrde.

   ^43Neka se brine za Sveti?te. Njega neka svi slu?aju, sve isprave u
   zemlji neka se pi?u u njegovo ime, a on da se oblaei u grimiz i nosi
   zlatan nakit.

   ^44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveaeenika, da ?togod
   osujeaeuje ili se protivi onome ?to je on zapovjedio, niti da mimo
   njega u zemlji saziva skup?tine, niti da se oblaei grimizom ili nosi
   zlatnu kopeu.

   ^45Tko se god o to ogrije?i ili ?togod od toga osujeti bit aee krivac.

   ^46Sav je narod odobrio da se ?imun ovlasti da radi prema svom
   nahod-enju.

   ^47?imun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveaeenik, vojskovod-a
   i knez ?idova i sveaeenika, da bude na eelu svima."

   ^48Odredili su da se ta isprava ure?e u broneane ploee i da se one
   izlo?e u predvorju Sveti?ta na vidljivu mjestu,

   ^49a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspola?u
   ?imun i njegovi sinovi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveaeeniku i
   ?idovskom vod-i ?imunu i svemu narodu

   ^2pismo ovog sadr?aja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveaeenika i
   vod-u ?imuna i ?idovski narod.

   ^3Buduaei da su se pokvarenjaci doeepali kraljevstva na?ih otaca,
   odlueio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i
   zato sam podigao silne eete i opremio ratno brodovlje

   ^4da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i
   opusto?ili mnoge gradove moga kraljevstva.

   ^5Potvrd-ujem ti sva oslobod-enja od poreza kojih su te oslobodili
   kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili.

   ^6Dopu?tam ti da u svojoj kovnici kuje? novce koji aee zakonito
   optjecati tvojom zemljom.

   ^7Neka Jeruzalem i Sveti?te budu slobodni. Neka ti ostane sve oru?je
   koje si proizveo i sve tvrd-ave koje si podigao i koje zaprema?.

   ^8Neka ti se oprosti sve ?to duguje? kraljevskoj riznici i ono ?to aee?
   ubuduaee dugovati kralju odsele pa dovijeka.

   ^9Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut aeemo tebe, tvoj narod
   i Hram takvim eastima da aee vam slava zablistati po svoj zemlji."

   ^10Godine sto sedamdeset i eetvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih
   otaca. Oko njega su se okupile sve eete, tako da ih je malo ostalo uz
   Trifona.

   ^11Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na
   moru,

   ^12jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga eete ostavile.

   ^13Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuaea pje?aka i osam
   tisuaea konjanika.

   ^14Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje
   pribli?ilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti
   izlaziti.

   ^15Uto je Numenije sa svojom pratnjom do?ao iz Rima s pismima za
   kraljeve i zemlje. Evo njihova sadr?aja:

   ^16"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja.

   ^17Veliki sveaeenik ?imun i ?idovski narod uputili su nam ?idovske
   poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekada?nje prijateljstvo
   i savezni?tvo.

   ^18Donijeli su zlatan ?tit od tisuaeu mina.

   ^19Odlueili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne eine
   nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu
   zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali.

   ^20Odlueili smo da od njih primimo ?tit.

   ^21Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama,
   predajte ih velikom sveaeeniku ?imunu da ih kazni po njihovim
   zakonima!"

   ^22Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku

   ^23i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion,
   U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u
   Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu.

   ^24Prijepis tih pisama poslali su velikom sveaeeniku ?imunu.

   ^25Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgrad-u, pa je neprestano
   upuaeivao nove odrede protiv grada i izrad-ivao bojne naprave. Stisnuo
   je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti.

   ^26?imun mu je poslao dvije tisuaee odabranih ljudi da mu poma?u u
   boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme.

   ^27On toga ne htjede primiti. ?tovi?e, poni?tio je sve ?to je prije sa
   ?imunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu.

   ^28Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s
   njim porazgovori i reee mu: "Vi dr?ite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i
   jeruzalemsku Tvrd-u, gradove moga kraljevstva.

   ^29Njihova ste podrueja opusto?ili, poeinili ste mnogo zla u zemlji i
   zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu.

   ^30Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih
   krajeva kojima ste zavladali izvan ?idovskih granica.

   ^31Ako pak neaeete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a
   za ?tete ?to ste ih poeinili i za poreze gradova drugih pet stotina
   talenata; ako ni toga neaeete, poaei aeemo protiv vas u rat."

   ^32Kraljev je prijatelj Atenobije do?ao u Jeruzalem i vidio ?imunov
   sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posud-em i mnogu poslugu. On se
   zapanjio. Saopaeio mu je kraljevu poruku.

   ^33?imun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tud-u zemlju niti
   smo zavladali tud-im dobrima, nego je to ba?tina na?ih otaca: na?i su
   je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali.

   ^34Mi smo pak, koristeaei se povoljnim prilikama, ponovo osvojili
   ba?tinu svojih predaka.

   ^35?to se tiee Jope i Gezera, koje ti tra?i?, ti su gradovi mnogo
   mueili narod i pusto?ili nam zemlju, za njih aeemo dati stotinu
   talenata."

   ^36Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijeei. Vratio se gnjevan kralju
   i upoznao ga sa ?imunovim odgovorom i velieanstvom, ukratko, sa svim
   ?to je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom.

   ^37Trifon se ukrcao u lad-u i pobjegao u Ortosiju.

   ^38Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu
   pje?aeke i konjanieke eete.

   ^39Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i nalo?io mu da izgradi
   Kedron, uevrsti mu vrata i zavoj?ti na narod. Kralj je po?ao u potjeru
   za Trifonom.

   ^40Kendebej je do?ao u Jamniju i poeeo uznemirivati narod, provaljivati
   u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga.

   ^41Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pje?ake da
   provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bje?e zapovjedio
   kralj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Ivan uzad-e iz Gezera i javi svom ocu ?imunu ?to radi Kendebej.

   ^2?imun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reee im:
   "Moja braaea i ja, i moj oeinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih
   neprijatelja od mladosti do dana?njeg dana i uspjeli smo vi?e puta
   izbaviti Izraela.

   ^3Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite,
   dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za na?
   narod, i nebeska pomoae neka bude s vama!"

   ^4Tada izabra u zemlji dvadeset tisuaea pje?aka i konjanike te odo?e na
   Kendebeja. Prenoaeili su u Modinu.

   ^5Uraniv?i ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika
   vojska, pje?aci i konjanici. Med-u njima bija?e potok.

   ^6Ivan sa svojim ljudima zauze polo?aj nasuprot neprijateljima. A kad
   je vidio da se narod boji prijeaei preko potoka, sam prijed-e prvi.
   Ljudi, videaei ga, prijed-o?e za njim.

   ^7Razdijelio je vojsku i konjanike pomije?ao med-u pje?ake, jer je
   neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo.

   ^8Odjeknu?e trube. Kendebej sa svojom vojskom pobje?e. Mnogi su
   poginuli, a oni koji su se spasili pobjego?e put tvrd-ave.

   ^9Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej
   nije stigao do Kedrona, ?to ga je sam utvrdio.

   ^10Pobijed-eni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih
   zapali. Od njih pade oko dvije tisuaee ljudi. Ivan se mirno vratio u
   Judeju.

   ^11Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj
   ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata,

   ^12jer je bio zet velikog sveaeenika.

   ^13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je
   vjerolomne osnove protiv ?imuna i njegovih sinova.

   ^14?imun je obilazio gradove u zemlji nadziruaei ih i brinuaei se za
   upravu. Tako je do?ao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom
   godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec
   Sabat.

   ^15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrd-avicu zvanu Dok, koju je on i
   sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude.

   ^16Kad se ?imun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim
   ljudima, uzeo oru?je, navalio na ?imuna u blagovali?tu i ubio njega,
   njegove sinove i neke od njihove posluge.

   ^17Tako je poeinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom.

   ^18Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu po?alje u pomoae
   eete i preda mu gradove i zemlju.

   ^19Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno nalo?io
   zapovjednicima vojske da dod-u k njemu da im dade srebra, zlata i
   darova.

   ^20Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru.

   ^21Ali je netko potreao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu
   poginuli otac i braaea. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe."

   ^22Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su do?li da ga
   ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga ?ele ubiti.

   ^23Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i juna?tva ?to ih je izvr?io,
   bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,

   ^24sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog sveaeeni?tva, od
   dana kada je poslije svog oca postao velikim sveaeenikom.
     __________________________________________________________________

2 Maccabees
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Braaeu ?idove u Egiptu pozdravljaju njihova braaea ?idovi iz
   Jeruzalema i iz ?idovske zemlje i ?ele im nepomuaeeni mir.

   ^2Obasuo vas Bog dobroeinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom,
   Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama!

   ^3Dao vam svima srce da ga ?tujete i njegovu volju vr?ite velikodu?no i
   radosno!

   ^4Otvorio va?e srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir!

   ^5Usli?ao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme
   nevolje!

   ^6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo.

   ^7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto ?ezdeset i devete mi smo vam
   ?idovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim
   godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i
   kraljevstvo,

   ^8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu
   i on nas je usli?ao. Prinijeli smo ?rtvu i najfinije bra?no, upalili
   svjetiljke i postavili hljebove."

   ^9Sad vam pi?emo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica.
   Godine sto osamdeset i osme.

   ^10Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starje?ine i Juda:
   savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih sveaeenika, i
   ?idovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje!

   ^11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli
   kad smo imali vojevati protiv kralja.

   ^12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad.

   ^13Kad im je zapovjednik oti?ao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu
   i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini
   sveaeenici poslu?ili su se varkom.

   ^14Antioh je onamo do?ao sa svojim prijateljima pod izlikom da aee se
   o?eniti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamo?nje
   blago.

   ^15Nanejski su sveaeenici izlo?ili blago. Eim je Antioh s nekolicinom
   u?ao u hramsko predvorje, sveaeenici zatvori?e sveti?te.

   ^16Otvori?e tajna vrata na stropu, baci?e kamenje i ubi?e zapovjednika.
   Sasjeko?e ga na komade, a glave baci?e onima koji bijahu vani.

   ^17Neka je za sve to hvaljen na? Bog, koji je bezbo?nike predao smrti.

   ^18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat aeemo oei?aeenje Hrama, pa smo
   smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno
   svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija,
   sagradiv?i Sveti?te i ?rtvenik, prinio ?rtve.

   ^19Kad su, naime, na?e oce odvodili u Perziju, tada?nji su pobo?ni
   sveaeenici uzeli ?rtvenu vatru i sakrili je u udubinu slienu presahlu
   bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovi?te ne sazna.

   ^20Poslije mnogo godina bi Bo?ja volja da perzijski kralj po?alje
   Nehemiju: ovaj je dao da vatru potra?e potomci onih sveaeenika koji su
   je sakrili. Ti izvijesti?e da nisu na?li vatre nego nekakvu muljevitu
   vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu.

   ^21Po?to je bilo pripravljeno sve za ?rtvu, nalo?i Nehemija
   sveaeenicima da tom vodom po?krope drva i ?to je na njima.

   ^22Tek ?to su to ueinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto
   oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadivi?e.

   ^23Dok je ?rtva izgarala, sveaeenici su molili - sveaeenici i sav
   narod. Zapoeinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom,
   nastavljali.

   ^24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bo?e, stvoritelju svega,
   stra?ni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri,

   ^25jedini dare?ljivi, jedini pravedni, svemoguaei i vjeeni, koji
   spasava? Izraela od svakog zla, koji si na?e oce izabrao i posvetio,

   ^26primi ovu ?rtvu za sav svoj izraelski narod. Euvaj svoju ba?tinu i
   posveti je!

   ^27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one ?to robuju med-u
   poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrd-ene, tako da pogani
   spoznaju da si ti na? Bog!

   ^28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijed-aju!

   ^29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao ?to je rekao Mojsije!"

   ^30Sveaeenici pak pjevahu hvalospjeve.

   ^31Kad je izgorjela ?rtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda
   izlije na veliko kamenje.

   ^32Kad su to izvr?ili, liznu plamen, ali ga upi jaei sjaj vatre na
   ?rtveniku.

   ^33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu
   gdje sveaeenici, odvedeni u su?anjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila
   voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili ?rtve.

   ^34Kralj nato provjeri dogad-aj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti
   sveti?te.

   ^35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je
   odande izvlaeio.

   ^36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, ?to znaei
   "oei?aeenje", ali se ono opaeenito zove Neftaj.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima
   zapovjedio da uzmu vatre, kako je veae spomenuto,

   ^2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporueio, kad im je davao
   Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad
   budu gledali ukra?ene zlatne i srebrne likove.

   ^3Takvim i slienim rijeeima opominja?e ih da ne odvrgnu Zakon od srca.

   ^4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Bo?jem nadahnuaeu sa sobom
   ponio ?ator i Koveeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo
   Mojsije i odakle je motrio Bo?ju ba?tinu.

   ^5Stigav?i onamo, Jeremija nad-e stan u peaeini, unese u nj ?ator i
   Koveeg i kadioni ?rtvenik, a ulaz zagradi.

   ^6Neki od njegovih pratilaca do?li su zatim da oznaee put, ali ga nisu
   mogli naaei.

   ^7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit aee
   nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se.

   ^8Tada aee Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet aee se
   Gospodinova slava i Oblak, kao ?to se pojavio za Mojsija i kad je
   Salomon molio da hram bude velieanstveno posveaeen."

   ^9Tu se takod-er pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudro?aeu,
   prinio ?rtvu posvete i zavr?etka Hrama.

   ^10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba sid-e oganj i
   sa?ga ?rtvu, tako je i Salomon molio te je oganj si?ao i sagorio ?rtve.

   ^11Mojsije bija?e rekao: "Zato ?to se nije pojela, okajnica je
   spaljena."

   ^12Tako je i Salomon svetkovao osam dana.

   ^13O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i jo?
   kako je on, sastavljajuaei knji?nicu, sakupio knjige o kraljevima, o
   prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva.

   ^14Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se
   vodio protiv nas, i sad su u na?im rukama.

   ^15Ako vam, dakle, trebaju, po?aljite nam glasnike da vam ih donesu.

   ^16Pi?emo vam zato ?to namjeravamo svetkovati oei?aeenje Hrama. Bilo
   bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete.

   ^17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao ba?tinu, kraljevstvo,
   sveaeeni?tvo i Sveti?te - pa aee nam se Bog, kako se nadamo

   ^18jer je Zakonom obeaeao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva
   pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oeistio
   mjesto.

   ^19Povijest Jude Makabeja i njegove braaee, oei?aeenje velikog Hrama,
   obnovu ?rtvenika;

   ^20zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora;

   ^21nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodu?no
   borili za ?idovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu
   zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg;

   ^22zatim kako su ponovo osvojili Sveti?te, slavno u svem svijetu,
   oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuaee, jer
   im se Gospod smilovao sa svom svojom blago?aeu;

   ^23sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi aeemo poku?ati da
   zbijemo u jedno djelo.

   ^24S obzirom na obilje brojeva i na te?koaeu na koju, zbog opse?nosti
   grad-e, nailaze oni koji se upu?taju u povijesna izlaganja,

   ^25nastojali smo pru?iti duhovnu okrepu onima koji ?ele eitati, lako
   ?tivo onima koji bi te einjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike
   korist.

   ^26Nama koji smo se latili muenog posla skraaeivanja ono nije laka
   zadaaea nego rad koji stoji znoja i bdjenja.

   ^27Ali kao ?to nije lako onome koji prired-uje gozbu i nastoji
   zadovoljiti druge, i mi aeemo, da zaslu?imo zahvalnost mnogih, radosno
   podnijeti ovaj mueni posao.

   ^28Prepu?tajuaei povjesniearu brigu da podrobno opisuje svaki dogad-aj,
   mi aeemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz.

   ^29Kao ?to se graditelj nove kuaee mora pobrinuti za eitavu zgradu, a
   onaj koji je ukra?uje i oslikava vo?tanim bojama treba da misli ?to
   dolazi u obzir za ukra?ivanje, tako treba da bude u na?em poslu.

   ^30Udubiti se u stvar, istra?ivati izvore i zalaziti u pojedinosti - to
   je du?nost pisca povijesti.

   ^31A onomu koji sa?ima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju,
   kloneaei se iscrpne povijesti.

   ^32Poenimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadr?ali na predgovoru;
   bilo bi glupo razvlaeiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Dok se u Svetom gradu ?ivjelo u potpunom miru i dok su se ondje
   najstro?e obdr?avali zakoni, i to zbog pobo?nosti velikog sveaeenika
   Onije i njegove mr?nje na zlo,

   ^2dogad-alo se da su i sami kraljevi po?tovali Sveto mjesto i eastili
   Hram najdragocjenijim darovima.

   ^3Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve
   tro?kove koji su bili potrebni za bogoslu?ne ?rtve.

   ^4Ali neki ?imun iz Bilgina plemena, postav?i hramskim predstojnikom,
   zavadi se s velikim sveaeenikom zbog gradskoga tr?nog nadzora.

   ^5Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u
   to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji.

   ^6Priopaei mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom,
   tako da mu se kolieina ne mo?e ustanoviti, i kako to sve nije potrebno
   za tro?kove ?rtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko
   vlasni?tvo.

   ^7Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o
   prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga dr?avnog upravitelja,
   i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago.

   ^8Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da aee izvr?iti nadzor nad
   gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvr?i kraljev nalog.

   ^9Kad je do?ao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveaeenik i grad
   ljubezno primili, priopaei o prijavi i objasni radi eega je do?ao, pa
   poee ispitivati je li uistinu tako.

   ^10Veliki mu sveaeenik objasni da su to pohrane udovica i siroeadi;

   ^11a ne?to od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu
   eovjeku, te da, suprotno od klevetnieke izjave opakog ?imuna, ima svega
   eetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata.

   ^12Nikako nije dopu?teno da se o?tete oni koji su se pouzdali u svetost
   mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je po?tovan u svem
   svijetu.

   ^13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako
   mora preuzeti u kraljevsku blagajnu.

   ^14Na dan koji je za to odredio u?ao je da popi?e blago. U gradu je
   nastala povelika uznemirenost.

   ^15Sveaeenici su se u sveaeeniekoj odjeaei bacili nieice pred ?rtvenik
   i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleaei ga da saeuva
   netaknuta dobra onima koji su ih pohranili.

   ^16Pogled na lice velikog sveaeenika razdirao je srce: njegov izgled i
   bljedilo lica odavalo je du?evnu tjeskobu.

   ^17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su
   ga gledali kazivalo koliko mu srce pati.

   ^18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuaea na skupnu molitvu, jer je Svetom
   mjestu prijetilo oskvrnuaee.

   ^19?ene, potpasav?i kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. ?tovi?e, i
   djevojke, zatvorene u kuaeama, istreale jedne na vrata, druge na
   zidove, neke se naginjale kroz prozore,

   ^20a sve pru?ale ruke prema nebu, na molitvu.

   ^21Bilo je ?alosno vidjeti posvuda prostrto mno?tvo i tjeskobu velikog
   sveaeenika zbog onoga ?to aee doaei.

   ^22Dok su s jedne strane zazivali svemoguaeeg Gospoda da povjerene
   pologe potpuno netaknute saeuva vlasnicima,

   ^23s druge je strane Heliodor izvr?ivao ono ?to se odlueilo.

   ^24Veae je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza
   Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velieanstvu da je sve koji se
   usudi?e onamo iaei udarila Bo?ja sila te su zapali u nemoae i strah.

   ^25Pred oeima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem stra?an
   jahae: ?estoko se propinjuaei, konj je udarao Heliodora prednjim
   kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu.

   ^26U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiaea, vrlo sna?na, sjajne
   ljepote, u velieanstvenoj odjeaei. Pristupi?e Heliodoru, jedan s jedne
   a drugi s druge strane, i stado?e ga bez daha bieevati tueom udaraca.

   ^27Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbi?e i
   stavi?e na nosila.

   ^28I tako su tog eovjeka, koji je eas prije u?ao u spomenutu riznicu s
   mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stra?om, iznijeli
   bespomoaena, i po tome svi jasno uvidje?e Bo?ju silu.

   ^29Dok je on, udaren Bo?jom moaei, le?ao bez rijeei i li?en svake nade
   u spasenje,

   ^30?idovi su velieali Gospodina koji je eudesno proslavio svoje Sveto
   mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se
   oeitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se rado?aeu i veseljem.

   ^31Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatra?ili Oniju da moli
   Svevi?njega neka podari ?ivot onomu ?to je le?ao na izdisaju.

   ^32Bojeaei se da kralj mo?da ne bi posumnjao da su ?idovi napakostili
   Heliodoru, veliki sveaeenik prinese ?rtvu za spas toga eovjeka.

   ^33Dok je veliki sveaeenik prinosio ?rtvu pomirnicu, Heliodoru se opet
   ukaza?e oni isti mladiaei u istoj odjeaei. Stado?e preda nj i reko?e
   mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sveaeeniku Oniji, jer ti je Gospodin
   samo po njemu podario ?ivot.

   ^34A ti, koga je Nebo izbieevalo, razglasuj svima velieanstvenu Bo?ju
   silu!" To rekav?i, i?eeznu?e.

   ^35Heliodor prinese ?rtvu Gospodinu i ueini velike zavjete Onomu koji
   mu je poklonio ?ivot, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju
   sa svojom vojskom.

   ^36Svjedoeio je pred svima o djelima svevi?njeg Boga koja je vidio
   svojim oeima.

   ^37Kad ga je kralj upitao koji mu se eovjek eini prikladan da se jo?
   jednom po?alje u Jeruzalem, Heliodor odgovori:

   ^38"Ako ima? kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv dr?ave,
   po?alji ga onamo da ti se izbieevan vrati, ako uopaee iznese ?ivu
   glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Bo?ja sila.

   ^39Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one
   koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uni?tava."

   ^40To su, eto, dogad-aji s Heliodorom i oeuvanjem svete riznice. POD
   ANTIOHOM EPIFANOM
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Spomenuti ?imun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je
   rovario protiv Heliodora i uprilieio onu nesreaeu.

   ^2Dobroeinitelja grada, za?titnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za
   zakone on se usudio nazvati dr?avnim neprijateljem.

   ^3Mr?nja se toliko raspirila da je neki ?imunov prista?a poeinio
   umorstva.

   ^4Onija je bio svjestan da je takvo suparni?tvo mueno i da Menestejev
   sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potiee ?imuna na
   zloaeu;

   ^5zato se uputi kralju, ne da svoje sugrad-ane tu?i, nego radi opaee i
   pojedinaene koristi sveg naroda.

   ^6Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja veae nemoguaee
   odr?avati javni mir i da se ?imun neaee okaniti svoje ludosti.

   ^7Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan,
   Onijin brat Jason gleda?e da se doeepa velikog sveaeeni?tva.

   ^8Sastav?i se s kraljem, obeaea mu tri stotine i ?ezdeset talenata
   srebra i jo? osamdeset talenata na ime drugog dohotka.

   ^9Osim toga, obeaeao je da aee platiti jo? stotinu i pedeset talenata
   ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da
   Jeruzalemcima podijeli antiohijsko grad-anstvo.

   ^10Kad je kralj pristao, Jason, eim se doeepao vlasti, prevede svoje
   sunarodnjake grekome naeinu ?ivota.

   ^11Ukide slobo?tine koje je kralj iz eovjekoljublja bio podijelio
   ?idovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji
   aee kasnije poaei u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i
   savez. Ukratko, ru?io je zakonite grad-anske ustanove i uvodio nove
   protuzakonite obieaje.

   ^12Namjerno je dao ispod tvrd-ave sagraditi borili?te, a sam je
   najbolje efebe vodio pod petazom.

   ^13Zbog pokvarenosti bezbo?nog Jasona, koji nije bio nikakav sveaeenik,
   helenizam je tako ojaeao a strana moda uzela toliko maha

   ^14da sveaeenici vi?e u slu?bi oko ?rtvenika nisu pokazivali nikakve
   revnosti, nego su se, preziruaei Hram i zanemarujuaei ?rtve, na poziv
   zveeke ?urili na Zakonom nedopu?tene priredbe u kazali?tu.

   ^15Ne dr?eaei ni?ta do easti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili
   helenske poeasti.

   ^16Zato ih je upravo sna?la te?ka nevolja: postado?e im neprijatelji i
   krvnici ba? oni koje su ?ivo nastojali nasljedovati u naeinu ?ivota i u
   svemu im biti slieni.

   ^17Bo?ji se zakoni ne kr?e neka?njivo, a to aee pokazati iduaee
   razdoblje.

   ^18Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazoenosti, odr?avala petogodi?nja
   natjecanja,

   ^19poslao je zloeinaeki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su
   imali antiohijsko grad-anstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih
   drahma za ?rtvu Heraklu. No eak i oni koji su ih nosili smatrali su da
   ih nije zgodno upotrijebiti za ?rtvu nego za ne?to drugo.

   ^20Tako je, dakle, novac koji je po?iljalac odredio za ?rtvu Heraklu,
   odlukom onih koji su ga nosili, potro?en za gradnju brodova sa tri reda
   vesala.

   ^21Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolieenju
   kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih
   pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je do?ao u Jopu,
   odakle se zaputio u Jeruzalem.

   ^22Velieanstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i
   klicanje. Poslije isto tako ud-e s vojskom u Feniciju.

   ^23Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog ?imuna, da
   kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rje?enje nekih hitnih poslova.

   ^24A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajuaei dojam ugledna
   eovjeka, isposlova sebi velikosveaeenieku east, nudeaei tri stotine
   srebrnih talenata vi?e nego Jason.

   ^25Primiv?i, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo
   nieega ?to bi bilo dostojno velikosveaeeni?tva: donio je sa sobom samo
   jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri.

   ^26I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi,
   pa je morao pobjeaei u Amanitidu.

   ^27Menelaj se, dodu?e, evrsto dr?ao vlasti, ali kralju nije nikako
   plaaeao obeaeanih svota,

   ^28iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrd-ave, koji
   je bio ovla?ten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju.

   ^29Menelaj je morao prepustiti veliko sveaeeni?tvo u nasljedstvo bratu
   Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana.

   ^30Dok se to zbivalo, pobunili se Tar?ani i Malo?ani zbog toga ?to su
   im gradove darovali u miraz kraljevoj inoei Antiohidi.

   ^31Kralj je, dakle, br?e oti?ao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi
   Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika.

   ^32Menelaj, raeunajuaei da mu se pru?ila zgodna prilika, prisvoji ne?to
   zlatnog posud-a iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u
   Tiru i susjednim gradovima.

   ^33Kad je Onija o tom primio toene obavijesti, o?tro ga prekori, po?to
   se prije povukao u grad-utoei?te Dafnu kod Antiohije.

   ^34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj dod-e
   k Oniji, prijevarom ga namami pru?iv?i mu desnicu na zakletvu, i Onija,
   sumnjajuaei dodu?e, izid-e iz utoei?ta, a on ga smjesta ubi, ne mareaei
   za pravdu.

   ^35Zbog nepravednog umorstva toga eovjeka silno su se ogoreili i
   o?alostili ne samo ?idovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda.

   ^36Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, dod-e preda nj
   poslanstvo ?idova iz razlieitih gradova te mu se potu?i; njima su se
   pridru?ili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva
   Onije.

   ^37Antioh, jako o?alo?aeen i ganut, zaplaka sjeaeajuaei se pokojnikove
   mudrosti i razboritosti.

   ^38Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni pla?t, razdera mu
   odijelo i provede ga eitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbo?no
   ubio Oniju; tu ubojicu smaknu?e. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako
   je zaslu?io.

   ^39Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poeinio mnogo svetogrdnih
   krad-a. Kad se o tom nadaleko pro?irio glas, puk se di?e protiv
   Lizimaha, ali se veae mnogo zlatnine raznijelo.

   ^40Protiv pobunjenog mno?tva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoru?a oko
   tri tisuaee ljudi i prvi poee vr?iti nasilja, u kojima je eetovod-a bio
   neki Auran, eovjek poodmakle dobi i nipo?to manje bezumnosti.

   ^41Kad su ljudi vidjeli da aee ih Lizimah napasti, pograbi?e jedni
   kamenje, drugi toljage, a neki zagrabi?e pune ruke pepela koji se ondje
   nalazio, pa svi hrpimice navali?e na Lizimahove ljude.

   ^42Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga
   oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice.

   ^43Zbog toga bi podignuta tu?ba protiv Menelaja.

   ^44Kad je kralj do?ao u Tir, tri su eovjeka ?to ih je poslalo veliko
   vijeaee branila pravednost svoje stvari.

   ^45Menelaj, videaei da aee izgubiti, obeaea Dorimenovu sinu Ptolemeju
   mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja.

   ^46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobo?e ondje rashladi i
   skloni ga da promijeni odluku.

   ^47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih
   optu?bi, dok one bijednike koji bi bili progla?eni nevinima da su svoju
   stvar branili i kod Skita - osudi na smrt.

   ^48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posud-a
   smjesta podnije?e nepravednu kaznu.

   ^49Eak su im i Tirani, zgra?ajuaei se nad takvom zloaeom, priredili
   sveeani ukop.

   ^50Zbog lakomosti vlastodr?aca Menelaj se ipak odr?i na vlasti;
   napredujuaei u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugrad-ana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat.

   ^2Gotovo eetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su
   u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoru?ane eete raspored-ene
   u kohorte;

   ^3pa konjieki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i
   napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje ?titovima, ?uma
   sulica, maeevi izvueeni iz korica, blje?tav sjaj zlatnih oklopa i
   svakojake bojne opreme.

   ^4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak.

   ^5Uto se pronese la?an glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ni?ta
   manje nego tisuaeu ljudi te iznenada napade grad. Po?to su bili
   istjerani oni koji su branili zidine i grad veae bio zauzet, Menelaj
   uteee u tvrd-avu.

   ^6Jason je stao nemilice klati svoje sugrad-ane, ne uvid-ajuaei da je
   uspjeh protiv sunarodnjaka najveaei neuspjeh, misleaei da stjeee
   pobjednieku slavu nad neprijateljima, a ne nad braaeom.

   ^7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno zavr?io svoju izdaju i morao
   opet tra?iti utoei?te u Amanitidi.

   ^8Tako se zavr?ilo njegovo opako djelo. Optu?ili su ga kod arapskog
   vladara Arete te je morao bje?ati od grada do grada; svi su ga gonili,
   svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje
   domovine i svojih sugrad-ana, dok konaeno ne zastade u Egiptu.

   ^9Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tud-ini,
   oti?av?i Lakedemoncima ne bi li u ime srodni?tva na?ao za?titu.

   ^10On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade
   neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca.

   ^11Kad je kralj doznao ?to se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula.
   Zato se podi?e iz Egipta, zvjerski razjaren u du?i, i zauze grad
   oru?anom rukom.

   ^12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da
   pokolju one koji uteknu u kuaee.

   ^13Ubijali su mlado i staro, zatirali ?ene i djecu, klali djevojke i
   nejaead.

   ^14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuaea ?rtava, od eega je
   eetrdeset tisuaea palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u
   roblje.

   ^15Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo uaei u Hram najsvetiji na
   svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine.

   ^16Tu je svojim neeistim rukama uzimao sveto posud-e, poganim rukama
   grabio darove ?to su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i
   dostojanstvo tog mjesta.

   ^17Antioh se uznio u srcu, ne misleaei da se Gospod samo na kratko
   vrijeme ljuti na grad-ane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto
   mjesto.

   ^18I da nije bilo tolikog mno?tva grijeha, i njega bi, eim bi u?ao,
   udarci biea odvratili od drskosti, kao ?to su odvratili i Heliodora,
   koga bija?e poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu.

   ^19Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi
   naroda.

   ^20Zato je i samo mjesto, imajuaei udjela u narodnim nevoljama, kasnije
   sudjelovalo i u blagostanju; zapu?teno zbog srd?be Svemoguaeega, bit
   aee opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim
   Gospodinom.

   ^21Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuaeu i osam stotina talenata pa se
   po?uri u Antiohiju, misleaei u svojoj oholosti da zemlju mo?e ueiniti
   plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce!

   ^22Za nadstojnike, pak, koji aee zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu
   Filipa, po narodnosti Frigijca, po aeudi surovijega od onoga koji ga je
   postavio;

   ^23a na gori Gerizimu Andronika; osim njih jo? i Menelaja, koji je
   opakije od drugih gospodovao svojim sugrad-anima, a bio je osobito
   neprijateljski raspolo?en prema ?idovima.

   ^24Posla i namjesnika Apolonija na eelu vojske od dvadeset i dvije
   tisuaee ljudi, zapovjediv?i mu da sve odrasle pokolje, a ?ene i mlade?
   proda.

   ^25Kad je taj do?ao u Jeruzalem, pretvarajuaei se kao miroljubiv
   eovjek, prieeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristiv?i ?idovski
   poeinak, zapovjedi svojim podred-enima da izad-u pod oru?jem.

   ^26Sve one koji su do?li da vide smotru dade poubijati, a potom je,
   krstareaei s naoru?anim vojnicima po gradu, pogubio mno?tvo ljudi.

   ^27Tada se Juda Makabej povuee sa desetak ljudi u pustinju te su u
   gorama provodili ?ivot kao divlje zvijeri, hraneaei se samo zelenjem da
   se eime ne bi oneeistili.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da ?idove prisiljava da
   kr?e zakone otaca i da se vi?e u svom ?ivotu ne ravnaju po Bo?jim
   zakonima;

   ^2pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a
   onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tra?ili stanovnici tog
   mjesta.

   ^3Narodu je bilo te?ko i nepodnosivo toliko zlo.

   ^4Pogani ispuni?e Hram raspu?teno?aeu i pijankama. Zabavljali su se s
   djevojeurama i u svetim se predvorjima upu?tali sa ?enama. ?tovi?e, u
   samu su unutra?njost unosili koje?ta zabranjeno.

   ^5?rtvenik su natovarili nedopu?tenim ?rtvama koje su zakoni branili.

   ^6Eak nije bilo dopu?teno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske
   svetkovine otaca, niti se uopaee itko smio priznavati ?idovom.

   ^7Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseene ?rtvene gozbe u spomen
   kraljeva rod-endana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su
   ovjeneani br?ljanom iziaei u Dionizovu povorku.

   ^8Na Ptolemejev poticaj izi?la je naredba da se i u susjednim helenskim
   gradovima jednako postupa sa ?idovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim
   gozbama,

   ^9a da se ubiju oni koji ne prihvaaeaju helenskih obieaja. Bilo je
   oeito kakva je nevolja nastala.

   ^10Tako su bile izvedene pred sud dvije ?ene koje su obrezale svoju
   djecu. Objesili su im dojenead o dojke te su ih javno vodili gradom, a
   onda strmoglavili sa zidina.

   ^11Drugi se sastajali u obli?njim spiljama da potajno svetkuju sedmi
   dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spali?e; iz po?tovanja prema
   tome svetom danu, oni se nisu ni branili.

   ^12One kojima aee ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja
   ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego
   na popravak na?eg naroda.

   ^13Znak je velike milosti kad se gre?nici predugo ne pu?taju
   neka?njeni, nego ih namah sti?e kazna.

   ^14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo eeka da ih kazni onda kad
   prevr?e mjeru grijeha, dotle je s nama odlueio drukeije postupiti;

   ^15ne eeka da nas kazni istom kad se veae ispuni mjera na?ih grijeha.

   ^16Zato nam on nikad ne uskraaeuje svog milosrd-a niti svoj narod
   ostavlja, iako ga ka?njava nevoljama.

   ^17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeei nastavit
   aeemo kazivanje.

   ^18Eleazara, jednog od prvaka med-u pismoznancima, eovjeka veae
   poodmakle dobi ali otmjene vanj?tine, nagovorili su, silom mu
   otvarajuaei usta, da jede svinjetinu.

   ^19Ali je on vi?e volio slavnu smrt nego sramotan ?ivot, pa sam
   dragovoljno pristupi mueili?tu.

   ^20Ali prije ispljunu ono ?to mu je bilo u ustima, kako treba da
   postupi svaki onaj koji se odlueno euva onoga ?to nije dopu?teno
   okusiti ni po cijenu ljubavi prema ?ivotu.

   ^21Oni koji su predsjedavali tome bezbo?nom obrednom obroku, kako su
   odavna poznavali tog eovjeka, uze?e ga nasamo nagovarati da sa sobom
   donese mesa koje smije u?ivati i koje je sam pripravio. Neka se samo
   pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od ?rtvenog mesa.

   ^22Ueini li tako, izbavit aee se od smrti njihovim eovjekoljubljem, na
   koje ih obvezuje staro prijateljstvo.

   ^23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje
   easne starosti i sijede glave i besprijekorna ?ivota sve od
   djetinjstva, a jo? veaema dostojnu svetih zakona koje je postavio sam
   Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo po?alju u Podzemlje.

   ^24"Ne dolikuje na?oj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiaei pomisle
   kako je Eleazar sa devedeset godina pre?ao na tud-inske obieaje.

   ^25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog ?ivota, mogli bi
   i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i
   sramotu.

   ^26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni ?iv ni mrtav neaeu
   izbjeaei rukama Svemoguaeega.

   ^27A sada, junaeki se odrieuaei ?ivota, pokazat aeu se dostojnim svoje
   starosti

   ^28i mladiaeima ostaviti plemenit primjer kako se za easne i svete
   zakone valja spremno i velikodu?no izlo?iti smrti." Nakon tih rijeei
   odmah pristupi mueili?tu.

   ^29Oni koji su ga vodili, promijeni?e dotada?nju naklonost u mr?nju:
   njegove rijeei einile im se ludo?aeu.

   ^30Kad je veae pod udarcima umirao, uzdahnu i reee: "Gospodin, koji
   posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti,
   ali da na svom tijelu podnosim te?ke muke bieevanja jer u du?i radosno
   sve to podnosim u strahopo?tovanju prema njemu."

   ^31I tako je on preminuo i svojom smraeu ostavio ne samo mlade?i nego i
   veaeini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Uhvati?e tako i sedmoricu braaee zajedno s njihovom majkom. Kralj
   naredi da ih biju bieevima i volovskim ?ilama: htio ih je prisiliti da
   jedu zabranjeno svinjsko meso.

   ^2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "?to nas ?eli? pitati i od nas
   saznati? Radije aeemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!"

   ^3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se u?are tave i kotlovi.

   ^4Kad ih u?ari?e, zapovjedi da se, naoeigled ostale braaee i majke,
   odre?e jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave
   oguli ko?a i odsijeku udovi.

   ^5Osakativ?i ga posvema, zapovjedi da ga jo? ?iva primaknu vatri i pr?e
   na tavi. Dok se para s tave ?irila nadaleko, drugi se uzajamno poticali
   s majkom da junaeki umru.

   ^6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista aee nam se smilovati, kao
   ?to Mojsije objavljuje pjesmom koja sveeano svjedoei: 'I svojim aeu se
   slugama smilovati.'"

   ^7Kad je prvi tako preminuo, dovedo?e drugoga na mueenje. Po?to su mu s
   glave ogulili ko?u s kosom, upita?e ga: "Hoaee? li jesti svinjetine
   prije nego ti ud po ud izmueimo tijelo?"

   ^8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neaeu!" Zato su i njega podvrgli
   mueenju kao i prvog.

   ^9Izdi?uaei reee: "Ti nam, zlikovee, oduzima? sada?nji ?ivot, ali aee
   nas Kralj svijeta, zato ?to umiremo za njegove zakone, uskrisiti na
   ?ivot vjeeni."

   ^10Poslije njega mueili su treaeega. On spremno isplazi jezik kad su
   zatra?ili i hrabro pru?i ruke.

   ^11Junaeki reee: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih
   zakona prezirem i nadam se da aeu ih od njega natrag dobiti."

   ^12I sam kralj i njegova pratnja zadivi?e se hrabrosti mladiaea koji je
   prezirao muke.

   ^13Kad je taj preminuo, podvrgli su eetvrtoga istim mukama.

   ^14Prije nego ?to je izdahnuo, reee ovo: "Blago onom koji umre od ruke
   ljudi, u evrstoj nadi koju ima od Boga: da aee ga Bog uskrisiti! A ti -
   za tebe nema uskrsnuaea na ?ivot!"

   ^15Zatim dovedo?e petoga i stado?e ga mueiti.

   ^16On upilji oei u kralja i reee: "Iako si smrtan, ima? vlast nad
   ljudima i radi? ?to hoaee?. Ali ne misli da je Bog na? narod ostavio!

   ^17Samo eekaj, veae aee? vidjeti njegovu veliku moae: mueit aee on tebe
   i tvoje sjeme!"

   ^18Poslije toga doveli su ?estoga, koji pred smrt reee: "Ne zavaravaj
   se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagrije?ili protiv svog Boga,
   i odatle nam sva ova strahota.

   ^19Ali nemoj misliti da aee? izbjeaei kazni ti koji se drsko bori?
   protiv Boga."

   ^20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bija?e
   majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova:
   veledu?no je to podnijela zato ?to se ufala u Gospodina.

   ^21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih
   osjeaeaja, ona je svoju ?enstvenost o?ivljavala mu?kom hrabro?aeu.

   ^22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam
   vam ja darovala ni duh ni ?ivot niti vam tkivo slo?ila.

   ^23Zato aee vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji
   svemu dade poeetak, milosrdno vratiti i duh i ?ivot, jer vi sad ne
   marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima."

   ^24Antioh pomisli da ga ona omalova?ava; u njezinim je rijeeima
   nazrijevao porugu. Kako je najmlad-i jo? ?ivio, on ga poee ne samo
   rijeeima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da aee ga
   obogatiti i usreaeiti, sprijateljit aee se s njim i povjerit mu visoke
   slu?be ako se odrekne pradjedovskih predaja.

   ^25Kako mladiae za to nije ni?ta mario, kralj dozove majku i uze je
   nagovarati neka mladiaeu savjetuje da sebi spasi ?ivot.

   ^26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina.

   ^27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuaei okrutnog silnika, ovako
   progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam
   te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te
   othranila i podigla do sada?nje dobi i odgojila.

   ^28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve ?to je na njima i
   znaj da je sve to Bog naeinio ni od eega i da je tako nastao i ljudski
   rod.

   ^29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braaee i prihvati
   smrt, da te s tvojom braaeom u vrijeme milosti opet nad-em!"

   ^30Tek ?to je svoje dorekla, mladiae reee: "?to eekate? Ne pokoravam se
   kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona ?to ga na?im
   ocima dade Mojsije.

   ^31A ti, zaeetniee svake zloaee protiv Hebreja, nipo?to neaee? izbjeaei
   ruci Bo?joj.

   ^32Mi trpimo zbog svojih grijeha.

   ^33Pa ako se ?ivi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas
   pokara i pouei, on aee se opet i pomiriti sa svojim slugama.

   ^34A ti, bezbo?niee, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne
   uljuljavaj se ispraznim nadama di?uaei ruku protiv sinova Neba,

   ^35jer jo? nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida.

   ^36Na?a braaea, pretrpjev?i sada muku prolaznu za ?ivot neprolazni,
   pala su za Bo?ji Savez, a ti aee? veae na sudu Bo?jemu primiti pravednu
   kaznu za svoju oholost.

   ^37Ja sa svojom braaeom za zakone otaca i tijelo i du?u rado predajem i
   molim Boga da se na?em narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bieevima
   prinudi da prizna? da je on Bog jedini.

   ^38Neka se napokon na meni i na mojoj braaei zaustavi srd?ba Boga
   Svevladara kojom se s pravom oborio na na? narod."

   ^39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio jo? i vi?e nego na
   druge: napose je gorko osjeaeao tu porugu.

   ^40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u
   Gospodina.

   ^41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka.

   ^42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Juda Makabej i njegovi ljudi stali su kri?om obilaziti sela te
   sazivati svoje rod-ake i prikupljati one koji su ostali vjerni
   ?idovstvu. I tako se skupilo kojih ?est tisuaea ljudi.

   ^2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlaeen, da se smiluje
   Hramu koji oskvrnu?e bezbo?ni ljudi;

   ^3da se sa?ali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne
   sa zemljom; da usli?i krv koja vapi k njemu;

   ^4da se spomene zloeinaekog pokolja nejaeadi; da osveti pogrde svoga
   Imena.

   ^5Kad je Makabej stao na eelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli
   odolijevati buduaei da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrd-e.

   ^6Vr?io je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je
   pogodne polo?aje i neprijatelja eesto tjerao u bijeg.

   ^7Takve je navale najradije vr?io pod pla?tem noaei. Glas o njegovu
   juna?tvu pronosio se na sve strane.

   ^8Videaei da taj eovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve
   vi?e uspijeva, Filip zatra?i pismeno od Ptolemeja, upravitelja
   Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomoae.

   ^9Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih
   prijatelja, i posla ga smjesta, na eelu od najmanje dvadeset tisuaea
   ljudi skupljenih od razlieitih naroda, da istrijebi sav ?idovski narod.
   Pridru?io mu je Gorgiju, vojskovod-u od zanata, vje?ta bojnim
   poslovima.

   ^10Nikanor je napose namjeravao da prodajom ?idovskih zarobljenika
   isplati kraljev danak od dvije tisuaee talenata ?to ih dugova?e
   Rimljanima.

   ^11Zato ?urno pozva primorske gradove na prodaju ?idovskog roblja.
   Obeaea ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva aee ga kazna
   stiaei od ruke Svemoguaeega.

   ^12Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima
   saopaeio da se pribli?ava neprijateljska vojska,

   ^13pobjego?e kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Bo?ju pravdu.

   ^14Drugi pak proda?e sve ?to im je preostalo i zavapi?e Gospodinu da ih
   izbavi od bezbo?noga Nikanora, koji ih je prodao jo? prije nego ?to je
   do?lo do boja;

   ^15neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s
   njihovim ocima i zbog toga ?to se zovu njegovim svetim i velieanstvenim
   Imenom.

   ^16Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe ?est tisuaea ljudi, stao ih
   je hrabriti da se ne pla?e neprijatelja niti boje mno?tva pogana koji
   ih nepravedno napadaju nego neka se junaeki bore.

   ^17Neka imaju pred oeima kako su oni zloeinaeki osramotili Sveto mjesto
   i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obieaje
   uni?tili.

   ^18"Oni se uzdaju", dodao je, "u oru?je i smionost, a mi u Boga
   Svevladara koji jednim migom oka mo?e oboriti na?e napadaee i sav
   svijet."

   ^19Nabrojio im je slueajeve u kojima se Bog udostojao za?tititi njihove
   pretke: onaj ?to se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu
   osamdeset i pet tisuaea ljudi,

   ^20pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaaeana, gdje se borilo osam
   tisuaea ljudi s pomoaeu eetiri tisuaee Makedonaca, i dok su Makedonci
   do?li u ?kripac, onih samih osam tisuaea, zahvaljujuaei pomoaei s Neba,
   porazilo je stotinu i dvadeset tisuaea neprijatelja i zadobilo velik
   plijen.

   ^21Kad ih je tim rijeeima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za
   domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na eetiri odreda.

   ^22Na eelo svakom odredu stavio je svoju braaeu: ?imuna, Josipa i
   Jonatana, i dao svakomu po tisuaeu i pet stotina ljudi.

   ^23Osim toga, naredi Eleazaru da im proeita Svetu knjigu, a onda je,
   dav?i im bojni zov: "S Bo?jom pomoaeu!" stao na eelo prvog odreda i
   napao Nikanora.

   ^24Buduaei da im je Svemoguaei u boju bio suborac, pobili su preko
   devet tisuaea neprijatelja, izranili i osakatili veaei dio Nikanorove
   vojske i nagnali sve u bijeg.

   ^25Zaplijenili su i novac onih koji su ih do?li kupovati. Po?to su ih
   podugo tjerali, vrati?e se natrag jer nisu imali vremena.

   ^26Bilo je, naime, uoei subote, pa ih nisu dalje gonili.

   ^27Pokupi?e jo? neprijateljsko oru?je i poskida?e plijen, a onda
   svetkovahu subotu, obilno hvaleaei i slaveaei Gospodina koji ih je tog
   dana izbavio i opet im poeeo iskazivati svoju milost.

   ^28Poslije subote podijelili su dio plijena ?rtvama progonstva, pa
   udovicama i siroeadi, a ono ?to je preostalo podijelili su med-u sobom
   i med-u svojom djecom.

   ^29Zavr?iv?i taj posao, okupi?e se na zajednieku molitvu i zavapi?e
   milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama.

   ^30U kre?evu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset
   tisuaea i osvojili vrlo visoke tvrd-ave. Velik plijen razdijelili su na
   dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za ?rtve progonstva, siroead
   i udovice - a ne zaboravi?e ni staraca.

   ^31Zatim su bri?no pokupili neprijateljsko oru?je i pohranili ga na
   prikladnim mjestima. ?to je od plijena preostalo, odnijeli su u
   Jeruzalem.

   ^32Ubili su vod-u Timotejevih eeta, eovjeka bezbo?na, koji je ?idovima
   nanio mnogo zala.

   ^33Dok su u domovini slavili pobjedu, spali?e one koji su zapalili
   Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bija?e utekao u neku kuaeicu.
   Tako je za svoje svetogrd-e primio zaslu?enu plaaeu.

   ^34A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisuaee
   trgovaca da kupuju ?idove,

   ^35bio je Bo?jom pomoaeu poni?en od onih koje je najvi?e podcjenjivao:
   morao je skinuti svoju easnieku odoru te je tako, po osamljenim
   putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuv?i,
   dok mu je sva vojska bila pora?ena.

   ^36I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeaeao platiti
   danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da ?idovi imaju Borca koji se
   za njih bori i da su ?idovi upravo zato neranjivi ?to slijede zakone
   koje im je On postavio.
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 U isto se vrijeme Antioh sramotno vraaeao iz perzijskih krajeva.

   ^2Bio je provalio u grad Perzepolis i poku?ao opljaekati hram i
   zaposjesti grad. Ali se pueanstvo podiglo i pograbilo oru?je, tako da
   se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao
   sramotno povlaeiti.

   ^3Kad je do?ao do Ekbatane, saznao je ?to se dogodilo s Nikanorom i s
   Timotejevima.

   ^4Sav izvan sebe od jarosti, smi?ljao je kako da se i za uvredu onih
   koji su ga natjerali u bijeg iskali na ?idovima. Zato je upravljaeu
   kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne
   stignu. Ali se veae nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo
   govorio: "Naeinit aeu od Jeruzalema, kad onamo dod-em, ?idovsko
   groblje."

   ^5Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeeivom i
   nevidljivom bole?aeu. Eim je izgovorio onu rijee, spopade ga u
   crijevima nesnosna bol i stra?ne muke u utrobi.

   ^6Tako je bilo ba? i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i
   neeuvene muke.

   ^7On se ipak svoga divlja?tva nije okanio, nego nadut od oholosti i
   rigajuaei plamen gnjeva na ?idove, zapovjedi da se ubrza vo?nja. Tada
   ispade iz kola u trku, koja su od?tropotala dalje, a on u nesretnu padu
   poi?ea?i sve udove na tijelu.

   ^8On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar
   zapovijedati morskim valovima, on koji je umi?ljao da mo?e mjeriti
   gorske vrhove, sad se na?ao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na
   nosila. Tako se svima oeitovala na njemu Bo?ja sila,

   ^9jer su crvi povrvjeli iz bezbo?nikova tijela i sa ?ivog mu tijela, u
   ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjile?i izazivao gad-enje
   u svoj vojsci.

   ^10Malo prije mi?lja?e da dohvaaea nebeske zvijezde, a sada ga vi?e
   nitko, zbog nepodno?ljiva smrada, nije mogao pratiti.

   ^11Istom sada, sav skr?en bolima, poee popu?tati u svojoj velikoj
   oholosti i pod Bo?jim bieem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od
   easa do easa poveaeavale boli.

   ^12Kad vi?e ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade:
   "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaeuje!"

   ^13Ali taj se zloeinac molio Gospodaru u koga vi?e nije bilo
   smilovanja.

   ^14Obeaeavao je da aee Sveti grad, kamo se ?urio da ga sravni sa
   zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim;

   ^15da aee s Atenjanima izjednaeiti sve ?idove, koje inaee nije smatrao
   dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za
   hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima;

   ^16da aee najljep?im darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije
   oplijenio, i da aee mu mnogostruko vratiti sve sveto posud-e, a
   tro?kove ?rtvovanja podmirivati od svojih dohodaka;

   ^17i napokon da aee i sam postati ?idov i da aee krstariti cijelim
   svijetom i navije?tati Bo?ju svemoae.

   ^18Ali kako mu boli nisu ni?ta popu?tale, jer se na nj oborio pravedan
   sud Bo?ji, u beznadnu stanju napisao je ?idovima ovo pismo u kojem moli
   opro?tenje. Ono glasi ovako:

   ^19"Odlienim grad-anima ?idovima kralj i upravitelj Antioh ?alje
   pozdrav ?eleaei im zdravlje i dobru sreaeu!

   ^20Ako ste dobro vi i va?a djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade
   u Nebo

   ^21rado se spominjem va?eg ?tovanja i va?e blagonaklonosti prema meni.
   Na povratku iz perzijskih krajeva, po?to sam zapao u nepodno?ljivu
   bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opaee dobro.

   ^22Ne oeajavam zbog svog stanja nego se evrsto nadam da aeu se iz
   bolesti izvuaei.

   ^23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve,
   odredio sebi nasljednika,

   ^24da se, bude li neoeekivanih dogad-aja ili nepovoljnih glasova,
   dr?avljani ne uzbunjuju, znajuaei kome je on prepustio upravu
   poslovima.

   ^25Osim toga, znam kako obli?nji vladaoci i susjedi na?eg kraljevstva
   vrebaju priliku i eekaju da se ?to dogodi. Zato sam za kralja odredio
   svoga sina Antioha, koga sam veae vi?e puta, polazeaei u gornje
   krajeve, mnogima od vas povjerio i preporueio. I njemu sam, uostalom,
   napisao prilo?eno pismo.

   ^26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroeinstava koje sam vam
   svima pojedinaeno ueinio te da svoju dosada?nju blagonaklonost prema
   meni saeuvate i prema mome sinu.

   ^27Zaista sam uvjeren da aee on savjesno slijediti moje nakane i blago
   i eovjekoljubivo postupati s vama."

   ^28Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije naju?asnijih muka, kakve je
   znao zadavati drugima, najjadnije, u tud-oj zemlji, u pustim planinama
   zavr?io ?ivot.

   ^29Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od
   djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat
   Ptolemeju Filometoru.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim,
   opet zauzeo Hram i Grad.

   ^2Sru?ili su ?rtvenike ?to su ih po trgu sagradili tud-inci i uni?tili
   su posveaeene gajeve.

   ^3Potom su oeistili Hram i podigli drugi ?rtvenik; onda su iskresali
   vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine,
   prinijeli ?rtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i
   izlo?ili prinesene hljebove.

   ^4Kad su sve to izvr?ili, pali su nieice i stali moliti Gospodina da
   vi?e nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i
   sagrije?e, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i
   divljim narodima.

   ^5Ei?aeenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga
   pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva.

   ^6Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica,
   sjeaeajuaei se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u
   planinama i spiljama kao divlje zvijeri.

   ^7Zato su, noseaei br?ljanom ovite ?tapove, zelene graneice i palme,
   zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo oei?aeenje svoga
   Svetog mjesta.

   ^8Ujedno su javno zakljueili i izglasali da sav ?idovski narod treba da
   te dane svake godine slavi. EUPATOROVA MINISTRA

   ^9Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog
   Epifana.

   ^10A sad aeemo izvijestiti o dogad-ajima s Antiohom Eupatorom, sinom
   onoga bezbo?nika, sa?imajuaei ukratko ratne nevolje.

   ^11Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na eelo dr?avnih poslova
   nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije.

   ^12Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa ?idovima postupao pravedno, pa
   je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati
   miroljubivo.

   ^13Zato su ga neki prijatelji optu?ili Eupatoru, pa je svakom prilikom
   slu?ao kako ga nazivaju izdajicom zato ?to je ostavio Cipar koji mu je
   povjerio Filometor i ?to je pre?ao Antiohu Epifanu. Pa kad vi?e easne
   vlasti nije mogao easno izvr?avati, otrovom je sebi oduzeo ?ivot.

   ^14Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je
   najamnieku vojsku i svakom se prilikom zaraaeivao sa ?idovima.

   ^15U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrd-ava na dobrim polo?ajima,
   dodijavali ?idovima te su, prihvaaeajuaei izbjeglice iz Jeruzalema,
   nastojali odr?ati ratno stanje.

   ^16Makabej i njegovi drugovi, po?to su se okupili na molitvu i Boga
   molili da im bude saveznik, krenu?e protiv tih idumejskih tvrd-ava.

   ^17Udariv?i sna?no, osvoji?e te polo?aje i suzbi?e sve one koji su se
   borili na bedemima. Pobili su sve na koje su nai?li, tako da ih je palo
   ne manje od dvadeset tisuaea.

   ^18Kako je najmanje devet tisuaea ljudi pobjeglo u dvije dobro
   utvrd-ene kule, a sa sobom su imali sve ?to je potrebno da se izdr?i
   opsada,

   ^19Makabej ostavi ?imuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan
   broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veaea potreba.

   ^20Ali ?imunove ljude, pohlepne za novcem, potkupi?e neki ?to su se
   onamo sklonili, tako te oni, primiv?i sedamdeset tisuaea drahma,
   pusti?e neke da uteknu.

   ^21Kad su Makabeju javili ?to se dogodilo, on skupi narodne vod-e i
   optu?i krivce da su za novce prodali svoju braaeu jer su pustili da
   pobjegnu neprijatelji.

   ^22Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule.

   ^23Sretan u oru?ju, pobi u obadvije tvrd-ave preko dvadeset tisuaea
   ljudi.

   ^24Timotej, koga su ?idovi prije porazili, skupi mnogo stranih eeta,
   sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleaei da aee
   je oru?jem osvojiti.

   ^25Kad se pribli?avao, Makabej i njegovi ljudi stado?e zazivati Boga,
   posuv?i glave prahom i pripasav?i oko bokova kostrijet.

   ^26Padnuv?i nieice na podno?ju ?rtvenika, molili su Boga da im bude
   milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih
   protivnika, kako to obja?njava Zakon.

   ^27Kad su zavr?ili molitvu, pograbi?e oru?je, prilieno se odmaknu?e od
   grada i zaustavi?e pred neprijateljem.

   ^28Upravo u cik zore pograbi?e se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede,
   osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja
   stavili samo u juna?tvo.

   ^29Kad se razmahalo kre?evo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih
   ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stado?e na eelo ?idovima.

   ^30U isto vrijeme uze?e Makabeja med-u se da ga ?tite svojim oru?jem i
   euvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da
   su ih zablije?tili i smeli te se oni raspr?i?e u najveaeem neredu.

   ^31Bi tada pobijeno dvadeset tisuaea i pet stotina pje?aka i ?est
   stotina konjanika.

   ^32Timotej pobje?e u vrlo utvrd-eno mjesto zvano Gezer, kojim je
   upravljao Hereja.

   ^33Makabej i njegovi sreano su ga opsjedali eetiri dana.

   ^34Uzdajuaei se u evrstoaeu mjesta, oni koji bijahu ondje u?asno su
   psovali i sipali bestidnosti.

   ^35Kad je peti dan poeelo svitati, dvadeset mladiaea iz Makabejeve
   vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid mu?ki hrabro i
   u divljem ?aru pobi svakoga na koga naid-e.

   ^36Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Za?egli
   su kule i, raspiriv?i lomaee, ?ive sa?gali one bogohulnike. Drugi
   razbi?e vrata, pusti?e unutra ostalu vojsku i zaposjedo?e grad.

   ^37Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zakla?e zajedno s
   njegovim bratom Herejom i Apolofanom.

   ^38Po?to obavi?e posao, poee?e himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina
   koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Malo zatim kraljev skrbnik i rod-ak Lizija, koji je bio na eelu
   dr?avnih poslova, vrlo te?ko podnoseaei posljednje dogad-aje,

   ^2skupi kojih osamdeset tisuaea pje?aka i svekoliko svoje konjani?tvo
   te krenu na ?idove, u nakani da Grad ueini grekim naseljem

   ^3i da Hram, poput sveti?ta poganskih naroda, podlo?i porezu i svake
   godine prodaje sveaeenieku east.

   ^4Nije nimalo mislio na Bo?ju moae: zanijelo ga mno?tvo njegovih
   pje?aka i tisuaee konjanika te osamdeset njegovih slonova.

   ^5Upade u Judeju i pribli?i se Betsuru, utvrd-enu mjestu, udaljenu
   kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.

   ^6Kad Makabej i njegovi dozna?e da Lizija opsjeda tvrd-ave, poee?e
   plakati i liti suze, moleaei Gospodina da Izraelu po?alje dobroga
   and-ela da ga spasi.

   ^7Nato Makabej prvi pograbi oru?je i potaee druge da se zajedno s njim
   izlo?e pogibli i pomognu svojoj braaei. Puni ?ara, srnu?e zajedno.

   ^8Dok su se jo? nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na eelu konjanik
   u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oru?jem.

   ^9Tada se svi zajedno zahvali?e milosrdnom Bogu i toliko se ohrabri?e
   da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i
   probiti ?eljezne zidove.

   ^10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milo?aeu
   Gospodnjom stigao s neba.

   ^11Zagna?e se na neprijatelje kao lavovi, obori?e jedanaest tisuaea
   pje?aka i tisuaeu i ?est stotina konjanika, a ostale natjera?e u bijeg.

   ^12Veaeina se spasila, ali ranjeni i razoru?ani. Sam se Lizija spasio
   sramotnim bijegom.

   ^13Lizija nije bio nerazuman; razmi?ljao je o porazu koji je pretrpio i
   uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.

   ^14Zato im poruei da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on
   aee kralja sklonuti da im postane prijatelj.

   ^15Makabej pristade na sve ?to je Lizija predlagao, jer mu bija?e stalo
   do opaeeg dobra. A sam kralj odobri sve ?to je Makabej preko Lizije za
   ?idove pismeno zatra?io.

   ^16Pismo ?to ga je Lizija pisao ?idovima glasilo je ovako: "Lizija
   pozdravlja ?idovski narod!

   ^17Va?i poslanici Ivan i Apsalom predali su mi ni?e prepisanu ispravu,
   preporueujuaei njezin sadr?aj.

   ^18Ja sam nato izvijestio kralja o onom s eime ga je trebalo upoznati,
   i on je odobrio sve ?to je bilo prihvatljivo.

   ^19Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema dr?avnim
   probicima, ja aeu ubuduaee nastojati da poradim za va?e dobro.

   ^20Ujedno sam va?im i svojim izaslanicima nalo?io da s vama rasprave o
   pojedinostima.

   ^21Da ste zdravo! Godine sto eetrdeset i osme, dvadeset i eetvrtoga
   Dioskora."

   ^22Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata
   Liziju.

   ^23Na? se otac preselio k bogovima, a mi ?elimo da nam se u kraljevstvu
   svatko nesmetano bavi svojim poslovima.

   ^24Euli smo da ?idovi ne prihvaaeaju helenskih obieaja moga oca, nego
   vole svoj poseban naein ?ivota i tra?e da im se dopusti da se ravnaju
   po posebnim zakonima.

   ^25?eleaei, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlueujemo da im se
   vrati Hram, tako da mogu slobodno ?ivjeti po obieajima svojih predaka.

   ^26Zato aee biti dobro da im po?alje? poslanike koji aee s njima
   sklopiti ugovor, pa da se, znajuaei za na?u odluku, raspolo?eni i
   radosni late svojih poslova."

   ^27Kraljevo pismo ?idovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh
   pozdravlja ?idovsko starje?instvo i ostale ?idove.

   ^28Nadamo se da ste dobro, kako vam i ?elimo. I mi smo zdravi.

   ^29Menelaj nam je saopaeio da se ?elite vratiti svojim domovima.

   ^30Svima onima koji se kuaeama vrate do tridesetog Ksantika bit aee
   zajameena neka?njivost.

   ^31?idovi aee se slu?iti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije.
   Neka se nikome od njih vi?e nikako ne dosad-uje zbog pogre?aka
   ueinjenih iz neznanja.

   ^32Ujedno vam ?aljem Menelaja da vas umiri.

   ^33Da ste zdravo! Godine sto eetrdeset i osme, petnaestog Ksantika."

   ^34A i Rimljani su ?idovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint
   Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju
   ?idovski narod.

   ^35Mi pristajemo na ono ?to vam je dopustio kraljev rod-ak Lizija.

   ^36O onome pak ?to je on smatrao da treba predlo?iti kralju na potvrdu
   - odmah dobro razmislite i po?aljite nam smjesta nekoga da bismo to
   mogli izlo?iti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.

   ^37Zato se po?urite i po?aljite ljude da i mi doznamo va?e mi?ljenje.

   ^38Da ste zdravo! Godine sto eetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca
   Dioskora."
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a ?idovi se lati?e
   poljskih radova.

   ^2Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i
   Demofon, kojima se pridru?io i Cipranin Nikanor, nisu ?idovima dali ni
   mira ni pokoja.

   ^3Uto su Jopljani izvr?ili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugrad-ane
   ?idove sa ?enama i djecom na pripremljene lad-e kao da im ni?ta zlo ne
   spremaju.

   ^4Na temelju javnoga gradskog zakljueka, ?idovi se odazva?e, jer im
   bija?e stalo do mira, a nisu ni nasluaeivali ikakvo zlo. Izvedo?e ih na
   morsku pueinu i potopi?e najmanje dvije stotine.

   ^5Eim je Juda doznao za okrutnost izvr?enu nad njegovim sunarodnjacima,
   obavijesti o tome svoje ljude;

   ^6zazvav?i Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braaee. Noaeu
   zapali pristani?te i spali lad-e te pobi one koji su se onamo sklonili.

   ^7Buduaei da je mjesto bilo zatvoreno, oti?ao je s namjerom da se vrati
   i istrijebi sve Jopljane.

   ^8Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim
   sugrad-anima ?idovima,

   ^9navali noaeu na njih i zapali im pristani?te s lad-ama, tako da se
   blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i
   eetrdeset stadija.

   ^10Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja,
   navali?e na njih Arapi, njih najmanje pet tisuaea pje?aka i pet stotina
   konjanika.

   ^11Zametnu se ?estoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoaeu Bo?jom
   pobijedili. Pobijed-eni nomadi zamoli?e Judu za mir. Obeaeali su da aee
   mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.

   ^12Juda, dr?eaei da aee mu zaista moaei u mnogome biti od pomoaei,
   pristade na mir s njima; dado?e si desnice pa se povuko?e pod ?atore.

   ^13Potom navali na grad Kaspin, utvrd-en nasipima i okru?en bedemima, a
   naseljen pueanstvom najrazlieitijih narodnosti.

   ^14Njegovi su se grad-ani pouzdavali u evrste zidove i zalihu hrane, pa
   su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali,
   sva?ta nepristojno govorili.

   ^15Judini ljudi zazva?e velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera
   i naprava u Jo?uino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnu?e na zid.

   ^16Zauzev?i s Bo?jom voljom grad, izvr?i?e neopisiv pokolj, tako da se
   obli?nje jezero, dva stadija ?iroko, einilo kao da je puno krvi koja je
   u nj tekla.

   ^17Odmakav?i odande sedam stotina i pedeset stadija, dod-o?e u Harak, k
   ?idovima zvanim Tubijanci.

   ^18U tim krajevima nisu, dodu?e, zatekli Timoteja, jer je odande oti?ao
   neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio sna?nu posadu.

   ^19Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenu?e onamo i
   pobi?e ljude koje je Timotej ostavio u tvrd-avi, njih vi?e od deset
   tisuaea.

   ^20Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im
   zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i
   dvadeset tisuaea pje?aka i dvije tisuaee pet stotina konjanika.

   ^21Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ?enu, djecu i
   opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i te?ko
   pristupaeno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.

   ^22Eim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava.
   Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udari?e u bijeg na
   sve strane, tako da su se eesto med-usobno ranjavali, probadali se
   vlastitim maeevima.

   ^23Juda ih je ?estoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset
   tisuaea.

   ^24Sam pak Timotej dopade u ?ake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima.
   Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste ?iva, jer da kod njega
   ima mnogo njihovih roditelja i braaee te bi ih moglo zadesiti kakvo
   zlo.

   ^25Kad ih je napokon uvjerio sveeanim obavezama da aee te ljude vratiti
   ?ive i zdrave, pusti?e ga - da spase svoju braaeu.

   ^26Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuaea
   ljudi.

   ^27Po?to je ove pobijedio i uni?tio, po?ao je s vojskom i na utvrd-eni
   grad Efron, u kojem bija?e Lizanija s eetama najrazlieitijih
   narodnosti. Kr?ni mladiaei poredani pred zidovima borili se sna?no, a
   unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaea.

   ^28Ali zazvav?i u pomoae Svemoguaeega koji svojom moaei lomi
   neprijateljske snage, ?idovi osvoji?e grad i pobi?e u njemu oko
   dvadeset i pet tisuaea stanovnika.

   ^29Podigav?i se odande, uputi?e se protiv Scitopolisa, koji je od
   Jeruzalema udaljen ?est stotina stadija.

   ^30Ali su ondje naseljeni ?idovi posvjedoeili da su stanovnici
   Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u te?kim vremenima
   susretljivo primali.

   ^31Juda i njegovi zahvali?e im, potieuaei ih da se i ubuduaee poka?u
   blagonakloni prema njihovu narodu. Stigo?e u Jeruzalem ne?to prije
   Blagdana sedmica.

   ^32Poslije blagdana Pedesetnice udari?e na idumejskog vojskovod-u
   Gorgiju.

   ^33Taj je izi?ao sa tri tisuaee pje?aka i eetiri stotine konjanika.

   ^34U boju pade izvjestan broj ?idova.

   ^35Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, eovjek hrabar, uhvati
   Gorgiju. Dr?eaei ga za pla?t, silom ga je vukao da prokletnika zarobi
   ?iva; ali na nj naletje neki traeki konjanik i odsijeee mu ruku u
   ramenu. Gorgija pobje?e u Marisu.

   ^36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli
   Gospodina da im u boju bude pomoaenik i vod-a.

   ^37Potom jezikom otaca zaklikta ?to mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve
   te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.

   ^38Sabrav?i vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo
   sedmi dan, ondje se prema obieaju oeisti?e i proslavi?e subotu.

   ^39Sutradan su do?li Judini ljudi - jer je veae bio posljednji eas - da
   pokupe tjelesa onih ?to su pali i da ih pokopaju uz njihove rod-ake u
   grobovima otaca.

   ^40Tu su pod odjeaeom svakoga mrtvaca na?li predmete posveaeene
   jamnijskim idolima, ?to Zakon ?idovima zabranjuje. Tako je svima
   postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.

   ^41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji
   otkriva ono ?to je sakriveno.

   ^42Zatim se pomoli?e da bi se poeinjeni grijeh sasvim oprostio.
   Plemeniti Juda opomenu vojnike da se euvaju eisti od grijeha, jer sad
   vide ?to je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.

   ^43Nato je sabrao oko dvije tisuaee srebrnih drahmi i poslao u
   Jeruzalem da se prinese ?rtva okajnica za grijeh. Ueinio je to vrlo
   lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuaee.

   ^44Jer da nije vjerovao da aee pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvi?no
   i ludo moliti za mrtve.

   ^45K tome je imao pred ovima najljep?u nagradu koja eeka one koji usnu
   pobo?no. Svakako, sveta i pobo?na misao. Zato je za pokojne prinio
   ?rtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Godine sto eetrdeset i devete doeuli su Judini ljudi da Antioh
   Eupator dolazi s mno?tvom vojske na Judeju

   ^2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj dr?avnih poslova; i
   da svaki ima greku vojsku od stotinu i deset tisuaea pje?aka, pet
   tisuaea i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine
   bojnih kola, opremljenih srpovima.

   ^3Njima se pridru?io i Menelaj, vrlo prepredeno potieuaei Antioha, ne
   zato ?to bi svojoj domovini ?elio sreaeu, nego u nadi da aee se odr?ati
   na vlasti.

   ^4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija
   kralju obrazlo?io da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi
   da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obieaju.

   ^5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na
   njoj je naprava koja se okreaee naokolo i odasvud sunovraaeuje u pepeo.

   ^6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljaeke ili kakvih drugih velikih
   zloeina da ga odande strmoglave u smrt.

   ^7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu
   ni pokopali.

   ^8I to s pravom; sagrije?io je mnogo protiv ?rtvenika, kojega je i
   oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.

   ^9U to se primicao kralj, premeaeuaei u glavi najokrutnije nakane kako
   bi ?idovima napakostio jo? gore nego njegov otac.

   ^10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noaeu zazivlje
   Gospodina, da i sad kao nekoae pritekne u pomoae onima kojima prijeti
   pogibao da ih li?e Zakona, domovine i svetog Hrama

   ^11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast
   bogohulnih naroda.

   ^12Kad su svi zajedno izvr?ili taj nalog, zaklinjuaei milosrdnog
   Gospodina suzama i postovima, prostrti nieice tri dana zaredom, Juda ih
   ohrabri i pozva da se spreme.

   ^13Potom je sa starje?inama odlueio da ne eekaju, nego da izid-u i s
   Bo?jom pomoaei rije?e stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju
   i zauzme grad.

   ^14Prepustiv?i, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje
   drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaeki bore
   na ?ivot i smrt, pa se utabori kod Modina.

   ^15Dav?i tada svojima bojni zov: "Bo?ja je pobjeda!", noaeu s najboljim
   poizbor momcima napade kraljev ?ator; pobi u taboru oko dvije tisuaee
   ljudi, a njegovi ljudi probodo?e najveaeega slona i njegova upravljaea
   u kuaeici.

   ^16Ispuni?e sav tabor stravom i mete?om pa se pobjedonosno povuko?e.

   ^17Kad je poeela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod
   pomogao i ?titio Judu.

   ^18Kad je kralj iskusio ?idovsku hrabrost, poku?a varkama napadati
   njihove polo?aje.

   ^19Pribli?i se sna?noj ?idovskoj tvrd-avi Betsur, ali je bio odbijen,
   svladan, pobijed-en.

   ^20Juda je opsjednutima slao ?to im je bilo potrebno.

   ^21Ali je neki Rodok iz ?idovske vojske neprijateljima odao tajne.
   Prona?li su ga, uhvatili i smaknuli.

   ^22Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im
   mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove
   ljude, ali bi pora?en.

   ^23Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za dr?avnog upravitelja
   u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa
   ?idovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza.
   Poslije izmirenja prinese ?rtvu, poeasti Hram i nadari Sveto mjesto.

   ^24Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide
   do zemlje Gerenijaca.

   ^25Ode u Ptolemaidu, ali se njezini grad-ani nisu slagali s ugovorom;
   negodovali su zbog nekih stavaka i tra?ili da se poni?te.

   ^26Tada se na besjedi?te pope Lizija. Branio je nagodbu kako je
   najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u
   Antiohiju. Tako se zavr?io kraljev vojni pohod i uzmak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov
   sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis,

   ^2zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju.

   ^3Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveaeenik a poslije se u vrijeme
   pobune svojevoljno okaljao, videaei da se nikako ne mo?e odr?ati i da
   mu je posve onemoguaeen pristup k svetom ?rtveniku,

   ^4pod-e godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu
   krunu i palmu, i k tome maslinove graneice koje se obieavaju
   prikazivati u Hramu. Inaee tog dana nije ueinio ni?ta vi?e.

   ^5Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijeaee i upitao kakvo je
   raspolo?enje i koje su nakane ?idova, on iskoristi tu priliku za svoje
   lude namjere i odgovori:

   ^6"?idovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na eelu Juda Makabej, vode
   neprestano ratove i di?u bune te ne daju da se kraljevstvo nau?ije
   blagostanja.

   ^7Zato sam ja, li?en pradjedovske easti, to jest velikog sveaeeni?tva,
   do?ao ovamo,

   ^8jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom na?i
   sugrad-ani, jer zbog nepromi?ljenosti spomenutih ljudi sav na? narod
   trpi nemalu ?tetu.

   ^9Kad sve to potanko sazna?, o kralju, po svojoj blagoj
   eovjekoljubivosti koju goji? prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro
   na?e zemlje i na?ega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana.

   ^10Jer dok Juda ?ivi, ne mo?e dr?ava u?ivati mira."

   ^11Eim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski
   raspolo?eni prema Judi, jo? veaema uze?e podjarivati Demetrija.

   ^12On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga
   imenova upraviteljem Judeje i posla ga

   ^13s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima
   postavi za velikog sveaeenika velieanstvenog Sveti?ta.

   ^14Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridru?i?e se
   hrpimice Nikanoru, jer su mislili da aee se nezgode i nesreaee ?idova
   okrenuti u njihovu korist.

   ^15Kad su ?idovi euli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli
   su se pra?inom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj
   narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Ba?tinu.

   ^16Na nalog svog zapovjednika odmah krenu?e odande i sukobi?e se s
   njima kod mjesta Desaua.

   ^17Judin brat ?imun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenad-en neoeekivanim
   dolaskom protivniekih eeta, pretrpje malen neuspjeh.

   ^18Ipak se Nikanor bojao da odluei krvlju, jer je euo o juna?tvu Jude i
   njegovih, o njihovoj neustra?ivosti u bojevima za domovinu.

   ^19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da ?idovima predlo?e i
   prihvate mirovne ponude.

   ^20Ispitav?i dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopaei svojim
   vojnicima; pokazalo se da su jednodu?ni i da pristaju na nagodbu.

   ^21Uglavili su dan kada aee se zapovjednici sastati na istom mjestu.
   Tada su sa svake strane do?la po jedna bojna kola te su postavili
   poeasne stolice.

   ^22Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoru?ane ljude spremne
   ako bi neprijatelji iznenada ?to vjerolomno poku?ali. Lijepo su se
   sporazumjeli.

   ^23Nikanor se zadr?ao u Jeruzalemu, ne eineaei ni?ta nepravedno.
   ?tovi?e, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega.

   ^24Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeaeao sklonost
   prema tom eovjeku.

   ^25Nagovorio ga da se o?eni i da ima djecu. Juda se o?enio, ?ivio u
   blagostanju i nau?ivao se ?ivota.

   ^26Kad je Alkim vidio njihovu med-usobnu sklonost i shvatio da su
   sklopili ugovor, oti?ao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima
   izdajnieke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva,
   imenovao nasljednikom.

   ^27Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa
   Nikanoru pismo i poruei mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi
   mu da mu odmah u Antiohiju po?alje Makabeja okovana.

   ^28Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bija?e te?ko da pogazi
   nagodbu s eovjekom koji nije ni?ta kriv.

   ^29Ali kako nije bilo moguaee usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu
   da taj nalog izvr?i lukav?tinom.

   ^30Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i
   da ga susreaee grublje nego ?to je obieavao te nasluti da ta hladnoaea
   nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade
   izbjegavati Nikanora.

   ^31A ovaj, videaei kako ga je eovjek vje?to nadmudrio, pod-e u uzvi?eni
   i sveti Hram upravo kad su sveaeenici prinosili obredne ?rtve i
   zapovjedi da mu predaju tog eovjeka.

   ^32Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je eovjek
   koga tra?i,

   ^33on podi?e desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate
   Judu svezana lancima, sravnit aeu to Bo?je sveti?te sa zemljom,
   raskopat aeu ?rtvenik te aeu na istome mjestu podiaei divan hram
   Dionizu."

   ^34Rekav?i to, ode. Tada sveaeenici podigo?e ruke prema nebu i zazva?e
   Onoga koji je uvijek branio na? narod:

   ^35"O ti Gospodaru komu ni?ta ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u
   kojem prebiva? nalazi med-u nama.

   ^36Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, saeuvaj dovijeka
   neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oei?aeen."

   ^37Uto Nikanoru optu?i?e Razisa, jednog od jeruzalemskih starje?ina,
   eovjeka koji je ljubio svoje sugrad-ane i bio na vrlo dobru glasu, pa
   su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem ?idova.

   ^38On je veae u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog ?idovstva te
   se tijelom i du?om najpostojanije izlo?io za ?idovstvo.

   ^39Stoga je Nikanor, da poka?e svoju otvorenu nesklonost prema
   ?idovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate,

   ^40jer nije sumnjao da aee nestanak tog eovjeka za ?idove znaeiti te?ak
   udarac.

   ^41Kad je, dakle, rulja veae gotovo osvojila kulu i juri?ala na ulazna
   vrata, kad je veae bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale,
   Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti mae.

   ^42Radije je htio easno poginuti nego dopasti u bezbo?nieke ruke da
   podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti.

   ^43Ali kako se u bojnoj ?urbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata
   prodirala unutra, odva?no otrea na zid te se junaeki strmoglavi na
   rulju.

   ^44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine.

   ^45Jo? di?uaei, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoe
   te?kim ranama potrea kroz rulju te stade na strmu peaeinu.

   ^46Veae posve bez krvi, istr?e sebi utrobu uhvativ?i je objema rukama
   te je baci na rulju, moleaei Gospodara ?ivota i duha da mu je jednom
   opet vrati. Tako je preminuo.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podrueju
   Samarije, odlueio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan poeinka.

   ^2?idovi koji su ga prisilno slijedili opomenu?e ga: "Nemoj ih tako
   divljaeki i barbarski zatirati, nego po?tuj dan ?to ga je Onaj koji bdi
   nad svime napose posvetio."

   ^3Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji
   je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji.

   ^4Kad su mu oni izjavili: "Postoji ?ivi Gospod, Vladalac na nebu, koji
   zapovjedi da se svetkuje sedmi dan",

   ^5on odgovori: "A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se
   pograbi oru?je i da se izvr?e kraljevski poslovi." Ipak mu nije uspjelo
   da izvr?i svoju zloeinaeku odluku.

   ^6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlueio da
   plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednieki spomenik,

   ^7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da aee mu Gospodin
   priteaei u pomoae.

   ^8Hrabrio je svoje ljude neka se ne pla?e navale pogana, nego neka se
   sjete pomoaei ?to su je od Neba veae primili i nadaju se da aee im i
   sada Svemoguaei udijeliti pobjedu.

   ^9Osokoliv?i ih rijeeima Zakona i Proroka, podsjetiv?i ih na bojeve ?to
   su ih veae bS:ili, uevrsti ih u hrabrosti.

   ^10Kad im je tako osmjelio srca, jo? ih upozori kako pogani okreaeu
   vjerom i kr?e zakletvu.

   ^11Po?to je tako svakoga od njih naoru?ao manje pouzdanjem u ?titove i
   koplja a vi?e smjelo?aeu i pobudnim rijeeima, ispriea im vjerodostojan
   san, vid-enje, a oni mu se svi obradova?e.

   ^12Evo ?to je vidio: biv?i veliki sveaeenik Onija, eovjek dobar i
   eestit, skroman u ophod-enju, blage aeudi, otmjen u govoru, od
   djetinjstva viean svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu ?idovsku
   zajednicu.

   ^13Zatim se Judi ukazao i eovjek vreme?an i eastan, eudesna i
   velieanstvena dostojanstva.

   ^14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braaee koji se mnogo
   moli za narod i za sav Sveti grad - Bo?ji prorok Jeremija."

   ^15Nato Jeremija pru?i desnicu i Judi preda zlatan mae. Predajuaei mu
   ga, reee:

   ^16"Prihvati ovaj sveti mae: Bo?ji je dar, njime aee? slomiti
   neprijatelje!"

   ^17Obodreni tim lijepim Judinim rijeeima, ?to su mogle nadahnuti
   juna?tvom i mlada srca ispuniti mu?evno?aeu, ?idovi odluei?e da se i ne
   utabore, nego da odmah navale i junaeki, u borbi prsa o prsa, sve
   rije?e, buduaei da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti.

   ^18Nisu se toliko zabrinjavali za ?ene, djecu, braaeu i rod-ake, koliko
   ih je morio najveaei i prvi strah - strah za posveaeeni Hram.

   ^19Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili
   su u strahu zbog bitke na otvorenom polju.

   ^20Svi su i?eekivali ishod bitke: neprijatelj se veae bio sabrao i
   svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike
   razmjestili na krilima.

   ^21Makabej vidje to veliko mno?tvo, raznovrsnu opremu i stra?nu pojavu
   slonova. Podi?e ruke k nebu i zazva eudotvorca Gospodina, jer je znao
   da on pobjede ne dijeli prema oru?ju nego prema tomu koga smatra
   dostojnim.

   ^22Zazvao je ovako: "Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije
   poslao svog and-ela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuaea Sanheribovih
   ljudi.

   ^23Zato, o nebeski Vladaru, po?alji i sad ispred nas dobra and-ela da
   sije strah i trepet!

   ^24Jakom mi?icom svojom udari one koji, huleaei, izad-o?e da napadnu
   tvoj sveti narod!" Tako je zavr?io molitvu.

   ^25Dok su se Nikanorove eete primicale uz jeku truba i bojne pjesme,

   ^26Judini se ljudi sukobi?e s neprijateljem uz vapaje i molitve.

   ^27Boreaei se rukama a moleaei se srcima Bogu, oborili su ne manje od
   trideset i pet tisuaea ljudi, obradovani oeevidnom Bo?jom pomoaei.

   ^28Kad su se poslije boja veselo vraaeali, opazi?e Nikanora gdje le?i u
   bojnoj opremi.

   ^29Podi?e se vika i nasta mete?, a oni uze?e slaviti Svemoguaeega
   jezikom svojih otaca.

   ^30Nato Juda, koji se tijelom i du?om bacio u prve redove za svoje
   sugrad-ane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaeku
   blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i
   odnesu ih u Jeruzalem.

   ^31I sam je onamo po?ao, sazvao svoje sunarodnjake i sveaeenike te stao
   pred ?rtvenik. Tada posla po one u Tvrd-i:

   ^32pokaza im glavu zloeinaekog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bija?e
   drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara.

   ^33Odrezav?i jezik bezbo?nog Nikanora, naredi da se komad po komad dade
   pticama i da se pred Hramom objesi njegova lud-aeka ruka.

   ^34Svi su tada, upraviv?i oei nebu, blagoslivljali Gospoda koji se
   oeitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivali?te saeuvao
   neoskvrnjeno!"

   ^35Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrd-u, da svima bude na vidiku kao
   oeevidan znak pomoaei Gospodnje.

   ^36Svi jednodu?no zakljuei?e da se taj dan nipo?to ne zaboravi, nego da
   se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom
   zove Adar, uoei dana Mordokajeva.

   ^37Buduaei da je s Nikanorom dokoneano te su Hebreji od tog vremena
   zavladali gradom, ja aeu ovim zavr?iti svoju povijest.

   ^38Ako sam je dobro i vje?to sastavio, ispunila mi se ?elja. Ako li
   slabo i osrednje, ueinio sam ?to sam mogao.

   ^39Jer kao ?to je ?tetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino
   pomije?ano s vodom teenije i ugodnije, tako se i pravilno raspored-en
   prikaz svid-a u?ima onih koji knjigu slu?aju. Time zavr?avam.
     __________________________________________________________________

Tobit
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova,
   sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva -

   ^2koji je u vrijeme ?almanasara, kralja asirskoga, bio odveden u
   su?anjstvo iz Tisbe, koja se nalazi ju?no od Kede?a Naftalijeva, u
   Gornjoj Galileji, ne?to povi?e Hasora.

   ^3Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog ?ivota.
   Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braaei i ljudima koji su do?li sa
   mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.

   ^4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, jo? nalazio u domovini, u
   zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od
   doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana med-u svim plemenima Izraelovim
   da bi u njemu prinosili svoje ?rtve. Zbog toga je i bio podignut i
   posveaeen Hram, Prebivali?te Svevi?njega, za sva vjekovita pokoljenja.

   ^5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i
   prinosila su ?rtve teletu ?to ga bija?e naeinio Jeroboam, kralj
   izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.

   ^6Eesto sam tako, za svetkovinu, sam i?ao u Jeruzalem, da se poklonim,
   kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseaei prvine i desetine
   plodina i vunu prve postri?ine.

   ^7Predavao sam sve to sveaeenicima, sinovima Aronovim, za ?rtvenik; od
   svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vr?e slu?bu u
   Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuaei dio druge desetine te utr?ak
   tro?io svake godine u Jeruzalemu.

   ^8Najposlije, poklanjao sam treaeu desetinu onima kojima je pripadala,
   kao ?to mi bija?e naredila Debora, moja baka, buduaei da sam iza oca
   ostao siroee.

   ^9Kad postadoh zreo eovjek o?enih se Anom, djevojkom iz svoga plemena,
   i dobih s njome sina Tobiju.

   ^10Kad sam kao su?anj do?ao u Ninivu, sva moja braaea, a tako i moji
   suplemenici, blagovahu jela poganska;

   ^11a ja sam otklanjao da ih jedem.

   ^12Misli sam i srce upravljao Bogu svome,

   ^13i zato me Svevi?nji nagradi milo?aeu i naklono?aeu ?almanasara, komu
   postadoh upraviteljem dobara.

   ^14Poslije toga i?ao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do
   njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela,
   Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.

   ^15Ali kada ?almanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib,
   njegov sin. Ceste njegove postado?e opasne i ja vi?e nisam mogao iaei u
   Mediju.

   ^16U vrijeme ?almanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braaei:

   ^17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga
   ubijena pa baeena izvan zidina Ninive, bri?no bih ga ukopao.

   ^18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na
   povlaeenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po
   nared-enju kraljevu tra?ili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naaei.

   ^19Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tu?i da sam ja onaj koji ih
   pokopava; a ja se tada utajah. Doznav?i da me tra?e kako bi me
   pogubili, upla?en se udaljih.

   ^20Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ni?ta do ?ene Ane i sina
   Tobije.

   ^21Nije pro?lo ni pedeset dana kadli kralja ubi?e njegova dva sina;
   poslije toga pobjego?e u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin
   mu Asarhadon. On na eelo dr?avne riznice i eitave uprave postavi
   Ahikara, sina moga brata Anaela.

   ^22Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu,
   kralju asirskom, bio peharnik, euvar dr?avnog peeata, upravitelj i
   rizniear. Asarhadon ga imenova na sve te du?nosti ponovo. A bija?e
   Ahikar moj bratiae.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Kad sam se dakle sa svojom ?enom Anom i sa sinom Tobijom opet na?ao
   na svome, bija?e mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prired-en
   lijep objed i ja sjedoh da blagujem.

   ^2Vidjev?i ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od na?e
   braaee na koga naid-e? a koji se sjeaea Gospodina. Eto, eekat aeu te!"

   ^3Kad se sin vratio, kaza: "Oee, jedan od na?ega roda zadavljen je i
   baeen na trg."

   ^4A ja, ni?ta i ne okusiv, skoeih na noge i unesoh onoga mrtvaca u
   jednu kuaeu, gdje moga?e ostati sve do zalaza sunca.

   ^5Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u ?alosti.

   ^6Sjetih se Amosova proroeanstva: "Svetkovine va?e u tugu aee se
   pretvoriti, a radosti va?e kuknjavom aee postati." I zaplakah.

   ^7Kad je sunce za?lo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.

   ^8Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da aee ga zbog toga
   ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace."

   ^9Iste noaei, poslije onog ukopa, vratih se kuaei, a kako bijah neeist,
   legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.

   ^10Nisam znao da je u zidu bila ptieica. I kako mi oei bijahu otvorene,
   pado?e mi tople ptieje izmetine u oei i od toga dobih bijele mrlje.
   I?ao sam lijeenicima, ali mi ne mogo?e pomoaei. Uzdr?avao me Ahikar dok
   ne ode u Elimaidu.

   ^11Moja je ?ena Ana odonda zarad-ivala ruenim radom: prela je i tkala.

   ^12Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga o?ujka
   dovr?i tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplati?e i
   povrh toga pokloni?e jare.

   ^13Kad ga dovede, jare poee veeati. Upitah ?enu: "Odakle ti jare? Da
   mo?da nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopu?teno jesti ?to
   je ukradeno."

   ^14A ona odgovori: "Dado?e mi ga kao dar povrh plaaee." Ali ja nisam
   vjerovao, nego sam joj, naljutiv?i se na nju, svejednako govorio da ga
   vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i
   tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 Ojad-en zaplakah i poeeh moliti pun tuge:

   ^2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi
   milosrd-e i istina: ti si sudac svijeta.

   ^3Spomeni me se i pogledaj na me: ne ka?njavaj me zbog mojih grijeha ni
   zbog prijestupa otaca mojih, koji su grije?ili pred tobom.

   ^4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaeki,
   zatoeenju, smrti i porugi med-u svim narodima med-u koje si nas
   razasuo.

   ^5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha ?to ih einih ja i moji oci, jer
   se nismo dr?ali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom.

   ^6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluei se da prihvati? moj duh,
   da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego ?ivjeti i
   slu?ati la?ne prijekore i goreinu u du?i kOupiti. Zapovjedi da budem
   oslobod-en od ove pokore pa da odem u prostore vjeene: ne odvraei lica
   svoga od mene."

   ^7Istoga dana i Sari, kaeeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi
   se te je izru?i jedna slu?kinja njezina oca

   ^8zbog toga ?to je sedam mu?eva za koje Sara bija?e po?la pakosni
   zloduh Asmodej ubio prije nego ?to su u?li k njoj. Reee joj ona
   slu?kinja: "Jest, ubija? svoje mu?eve! Sedam si ih imala, a ne bija?e
   ti sreaee ni s jednim.

   ^9Za?to nas ka?njava?? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne
   vidjele ni tvoga sina ni tvoje kaeeri!"

   ^10Kad je Sara to eula, veoma se ra?alostila. Plaeuaei je oti?la u
   oeevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promisliv?i, reee u sebi:
   "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu,
   kaeer, pa ti se, na nesreaeu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga
   rastu?ila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neaeu se objesiti: bolje mi
   je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad vi?e ne eujem ovakvih
   uvreda."

   ^11I raskriliv?i ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen,
   Bo?e milosrd-a, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te
   sva tvoja djela zauvijek.

   ^12Obraaeam, Gospode, lice svoje k tebi i oei upirem u te.

   ^13Zapovijedi, Gospode, da pod-em s ove zemlje i da vi?e nikada ne
   eujem one uvrede.

   ^14Ti zna?, Gospode, da sam eista od svakoga grijeha s eovjekom

   ^15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji
   su?anjstva. Jedina sam kaei u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga
   naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti rod-aka koga bih eekala.
   Sedam sam mu?eva veae izgubila: tOa eemu bih jo? ?ivjela? Ne ?eli? li
   mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad vi?e ne
   eujem onih uvreda."

   ^16Obje molitve bijahu usli?ane pred Slavom Gospodnjom.

   ^17I bi poslan Rafael, and-eo Gospodnji, da ih oboje izlijeei: da skine
   bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kaeer Raguelovu, da dade
   za ?enu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja:
   jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u
   svoju kuaeu, a Sara, kaei Raguelova, sid-e iz gornje sobe.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Toga dana Tobit se sjeti novca ?to ga bija?e pohranio kod Gabaela, u
   Ragesu Medijskom.

   ^2I reee u sebi: "Zazivao sam smrt; za?to ne bih radije dozvao Tobiju,
   svoga sina, da mu ka?em to o novcu prije nego umrem?"

   ^3Dozvav?i ga, reee mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Po?tuj
   svoju majku, ne ostavljaj je svega svog ?ivota, eini sve ?to aee joj
   biti milo i nemoj je ?alostiti.

   ^4Sjeti se, sine, da se ona suoeila s mnogim opasnostima dok si joj bio
   u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu.

   ^5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga na?ega; nemoj grije?iti
   ili kr?iti njegovih zapovijedi. Eini pravedna djela svega svog vijeka i
   ne kroei putovima nepravde.

   ^6Jer ako eini? po istini, uspijevat aee? u djelima svojim, kao svi oni
   koji eine pravdu.

   ^7Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeli? milostinju, neka ti ne
   bude oko stisnuto. Ne okreaei lica od siromaha, pa ni Bog neaee
   okrenuti lica od tebe.

   ^8Od onoga ?to ima? i prema tome koliko ima? dijeli milostinju: ima? li
   malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju.

   ^9Jer dobar polog sprema? sebi za dan potrebe.

   ^10Udijeljena milostinja oslobad-a od smrti i ne dopu?ta da ode? u
   mrak.

   ^11Jer milostinja je mio dar pred licem Svevi?njega.

   ^12Euvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti ?ena bude iz plemena
   tvojih otaca; ne uzimaj za ?enu tud-inku koja ne pripada koljenu tvoga
   oca, jer mi smo sinovi proroeki. Noa, Abraham, Izak, Jakov na?i su oci
   odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli ?ene med-u svojom braaeom
   i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit aee
   zemlju u nasljedstvo.

   ^13I onda, sine, ljubi svoju braaeu i nemoj se uzoholiti u srcu pred
   svojom braaeom, ni pred sinovima i kaeerima svoga naroda, skanjujuaei
   se da odabere? ?enu izmed-u njih! U oholosti le?i mnoga propast i
   nemir, a od dangube samo je ?teta i bijeda, jer je nerad majka gladi.

   ^14Neka nieija zarada ne prenoaei kod tebe, nego je isplati odmah.
   Bude? li slu?io Bogu, platit aee ti se. Razmi?ljaj, sine, o svakome
   svom djelu i lijepo se vladaj.

   ^15Ne eini nikome ?to bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do
   pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta.

   ^16Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeaeom odjeni gologa. Sve
   ?to ti je suvi?no daj drugima, a kada dijeli? milostinju, neka ti oko
   ne bude stisnuto.

   ^17Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga gre?nicima.

   ^18Obraaeaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta.

   ^19U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove,
   da sve tvoje staze i namjere dobro zavr?e. Jer nijedan narod ne
   posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, poni?ava
   kako hoaee, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka:
   neka ti se nikada iz srca ne izbri?u.

   ^20A sada aeu te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje
   sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom.

   ^21Ne pla?i se, sine, ?to smo osiroma?ili. Bit aee? bogat bude? li se
   bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vr?io ono ?to je Bogu milo."
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 Tobija odgovori ocu: "Oee moj, ueinit aeu sve ?to si mi naredio.

   ^2Samo, kako aeu preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen."

   ^3Onda mu otac dade zadu?nicu i reee: "Potra?i eovjeka koji aee iaei s
   tobom, a ja aeu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac."

   ^4Tobija ode da potra?i takva eovjeka i nad-e Rafaela. Tobija nije znao
   da je to and-eo Bo?ji.

   ^5I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Zna? li put onamo?"

   ^6And-eo mu odvrati: "Bih. Poaei aeu s tobom. Znam put, bijah veae gost
   na?ega brata Gabaela."

   ^7Tobija mu reee: "Poeekaj da javim ocu."

   ^8And-eo mu kaza: "Idi i ne zadr?avaj se."

   ^9Onda Tobija ode ocu te mu reee: "Evo, na?ao sam onoga koji aee iaei
   sa mnom." A otac aee mu: "Dovedi ga meni da eujem kojemu plemenu
   pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac."

   ^10Tobija ga zovnu, pa kad on ud-e, zagrli?e se.

   ^11Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripada??
   Ka?i mi!"

   ^12On mu odgovori: "Tra?i? li rod i obitelj ili nekoga koji aee za
   nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit aee mu na to: "Brate, hoaeu da znam
   koji su ti preci i kako se zove?."

   ^13A on aee: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braaee."

   ^14Tobit mu kaza: "Dobro mi do?ao! I ne ljuti se na me zato ?to sam
   htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz
   ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove
   velikog Semeja, kad smo i?li zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i
   prika?emo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada za?li na
   stranputicu. Braaea su ti ljudi valjani. Pripada? plemenitu rodu.

   ^15Ali mi ka?i kakvu aeu ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve ?to
   je potrebno tebi i mome sinu.

   ^16I jo? aeu ti dodati ne?to povrh plaaee kad se vratite ?ivi i
   zdravi."

   ^17Dogovori?e se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put
   obojici!" Sin spremi sve za put. I reee mu njegov otac: "Idi s ovim
   eovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i
   and-eo njegov pratio vas!"

   ^18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Za?to si dopustio
   da nam sin ode? Nije li on ?tap na?ih ruku kad ulazi i izlazi pred
   nama?

   ^19Ne bilo toga novca, smeaee je prema na?em sinu.

   ^20Ta ovo ?to nas je Bog ostavio u ?ivotu - dosta nam je."

   ^21Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit aee se on ?iv i
   zdrav i tvoje aee ga oei opet ugledati.

   ^22Ta prati ga dobar and-eo i njegovo aee putovanje biti sretno, vratit
   aee se ?iv i zdrav."

   ^23Onda ona prestade plakati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 A sin i?ao s and-elom i pas za njima. Predveeer stigo?e do rijeke
   Tigrisa i tu provedo?e noae.

   ^2Potom momak sid-e u rijeku da se okupa, kad najednom skoei iz vode
   velika riba i htjede ga pro?drijeti.

   ^3And-eo mu reee: "Uhvati ribu." Nato se momak doeepa ribe te je izvuee
   na suho.

   ^4Onda mu and-eo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i ?ue i
   dobro ih euvaj jer su koristan lijek."

   ^5Momak izvr?i ?to mu je and-eo naredio. I po?to su ribu ispekli,
   pojedo?e je,

   ^6a onda nastavi?e put dok se ne primako?e Ekbatani.

   ^7Mladiae potom upita and-ela: "Brate Azarja, eemu aee slu?iti riblja
   jetra, srce i ?ue?"

   ^8A on odgovori: "Srce i jetra slu?e kad koga muei demon ili zao duh:
   treba to pred takvim, bio mu?karac ili ?ena, spaliti, i nikad ga zao
   duh vi?e neaee mueiti.

   ^9A ?ue se uzima da se njome prema?u oei na kojima su bijele mrlje,
   tako te bolesnik ozdravi."

   ^10Kad bijahu blizu Ekbatane,

   ^11and-eo reee mladiaeu: "Brate, noaeas aeemo prenoaeiti kod Raguela;
   on ti je rod-ak, a ima jedinicu kaeer koja se zove Sara.

   ^12Ja aeu gledati da ti je dadu za ?enu, jer tebi pripada njezino
   nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita.

   ^13Sad me poslu?aj: govorit aeu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa,
   proslavit aeemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu
   zakonu, ne mo?e dati drugome, a kad bi to uradio, zaslu?io bi smrt, jer
   ti ima? pravo na nasljedstvo pred svakim drugim."

   ^14Onda mladiae kaza and-elu: "Brate Azarja, euo sam da je djevojka
   veae bila dana sedmorici ljudi i da su svi nad-eni mrtvi u svadbenoj
   sobi:

   ^15jedinac sam u oca; bojim se da aeu, odem li k njoj, umrijeti kao i
   oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne eini zla drugima, osim
   onima koji joj se pribli?e. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog
   ?alosti, ne povueem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga
   sina da ih sahrani."

   ^16And-eo mu reee: "Ne sjeaea? se kako ti je otac naredio da uzme? za
   ?enu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslu?aj, brate: ona aee
   biti tvoja ?ena, a ti se ne osvraei na demona, jer aee jo? noaeas biti
   tvoja.

   ^17Kad bude? u?ao u svadbenu sobu, uzet aee? tamjanova pepela i metnut
   aee? na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadi?, demon aee
   oaeutjeti vonj i pobjeaei aee i neaee se vi?e vratiti.

   ^18Kad se htjedne? pribli?iti k njoj, bdijte oboje i dozivajte
   milostivog Boga: on aee vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona
   ti je bila dosud-ena oduvijek, ti aee? je spasiti; ona aee poaei s
   tobom i mislim da aee? s njom imati poroda." Kad je Tobija euo sve to,
   odmah mu ona omilje i njegova se du?a privinu uz njezinu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 Onda ud-o?e u Ekbatanu i pod-o?e prema kuaei Raguelovoj. Sara im
   dod-e u susret, pozdravi ih i oni nju pozdravi?e, pa ih ona uvede u
   kuaeu.

   ^2Raguel reee Edni, svojoj ?eni: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita,
   moga rod-aka!"

   ^3Raguel ih zapita: "Odakle ste, braaeo?" Odgovori?e mu: "Mi pripadamo
   Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu."

   ^4Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata na?ega?" Oni odgovori?e:
   "Poznajemo ga."

   ^5Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovori?e: "?iv je i dobro
   je." Tobija nadoda: "To je moj otac."

   ^6Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih oeiju i blagoslovi ga
   eudeaei se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog eovjeka."
   Doznav?i da je Tobit izgubio vid, ra?alosti se i zaplaka.

   ^7I ?ena mu Edna i kaei Sara zaplaka?e i primi?e ih spremno.

   ^8Potom zakla?e ovna i pripremi?e jela u izobilju.

   ^9Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o eemu si mi
   pripovijedao na putu."

   ^10And-eo prozbori o tom s Raguelom, a on aee Tobiji: "Jedi, pij i budi
   veseo, jer tebi pripada moja kaei. Ipak ti moram otkriti istinu:

   ^11veae bijah svoju kaeer dao sedmorici, ali kad joj se pribli?i?e, svi
   noaeu pomrije?e. Ali ti sada budi veseo."

   ^12Tobija odgovori: "Neaeu ni?ta okusiti dok se ne odlueite i ne
   izvr?ite ?to treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga easa po
   pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam
   udijeli sreaeu."

   ^13Zatim pozva Saru, svoju kaeer; uzev?i je za ruku, dade je kao
   zaruenicu Tobiji govoreaei: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i
   odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih.

   ^14Onda pozva Ednu, ?enu svoju. Dohvativ?i list, napisa ugovor i udari
   peeat. Potom poee?e blagovati.

   ^15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ?enu svoju, i reee joj: "Sestro,
   pripremi drugu sobu i uvedi je."

   ^16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kaei zaplaka.

   ^17Vidjev?i suze svoje kaeeri, kaza joj: "Budi hrabra, kaeerko:
   Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milo?aeu za tvoju bol. Budi
   hrabra, kaeerko!"
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Kad su poveeerali, uvedo?e Tobiju k Sari.

   ^2On se, ulazeaei k njoj, sjeti Rafaelovih rijeei: uze tamjanova
   pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi.

   ^3Tek ?to demon oaeutje vonj, pobje?e u Gornji Egipat, a and-eo ga
   ondje okova.

   ^4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reee: "Ustaj,
   sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."

   ^5Onda se Tobija poee moliti: "Blagoslovljen da si, Bo?e na?ih otaca,
   blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te
   nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!

   ^6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoaenicu Evu: od njih je proiza?ao
   ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da eovjek bude sam; naeinimo mu
   pomoaenicu slienu njemu.'

   ^7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini.
   Smiluj mi se i ueini da s njom do?ivim starost."

   ^8I zajedno reko?e: "Amen, amen."

   ^9I zaspa?e oboje te noaei.

   ^10A Raguel usta i pod-e da iskopa raku misleaei: "Ako i on umre."

   ^11Raguel se vrati u svoju kuaeu

   ^12i kaza Edni, ?eni svojoj: "Po?alji jednu od slu?kinja da vidi je li
   ?iv. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna."

   ^13Slu?kinja otvori vrata, ud-e i nad-e kako oboje spavaju.

   ^14Izad-e i javi im: "Dobro je, ?iv je."

   ^15Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bo?e, svakim
   blagoslovom eistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja
   stvorenja! Svi and-eli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve
   vijeke!

   ^16Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo eega se
   bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrd-e.

   ^17Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci ?to su jedina. Izlij na
   njih svoje milosrd-e, Gospode, podari im da zav?e ?ivot u zdravlju, sa
   sreaeom i milosrd-em."

   ^18A zatim zapovjedi kuaenoj eeljadi da zatrpaju raku.

   ^19Tada priredi gozbu koja je trajala eetrnaest dana.

   ^20Prije nego ?to su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati
   Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navr?i eetrnaest svadbenih dana,

   ^21a onda primi polovicu imutka i vrati se ?iv i zdrav svome ocu. Drugi
   aee? dio dobiti poslije moje i ?enine mi smrti."
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Onda Tobija pozva Rafaela i reee mu:

   ^2"Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu
   u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega
   na pir,

   ^3jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim.

   ^4Zna? da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadr?avao, bit aee
   zabrinut veoma."

   ^5Tada Rafael ode. Provede noae u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael
   izvuee zapeeaaeene vreaeice te mu ih izruei.

   ^6Brzo se krenu?e obojica i dod-o?e na pir. Tobija blagoslovi svoju
   ?enu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je pro?lo vrijeme za povratak
   a sina ne bija?e,

   ^2reee Tobit: "Mo?da su odbijeni? Ili je mo?da umro Gabael pa novac
   nije predan?"

   ^3I rastu?i se veoma.

   ^4Kaza mu ?ena: "Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema."

   ^5I poee jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam
   ti dopustila da ode?, svjetlo oeiju mojih!"

   ^6Tobit je stade tje?iti: "?uti, ne govori: njemu je dobro."

   ^7Ona mu odgovori: "?uti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je
   dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na
   put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noaeu nije prestajala jadikovati
   za svojim Tobijom. Kad prod-e eetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel
   zaklinja?e Tobiju da ostane,

   ^8Tobija kaza Raguelu: "Pusti me da idem, jer su veae otac moj i majka
   moja izgubili nadu da aee me jo? ugledati."

   ^9Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja aeu se pobrinuti da pronad-em
   nekoga koji aee ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija
   odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!"

   ^10Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ?enu, i polovicu imutka,
   sluge, stoku i novac.

   ^11Po?to ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreaei: "Djeco, Bog
   nebeski nek' vam udijeli sreaeu jo? prije nego ?to umrem."

   ^12A svojoj kaeeri kaza: "Po?tuj svekra i svekrvu: oni su ti sada
   roditelji. I da eujem samo dobre vijesti o tebi." I poljubi je.

   ^13Onda Edna reee Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba
   dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju
   aee? imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo,
   predajem ti kaeer svoju na euvanje: ne ?alosti je."

   ^14Zahvaliv?i Bogu ?to mu je udijelio sretan put i po?eljev?i blagoslov
   Raguelu i Edni, ?eni njegovoj, Tobija krenu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Nastavi?e put dok se ne pribli?i?e Ninivi.

   ^2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne zna? li, brate, u kakvu si stanju
   ostavio oca svoga?

   ^3Potreimo nas dvojica prije tvoje ?ene i priredimo kuaeu:

   ^4uzmi u ruku riblju ?ue." Krenu?e, a pas za njima.

   ^5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete.

   ^6Izdaleka ga opazi pa reee Tobitu: "Evo, vraaea se sin tvoj i eovjek
   koji ga pratio."

   ^7A Rafael reee Tobiji: "Znam da aee otac tvoj otvoriti oei.

   ^8Ribljom ?uei nama?i njegove oei, a on aee ih, oaeutjev?i svrbe?,
   protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."

   ^9Dotle se Ana, potreav?i naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reee
   mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga easa mogu mirno umrijeti!" Nato
   oboje zaplaka?e.

   ^10Tobit izid-e na vrata i spotaee se, ali sin potrea k njemu

   ^11i pridr?a ga, razmaza ?ue ocu preko oeiju i kaza: "Hrabro, oee moj!"

   ^12Kad ga oei zasvrbje?e, protrlja ih, a iz oeinjih mu se kutiaea
   olju?ti?e bijele mrlje.

   ^13Ugledav?i sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:

   ^14"Blagoslovljen da si, Bo?e, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i
   blagoslovljeni svi tvoji sveti and-eli! Jer si me udario pa se smilovao
   na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"

   ^15Njegov sin, sav sretan, ud-e u kuaeu te izvijesti oca o velikim
   dogad-ajima ?to su mu se zbili u Mediji.

   ^16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuaei Boga, pod-e u susret
   snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu
   zadivljeni ?to je progledao, a Tobit priznava?e pred njima da mu se Bog
   smilovao.

   ^17Kada Tobit dod-e do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreaei joj:
   "Dobro do?la, kaeeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I
   neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!"

   ^18I velika radost obuze svu braaeu njegovu u Ninivi.

   ^19A dod-o?e i Ahikar i njegov neaeak Nasbas pa se Tobijina svadba u
   veselju slavila sedam dana.
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reee mu: "Sine, pobrini se
   za plaaeu eovjeku koji je i?ao s tobom; a treba mu dati i ?togod povrh
   toga."

   ^2Sin odgovori: "Neaeu ?tetovati dadem li mu i polovicu onoga ?to sam
   donio,

   ^3jer me doveo k tebi zdrava, izlijeeio moju ?enu, podigao moj novac, a
   onda i tebi vratio zdravlje."

   ^4Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!"

   ^5Onda pozva and-ela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga ?to ste
   donijeli."

   ^6Tada and-eo pozva njih dvojicu u stranu i reee im: "Blagoslivljajte
   Boga, hvalite ga i velieajte, hvalite ga pred svim ?ivima zbog onoga
   ?to je za vas ueinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo;
   bogobojazno razgla?avati djela njegova.

   ^7Lijepo je euvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Bo?ja.
   Einite dobro, i neaee vas zlo snaaei.

   ^8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravedno?aeu. Bolje je
   malo s pravedno?aeu nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti
   milostinju nego sabirati u hrpe zlato.

   ^9Milostinja oslobad-a od smrti, ona eisti od svakoga grijeha. Koji
   dijele milostinju i eine pravednost napunit aee se ?ivota,

   ^10a koji grije?e bit aee du?mani ?ivotu svome.

   ^11Neaeu vam sakriti ni?ta: kazah veae da je lijepo euvati tajnu
   kraljevu, ali je slavno otkrivanje Bo?jih djela.

   ^12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio va?e molitve
   Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te;

   ^13kad se nisi skanjivao da ustane? i prekine? svoj rueak da bi pokopao
   onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vr?i? dobro djelo; i bio sam s
   tobom.

   ^14Sada, Bog me poslao da izlijeeim tebe i tvoju snahu Saru.

   ^15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih and-ela koji na nebesima
   donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!"

   ^16Njih se dvojica prepla?i?e i pado?e nieice, jer ih zahvati velik
   strah.

   ^17Ali im and-eo reee: "Ne pla?ite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga
   uvijeke!

   ^18Ta ja ne dod-oh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga
   na?ega: zato ga blagoslivljajte uvijeke.

   ^19Sve sam dane dopu?tao da me vide va?e oei, ali nisam ni jeo ni pio:
   vi ste motrili samo privid.

   ^20Sada hvalite Boga, a ja se vraaeam onome koji me i poslao. Zapi?ite
   u knjizi sve ?to se zbilo."

   ^21Onda oni ustado?e, ali ga vi?e ne vidje?e. Hvalili su velika i
   eudesna djela Bo?ja i pripovijedali kako im se ukazao and-eo Gospodnji.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i reee:

   ^2"Blagoslovljen Bog, koji ?ivi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on
   ka?njava i pra?ta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko
   bi izmakao njegovoj ruci.

   ^3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on med-u njih
   rasuo.

   ^4Objavljujte njegovu velieinu uzdi?uaei ga nad sve ?ivo, jer on je na?
   Gospod i Bog, on je na? otac za sve vjekove.

   ^5On nas ka?njava zbog na?ih zlih djela, ali aee se opet smilovati na
   nas i sabrati nas iz svih naroda med-u koje smo razasuti.

   ^6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom du?om svojom da einite
   pred njim istinu, i on aee se okrenuti k vama, i neaee skrivati lica
   svoga od vas.

   ^7Gledajte ?to ueini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite,
   blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova.

   ^8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i oeitujem njegovu moae i velieinu
   gre?nom narodu. Obratite se, gre?nici, i einite pravdu pred njim. Tko
   zna hoaee li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati!

   ^9Boga svoga ja uznosim, i du?a moja hvali kralja nebeskoga, i radosno
   klikaee velieini njegovoj:

   ^10tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade
   sveti! On aee te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali aee se opet
   smilovati sinovima pravednih.

   ^11Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti
   njegov ?ator ponovno bude podignut uz veselje;

   ^12da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav na?li
   siromasi za sva pokoljenja.

   ^13Narodi aee dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseaei u rukama
   darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat aee ti radosne
   hvale.

   ^14Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te
   ljube.

   ^15Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer aee biti sakupljeni
   i blagoslivljat aee Gospoda pravednih. Bla?eni oni koji te ljube!
   Veselit aee se zbog tvoga mira!

   ^16Bla?eni svi koji se rastu?i?e zbog tvojih nesreaea, jer aee se
   radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat aee se uvijeke. Du?a moja
   neka hvali Boga, kralja velikoga!

   ^17Jer aee Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine
   dragim kamenjem, tornjevi i bedemi eistim zlatom, a trgovi poploeani
   berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira.

   ^18Njegove aee ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat aee: 'Blagoslovljen
   Bog, uzvi?en dovijeka.'"
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Tobit zavr?i pohvalu.

   ^2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam
   godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se
   bojao Gospoda Boga te ga hvalio.

   ^3Do?ivio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina
   svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veae
   sam blizu da se odijelim od ?ivota.

   ^4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da aee se sve dogoditi s Ninivom
   ?to je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit aee razru?ena, a u Mediji
   bit aee mir za neko vrijeme; na?a braaea koja se jo? nalaze u domovini
   bit aee razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem aee opustjeti, a
   Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet aee i bit aee pust za
   neko vrijeme.

   ^5Ali aee se Bog opet smilovati njima i vratit aee ih u njihovu zemlju;
   onda aee oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se
   ne ispuni odred-eno vrijeme. Poslije toga vratit aee se iz krajeva
   progonstva i podiaei Jeruzalem s velikim poeastima. I Dom Bo?ji u njemu
   bit aee sazidan od nadasve vrijedne grad-e za sva buduaea pokoljenja,
   kao ?to su kazali za nj proroci:

   ^6svi aee se narodi uistinu obratiti i bojat aee se Gospoda Boga i
   pokopat aee svoje idole; svi aee narodi blagoslivljati Gospoda.

   ^7Onda aee narod njegov hvaliti Boga, a Gospod aee uzdiaei narod svoj i
   bit aee radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi
   vr?eaei milosrd-e prema braaei svojoj.

   ^8I tako, sine, otid-i iz Ninive, jer aee sve biti ?to je nagovijestio
   prorok Jona.

   ^9Ti pak dr?i zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude
   dobro. Easno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne
   ostani vi?e ni jednoga dana u Ninivi.

   ^10Sinko moj, razmotri ?to Aman ueini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz
   svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje
   spa?en, a onoga sti?e zaslu?ena kazna: sid-e on u tminu. Ahikar
   dijelja?e milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj
   priredi; u zamku Aman pade i poginu.

   ^11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda
   spa?ava." To rekav?i, izdahnu. Bija?e mu sto pedeset i osam godina.
   Tobija mu priredi eastan ukop.

   ^12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ?enom i svojim sinovima
   krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu.

   ^13Tu do?ivje easnu starost, easno pokopa svoga tasta i punicu te
   naslijedi imutak njihov, kao ?to je naslijedio i oeev.

   ^14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini ?ivota. Prije nego
   ?to je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razori?e
   Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propa?aeu
   Ninive.
     __________________________________________________________________

Wisdom
     __________________________________________________________________

  Chapter 1

   ^1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o
   Gospodinu i tra?ite ga u jednostavnosti srca.

   ^2Jer njega nalaze koji ga ne isku?avaju i otkriva se onima koji mu ne
   uskraaeuju svoju vjeru.

   ^3A podmukle misli otud-uju od Boga i isku?avana Svemoae posramljuje
   bezumnike.

   ^4Jer mudrost ne ulazi u du?u opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu
   podlo?nu.

   ^5Jer sveti duh pouke bje?i od prijevare i uklanja se od misli bezumnih
   i uzmiee kad se nepravda pojavi.

   ^6Jer mudrost je duh eovjekoljubiv, ali hulniku neaee oprostiti
   njegovih rijeei, jer Bog proniee bubrege njegove, istinski mu srce
   nadzire i slu?a njegove rijeei.

   ^7Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji dr?i sve, zna i sve
   ?to se govori.

   ^8Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti aee ga mimoiaei
   osvetnieka pravda.

   ^9Jer se namisli bezbo?nikove toeno ispituju i glas rijeei njegovih ide
   sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova.

   ^10Jer postoji uho ljubomorno koje euje sve i ne izmiee mu ni glasak
   najti?eg gund-anja.

   ^11Euvajte se isprazna gund-anja i euvajte jezik od opakih rijeei, jer
   i najtajnija rijee nije bez ueinka, a la?ljiva usta ubijaju du?u.

   ^12Ne treite za smraeu stranputicama ?ivota svojeg i ne navlaeite na se
   propast djelima ruku svojih.

   ^13Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti ?ivih.

   ^14Veae je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi
   svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada
   zemljom,

   ^15jer pravednost je besmrtna.

   ^16Ali bezbo?nici dozivaju smrt i rukama i rijeeju i za njom ginu
   smatrajuaei je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj
   pripadaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 2

   ^1 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tu?an ?ivot
   na? i nema lijeka kad eovjeku dod-e kraj i jo? nije poznat tko bi se iz
   Podzemlja izbavio.

   ^2Mi smo djeca pukog slueaja i kasnije aeemo biti kao da nikad nismo ni
   bili, jer samo je dim ono eime di?u na?e nosnice, a misao je tek iskra
   od kucaja na?ega srca.

   ^3Kad se ona utrne, pretvorit aee se tijelo u pepeo, a duh aee se
   rasplinuti kao lagan zrak.

   ^4Ime aee nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neaee sjeaeati djela
   na?ih; i ?ivot aee nam proaei kao pramenje oblaka i nestat aee ga kao
   magle ?to je gone zrake suneane i pritiskuje ?ega njihova.

   ^5Jer ?ivot na? kao sjena odmiee, iz na?e smrti nema povratka,
   zapeeaaeeno je i nitko se ne vraaea.

   ^6Zato hodite ovamo! U?ivajmo dobra sada?nja, koristimo se stvorovima
   sa ?arom mladosti.

   ^7Nau?ivajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoid-e ni jedan
   cvijet proljetni,

   ^8okrunimo se ru?ama prije no ?to uvenu.

   ^9Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki na?oj, ostavimo svuda znake
   na?eg veseljenja: to je na? dio i to je na?a ba?tina.

   ^10Potlaeimo ubogoga pravednika, ne ?tedimo udovice, ne po?tujmo starca
   ni sjedina od mnogih godina.

   ^11Nek' na?a snaga bude zakon pravde, jer ono ?to je slabo nije ni za
   ?to.

   ^12Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se na?em
   pona?anju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spoeitava kako
   izdadosmo odgoj svoj.

   ^13On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim.

   ^14On je ukor utjelovljeni na?im mislima, sama njegova pojava ti?ti
   na?u du?u.

   ^15?ivot njegov nije kao u ostalih i njegovo je pona?anje nastrano.

   ^16Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova na?ih kao od neeisti.
   On svr?etak pravednika progla?ava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.

   ^17Pogledajmo jesu li istinite rijeei njegove, istra?imo kakav aee biti
   njegov svr?etak.

   ^18Jer ako je pravednik Bo?ji sin, On aee se za nj zauzeti i izbavit
   aee ga iz ruku neprijateljskih.

   ^19Zato ga isku?ajmo porugom i mukom da istra?imo blagost njegovu i da
   prosudimo strpljivost njegovu.

   ^20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer aee mu, kako veli, doaei
   izbavljenje."

   ^21Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloaea njihova zasljepljuje.

   ^22Oni ne znaju tajna Bo?jih, ne oeekuju nagradu za svetost, ne vjeruju
   u naknadu eistim du?ama.

   ^23Jer je Bog stvorio eovjeka za neraspadljivost i ueinio ga na sliku
   svoje besmrtnosti.

   ^24A d-avlovom je zavi?aeu do?la smrt u svijet i nju aee iskusiti oni
   koji njemu pripadaju.
     __________________________________________________________________

  Chapter 3

   ^1 A du?e su pravednika u ruci Bo?joj i njih se ne dotiee muka nikakva.

   ^2Oeima se bezbo?niekim eini da oni umiru i njihov odlazak s ovog
   svijeta kao nesreaea;

   ^3i to ?to nas napu?taju kao propast, ali oni su u miru.

   ^4Ako su, u oeima ljudskim, bili ka?njeni, nada im je puna besmrtnosti.

   ^5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na ku?nju
   i na?ao da su ga dostojni.

   ^6Isku?ao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao ?rtvu paljenicu.

   ^7Zato aee se u vrijeme posjeta njegova zasjati te aee vrcati kao iskre
   u strnjici.

   ^8Sudit aee pucima i vladati narodima i Gospodin aee kraljevat nad
   njima uvijeke.

   ^9Koji se u nj ufaju spoznat aee istinu, i koji su vjerni bit aee u
   ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stjeeu milost i milosrd-e.

   ^10A bezbo?nici aee zbog svojih misli biti primjereno ka?njeni jer su
   prezreli pravednike i otpali od Gospodina.

   ^11Te?ko onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova,
   napori uzaludni i poslovi bez probitka.

   ^12?ene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod!

   ^13Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj lo?nica ne poznaje grijeha;
   plodnost aee se njezina pokazati na istrazi du?a.

   ^14Blago i u?kopljeniku koji ne poeini zloeina niti smi?lja zla protiv
   Gospoda; jer aee za vjernost dobiti milost izabranu i ba?tinu
   najljupkiju u Domu Gospodnjem.

   ^15Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen
   razbora.

   ^16A djeca preljubnieka neaee doaei do savr?enstva i rod nezakonite
   lo?nice propada.

   ^17Pa ako i ?ive dugo, nisu ni za ?to i na koncu im je starost neeasna.

   ^18Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan:

   ^19jer okrutna je kob gre?na roda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 4

   ^1 Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin
   besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.

   ^2Kad je nazoena, opona?aju je, kad je odsutna, pri?eljkuju je;
   okrunjena vjeeno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage.

   ^3A mnogobrojno potomstvo bezbo?nika nije ni za ?to; izdanci se neeisti
   duboko ne korijene i nemaju evrsta temelja.

   ^4Jer ako se naeas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se
   zaljuljaju, i?eupa ih sila vihora,

   ^5i grane ?to tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za
   jelo i nije ni za ?to.

   ^6Jer djeca rod-ena iz nezakonita spavanja svjedoee na sudu o zlu
   roditelja.

   ^7A pravednik, ako i umre prijevremeno, naaei aee mir.

   ^8Jer duljina dana ne eini starost easnom niti se ona mjeri brojem
   godina.

   ^9Veae razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan ?ivot - zrela
   starost.

   ^10I jer je ugad-ao Bogu, On ga je zavolio, i jer je ?ivio med-u
   gre?nicima, On ga je uzeo k sebi.

   ^11Uzdignut je da zloaea ne bi izopaeila njegov razbor ili da mu himba
   ne zavede du?e.

   ^12Jer blje?tavilo opaeine zasjenjuje dobro i vihor po?ude izopaeuje
   dobru du?u.

   ^13Stekav?i savr?enstvo u malo vremena, dugo je ?ivio;

   ^14i jer mu je du?a bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od
   zloaee oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaaea; njima i ne pada
   na um

   ^15da milost i milosrd-e pripadaju izabranicima Gospodnjim i za?tita
   njegovim svetima.

   ^16A pravednik koji umire osud-uje ?ive bezbo?nike i prijevremeno
   dokoneana mladost produ?enu starost opakih.

   ^17Svjetina vidi kraj mudraeev, ali ne shvaaea ?to je Gospod s njim
   naumio ili za?to ga je uzeo u za?titu.

   ^18Oni gledaju i preziru, ali aee se i njima Gospod podsmijevati.

   ^19Ubrzo aee oni biti trupla prezrena i ruglo med-u mrtvima dovijeka,
   jer aee ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut aee ih od temelja
   njihova, sasvim ih opusto?iti; na mukama aee oni biti i spomen aee im
   propasti.

   ^20Puni straha doaei aee na obraeun grijeha, i bezakonja njihova u lice
   aee ih optu?ivati.
     __________________________________________________________________

  Chapter 5

   ^1 A pravednik aee se vedro sueeliti s onima koji ga tlaei?e i koji
   prezirahu patnje njegove.

   ^2Kad ga ugledaju, uzdrhtat aee od silna straha, zapanjeni njegovim
   iznenadnim spasenjem.

   ^3Govorit aee med-u sobom, puni kajanja, i uzdi?uaei u tjeskobi svoje
   du?e:

   ^4"To je onaj komu smo se nekoae podsmijevali i koji nam je bio za
   porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov ?ivot ludo?aeu i svr?etak njegov
   neeasnim.

   ^5Kako li se ubrojio med-u sinove Bo?je i dobio udio svoj med-u
   svecima?

   ^6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam
   svijetlila niti nam je sunce ogranulo.

   ^7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuaea pustinje, ali puta
   Gospodnjega nismo spoznali.

   ^8?to nam je koristila oholost? ?to nam je vrijedilo bogatstvo i
   hvastanje?

   ^9Sve je pro?lo kao sjena i kao kratkotrajan glas.

   ^10I kao lad-a koja sijeee uzburkano more i traga joj nema kuda prod-e
   niti brazde hrptici njezinoj u valovima;

   ^11ili kao ptica ?to zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem:
   ?iba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza sna?an fijuk i
   prodire zamasima svojih krila, a poslije nema vi?e nikakva traga
   njezinu letu;

   ^12ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah
   sklapa i ne raspoznaje se staza njezina -

   ^13tako i mi: jedva ?to smo na svijet do?li, a veae nestadosmo, ni
   traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloaei se svojoj sasvim
   istro?ismo."

   ^14I doista, nada je bezbo?nikova kao pljeva ?to je vjetar raznosi i
   kao sitna pjena ?to je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i
   prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.

   ^15A pravednici ?ive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga
   za njih u Svevi?njeg.

   ^16Zato aee iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac
   ljepote; svojom aee ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mi?icom
   za?tititi.

   ^17Latit aee se svog ?ara ljubomornog kao oru?ja i naoru?at aee sve
   stvorenje da kazni svoje neprijatelje;

   ^18kao oklop obuaei aee pravednost, a kao ?ljem stavit aee sud bez
   himbe;

   ^19uzet aee nepobjedivu svetost kao ?tit,

   ^20a kao mae nao?trit aee ?estok gnjev i sav aee svemir poaei s njim u
   boj protiv bezumnika.

   ^21Tad aee poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat aee
   na cilj kao iz nategnuta luka;

   ^22iz bojne sprave izlijetat aee zrna grOada srd?bom nabijena. Na njih
   aee voda morska bjesnjeti, i rijeke aee ih potapati bez milosti.

   ^23Dah Svemoaei zapuhat aee protiv njih, izvijat aee ih poput vihora. I
   tako aee svu zemlju opusto?iti bezakonje i opaeina aee prevrnuti
   prijestolja vladalaeka.
     __________________________________________________________________

  Chapter 6

   ^1 Eujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Poueite se, vladari zemalja
   dalekih!

   ^2Poslu?ajte, vi koji upravljate mno?tvima i koji se hvastate silom
   svojih naroda!

   ^3Gospod je onaj koji vam je moae podario, i vladavina je od
   Svevi?njeg, koji aee ispitivati djela va?a i va?e nakane istra?iti.

   ^4Iako ste upravljaei njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti
   se dr?aste zakona, niti slu?iste nakani Bo?joj.

   ^5Gospod aee vas napasti brzo i u?asno, jer za velika?e je nemilosrdna
   kazna;

   ^6maleni su opro?tenja dostojni, a moaenici aee biti moaeno ka?njeni.

   ^7Jer Gospod Svevladar ne uzmiee ni pred kim niti se pla?i kakve
   velieine: tOa on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve,

   ^8a istraga o?tra oeekuje moaenike.

   ^9Vama su dakle, vladari upravljene rijeei moje da se naueite mudrosti
   i ne grije?ite.

   ^10Jer oni koji sveto euvaju svetinje sami se posveaeuju, i koji su u
   tom poueeni nalaze obranu.

   ^11?udite stoga za rijeeima mojim, eeznite za njima: one aee vas
   poueiti.

   ^12Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i
   nalaze je oni koji je tra?e.

   ^13Ona pretjeee sve koji je ?ude i prva im se pokazuje.

   ^14Tko zorom rani njoj taj se ne muei: nalazi je gdje sjedi kraj vrata
   njegovih.

   ^15Jer je i sama misao na nju mudrost savr?ena, a tko radi nje bdi,
   brzo je bezbri?an.

   ^16Ona hodi naokolo i tra?i sebi dostojne; i pojavljuje im se
   dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli.

   ^17Jer njezin poeetak najistinskiji ?elja je za poukom, u te?nji za
   poukom ljubav je prema njoj;

   ^18voljeti je znaei dr?ati njene zakone, a posluh njezinim zakonima
   pouzdana je besmrtnost,

   ^19a besmrtnost vodi u blizinu Bo?ju;

   ^20tako ?udnja za mudro?aeu dovodi do kraljevstva.

   ^21Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i ?ezlima, tad
   mudrost ?tujte da dovijeka kraljujete.

   ^22A sad aeu vam priopaeiti ?to je mudrost i kako je postala. Neaeu vam
   skriti tajne, nego aeu je pratiti od poeetka i na vidjelo iznijeti
   znanje njezino, i neaeu istinu mimoiaei.

   ^23Neaeu poaei ni s pogubnom Zavi?aeu: ona ni?ta zajednieko nema s
   Mudro?aeu.

   ^24Mno?tvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu.

   ^25Zato crpite nauku iz rijeei mojih i bit aee vam na probitak.
     __________________________________________________________________

  Chapter 7

   ^1 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog biaea od zemlje
   naeinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majeinoj,

   ^2u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena mu?evljeva i slasti
   dru?ice u spavanju.

   ^3I ja sam, do?av?i na svijet, udahnuo zajednieki zrak i pao na zemlju
   koja nas sve nosi, i plae mi je bio prvi glas kao i svima ostalima.

   ^4U pelenama bijah odgajan i u brigama,

   ^5jer nijedan kralj nije drukeije postao niti na svijet do?ao.

   ^6Jer za sve postoji jedan ulazak u ?ivot, a tako i jedan izlazak.

   ^7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti.

   ^8Zavoljeh je vi?e nego ?ezla i prijestolja i ni?ta ne cijenih
   bogatstvo u usporedbi s njom.

   ^9Nisam je htio uspored-ivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred
   njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato.

   ^10Ljubio sam je vi?e od zdravlja i ljepote i zavolio vi?e od
   svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.

   ^11A s njome su mi do?la sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.

   ^12I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; jo? nisam znao
   da je ona roditeljka svega toga.

   ^13I ono ?to naueih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva
   njezina ne skrivam.

   ^14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome slu?e postaju
   prijatelji Bo?ji, preporueeni darovima njezina nauka.

   ^15Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli
   dostojne darova njegovih, jer on je vod-a mudrosti i upravlja
   mudracima.

   ^16U njegovoj smo ruci mi i rijeei na?e, sa svim na?im razborom i
   umijeaeem.

   ^17On mi je podario istinsku znanost o svemu ?to jest, naueio me
   sustavu svijeta i svojstvima prapoeela;

   ^18poeetku, svr?etku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu
   godi?njih doba,

   ^19tijeku godina i polo?aju zvijezda;

   ^20naravi ?ivotinja i nagonima divljih zvijeri, moaei duhova i mislima
   ljudskim, razlienosti biljaka i ljekovitosti korijenja.

   ^21I spoznadoh sve ?to god je tajno i javno, jer me poueava?e mudrost,
   umjetnica u svemu.

   ^22Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan,
   okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, o?tar,

   ^23nezapreeiv, dobrotvoran, eovjekoljubiv, postojan, pouzdan,
   bezbri?an, svemoaean, svenadzoran, ?to prodire kroza sve du?e, mudre,
   eiste i najtanje.

   ^24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proniee i pro?ima
   sve svojom eistoaeom.

   ^25Jer je ona dah sile Bo?je i eist odvir slave Svemoguaeeg; zato je
   ni?ta neaeisto ne mo?e oskvrnuti.

   ^26Ona je odsjev vjeene svjetlosti i zrcalo eisto djela Bo?jeg, i slika
   dobrote njegove.

   ^27Jedna je, a mo?e sve, i, ostajuaei u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi
   od nara?taja do nara?taja u du?e svete i eini od njih Bo?je prijatelje
   i proroke.

   ^28Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se dru?i s mudro?aeu.

   ^29Ona je od sunca sjajnija i nad sve zvije?d-e uzvi?ena; uspored-ena
   sa svjetlo?aeu, ona je nadma?uje:

   ^30jer svjetlost ustupa mjesto noaei, dok zloaea nema moaei protiv
   mudrosti.
     __________________________________________________________________

  Chapter 8

   ^1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i
   blagotvorno upravlja svemirom.

   ^2Nju zavoljeh i za njom eeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi
   bude zaruenica i zaljubih se u ljepotu njezinu.

   ^3Njezina ?ivotna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom
   podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira.

   ^4Ona je povjerenica znanja Bo?jeg, izbiraeica djela njegovih.

   ^5Ako je bogatstvo blago po?eljno u ovom ?ivotu, ?to je onda bogatije
   od mudrosti koja sve stvara?

   ^6Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veaei umjetnik?

   ^7Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih
   napora: ona poueava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i
   hrabrosti, od kojih u ?ivotu nema ni?ta korisnije ljudima.

   ^8Ako li tko eezne za veaeim znanjem, ona poznaje pro?lost i proriee
   buduaenost, viena je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade
   unaprijed znake i eudesa i slijed razdoblja i vremena.

   ^9Zato odlueih dovesti je kao dru?icu ?ivotnu, znajuaei da aee mi biti
   savjetnica u sreaei i tje?iteljica u brigama i tuzi.

   ^10Po njoj aeu steaei slavu u mno?tvu narodnom, jo? kao mladiae east
   pred starcima.

   ^11Na sudu aee se vidjeti kako sam o?trouman i divit aee mi se velika?i
   kad stanem pred njih.

   ^12Eekat aee me kad budem ?utio i slu?at aee me kad prozborim; ako se
   odulji govor moj, dr?at aee ruku na svojim ustima.

   ^13Po njoj aeu zadobiti besmrtnost i ostavit aeu vjeeni spomen rodu
   buduaeem.

   ^14Vladat aeu pucima i narodi aee mi biti podlo?ni.

   ^15Pobojat aee se stra?ni silnici kad euju za me, s narodom aeu svojim
   biti dobrostiv i hrabar u ratu.

   ^16Kada se vratim kuaei, tad aeu poeinuti kraj nje, jer u drugovanju s
   njome nema goreine i nema bola u zajedni?tvu s njom, veae samo u?itak i
   radost.

   ^17Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je
   besmrtnost u srodstvu s mudro?aeu

   ^18i da je u ljubavi njezinoj radost eista i u djelima ruku njezinih
   blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u
   zajedni?tvu rijeei njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako
   bih je zadobio.

   ^19Ja bijah mladiae sretne naravi i imao sam dobru du?u,

   ^20ili bolje: jer bijah dobar, u?ao sam u tijelo bez ljage.

   ^21A znajuaei da neaeu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost
   je veae bila znati eiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i
   svim srcem svojim rekoh:
     __________________________________________________________________

  Chapter 9

   ^1 Bo?e otaca na?ih i Gospode milosrd-a, ti koji si rijeeju svojom
   stvorio svemir

   ^2i koji si sazdao eovjeka mudro?aeu svojom da vlada nad stvorovima
   tvojim

   ^3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi du?om
   pravienom:

   ^4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izmed-u
   djece svoje.

   ^5Jer sam sluga tvoj, sin slu?kinje tvoje, eovjek slab i malovjek,
   nesposoban shvatiti pravdu i zakone.

   ^6Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savr?en, ali bez mudrosti
   koja od tebe dolazi, opet ne bi nieemu vrijedio.

   ^7Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kaeerima
   svojim.

   ^8Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i ?rtvenik u
   gradu boravi?ta tvojeg, u liku svetoga ?atora koji si odiskona bio
   spremio.

   ^9S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazoena kad si
   stvarao svijet; ona zna ?to je milo tvojim oeima i ?to je pravo po
   tvojim zapovijedima.

   ^10Po?lji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja,
   da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam ?to je tebi milo.

   ^11Jer ona sve zna i razumije, ona aee me razborito voditi u pothvatima
   mojim i ?tititi svojom moaei.

   ^12Tad aee ti djela moja biti ugodna, i ja aeu pravedno upravljati
   pukom tvojim i bit aeu dostojan prijestolja oca svoga.

   ^13Jer tko mo?e spoznati Bo?ju namisao i tko aee se domisliti ?to hoaee
   Gospod?

   ^14Pla?ljive su misli smrtnika i nestalne su na?e namisli.

   ^15Jer propadljivo tijelo tlaei du?u i ovaj zemljani ?ator pritiskuje
   um bremenit mislima.

   ^16Mi jedva nagad-amo ?to je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono ?to
   je u na?im rukama: a ?to je na nebu, tko aee istra?iti?

   ^17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi
   poslao Duha svoga svetoga.

   ^18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako
   naueili ljudi ?to je tebi milo i spasili se tvojom mudro?aeu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 10

   ^1 Ona je ?titila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam,
   istrgla ga iz grijeha njegova

   ^2i dala mu jakost da vlada svemirom.

   ^3A kad se u jarosti svojoj gre?nik odmetnu od nje, poginu u mr?nji
   svojoj bratoubilaekoj.

   ^4I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila
   brodeaei s pravednikom na krhkom drvetu.

   ^5I kada se, slo?ni u opaeini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je
   na?la pravednika i saeuvala ga Bogu nezazorna i uzdr?ala jaeim od
   ljubavi prema djetetu.

   ^6Kad su bezbo?nici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bje?ao
   od ognja ?to je s neba pao na pet gradova.

   ^7O opaeini njihovoj jo? svjedoei pusto? puna dima i bilje kojemu plod
   nikad ne sazrijeva i stup od soli ?to stoji kao spomenik du?i
   nevjernoj.

   ^8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i
   jo? ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti
   zlodjela njihova.

   ^9A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje.

   ^10Kad je pravednik bje?ao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila
   pravim stazama; pokazala mu Bo?je kraljevstvo i podarila mu znanje o
   svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umno?ila plodove truda
   njegova.

   ^11Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom,

   ^12saeuvala ga od neprijatelja i za?titila ga od zasjeda, darovala mu
   pobjedu u ?estokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jaea.

   ^13Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je euvala od grijeha.

   ^14S njime je u tamnicu si?la te ga ni u okovima nije zapustila dok mu
   nije donijela ?ezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlaei?e i
   nagnala u la? one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vjeenu.

   ^15Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda
   mueiteljskog.

   ^16U?la je u du?u sluge Gospodnjeg, i on se stra?nim kraljevima opro
   eudesima i znacima.

   ^17Ona je dala plaaeu svetima za njihove trude i vodila ih putem
   eudesnim, danju im bila zaklon od ?ege i noaeu zvjezdani sjaj.

   ^18Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike,

   ^19a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz
   dubina bezdana.

   ^20Zato su pravednici oplijenili bezbo?nike i pjesmom proslavili tvoje
   sveto ime, Gospode, jednodu?no opjevali tvoju ruku za?titnicu.

   ^21Jer je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku
   jezikom rjeeitim.
     __________________________________________________________________

  Chapter 11

   ^1 Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog

   ^2kad su prohodili pusto? nenastanjenu i dizali ?atore po bespuaeima.

   ^3Opirahu se du?manima i branjahu se od neprijatelja;

   ^4a kad su o?ednjeli i tebe prizvali, napoji?e se vode iz strme peaeine
   i zagasi?e ?ed- iz tvrda kamena.

   ^5I tako je ono eime su bili ka?njeni neprijatelji njihovi postalo
   njima dobroeinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove
   zapovijedi o eedomorstvu,

   ^6umjesto vjeenog izvora vode tekuaeice, dao rijeku zamuaeenu krvlju i
   blatom,

   ^7[7b] a svojima si, unatoe svakoj nadi, dao izobilje vode,

   ^8pokazav?i im u ?ed-i koja tada vlada?e kakvom si kaznom kaznio
   neprijatelje njihove.

   ^9Jer su iz ku?nje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim
   se mukama namuei?e bezbo?nici kojima si u jarosti sudio.

   ^10Jer si njih isku?ao, opominjuaei blago kao otac, dok si one kao
   strahoviti kralj ispitao i osudio.

   ^11Jednako su se mueili nazoeni i nenazoeni,

   ^12i dvostruka ih ?alost obuzima?e i uzdisahu u sjeaeanju na pro?lost.

   ^13Kad eu?e kako se ono ?to njima bija?e kazna obratilo Izraelcima u
   dobroeinstvo, osjeti?e ruku Gospodnju;

   ^14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoae izlo?ili i s
   porugom ga odbili, jer njihova ?ed- bija?e sasvim razlieita od ?ed-i
   pravednika.

   ^15Da ih kazni? za njihove nepravedne i bezumne misli, ?to ih zavedo?e
   da ?tuju nerazumne gmazove i bijedne ?ivotinje, poslao si na njih, za
   kaznu, mno?tvo ?ivotinja nerazumnih

   ^16da bi spoznali kako se svatko ka?njava onim eime i sagrije?i.

   ^17Tvoja svemoguaea ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliene -
   mogla je poslati na njih mno?tvo medvjeda ili ljutih lavova,

   ^18ili novostvorene, jo? nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima
   iz nozdrva plamen li?e, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju stra?ne
   iskre iz oeiju -

   ^19zvijeri kadre smo?diti ih ne samo stra?nim ujedom nego ih uni?titi
   samom strahovitom pojavom.

   ^20Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni
   tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju,
   utegu i mjeri.

   ^21I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se mo?e oprijeti
   tvojoj jakoj mi?ici?

   ^22Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja
   jutarnje rose ?to se spu?ta na zemlju.

   ^23A ti si milostiv svemu jer mo?e? sve i kroz prste gleda? na grijehe
   ljudima da bi se pokajali.

   ^24Jer ti ljubi? sva biaea i ne mrzi? ni jedno koje si stvorio. Jer da
   si ?togod mrzio, ne bi ga ni stvorio.

   ^25A kako bi i?ta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se odr?ati ako
   ga ti nisi u ?ivot dozvao?

   ^26Ali ti ?tedi?, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju ?ivota,
     __________________________________________________________________

  Chapter 12

   ^1 i tvoj je besmrtni duh u svemu.

   ^2Blago ka?njava? prestupnike, kori? ih i opominje? za grijehe njihove
   da se ostave zloaee i da se ufaju u tebe, Gospode!

   ^3Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje

   ^4jer su einili zlodjela grozna u vrad?binama i obredima bezbo?nim;

   ^5okrutne ubojice djece, ?deraee utrobe na gozbama mesa ljudskog,
   posveaeenike s krvava pira,

   ^6roditelje ubojice biaea bespomoaenih, odlueio si uni?titi rukama
   otaca na?ih,

   ^7da najdra?a ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Bo?je.

   ^8Ipak si i njih po?tedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom
   poslao ose kao preteee da ih malo-pomalo istrijebe.

   ^9Premda si ih mogao, kao bezbo?nike, predati u boju rukama pravednika
   ili stra?nim zvijerima ili ih strogom rijeeju najedanput zatrti,

   ^10sudeaei im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro
   znao da je to opak rod kojem je zloaea prirod-ena i da im se aeud nikad
   neaee izmijeniti,

   ^11jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A ?to si ostavio neka?njene
   njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim.

   ^12Jer tko bi tebi smio kazati: "?to si ueinio?" I tko se smije
   oprijeti sudu tvojemu? Ili te optu?iti ?to si uni?tio narode koje si
   stvorio? Ili tko aee ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih
   ljudi?

   ^13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao
   dokazati kako ne sudi? krivo.

   ^14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih
   koje si kaznio.

   ^15I jer si pravedan, upravlja? svime pravedno, i nedostojno je moaei
   tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslu?uje.

   ^16Jer moae je tvoja naeelo pravice tvoje i jer svime vlada?, mo?e? i
   sve po?tedjeti.

   ^17Jakost svoju pokazuje? samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje
   moaei i ka?njava? drskost onih koji je spozna?e.

   ^18Ti, silni gospodaru, sudi? blago i upravlja? nama s velikom pa?njom,
   jer kad god hoaee?, moae ti je pri ruci.

   ^19A takvim si djelima narod svoj poueio da pravednik ima biti
   eovjeean; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daje? pokajanje za
   grijehe.

   ^20Jer kad si s tolikim obzirom i blago?aeu kaznio neprijatelje djece
   svoje i smrtne krivce - dajuaei im vremena i prigode da se zloaee svoje
   okane -

   ^21kako li si bri?no sudio sinove svoje, eijim si ocima dao divna
   obeaeanja i prisegama i savezima!

   ^22Dok nas, dakle, kori?, dotle ?iba? na?e neprijatelje deset tisuaea
   puta stro?e, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da
   oeekujemo milosrd-e tvoje kada nam bude sud-eno.

   ^23Zato si one koji su ?ivjeli bezbri?nim i bezumnim ?ivotom namueio
   njihovim vlastitim gnusobama.

   ^24Jer su odvi?e zabasali na krivim putovima i stali kao bogove ?tovati
   najgore i najprezrenije od ?ivotinja, zabludjeli kao djeca bez razbora.

   ^25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla.

   ^26A jer ih nije poueila kazna porugljiva, ubrzo iskusi?e kaznu
   dostojnu Boga.

   ^27Jer kad vidje?e da su im za kaznu te ?ivotinje koje ?tovahu kao
   bogove, rasrdi?e se na njih zbog patnja koje im prouzrokova?e i
   spozna?e pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ni?ta euti. Zato ih je i
   stigla najvi?a osuda.
     __________________________________________________________________

  Chapter 13

   ^1 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upozna?e Boga, oni koji iz
   vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri
   prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

   ^2nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili
   hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.

   ^3Jer ako su ih, opeinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima,
   morali su spoznati koliko ih tek nadma?uje njihov gospodar jer ih je
   stvorio sam Tvorac ljepote.

   ^4Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga
   zakljueiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

   ^5Jer prema velieini i ljepoti stvorova mo?emo, po slienosti,
   razmi?ljati o njihovu Tvorcu.

   ^6Ali ovi ipak zaslu?uju malen prijekor, jer mo?da samo lutaju tra?eaei
   Boga i ?eleaei ga naaei;

   ^7?iveaei med-u djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo
   nalieje stvari jer vide toliko ljepote.

   ^8Pa ipak, oprostiti im ne treba:

   ^9jer ako su bili kadri steaei toliko spoznaje da mogu svemir
   istra?ivati, koliko su lak?e mogli otkriti Gospodara svega toga!

   ^10Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima
   nazivaju djela ruku eovjeejih: zlato i srebro, umjetno obrad-eno,
   ?ivotinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

   ^11Posijeee drvodjelja prikladno drvo, bri?ljivo mu oguli koru i s
   divnim umijeaeem naeini predmet koristan za svagda?nju upotrebu.

   ^12A trije?aee ?to preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

   ^13Ostane mu komad koji nije ni za ?to, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i
   u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeaeem nehotienim, dade mu
   lik eovjeeji;

   ^14ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu ?ivotinju, crljenkom je
   oboji, crvenilom naliei, prema?e joj svaku pjegu.

   ^15Konaeno joj naeini prikladnu kuaeicu, metne na zid i prikuje
   ?eljeznim eavlom.

   ^16Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuaei kako sebi sama
   pomoaei ne mo?e: jer je lik kojem treba tud-e pomoaei.

   ^17I poslije svega toga on se ne stidi tu ne?ivu stvar nagovarati i
   njoj se moliti za imetak, za ?enidbu i djecu, i za zdravlje svoje
   zaziva nemoae,

   ^18za ?ivot preklinje smrt, i utjeee se za pomoae samoj nemoaei, za
   putovanje onomu koji ne mo?e ni nogom maknuti;

   ^19i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on tra?i
   snage u onoga komu su ruke najnemoaenije.
     __________________________________________________________________

  Chapter 14

   ^1 Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i
   prizivlje u pomoae drvo koje je slabije od drvene lad-e ?to ga nosi.

   ^2Jer je nju izmislila te?nja za dobitkom i sagradila je mudrost
   graditeljska.

   ^3Ali njome upravlja tvoja providnost, Oee, koji si dao i na moru put i
   u valovima stazu pouzdanu:

   ^4pokazuje? tako da mo?e? iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevje?t
   smio ukrcati.

   ^5Jer ti neaee? da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi
   povjeravaju svoj ?ivot i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne
   valove i dolaze u luku spasa.

   ^6Pa i nekoae, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog
   svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme
   za nova pokoljenja.

   ^7Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,

   ^8a prokleta krivobo?aeka rukotvorina i onaj koji je naeini; on jer je
   napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.

   ^9Tako Bogu su mrski i bezbo?nik i bezbo?nost njegova,

   ^10izrad-evina i izrad-ivae bit aee jednako ka?njeni.

   ^11Zato aee osuda pasti na kumire neznabo?aeke, jer su postali gnusoba
   med-u stvorenjima Bo?jim i sablazan ljudskim du?ama i zamka bezumniekim
   nogama.

   ^12Pronalazak kumira bio je poeetak bluda i njihovo je otkriaee
   izopaeilo ?ivot.

   ^13Nije ih bilo u poeetku niti aee ih biti dovijeka.

   ^14Jer su do?li na svijet po ispraznosti eovjeejoj i zato im je
   odred-en konac brz.

   ^15Neki otac, satrt prijevremenom ?alo?aeu, naeini lik svojeg djeteta
   koje je tako brzo ugrabljeno: i dojueera?njeg mrtvaca sad veae kao boga
   ?tuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i ?rtve.

   ^16U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbo?ni obieaj i poee?e ga kao
   zakon euvati,

   ^17i po zapovijedi vladara uvelo se ?tovanje likova. A onih koje ljudi
   nisu mogli u osobi njihovoj ?tovati, jer su predaleko od njih
   prebivali, pribli?avahu sebi njihovo daleko oblieje, naeiniv?i od
   ea?aeenog kralja vidljiv lik da mu nenazoenu revno laskaju kao da je
   nazoean.

   ^18A i eastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaee ?tovanje i one
   koji kralja nisu poznali.

   ^19Jer umjetnik, koji se mo?da htio dodvoriti vladaru, trudio se svim
   svojim umijeaeem da oblieje bude ?to ljep?e,

   ^20te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poeela pridavati bo?anske
   poeasti onomu koga je nedavno slavila kao eovjeka.

   ^21I to postade zamka ?ivotu: robujuaei nesreaei ili nasilju
   vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Bo?je prenijeli na kamenje i na
   drvlje.

   ^22I ne bija?e im dosta ?to su zastranili u spoznaji Boga, nego su,
   ?iveaei u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo jo? mirom
   nazivali.

   ^23Jer, ili djecu ?rtvuju ili vr?e tajne obrede ili prired-uju bijesne
   gozbe s eudnim obieajima.

   ^24Ne euvaju vi?e eistoaee ni tijela ni ?enidbe, jedan drugoga ili iz
   zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

   ^25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krad-a, prijevara, pokvarenost,
   nevjernost, buna, kriva prisega,

   ^26uznemirivanje eestitih, zaboravljanje dobroeinstva, oskrvnjenje
   du?a, zloeini protiv naravi, nered u braku, preljub, neaeudorednost.

   ^27Jer je krivobo?tvo poeetak, uzrok i kraj svakog zla.

   ^28Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrieu la?na proro?tva, ili ?ive
   nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prise?u.

   ^29Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da aee okajavati la?ne
   prisege.

   ^30Ali aee ih za oboje stiaei kazna: ?to su slu?eaei idolima iskrivili
   pojam o Bogu i ?to se krivo i podlo zaklinjahu preziruaei sve ?to je
   sveto.

   ^31Jer se prijestupima bezbo?niekim uvijek osveaeuje - ne moae
   prizivanih idola, nego pravda koja sti?e gre?nike.
     __________________________________________________________________

  Chapter 15

   ^1 A ti si, Bo?e na?, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo
   upravlja?.

   ^2Ako i sagrije?ismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neaeemo
   grije?iti kad znamo da smo tvoji.

   ^3Jer tebe znati - savr?ena je pravednost, i poznavati snagu tvoju
   korijen je besmrtnosti.

   ^4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeaea ni jalovo djelo
   slikarsko, likovi na?arani lieilima

   ^5koji u budalama potieu ?udnju te ?ude za ne?ivim obliejem mrtva lika.

   ^6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih eine ili ?ele
   ili ?tuju.

   ^7Muei se lonear i gnjeei zemlju mekanu: pravi posud-e kojim se
   slu?imo. Od istoga blata pravi posude koje slu?e u plemenite svrhe i
   one koje slu?e suprotnom: kakva aee kojoj namjena biti - odred-uje
   lonear.

   ^8I mo?da - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ni?tavnog boga,
   on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji aee se ubrzo zemlji vratit'
   od koje je uzet, kad se od njega du?a zatra?i.

   ^9Ne mari on ?to aee brzo umrijeti ni ?to mu je ?ivot kratkovjek, nego
   se natjeee sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan ?to
   pravi krivotvorine.

   ^10Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i ?ivot od gline
   nevredniji,

   ^11jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo du?u djelatnu i
   nadahnuo ga dahom ?ivotnim.

   ^12Nego misli da je ?iaee na?e igra i ?ivot na? sajam pun probitka.
   "Treba, veli, izbijati korist iz svega, eak iz zla."

   ^13Jer bolje no itko drugi zna takav da grije?i kad od iste tvari
   zemljane pravi lomne posude i kumire.

   ^14Ali su od svih najlud-i i jadniji od du?e eeda nejakog, oni
   neprijatelji tvog naroda koji ga nekoae tlaei?e.

   ^15Jer oni obo?avahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oeima gledati,
   ni nosom disati, ni u?ima slu?ati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.

   ^16Jer ih eovjek naeini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan
   eovjek ne mo?e naeiniti boga sebi sliena;

   ^17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbo?niekim rukama. On je
   dragocjeniji od svojih svetinja, jer je ?iv, a one nisu.

   ^18A eak ?tuju i najgadnije ?ivotinje, ?to su, po gluposti svojoj, gore
   od ostalih.

   ^19Na njima nikakve ljepote da bi privlaeile kao druge ?ivotinje:
   umakle su i Bo?joj hvali i njegovu blagoslovu.
     __________________________________________________________________

  Chapter 16

   ^1 Zato bijahu primjereno ka?njeni slienim ?ivotinjama i mueeni
   mno?tvom kukaca.

   ^2A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroeinstvom; i da
   zadovolji? njegovu ?udnju ?arku, pripravio si jelo izvanredno: slasne
   prepelice.

   ^3I tako Egipaeanima, premda ?eljnima hrane, kad vidje?e odvratne
   stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna ?elja za jelom; a narodu
   si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo eudesno.

   ^4Na tlaeitelje morade doaei neuklonjiva oskudica, dok je tvojima
   trebalo samo pokazati kako su te?ko mueeni neprijatelji njihovi.

   ^5I kad je na njih navalio ?ivotinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija
   vijugavih, srd?ba tvoja jo? ne bje?e do?la do kraja.

   ^6Da se opamete, bijahu samo upla?eni na kratak eas, jer su dobili
   spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

   ^7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u ?to je
   pogledao, veae zbog tebe, Spasitelju sviju!

   ^8Ujedno si time dokazao na?im du?manima da si ti izbavitelj od zla
   svakoga.

   ^9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bija?e lijeka ?ivotu njihovu,
   jer su zaslu?ili da budu tako ka?njeni.

   ^10A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je
   milost tvoja u pomoae pritekla te ih iscijelila.

   ^11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proro?tava
   tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg
   dobroeinstva.

   ^12Jer njih nije lijeeila ni trava ni melem nego tvoja rijee, o
   Gospode, koja lijeei sve.

   ^13Ti ima? vlast nad ?ivotom i smraeu, ti dovodi? do vrata Podzemlja i
   opet izvodi?.

   ^14Eovjek mo?e svojom zloaeom ubiti, ali kad duh izad-e, ne mo?e ga
   vratiti niti izbaviti du?u oduzetu.

   ^15Ruci se tvojoj ne mo?e uteaei.

   ^16Mi?ica je tvoja silna kaznila bezbo?nike koji te ne htjedo?e
   priznati; gonio ih neeuven da?d i tuea, i pljusak neumoljiv, i oganj ih
   pro?dirao.

   ^17A najeudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve ?e?aea moae,
   jer se svemir borio za pravednike.

   ^18Eas bi se plamen ubla?io da ne spali ?ivotinje poslane na
   bezbo?nike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Bo?ji;

   ^19eas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja sna?nije da uni?ti plodove
   zemlje opake.

   ^20A narod si svoj hranio hranom and-eoskom, slao mu s neba gotov kruh
   koji je imao u sebi svaku slast i ugad-ao svakom ukusu.

   ^21Pokazao si svojim darom slatku nje?nost prema djeci, jer je dar
   ugad-ao svakom teku i mijenjao se u ?to je tko htio.

   ^22Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeaei se, da bi se znalo kako je
   neprijateljske plodove uni?tio oganj koji je plamtio u tuei i bljeskao
   u da?du,

   ^23dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili
   pravednici.

   ^24Jer sve stvorenje slu?i tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu
   svoju za kaznu opakima, a popu?ta za dobro onima koji se u te uzdaju:

   ^25zato se i tada u sve preobra?avalo da poslu?i tvojoj dare?ljivosti
   svehraniteljskoj, prema ?elji potrebitih,

   ^26da bi sinovi tvoji, koje ljubi?, Gospode, naueili kako eovjeka na
   hrane razlieiti plodovi, nego rijee tvoja uzdr?ava sve koji u te
   vjeruju;

   ^27jer ono ?to nije mogao oganj uni?titi rastopilo se pod toplinom
   jedne zrake suneane,

   ^28da bi se znalo kako treba sunce preteaei i tebi zahvaliti, prije
   svjetla zorina preda te stupiti.

   ^29Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao
   voda nekorisna.
     __________________________________________________________________

  Chapter 17

   ^1 Veliki su i nedokueivi sudovi tvoji, zato lutaju du?e nepoueljive.

   ^2Dok su mislili bezbo?nici da imaju u vlasti sveti narod tvoj,
   postado?e su?nji tmine u okovima duge noaei, zatvoreni pod svojim
   krovovima, prognanici vjeene providnosti.

   ^3Mi?ljahu da aee im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom
   zaborava, a rasu?e se u u?asnu strahu, zapla?eni utvarama.

   ^4Ni skrovi?te u koje se povuko?e nije ih saeuvalo od straha, nego se
   oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mraenih
   lica.

   ^5I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pru?iti, niti su sjajne
   plamene zvijezde mogle osvijetliti tu stra?nu noae.

   ^6Jedino im se ukaziva?e neka lomaea, sama od sebe upaljena, puna
   u?asa; i kad bi ta prikaza i?eezla, oni je, izvan sebe od straha,
   dr?ahu stra?nijom nego ?to bija?e.

   ^7Nemoaena bijahu njihova umijeaea earobnjaeka i njihovo hvastanje
   razborom bija?e izvrgnuto ruglu.

   ^8Jer oni koji prije obeaeavahu kako aee istjerati strah i tjeskobu iz
   bolne du?e, sami se razbolje?e od straha smije?noga.

   ^9Kad ih i nije ni?ta strahovito pla?ilo, bje?e im na u?as gmizanje
   ?ivotinja i ?i?tanje zmija. Ginuli su od straha, ne usud-ujuaei se
   pogledati ni u zrak kojem se ne mo?e umaknuti.

   ^10Jer zloaea je stra?ljivaca: vlastitim se svjedoeanstvom osud-uje i
   uvijek zlo uveaeava kad je stane savjest ti?titi.

   ^11Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala ?to ih razum daje:

   ^12?to se manje eovjek u sebi na njih oslanja, to mu te?e pada ?to ne
   zna uzrok svojoj patnji.

   ^13I tako oni, one noaei zaista nemoaene izi?le iz dubina Podzemlja
   nemoaenog, usnuli istim snom,

   ^14bijahu progonjeni stra?nim sablastima ili su smalaksali obamrle
   du?e, jer ih napade iznenadan i neoeekivan strah.

   ^15I tako svaki, pav?i gdje se na?ao, osta zatoeen u tamnici bez
   prijevornica:

   ^16i orae i pastir i radnik koji se samotan muei zaskoeeni zapado?e u
   neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.

   ^17I ?umni vjetar, i milopojni ptieji glas med-u lisnim granama, i
   odmjeren huk vode ?to silovito protjeee; i divlja buka peaeina ?to se
   ru?e,

   ^18i nevidljiva trka ?ivotinja ?to skaeu, i urlik ljutih divljih
   zvijeri, i jeka ?to se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunja?e
   u?asom.

   ^19A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepu?tao se nesmetano
   svojim djelima.

   ^20Jedino se nad njima raskrilila te?ka noae, slika mraka koji aee ih
   primiti; ali te?i od same tame bijahu oni - teret sami sebi.
     __________________________________________________________________

  Chapter 18

   ^1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveaea, i Egipaeani,
   slu?ajuaei njihov glas a ne videaei im oblieja, nazivahu ih bla?enima
   jer nisu nevolju trpjeli;

   ^2i zahvaljivahu im ?to se ne osveaeuju za nanesene nepravde i moljahu
   ih da im oproste neprijateljstvo.

   ^3A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude vod-om na stazama
   neznanim, blago sunce na njihovu easnom putovanju.

   ^4Zaslu?ili su Egipaeani da svjetlost izgube i da ih tama zasu?nji, jer
   u zatvoru dr?ahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti
   nepropadljiva svjetlost Zakona.

   ^5I jer odluei?e pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izlo?ene djece
   spasilo, ti im za kaznu oduze mno?tvo djece i sve ih pogubi u silnoj
   vodi.

   ^6A noae ona bija?e unaprijed najavljena ocima na?im da bi jasno znali
   kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje.

   ^7Tako je tvoj narod oeekivao spas pravednika i propast neprijatelja.

   ^8Jer eime si kaznio na?e protivnike, time si proslavio nas, pozvav?i
   nas k sebi.

   ^9Tada su pobo?na djeca pravednika ?rtve tajno prinijela i slo?no
   postavila zakon bo?anstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i
   pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.

   ^10A u odjek im dod-o?e neskladni povici neprijatelja, tu?an jauk za
   djecom oplakivanom.

   ^11Jednaka kazna sti?e i roba i gospodara, isto je trpio i pueanin i
   kralj.

   ^12A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogod-ene istom smraeu. I
   ?ivih bija?e premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu
   najodlieniji porod.

   ^13I oni koji, zbog svojih earolija, ni u ?to nisu vjerovali, kad im
   izginu?e prvenci njihovi, morado?e priznati da je narod izraelski - sin
   Bo?ji.

   ^14Dok je mirna ti?ina svime vladala i noae brzim tijekom stigla do
   sredine puta svog,

   ^15jurnula je tvoja svemoguaea rijee s nebesa, s kraljevskih
   prijestolja, kao ?estok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao
   o?tar mae nosila je tvoju neopozivu zapovijed.

   ^16Zaustavi se i sve ispuni smraeu: doticala se neba, stajala na
   zemlji.

   ^17Tada Egipaeane iznenada upla?i?e prikaze jezivih snova, napade ih
   neoeekivan strah.

   ^18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujuaei za?to umiru.

   ^19Jer su im sni, ?to ih smuti?e, to unaprijed najavili, da ne bi
   poginuli ne znajuaei uzroka s kojeg ih je stiglo zlo.

   ^20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mno?tvo ih je u pustinji
   pomrlo. Ali srd?ba nije dugo trajala.

   ^21Jer se brzo za njih zauzeo eovjek besprijekoran: naoru?an oru?jem
   slu?be svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srd?bi i dokrajeio
   nevolju, pokazav?i da je sluga tvoj.

   ^22On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oru?ja nego je
   rijeeju svojom pokorio zatornika spomenuv otaeke prisege i zavjete.

   ^23Mrtvi veae le?ahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost
   suzbi, presijeee joj put ka ?ivima.

   ^24Na njegovoj dugoj halji bija?e eitav svemir i u eetiri reda dragulja
   slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje velieanstvo.

   ^25Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo oku?ao srd?bu
   tvoju - i bija?e mu dosta.
     __________________________________________________________________

  Chapter 19

   ^1 A gre?nike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin
   znao ?to aee oni: ^1Stav?i Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja
   ovako: ^1ne uskrati nam svoje milosrd-e zbog Abrahama, miljenika svoga;
   zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

   ^2najprije aee dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim
   aee se predomisliti i poaei za njima u potjeru. ^2"Blagoslovljen i
   hvaljen budi, Gospode, Bo?e otaca na?ih, i neka ime tvoje bude
   slavljeno dovijeka!

   ^3Jo? im te?ka ?alost bija?e na srcu dok naricahu nad grobovima svojih
   mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stado?e kao bjegunce
   progoniti one koje su prije molili da odu. ^3Pravedan si u svemu ?to
   ueini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi
   tvoji sudovi istina.

   ^4A zaslu?ena ih je sudbina nagnala da zaborave pro?le jade i da svojim
   mukama dodaju jo? jednu: ^4Po pravdi si presudio u svemu ?to si poslao
   na nas i na sveti grad otaca na?ih, Jeruzalem: zbog na?ih si grijeha
   ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.

   ^5dok aee narod tvoj prijeaei put eudesan, oni aee naaei smrt neeuvenu.
   ^5Zgrije?ili smo i poeinili bezakonje odmetnuv?i se od tebe,
   sagrije?ili te?ko; ne slu?asmo naredbe tvoje.

   ^6Da se saeuvaju djeca tvoja neozlijed-ena, sve stvoreno preinaei opet
   narav svoju slu?eaei tvojim zapovijedima. ^6Nismo ih euvali i nismo
   vr?ili ?to nam bija?e nared-eno za na?e dobro.

   ^7Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije
   bija?e voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od
   stra?nih valova. ^7Sve ?to si poslao na nas, sve ?to si nam ueinio,
   pravedno si ueinio.

   ^8Preko njega prijed-e narod sav, ?tiaeen tvojom desnicom, zadivljen
   silnim eudesima. ^8Kad si nas predao u ruke bezakonika, du?mana na?ih,
   najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,

   ^9Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveaei tebe,
   Gospode, izbavitelja svoga. ^9te danas ne smijemo otvoriti usta:
   sramota i ruglo pokrivaju one koji ti slu?e i tebi se klanjaju.

   ^10Jo? se sjeaeahu dogad-aja u tud-ini, kako je mjesto ?ivotinja zemlja
   komarce rad-ala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mno?tvo ?aba.
   ^10O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza
   svoga,

   ^11Poslije vidje?e i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti ?udnjom,
   zatra?ili jela rasko?na:

   ^12iza?le iz mora prepelice da im ?elji udovolje. ^12kojima si obeaeao
   umno?it' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

   ^13A gre?nike stigla kazna, prethodili joj sna?ni gromovi. Stigla ih
   pravedna plaaea za zla djela, jer su divljom mr?njom mrzili tud-ince.
   ^13Gospode, postadosmo najmanji med-u narodima, prezreni po svoj zemlji
   poradi grijeha svojih.

   ^14Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvori?e u
   robove. ^14Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice,
   prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

   ^15Oni se prema strancima ponije?e odmah neprijateljski, i plaaea ih
   eeka za to. ^15Uei da nad-emo milosrd-e. No primi nas slomljene du?e,
   duha ponizna!

   ^16Ovi, naprotiv, primi?e sveeano Izraelce, a onda ih, veae ravne sebi,
   udari?e te?kom tlakom. ^16Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuaee
   pretilih janjaca - takva nek' bude ?rtva na?a pred tobom danas da nas
   pomiri s tobom - jer se neaee postidjeti oni koji se u te uzdaju.

   ^17I njih udari sljepoaea kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli
   ih tama duboka, i svaki je tra?io svoja vrata. ^17Odsada aeemo svim
   srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tra?iti lice tvoje.

   ^18Tako se poeela med-usobno izmjenjuju, kao ?to se skladno izmjenjuju
   glasovi na harfi, ostajuaei uvijek kod zvuka svojeg; a to se mo?e jasno
   razabrati kad se razmotre dogad-aji. ^18Ne postidi nas, veae postupaj s
   nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

   ^19Jer se kopnene ?ivotinje u vodene mijenjahu, a one ?to plivaju, na
   kopno prela?ahu. ^19Izbavi nas, kao nekoae, eudesima svojim, proslavi
   ime svoje, Gospode!

   ^20Oganj je u vodi silu svoju pojaeao, a voda zaboravila snagu ?to
   gasi. ^20Neka se postide oni koji zlo eine slugama tvojim: neka se
   postide svoga nasilja i neka im sila skr?ena bude!

   ^21Plamenovi ognjeni nisu pr?ili meso ?ivotinja propadljivih kada su
   posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i
   topljiva poput inja. ^21Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan
   po svoj zemlji!" And-eo Gospodnji u u?arenoj peaei

   ^22U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga
   prezreo, veae si mu bio na pomoaei svagda i svagdje. ^22Kraljeve sluge
   koje ih bijahu bacile u peae neprestano poticahu oganj zemnim uljem,
   smolom, kueinama i vinjagom,

   ^23tako te plamen liza?e eetrdeset i devet lakata iznad peaei.

   ^24Buknuv?i, spali Kaldejce koji se nad-o?e oko peaei.

   ^25No And-eo Gospodnji sid-e u peae k Azarji i njegovim drugovima;
   izagna plamen ognja iz peaei

   ^26te usred peaei puha?e kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im
   zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiaea

   ^27Tada sva trojica zapjeva?e u peaei jednim glasom, slaveaei i
   blagoslivljajuaei Boga:

   ^28"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bo?e otaca na?ih, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno
   i uzvisivano dovijeka!

   ^29Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen
   dovijeka!

   ^30Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i
   uzvisivan dovijeka!

   ^31Blagoslovljen, ti ?to istra?uje? bezdane i sjedi? nad kerubima,
   hvaljen i uzvisivan dovijeka!

   ^32Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

   ^33Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^34And-eli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^35Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^36Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^37Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^38Sunce i mjeseee, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^39Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^40Sve ki?e i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^41Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^42Ognju i ?are, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^43Studeni i vruaeino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^44Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^45Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^46Tuee i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^47Noaei i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^48Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^49Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^50Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

   ^51Bregovi i bre?uljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^52Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^53Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

   ^54Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^55Kitovi i sve ?to se miee u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite
   i uzvisujte ga dovijeka!

   ^56Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^57Sve divlje i pitome ?ivotinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka!

   ^58Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^59Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

   ^60Sveaeenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^61Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga
   dovijeka!

   ^62Dusi i du?e pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^63Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte
   ga dovijeka!

   ^64Hananijo, Azarjo, Mi?aele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i
   uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je
   istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peaei u?arene, on nas je
   izbavio iz plamena.

   ^65Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeena ljubav njegova!

   ^66Svi ?tovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite
   i zahvaljujte, jer vjeena je ljubav njegova!"
     __________________________________________________________________

            This document is from the Christian Classics Ethereal
               Library at Calvin College, http://www.ccel.org,
                   generated on demand from ThML source.