Contents

Holy Bible

Croatian Translation

Old Testament

Genesis

Chapter 1

1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. 2Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3I reèe Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noæ. Tako bude veèer, pa jutro - dan prvi. 6I reèe Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7Bog naèini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8A svod prozva Bog nebo. Tako bude veèer, pa jutro - dan drugi. 9I reèe Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11I reèe Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13Tako bude veèer, pa jutro - dan treæi. 14I reèe Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luèe dan od noæi, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16I naèini Bog dva velika svjetlila - veæe da vlada danom, manje da vlada noæu - i zvijezde. 17I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18da vladaju danom i noæu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19Tako bude veèer, pa jutro - dan èetvrti. 20I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22I blagoslovi ih govoreæi: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23Tako bude veèer, pa jutro - dan peti. 24I reèe Bog: "Neka zemlja izvede živa biæa, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26I reèe Bog: "Naèinimo èovjeka na svoju sliku, sebi slièna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27Na svoju sliku stvori Bog èovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28I blagoslovi ih Bog i reèe im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31I vidje Bog sve što je uèinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude veèer, pa jutro - dan šesti.

Chapter 2

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje uèini. I poèinu u sedmi dan od svega djela koje uèini. 3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan poèinu od svega djela svoga koje uèini. 4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. 6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7Jahve, Bog, napravi èovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane èovjek živa duša. 8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti èovjeka koga je napravio. 9Tada Jahve, Bog, uèini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u èetiri kraka. 11Prvom je ime Pišon, a optjeèe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optjeèe svu zemlju Kuš. 14Treæa je rijeka Tigris, a teèe na istok od Ašura; èetvrta je Eufrat. 15Jahve, Bog, uzme èovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obraðuje i èuva. 16Jahve, Bog, zapovjedi èovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!" 18I reèe Jahve, Bog: "Nije dobro da èovjek bude sam: naèinit æu mu pomoæ kao što je on." 19Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime. 20Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on. 21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na èovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22Od rebra što ga je uzeo èovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede èovjeku. 23Nato èovjek reèe: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od èovjeka kad je uzeta!" 24Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit æe njih dvoje jedno tijelo. 25A bijahu oboje goli - èovjek i njegova žena - ali ne osjeæahu stida.

Chapter 3

1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe. 8Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu. 10On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu." 16A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom." 17A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! 18Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem. 19U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti." 20Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu. 22Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

Chapter 4

1 Èovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zaèe i rodi Kajina, pa reèe: "Muško sam èedo stekla pomoæu Jahve!" 2Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoèar, a Kajin zemljoradnik. 3I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6I Jahve reèe Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgoðeno? 7Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi. 9Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja èuvar brata svoga?" 10Jahve nastavi: "Što si uèinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vièe. 11Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12Obraðivat æeš zemlju, ali ti više neæe davati svoga roda. Vjeèni æeš skitalica na zemlji biti!" 13A Kajin reèe Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vjeèni lutalac na zemlji - tko me god naðe, može me ubiti." 15A Jahve mu reèe: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu æe se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena, i ondje se nastani. 17Kajin pozna svoju ženu te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 18Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteèe Metušael, od Metušaela Lamek. 19Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. 23Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, èujte mi besjedu: Èovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. 24Ako æe Kajin biti osveæen sedmerostruko, Lamek æe sedamdeset i sedam puta!" 25Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reèe ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." 26Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se poèelo zazivati ime Jahvino.

Chapter 5

1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio èovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 2stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - èovjek. 3Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu slièan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 4Po roðenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 5Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. 6Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 7Po roðenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 8Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. 9Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 10Po roðenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 11Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. 12Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 13Po roðenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i èetrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 14Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. 15Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. 16Po roðenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 17Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. 18Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. 19Po roðenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 20Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. 21Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. 22Henok je hodio s Bogom. Po roðenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 23Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 24Henok je hodio s Bogom, potom išèeznu; Bog ga uze. 25Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 26Po roðenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 27Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. 28Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 29Nadjene mu ime Noa, govoreæi: "Ovaj æe nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." 30Po roðenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 31Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. 32Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

Chapter 6

1 Kad su se ljudi poèeli širiti po zemlji i kæeri im se narodile, 2opaze sinovi Božji da su kæeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3Onda Jahve reèe: "Neæe moj duh u èovjeku ostati dovijeka; èovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi opæili s ljudskim kæerima pa im one raðale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5Vidje Jahve kako je èovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloæa. 6Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je naèinio èovjeka na zemlji. 7Reèe Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat æu s lica zemlje - od èovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8Ali je Noa našao milost u oèima Jahvinim. 9Ovo je povijest Noina: Noa je bio èovjek pravedan i neporoèan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. 11U oèima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biæe na zemlji izopaèilo - 13reèe Bog Noi: "Odluèio sam da bude kraj svim biæima jer se zemlja napunila opaèinom; i, evo, uništit æu ih zajedno sa zemljom. 14Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju naèini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. 15A pravit æeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16Na korablji naèini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji naèini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17Ja æu, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biæe pod nebom, sve u èemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19A od svega što je živo - od svih biæa - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 20Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uðe k tebi da preživi. 21Sa sobom uzmi svega za jelo pa èuvaj da bude hrane tebi i njima." 22Noa uèini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Chapter 7

1 Onda Jahve reèe Noi: "Uði ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2Uzmi sa sobom od svih èistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme saèuva na zemlji. 4Jer æu do sedam dana pustiti dažd po zemlji èetrdeset dana i èetrdeset noæi te æu istrijebiti s lica zemlje svako živo biæe što sam ga naèinio." 5Noa uèini sve kako mu je Jahve naredio. 6Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7I pred vodama potopnim uðu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8Od èistih životinja i od životinja koje nisu èiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9uðe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 10A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 11U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12I udari dažd na zemlju da pljušti èetrdeset dana i èetrdeset noæi. 13Onog dana uðe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15uðu u korablju s Noom, po dvoje od svih biæa što u sebi imaju dah života. 16Što uðe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih biæa, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 17Pljusak je na zemlju padao èetrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21Izgiboše sva biæa što se po zemlji kreæu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23Istrijebi se svako biæe s površja zemaljskog: èovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

Chapter 8

1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 6Kad je izminulo èetrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je naèinio na korablji; 7ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 8Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9Ali golubica ne naðe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10Poèeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11Prema veèeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12Još poèeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 13Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 14A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 15Tada Bog reèe Noi: 16"Iziði iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17Sa sobom izvedi sva živa biæa, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" 18I Noa iziðe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 19Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mièu - iziðu iz korablje, vrsta za vrstom. 20I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih èistih životinja i od svih èistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 21Jahve omirisa miris ugodni pa reèe u sebi: "Nikad više neæu zemlju u propast strovaliti zbog èovjeka, tÓa èovjeèje su misli opake od njegova poèetka; niti æu ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam uèinio. 22Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vruæine, ljeta, zime, dani, noæi nikada prestati neæe."

Chapter 9

1 Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reèe im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. 2Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreæe i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 3Sve što se kreæe i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 4Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 5A za vašu krv, za vaš život, tražit æu obraèun: tražit æu ga od svake životinje; i od èovjeka za njegova druga tražit æu obraèun za ljudski život. 6Tko prolije krv èovjekovu, njegovu æe krv èovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je èovjek! 7A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" 8Još reèe Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9"A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11Držat æu se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neæe uništiti živa biæa niti æe ikad više potop zemlju opustošiti." 12I reèe Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmeðu sebe i vas i svih živih biæa što su s vama, za naraštaje buduæe: 13Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmeðu mene i zemlje. 14Kad oblake nad zemlju navuèem i duga se u oblaku pokaže, 15spomenut æu se Saveza svoga, Saveza izmeðu mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neæe biti da uništi svako biæe. 16U oblaku kad se pojavi duga, ja æu je vidjeti i vjekovnog æu se sjeæati Saveza izmeðu Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." 17I reèe Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izmeðu sebe i svih živih biæa što su na zemlji." 18Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 19Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. 20Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 22Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braæe vani. 23Šem i Jafet uzmu ogrtaè, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, iduæi natraške, pokriju oèevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. 24Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je uèinio najmlaði sin, reèe: 25"Neka je proklet Kanaanac, braæi svojoj najniži sluga nek' bude!" 26Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga! 27Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!" 28Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 29U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

Chapter 10

1 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. 2Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 3A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 4Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 5Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. 6Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 7Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. 8Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. 9Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." 10Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. 11Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 12i Resen izmeðu Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 13Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 14pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. 15Od Kanaana potjeèe Sidon, njegov prvenac, i Het. 16Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 17Hivijci, Arkijci, Sinijci, 18Arvaðani, Semarjani i Hamaæani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, 19tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. 20To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. 21A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. 22Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 23A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 25Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 26Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 27Hadoram, Uzal, Dikla, 28Obal, Abimael, Šeba, 29Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 30Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. 31To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. 32To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

Chapter 11

1 Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeèi iste. 2Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiðu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3Jedan drugome reèe: "Hajdemo praviti opeke te ih peæi da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" 5Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi èovjeèji. 6Jahve reèe. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek poèetak njihovih nastojanja. Sad im ništa neæe biti neostvarivo što god naume izvesti. 7Hajde da siðemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." 8Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. 10Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. 11Po roðenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 12Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 13Po roðenju Šelahovu Arpakšad je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 14Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 15Po roðenju Eberovu Šelah je živio èetiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kæeri. 16Kad su Eberu bile trideset i èetiri godine, rodi mu se Peleg. 17Po roðenju Pelegovu Eber je živio èetiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 18Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 19Po roðenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 20Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. 21Po roðenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 22Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 23Po roðenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 24Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. 25Po roðenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kæeri. 26Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. 27Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 28Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 29Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kæi Harana, oca Milke i Jiske. 30Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. 31Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 32Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

Chapter 12

1 Jahve reèe Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavièaja i doma oèinskog, u krajeve koje æu ti pokazati. 2Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov. 3Blagoslivljat æu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih æu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom æe se blagoslivljati." 4Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratiæa Lota, svu imovinu što su je namakli i svu èeljad koju su stekli u Haranu te svi poðu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6Abram proðe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7Jahve se javi Abramu pa mu reèe: "Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8Odatle prijeðe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi izmeðu Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. 10Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 11Kad je bio na ulazu u Egipat, reèe svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. 12Kad te Egipæani vide, reæi æe: 'To je njegova žena', i mene æe ubiti, a tebe na životu ostaviti. 13Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." 14Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipæani vide da je žena veoma lijepa. 15Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 16Abramu poðe dobro zbog nje; steèe on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. 17Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 18I faraon pozva Abrama pa reèe: "Što si mi to uèinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 19Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" 20Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

Chapter 13

1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. 2Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 3Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 4do mjesta na kojem je bio postavio šator, izmeðu Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 5I Lot, koji iðaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 6tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 7Svaða je nastajala izmeðu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 8Zato Abram reèe Lotu: "Neka ne bude svaðe izmeðu mene i tebe, izmeðu pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braæa! 9Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja æu nadesno; ako æeš ti nadesno, ja æu nalijevo." 10Lot podiže oèi i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - 11Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 12Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 13A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. 14Jahve reèe Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oèi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat æu tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti. 17Na noge! Proði zemljom uzduž i poprijeko jer æu je tebi predati." 18Abram digne šatore i doðe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.

Chapter 14

1 Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 2povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 3I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5U èetrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amaleèana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - èetiri kralja protiv pet. 10Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaèu, a ostali izmaknu u planine. 11Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12Pograbe i Lota, Abramova bratiæa - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa otiðu. 13A bjegunac neki - roðak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. 14Kad je Abram èuo da mu je bratiæ zarobljen, skupi svoju momèad - roðenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa poðe u potjeru do Dana. 15Podijeli svoje momke u dvije èete, napadne noæu te one potuèe. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16Povrati sve blago, svoga bratiæa Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. 17Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziðe kralj Sodome. 18A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio sveæenik Boga Svevišnjega. 19Blagoslovi ga govoreæi: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! 20I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. 21Tada kralj Sodome reèe Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" 22Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23da neæu uzeti ni konèiæa, ni remena od obuæe, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momèad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."

Chapter 15

1 Poslije tih dogaðaja Jahve uputi Abramu rijeè u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit æe vrlo velika!" 2Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, èemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuæi nasljednik Eliezer Damašèanin? 3Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan æe, eto, od mojih ukuæana postati moj baštinik." 4Ali mu Jahve opet uputi rijeè: "Taj neæe biti tvoj baštinik, nego æe ti baštinik biti tvoj potomak." 5Izvede ga van i reèe: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko æe biti tvoje potomstvo." 6Abram povjerova Jahvi, i on mu to uraèuna u pravednost. 7Tada mu on reèe: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako æu ja doznati da æu je zaposjesti?" 9Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubiæa." 10Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13Tada Bog reèe Abramu: "Dobro znaj da æe tvoji potomci biti stranci u tuðoj zemlji; robovat æe i biti tlaèeni èetiri stotine godina, 14ali narodu kojem budu služili ja æu suditi; i konaèno æe iziæi s velikim blagom. 15A ti æeš k ocima svojim u miru poæi, u sretnoj starosti bit æeš sahranjen. 16Oni æe se ovamo vratiti za èetvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." 17Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruæa zublja te proðu izmeðu onih dijelova. 18Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 19Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 20Hetite, Perižane, Refaimce, 21Amorejce, Kanaance, Girgašane, Jebusejce."

Chapter 16

1 Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara. 2I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu. 3Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" 6Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. 7Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - 8pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. 9Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" 10Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti." 11Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj. 12On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi." 13A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!" 14Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda. 15Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. 16Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

Chapter 17

1 Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan budi. 2A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmnožiti." 3Abram pade nièice dok mu Bog govoraše dalje: 4"A ovo je Savez moj s tobom: postat æeš ocem mnogim narodima; 5i neæeš se više zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 6Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe od tebe izaæi. 7Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti njihov Bog." 9Još reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æeš vršiti: svako muško meðu vama neka bude obrezano. 11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas. 12Svako muško meðu vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako æe moj Savez na vašem tijelu ostati vjeènim Savezom. 14Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." 15Još reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara æe joj ime biti. 16Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje poteæi." 17Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj rod raðati!" 18Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milošæu Jišmael poživi!" 19A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti. 21Ali æu držati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 22Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. 23Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukuæane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. 24Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, 25a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 26Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; 27i svi muškarci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

Chapter 18

1 Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oèi, opazi tri èovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Èim ih spazi, potrèa s ulaza šatora njima u susret. Pade nièice na zemlju 3pa reèe: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim oèima, nemoj mimoiæi svoga sluge! 4Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpoèinite. 5Donijet æu kruha da se okrijepite prije nego poðete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, uèini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reèe: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrèa govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reèe: "Vratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe; a tvoja žena Sara imat æe sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" 13Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako æu rod roditi ja starica?' 14Zar je Jahvi išta nemoguæe? Navratit æu se k tebi kad isteèe vrijeme trudnoæe: Sara æe imati sina." 15Sara se napravi nevještom govoreæi: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on reèe: "Jesi, smijala si se!" 16Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham poðe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti 18kad æe od Abrahama nastati velik i brojan narod te æe se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19Njega sam izluèio zato da pouèi svoju djecu i svoju buduæu obitelj kako æe hoditi putem Jahvinim, radeæi što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obeæao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primaèe bliže i reèe: "Hoæeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar æeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi proðu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako naðem u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih æu poštedjeti cijelo mjesto." 27"Ja se, evo, usuðujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28Da sluèajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Neæu ga uništiti ako ih ondje naðem èetrdeset i pet", odgovori. 29"Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori. 30"Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset." 31"Evo se opet usuðujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se sluèajno ondje naðe samo dvadeset?" "Neæu ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32"Neka se Gospodin ne ljuti", on æe opet, "ako reèem još samo jednom: Ako ih je sluèajno ondje samo deset?" "Neæu ga uništiti zbog njih deset", odgovori. 33Kad je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto.

Chapter 19

1 Ona dva anðela stignu naveèer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i poðe im u susret. Nakloni se licem do zemlje, 2a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." 3Ali ih on uporno navraæaše, i oni se uvratiše k njemu i uðoše u njegovu kuæu. On ih ugosti, ispeèe pogaèu te blagovaše. 4Još ne bijahu legli na poèinak, kad graðani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg èovjeka, opkole kuæu. 5Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noæas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" 6Lot iziðe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7"Braæo moja," reèe on, "molim vas, ne èinite toga zla! 8Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." 9"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. 10Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuæu i zatvore vrata; 11a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naæi vrata. 12Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kæeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 13Jer mi æemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." 14Iziðe Lot da to kaže svojima buduæim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kæeri te reèe: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer æe Jahve uništiti grad!" Ali je u oèima svojih buduæih zetova ispao kao da zbija šalu. 15Kako zora puèe, anðeli navale na Lota govoreæi: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kæeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kæeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim oèima - a toliko milosrðe veæ si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeæi u brdo a da me nesreæa ne snaðe i ne poginem. 20Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21Odgovori mu: "Uslišat æu ti i tu molbu i neæu zatrti grada o kojemu govoriš. 22Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa èiniti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klaèine. 29Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. 30Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kæeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kæeri živjeli su u peæini. 31Starija reèe mlaðoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obièaj po svem svijetu. 32Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leæi: tako æemo s ocem saèuvati potomstvo." 33One noæi opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 34Sutradan starija reèe mlaðoj: "Sinoæ sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noæas, pa idi ti i s njim lezi: tako æemo ocu saèuvati potomstvo." 35Opiju oca vinom i one noæi te mlaða ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 36Tako obje Lotove kæeri zanesu s ocem. 37Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. 38I mlaða rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

Chapter 20

1 Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." 4A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reèe: "Gospodine, zar æeš pravednika pogubiti? 5Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio." 6Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7Sada vrati èovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da æeš umrijeti, ti i svi tvoji." 8Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "Što si nam uèinio! Èime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" 11Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje žene. 12A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini: kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat." 14Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" 16A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." 17Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati. 18Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

Chapter 21

1 Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao: 2Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog oznaèio. 3Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe mi se." 7Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". 8Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" 11To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer æe Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime. 13I od sina tvoje sluškinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj potomak." 14Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako, udari u jecanje. 17Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji. 18Na noge! Digni djeèaka i utješi ga, jer od njega æu podiæi velik narod." 19Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji djeèaka. 20Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 21Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. 22U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. 23Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da æeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." 24"Kunem se", odgovori Abraham. 25Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas." 27Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada. 29Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znaèi ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" 30A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." 31Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 32Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjeènoga. 34Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

Chapter 22

1 Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje æu ti pokazati." 3Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio. 4Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka. 5Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama". 6Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako poðu obojica zajedno. 7Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 8"Bog æe veæ providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. 9Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12"Ne spuštaj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu što èini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviðanja." 15Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. 18Buduæi da si poslušao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." 19Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. 20Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 21njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 22Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." 23Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 24A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

Chapter 23

1 Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 2Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uðe u žalost za Sarom i naricaše za njom. 3Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: 4"Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." 5A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: 6"Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." 7Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni 8te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, 9da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazoènosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje." 10A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeæu onoga grada: 11"Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." 12Abraham se duboko nakloni mještanima, 13a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" 14Efron odgovori Abrahamu: 15"Èuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od èetiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" 16Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine srebrnika trgovaèke mjere. 17I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - 18prijeðe u vlasništvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeæu svoga grada. 19A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. 20Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.

Chapter 24

1 Abraham bijaše veæ ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 2Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuæi, pod èijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno 3da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu neæeš nabaviti za ženu ni jednu od kæeri Kanaanaca, meðu kojima boravim, 4nego æeš otiæi u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." 5A sluga mu reèe: "A što ako žena ne htjedne za mnom iæi u ovu zemlju? Hoæu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" 6Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 7Jahve, Bog nebesa, koji me odveo iz kuæe moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obeæao: 'Tvome æu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom æe poslati svog anðela, i odande æeš ti dovesti ženu mome sinu. 8A ako žena ne bude htjela za tobom poæi, ti æeš biti osloboðen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" 9Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. 10Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše veèer, kad žene izlaze da crpu vodu. 12Onda reèe: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, iziði mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 13Evo me kraj studenca, a kæeri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 14pa neka djevojka kojoj ja reèem: 'Molim te, spusti svoj vrè da se napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve æu ti napojiti', bude ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako æu saznati da si iskazao milost mome gospodaru." 15Tek što on izreèe svoje, gle, doðe Rebeka, kæi Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Doðe ona s krèagom na ramenu. 16Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Siðe ona k vrelu, napuni krèag i eto je opet gore. 17Sluga joj potrèa u susret i reèe: "Daj mi malo vode iz svog vrèa!" 18"Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti krèag na ruku i dade mu piti. 19Kad je njega napojila, reèe: "Nalit æu i tvojim devama da se napoje." 20Izlivši brzo krèag u korito, otrèa natrag zdencu da ponovo zahvaæa, i tako nali svim njegovim devama. 21Èovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. 22Kad su deve prestale piti, èovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 23Zatim reèe: "Kaži mi èija si kæi. Ima li u kuæi tvoga oca mjesta za nas da prenoæimo?" 24Ona mu odgovori: "Ja sam kæi Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." 25Još mu doda: "Ima slame i p§iæe kod nas u obilju, a i mjesta za prenoæište." 26Èovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 27i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u kuæu brata moga gospodara." 28Djevojka otrèa i sve ovo ispripovjedi u kuæi svoje majke. 29A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k èovjeku kod studenca. 30Èim je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te èuo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je èovjek govorio", on poðe onome koji je još stajao kod deva na studencu. 31Reèe on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio kuæu i mjesto za deve." 32Tako èovjek uðe u kuæu. Rastovare deve i dadu im slame i p§iæe, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. 33Ali kad su preda nj stavili hranu, reèe: "Neæu jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu reèe: "Onda kazuj!" 34"Ja sam sluga Abrahamov", poèe on. 35"Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 37Potom mene moj gospodar zakune rekavši: 'Nemoj uzeti za ženu mome sinu djevojku Kanaanku, u zemlji u kojoj boravim kao stranac, 38nego otiði k obitelji moga oca, k mojoj rodbini, da naðeš ženu mome sinu.' 39A ja rekoh svome gospodaru: 'A što ako žena za mnom ne poðe?' 40On mi odgovori: 'Jahve, pred èijim sam licem hodio, poslat æe s tobom svog anðela i tvoje æe putovanje dovesti k cilju, a ti æeš naæi ženu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca. 41Jedino æeš ovako biti osloboðen moje zakletve: ako doðeš k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboðen.' 42Danas doðoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, ako si voljan da uspješno završim putovanje što sam ga poduzeo, 43ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja doðe vodu crpsti i ja joj reèem: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vrèa! - 44i koja mi kaže: Pij ti, a i tvojim æu devama zahvatiti! - ona neka bude žena koju je Jahve odredio sinu moga gospodara.' 45Tek što sam ja završio govor u sebi, kad se, evo, pojavi Rebeka s vrèem na ramenu; siðe k izvoru i zahvati. Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!' 46Ona brzo spusti vrè i odvrati: 'Pij! A napojit æu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve. 47Pitao sam je: 'Èija si kæi?' Odgovorila je: 'Kæi sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj stavim viticu na nos a narukvice na ruke. 48Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kæer brata moga gospodara njegovu sinu. 49A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." 50Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo reæi ni da ni ne. 51Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." 52Kad Abrahamov sluga èu njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 53Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 54Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše noæ. Kad su ujutro ustali, on reèe: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 55A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga poði!" 56On im reèe: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 57Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" 58Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Hoæeš li poæi s ovim èovjekom?" Ona odgovori: "Hoæu." 59I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisuæama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" 61Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te poðoše za èovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 62Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 63U predveèerje iziðe Izak da se poljem prošeta; diže oèi i ugleda deve gdje dolaze. 64Kad Rebeka, podigavši svoje oèi, opazi Izaka, sjaha s deve 65pa zapita slugu: "Tko je onaj èovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. 66Sluga isprièa Izaku sve što je uèinio. 67Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Chapter 25

1 Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 2Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 3A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. 4Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. 5Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 6a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istoèni kraj. 7Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 8Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 9Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 10to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 11Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. 12Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egipæanka Hagara. 13A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom roðenju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 14Mišma, Duma, Masa, 15Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 16To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 17A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 18Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu iduæi prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj braæi. 19Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 20Izaku je bilo èetrdeset godina kad se oženio Rebekom, kæerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 21Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zaèe. 22No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto æu živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 23I Jahve joj reèe: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva æe se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod æe nad narodom gospodovati, stariji æe služiti mlaðemu." 24Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. 25Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtaè. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 26Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni roðeni. 27Kad su djeèaci odrasli, Ezav postane vješt lovac, èovjek pustare. Jakov je bio èovjek krotak i boravio je u šatorima. 28Izaku je Ezav bio draži jer je volio divljaè, a Rebeka je više voljela Jakova. 29Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30Reèe Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 31A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 32Ezav reèe: "Evo me skoro na smrti; što æe mi prvorodstvo!" 33Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.

Chapter 26

1 U zemlji zavlada glad, razlièita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 2Jahve mu se ukaza i reèe: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju æu ti oznaèiti. 3U ovoj se zemlji nastani, ja æu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat æu sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. 4Tvoje æu potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome æu potomstvu predati sve ove krajeve, tako da æe se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 5a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" 6Tako Izak ostane u Geraru. 7Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reèe: "Ona mi je sestra." Bojao se reæi: "Ona mi je žena", misleæi: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa." 8Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku. 9Nato Abimelek pozove Izaka te reèe: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reæi da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." 10Abimelek reèe: "Zašto si nam to uèinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." 11Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog èovjeka i njegove žene, glavu æe izgubiti." 12Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao 13te je èovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. 14Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinèad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. 16Onda Abimelek reèe Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moæniji od nas!" 17Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 18Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 19Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 20pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreæi: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. 21A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svaðali, nazva ga imenom Sitna. 22Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svaðali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumaèi: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." 23Odande se popne u Beer Šebu. 24Iste mu se noæi ukaže Jahve i reèe: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit æu te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega." 25Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge poènu kopati bunar. 26Uto mu doðe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 27Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" 28Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izmeðu nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: 29ti nama neæeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." 30On im priredi gozbu te su jeli i pili. 31Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. 32Toga istog dana doðu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu." 33On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. 34Kad je Ezavu bilo èetrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kæer Hetita Beerija, i Basematu, kæer Hetita Elona. 35One postadoše izvor ogorèenja Izaku i Rebeki.

Chapter 27

1 Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" 2A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi. 4Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." 5Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu, 6Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 7'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.' 8A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim. 9Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 10Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." 11Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 12Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." 13Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!" 14Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 15Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova. 16U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. 17Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. 18Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" 19A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 20Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv." 21Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." 22Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 23Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 25Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. 28Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. 29Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" 30Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova. 31I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!" 32A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!" 33Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati." 34Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!" 35A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." 36"Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?" 37Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?" 38Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas. 39Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba. 40Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata." 41Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova." 42Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti. 43Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. 44Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 45dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" 46Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"

Chapter 28

1 Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke. 3A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" 5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", 7i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 9Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. 10Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze. 13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu. 14Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao." 16Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 17Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!" 18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. 20Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim, 21te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog. 22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."

Chapter 29

1 Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu. 2Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. 3Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. 4"Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. 5"Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. 6"Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore. 7"Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" 8"Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." 9Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. 10Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. 11Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè. 12Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca. 13Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo. 14A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, 15Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?" 16A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela. 17Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa. 18Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu." 19Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" 20Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. 21Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." 22Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. 23Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj. 24Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju. 25Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" 26Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije. 27Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. 28Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu. 29Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju. 30Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. 31Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti." 33Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. 34Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. 35A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.

Chapter 30

1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!" 2Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" 3A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." 4Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priðe k njoj. 5Bilha zaèe te Jakovu rodi sina. 6Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. 7Rahelina sluškinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina. 8Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. 9A vidjevši Lea da je prestala raðati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad. 12Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene æe me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer. 14Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!" 15A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoæeš da od mene uzmeš i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noæas leži u zamjenu za ljubavèice tvog sina." 16Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao. 17Bog usliša Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina. 18Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19Lea opet zaèe i rodi Jakovu šestoga sina. 20Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina. 22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!" 24Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" 25Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavièaj! 26Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio." 27A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." 28I nadoda: "Odredi plaæu koju želiš od mene, i dat æu ti." 29On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba znaèila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. 30Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." 31On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi uèiniš ovo, opet æu na pašu goniti i èuvati tvoje stado. 32Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa! 33A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" 34Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao." 35Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. 36I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. 37A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. 38Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, 39to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste i šarene kozliæe. 40Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. 41Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruæe u korita, baš pred oèi živine, tako da se pari pred pruæem. 42Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. 43Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

Chapter 31

1 Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." 2A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 3Tada Jahve reèe Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavièaj, i ja æu biti s tobom!" 4Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5pa im reèe: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 7pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta plaæu mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 8Ako bi on rekao: 'Svaka šarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado mladilo šarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za plaæu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste. 9Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 10Jednom, kad se stado oploðivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. 11Još u snu anðeo Božji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh. 12A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu što se pare prugasti, mjestimièno bijeli i šareni. Ja sam, naime, vidio sve što ti je Laban èinio. 13Ja sam Bog koji ti se ukazao u Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi uèinio zavjet. Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavièaj!'" 14Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome oèinskom domu? 15Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! 16Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!" 17Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 18pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. 19Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 20Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da æe bježati. 21I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prijeðe Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. 22Treæeg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 23On povede sa sobom svoje roðake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 24Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, noæu u snu, te mu reèe. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" 25Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. 26Onda Laban reèe Jakovu: "Što si to htio zavaravajuæi me i odvodeæi mi kæeri kao zarobljenice na maèu? 27Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 28Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje kæeri i svoju unuèad! Zbilja si ludo postupio. 29U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noæas mi reèe: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!' 30Sada dobro, otišao si jer si èeznuo za svojim oèinskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" 31Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje kæeri. 32A kumire svoje u koga naðeš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom braæom kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 33Tako Laban uðe u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne naðe. Izišavši iz Leina šatora, uðe u šator Rahelin. 34A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne naðe. 35Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. 36Sad se Jakov ražesti i zaðe u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov reèe Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 37Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog kuæanstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci meðu nama dvojicom. 38Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noæu. 40Èesto sam danju skapavao od žeði, a obnoæ od studeni. San je bježao od mojih oèiju. 41Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kuæi èetrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kæeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoæ dosudio." 43Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? 44Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izmeðu mene i tebe." 45Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 46a onda reèe svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 47Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". 48Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmeðu mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, 49ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 50Ako budeš loše postupao prema mojim kæerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kæeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da æe Bog biti svjedok izmeðu mene i tebe." 51Potom Laban reèe Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izmeðu sebe i tebe: 52ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neæu iæi na te iza ove gomile i da ti neæeš iæi na me iza ove gomile i ovog stupa. 53Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 54Poslije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su noæ na Glavici.

Chapter 32

1 Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje kæeri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izaðu anðeli Božji. 3Kad ih Jakov opazi, reèe: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim.

4Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 5i naloži im: "Ovako æete reæi mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poruèuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao. 6Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim oèima.'" 7Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa èetiri stotine momaka." 8Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9Raèunao je: ako Ezav naiðe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 10Onda se Jakov pomoli: "O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja æu ti biti dobrostiv!' 11Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoæ prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inaèe se bojim da bi mogao doæi i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 13Ti si rekao: 'Obilnim æu te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'" 14Ondje provede onu noæ; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16trideset deva dojilica s njihovim mladima; èetrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak meðu stadima!" 18A prvom izda naredbu rekavši: "Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Èiji si ti? Kamo ideš? Èije je ovo pred tobom?' 19odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'" 20Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 21Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suoèim, možda æe mi oprostiti." 22Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noæi u taborištu. 23One noæi on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeðe Jabok preko gaza. 24Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25Jakov ostane sam. I neki se èovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 26Videæi da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk išèašio dok su se rvali. 27Potom reèe: "Pusti me jer zora sviæe!" Ali on odgovori: "Neæu te pustiti dok me ne blagosloviš." 28Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." 29Onaj reèe. "Više se neæeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." 30Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. 31Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." 32Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 33Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, buduæi da je Jakovljev bedreni zglob bio išèašen u kukovnoj tetivi.

Chapter 33

1 Jakov podiže oèi i opazi gdje dolazi Ezav i s njime èetiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu meðu Leu, Rahelu i dvije sluškinje; 2postavi sluškinje i njihovu djecu na èelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 3Sam proðe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primaèe svome bratu. 4Ezav mu potrèa u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 5Onda podiže oèi i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu." 6Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. 7Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. 8Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Naæi naklonost svoga gospodara." 9Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." 10A Jakov reèe: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim oèima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. 11Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. 12"Poðimo na put", reèe Ezav, "i ja æu s tobom putovati." 13Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 14Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja æu iæi polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." 15Onda reèe Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Èemu to? Neka ja samo naðem milost u oèima svoga gospodara!" 16Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 17dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuæu, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. 18Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 19A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 20Tu podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".

Chapter 34

1 Dina, kæi koju je Lea rodila Jakovu, iziðe da posjeti neke žene onoga kraja. 2Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 3Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kæer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojèino srce. 4Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 5Jakov sazna da je Šekem obešèastio njegovu kæer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne doðu. 6Uto doðe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 7upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraæali iz polja. Kad su èuli vijest, ljudi su bili ojaðeni i vrlo ljuti. Što je Šekem uèinio - legavši s Jakovljevom kæeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 8Hamor im reèe. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kæer. Dajte mu je za ženu! 9Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kæeri, a naše kæeri uzimajte sebi! 10Tako možete živjeti meðu nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kreæete i stjeèete imovinu!" 11Potom Šekem reèe njezinu ocu i njezinoj braæi: "Da naðem milost u vašim oèima, dat æu vam što zatražite. 12Tražite od mene koliko hoæete: sve što god zapitate dat æu, samo mi dajte djevojku za ženu." 13Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obešèastio njihovu sestru Dinu - 14te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. 15Jedino æemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. 16Onda vam možemo davati svoje kæeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. 17A ako ne pristajete na obrezanje, uzet æemo svoju kæer i otiæi." 18Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev uèini povoljan. 19Mladiæ nije èasio da zahtjev izvrši, jer je èeznuo za Jakovljevom kæeri; a bio je najuvaženiji od svih u oèevu domu. 20Tako Hamor i njegov sin Šekem doðu u svoje gradsko vijeæe i obrate se svojim sugraðanima ovako: 21"Ovaj je svijet prijazan; neka se meðu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreæu; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kæeri sebi za žene, a njima davati svoje. 22No ljudi æe pristati da meðu nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. 23Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se meðu nama nasele!" 24Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaæi na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaæi na gradska vrata. 25A treæega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braæa, pograbe svaki svoj maè i nesmetano doðu u grad te poubijaju sve muškarce. 26Sasijeku maèem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuæe i odu. 27Ostali Jakovljevi sinovi doðu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obešèašæena. 28Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; 29opljaèkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kuæama - odvedu u roblje. 30Jakov reèe Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit æe me s mojim domom." 31Oni odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"

Chapter 35

1 Bog reèe Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Naèini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!" 2I Jakov reèe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tuðe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; oèistite se i preobucite. 3Idemo gore u Betel; ondje æu naèiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." 4Oni predaju Jakovu sve tuðe kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. 5Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 6Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. 7Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. 8Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". 9Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reèe: "Ime ti je Jakov, ali se odsad neæeš zvati Jakov nego æe Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteæi æe narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog æe izaæi krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju æu ovu dati." 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. 16Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se naðe pri poroðaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj poroðajni bolovi bili najteži, reèe joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" 18Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. 21Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. 22Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. 23S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoroðenac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; 24s Rahelom: Josipa i Benjamina; 25s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; 26sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. 27Jakov doðe k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. 28Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. 29Izak izdahne i umre, starac i godinama zasiæen, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.

Chapter 36

1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 2Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kæer Hetita Elona; Oholibamu, kæer Ane, unuku Sibeona Horijca; 3i Basematu, kæer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. 4Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, 5Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj. 6Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kæeri, svu èeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. 7Njihov se, naime, posjed jako uveæao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. 8Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. 9Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. 10Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate. 11Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 12Timna je bila inoèa Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. 13A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate. 14A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kæeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. 15Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoroðenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 16knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. 17A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate. 18A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kæeri Anine. 19To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. 20A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, 21Dišon, Eser i Dišan. To su koljenoviæi Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. 22Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. 23Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. 24Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruæa vrela u pustari dok je èuvao magarad svoga oca Sibeona. 25Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kæi Oholibama. 26Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. 27Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 28A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran. 29Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana, 30knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. 31Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. 32Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. 33Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. 34Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 35Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. 36Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 37Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 38Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 39Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova, iz Me Zahaba. 40Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 41knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 42knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, 43knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

Chapter 37

1 A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. 2Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. 3Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu. 4Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti. 5Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze. 6"Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio! 7Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima. 9Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?" 11I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. 12Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema. 13Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." 14Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. 15Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" 16"Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?" 17A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu. 18Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju. 19I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar! 20Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!" 21Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života! 22Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. 23Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu; 24pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. 25Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. 26Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? 27Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju. 28Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. 29Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu. 30A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?" 31A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv. 32Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." 33Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" 34I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. 35Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac. 36A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.

Chapter 38

1 Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje braæe te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. 2Tu Juda zapazi kæer jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Priðe njoj 3te ona zaèe i rodi sina, komu dade ime Er. 4Opet ona zaèe, rodi sina i dade mu ime Onan. 5Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. 6Juda oženi svoga prvoroðenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. 7Ali Judin prvoroðenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. 8Tada reèe Juda Onanu: "Priði k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako oèuvaj lozu svome bratu!" 9Ali Onan, znajuæi da se sjeme neæe raèunati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. 10To što je èinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. 11Onda Juda reèe svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braæa. I tako Tamara ode da živi u oèevu domu. 12Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. 13Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." 14Ona svuèe udovièko ruho, navuèe koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. 15Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. 16Svrati se on k njoj i reèe: "Daj da ti priðem!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što æeš mi dati da uðeš k meni?" 17"Spremit æu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jamèevinu dok ga ne pošalješ." 18A on zapita: "Kakvu jamèevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj peèatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda priðe k njoj i ona po njem zaèe. 19Potom ona ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje udovièko ruho. 20Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jamèevinu iz ruku žene, ali je nije mogao naæi. 21Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." 22Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." 23Onda reèe Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." 24Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; èak je u bludnièenju i zaèela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" 25Dok su je izvodili, ona poruèi svekru: "Zaèela sam po èovjeku èije je ovo." Još doda: "Vidi èiji je ovaj peèatnjak o vrpci i ovaj štap!" 26Juda ih prepozna pa reèe: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. 27Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. 28Dok je raðala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreæi: "Ovaj je izišao prvi." 29Ali baš tada on uvuèe ruku te iziðe njegov brat. A ona reèe: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. 30Poslije iziðe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Chapter 39

1 Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egipæanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. 2Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreæu: Egipæanin ga uzme k sebi u kuæu. 3Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; 4zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. 5I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. 6I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. 7Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i reèe mu: "Legni sa mnom!" 8On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio. 9On u ovoj kuæi nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao uèiniti tako veliku opaèinu i sagriješiti protiv Boga!" 10Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. 11Jednog dana Josip uðe u kuæu na posao. Kako nikog od služinèadi nije bilo u kuæi, 12ona ga uhvati za ogrtaè i reèe: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtaè u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. 13Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrtaè i pobjegao van, 14zovne svoje sluge te im reèe: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni doðe da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. 15A èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." 16Uza se je držala njegov ogrtaè dok mu je gospodar došao kuæi. 17Onda i njemu kaza istu prièu: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo doðe k meni da sa mnom ljubaka! 18Ali èim je èuo kako vièem, ostavi svoj ogrtaè pokraj mene i pobježe van." 19Kad je njegov gospodar èuo pripovijest svoje žene koja reèe: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. 20Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamnièenici. I osta u tamnici. 21Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on naðe milost u oèima upravitelja tamnice. 22Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. 23Buduæi da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.

Chapter 40

1 Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. 2Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, 3te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. 4Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 5obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnièenici - usnu san jedne te iste noæi. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje znaèenje. 6Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. 7Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" 8Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaèi." Josip im reèe: "Zar tumaèenje ne spada na Boga? Dajte, prièajte mi!" 9Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. 11Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grožða, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." 12Josip mu reèe: "Ovo ti je znaèenje: tri mladice tri su dana. 13Poslije tri dana faraon æe te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet æeš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 14Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi uèini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuæe. 15Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu." 16Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumaèenje, reèe mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. 17U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." 18Josip odgovori: "Ovo je znaèenje: tri košare tri su dana. 19Poslije tri dana faraon æe uzdiæi tvoju glavu i o drvo te objesiti te æe ptice jesti meso s tebe." 20I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. 21Vrati glavnog peharnika u peharnièku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 22a glavnog pekara objesi, kako je Josip protumaèio. 23Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj.

Chapter 41

1 Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 2Iz Nila iziðe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 3Ali odmah poslije njih iz Nila iziðe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istoènjakom opaljenih. 7Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. 9Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 11Usnusmo san iste noæi, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog znaèenja. 12Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Isprièasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaèi: kaza svakom znaèenje njegova sna. 13Kako nam ih je protumaèio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." 14Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15Onda faraon reèe Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumaèiti. Èuo sam o tebi da možeš protumaèiti san èim ga èuješ." 16"Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego æe Bog dati pravi odgovor faraonu." 17Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. 18I gle! Iz Nila iziðe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. 19Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! 20I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava. 21Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. 22Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrèenih, šturih, istoènjakom opaljenih. 24I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vraèarima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25Onda Josip reèe faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani uèiniti. 26Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istoènjakom opaljenih klasova, oznaèuje sedam gladnih godina. 28To je ono što sam veæ faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani uèiniti. 29Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31Kako glad bude harala zemljom, neæe se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja æe doæi - jer æe biti vrlo velika. 32A što se faraonov san ponovio, znaèi da se Bog na to zaista odluèio i da æe to uskoro provesti. 33Zato neka faraon izabere sposobna i mudra èovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što æe snaæi zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." 37Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38Zato faraon reèe svojim službenicima: "Zar bismo mogli naæi drugoga kao što je on, èovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40Ti æeš biti upravitelj moga dvora: sav æe se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja æu biti veæi od tebe. 41Postavljam te, evo," reèe faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42Poslije toga skine faraon sa svoje ruke peèatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjeæom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 46Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 47Za sedam rodnih godina zemlja je raðala u obilju; 48on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razlièite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajuæi u svakom gradu urod iz okolnih polja. 49Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. 50Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu. 51Prvoroðencu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", reèe, "dao te sam zaboravio svoje teškoæe i svoj oèinski dom." 52Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", reèe, "uèinio rodnim u zemlji moje nevolje." 53Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska doðe kraju, 54a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reèe Egipæanima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, èinite!" 56Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 57Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.

Chapter 42

1 Kad je Jakov èuo da u Egiptu ima žita, reèe svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga? 2Èujem da ima žita u Egiptu. Otiðite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo." 3Tako desetero Josipove braæe siðe da nabavi žita iz Egipta. 4Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreæa", govorio je. 5Meðu onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. 6Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Doðu tako i Josipova braæa i poklone mu se licem do zemlje. 7Josip prepozna braæu èim ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane." 8Iako je Josip prepoznao svoju braæu, oni njega nisu prepoznali. 9Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I reèe im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 10Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 11Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." 12On æe im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 13Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero braæe - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmlaði je sad s ocem, a jednoga više nema." 14No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam veæ rekao: vi ste uhode! 15Ovako æu vas iskušati: odavde, tako mi faraona, neæete iziæi ako vaš najmlaði brat ne doðe ovamo! 16Pošaljite jednoga izmeðu sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako æu iskušati vaše rijeèi i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inaèe, tako mi faraona, vi ste uhode!" 17Potom ih baci u zatvor na tri dana. 18Treæi im dan reèe Josip: "Izvršite to, i ostat æete na životu, jer sam ja èovjek bogobojazan. 19Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 20Poslije toga dovedite mi svoga najmlaðeg brata, tako da se obistine vaše rijeèi te da ne izginete." Oni pristanu. 21Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." 22Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladiæa! Ali vi niste slušali. Sad se traži raèun za njegovu krv." 23Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tumaèa. 24On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izmeðu njih i naredi da bude svezan na njihove oèi.

25Potom Josip zapovjedi da im vreæe napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vreæu i da im daju poputninu. Tako im uèine. 26Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. 27Kad na prenoæištu jedan od njih otvori svoju vreæu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreæi. 28"Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" 29Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. 30"Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. 31Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. 32Bilo nas je dvanaestero braæe, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmlaði sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. 33Ali èovjek koji je gospodar one zemlje reèe nam: 'Ovim æu doznati da ste pošteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite što vam treba za izgladnjele domove, pa idite. 34Onda mi dovedite svoga najmlaðeg brata, tako da znam da niste uhode, nego pošteni ljudi. Poslije toga vratit æu vam vašeg brata, i vi æete se moæi slobodno kretati u ovoj zemlji.'" 35Kako su praznili svoje vreæe, svaki naðe u vreæi svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. 36"Mene vi ostavljate bez djece!" - reèe im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" 37Onda Ruben reèe svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja æu ti ga vratiti!" 38"Moj sin neæe s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat veæ mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji æete poæi snašla nesreæa, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol."

Chapter 43

1 Strašna glad pritisla zemlju. 2Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac reèe: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." 3Nato æe mu Juda: "Onaj nam je èovjek jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.' 4Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi æemo otiæi dolje i kupit æemo ti žita. 5Ali ako njega ne pustiš s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio: 'Ne smijete preda me ako vaš brat ne bude s vama.'" 6"Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom èovjeku da imate još jednoga brata?" 7Oni odgovore: "Èovjek nas je neprestano zapitkivao o nama i o našoj obitelji: 'Je li vam još živ otac? Imate li još kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja. Kako smo mogli znati da æe reæi : 'Dovedite svoga brata!'" 8Potom Juda reèe svome ocu Izraelu: "Pusti djeèaka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako æemo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9Ja za nj jamèim; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit æu ti kriv svega vijeka. 10TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se veæ i dvaput vratiti." 11Njihov otac Izrael reèe im: "Kad je tako, neka bude, ali uèinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom èovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vreæa. Možda je ono bila zabuna. 13Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom èovjeku. 14Neka Bog Svemoguæi, El Šadaj, potakne onog èovjeka na milosrðe prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." 15Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te siðu u Egipat i stupe pred Josipa. 16Kad Josip ugleda s njima Benjamina, reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Odvedi ljude u kuæu, zakolji jedno živinèe i pripremi, jer æe ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" 17Èovjek uèini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 18Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." 19Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u kuæu, reknu: 20"Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21i kad smo stigli na prenoæište i otvorili svoje vreæe, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vreæi, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vreæe." 23"Budite mirni", reèe im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vreæe. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. 24Èovjek zatim uvede ljude u Josipovu kuæu; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§iæe. 25Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su èuli da æe ondje ruèati. 26Kad je Josip došao u kuæu, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27Upita ih on za zdravlje te æe dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" 28"Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazujuæi poštovanje. 29Podigavši svoje oèi, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmlaði brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" 30Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplaèe. Uðe u jednu sobu i tu se isplaka. 31Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavajuæi se, naredi: "Poslužite ruèak!" 32Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egipæanima koji su s njim jeli. Egipæani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egipæanima bilo odvratno. 33I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmlaði prema mladosti svojoj, samo se zgledahu. 34I nareðivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta veæi od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim.

Chapter 44

1 Onda Josip naredi upravitelju svoga kuæanstva: "Napuni vreæe ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vreæe. 2A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vreæe najmlaðega, zajedno s njegovim novcem za žito." On uèini kako mu je Josip naredio. 3Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 4Tek što su izišli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip reèe upravitelju svoga kuæanstva: "Na noge! Poði za onim ljudima! Kad ih stigneš, kaži im: 'Zašto uzvraæate zlo za dobro? 5Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne èita iz njega proricanje? Zlo ste uèinili!'" 6Stigavši ih, ponovi im te rijeèi. 7Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da uèine takvo što! 8Èak i novac koji smo našli u svojim vreæama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz kuæe tvoga gospodara! 9Onaj u koga se od tvojih slugu naðe, neka se usmrti, a mi drugi postat æemo robovi tvome gospodaru." 10"Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak æe samo onaj u koga se ukradeno pronaðe biti moj rob, a ostali bit æete slobodni." 11Brže spustiše vreæe na zemlju i svaki svoju otvori. 12On je pretraživao, poèevši s najstarijim i završivši s najmlaðim. Pehar se naðe u Benjaminovoj vreæi. 13Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. 14Kad su Juda i njegova braæa ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. 15Onda im Josip reèe: "Kakvo je to djelo što ste ga uèinili? Zar ne znate da se èovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" 16Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli reæi svome gospodaru? Što možemo kazati, èime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." 17"Daleko od mene da uèinim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit æe moj rob, a vi drugi poðite mirno k svome ocu!" 18Onda mu se Juda primaèe i reèe: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rijeè ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. 19Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate li oca ili još kojega brata?' 20Svome smo gospodaru odgovorili: 'Imamo stara oca; on još ima jednog sina, roðena u njegovoj staraèkoj dobi. Taj je najmlaði. Njegov je pravi brat umro, tako da je on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.' 21Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga vide moje oèi?' 22A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djeèak ne može ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.' 23Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vaš najmlaði brat s vama ne doðe ovamo, više ne smijete preda me.' 24Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeèi moga gospodara. 25Naš nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!' 26Odgovorili smo: 'Ne možemo onamo. Samo ako s nama poðe naš najmlaði brat, siæi æemo, jer ne smijemo pred onoga èovjeka ako ne bude s nama naš najmlaði brat.' 27Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako znate, žena mi je rodila dva sina. 28Jedan je nestao, te sam zakljuèio: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 29Ako i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreæa snaðe, moju æete sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Šeol.' 30Ako sad doðem k tvome sluzi, ocu svome, a mladiæ - èiji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 31on æe svisnuti kad vidi da djeèaka nema s nama; tako æe tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. 32Jer tvoj je sluga zajamèio ocu svome za djeèaka, rekavši: 'Ako ti ga ne vratim, bit æu kriv svome ocu svega vijeka.' 33Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djeèak neka ide natrag s braæom. 34Jer, kako mogu k svome ocu ako djeèaka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca."

Chapter 45

1 Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se oèitovao svojoj braæi. 2Briznuo je u glasan plaè, da su ga i Egipæani mogli èuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. 3"Ja sam Josip", reèe Josip svojoj braæi. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu braæa nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. 4Onda æe opet Josip svojoj braæi: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. 5Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. 6Dvije su veæ godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina neæe biti ni oranja ni žetve u zemlji. 7Zato me Bog poslao pred vama da vam se saèuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. 8Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. 9Žurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti poruèuje tvoj sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; siði k meni bez oklijevanja. 10Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. 11Ondje æu se za te brinuti, jer æe glad potrajati još pet godina. Tako neæeš oskudijevati ni ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.' 12Ta svojim oèima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. 13Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" 14Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata. 15Izljubi zatim svu svoju braæu, u naruèju im se rasplaka. Poslije toga njegova braæa zaðu s njim u razgovor. 16Glas se proèuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braæa!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. 17Onda faraon reèe Josipu: "Kaži svojoj braæi neka uèine ovo: 'Natovarite svoje živine i odmah se uputite u zemlju kanaansku. 18Uzmite svoga oca i svoje obitelji i k meni doðite! Ja æu vam dati najbolju zemlju u Egiptu te æete uživati od obilja ove zemlje.' 19A naredi i ovo: 'Ovako uèinite: Iz zemlje egipatske potjerajte kola za svoju djecu i svoje žene, uzmite oca i doðite. 20Neka vam se oèi ne rastužuju za vašim stvarima, jer sve što je u Egiptu najbolje bit æe vaše.'" 21Sinovi Izraelovi tako uèine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. 22Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. 23Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. 24Isprativši svoju braæu na put, reèe im: "Nemojte se putem svaðati!" 25I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28"Dosta", reèe Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram poæi i vidjeti ga prije nego umrem."

Chapter 46

1 Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. 2U noænom viðenju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!" 3"Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se siæi u Egipat, jer æu ondje od tebe proizvesti velik narod. 4Ja æu siæi u Egipat s tobom i sam æu te vratiti ovamo; a Josip æe ti svojom rukom oèi zaklopiti." 5I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. 6Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. 7Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje kæeri i kæeri svojih sinova, sve svoje potomstvo. 8Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoroðenac Ruben. 9Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. 10Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. 11Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 12Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. 13Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron. 14Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. 15To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još kæerka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kæeri trideset i troje. 16Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. 17Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. 18To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kæeri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. 19Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 20Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere. 21Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih èetrnaest. 23Danov je sin Hušim. 24Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. 25To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj kæeri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. 26Tako je sve Jakovljeve èeljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne ukljuèujuæi žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. 27I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve èeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. 28Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, 29Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. 30Onda Izrael reèe Josipu: "Sada, pošto sam roðenim oèima vidio da si još živ, mogu umrijeti." 31Zatim Josip reèe svojoj braæi i oèevoj obitelji: "Otiæi æu i obavijestiti faraona; reæi æu mu: 'Moja braæa i obitelj moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, došli su k meni. 32Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stoèarstvom; dotjerali su sa sobom svoja stada i sve što im pripada.' 33Tako, kad vas faraon pozove i zapita: 'Èime se bavite?' 34odgovorite: 'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od poèetka do sad bavimo stoèarstvom; i mi i naši preci', tako da se možete naseliti u gošenskom kraju. Svi su, naime, pastiri Egipæanima mrski."

Chapter 47

1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju." 2I uzevši petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu. 3Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoèari, baš kao što su bili naši preci. 4Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." 5[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu: "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa došli k tebi, 6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braæu u najboljem kraju." 7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" 9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." 10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj sve do najmanjega. 13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuèi ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim oèima? Novca više nema." 16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." 17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 18Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" 20Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao sveæenicima odreðeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." 25Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." 26Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu prešla faraonu. 27Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 28U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto èetrdeset i sedam godina. 29A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reèe: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori. 31"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.

Chapter 48

1 Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. 2Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 3Reèe Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 4a potom mi reèe: 'Uèinit æu te rodnim i mnogobrojnim, uèinit æu da postaneš skup naroda, a tvome potomstvu poslije tebe dat æu ovu zemlju u posjed zauvijek.' 5Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! 6A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje braæe. 7Kad sam se, naime, vraæao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem." 8Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" 9Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", reèe. 10Izraelu oèi oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 11Potom Izrael reèe Josipu: "Nisam oèekivao da æu još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." 12Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. 13Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu primaèe. 14Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mlaði, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvoroðenac. 15Tako je davao svoj blagoslov Josipu govoreæi: "Bog, èijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 16anðeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preða Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!" 17Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se oèima to uèini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 18"Ne tako, oèe moj," reèe Josip svome ocu, "jer ovo je prvoroðenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" 19Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega æe postati narod i bit æe velik. Ali njegov mlaði brat bit æe veæi od njega, a njegovo æe potomstvo biti mnoštvo." 20Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavši: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreæi: Kao što je Efrajimu i Manašeu, nek' i tebi Bog uèini!" Tako stavi Efrajima pred Manašea. 21Poslije Izrael reèe Josipu: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti; no Bog æe biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 22A tebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj braæi, što sam ga svojim maèem i lukom osvojio od Amorejaca."

Chapter 49

1 Jakov zatim sazva svoje sinove te reèe: "Skupite se da vam kažem što æe vas snaæi u kasnije vrijeme: 2Okupite se, èujte, sinovi Jakovljevi, èujte oca svoga Izraela! 3Ti Rubene, moj prvoroðenèe, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Istièeš, se ponosom, snagom se istièeš, 4no, poput vode nabujao, neæeš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. 5Šimun i Levi braæa su prava! Maèevi im oruðe nasilja. 6Na njihova vijeæanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. 7Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit æu ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. 8Judo! Tvoja braæa slavit æe te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi æe se klanjat. 9Judo, laviæu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? 10Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalaèka od nogu njegovih udaljiti neæe dok ne doðe onaj kome pripada - kome æe se narodi pokoriti. 11Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za èokot. U vinu on kupa svoju odjeæu svoju halju u krvi od grožða. 12Oèi su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. 13Zebulun æe stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit æe brodarima, uz bok njegov Sidon æe ležati. 14Jisakar je košèat magarac polegao meðu ogradama. 15Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leða svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. 16Dan æe narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. 17Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze što æe konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak æe pasti. 18U spas tvoj se, Jahve, uzdam! 19Gada æe pljaèkat razbojnici, pljaèkom æe im za petama biti. 20U Ašera bit æe hrane, poslastica za kraljeve. 21Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. 22Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. 23Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljaèkali. 24Ali luk mu èvrst ostaje, mišice mu ojaèale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, 25Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! 26Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, želja vjeènih brežuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmeðu braæe posveæenog! 27Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a naveèer plijen dijeli." 28Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. 29Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro æu se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." 33Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuèe noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima.

Chapter 50

1 Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2Poslije toga Josip naredi lijeènicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 3Trebalo je èetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipæani oplakivali. 4A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reèe onima u dvoru faraonovu: "Uèinite mi milost i prenesite faraonu ovo: 5Moj me otac zakleo govoreæi: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda æu se vratiti." 6Faraon odgovori: "Otiði gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." 7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odliènici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sveèano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sveèano naricanje Egipæana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12Jakovljevi sinovi uèine kako im je naredio otac: 13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braæa i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. 15Kad su Josipova braæa vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" 16Stoga poruèe Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 17'Ovako recite Josipu: Oprosti braæi svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeèi Josip brizne u plaè. 18Tada sama njegova braæa doðu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" 19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! 20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uèini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. 21Zato se ne bojte! Ja æu se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijeèima. 22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i oèevim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do treæeg koljena; a raðala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24Napokon reèe Josip svojoj braæi: "Ja æu, evo, naskoro umrijeti. Ali æe se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu." 25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog æe se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!" 26Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.

Exodus

Chapter 1

1 Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: 2Ruben, Šimun, Levi i Juda; 3Jisakar, Zebulun i Benjamin; 4Dan i Naftali; Gad i Ašer. 5U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je veæ bio u Egiptu. 6I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj naraštaj. 7Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojaèali, tako da su napuèili zemlju. 8Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. 9I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moæniji od nas. 10Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u sluèaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje." 11I postaviše nad njima nadglednike da ih tlaèe teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses. 12Ali što su ih više tlaèili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca. 13I Egipæani se okrutno obore na Izraelce. 14Ogorèavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. 15Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi: 16"Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi. 17Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. 18Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?" 19Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode." 20Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. 21A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom. 22Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu."

Chapter 2

1 Neki èovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. 2Žena zaèe i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. 3Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke. 4Njegova sestra stane podalje da vidi što æe s njime biti. 5Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. 6Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško èedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe. 7Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæeš li da ti potražim dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?" 8"Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. 9"Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu te plaæati." Tako žena uzme dijete i othrani ga. 10Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila". 11Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova. 12Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipæanina i zatrpa ga u pijesak. 13Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tuèeš svoga druga?" - rekne napadaèu. 14Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se uplaši pa æe u sebi: "Tako! Ipak se saznalo." 15Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca. 16Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca. 17Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. 18Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?" 19One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji." 20"Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Zašto ste ostavile toga èovjeka? Pozovite ga na objed." 21Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On oženi Mojsija svojom kæeri Siporom. 22A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reèe, "stranac u tuðoj zemlji".

23Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k Bogu. 24Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. 25I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.

Chapter 3

1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega. 2Anðeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3"Hajde da priðem, " reèe Mojsije, "i promotrim ovaj èudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." 4Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. 5"Ne prilazi ovamo!" - reèe. "Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati. 7"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i èuo mu tužbu na tlaèitelje njegove. Znane su mi muke njegove. 8Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teèe med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. 9Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipæani tlaèe. 10Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta." 11"Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!" 12"Ja æu biti s tobom", nastavi. "I ovo æe ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu æete iskazati štovanje na ovome brdu." 13Nato Mojsije reèe Bogu: "Ako doðem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što æu im odgovoriti?" 14"Ja sam koji jesam", reèe Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." 15Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako æe me zvati od koljena do koljena." 16"Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se èini u Egiptu. 17Odluèio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teèe med i mlijeko!' 18Oni æe te poslušati. Onda poði sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' 19Znam ja da vas egipatski kralj neæe pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom. 20Zato æu ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim èudesima što æu ih u njemu izvesti. Poslije æe vas pustiti. 21Dobro æu raspoložiti Egipæane prema ovome narodu, pa kad poðete, neæete poæi praznih ruku. 22Svaka æe žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kuæi nakita srebrnog i zlatnog i odjeæe. To stavite na svoje sinove i kæeri. Tako æete oplijeniti Egipæane."

Chapter 4

1 Mojsije uzvrati: "Ali ako mi ne povjeruju i ne poslušaju me, nego mi reknu: 'Jahve ti se nije objavio?'" 2"Što ti je to u ruci?" - zapita ga Jahve. "Štap", odgovori. 3"Baci ga na zemlju!" - naredi mu Jahve. On ga baci na zemlju, a štap se pretvori u zmiju. Mojsije pred njom uzmaèe. 4Onda Jahve reèe Mojsiju: "Pruži ruku i uhvati je za rep." I on seže rukom i uhvati je za rep, a ona opet postade štap u njegovoj ruci. 5"Tako moraju vjerovati da se Jahve, Bog njihovih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, tebi objavio." 6Još mu Jahve rekne: "Uvuci ruku u njedra." On uvuèe ruku u njedra. Kad ju je izvukao, gle - ruka mu gubava, bijela kao snijeg. 7"Stavi opet ruku u njedra!" - naredi mu Jahve. On opet ruku u njedra. Kad ju je iz njedara izvukao, gle - opet je bila kao i ostali dio tijela. 8"Ako ti ne povjeruju i ne prihvate poruku prvoga znamenja, povjerovat æe poruci drugoga znamenja. 9A ako ih oba ova znamenja ne uvjere pa ti ne povjeruju, zahvati vode iz Rijeke i prolij je po suhu. Voda što je budeš iz Rijeke uzeo na suhu æe se u krv pretvoriti." 10"Oprosti, Gospodine!" - nastavi Mojsije Jahvi. "Ja nikad nisam bio èovjek rjeèit; ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." 11"Tko je dao èovjeku usta?" - reèe mu Jahve. "Tko ga èini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve! 12Idi, dakle! Ja æu biti s tobom kad budeš govorio i kazivat æu ti što æeš govoriti." 13"Oprosti, Gospodine", opet æe Mojsije, "ne bi li poslao koga drugoga!" 14Razljuti se Jahve na Mojsija i reèe: "Zar Aron, Levijevac, nije tvoj brat? Znam da je on vrlo rjeèit. Evo, baš ti izlazi u susret. Kad te vidi, obradovat æe se u srcu. 15Ti govori njemu i u njegova usta stavljaj rijeèi. Ja æu biti i s tobom i s njime dok budete govorili; kazivat æu obojici što æete raditi. 16Neka on mjesto tebe govori narodu. Tako, on æe tebi biti mjesto usta, a ti æeš njemu biti mjesto Boga. 17Uzmi ovaj štap u ruku. Njim izvodi znamenja." 18Zatim se Mojsije vrati svome tastu Jitru te mu reèe: "Pusti me da se vratim braæi u Egipat da vidim jesu li još na životu." "Poði u miru!" - reèe Jitro Mojsiju. 19I Jahve reèe Mojsiju u Midjanu: "Vrati se u Egipat, jer su pomrli svi ljudi koji su tražili tvoj život." 20Tako Mojsije posadi na magarca svoju ženu i sinove i ode u zemlju egipatsku. A u ruku Mojsije uze Božji štap. 21Jahve opet reèe Mojsiju: "Kad se vratiš u Egipat, pobrini se da pred faraonom izvedeš sva èudesa za koja sam ti dao moæ, premda æu ja tvrdim uèiniti njegovo srce, tako te neæe pustiti narod da ode. 22Tada reci faraonu: 'Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvoroðenac. 23Tražim od tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja æu ubiti tvoga prvoroðenca.'" 24Kad se na putu Mojsije zaustavi da prenoæi, navali na nj Jahve da ga ubije. 25Ali Sipora pograbi oštar kremen, obreza svoga sina i kožicom se dotakne Mojsijevih nogu: "Zaista si mi ti krvav muž", reèe. 26I Jahve ga pusti. Ona je to zbog obrezanja rekla "krvav muž". 27Onda rekne Jahve Aronu: "Zaputi se prema pustinji, u susret Mojsiju!" On ode i s njim se sastane na Božjem brdu. Poljubi ga. 28Mojsije pripovjedi Aronu sve što mu je Jahve povjerio i sva znamenja koja mu je naredio da ih uèini. 29Sad odu Mojsije i Aron i skupe sve starješine Izraelaca. 30Aron izloži sve što je Jahve govorio Mojsiju, a Mojsije izvede znamenja naoèigled naroda. 31Narod je bio uvjeren, i pošto èuše da je Jahve pohodio Izraelce i pogledao na njihove jade, popadaše nièice i pokloniše se.

Chapter 5

1 Poslije toga odu Mojsije i Aron pa reknu faraonu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pusti narod moj da ode i u moju èast slavi svetkovinu.'" 2"Tko je taj Jahve da ga ja poslušam", odvrati faraon, "i pustim Izraelce? Ja toga Jahvu ne znam niti æu pustiti Izraelce." 3"Bog Hebreja objavio nam se", rekoše. "Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili maèem." 4Nato im odvrati egipatski kralj: "Mojsije i Arone, zašto odvraæate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. 5Sad kad se svjetina tako umnožila", nastavi faraon, "vi biste ih od posla odvratili?" 6Istoga dana izda faraon naredbu nadglednicima i bilježnicima: 7"Ne pribavljajte više ovome narodu slame kao do sada. Neka idu sami i sebi je skupljaju. 8A zahtijevajte od njih istu kolièinu opeke koju su pravili i dosad. Ne smanjujte je! Lijenèine su. Zato vièu: 'Hajdemo prinijeti žrtvu Bogu svome!' 9Navalite poslove na taj svijet: neka rade, da ne obraæaju pažnje klevetama!" 10Sad doðu nadglednici naroda i njegovi bilježnici te svijetu objave: "Ovako poruèuje faraon: 'Neæu vam više nabavljati slame. 11Vi sami morate iæi i tražiti je gdje god je možete naæi. Ali zato neæu smanjiti vaš posao.'" 12Stoga se narod raziðe po svoj zemlji egipatskoj da skuplja strnjiku namjesto slame. 13A nadglednici ih gonili: "Morate svakoga dana svršiti jednako posla kao i onda dok ste slamu dobivali." 14A bilježnike koje faraonovi nadglednici bijahu postavili nad Izraelcima tukli su i korili: "Zašto niste ni juèer ni danas napravili opeke koliko i prije?" 15Onda bilježnici Izraelaca odu i potuže se faraonu: "Zašto ovako postupaš sa svojim slugama? 16Tvoje sluge više ne dobivaju slame, a ipak se od nas traži: napravite opeku? Èak i tuku tvoje sluge, a kriv je tvoj narod!" 17"Lijenèine ste vi! Lijenèine!" - odgovori faraon. "Stoga i kažete: 'Hajdemo da prinesemo žrtvu Jahvi!' 18Nosite se na posao! Slama vam se neæe davati, ali morate praviti odreðene kolièine opeke." 19Bilježnici Izraelaca naðu se na muci zbog naredbe: "Svakodnevnu kolièinu opeke ne smijete smanjiti!" 20Otišavši od faraona, naiðu na Mojsija i Arona, koji su ih èekali. 21"Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!" - dobace im. "Omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im maè u ruke da nas pobiju." 22Mojsije se vrati Jahvi i reèe: "Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao? 23Otkad sam ja stupio pred faraona i progovorio mu u tvoje ime, on još gore postupa s ovim narodom. A ti ništa ne poduzimaš da izbaviš svoj narod."

Chapter 6

1 Jahve reèe Mojsiju: "Naskoro æeš vidjeti kako æu ja s faraonom! Pod jakom rukom pustit æe ih da odu; pod jakom rukom sam æe ih iz svoje zemlje istjerati." 2Još reèe Bog Mojsiju: "Ja sam Jahve. 3Abrahamu, Izaku i Jakovu objavljivao sam se kao El Šadaj. Ali njima se nisam oèitovao pod svojim imenom - Jahve. 4I sklopio sam svoj Savez s njima da æu im dati kanaansku zemlju, zemlju gdje su živjeli kao pridošlice. 5A sada, pošto sam èuo uzdisaje Izraelaca koje Egipæani drže u ropstvu, sjetih se svoga Saveza. 6Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da æu vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipæani nametnuli. Oslobodit æu vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit æu vas udarajuæi jako i kažnjavajuæi strogo. 7Za svoj æu vas narod uzeti i bit æu vašim Bogom. Tada æete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio od egipatske tlake. 8Dovest æu vas u zemlju za koju sam se zakleo da æu je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat æu vam je u baštinu, ja, Jahve." 9Mojsije to kazivaše Izraelcima, ali ga ne htjedoše slušati: duhovi su im bili pomuæeni od teškoga ropstva. 10Onda Jahve reèe Mojsiju: 11"Idi i reci faraonu, kralju egipatskome, da otpusti Izraelce iz svoje zemlje." 12Mojsije prozbori Jahvi: "Kad me Izraelci nisu slušali, kako æe me, spora u govoru, saslušati faraon!" 13Ali je Jahve govorio Mojsiju i Aronu i slao ih sad k Izraelcima, a sad k faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta. 14Ovo su glave njihovih domova. Sinovi Izraelova prvoroðenca Rubena: Henok, Palu, Hesron i Karmi. To su obitelji potekle od Rubena. 15A sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. To su obitelji potekle od Šimuna. 16Ovo su imena Levijevih sinova s njihovim potomstvom: Geršon, Kehat i Merari. Levi je živio sto trideset i sedam godina. 17Sinovi su Geršonovi: Libni i Šimi sa svojim obiteljima. 18Sinovi su Kehatovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. Kehat je živio sto trideset i tri godine. 19Merarijevi su sinovi: Mahli i Muši. To su Levijeve obitelji s njihovim potomcima. 20Amram se oženi svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija. Amram je živio sto trideset i sedam godina. 21Sinovi Jisharovi bijahu: Korah, Nefeg i Zikri. 22A sinovi su Uzielovi: Mišael, Elsafan i Sitri. 23Aron se oženi Elišebom, kæerkom Aminadabovom, a sestrom Nahšonovom, koja mu rodi: Nadaba, Abihua, Eleazara i Itamara. 24Korahovi su sinovi: Asir, Elkana i Abiasaf. To su Korahovi potomci. 25Aronov sin Eleazar oženi se jednom Putielovom kæeri, koja mu rodi Pinhasa. To su glave Levijevih domova prema njihovim koljenima. 26To je onaj Aron i Mojsije kojima je Jahve zapovjedio da izvedu Izraelce iz Egipta po njihovim èetama. 27To su oni isti, Mojsije i Aron, koji su govorili faraonu, kralju egipatskome, da pusti Izraelce iz Egipta.

28U dan kad je Jahve govorio s Mojsijem u egipatskoj zemlji, 29rekao mu je: "Ja sam Jahve. Izvijesti faraona, egipatskoga kralja, o svemu što ti kažem." 30Mojsije se pred Jahvom isprièavao: "Spor sam ja u govoru. Kako æe me faraon poslušati?"

Chapter 7

1 Mojsiju je Jahve odgovorio: "Vidi! Faraonu æu te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit æe tvoj prorok. 2Ti kazuj sve što ti nareðujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. 3Ja æu uèiniti da otvrdne srce faraonu i umnožit æu znakove i èudesa u zemlji egipatskoj. 4Kako vas faraon neæe poslušati, ja æu staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajuæi, izbavit æu svoje èete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. 5Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." 6Mojsije i Aron poslušaše: kako im je Jahve naredio, upravo tako uèiniše. 7Mojsiju je bilo osamdeset, a Aronu osamdeset i tri godine kad su faraonu postavili svoje zahtjeve. 8Još doda Jahve Mojsiju i Aronu: 9"Kad faraon zatraži od vas da izvedete kakvo znamenje, ti reci Aronu da uzme svoj štap i baci ga pred faraona, a štap æe se pretvoriti u zmiju." 10Doðu Mojsije i Aron pred faraona i uèine kako im je Jahve naredio. Aron baci pred faraona i njegove službenike svoj štap, koji se pretvori u zmiju. 11Zovne faraon mudrace i vraèare. I zaista, egipatski vraèari svojim vraèanjem uèine isto: 12svaki baci svoj štap, koji se pretvori u zmiju. Ali Aronov štap proguta njihove štapove. 13Faraon bijaše tvrdokorna srca: ne htjede poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 14Tada Jahve reèe Mojsiju: "Faraonovo je srce okorjelo; odbija da pusti narod. 15Ujutro poði k faraonu. Kad izaðe k vodi, stani preda nj na obali Rijeke. Uzmi u ruku štap što se bio u zmiju pretvorio. 16Reci mu: 'Jahve, Bog Hebreja, poslao me k tebi s porukom da pustiš moj narod da mi iskaže štovanje u pustinji. Ali sve dosad ti nisi poslušao. 17Ovako Jahve poruèuje: Ovim æeš spoznati da sam ja Jahve. Gledaj! Štapom koji imam u ruci mlatnut æu po vodi u Rijeci i pretvorit æe se u krv. 18Ribe æe u Rijeci pocrkati; Rijeka æe se usmrdjeti, i grstit æe se Egipæanima piti vodu iz Rijeke.'" 19Još Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu da uzme svoj štap i pruži svoju ruku povrh egipatskih voda: njihovih rijeka, njihovih prokopa, njihovih jezeraca, svih njihovih vodenih stjecišta, da se pretvore u krv; po svoj zemlji egipatskoj neka je krv, èak i u drvenim i kamenim posudama." 20Mojsije i Aron uèiniše kako im je Jahve naredio. Podiže Aron svoj štap i naoèigled faraona i njegovih službenika mlatnu po vodi u Rijeci. Sva se voda u Rijeci prometnu u krv. 21Ribe u Rijeci pocrkaše; Rijeka se usmrdje, tako da Egipæani nisu mogli piti vodu iz Rijeke; krv bijaše po svoj zemlji egipatskoj. 22Ali egipatski vraèari svojim vraèanjem uèiniše isto. Tako faraon ostade tvrdokorna srca: nije htio poslušati Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 23Faraon se okrenu i ode u svoj dvor, ne uzimajuæi ni to k srcu. 24Svi su Egipæani poèeli kopati oko Rijeke tražeæi pitke vode jer nisu mogli piti vode iz Rijeke. 25Kad je prošlo sedam dana kako je Jahve udario po Rijeci, 26opet Jahve reèe Mojsiju: "Poði k faraonu i reci mu: 'Ovako govori Jahve: Pusti moj narod da ode i štovanje mi iskaže. 27Ako odbiješ da ih pustiš, svu æu ti zemlju kazniti žabama. 28Rijeka æe vrvjeti žabama. One æe iziæi i prodrijeti u tvoj dvor, u ložnicu, u tvoju postelju, u kuæe tvojih službenika i tvoga naroda, pod saèeve i naæve tvoje. 29Po tebi, po tvome narodu i svim tvojim službenicima skakat æe žabe.'"

Chapter 8

1 Onda Jahve reèe Mojsiju: "Reci Aronu neka ispruži svoju ruku sa štapom povrh rijeka, prokopa i jezeraca i uèini da žabe navale na egipatsku zemlju." 2Aron pruži svoju ruku povrh egipatskih voda, i žabe iziðoše i prekriše zemlju egipatsku. 3Ali i vraèari uèiniše tako svojim vraèanjem, te žabe navališe na egipatsku zemlju. 4Zovne sad faraon Mojsija i Arona i rekne: "Molite Jahvu da ukloni žabe od mene i moga puka, a ja æu pustiti narod da prinese žrtvu Jahvi." 5Mojsije uzvrati faraonu: "Dostoj se odrediti mi kad hoæeš da molim za te, za tvoje službenike i za tvoj narod da se žabe odstrane od tebe i tvojih domova i ostanu samo u Rijeci." 6"Sutra", reèe. "Neka bude kako kažeš", odvrati Mojsije, "da znaš kako nitko nije kao Jahve, Bog naš. 7Žabe æe otiæi od tebe, od tvojih službenika i tvoga naroda; ostat æe samo u Rijeci." 8Mojsije i Aron odu od faraona, a onda Mojsije zazva Jahvu zbog žaba kojima je kaznio faraona. 9I Jahve usliša Mojsija, te žabe pocrkaju po kuæama, dvorištima i njivama. 10Na hrpe su ih zgrtali, zemlja se njima usmrdjela. 11Kad je faraon vidio da je nastupilo olakšanje, srce mu otvrdnu te ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 12Onda æe opet Jahve Mojsiju: "Reci Aronu neka zamahne svojim štapom i udari po prahu na tlu neka se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj." 13I uèine tako: zamahne Aron rukom i štapom te udari po prahu na tlu. Komarci navale na ljude i životinje. Sav prah na tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 14Vraèari pokušaše da svojim vraèanjem stvore komarce, ali nisu mogli. Ljudi i životinje postanu plijenom komaraca. 15Tada vraèari reknu faraonu: "To je prst Božji!" Ali je faraonovo srce bilo okorjelo, pa nije poslušao Mojsija i Arona, kako je Jahve i kazao. 16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona kad krene k vodi, i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 17Ako ne pustiš moga naroda, pripustit æu obade na te, na tvoje službenike, na tvoj puk i tvoje domove. Egipatski domovi i samo tlo na kojem stoje vrvjet æe od obada. 18Ali æu toga dana izuzeti gošenski kraj, u kojem živi moj narod, te se ondje obadi neæe pojaviti, tako da znaš da sam ja Jahve u središtu zemlje. 19Tu æu razliku napraviti izmeðu svoga i tvoga naroda. To æe znamenje biti sutra.'" 20I uèini Jahve tako. Rojevi obada nalete u faraonov dvor, na domove njegovih službenika i po svoj zemlji egipatskoj. Zemlja nastrada od obada. 21Sad faraon pozove Mojsija i Arona pa im rekne: "Idite, prinesite žrtvu svome Bogu, ali u ovoj zemlji." 22"Ne dolikuje da tako uèinimo", odgovori Mojsije. "Žrtve koje mi prinosimo Jahvi, Bogu svome, za Egipæane su svetogrðe. Kad bismo, dakle, na njihove oèi prinosili žrtve koje su Egipæanima svetogrdne, zar nas ne bi kamenovali? 23Zato moramo u pustinju tri dana hoda te prinijeti žrtvu Jahvi, Bogu svome, kako nam je zapovjedio." 24"Pustit æu vas da odete u pustinju", odgovori faraon, "i prinesete žrtvu Jahvi, svome Bogu, ali ne odlazite predaleko. Molite za me!" 25Nato odvrati Mojsije: "Èim odem od tebe, zazvat æu Jahvu da sutra nestane obada s faraona, njegovih službenika i njegova puka. Ali neka faraon više ne vara! Neka pusti narod da ide i prinese žrtvu Jahvi." 26Tako Mojsije ode od faraona i pomoli se Jahvi. 27I Jahve uèini kako je Mojsije tražio: s faraona, s njegovih službenika i s njegova puka nestane obada - ni jedan jedini nije ostao. 28Ali opet ukruti faraon srce svoje i ne dopusti narodu da ode.

Chapter 9

1 Tada Jahve reèe Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. 2Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, 3ruka Jahvina udarit æe strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. 4Razlikovat æe Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipæana, tako da ništa što pripada Izraelcima neæe stradati.'" 5Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: "Sutra æe Jahve izvesti ovo u zemlji." 6Sutradan Jahve tako i uèini. Sva stoka Egipæana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. 7Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. 8Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Zagrabite pune pregršti pepela iz peæi, pa neka ga Mojsije pred faraonovim oèima baci prema nebu. 9Od toga æe nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima æe i na životinjama izazivati otekline i stvarati èireve s kraja na kraj Egipta." 10Tako oni uzeše pepela iz peæi i doðoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s èirevima prekriše ljude i životinje. 11Ni èarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i èarobnjaci, kao i ostali Egipæani, bili prekriveni èirevima. 12Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. 13Tada Jahve reèe Mojsiju: "Podrani ujutro, iziði pred faraona i reci mu: 'Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. 14Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit æu ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. 15Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. 16Poštedio sam te da ti pokažem svoju moæ i da se hvali moje ime po svoj zemlji. 17Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i prijeèiš mu da ode. 18Sutra u ovo doba pustit æu tuèu tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. 19Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se naðe u polju, bilo èovjek bilo živinèe, ne bude li uvedeno unutra, poginut æe kad tuèa zaspe po njima.'" 20Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. 21Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. 22Onda rekne Jahve Mojsiju: "Pruži ruku prema nebu da udari tuèa po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj." 23Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuèu i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuèu po zemlji Egipæana. 24Tuèa je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. 25Tuèa pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. 26Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuèe. 27Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reèe: "Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. 28Molite Jahvu da ustavi gromove i tuèu, a ja æu vas pustiti da idete. Neæete više dugo ostati." 29"Kad iziðem iz grada", reèe mu Mojsije, "diæi æu ruke prema Jahvi, pa æe gromovi prestati, a ni tuèe više neæe biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. 30Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve." 31I tako propade lan i jeèam: jer jeèam bijaše u klasu, a lan u cvatu. 32Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. 33Otišavši od faraona, Mojsije iziðe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuèa, a ni kiša više nije padala na zemlju. 34Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuèa i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. 35Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija.

Chapter 10

1 Reèe Jahve Mojsiju: "Idi k faraonu. Uèinio sam da njemu i njegovim službenicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja meðu njima; 2da možeš pripovjedati svome sinu i svome unuku što sam uèinio Egipæanima i kakva sam znamenja izvodio meðu njima, kako biste znali da sam ja Jahve." 3Tako Mojsije i Aron odu k faraonu i kažu mu: "Ovako poruèuje Jahve, Bog Hebreja: 'Dokle æeš odbijati da se preda mnom poniziš? Pusti moj narod da mi iskaže štovanje. 4Jer ako ne pustiš moga naroda, sutra æu navesti skakavce na tvoju zemlju. 5Tako æe prekriti površinu da se zemlja od njih neæe vidjeti. Pojest æe ono što vam je iza tuèe ostalo; i ogolit æe vam sva stabla što po polju rastu. 6Ispunit æe ti sav dvor, kuæe tvojih službenika i domove svih ostalih Egipæana - takvo što ne vidješe ni tvoji oèevi ni oèevi tvojih oèeva u ovoj zemlji od svojih vremena do danas.'" Okrene se i ode od faraona. 7"Dokle æe nam ovaj èovjek biti stupica?" - rekoše faraonu njegovi službenici. - "Pusti te ljude neka idu i iskažu štovanje Jahvi, svome Bogu! Zar ne vidiš kako Egipat srlja u propast?" 8Dovedu Mojsija i Arona natrag k faraonu, a on im reèe: "Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko æe sve iæi?" 9"Svi idemo", odgovori Mojsije, "i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kæerima; sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati sveèanost Jahvi." 10"Jahve bio s vama isto kao što i ja pustio da s vama poðu i djeca!" - odgovori im. "Oèito se vidi da vam nakana nije èista. 11Neæemo tako! Nego muškarci neka odu i štovanje iskažu Jahvi. To ste i tražili." I otjeraju ih od faraona. 12Tada reèe Jahve Mojsiju: "Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuèe!" 13Tako Mojsije podigne svoj štap povrh egipatske zemlje, a Jahve navrati istoèni vjetar po zemlji; puhao je toga cijelog dana i cijele noæi. A kad je jutro svanulo, vjetar nanio skakavce. 14Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoæi: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti æe kada biti. 15Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuèe. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu. 16Brže-bolje dozva faraon Mojsija i Arona pa im reèe: "Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! 17Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni biè!" 18Kad je Mojsije otišao od faraona, zazva Jahvu 19i Jahve promijeni vjetar u veoma jak zapadnjak, koji pothvati skakavce i odnese prema Crvenome moru. Ni jedan jedini skakavac nije ostao ni u kojem kraju Egipta. 20Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu i ne pusti on Izraelaca. 21"Pruži ruku prema nebu", rekne Jahve Mojsiju, "pa neka se tmina spusti na egipatsku zemlju, tmina koja æe se moæi opipati." 22Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. 23Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala svjetlost. 24Pozva onda faraon Mojsija i reèe: "Idi i štovanje iskaži Jahvi! Ali vaša stoka, krupna i sitna, neka ostane ovdje. Vaša djeca neka idu s vama!" 25"Ti nas sam moraš opskrbiti prinosima i žrtvama paljenicama koje æemo prinijeti Jahvi, Bogu svojemu", odgovori Mojsije. 26"Zato æemo sa sobom potjerati i svoja stada. Ni papak neæe ostati ovdje. Od njih nam valja izabrati za žrtvovanje Jahvi, Bogu našemu, a ne znamo, dok onamo ne stignemo, što moramo Jahvi prinijeti." 27Jahve otvrdne faraonu srce i on ne pristane da odu. 28"Odlazi!" - vikne faraon na Mojsija. "I da mi više na oèi ne dolaziš! Onoga dana kad mi se opet pojaviš na oèi, zaglavit æeš!" 29"Dobro si kazao!" - uzvrati Mojsije. "Lica tvoga više neæu vidjeti!"

Chapter 11

1 "Još æu samo jednom nedaæom udariti faraona i Egipat", reèe Jahve Mojsiju. "Poslije toga pustit æe vas odavde. I više: sam æe vas odavde potjerati. 2Kaži svijetu neka svaki èovjek ište od svoga susjeda i svaka žena od svoje susjede srebrnih i zlatnih dragocjenosti." 3Jahve uèini te Egipæani bijahu naklonjeni narodu. Sam Mojsije postane vrlo uvažen u egipatskoj zemlji, u oèima faraonovih službenika i u oèima naroda. 4A onda Mojsije navijesti: "Ovako poruèuje Jahve: 'O ponoæi proæi æu Egiptom. 5Svaki æe prvoroðenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvoroðenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvoroðenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut æe i sve prvine od stoke. 6U svoj æe zemlji egipatskoj nastati veliki jauk, kakva nije bilo niti æe kad poslije biti. 7Meðu Izraelcima ni pas neæe zalajati na živo stvorenje: ni na èovjeka ni na životinju.' Po tome æete znati da Jahve luèi Izraelca od Egipæanina. 8Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu otiæi." I gnjevan ode od faraona. 9"Neæe vas faraon poslušati", reèe Jahve Mojsiju, "a to da bi se umnožila moja znamenja u zemlji egipatskoj." 10Mojsije i Aron izveli su sva ta znamenja pred faraonom, ali je Jahve okorio srce faraonu, tako te on nije puštao Izraelaca da odu iz njegove zemlje.

Chapter 12

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: 2"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. 3Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinèe. Tako, jedno na obitelj. 4Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona prikljuèi svome susjedu, najbližoj kuæi, prema broju osoba. Podijelite živinèe prema tome koliko koja osoba može pojesti. 5Živinèe neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. 6Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. 7Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se bude blagovalo. 8Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. 9Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom. 10Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. 11A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. 12Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit æu i sva egipatska božanstva. 13Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." 14"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. 15Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca. 16Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. 17Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše èete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vjeèna naredba. 18Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. 19Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. 20Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh." 21Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reèe: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. 22Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kuænih vrata do jutra. 23Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe dopustiti da Zatornik uðe u vaše kuæe da hara. 24Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. 25I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vršite ovaj obred. 26Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred oznaèuje? 27odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u èast Jahvi koji je prolazio mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a naše kuæe pošteðivao." Tada narod popada nièice i pokloni se. 28Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i uèine. 29U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvoroðenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. 30Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuæe u kojoj nije ležao mrtvac. 31Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. 32Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" 33Egipæani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. 34Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naæve, uvijene u ogrtaèe, ponesoše na ramenima. 35I uèiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe. 36Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipæane oplijenili. 37Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuæa pješaka, osim žena i djece. 38A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. 39Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu. 40Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri stotine i trideset godina. 41I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana - sve èete Jahvine iziðoše iz zemlje egipatske. 42Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi. 43Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! 44Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. 45Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! 46Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. 47Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! 48Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. 49Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji meðu vama boravi." 50Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i uèinili. 51Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz zemlje egipatske.

Chapter 13

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Meni posvetite svakoga prvoroðenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!" 3A onda Mojsije reèe narodu: "Sjeæajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuæe ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom. Ukvasani kruh neka se ne jede! 4Ovoga dana mjeseca Abiba vaše je izbavljenje. 5Stoga: kad te Jahve uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da æe ti je dati - zemlju kojom teèe med i mlijeko - ovoga mjeseca obavi ovakav obred: 6sedam dana jedi nekvasan kruh, a sedmoga dana neka se slavi svetkovina u èast Jahvi. 7Sedam dana neka se jede nekvasan kruh; ukvasanog kruha neka ne bude kod tebe; i neka se nigdje ne vidi kvasac na tvome podruèju. 8Svome sinu toga dana objasni: to je za ono što mi je Jahve uèinio kad sam se iz Egipta izbavio. 9Neka ti bude kao znak na tvojoj ruci i kao opomena na tvome èelu: da Jahvin zakon bude uvijek na tvojim ustima. Jer te rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta. 10Ovaj propis vršite svake godine u odreðeno vrijeme." 11"A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca - kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima - i kada ti je preda, 12ustupajte Jahvi prvoroðence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade - svako muško pripada Jahvi! 13Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvoroðenca izmeðu svoje djece otkupi. 14Kad te sin tvoj sutra zapita: Što znaèi to? - odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuæe ropstva. 15Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvoroðence u zemlji egipatskoj: prvoroðence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvoroðenca od svojih sinova otkupljujem. 16Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred èela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta." 17Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." 18Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. 19Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce rijeèima: "Bog æe se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!" 20Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje. 21Jahve je išao pred njima, danju u stupu od oblaka da im put pokazuje, a noæu u stupu od ognja da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noæu. 22I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noæu.

Chapter 14

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Izraelcima da se vrate i utabore pred Pi-Hahirotom, izmeðu Migdola i mora, nasuprot Baal-Sefonu. Utaborite se nasuprot ovome mjestu, uz more. 3Faraon æe reæi: 'Izraelci lutaju krajem tamo-amo; pustinja ih zatvorila.' 4Ja æu otvrdnuti faraonu srce, i on æe za njima poæi u potjeru. Ali ja æu se proslaviti nad faraonom i svom njegovom vojskom. Tako æe Egipæani spoznati da sam ja Jahve." Izraelci tako uèine. 5Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo uèinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neæe služiti." 6Zato opremi faraon svoja kola i povede svoju vojsku. 7Uze šest stotina svojih kola sve poizbor i ostala kola po Egiptu. I u svima bijahu štitonoše. 8Jahve otvrdnu srce faraonu, kralju egipatskom, te on krenu u potjeru za Izraelcima, koji su otišli uzdignute pesnice. 9Egipæani, dakle, poðu za njima u potjeru. I dok su Izraelci taborovali uz more, blizu Pi-Hahirota nasuprot Baal-Sefonu, stignu ih svi faraonovi konji pod kolima, njegovi konjanici i njegovi ratnici. 10Kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipæani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I povièu Izraelci Jahvi: 11"Zar nije bilo grobova u Egiptu", reknu Mojsiju, "pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu uèinio što si nas izveo iz Egipta! 12Zar ti nismo rekli baš ovo u Egiptu: Pusti nas! Služit æemo Egipæane! Bolje nam je i njih služiti nego u pustinji poginuti." 13"Ne bojte se!" - reèe Mojsije narodu. "Stojte èvrsto pa æete vidjeti što æe vam Jahve uèiniti da vas danas spasi: Egipæane koje danas vidite nikad više neæete vidjeti. 14Jahve æe se boriti za vas. Budite mirni!" 15"Zašto zapomažete prema meni?" - reèe Jahve Mojsiju. "Reci Izraelcima da krenu na put. 16A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proæi posred mora po suhu. 17Ja æu otvrdnuti srce Egipæana, i oni æe poæi za njima, a ja æu se onda proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. 18Neka znaju Egipæani da sam ja Jahve kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima." 19Anðeo Božji, koji je išao na èelu izraelskih èeta, promijeni mjesto i stupi im za leða. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leða. 20Smjesti se izmeðu vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljivaše noæ, tako te ne mogoše jedni drugima priæi cijele noæi. 21Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Jahve svu noæ na stranu valjao vode jakim istoènim vjetrom i more posušio. Kad su se vode razdvojile, 22Izraelci siðoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo. 23Egipæani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. 24Za jutarnje straže pogleda Jahve iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. 25Zakoèi toèkove njihovih kola da su se jedva naprijed micali. "Bježimo od Izraelaca!" - povièu Egipæani, "jer Jahve se za njih bori protiv Egipæana!" Tada æe Jahve Mojsiju: 26"Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipæane, na njihova kola i konjanike." 27Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egipæani, bježeæi, jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. 28Tako vode, slijevajuæi se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima - u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini. 29A Izraelci išli suhim posred mora, vode im stale kao zid zdesna i slijeva. 30Tako Jahve u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih, i vidje Izrael pomorene Egipæane na morskome žalu. 31Osvjedoèi se Izrael i o silnoj moæi koju Jahve pokaza nad Egipæanima. Narod se poboja Jahve i povjerova Jahvi i njegovu sluzi Mojsiju.

Chapter 15

1 Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. 2Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. 3Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. 4Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. 5Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. 6Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. 7Velièanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. 8Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. 9Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit', duša æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uništit' ih rukom svojom.' 10A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. 11Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u èudima? 12Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! 13Milošæu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. 14Kada to èuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. 15Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. 16Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si otkupio. 17Dovest æeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim uèini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. 18Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati." 19Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. 20Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešuæi. 21Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." 22Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. 23Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. 24Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što æemo piti?" 25A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. 26Zatim reèe: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeæi što je pravo u njegovim oèima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipæane na vas neæu puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." 27Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.

Chapter 16

1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica doðe u pustinju Sin, koja je izmeðu Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske. 2U pustinji sva izraelska zajednica poène mrmljati protiv Mojsija i Arona. 3"Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!" 4Tada reèe Jahve Mojsiju: "Uèinit æu da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako æu ih kušati i vidjeti hoæe li se držati moga zakona ili neæe. 5A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit æe dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan." 6Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Veèeras æete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske, 7a ujutro æete vidjeti svojim oèima Jahvinu slavu, jer vas je èuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? 8Veèeras æe vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve èuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve." 9Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je èuo vaše mrmljanje!'" 10I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava. 11Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reèe mu: 12"Èuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Veèeras æete jesti meso, a ujutro æete se nasititi kruha. Tada æete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'" 13I doista! Naveèer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. 14Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. 15Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reèe: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu. 16A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju èlanova koji su mu u šatoru.'" 17Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje. 18Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo. 19"Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!" - rekne im Mojsije. 20Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti. 21Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila. 22Onda šestoga dana nakupiše dvostruku kolièinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija, 23on im reèe: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posveæena. Ispecite što želite peæi; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteèe ostavite za sutra." 24Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili. 25"Jedite to danas", reèe im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u èast Jahve; danas neæete naæi mÓane na polju. 26Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neæe je biti." 27Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne naðoše. 28Zato Jahve reèe Mojsiju: "Dokle æete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima? 29Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana." 30Tako se sedmoga dana narod odmarao. 31Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolaèiæa. 32Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i èuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske." 33I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se saèuva za vaše potomke." 34Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedoèanstvo na èuvanje. 35Izraelci su se hranili manom èetrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske. 36Gomer je deseti dio efe.

Chapter 17

1 Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. 2Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" 3Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" 4"Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati." 5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði. 6A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina. 7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?" 8Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima. 9A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." 10Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda. 11I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani. 12Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska. 13I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod. 14Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!" 15Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! 16"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"

Chapter 18

1 A Jitro, midjanski sveæenik, tast Mojsijev, èu sve što uèini Bog Mojsiju i svemu izraelskom narodu i kako Jahve izbavi Izraelce iz Egipta. 2Tada tast Mojsijev Jitro povede Siporu, Mojsijevu ženu - koju Mojsije bijaše otpustio - 3i oba njezina sina. Jednomu je bilo ime Geršon, a to æe reæi: "Bijah došljak u tuðoj zemlji." 4Drugi se zvao Eliezer, to jest: "Bog oca moga bio mi je u pomoæi i spasio me od faraonova maèa." 5Tako Mojsijev tast Jitro povede k Mojsiju u pustinju, gdje se Mojsije bio utaborio na Božjem brdu, njegove sinove i njegovu ženu. 6Poruèi on Mojsiju: "Ja, tvoj tast Jitro, dolazim k tebi s tvojom ženom i s oba njezina sina." 7Izaðe Mojsije u susret svome tastu; duboko mu se nakloni i zagrli ga. Pošto su se upitali za zdravlje, uðu pod šator. 8Mojsije je onda pripovijedao svome tastu o svemu što je Jahve uèinio faraonu i Egipæanima zbog Izraelaca; o svim nezgodama što su ih snašle na putu, ali ih je Jahve od njih izbavio. 9Jitro se radovao svemu dobru koje je Jahve uèinio Izraelcima i što ih je oslobodio od egipatskih šaka. 10"Neka je hvaljen Jahve koji vas je izbavio od egipatskih šaka i od šaka faraonovih", reèe Jitro. 11"Sada znam da je Jahve veæi od svih bogova jer je izbavio narod ispod egipatske vlasti kad su s njim okrutno postupali." 12Zatim Jitro, Mojsijev tast, prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos. Uto doðe Aron i sve izraelske starješine da s Mojsijevim tastom blaguju gozbu pred Bogom. 13Sutradan Mojsije sjede da kroji pravdu narodu. Narod je oko njega stajao od jutra do mraka. 14Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod èini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? I zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?" 15"Narod dolazi k meni", odgovori Mojsije, "da se s Bogom posavjetuje. 16Kad zaðu u prepirku, doðu k meni. Ja onda rasudim izmeðu jednoga i drugoga; izložim im Božje zakone i odredbe." 17"Nije dobro kako radiš", odgovori Mojsiju tast. 18"I ti i taj narod s tobom potpuno æete se iscrpsti. Taj je posao za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. 19Poslušaj me. Svjetovat æu te, i Bog æe biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastiri Bogu njihove razmirice. 20Pouèavaj ih o zakonima i odredbama; svraæaj ih na put kojim moraju iæi, upuæuj ih na djela koja moraju vršiti. 21Onda proberi izmeðu svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 22Neka sude narodu u svako doba. Sve veæe sluèajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuðuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. 23Ako tako uradiš - i Bog ti to odobri - moæi æeš izdržati, a sav ovaj narod odlazit æe kuæi u miru." 24Mojsije posluša savjet svoga tasta i uèini sve kako ga svjetova. 25Probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 26Oni su sudili narodu u svako doba. Teže sluèajeve iznosili bi Mojsiju, a sve manje rješavali sami. 27Zatim Mojsije otpusti svoga tasta i on ode u svoju zemlju.

Chapter 19

1 Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. 2Iduæi od Refidima, doðu u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci tabor tu pred brdom, 3a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: "Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: 4'Vi ste vidjeli što sam uèinio Egipæanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. 5Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi æete mi biti predraga svojina mimo sve narode - tÓa moj je sav svijet! - 6vi æete mi biti kraljevstvo sveæenika, narod svet.' Tim rijeèima oslovi Izraelce." 7Mojsije se vrati i sazva narodne starješine te im izloži sve što mu je Jahve naredio. 8A sav narod uzvrati jednoglasno: "Vršit æemo sve što je Jahve naredio." Onda Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. 9Nato Jahve reèe Mojsiju: "Ja æu, evo, doæi k tebi u gustom oblaku da narod èuje kad budem s tobom govorio i da ti zauvijek vjeruje." Tako je Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. 10"Poði k narodu", reèe Jahve Mojsiju, "i posveæuj ga danas i sutra. Neka opere svoju odjeæu; 11neka bude gotov prekosutra, jer æe prekosutra siæi Jahve na brdo Sinaj naoèigled svega puka. 12Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu: 'Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni podnožja ne dotièete! Tko se god brda dotakne, smrt æe ga snaæi. 13Nikakva ruka neka ga se ne dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili strijelom ustrijeljen: bio èovjek ili živinèe, neka na životu ne ostane.' Na otegnuti zvuk trube neka se na brdo penju." 14Mojsije siðe s brda k narodu i poèe posveæivati narod. Oni operu svoju odjeæu. 15"Budite gotovi za prekosutra!" - rekne Mojsije narodu. "Ne primièite se ženi!" 16A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zajeèa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. 17Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. 18Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peæi. Sve se brdo silno treslo. 19Zvuk trube bivao sve jaèi. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. 20Jahve siðe na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda. Mojsije se uspe. 21Sad Jahve reèe Mojsiju: "Siði i opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. 22I sami sveæenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oèistiti, da ih Jahve ne uništi." 23"Narod se ne može popeti na brdo Sinaj", odgovori Mojsije Jahvi, "jer si nas sam ti opomenuo: 'Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim.'" 24"Siði pa se opet popni zajedno s Aronom", odgovori mu Jahve. "Ali neka sveæenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu." 25Mojsije siðe k narodu i sve mu kaza.

Chapter 20

1 Onda Bog izgovori sve ove rijeèi: 2"Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. 3Nemoj imati drugih bogova uz mene. 4Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 5Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, 6a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 7Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 8Sjeti se da svetkuješ dan subotni. 9Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 10A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se naðe unutar tvojih vrata. 11Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana poèinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. 12Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. 13Ne ubij! 14Ne uèini preljuba! 15Ne ukradi! 16Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! 17Ne poželi kuæe bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" 18Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi èuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. 19Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi æemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" 20"Ne bojte se", reèe Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." 21Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. 22"Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. 23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. 24Naèini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve prièesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja æu doæi k tebi da te blagoslovim. 25Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer èim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnit æeš ga. 26Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja."

Chapter 21

1 "Ovo su propisi koje treba da im izložiš: 2Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. 3Ako doðe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. 4Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kæeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam. 5Ali ako rob otvoreno izjavi: 'Volim svoga gospodara, svoju ženu i svoju djecu, neæu da budem slobodan', 6neka ga onda njegov gospodar dovede k Bogu. Kad ga dovede k vratima ili dovratku, neka mu gospodar šilom probuši uho i neka mu trajno ostane u službi. 7Kad èovjek proda svoju kæer za ropkinju, neka se ona ne oslobaða kao i muški robovi. 8Ako se ne svidi svome gospodaru, koji ju je sebi bio odredio, neka joj dopusti da se otkupi. Nema prava prodati je strancima kad joj nije bio vjeran. 9A ako je odredi svome sinu, neka s njome postupa kao i sa kæeri. 10Ako se oženi drugom, ne smije prvoj uskraæivati hrane, odjeæe ili njezinih braènih prava. 11Ne bude li joj èinio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine." 12"Tko god udari èovjeka pa ga usmrti, neka se smræu kazni. 13Ali ako to ne uèini hotimièno, nego Bog pripusti da padne u njegovu šaku, odredit æu ti mjesto kamo može pobjeæi. 14Tko hotimièno navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga i s moga žrtvenika da se pogubi. 15Tko udari svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu. 16Tko otme èovjeka - bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži - neka se kazni smræu. 17Tko prokune svoga oca ili svoju majku, neka se kazni smræu." 18"Ako se ljudi posvade, pa jedan od njih udari drugoga kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju, 19ali poslije ustane i mogne izlaziti, makar i sa štapom, onda onome koji ga je udario neka je oprošteno, samo neka mu plati njegov gubitak vremena i pribavi mu posvemašnje izljeèenje. 20Ako tko udari batinom svoga roba ili svoju ropkinju te umru pod njegovom šakom, mora snositi osvetu. 21Ali ako rob preživi dan-dva, neka se osveta ne provodi, jer je rob njegovo vlasništvo. 22Ako se ljudi pobiju i udare trudnu ženu te ona pobaci, ali druge štete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odštetu koju zatraži njezin muž. On neka plati kako suci odrede. 23Bude li drugog zla, neka je kazna: život za život, 24oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, 25opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. 26Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. 27Ako izbije zub svome robu - ili svojoj ropkinji - neka ga oslobodi zbog zuba." 28"Kad goveèe ubode èovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno. 29Ali ako je to goveèe i prije bolo, a njegov vlasnik, iako opominjan, nije ga èuvao, pa ono usmrti èovjeka ili ženu, neka se to goveèe kamenuje; a i njegov se vlasnik ima pogubiti. 30Ako se vlasniku oznaèi otkupna cijena da svoj život iskupi, neka plati koliko mu se odredi. 31Ubode li goveèe djeèaka ili djevojèicu, neka se prema njemu postupi isto prema ovome pravilu. 32Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik isplati njihovu gospodaru trideset srebrnih šekela, a goveèe neka se kamenuje. 33Kad tko ostavi bunar otvoren, ili tko iskopa bunar a ne pokrije ga, pa u nj upadne goveèe ili magare, vlasnik bunara ima dati naknadu: 34neka isplati vlasniku u novcu, a uginula životinja neka njemu pripadne. 35Kad neèije goveèe ubode goveèe drugome te ono ugine, onda neka prodaju živo goveèe, a dobiveni novac neka podijele; i uginulo goveèe neka meðu sebe podijele. 36Ali ako se zna da je to goveèe i prije bolo, a njegov ga gospodar nije èuvao, onda mora nadoknaditi goveèe za goveèe, dok æe uginulo živinèe biti njegovo." 37"Tko ukrade goveèe ili marvinèe od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda za jedno goveèe neka se vrati petero goveda, a za malo marvinèe èetvero marvinèadi.

Chapter 22

1 Ako se lopov zateèe gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osveæivati. 2No ako je veæ izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti. Lopov mora štetu nadoknaditi. Ako nema ništa, njega za njegovu kraðu treba prodati. 3Naðe li se ukradeno živinèe živo u njegovu vlasništvu - goveèe, magare ili koja glava sitne stoke - treba da ga plati dvostruko." 4"Tko opustoši njivu ili vinograd pustivši svoju stoku da obrsti tuðe, neka nadoknadi onim što najbolje naðe na svojoj njivi i u svome vinogradu. 5Tko zapali vatru pa ona zahvati draè te izgori žito u snopu, u klasu ili na njivi, onaj tko je vatru zapalio mora štetu nadoknaditi. 6Kad tko položi kod znanca novac ili stvari na èuvanje, pa budu pokradene iz njegove kuæe, ako se lopov pronaðe, mora dvostruko platiti. 7Ako se lopov ne pronaðe, vlasnik kuæe neka se primakne k Bogu, da se dokaže kako on nije spustio svoje ruke na dobra svoga bližnjega. 8Za svaki prekršaj pronevjere - radilo se o goveèetu, magaretu, sitnoj stoci, odjeæi ili bilo kojoj izgubljenoj stvari za koju se ustvrdi: to je ono! - treba spor iznijeti pred Boga. Onaj koga Bog proglasi krivim neka plati dvostruko drugome. 9Kad tko povjeri svome susjedu magare, goveèe, glavu sitne stoke ili bilo kakvo živinèe, pa ono ugine, osakati se ili ga tko odvede a da ne bude svjedoka, 10zakletva pred Jahvom neka odluèi meðu obojicom je li èuvar posegao za dobrom svoga bližnjega ili nije. Neka je vlasniku to dovoljno, a èuvar nije dužan da nadoknaðuje. 11Naðe li se da je on ukrao, mora štetu nadoknaditi. 12Ako ga zvijer razdere, neka ga donese za dokaz, tako da za razderano ne daje odštete. 13Kad tko posudi živinu na izor od svoga susjeda, pa se ona osakati ili ugine dok joj vlasnik nije bio s njom, neka plati odštetu. 14Je li vlasnik bio s njom, odštete mu ne daje; ali ako je bila unajmljena na izor, neka doðe po svoju nadnicu." 15"Ako tko zavede djevojku koja nije zaruèena i s njom legne, neka za nju dadne ženidbenu procjenu i uzme je za ženu. 16Ako njezin otac odbije da mu je dadne, zavodnik mora odmjeriti srebra u vrijednosti ženidbene procjene za djevojku. 17Ne dopuštaj da vraèarica živi! 18Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smræu. 19Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru - osim Jahvi jedinom - neka bude izruèen prokletstvu, potpuno uništen. 20Ne tlaèi pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 21Ne cvilite udovice i siroèeta! 22Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno æu njihove vapaje uslišati. 23Moj æe se gnjev raspaliti i maèem æu vas pogubiti. Tako æe vam žene ostati udovice a djeca siroèad. 24Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameæi mu kamata! 25Uzmeš li svome susjedu ogrtaè u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. 26TÓa to mu je jedini pokrivaè kojim omata svoje tijelo i u kojem može leæi. Ako k meni zavapi, uslišat æu ga jer sam ja milostiv! 27Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda. 28Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvoroðenca od svojih sinova. 29Isto uèini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! 30Budite narod meni posveæen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad nego je bacite pašèadi!"

Chapter 23

1 "Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedoèeæi krivo! 2Ne povodi se za mnoštvom da èiniš zlo; niti svjedoèi u parnici stajuæi na stranu veæine protiv pravde. 3Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici. 4Kad nabasaš na zalutalo goveèe ili magare svoga neprijatelja, moraš mu ga natrag dovesti. 5Ako opaziš magarca onoga koji te mrzi kako je pao pod svojim tovarom, nemoj ga ostaviti: zajedno s njegovim gospodarom moraš mu pomoæi da se digne. 6Ne krnji prava svome siromahu u njegovoj parnici. 7Stoj daleko od lažne optužbe; ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. 8Ne primaj mita, jer mito zasljepljuje i one koji najjasnije gledaju i upropašæuje pravo pravednika. 9Ne ugnjetavaj pridošlicu! TÓa znate kako je pridošlici; i sami ste bili pridošlice u zemlji egipatskoj." 10"Šest godina zasijavaj svoju zemlju i njezine plodove pobiri, 11a sedme je godine pusti da poèiva neobraðena. Neka se s nje hrani sirotinja tvoga naroda, a što njoj ostane, neka pojede poljska živina. Radi tako i sa svojim vinogradom i svojim maslinikom. 12Šest dana obavljaj svoj posao, ali sedmoga dana od posala odustani, da ti otpoèine vo i magarac i da odahne sin tvoje sluškinje i pridošlica. 13Pripazite na sve što sam vam rekao. Ne spominjite imena drugih bogova. Neka se to i ne èuje iz tvojih usta." 14"Triput na godinu održavaj u moju èast svetkovinu. 15Slavi Blagdan beskvasnoga kruha. U odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu - jer si u njemu iz Egipta izišao - sedam dana jedi beskvasan kruh, kako sam ti naredio. Neka nitko ne stupa preda me praznih ruku! 16Onda slavi Blagdan žetve - prvina što ih donose polja koja zasijavaš. Zatim Blagdan berbe na koncu godine, kad s polja pokupiš plodove svoga truda. 17Triput na godinu neka svi tvoji muški stupe pred Gospodara Jahvu. 18Krv žrtve koju u moju èast žrtvuješ nemoj prinositi s ukvasanim kruhom; salo od žrtve prinesene na moju svetkovinu ne ostavljaj za sutradan. 19Donosi u kuæu Jahve, svoga Boga, najbolje prvine sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke." 20"Šaljem, evo, svog anðela pred tobom da te èuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neæe opraštati prekršaje: tÓa moje je ime u njemu. 22Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja æu biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23Anðeo æe moj iæi pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim. 24Nemoj se klanjati njihovim kumirima niti im iskazuj štovanje; ne postupaj kako oni rade nego njihove kumire poruši i stupove im porazbijaj. 25Iskazujte štovanje Jahvi, Bogu svome, pa æu blagoslivati tvoj kruh i tvoju vodu i uklanjati od tebe bolest. 26U tvojoj zemlji neæe biti pometkinje; ja æu uèiniti punim broj tvojih dana. 27Pred tobom æu odaslati stravu svoju; u metež æu baciti sav svijet meðu koji dospiješ i uèinit æu da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. 28Stršljene æu pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite. 29Neæu ih otjerati ispred tebe u jednoj godini, da zemlja ne opusti i divlje se životinje ne razmnože na tvoju štetu. 30Tjerat æu ih ispred tebe malo-pomalo dok ti potomstvo ne odraste, tako da zemlju zaposjedneš. 31Postavit æu ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat æu, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj. 32Ne pravi savez ni s njima ni s njihovim kumirima. 33Neka ne ostanu u tvojoj zemlji da te ne navode na grijeh protiv mene. Ako bi štovao njihove kumire, to bi ti bila stupica."

Chapter 24

1 Potom reèe Mojsiju: "Uzaði k Jahvi - ti, Aron, Nadab i Abihu i sedamdeset izraelskih starješina. Poklonite se izdaljega! 2Neka se sam Mojsije primakne k Jahvi! Oni neka se ne primièu, a puk neka se s njim ne penje." 3Doðe Mojsije i kaza narodu sve rijeèi Jahvine i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: "Sve rijeèi što ih Jahve reèe, vršit æemo." 4Tada Mojsije popiše sve rijeèi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. 5Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve prièesnice. 6Mojsije uhvati krv; polovinu krvi ulije u posude, a polovinu izlije po žrtveniku. 7Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno proèita, a narod uzvrati: "Sve što je Jahve rekao, izvršit æemo i poslušat æemo." 8Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreæi: "Ovo je krv Saveza koji je Jahve s vama uspostavio na temelju svih ovih rijeèi." 9Onda se uspne Mojsije s Aronom, Nadabom i Abihuom i sa sedamdeset starješina Izraelovih. 10Oni vidješe Boga Izraelova: podnožje njegovim nogama kao da je bilo od dragoga kamena safira, sjajem nalik na samo nebo. 11Ni ruke svoje nije pružio na izabranike Izraelaca: slobodno su Boga motrili i jeli i pili. 12Onda Jahve reèe Mojsiju: "Popni se k meni na brdo i prièekaj ondje. Dat æu ti kamene ploèe sa zakonom i zapovijedima koje sam za njihovu pouku napisao." 13Ustane Mojsije i njegov pomoænik Jošua te se Mojsije popne na brdo Božje. 14A starješinama reèe: "Èekajte nas ovdje dok se ne vratimo. Eto je s vama Aron i Hur. Tko imadne kakvu razmiricu, neka se obrati na njih." 15Zatim Mojsije uzaðe na brdo, a onda oblak prekri brdo. 16Slava se Jahvina nastani na Sinajskom brdu i oblak ga obavijaše šest dana. Sedmoga dana zovne Jahve Mojsija isred oblaka. 17Slava Jahvina na vrhuncu brda bijaše oèima Izraelaca kao vatra koja sažiže. Mojsije zaðe u oblak i uspne se na brdo. 18Èetrdeset dana i èetrdeset noæi boravio je Mojsije na brdu.

Chapter 25

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju èast od svakoga koji daje od srca. 3A primajte ove darove: zlato, srebro i tuè; 4ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; 5uèinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; 6ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kaðenje; 7oniks i drugo drago kamenje koje æe se umetnuti u opleæak i naprsnik. 8Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti meðu njima. 9Pri gradnji Prebivališta i svega u njemu postupi toèno prema uzorku koji ti pokažem." 10"Od bagremova drva neka naprave Kovèeg: dva i po lakta dug, lakat i po širok i lakat i po visok. 11Okuj ga èistim zlatom, okuj ga izvana i iznutra; a oko njega stavi naokolo završni pojas od zlata. 12Salij za nj èetiri zlatna koluta; prikuj ih za èetiri njegove noge; dva koluta s jedne strane, a dva s druge. 13Od bagremova drva napravi i motke te ih u zlato okuj. 14Onda provuci motke kroz kolutove sa strana Kovèega da se na njima Kovèeg nosi. 15Neka motke ostanu u kolutima Kovèega; neka se iz njih ne izvlaèe. 16Svjedoèanstvo koje æu ti predati - u Kovèeg položi." 17"Pomirilište napravi takoðer od èistoga zlata. Neka bude dugo dva i pol lakta, a široko lakat i pol. 18Skuj i dva kerubina od zlata za oba kraja Pomirilišta. 19Napravi jednoga kerubina za jedan kraj, a drugoga kerubina za drugi kraj. Prièvrsti ih na oba kraja Pomirilišta da s njim saèinjavaju jedan komad. 20Kerubini neka dignu svoja krila uvis tako da svojim krilima zaklanjaju Pomirilište. Neka budu licem okrenuti jedan prema drugome, ali tako da lica kerubina gledaju u Pomirilište. 21Stavi na Kovèeg Pomirilište, a u Kovèeg položi ploèe Svjedoèanstva što æu ti ih dati. 22Tu æu se ja s tobom sastajati i ozgo æu ti, iznad Pomirilišta - izmeðu ona dva kerubina što su na Kovèegu ploèa Svjedoèanstva - saopæavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." 23"Napravi od bagremova drva stol dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 24U èisto ga zlato obloži i naèini mu naokolo završni pojas od zlata. 25Naokolo mu naèini obrub, podlanicu širok, a onda po obrubu stavi završni pojas od zlata. 26Nadalje, uspravi mu èetiri koluta od zlata pa mu ih prièvrsti na njegova èetiri nožna ugla. 27Neka su kolutovi tik pod obrubom da služe kao kvake motkama za nošenje stola. 28Motke napravi od bagremova drva i u zlato ih okuj. O njima æe se stol nositi. 29Za nj onda napravi: zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa. Naèini ih od èistoga zlata. 30Na stol svagda stavljaj pred moje lice prineseni kruh." 31"Naèini svijeænjak od èistoga zlata. Svijeænjak neka bude skovan. Njegovo podnožje, njegov stalak, njegove èaše, èaške i latice - sve neka bude od jednoga komada. 32Šest krakova neka mu izbija sa strana: tri kraka s jedne strane stalka, a tri kraka s druge strane stalka. 33Na jednome kraku neka budu tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako za svih šest krakova što budu izbijali iz stalka svijeænjaka. 34Na samome svijeænjaku neka budu èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. 35Èaška ispod dva kraka, saèinjavajuæi jedan komad s njime; onda èaška ispod druga dva kraka, od jednoga komada s njime, pa èaška ispod dva posljednja kraka, od jednoga komada s njime. Tako za svih šest krakova što iz stalka budu izbijali. 36Njihove èaške i njihovi krakovi saèinjavat æe jedan komad s njim - sve skovano u jednome komadu od èistoga zlata. 37Napravi i sedam svjetiljaka za njih. Svjetiljke neka tako budu postavljene da osvjetljuju prostor sprijeda. 38Usekaèi i pepeljare za njih neka su od èistoga zlata. 39Upotrijebi talenat èistoga zlata za svijeænjak i sav njegov pribor. 40Pazi! Naèini ih prema uzorku koji ti je na brdu pokazan."

Chapter 26

1 "Prebivalište naèini od deset zavjesa: od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Na njima neka budu vezeni likovi kerubina - djelo umjetnika. 2Dužina svake zavjese neka je dvadeset i osam lakata, neka joj je širina èetiri lakta. Sve zavjese neka su iste mjere. 3Pet zavjesa neka su sastavljene jedna s drugom, a drugih pet zavjesa opet jedna s drugom. 4Napravi petlje od ljubièaste vune pri rubu krajnje zavjese u sastavljenom komadu. 5Napravi pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset pri rubu drugoga. Neka su petlje naèinjene jedna spram druge. 6Onda napravi pedeset kopèa od zlata. Zavjese zatim kopèama sastavi jednu s drugom. Tako æe Prebivalište biti jedna cjelina. 7Naèini zatim zavjese od kostrijeti za Šator povrh Prebivališta. Naèini ih jedanaest. 8Neka duljina svake zavjese bude trideset lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa neka bude iste mjere. 9Sastavi pet zavjesa napose, a onda opet drugih šest zavjesa napose. Šestu zavjesu podvostruèi na proèelju Šatora. 10Ušij pedeset petlji na rubu jednoga sastavljenog komada od zavjesa, a pedeset na rubu drugoga. 11Izradi pedeset kopèa od tuèa, zapni kopèe za petlje da sastaviš Šator u cjelinu. 12A kako æe zavjese od Šatora pretjecati, neka se polovina zavjesa što preostane spušta na zadnjem dijelu Prebivališta. 13Od onoga što preteèe na dužini šatorskih zavjesa neka po jedan lakat visi na obje strane svetoga Šatora da ga zaklanja. 14Napokon napravi Šatoru pokrov od uèinjenih i u crveno obojenih ovnujskih koža, a povrh njega pokrov od finih koža. 15Trenice što æe nauzgor stajati za Prebivalište napravi od bagremova drva. 16Svaka trenica neka bude deset lakata duga, a lakat i pol široka. 17Svaka trenica neka ima dva klina da je uspravno drže. Tako napravi na svakoj trenici za Prebivalište. 18Trenice za Prebivalište postavi: dvadeset trenica s juga, prema podnevu; 19onda pod dvadeset trenica napravi èetrdeset podnožja od srebra, dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina, i tako redom, dva podnožja za dva klina svake slijedeæe trenice. 20Za drugu stranu Prebivališta, sa sjevera: dvadeset trenica 21i èetrdeset srebrnih podnožja, dva podnožja za dva klina prve trenice, i tako redom, dva podnožja za svaku trenicu. 22Na stražnjoj strani Prebivališta, sa zapada, postavi šest trenica. 23Napravi i dvije trenice za stražnje uglove Prebivališta. 24Neka budu rastavljene pri dnu, ali na vrhu kod prvoga koluta neka budu sastavljene. Neka tako obadvije prave dva ugla. 25Neka dakle bude osam trenica s njihovim srebrnim podnožjima: šesnaest podnožja, dva podnožja pod prvom trenicom, a dva opet podnožja pod svakom slijedeæom trenicom. 26Nadalje napravi prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 27a pet prijeènica s druge strane Prebivališta; onda pet prijeènica za trenice Prebivališta straga prema zapadu. 28Srednja prijeènica neka ide sredinom trenica s jednoga kraja na drugi. 29Trenice obloži zlatom, a i kolutove za njih, kroz koje æe se prijeènice provlaèiti, naèini od zlata. Prijeènice onda obloži zlatom. 30Tako, dakle, podigni Prebivalište prema nacrtu koji ti je pokazan na brdu." 31"Napravi zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Neka su na njoj izvezeni kerubini. 32Objesi je na èetiri stupa od bagremova drva, zlatom obložena, s kopèama od zlata, a na èetiri podnožja od srebra. 33Objesi zavjesu za kvake. Onda unesi Kovèeg svjedoèanstva tu za zavjesu. Neka ti tako zavjesa odjeljuje Svetište od Svetišta nad svetištima. 34Stavi Pomirilište na Kovèeg svjedoèanstva u Svetinji nad svetinjama. 35Postavi zatim stol van pred zavjesu, a svijeænjak na južnu stranu Prebivališta, prema stolu. Stol stavi na sjevernu stranu. 36A na ulazu u Šator napravi zastorak od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana - vezom izvezen. 37Za zastorak isteši pet stupèiæa od bagrenova drva pa ih obloži zlatom. Kopèe za njih neka budu od zlata. Salij za njih pet podnožja od tuèa."

Chapter 27

1 "Naèini žrtvenik od bagremova drva, pet lakata dug, pet lakata širok - prava èetvorina - i tri lakta visok. 2Na njegova èetiri ugla naèini rogove. Neka mu rogovi budu u jednome komadu s njim. I tuèem ga okuj. 3Dalje, naèini za žrtvenik posude za zgrtanje otpadaka: strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike. Sve potrepštine za žrtvenik naèini od tuèa. 4Onda naèini za nj rešetku od tuèa, u obliku mrežice, 5a na èetiri ugla mrežicu ispod izboèine žrtvenika, tako da zahvati do sredine žrtvenika. 6Napravi zatim motke za žrtvenik, motke od bagremova drva, pa ih tuèem okuj. 7Neka se motke provuku kroz kolutove, tako da doðu na obje strane žrtvenika kad se nosi. 8Naèini ga šuplja, od dasaka: kako ti je pokazano na brdu, onako neka je i napravljen." 9"Napravi i dvorište Prebivališta. Na južnoj strani napravi zavjese od prepredenog lana, sto lakata u dužinu s te strane. 10Njihovih dvadeset stupova neka stoji na dvadeset podnožja od tuèa i neka imaju kopèe i šipke od srebra. 11Isto tako za sjevernu stranu naèini plahte sto lakata duge. Njihovih dvadeset stupova i dvadeset podnožja od tuèa, ali kopèe i šipke neka su od srebra. 12Širini dvorišta sa zapadne strane trebat æe zavjese pedeset lakata duge, sa deset stupova i deset podnožja. 13Širina dvorišta prema istoènoj strani neka bude pedeset lakata. 14Nadalje, zavjese s jedne strane vrata neka su petnaest lakata duge, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 15A s druge strane neka su zavjese opet petnaest lakata, sa svoja tri stupa i njihova tri podnožja. 16Za dvorišni ulaz: vezen zastor od dvadeset lakata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; i sa svoja èetiri stupa i njihova èetiri podnožja. 17Svi stupovi naokolo dvorišta neka su povezani srebrnim šipkama. Neka su im kopèe od srebra, a podnožja od tuèa. 18Neka je dvorište u duljinu sto lakata, u širinu pedeset, a u visinu pet lakata. Neka su mu plahte od prepredenog lana, podnožja od tuèa. 19Sve potrepštine u Prebivalištu za opæu upotrebu i svi njegovi koèiæi, a tako i koèiæi u dvorištu, neka su od tuèa." 20"Nadalje, naredi Izraelcima da ti za svjetlo donose èistoga ulja od istupanih maslina, tako da svjetlo neprestano gori. 21Aron i njegovi sinovi neka ga postavljaju u Šator sastanka izvan zavjese što zaklanja Svjedoèanstvo da gori pred Jahvom od veèeri do jutra. Neka je to neopoziva naredba za izraelske naraštaje."

Chapter 28

1 "A onda dovedi k sebi izmeðu Izraelaca svoga brata Arona zajedno s njegovim sinovima: Nadabom, Abihuom, Eleazarom i Itamarom da mi služe kao sveæenici. 2Napravi svome bratu Aronu sveto ruho na èast i ukras. 3Obrati se svim vještacima koje sam obdario mudrošæu neka naprave haljine Aronu da bi se posvetio i vršio sveæenièku službu u moju èast. 4Neka ovu odjeæu naprave: naprsnik, opleæak, ogrtaè, košulju resama obrubljenu, mitru i pas; neka naprave svetu odjeæu za tvoga brata Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. 5Stoga neka oni primaju zlato, ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan." 6"Opleæak neka naprave od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana - vješto izraðen. 7Neka na njemu budu dvije poramenice, prièvršæene za njegove krajeve. 8Tkanica što bude na njemu neka je napravljena kao i on: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana, a neka s njim saèinjava jedan komad. 9Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova: 10šest njihovih imena na jednome dragom kamenu, a preostalih šest imena na drugome dragom kamenu, prema njihovu roðenju. 11Kao što rezbar dragulja urezuje peèate na prstene, tako ti ureži imena Izraelovih sinova. Oko njih navezi zlatan obrub, 12pa prièvrsti oba draga kamena za poramenice opleæka da budu spomen-dragulji na Izraelove sinove. Tako neka Aron nosi njihova imena o svoja dva ramena pred Jahvom da ih se sjeæa. 13Naèini zlatne okvire 14i dva lanèiæa od èistoga zlata. Naèini ih kao zasukane uzice i onda zasukane lanèiæe prièvrsti za okvire." 15"Naprsnik za presuðivanje izradi umjetnièki; izvedi to kao i posao na opleæku: od zlata, od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i od prepredenog lana. 16Neka bude èetvorinast i dvostruk; jedan pedalj neka mu je duljina, a pedalj širina. 17Na njemu poredaj èetiri reda dragulja. U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; 18u drugome redu: smaragd, safir i ametist; 19u treæem redu: hijacint, ahat i ledac; 20a u èetvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis. Neka budu ukovani u zlatne okvire. 21Tih dragulja neka bude dvanaest, koliko i imena Izraelovih sinova. Neka budu urezani kao i peèati na prstenju, svaki s imenom jednoga od dvanaest plemena. 22Napravi za naprsnik lanèiæe od èistoga zlata, zasukane kao uzice. 23Zatim napravi za naprsnik dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih na dva gornja ugla naprsnika. 24Onda priveži dvije zlatne uzice za ta dva kolutiæa koja budu prièvršæena za uglove naprsnika. 25Druga dva kraja uzica priveži za dva okvira. Sad ih tako prièvrsti za poramenice opleæka sprijeda. 26Napravi dva kolutiæa od zlata pa ih prièvrsti za dva donja ugla naprsnika, uz rub iznutra koji je okrenut prema opleæku. 27Napravi još dva kolutiæa od zlata i prièvrsti ih za donji, prednji kraj poramenice opleæka, uz njegov šav povrh tkanice opleæka. 28Neka se naprsnik sveže za svoje kolutiæe s kolutiæima opleæka vrpcom od modroga grimiza, tako da naprsnik stoji iznad tkanice i da se ne može odvajati od opleæka. 29Neka tako Aron, kada god ulazi u Svetište, na svome srcu nosi imena sinova Izraelovih na naprsniku za presuðivanje da ih uvijek doziva u sjeæanje pred Jahvom. 30U naprsnik za presuðivanje neka se stave i 'Urim' i 'Tumim' da i oni budu na Aronovu srcu kad bude dolazio pred Jahvu. Tako neka Aron uvijek na svom srcu pred Jahvom nosi presudu sinova Izraelovih." 31"Ogrtaè za opleæak sav napravi od ljubièastog prediva. 32Prorez za glavu na njemu neka bude na sredini. Rub naokolo proreza neka bude opšiven kao ovratnik na oklopu, tako da se ogrtaè ne podere. 33Na njegovu rubu sve naokolo naèini šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, a izmeðu njih zvonca od zlata naokolo; 34zlatno zvonce pa šipak, zlatno zvonce pa šipak naokolo ogrtaèa uz rub. 35Neka budu na Aronu dok vrši službu, da se èuje kad ulazi u Svetište pred Jahvu i kad izlazi; tako neæe umrijeti." 36"Napravi potom jednu ploèu od èistoga zlata i na njoj ureži, kao što se urezuje na peèatnom prstenu: 'Jahvi posveæen'. 37Za mitru je priveži modrom vrpcom da stoji s proèelja mitre. 38Neka stoji na Aronovu èelu. Tako neka Aron na se preuzme nedostatke koji bi mogli okaljati sve svete prinose što ih Izraelci posveæuju. Neka uvijek stoji na njegovu èelu da za njih stjeèe blagonaklonost Jahvinu. 39Košulju s resama napravi od lana, od lana napravi i mitru, a pas vezom izvezi. 40I za Aronove sinove napravi haljine, pasove i turbane, njima na èast i ukras. 41U njih odjeni svoga brata Arona i njegove sinove; onda ih pomaži, ispuni im ruke vlašæu i posveti ih da mi služe kao sveæenici. 42Napravi za njih gaæice od lana da im pokriju golo tijelo. Neka sežu od bedara do stegna. 43Neka ih nosi Aron i njegovi sinovi kad ulaze u Šator sastanka ili kad se primièu žrtveniku za službu u Svetištu da ne navuku na se krivnju i umru. To neka bude vjeèna naredba za nj i za njegovo potomstvo poslije njega."

Chapter 29

1 "Ovo je obred koji æeš obaviti na njima da ih posvetiš za moje sveæenike: Uzmi jednog junca i dva ovna bez mane; 2onda beskvasnoga kruha, beskvasnih kolaèa zamiješenih u ulju i beskvasnih prevrta uljem namazanih. Napravi ih od bijeloga pšeniènog brašna. 3Naslaži ih u košaricu i u košarici prinesi ih s juncem i oba ovna." 4"Dovedi Arona i njegove sinove k ulazu u Šator sastanka i operi ih u vodi. 5Zatim uzmi odijelo i obuci Arona u košulju; stavi na nj ogrtaè opleæka, opleæak i naprsnik i opaši ga tkanicom opleæka. 6Ustakni mu mitru na glavu; na mitru stavi sveti vijenac. 7Uzmi zatim ulja za pomazanje; izlij na njegovu glavu i pomaži ga. 8Onda dovedi njegove sinove; obuci ih u košulje; 9opaši ih u pasove i obvij im turbane. Sveæeništvo neka im pripada vjeènom uredbom. Tako posveti Arona i njegove sinove!" 10"Dovedi zatim junca pred Šator sastanka, pa neka Aron i njegovi sinovi stave ruke juncu na glavu. 11Onda pred Jahvom, na ulazu u Šator sastanka, junca zakolji. 12Uzmi junèeve krvi i svojim je prstom stavi na rogove žrtvenika. Ostatak krvi izlij podno žrtvenika. 13Uzmi sav loj oko droba, privjesak na jetri i oba bubrega s lojem oko njih, pa spali na žrtveniku. 14Meso od junca, njegovu kožu i njegovu neèist spali na vatri izvan taborišta. To je žrtva okajnica. 15Poslije toga uzmi jednoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave na njegovu glavu svoje ruke. 16Onda ovna zakolji, uhvati mu krvi i zapljusni njome žrtvenik sa svih strana. 17Isijeci zatim ovna u komade, operi mu drobinu i noge i položi ih na njegove ostale dijelove i glavu. 18I onda cijeloga ovna spali na žrtveniku. Žrtva je to paljenica u èast Jahvi, miris ugodan, žrtva ognjena. 19Uzmi onda drugoga ovna, pa neka Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 20Sad ovna zakolji; uzmi mu krvi i njome namaži resicu desnoga Aronova uha, resicu desnog uha njegovim sinovima, palac na njihovoj desnoj ruci pa palac na njihovoj desnoj nozi. Ostatkom krvi zapljusni žrtvenik naokolo. 21Uzmi onda krvi što je ostala na žrtveniku i ulja za pomazanje i poškropi Arona i njegovo odijelo, njegove sinove i njihova odijela. Tako æe biti posveæen on i njegovo odijelo, njegovi sinovi i odijela njegovih sinova." 22"Poslije toga uzmi s ovna loj, pretili rep, loj oko droba, privjesak s jetre, oba bubrega i loj oko njih; desno pleæe - jer je to ovan prinesen za sveæenièko posveæenje - 23zatim jedan okrugli kruh, jedan kolaè na ulju i jednu prevrtu iz košarice beskvasnoga kruha što je pred Jahvom. 24Sve to stavi na ruke Arona i njegovih sinova i prinesi žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 25Uzmi ih onda s njihovih ruku i spali na žrtveniku, povrh žrtve paljenice, da bude Jahvi na ugodan miris. To je paljena žrtva u èast Jahvi. 26Zatim uzmi grudi ovna prinesena za Aronovo posveæenje i prinesi ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. Neka to bude tvoj dio. 27Posveti grudi što su bile prinesene kao žrtva prikaznica i pleæe što je bilo prineseno kao žrtva podizanica od ovna prinesena za posveæenje Arona i njegovih sinova. 28Neka to bude pristojba Aronu i njegovim potomcima od Izraelaca za sva vremena. TÓa to je ujam koji æe Izraelci davati od svojih prièesnica - ujam koji Jahvi pripada. 29Aronova posveæena odijela neka pripadnu njegovim sinovima poslije njega da u njima budu pomazani i posveæeni. 30Sin koji postane sveæenikom mjesto njega, kad uðe u Šator sastanka da vrši službu u Svetištu, neka ih nosi sedam dana." 31"Uzmi onda ovna za posveæenje i skuhaj njegovo meso na posveæenome mjestu. 32Aron i njegovi sinovi neka blaguju meso od toga ovna i kruh iz košarice na ulazu u Šator sastanka. 33Neka jedu od onoga što je poslužilo za njihovo oèišæenje, da im se ruke ispune vlašæu i da budu posveæeni. Nijedan svjetovnjak neka ne jede od toga jer je posveæeno. 34Ako bi ostalo što mesa od sveæenièkog posveæenja ili što od onoga kruha do ujutro, spali na vatri. Ne smije se pojesti jer je posveæeno." 35"Toèno tako uèini Aronu i njegovim sinovima kako sam ti naredio. Posveæuj ih sedam dana. 36Svakoga dana prinesi jednoga junca kao žrtvu okajnicu - za pomirenje. I prinesi žrtvu okajnicu za pomirenje oltara, zatim ga pomaži da bude posveæen. 37Sedam dana prinosi žrtvu pomirnicu za žrtvenik i posveæuj ga. Tako æe žrtvenik postati presvet, i sve što se žrtvenika dotakne bit æe posveæeno." 38"A ovo treba da prinosiš na žrtveniku: dva janjca godinu dana stara, svaki dan bez prijekida. 39Jedno janje žrtvuj ujutro, a drugo uveèer. 40Prinesi s prvim janjetom jednu desetinu efe bijeloga brašna zamiješena u èetvrtini hina istupanog ulja i žrtvu ljevanicu od èetvrtine hina vina. 41Drugo janje prinesi u suton. S njim prinesi žrtvu prinosnicu s njezinom žrtvom ljevanicom kao i izjutra - na ugodan miris, žrtvu u èast Jahvi paljenu. 42Neka to bude trajna žrtva paljenica od koljena do koljena - na ulazu u Šator sastanka, pred Jahvom. Tu æu se ja s tobom sastajati da ti govorim. 43I s Izraelcima æu se tu sastajati, i moja æe ih slava posveæivati. 44Ja æu posvetiti Šator sastanka i žrtvenik; posvetit æu Arona i njegove sinove da mi služe kao sveæenici. 45Ja æu prebivati meðu Izraelcima i biti njihov Bog. 46Upoznat æe oni tada da sam to ja, Jahve, Bog njihov koji ih je izbavio iz zemlje egipatske da prebivam meðu njima - ja, Jahve, Bog njihov."

Chapter 30

1 "Napravi i žrtvenik za paljenje tamjana; napravi ga od bagremova drva. 2Neka bude lakat dug, lakat širok, u pravokut, i dva lakta visok. Neka mu rošèiæi budu od jednoga komada s njim. 3Obloži mu u èisto zlato: njegovu gornju plohu, njegove strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu zlatan završni pojas naokolo. 4Naèini mu dva zlatna koluta. Prièvrsti mu ih s dviju suprotnih strana ispod završnog pojasa. Kroz njih æe se provlaèiti motke za nošenje. 5Motke naèini od bagremova drva i zlatom ih obloži. 6Postavi žrtvenik pred zavjesu što zastire Kovèeg Svjedoèanstva - nasuprot Pomirilištu nad Svjedoèanstvom - gdje æu se ja s tobom sastajati. 7Neka na njemu Aron pali miomirisni tamjan svako jutro kad priprema svjetla; 8neka ga Aron opet pali u suton kad svjetla zapaljuje, da to bude svagdašnje kadiono prinošenje pred Jahvom u sve vaše naraštaje. 9Ne prinosi na njemu ni neposveæenoga tamjana, ni paljenice, ni prinosnice, ni ljevanice! 10Jednom u godini neka Aron obavi obred pomirenja na njegovim rošèiæima. Krvlju žrtve koja se prinosi za grijeh, jednom na godinu, neka obavi obred pomirenja za žrtvenik. Tako èinite u sve naraštaje. Jer oltar je presveta svetinja Jahvina." 11Nadalje Jahve reèe Mojsiju: 12"Kad budeš pravio popis Izraelaca prilikom novaèenja, neka svatko da Jahvi otkupninu za se kad se upiše, da ih kakvo zlo ne snaðe zbog novaèenja. 13Tko god potpada pod novaèenje, ovoliko neka dadne: pola šekela - prema hramskom šekelu, gdje je dvadeset gera u šekelu. To pola šekela neka bude kao prinos Jahvi. 14Tko god potpada pod novaèenje, od dvadeset godina starosti pa naviše, neka dadne prinos Jahvi. 15Bogataš neka ne plaæa više niti siromah manje od pola šekela kad daju prinos Jahvi kao otkup za se. 16Uzimaj otkupni novac od Izraelaca i odreðuj ga za potrebe Šatora sastanka. Neka to bude Jahvi na spomen da se sjeæa Izraelaca i da im bude milostiv." 17Reèe Jahve Mojsiju: 18"Napravi umivaonik od tuèa i podnožje od tuèa za umivanje. Postavi ga izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika. Nalij u nj vode 19pa neka Aron i njegovi sinovi peru svoje ruke i noge vodom iz njega. 20Kad moradnu ulaziti u Šator sastanka, ili kad se moradnu primicati žrtveniku za službu da spaljuju žrtve u èast Jahvi paljene, neka se vodom operu da ne poginu. 21Neka operu ruke svoje i noge svoje da izbjegnu smrti: to je trajna naredba Aronu i njegovim potomcima u sve naraštaje." 22Još reèe Jahve Mojsiju: 23"Nabavi najboljih mirodija: pet stotina šekela smirne samotoka, pola te težine - dvjesta pedeset - mirisavog cimeta, dvjesta pedeset mirisave trstike, 24pet stotina - prema hramskom šekelu - lovorike i jedan hin maslinova ulja. 25Od toga napravi posveæeno ulje za pomazanje; da bude smjesa kao da ju je pravio pomastar. Neka to bude posveæeno ulje za pomazanje. 26Time onda pomaži: Šator sastanka i Kovèeg Svjedoèanstva; 27stol i sav njegov pribor; svijeænjak i sav njegov pribor; žrtvenik kadioni; 28žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak: 29posveti ih, i oni æe tako postati posveæeni; i što god ih se dotakne, posveæeno æe postati. 30Pomaži Arona i njegove sinove i posveti ih meni za sveæenike. 31Onda kaži Izraelcima ovako: 'Ovo je moje posveæeno ulje za pomazanje od koljena do koljena. 32Ne smije se polijevati po tijelu obiènoga èovjeka; ne smijete praviti drugoga ovakva sastava! To je posveæeno i neka vam bude sveto! 33Tko god takvo napravi, ili tko ga stavi na kojeg svjetovnjaka, neka se odstrani od svog naroda!'" 34Jahve još reèe Mojsiju: "Nabavi mirodija: natafe, šeheleta i helebene. Od ovih mirodija i èistoga tamjana, 35sve u jednakim dijelovima, napravi tamjan za kaðenje, smjesu mirodija kakvu pravi pomastar, opranu, èistu, svetu. 36Od toga nešto smrvi u prah i jedan dio stavi pred Svjedoèanstvo, u Šator sastanka, gdje æu se ja s tobom sastajati. Držite ovu mirodiju presvetom! 37A miomiris koji napraviš prema ovome sastavu za svoju upotrebu ne smijete praviti. To drži za svetinju Jahvi! 38Tko sebi napravi što takvo da mu miriše, neka se iskorijeni iz svoga naroda."

Chapter 31

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Pozvao sam, gledaj, po imenu Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova iz plemena Judina. 3Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: 4da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuèa; 5za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve. 6Dodao sam još Oholiaba, sina Ahisamakova iz Danova plemena; vještinom sam obdario sve sposobne ljude da mognu napraviti sve što sam ti naredio: 7Šator sastanka, Kovèeg Svjedoèanstva, povrh njega Pomirilište i sav namještaj Šatora; 8stol i sav njegov pribor, èisti svijeænjak sa svim njegovim priborom; 9kadioni žrtvenik, žrtvenik za žrtve paljenice i njegov pribor, onda umivaonik i njegovo podnožje; 10odijela za službu, posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za njegove sinove, za njihovu sveæenièku službu; 11pa ulje za pomazanje i miomirisni tamjan za Svetište. Sve neka naèine kako sam ti naredio." 12Jahve opet reèe Mojsiju: 13"Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak izmeðu mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posveæujem. 14Držite, dakle, subotu, jer je ona za vas sveta. Tko je oskvrne neka se pogubi; tko bude u njoj radio ikakav posao neka se odstrani iz svoga naroda. 15Šest dana neka se vrše poslovi, ali sedmi dan neka bude dan posvemašnjeg odmora, Jahvi posveæen. Tko bi u dan subotni obavljao kakav posao neka se pogubi. 16Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujuæi je od naraštaja do naraštaja - kao vjeèni savez. 17Neka je ona znak, zauvijek, izmeðu mene i Izraelaca. TÓa Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo." 18Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe kamene, ispisane prstom Božjim.

Chapter 32

1 A narod, videæi gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske." 2"Poskidajte zlatne naušnice što vise o ušima vaših žena, vaših sinova i vaših kæeri", odgovori im Aron, "pa ih meni donesite." 3Sav svijet skine zlatne naušnice što ih je o ušima imao i donese Aronu. 4Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i naèini saliveno tele. A oni povièu: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske." 5Vidjevši to Aron, sagradi pred njim žrtvenik a onda najavi: "Sutra neka se priredi sveèanost u èast Jahvi!" 6Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve prièesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja. 7"Požuri se dolje!" - progovori Jahve Mojsiju. "Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako. 8Brzo su zašli s puta koji sam im odredio. Napravili su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali nièice i žrtve mu prinijeli uz poklike: 'Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske!' 9Dobro vidim", reèe dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije. 10Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda æu od tebe razviti velik narod." 11Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: "O Jahve! Èemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom! 12Zašto bi Egipæani morali reæi: 'U zloj ih je namjeri i odveo, tako da ih smakne u brdinama i izbriše s lica zemlje!' Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu! 13Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela, slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo i obeæao im: 'Razmnožit æu vaše potomstvo kao zvijezde na nebu i svu zemlju ovu što sam obeæao dat æu vašem potomstvu i ona æe zavazda biti njihova baština.'" 14I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreæu kojom mu bijaše zaprijetio. 15Mojsije se okrene i siðe s brda. U rukama su mu bile dvije ploèe Svjedoèanstva, ploèe ispisane na objema plohama; ispisane i s jedne i s druge strane. 16Ploèe su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u ploèama urezano. 17A Jošua èu viku naroda koji je buèio pa reèe Mojsiju: "Bojna vika u taboru!" 18Mojsije mu odgovori: "Niti vièu pobjednici, niti tuže pobijeðeni: tu ja samo pjesmu èujem." 19Èim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploèe i razbije ih na podnožju brda. 20Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju. 21"Što ti je ovaj puk uèinio", reèe Mojsije Aronu, "da si tako velik grijeh na nj svalio?" 22"Neka se moj gospodar srdžbom ne raspaljuje", odgovori Aron. "Sam dobro znaš kako je ovaj narod na zlo sklon. 23Rekoše mi: 'Napravi nam boga pa neka pred nama ide! Ne znamo što se dogodi s tim èovjekom Mojsijem koji nas izbavi iz zemlje egipatske.' 24Na to im ja rekoh: 'Tko ima zlata, neka ga skine!' Tako mi ga dadoše, a ja ga bacih u vatru te izaðe ovo tele." 25Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - tÓa Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo meðu svojim neprijateljima - 26stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. 27On im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše maè o bedro i poðe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" 28Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuæe ljudi. 29"Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reèe Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov." 30Sutradan reèe Mojsije narodu: "Težak ste grijeh poèinili. Ipak æu se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim." 31Mojsije se vrati Jahvi pa reèe: "Jao! Narod onaj težak je grijeh poèinio napravivši sebi boga od zlata. 32Ipak im taj grijeh oprosti... Ako neæeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao." 33Nato Jahve odgovori Mojsiju: "Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat æu iz svoje knjige. 34Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anðeo æe moj pred tobom iæi. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova æu ih grijeha kazniti." 35Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron naèini.

Chapter 33

1 Jahve reèe Mojsiju: "Idi! Putuj odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati njihovim potomcima. 2Pred tobom æu poslati anðela; istjerat æu Kanaance, Amorejce, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 3Idite u zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja s vama neæu poæi - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim." 4Kad narod èu ove oštre rijeèi, poèe tugovati. I nitko više ne stavi na se svoga nakita. 5Jer reèe Jahve Mojsiju: "Kaži Izraelcima: 'Vi ste narod tvrde šije. Kad bih ja s vama išao samo èas, uništio bih vas. Stoga skinite svoj nakit, a ja æu vidjeti što æu s vama uèiniti.'" 6Tako su od brda Horeba Izraelci bili bez nakita. 7Mojsije uze Šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga Šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Jahvi, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora. 8Kad bi god Mojsije pošao u Šator, sav bi se narod digao; svatko bi stajao kod ulaza u svoj šator i gledao za Mojsijem dok ne bi ušao u Šator. 9A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao. 10Videæi kako stup oblaka stoji na ulazu Šatora, sav bi se narod tada dizao i svatko bi se duboko klanjao na vratima svoga šatora. 11Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što èovjek govori s prijateljem. Mojsije bi se poslije vratio u tabor, ali se njegov pomoænik Jošua, sin Nunov, mlaðarac, iz Šatora ne bi micao. 12Mojsije oslovi Jahvu: "Vidi, ti si meni rekao: 'Povedi ovaj narod', ali mi nisi objavio koga æeš sa mnom poslati. Još si mi rekao: 'Znam te po imenu, i ti uživaš moju blagonaklonost.' 13Stoga, ako uživam tvoju blagonaklonost, objavi mi svoje putove da te shvatim i da dalje uživam tvoju blagonaklonost. Promisli takoðer da je ova svjetina tvoj narod." 14"Ja æu osobno s tobom poæi", odgovori Jahve, "i poèinak ti priuštiti." 15"Ako ti ne poðeš", nadoda Mojsije, "odavde nas i ne izvodi. 16TÓa kako æe se znati da uživamo tvoju naklonost, ja i tvoj narod? Po tome što ideš s nama. Time æemo se samo razlikovati ja i tvoj narod meðu svim narodima koji su na licu zemlje." 17"I ovo što si zatražio, uèinit æu", odgovori Jahve Mojsiju. "TÓa ti uživaš moju blagonaklonost jer te po imenu poznajem." 18"Pokaži mi svoju slavu", zamoli Mojsije. 19"Dopustit æu da ispred tebe proðe sav moj sjaj", odgovori, "i pred tobom æu izustiti svoje ime Jahve. Bit æu milostiv kome hoæu da milostiv budem; smilovat æu se komu hoæu da se smilujem. 20A ti", doda, "moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može èovjek mene vidjeti i na životu ostati. 21Evo mjesta ovdje uza me", nastavi Jahve. "Stani na peæinu! 22Dok moja slava bude prolazila, stavit æu te u pukotinu peæine i svojom te rukom zakloniti dok ne proðem. 23Onda æu ja svoju ruku maknuti, pa æeš me s leða vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti."

Chapter 34

1 Reèe Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa æu ja na ploèe napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. 2Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj i ondje æeš, navrh brda, stupiti preda me. 3Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." 4Mojsije okleše dvije kamene ploèe kao i prijašnje; rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploèe, kako mu je Jahve naredio. 5Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: "Jahve!" 6Jahve proðe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošæu, 7iskazuje milost tisuæama, podnosi opaèinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja nego kažnjava opaèinu otaca na djeci - èak na unuèadi do treæega i èetvrtog koljena." 8Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. 9Onda reèe: "Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim oèima, onda, o Gospodine, poði s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opaèine i primi nas za svoju baštinu!" 10"Dobro", odgovori, "sklapam Savez. Pred cijelim tvojim pukom èinit æu èudesa kakva se nisu dogaðala ni u kojoj zemlji, ni u kojem narodu. Sav narod koji te okružuje vidjet æe što može Jahve, jer ono što æu s tobom uèiniti bit æe strašno. 11Vrši, dakle, što ti danas nalažem! Gle, protjerat æe ispred tebe Amorejce, Kanaance, Hetite, Perižane, Hivijce i Jebusejce. 12Èuvaj se da ne praviš saveza sa stanovnicima zemlje u koju ideš; da ne budu zamkom u tvojoj sredini. 13Nego porušite njihove žrtvenike, oborite njihove stupove, poèupajte im ašere! 14Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. TÓa Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran. 15Ne pravi saveza sa stanovnicima one zemlje da te oni, kad se odaju bludnosti sa svojim bogovima i žrtve im budu prinosili, ne bi pozivali, a ti pristao da jedeš od prinesene žrtve; 16da ne bi uzimao njihove djevojke za žene svojim sinovima, da one - odajuæi se bludništvu sa svojim bogovima - ne bi za sobom povele i tvoje sinove. 17Ne pravi sebi livenih bogova! 18Drži Blagdan beskvasnoga kruha - jeduæi beskvasni kruh sedam dana, kako sam ti naredio - u odreðeno vrijeme u mjesecu Abibu, jer si u mjesecu Abibu izišao iz Egipta. 19Svako prvoroðenèe materinjega krila meni pripada: svako muško, svaki prvenac tvoga i sitnoga i krupnoga blaga. 20Prvenca od magarice otkupi jednim grlom sitne stoke. Ako ga ne otkupiš, moraš mu šijom zavrnuti. A sve prvoroðence od svojih sinova otkupljuj. Neka nitko preda me ne stupa praznih ruku! 21Šest dana radi, a sedmoga od poslova odustani, sve ako je u doba oranja ili u vrijeme žetve. 22Svetkuj Blagdan sedmica - prvine pšeniène žetve - i Blagdan berbe na prekretu godine. 23Triput na godinu neka se svi muškarci pojave pred Gospodinom Jahvom, Bogom Izraelovim. 24Jer æu protjerati narode ispred tebe i proširiti tvoje meðe te nitko neæe hlepiti za tvojom zemljom kad triput u godini budeš uzlazio da se pokažeš pred Jahvom, Bogom svojim. 25Od žrtve koju mi namjenjuješ ne prinosi krvi ni s èim ukvasanim; niti ostavljaj žrtve prinesene na blagdan Pashe da prenoæi do jutra. 26U kuæu Jahve, Boga svoga, donosi najbolje prvine plodova sa svoje zemlje. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke. 27Zapiši ove rijeèi", reèe Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." 28Mojsije ostade ondje s Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploèe ispisao rijeèi Saveza - Deset zapovijedi. 29Napokon Mojsije siðe sa Sinajskog brda. Silazeæi s brda, nosio je u rukama ploèe Svjedoèanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost. 30Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost, ne usudiše se k njemu pristupiti. 31Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu doðoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima. 32Poslije k njemu doðoše i svi Izraelci, pa im on priopæi sve što mu je naložio Jahve na Sinajskom brdu. 33Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuèe preko svoga lica koprenu. 34Kad bi god Mojsije ulazio pred Jahvu da s njim razgovara, koprenu bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je nareðeno, 35Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uðe da s Jahvom govori.

Chapter 35

1 Mojsije sazva svu zajednicu sinova Izraelovih pa im reèe: "Ovo vam je Jahve naložio da èinite: 2Neka se posao obavlja šest dana. Sedmi dan neka vam bude sveti dan, dan potpunog poèinka u èast Jahvi. Tko bi radio u taj dan neka se kazni smræu. 3Na subotnji dan ni vatre ne ložite po svojim stanovima." 4Nadalje Mojsije reèe svoj zajednici izraelskoj: "Ovo je Jahve naredio: 5Meðu sobom pokupite prinos Jahvi! Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuèa; 6ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; 7uèinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, 8ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; 9oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik. 10A svi koji su meðu vama vješti neka doðu praviti što je Jahve naredio: 11Prebivalište, njegov Šator i pokrov; njegove kuke i trenice, njegove prijeènice i stupce; njegova podnožja; 12njegov Kovèeg i motke; Pomirilište pa zavjesu za zaklon; 13stol s njegovim motkama i sve njegove potrepštine; prinesene hljebove; 14svijeænjak za svjetlo, njegov pribor i njegove svijeæe, onda ulje za svjetlo; 15kadioni žrtvenik i njegove motke; ulje za pomazanje i miomirisni tamjan; zastorak na ulazu u Prebivalište; 16žrtvenik za žrtve paljenice s njegovom rešetkom od tuèa; motke za nj i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 17zastore za dvorište; stupce i njihova podnožja, pa zastor na ulazu u dvorište; 18koèiæe za Prebivalište i koèiæe za dvorište s njihovim uzicama; 19sveèano ruho za vršenje službe u Svetištu - posveæena odijela za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova." 20Nato se sva izraelska zajednica povuèe ispred Mojsija. 21A onda svatko koga je srce vuklo i duša poticala doðe noseæi svoj prinos u èast Jahvi za gradnju Šatora sastanka, za svaku službu u njemu i za posveæena odijela. 22Strèaše se muževi i žene: svi koje je srce vuklo donesoše zapinjaèa, naušnica, prstenja, narukvica, ogrlica i svakovrsna zlatnog nakita; svi koji bijahu zavjetovali kakvu zlatninu u èast Jahvi. 23Svi kod kojih se našlo ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, uèinjenih ovnujskih koža ili finih koža donesoše svoje. 24Nadalje, svatko tko je mogao dati kakav dar u srebru ili tuèu donese to kao prinos u èast Jahvi. Svatko u koga se našlo bagremova drva za upotrebu u bilo kojem poslu, donese ga. 25Sve žene koje su bile vješte prele su svojim rukama i donosile što bijahu oprele: ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 26Sve opet žene koje je njihovo srce poticalo zbog njihove vještine prele su kostrijet. 27Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u opleæak i naprsnik; 28pa mirodije i ulje za svjetlo, ulje za pomazanje i miomirisni tamjan. 29I tako Izraelci - svi ljudi i sve žene koje je srce poticalo da pridonesu bilo što poslu koji je Jahve po Mojsiju naredio da se izvrši - donesoše to kao dragovoljan prinos u èast Jahvi. 30Potom reèe Mojsije Izraelcima: "Vidite! Jahve je po imenu pozvao Besalela, sina Urijeva, od koljena Hurova a iz plemena Judina. 31Njega je napunio duhom Božjim, dao mu umješnost, sposobnost i razumijevanje u svim poslovima: 32da zamišlja nacrte i da radove izvodi od zlata, srebra i tuèa; 33da reže dragulje za umetanje; da urezuje u drvetu i da umješno radi svaki posao. 34Njemu i Oholiabu, sinu Ahisamakovu, od plemena Danova, udijeli i sposobnost da pouèavaju druge. 35Obdari ih umještvom u svakom poslu rezbarskom, krojaèkom, veziljskom i tkalaèkom; oni tkaju tkanine od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, sposobni su u svakom poslu i vješti u nacrtima.

Chapter 36

1 Stoga neka Besalel, Oholiab i svi vještaci koje je Jahve obdario vještinom i sposobnošæu da vješto izvedu sve poslove oko podizanja Svetišta obave sve kako je Jahve naredio." 2Mojsije onda pozva Besalela, Oholiaba i sve one što ih je Jahve obdario vještinom; sve koje je srce poticalo da se prihvate posla i izvedu ga. 3Oni preuzmu od Mojsija sve prinose koje Izraelci bijahu donijeli da se izvedu poslovi oko podizanja Svetišta. Ali kako su oni i dalje donosili prinose jutro za jutrom, 4svi majstori koji su gradili Svetište doðu - svaki s posla na kojem je radio - 5i reknu Mojsiju: "Svijet donosi mnogo više nego što je potrebno za izvoðenje posla koji nam je Jahve naredio da izvedemo." 6Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: "Neka više nijedan èovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!" Tako ustave narod te nije donosio novih darova. 7Što imahu bijaše dosta da se izvede sve djelo; i još je pretjecalo. 8I tako najvještiji ljudi meðu radnicima naprave Prebivalište. Naèine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva. Na njima bijahu izvezeni likovi kerubina. 9Dužina je svake zavjese iznosila dvadeset osam lakata, a širina svake zavjese èetiri lakta. Sve su zavjese bile iste mjere. 10Pet zavjesa sastave jednu s drugom, a pet drugih zavjesa sastave opet jednu s drugom. 11Na rubu posljednje od zavjesa sastavljenih u jedno naèine petlje od modre vune; jednako ih naèine i na rubu posljednje zavjese drugoga dijela; 12naèine pedeset petlji na jednome komadu, a pedeset na rubu zavjese drugoga komada. Petlje su stajale jedna spram druge. 13Onda naprave pedeset zlatnih kopèa pa sastave zavjese kopèama jednu s drugom. Tako je Prebivalište bilo kao jedna cjelina. 14Zatim za Šator povrh Prebivališta naèine zavjese od kostrijeti; naèine ih jedanaest. 15Dužina svake zavjese bila je trideset lakata, a širina èetiri lakta. Tih jedanaest zavjesa bilo je iste mjere. 16Sastave pet zavjesa za se, a šest drugih opet za se. 17Naprave pedeset petlji na rubu zavjese jednoga komada, a pedeset naèine na rubu drugoga komada. 18Naèine i pedeset kopèa od tuèa da sastave Šator zajedno, tako da bude jedna cjelina. 19Zatim naprave pokrov za Šator od uèinjenih ovnujskih koža, a povrh njega drugi, od finih koža. 20Trenice nauzgor za Prebivalište izrade od bagremova drva. 21Duljina je svake trenice bila deset lakata, a širina lakat i pol. 22Svaka je trenica imala dva klina da je drže uspravno. To su napravili na svakoj trenici za Šator. 23Trenice za Prebivalište napravili su ovako: dvadeset trenica za južnu stranu; 24napravili su èetrdeset podnožja od srebra pod dvadeset trenica - dva podnožja pod prvu trenicu za njezina dva klina i dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu za njezina dva klina. 25Za drugu, sjevernu, stranu Prebivališta naprave dvadeset trenica 26i za njih èetrdeset podnožja od srebra - dva podnožja pod prvu trenicu, a po dva podnožja pod svaku slijedeæu trenicu. 27Prebivalištu straga, prema zapadu, napraviše šest trenica. 28Naprave i dvije trenice za uglove Prebivališta straga. 29Pri dnu su bile rastavljene, ali su se pri vrhu, kod prvoga koluta, sastajale. Tako su ih obje postavili za dva ugla. 30Bilo je osam trenica s njihovim podnožjima od srebra: šesnaest podnožja, pod svakom trenicom dva. 31Naèine prijeènice od bagremova drva: pet njih za trenice s jedne strane Prebivališta, 32a pet opet prijeènica za trenice s druge strane Prebivališta te pet prijeènica za trenice Prebivalištu straga, prema zapadu. 33Onda naèine središnju prijeènicu što je prolazila sredinom trenica s kraja na kraj. 34Trenice oblože zlatom, a njihove kolutove, kroz koje su prijeènice bile provuèene, naèine od zlata. I prijeènice oblože zlatom. 35Naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; naèine je s izvezenim kerubinima. 36Za nju naprave èetiri stupa od bagremova drva i oblože ih zlatom. Kuke su im bile od zlata, a saliju im i èetiri podnožja od srebra. 37Na ulazu u Šator naprave zavjesu od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana, umjetnièki protkanu, i za nju pet stupèiæa s njihovim kukama. Vrhove stupèiæa i njihove šipke oblože zlatom, dok im pet podnožja naprave od tuèa.

Chapter 37

1 Besalel napravi Kovèeg od bagremova drva, dug dva i pol lakta, širok lakat i pol, a lakat i pol visok. 2Iznutra ga i izvana okuje èistim zlatom. Naokolo mu napravi zlatan završni pojas. 3I salije mu èetiri koluta na njegova èetiri ugla: dva koluta s jedne strane, a dva koluta s njegove druge strane. 4Napravi i motke od bagremova drva i u zlato ih okuje; 5onda provuèe motke kroz kolutove Kovèegu sa strane za nošenje Kovèega. 6Zatim napravi Pomirilište od èistoga zlata, dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. 7Napravi i dva kerubina od kovanoga zlata, na dva kraja Pomirilišta: 8jednoga kerubina na jednome kraju, a drugoga kerubina na drugome kraju. Kerubine na oba kraja naèini u jednome komadu s Pomirilištem. 9Kerubini imali uzdignuta i raširena krila, zaklanjali njima Pomirilište. Bili su licem okrenuti jedan prema drugome, tako da su im lica gledala u Pomirilište. 10Od bagremova drva naèini stol, dva lakta dug, lakat širok, a lakat i pol visok. 11Obloži ga èistim zlatom i od zlata mu naokolo naèini završni pojas. 12I naèini mu obrub unaokolo, podlanicu širok. A za obrub naokolo naèini zlatan završni pojas. 13Salije mu èetiri zlatna koluta. Kolutove onda prièvrsti za njegova èetiri nožna ugla. 14Kolutovi su bili tik pod obrubom, kao kvake za motke, da se stol može nositi. 15Motke za nošenje stola naèinio je od bagremova drva i zlatom ih obložio. 16A pribor što se držao na stolu - njegove zdjele, varjaèe, vrèeve i pehare za izlijevanje prinosa - napravio je od èistoga zlata. 17Od èistoga zlata naèini i svijeænjak. Svijeænjak - njegovo podnožje i stalak - skova. Njegove èaše - èaške i latice - bile su u jednome komadu s njim. 18Šest je krakova izbijalo s njegovih strana: tri kraka svijeænjaka s jedne strane, a tri kraka svijeænjaka s druge strane. 19Na jednome kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka sa svojom èaškom i laticama. Na drugome opet kraku bile su tri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama. Tako je bilo na svih šest krakova što izbijahu iz svijeænjaka. 20Na samome svijeænjaku bile su èetiri èaše u obliku bademova cvijeta, svaka s èaškom i laticama: 21èaška, u jednom komadu s njim, pod prva dva kraka; pa konaèno èaška, u jednom komadu s njim, pod zadnja dva kraka. Tako na svih šest krakova što su iz njega izbijali. 22Njihove èaške i njihove peteljke bile su u jednom komadu s njim; sve to od èistoga kovanog zlata. 23A od èistoga zlata napravi mu i sedam svjetiljaka, usekaèe i pepeljare. 24Svijeænjak i sav njegov pribor naèini od jednoga talenta èistoga zlata. 25Kadioni je žrtvenik napravio od bagremova drva, lakat dug, lakat širok - u èetvorinu - a dva lakta visok. Rošèiæi su mu bili u jednom komadu s njim. 26Obloži mu èistim zlatom plohu, strane naokolo i njegove rošèiæe. Naèini mu naokolo završni pojas od zlata. 27Na njemu naèini i dva zlatna koluta na opreènim stranama, ispod završnog pojasa, da služe motkama za kvake kad se na njima nosi. 28Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži zlatom. 29Onda pripravi posveæeno ulje za pomazanje i èisti kad mirisni, onako kako ga pravi pomastar.

Chapter 38

1 Od bagremova drva napravi žrtvenik za žrtve paljenice, pet lakata dug, pet lakata širok - u èetvorinu - a tri lakta visok. 2Na njegova èetiri ugla naèini mu èetiri roga. Rogovi su bili u jednom komadu s njim. Onda ga obloži tuèem. 3A naèini i sav pribor za žrtvenik: lonce, strugaèe, kotliæe, viljuške i kadionike; sav mu je ovaj pribor naèinio od tuèa. 4Za žrtvenik zatim naèini rešetku u obliku mrežice od tuèa ispod izboèine; zahvaæala mu je do sredine. 5Salije èetiri koluta na èetiri ugla tuèane rešetke da služe kao kvake za motke. 6Motke naèini od bagremova drva pa ih obloži tuèem. 7Onda provuèe motke kroz kolutove na objema stranama žrtvenika da se na njima nosi. Napravio ga je šuplja - od dasaka. 8A zatim, od zrcala žena koje su posluživale na vratima Šatora sastanka, naèini tuèani umivaonik i tuèani stalak za nj. 9Onda naèini dvorište. Na južnoj strani dvorišta bijahu zavjese od prepredenog lana, stotinu lakata duge. 10Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 11Od stotinu lakata bile su zavjese i sa sjeverne strane. Njihovih dvadeset stupova sa dvadeset podnožja bilo je od tuèa, dok su kuke na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 12Sa zapadne strane bijahu zavjese od pedeset lakata, sa deset stupova i deset njihovih podnožja. Kuke su na stupovima i njihove šipke bile od srebra. 13Sprijeda, s istoka, zavjese od pedeset lakata. 14S jedne strane vrata zavjese su bile petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 15Tako i s druge strane - dakle, na obje strane dvorišnih vrata - bile su zavjese od petnaest lakata, sa tri stupca i njihova tri podnožja. 16Sve su zavjese oko dvorišta bile od prepredenog lana. 17Podnožja za stupove bila su od tuèa, a kuke na stupovima i njihove šipke od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi. Sve šipke na dvorišnim stupovima bijahu od srebra. 18Zavjesa na dvorišnim vratima - izvezena - bila je od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. Dvadeset je lakata bila duga; visoka, po širini, pet lakata kao i dvorišne zavjese. 19Bila su èetiri njihova stupa sa èetiri podnožja od tuèa. Kuke na stupovima bile su od srebra. Vrhovi stupova bili su srebrom obloženi, a njihove šipke bile su srebrne. 20Svi koèiæi unutar Prebivališta bili su od tuèa. 21To je popis stvari za Prebivalište - Prebivalište Svjedoèanstva, koji je sastavljen na zapovijed Mojsijevu trudom levita pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. 22Besalel, Urijev sin, iz koljena Hurova od plemena Judina napravio je sve što je Jahve Mojsiju naredio. 23S njim je bio Oholiab, sin Ahisamakov, iz plemena Danova, rezbar, krojaè i vezilac za ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 24Sve zlato što je utrošeno u radove oko Svetišta - zlato posveæeno prinosom - iznosilo je: dvadeset i devet talenata i sedam stotina trideset šekela u hramskim šekelima. 25A srebro, sabrano prigodom upisivanja zajednice - 26to jest beku po glavi, odnosno pola šekela prema hramskom šekelu, od svakoga koji je bio upisan, od dvadeset godina pa naprijed - iznosilo je: stotinu talenata i tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela u hramskim šekelima. Bilo je upisanih: šest stotina tri tisuæe i petsto pedeset. 27Stotinu talenata srebra otišlo je za salijevanje podnožja Svetištu i zavjesi: sto podnožja od sto talenata - talenat za podnožje. 28A od tisuæu sedam stotina sedamdeset i pet šekela naèinio je kuke za stupove, obložio njihove vrhove i napravio šipke za njih. 29Tuè od žrtve prikaznice iznosio je sedamdeset talenata i dvije tisuæe èetiri stotine šekela. 30Od njega je naèinio: podnožja za ulaz u Šator sastanka, žrtvenik od tuèa s njegovom tuèanom rešetkom i sav pribor za žrtvenik; 31dalje, podnožja oko dvorišta, podnožja za dvorišni ulaz; sve koèiæe za Prebivalište i sve koèiæe oko dvorišta.

Chapter 39

1 Od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva naprave lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu; naprave svetu odjeæu Aronu, kako je Jahve naredio Mojsiju. 2Opleæak naprave od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 3Skuju zlatne ploèice, a onda ih na niti izrežu da ih vještaèki uvezu u ljubièasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan. 4Za opleæak naprave poramenice koje su bile s njim sastavljene na svoja dva kraja; 5tkanica što je na njemu stajala bila je napravljena od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana kao i on, i u jednome komadu s njim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 6Kamenje oniksa optoèe obrubom od zlata. Na njima su, kao što se režu peèati, bila urezana imena Izraelovih sinova. 7Njih stave na poramenice opleæka da budu spomen-kamenje sinovima Izraelovim, kako je Jahve naredio Mojsiju. 8I naprsnik izrade radovima vještaka kao i opleæak: od zlata, ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 9Naprsnik naèiniše èetverouglast, dvostruk; bio je pedalj dug, pedalj širok, a predvostruèen. 10Umetnu u nj èetiri reda dragulja. Prvi red bijaše od rubina, topaza i alema; 11drugi red od smaragda, safira i ametista; 12treæi red od hijacinta, ahata i leca; 13a èetvrti red od krizolita, oniksa i jaspisa. Sve je bilo zlatom obrubljeno. 14Na kamenima su bila imena Izraelovih sinova. Na broj ih je bilo dvanaest, kao i njihovih imena. Bila su urezana kao i peèati - svaki kamen s imenom jednoga od dvanaest plemena. 15Za naprsnik naprave lanèiæe od èistoga zlata kao zasukane uzice. 16Naprave zatim dva zlatna okvira i dva zlatna kolutiæa pa prièvrste oba kolutiæa za dva gornja ugla naprsnika. 17Sad privežu ovdje zasukane uzice od zlata za dva kolutiæa što su bila prièvšæena za uglove naprsnika. 18Druga dva kraja zasukanih uzica prièvrste za dva okvira. Tako ih povežu za poramenice opleæka sprijeda. 19Potom naèine dva zlatna kolutiæa pa ih prièvrste za dva kraja naprsnika uz nutarnji rub, okrenut prema opleæku. 20Još naprave dva zlatna kolutiæa te ih prièvrste za donji, prednji kraj poramenice opleæka, pokraj mjesta gdje se veže, povrh tkanice opleæka. 21Svežu kolutiæe naprsnika s kolutiæima opleæka modrom vrpcom, tako da naprsnik stoji nad tkanicom opleæka i da se s opleæka ne mogne odvojiti, kako je Jahve Mojsiju naredio. 22Naprave i ogrtaè za opleæak, sav satkan od ljubièastog prediva. 23U sredini je ogrtaèa bio prorez kao otvor na oklopu, prorez naokolo opšiven, da se ogrtaè ne podere. 24O donjem rubu ogrtaèa naèine šipke od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana. 25A naèine i zvonca od èistog zlata, pa zvonca privežu meðu šipke; sve naokolo donjeg ruba ogrtaèa izmeðu šipaka: 26zvonce pa šipak, zvonce pa šipak okolo donjeg ruba ogrtaèa za vršenje službe, kako je Jahve naredio Mojsiju. 27Zatim od otkanog lana naèine košulje Aronu i njegovim sinovima; 28a naprave i mitru od lana i kape od lana; platnene gaæe naèine od prepredenog lana. 29I pasovi su bili od prepredenog lana i od ljubièastog, crvenog i tamnocrvenog prediva, iglama izvezeni, kako je Jahve Mojsiju naredio. 30Naèine i ploèu, sveti vijenac, od èistoga zlata i na njoj urežu natpis kako se urezuje na peèatnome prstenu: "Posveæen Jahvi." 31Za nju privežu modru vrpcu da je mogu svezati na vrhu mitre, kako je Jahve naredio Mojsiju. 32Tako su bili završeni svi radovi na Prebivalištu, Šatoru sastanka. Izraelci su sve naèinili onako kako je Jahve Mojsiju naredio da naèine. 33Onda donesu Mojsiju Prebivalište, Šator i sav njegov pribor: njegove kuke, njegove trenice, njegove prijeènice, njegove stupove i njegova podnožja; 34pokrov od uèinjenih ovnujskih koža, pokrov od finih koža, zavjesu za zaklon; 35Kovèeg svjedoèanstva s njegovim motkama i Pomirilištem; 36stol i sav njegov pribor, prinesene hljebove, 37svijeænjak od èistoga zlata s njegovim svijeæama - svijeæe veæ u red stavljene - i sav njegov pribor i ulje za svjetlo; 38zlatni žrtvenik, ulje za pomazanje, miomirisni tamjan i zavjesu za ulaz Šatora; 39žrtvenik od tuèa s tuèanom rešetkom; njegove motke i sav njegov pribor; umivaonik i njegov stalak; 40zavjese za dvorište; njihove stupove i njihova podnožja, zavjesu za dvorišni ulaz, njegova užeta i njihove koèiæe - sav pribor za službu u Prebivalištu, za Šator sastanka; 41lijepo izraðeno ruho za službu u Svetištu - svetu odjeæu za sveæenika Arona i odijela za sveæenièku službu njegovih sinova. 42Upravo kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci sav posao obavili. 43Mojsije pregleda sve radove i utvrdi da su ih dovršili: kako je Jahve naredio, onako su ih i napravili. I Mojsije ih blagoslovi.

Chapter 40

1 Reèe Jahve Mojsiju: 2"Na prvi dan prvoga mjeseca podigni Prebivalište, Šator sastanka. 3Ondje postavi Kovèeg svjedoèanstva, onda Kovèeg zakloni zavjesom. 4Potom unesi stol i što na nj spada poredaj; unesi i svijeænjak i svijeæe mu pripremi. 5A zlatni žrtvenik za kaðenje postavi pred Kovèeg svjedoèanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. 6Stavi žrtvenik za žrtve paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. 7Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik i u nj nalij vode. 8Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom. 9Zatim uzmi ulja za pomazanje pa pomaži Prebivalište i sve što je u njemu; posveti ga i sav njegov pribor, pa æe svetim postati. 10Pomaži potom žrtvenik za žrtve paljenice i sav njegov pribor; posveti žrtvenik i presvetim æe žrtvenik postati. 11Pomaži umivaonik s njegovim stalkom: posveti ga! 12Dovedi zatim Arona i njegove sinove na ulaz Šatora sastanka pa ih operi vodom. 13Stavi onda na Arona posveæenu odjeæu; pomaži ga i posveti da mi služi kao sveæenik. 14Dovedi i njegove sinove, na njih stavi košulje 15i pomaži ih, kako si pomazao i njihova oca, da mi služe kao sveæenici. Njihovo pomazanje neka ih uvede u vjeèno sveæenstvo u sve njihove naraštaje." 16Tako Mojsije uèini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i uèinio. 17Prvoga dana prvoga mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto. 18Ovako Mojsije namjesti Prebivalište: razmjesti njegova podnožja, onda uspravi njegove trenice, zatim postavi prijeènice i podiže stupove. 19Zatim raspne Šator nad Prebivalište, a povrh njega stavi pokrov Šatora, kako je Jahve Mojsiju naredio. 20Uze onda Svjedoèanstvo i stavi ga u Kovèeg; na Kovèeg postavi motke; onda stavi Pomirilište ozgo na Kovèeg. 21Potom unese Kovèeg u Prebivalište; objesi zavjesu za zaklon. Tako zastre Kovèeg svjedoèanstva, kako je Jahve i naredio Mojsiju. 22Zatim postavi stol u Šator sastanka, Prebivalištu sa sjeverne strane, ali izvan zavjese. 23Po njemu poreda kruhove pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 24Onda smjesti svijeænjak u Šator sastanka naprama stolu, na južnoj strani Prebivališta. 25I postavi svjetiljke pred Jahvom, kako je Jahve naredio Mojsiju. 26Zlatni žrtvenik smjesti u Šator sastanka, pred zavjesu. 27Na njemu zapali miomirisnog tamjana, kako je Jahve naredio Mojsiju. 28Poslije toga stavi zavjesu na ulaz u Prebivalište. 29Kod ulaza u Prebivalište, u Šator sastanka, postavi žrtvenik za žrtve paljenice. Na njemu prinese žrtvu paljenicu i žrtvu od žita, kako je Jahve naredio Mojsiju. 30Izmeðu Šatora sastanka i žrtvenika smjesti umivaonik pa u nj ulije vode za pranje. 31Iz njega su Mojsije, Aron i njegovi sinovi prali svoje ruke i svoje noge. 32A prali su se kad su ulazili u Šator sastanka i kad su pristupali k žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 33Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao. 34A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. 35Mojsije nije mogao uæi u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjala Prebivalište. 36Sve vrijeme njihova putovanja, kad god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; 37ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao. 38Jer sve vrijeme njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaše nad Prebivalištem, a noæu bi se u oblaku pojavila vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.

Leviticus

Chapter 1

1 Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reèe: 2"Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke. 3Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen. 4Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena. 5Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka. 6Potom neka se žrtva sadre i rasijeèe na dijelove. 7Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva. 8Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku. 9Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.' 10Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane. 11Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana. 12Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku. 13Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 14Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubiæa. 15Neka ga sveæenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane. 16Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke. 17Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga sveæenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."

Chapter 2

1 "Kad tko želi prinijeti Jahvi žrtvu prinosnicu, neka njegov dar bude od najboljeg brašna; neka ga polije uljem i na nj stavi tamjana. 2Neka ga onda donese Aronovim sinovima, sveæenicima. Zatim neka zagrabi šaku od toga brašna i ulja i sav tamjan, pa neka sveæenik na žrtveniku to sažeže u kad za spomen-žrtvu. To je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 3A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 4Ako za žrtvu prinosnicu želiš prinijeti tijesta peèena u peæi, neka to budu beskvasne pogaèe od najboljeg brašna, zamiješene u ulju, ili beskvasne prevrte uljem namazane. 5Ako tvoj dar bude žrtva prinosnica peèena na tavi, neka bude od najboljeg brašna, neukvasana i u ulju zamiješena. 6U komade je izlomi i po njima ulja polij: žrtva je to prinosnica. 7Bude li tvoja prinosnica kuhana u kotluši, neka bude od najboljeg brašna, pripravljena s uljem. 8Donosi Jahvi žrtvu prinosnicu tako pripravljenu! Neka se preda sveæeniku, a on æe je polagati na žrtvenik. 9Neka sveæenik odvoji od žrtve prinosnice dio kao spomen-žrtvu, pa neka ga sažeže u kad na žrtveniku - kao žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris! 10A što od žrtve prinosnice ostane, neka pripadne Aronu i njegovim sinovima - najsvetije od žrtava Jahvi paljenih. 11Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude prireðivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu. 12Prinosite ih Jahvi kao prvine plodova, ali neka se sa žrtvenika ne viju na ugodan miris. 13Svaku svoju žrtvu prinosnicu posoli. Ne ostavljaj svoje žrtve prinosnice bez soli Saveza sa svojim Bogom: sa svakim svojim prinosom prinesi i sol. 14Ako prinosiš Jahvi žrtvu prinosnicu od prvina, prinesi tu žrtvu od prvina svojih plodova u obliku klasa pržena na vatri ili brašna od samljevenog zrnja. 15Dodaj još ulja i na nju stavi tamjana. To je žrtva prinosnica. 16Onda neka sveæenik sažeže u kad za spomen-žrtvu dio kruha i ulja i sav tamjan kao žrtvu Jahvi paljenu."

Chapter 3

1 "Ako tko prinosi žrtvu prièesnicu te ako prinosi goveèe - žensko ili muško - neka je bez mane što prinosi pred Jahvom. 2Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i zakolje je na ulazu u Šator sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu krvlju sve strane žrtvenika. 3Od žrtve prièesne, kao žrtvu paljenu, neka prinese loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 5Zatim neka Aronovi sinovi te dijelove sažegu na žrtveniku sa žrtvom paljenicom koja bude na drvima na vatri. To neka je žrtva paljena Jahvi na ugodan miris. 6Ako tko prinosi za žrtvu prièesnicu od sitne stoke Jahvi, neka prinese bez mane, bilo muško ili žensko. 7Ako na dar prinosi ovcu, neka je prinese pred Jahvom. 8Neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Zatim neka Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 9Od žrtve prièesnice neka prinesu žrtvu paljenu Jahvi: njezin loj, cio pretili rep, otkinuvši ga tik uz hrptenjaèu; loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 10oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega s bubrezima izvadi. 11Onda neka sveæenik to sažeže na žrtveniku u kad - kao hranu vatre u èast Jahvi. 12Ako li prinosi kozu, neka je prinese pred Jahvom: 13neka stavi svoju ruku na glavu svoje žrtve i neka je zakolje pred Šatorom sastanka. Neka zatim Aronovi sinovi zapljusnu njezinom krvlju sve strane žrtvenika. 14Onda neka od nje prinese, kao paljenu žrtvu Jahvi, loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 15oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre; neka i njega s bubrezima izvadi. 16Onda neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku - žrtvu paljenu Jahvi na ugodan miris. Sav loj pripada Jahvi. 17Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja ni krvi."

Chapter 4

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Ovako kaži Izraelcima: 'Ako se tko nehotice ogriješi o bilo koju Jahvinu zapovijed te uèini što je zabranjeno èiniti: 3Bude li to pomazanjem posveæeni sveæenik koji pogriješi i navuèe tako krivnju na narod, onda za grijeh koji uèini neka prinese Jahvi jedno grlo krupne stoke, jednoga junca bez mane, kao žrtvu okajnicu. 4Neka junca dovede pred Jahvu do ulaza u Šator sastanka; neka juncu na glavu položi svoju ruku i onda junca zakolje pred Jahvom. 5Zatim neka pomazanjem posveæeni sveæenik uzme krvi od junca i donese je u Šator sastanka. 6Onda neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i tom krvlju neka sedam puta poškropi prednju stranu zavjese Svetišta, pred Jahvom. 7Potom neka sveæenik stavi te krvi na rogove žrtvenika za miomirisni kad koji se dimi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 8Iz junca što ga prinosi kao žrtvu okajnicu neka izvadi: loj što omotava drobinu, sav loj što je oko drobine; 9oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama, privjesak s jetre; neka i njega izvadi s bubrezima; 10onako kako se uzima dio iz vola žrtve prièesnice. Neka ih zatim sveæenik sažeže u kad na žrtveniku za žrtve paljenice. 11Kožu od junca, sve meso od njega, njegovu glavu, njegove noge, drobinu i njegovu neèist 12- svega junca - neka iznese na èisto mjesto izvan tabora gdje se pepeo izasiplje i neka ga spali na vatri od drva; tu na pepelu neka se junac spali.'" 13"Ako sva izraelska zajednica nehotièno pogriješi poèinivši štogod što je Jahve zabranio pa tako postanu krivi a ne budu svjesni krivnje, 14onda, kad se sazna za uèinjeni prijestup, neka zajednica prinese jedno grlo krupne stoke - jednoga junca bez mane - kao žrtvu okajnicu. Neka ga dovedu pred Šator sastanka. 15Tu pred Jahvom neka starješine zajednice polože svoje ruke juncu na glavu. Neka se onda junac zakolje pred Jahvom. 16Neka zatim pomazanjem posveæeni sveæenik donese krvi od junca u Šator sastanka; 17neka sveæenik zamoèi svoj prst u krv i sedam puta poškropi prednju stranu zavjese, pred Jahvom. 18Neka zatim stavi krvi na rogove žrtvenika koji se nalazi pred Jahvom u Šatoru sastanka. Svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice što se nalazi na ulazu u Šator sastanka. 19S junca neka skine sav loj i sažeže ga u kad na žrtveniku. 20I s juncem neka uradi kako je uradio s onim juncem žrtve okajnice - tako neka uèini i s tim. I pošto sveæenik nad èlanovima zajednice izvrši obred pomirenja, bit æe im oprošteno. 21Neka odnese junca izvan tabora i spali ga kako je spalio i prvoga junca. To je žtrva za prijestup zajednice." 22"Ako nehotièno pogriješi glavar i uèini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio i tako sagriješi, 23onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane. 24Položivši svoju ruku jaretu na glavu, neka ga zakolje na mjestu gdje se kolju pred Jahvom žrtve paljenice. To je žrtva okajnica. 25Sveæenik neka uzme na svome prstu krvi od žrtve okajnice pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice. 26Sav loj neka sažeže u kad na žrtveniku kao i loj sa žrtve prièesnice. Neka tako sveæenik nad glavarom izvrši obred pomirenja za njegov grijeh, pa æe mu biti oprošteno." 27"Ako tko od obiènoga puka nehotièno pogriješi uèinivši štogod što je Jahve zabranio i tako sagriješi, 28onda, kad ga obznane o prijestupu koji je poèinio, neka kao svoj prinos za grijeh koji je poèinio donese žensko jare bez mane. 29Neka stavi svoju ruku na glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice. 30Neka sveæenik uzme krvi na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 31Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice; neka ga onda sveæenik sažeže u kad na žrtveniku kao ugodan miris Jahvi. Kad sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja, bit æe mu oprošteno. 32Ako bi tko htio dovesti janje kao žrtvu okajnicu, neka dovede žensko bez mane. 33Položivši svoju ruku na glavu žrtve okajnice, neka je zakolje kao žrtvu okajnicu na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice. 34Neka onda sveæenik uzme krvi od žrtve okajnice na svome prstu pa je stavi na rogove žrtvenika za žrtve paljenice. A svu ostalu krv neka izlije podno žrtvenika. 35Neka zatim izvadi sav njezin loj kao što se vadi loj iz žrtve prièesnice. Neka to sveæenik sažeže u kad povrh žrtava paljenih Jahvi u èast. Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, pa æe mu biti oprošteno."

Chapter 5

1 "Zgriješi li tko tako što èuje rijeèi proklinjanja a odbije da svjedoèi iako je mogao biti svjedokom jer je ili sam vidio ili doznao pa tako nosi krivnju na sebi; 2ili ako tko dirne kakav neèist predmet, strv neèiste zvijeri, strv neèista živinèeta ili strv neèista puzavca - i u neznanju postane neèist i odgovoran; 3ili kad se tko dotakne neèistoæe èovjeèje, bilo to što mu drago od èega se neèistim postaje i toga ne bude svjestan, kad dozna, biva odgovoran; 4nadalje, kad tko nepromišljeno izusti zakletvu na dobro ili zlo - na što se veæ èovjek nepromišljeno zaklinje - i toga ne bude svjestan, onda, kad dozna, biva odgovoran; 5ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo èemu od toga, neka prizna poèinjeni grijeh. 6I neka prinese Jahvi kao žrtvu naknadnicu za poèinjeni grijeh jednu ženku od sitne stoke, janje ili kozle, kao žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njim obred pomirenja koji æe ga osloboditi od njegova grijeha." 7"Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi glavu sitne stoke, neka Jahvi, kao naknadnicu za poèinjeni grijeh, prinese dvije grlice ili dva golubiæa; jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. 8Neka ih donese sveæeniku, a on neka najprije prinese ono što je odreðeno kao žrtva okajnica. Stisnuvši ga za vrat, neka mu slomi šiju, ali neka glave ne otkida. 9Neka krvlju žrtve poškropi žrtvenik sa strane, a ostatak krvi neka se iscijedi podno žrtvenika. To je žrtva okajnica. 10Onda neka drugo prinese kao žrtvu paljenicu prema propisu. Neka tako sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za grijeh koji je poèinio, i bit æe mu oprošteno. 11Ako mu sredstva ne dopuštaju da pribavi dvije grlice ili dva golubiæa, neka Jahvi, u zadovoljštinu za poèinjeni grijeh, prinese jednu desetinu efe njaboljeg brašna. Ulja u nj neka ne ulijeva niti na nj tamjana stavlja jer je žrtva okajnica. 12Kada to donese sveæeniku, neka sveæenik zagrabi punu pregršt kao spomen-žrtvu i na žrtveniku sažeže u èast Jahvi povrh paljenih žrtava. To je žrtva okajnica. 13Neka tako sveæenik izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja za grijeh koji je poèinio u bilo kojem od tih sluèajeva, pa æe mu biti oprošteno. Ono ostalo neka pripadne sveæeniku kao i od žrtve prinosnice." 14Još reèe Jahve Mojsiju: 15"Ako tko poèini pronevjerenje ogriješivši se nehotièno o svete stvari Jahvine, neka za naknadu, kao žrtvu naknadnicu, prinese Jahvi, iz svoga stada, ovna bez mane, vrijedna - po tvojoj procjeni - najmanje dva šekela srebra - prema cijeni hramskog šekela. 16Neka nadoknadi koliko se ogriješio o svete stvari i tome doda još petinu i neka dadne sveæeniku. Neka sveæenik nad njim izvrši obred pomirenja ovnom žrtve naknadnice, i bit æe mu oprošteno. 17Ako tko i ne znajuæi pogriješi i uèini štogod što je Jahve zabranio, kriv je, pa neka snosi posljedice svoje krivnje. 18Neka sveæeniku dovede za naknadnicu iz svoga stada ovna bez mane, prema tvojoj procjeni. Neka sveæenik nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja za pogrešku što je poèinio u neznanju, i bit æe mu oprošteno. 19To je žrtva naknadnica; on je doista bio odgovoran Jahvi." 20Jahve još reèe Mojsiju: 21"Kad se tko ogriješi i poèini pronevjeru prema Jahvi prevarivši svoga bližnjega u pologu ili pohrani, a tako i kraðom ili iskorištavanjem svoga bližnjega; 22ili, naðe li što je bilo izgubljeno pa slaže i krivo se zakune u bilo kojem grijehu što ga èovjek može uèiniti; 23ako tko tako pogriješi i kriv postane, onda ono što je kraðom oduzeo ili što je iskorištavanjem namakao; ili polog što mu je bio povjeren; ili izgubljenu stvar što ju je našao; 24ili ono za što se bio krivo zakleo - neka u cijelosti vrati i, dodavši tome petinu, neka dadne onome kome pripada istoga dana kad spozna svoju krivnju. 25Neka potom sveæeniku za naknadu, kao žrtvu naknadnicu Jahvi, dovede iz svog stada jednoga ovna bez mane, prema tvojoj procjeni, 26a sveæenik neka nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja pred Jahvom, i bit æe mu oprošteno, ma kakvo bilo nedjelo kojega je krivac."

Chapter 6

1 Jahve još reèe Mojsiju: 2"Naredi Aronu i njegovim sinovima: 'Ovakav je obred za žrtvu paljenicu: žrtva paljenica neka ostane na žeravi na žrtveniku svu noæ do jutra; i vatra neka neprestano gori na žrtveniku. 3Neka sveæenik stavi na se lanenu košulju, na svoje tijelo neka navuèe lanene gaæe; zatim neka zgrne zamašæeni pepeo u što je vatra pretvorila žrtvu paljenicu na žrtveniku i neka ga stavi pokraj žrtvenika. 4Potom neka svuèe svoje ruho i na se obuèe drugo te neka odnese zamašæeni pepeo na èisto mjesto izvan tabora. 5Vatra na žrtveniku mora uvijek gorjeti; ne smije se gasiti. Neka svako jutro sveæenik na nju naloži drva i onda na nju naslaže žrtvu paljenicu. Tu neka u kad sažiže loj sa žrtava prièesnica. 6Neka na žrtveniku trajno gori vatra; neka se ne gasi.'" 7"Ovo je obred za žrtvu prinosnicu: neka je Aronovi sinovi pronose u nazoènosti Jahve pred žrtvenikom. 8Pošto jedan od njih zagrabi pregršt najboljeg brašna i ulja sa žrtve prinosnice i sav tamjan što bude na njoj, pošto to sažeže na žrtveniku kao spomen-žrtvu, ugodan miris Jahvi, 9neka ostatak u obliku beskvasnih kruhova pojedu Aron i njegovi sinovi; neka ga jedu na posveæenu mjestu - u dvorištu Šatora sastanka. 10Neka se ne peèe s kvascem. To je dio žrtava meni paljenih što im ga ja dajem - dio najsvetiji, jednako kao i žrtva okajnica i kao žrtva naknadnica. 11Svaki muškarac Aronova potomstva može jesti taj dio od žrtava paljenih Jahvi, i to je vjeèni zakon za sve vaše naraštaje: i tko ih se god dotakne, bit æe posveæen." 12Jahve još reèe Mojsiju: 13"Neka Aron i njegovi sinovi na dan svoga pomazanja prinesu Jahvi ovaj prinos: desetinu efe najboljeg brašna kao redovitu žrtvu prinosnicu, polovinu ujutro, a polovinu uveèer. 14Neka bude pripravljena u tavi na ulju. Donesi je dobro namoèenu i prinesi Jahvi kao ugodan miris, kao žrtvu prinosnicu od više komada. 15Neka je tako pripravi sveæenik koji od njegovih sinova bude pomazan da ga naslijedi. To je vjeèni zakon. Neka se ta žrtva Jahvi sva sažeže! 16Svaka sveæenièka žrtva prinosnica treba da bude posve spaljena; neka se od nje ne jede." 17Još reèe Jahve Mojsiju: 18"Kaži Aronu i njegovim sinovima: 'Ovo je obred žrtvovanja za grijeh: žrtva okajnica neka se zakolje pred Jahvom na mjestu gdje se kolje žrtva paljenica - presveta je! 19Sveæenik koji prinosi tu žrtvu okajnicu neka od nje i jede; neka se ona jede na posveæenu mjestu, u dvorištu Šatora sastanka. 20Tko se god dotakne njezina mesa bit æe posveæen; ako krv poštrapa odijelo, poštrapani dio neka se ispere na posveæenu mjestu. 21A posuda od ilovaèe u kojoj bude meso kuhano neka se razbije; a ako bude kuhano u posudi od tuèa, neka se istare i vodom ispere. 22Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti - presveta je! 23Ali nijedna žrtva okajnica od koje je krv donesena u Šator sastanka za obred pomirenja u Svetištu neka se ne jede, nego na vatri spali.'"

Chapter 7

1 "Ovo je obred za žrtvu naknadnicu. 2Nadasve je sveta! Neka se žrtva naknadnica zakolje na mjestu gdje se kolju žrtve paljenice, a njezinom krvlju neka sveæenik zapljusne sve strane žtrvenika. 3Zatim neka prinese sav loj s nje: pretili rep, loj što omotava drobinu, 4oba bubrega i loj što je na njima i na slabinama; pa privjesak s jetre: neka i njega izvadi s bubrezima! 5Neka ih sveæenik sažeže na žrtveniku kao žrtvu u èast Jahvi paljenu. To je žrtva naknadnica. 6Svaki muški od sveæenièke loze može od nje jesti. Neka je jedu na posveæenu mjestu - presveta je! 7Kakva je žrtva okajnica, takva je i žrtva naknadnica; jedno je pravilo za njih: neka pripadne sveæeniku koji njome vrši obred pomirenja. 8Tako isto koža od žrtve koju tko preda sveæeniku da bude prinesena za žrtvu paljenicu neka pripadne sveæeniku. 9Nadalje, svaka žrtva prinosnica što bude peèena u peæi, kao i svaka što bude zgotovljena u kotluši ili na tavi, neka pripadne sveæeniku koji je prinosi. 10A svaka žrtva prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim Aronovim sinovima bez razlike!" 11"Ovo je obred za žrtvu prièesnicu koja æe se prinositi Jahvi. 12Ako se prinosi u zahvalu, neka se zajedno sa žrtvom zahvalnicom prinesu i beskvasne pogaèe uljem zamiješene; beskvasne prevrte uljem namazane i kolaèi od najboljeg brašna, zamiješeni uljem. 13Ovaj prinos, nadopunjen kolaèima od ukvasanoga tijesta, neka se prinosi zajedno sa žrtvom prièesnicom u zahvalu. 14Od svake ovakve žrtve neka se prinese po jedan kolaè na dar Jahvi. To neka bude za sveæenika koji zapljuskuje krv od žrtve prièesnice. 15A meso žrtve prièesnice neka se pojede istoga dana kad bude žrtvovana; neka se od nje ne ostavlja ništa za sutradan. 16A bude li prinos žrtva zavjetnica ili žrtva dragovoljna, neka se jede na dan kad se žrtva prinosi. Što ostane od nje neka se jede sutradan. 17A što još mesa od žrtve preteèe, neka se treæi dan na vatri spali." 18"Ako bi tko jeo meso žrtve prièesnice i treæi dan, žrtva neæe biti primljena niti æe onome koji je prinosi biti uraèunata. To je meso kvarno, i onaj koji od toga jede neka i posljedice krivnje snosi! 19Meso koje se dotakne bilo èega neèista neka se ne jede nego na vatri spali! Inaèe, tko je god èist može jesti meso. 20A tko bi neèist jeo mesa od žrtve prièesnice što je bila Jahvi prinesena takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 21Kad se tko dotakne bilo èega neèista - bila to neèist èovjeèja, kakva neèista životinja ili bilo kakvo neèisto stvorenje - pa pojede mesa od žrtve prièesnice koja je prinesena Jahvi takav neka se iskorijeni iz svoga naroda!" 22Reèe Jahve Mojsiju: 23"Ovako kaži Izraelcima: 'Ne jedite loja ni volujskoga, ni ovèjega, ni kozjega. 24Loj sa životinje koja ugine, ili koju divlje zvijeri razderu, može se upotrijebiti za bilo što, ali ga ne smijete jesti. 25Tko god jede loj od životinje koja se može prinijeti Jahvi kao žrtva paljenica takav neka se iskorijeni iz svoga naroda. 26Ne smijete uživati krvi ni od ptica ni od stoke ni u kojem svome prebivalištu. 27Tko bi god uživao bilo kakvu krv neka se iskorijeni iz svoga naroda.'" 28Jahve još reèe Mojsiju: 29"Ovako kaži Izraelcima: 'Prinos Jahvi od žrtve prièesnice mora donijeti onaj koji Jahvi prinosi žrtvu prièesnicu. 30Svojim vlastitim rukama neka prinese Jahvi žrtvu paljenicu; neka prinese loj i grudi; grudi neka se prinesu pred Jahvom kao žrtva prikaznica. 31Neka sveæenik sažeže loj na žrtveniku, a grudi neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. 32Desno pleæe od svojih žrtava prièesnica dajte sveæeniku na dar. 33Onome Aronovu sinu koji bude prinosio krv i loj sa žrtve prièesnice neka u dio pripadne desno pleæe. 34Jer ja uzimam od Izraelaca grudi od žrtava prièesnica što se prinose kao žrtva prikaznica i pleæe žrtve podizanice te ih predajem sveæeniku Aronu i njegovim sinovima. To je trajna odredba za Izraelce. 35To je dohodak Aronov i njegovih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi; dodjeljuje im se od onog dana kad se dovedu da vrše sveæenièku službu u èast Jahvi. 36Jahve je naredio da im se od dana kad budu pomazani to daje kao pristojbina od Izraelaca. To je trajna odredba za njihove naraštaje'." 37To je obred za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu i žrtvu prièesnicu 38koji je Jahve naredio Mojsiju na Sinajskom brdu kad je zapovjedio Izraelcima da Jahvi u Sinajskoj pustinji prinose žrtve.

Chapter 8

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Uzmi Arona, a s njim i njegove sinove; ruho, ulje pomazanja, junca žrtve okajnice, dva ovna i košaru beskvasnih kruhova 3te skupi svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka." 4Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio, i zajednica se sabra na ulazu u Šator sastanka. 5Tada Mojsije progovori zajednici: "Ovo je Jahve zpovjedio da se uèini." 6Izvede zatim Mojsije Arona i njegove sinove pa ih u vodi opra. 7Obuèe na nj haljinu, opasa ga pojasom, ogrnu ga ogrtaèem i stavi mu opleæak. Zatim ga opasa tkanicom opleæka i njome pritegnu uza nj opleæak. 8Stavi mu naprsnik, a u naprsnik metnu Urim i Tumim. 9Na glavu mu stavi mitru, a sprijeda na mitru postavi zlatnu ploèicu - sveti vijenac - kako je Jahve naredio Mojsiju. 10Uzme zatim Mojsije ulje pomazanja te pomaže Prebivalište i sve što je u njemu da ih posveti. 11Sedam puta poškropi njime žrtvenik te pomaže žrtvenik i sav njegov pribor, umivaonik s njegovim stalkom da ih posveti. 12Izlije ulja pomazanja Aronu na glavu te ga pomaže da ga posveti. 13Potom Mojsije dovede Aronove sinove; na njih obuèe haljine, pasovima ih opaše i poveze im zavije, kako je Jahve Mojsiju naredio. 14Dovede potom junce žrtve okajnice. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke na glavu juncu žrtve okajnice. 15Zatim ga Mojsije zakolje. Onda uzme krvi pa je svojim prstom stavi na rogove oko žrtvenika. Tako žrtvenik oèisti. Zatim izlije krv podno žrtvenika; posveti ga, izvršivši na njemu obred pomirenja. 16Zatim Mojsije uzme sav loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj, pa to sažeže u kad na žrtveniku. 17A kožu od junca, njegovo meso i njegovu neèist spali u vatri izvan tabora, kako je Jahve naredio Mojsiju. 18Dovede potom ovna za žrtvu paljenicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 19Sad ga Mojsije zakolje. Onda krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 20Pošto isijeèe ovna na dijelove, Mojsije sažeže u kad glavu, dijelove i loj. 21U vodi opere drobinu i noge pa u kad sažeže na žrtveniku svega ovna. Bila je to žrtva paljenica na ugodan miris - žrtva u èast Jahvi paljena - kako je Jahve naredio Mojsiju. 22Zatim dovede drugoga ovna, ovna za žrtvu posvetnicu. Aron i njegovi sinovi stave svoje ruke ovnu na glavu. 23Mojsije ga zakolje. Onda uzme krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge. 24Potom Mojsije dovede Aronove sinove, pa im stavi iste krvi na resu desnog uha, na palac desne ruke i na palac desne noge. Zatim Mojsije krvlju zapljusne žrtvenik sa svih strana. 25Poslije toga uzme loj, pretili rep, loj što je bio oko drobine, privjesak s jetre, oba bubrega i njihov loj - i desno pleæe; 26a iz košare beskvasnih kruhova, što je stajala pred Jahvom, uzme jednu beskvasnu pogaèu, jednu prevrtu s uljem i jedan kolaè i postavi ih na loj i desno pleæe. 27Sve to položi na ruke Arona i na ruke njegovih sinova pa to prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. 28Potom Mojsije opet to uzme s njihovih ruku i sažeže u kad na žrtveniku povrh žrtve paljenice. Bila je to žrtva posvetnica na ugodan miris, žrtva u èast Jahvi paljena. 29Naposljetku Mojsije uzme grudi i prinese ih kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je bila pristojbina Mojsiju od ovna žrtve posvetnice, kako je Jahve Mojsiju naredio. 30Zatim Mojsije uze ulja za pomazanje i krvi što je bila na žrtveniku te poškropi Arona i njegove haljine, a tako i njegove sinove i njihove haljine. Tako posveti Arona i njegove haljine; njegove sinove i njihove haljine. 31Onda reèe Mojsije Aronu i njegovim sinovima: "Skuhajte to meso na ulazu u Šator sastanka i ondje ga blagujte s kruhom što je u košari za žrtvu posvetnicu, kako sam naredio. Neka ga jedu Aron i njegovi sinovi! 32A što od mesa i kruha ostane, spalite na vatri. 33Sedam dana ne odlazite s ulaza Šatora sastanka - do dana kad se navrši rok vašega sveæenièkog posveæenja. Jer sedam dana treba za vaše posveæenje. 34Kako se radilo danas, Jahve je naredio da se tako radi dalje, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 35Zato ostanite na ulazu Šatora sastanka sedam dana, danju i noæu vršeæi što je Jahve naredio, da ne pomrete. Takvu sam ja zapovijed dobio." 36Aron i njegovi sinovi uèiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija.

Chapter 9

1 Osmoga dana Mojsije pozva Arona, njegove sinove i starješine Izraelove 2i reèe Aronu: "Uzmi jedno tele za žrtvu okajnicu, jednoga ovna za žrtvu paljenicu, oboje bez mane, i dovedi ih pred Jahvu. 3A Izraelcima reci ovako: 'Uzmite jednoga jarca za žrtvu okajnicu, tele i janje od godine, oboje bez mane, za žrtvu paljenicu; 4a junca i ovna za žrtvu prièesnicu da žrtvujete pred Jahvom; napokon prinosnicu, s uljem zamiješenu; jer æe vam se danas Jahve ukazati.'" 5Dovedu oni pred Šator sastanka što je Mojsije naredio; naprijed stupi sva zajednica i stane pred Jahvu. 6"Ovo je zapovijed", reèe Mojsije, "koju je Jahve izdao. Izvršite je, da vam se pokaže slava Jahvina." 7Zatim Mojsije reèe Aronu: "Stupi k žrtveniku, prinesi svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu i tako izvrši obred pomirenja za se i svoj dom; onda prinesi dar naroda i za nj izvrši obred pomirenja, kako je Jahve naredio." 8Aron se primaèe žrtveniku i zakla tele žrtve za svoj vlastiti grijeh. 9Zatim mu Aronovi sinovi donesu krvi. On u nju zamoèi svoj prst i stavi je na rogove žrtvenika. Potom ostalu krv izli podno žrtvenika. 10A loj, bubrege i privjesak s jetre žrtve okajnice sažeže u kad na žrtveniku, kako je Jahve naredio Mojsiju. 11Meso i kožu spali na vatri izvan tabora. 12Zakolje poslije toga žrtvu paljenicu, od koje mu sinovi Aronovi pruže krv. On njome zapljusne žrtvenik sa svih strana. 13Dodaju mu i žrtvu paljenicu, dio po dio, a tako i glavu, i on je sažeže u kad na žrtveniku. 14Drobinu i noge opere pa i njih na žrtveniku sažeže u kad povrh žrtve paljenice. 15Zatim prinese dar naroda. Uze jarca žrtve okajnice za grijehe naroda, zakla ga i prinese kao žrtvu okajnicu, isto onako kao i prijašnju. 16Donese potom žrtvu paljenicu i prinese je prema propisu. 17Donijevši poslije toga žrtvu prinosnicu, od nje zagrabi pregršt i sažeže na žrtveniku u kad povrh jutarnje žrtve paljenice. 18Napokon zakolje junca i ovna kao žrtvu prièesnicu za narod. Aronovi mu sinovi pruže krv, a on zapljusne žrtvenik sa svih strana; 19dodaju mu i loj s junca i ovna, pretili rep, loj oko drobine, bubrege i privjesak s jetre. 20Metnuvši te masne dijelove na grudi, sažga ih u kad na žrtveniku. 21A grudi i desno pleæe Aron prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom, kako je Mojsije naredio. 22Tada Aron podiže ruke spram naroda i blagoslovi ga. Pošto prinese žrtvu okajnicu, paljenicu i prièesnicu, siðe. 23Poslije toga Mojsije i Aron uðoše u Šator sastanka. Kad iziðoše, blagosloviše narod. Slava Jahvina pokaza se svemu narodu. 24Ispred Jahve izbi oganj i sažga žrtvu paljenicu i masne komade na žrtveniku. A sav narod, vidjevši to, viknu od veselja i pade nièice.

Chapter 10

1 A sinovi Aronovi Nadab i Abihu uzmu svaki svoj kadionik; stave u nj vatre i na nju metnu tamjana da prinesu pred Jahvom neposveæenu vatru, koju im on ne bijaše propisao. 2Ali izbije plamen ispred Jahve te ih proguta - poginuše oni pred Jahvom. 3Nato æe Mojsije Aronu: "To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim æu se pokazati; pred svim æu se pukom proslaviti." Aron je šutio. 4Mojsije zovnu Mišaela i Elsafana, sinove Aronova strica Uziela, pa im reèe: "Doðite i odnesite svoju braæu ispred Svetišta u polje izvan tabora!" 5Oni doðu i odnesu ih u njihovim košuljama u polje izvan tabora, kako je Mojsije rekao. 6Poslije toga Mojsije reèe Aronu i njegovim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Ne rašèupavajte svoje kose niti razdirite svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braæa i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra Jahvina sažegla. 7Ne smijete odlaziti s ulaza u Šator sastanka da ne pomrete, jer na vama je Jahvino ulje pomazanja." Oni uèine po rijeèi Mojsijevoj. 8Jahve reèe Aronu: 9"Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga piæa, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako neæete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; 10da možete luèiti posveæeno od obiènoga, èisto od neèistoga; 11da možete uèiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija." 12Onda Mojsije rekne Aronu i njegovim preživjelim sinovima, Eleazaru i Itamaru: "Uzimajte od žrtve prinosnice što preostaje nakon prinesene žrtve u èast Jahvi paljene i beskvasnu je uza žrtvenik jedite jer je vrlo sveta. 13Blagujte je u svetom mjestu, jer to je - tako je meni nareðeno - pristojbina tvoja i pristojbina tvojih sinova od žrtava paljenih u èast Jahvi. 14A grudi žrtve prikaznice i pleæe žrtve podizanice ti i tvoji sinovi i tvoje kæeri s tobom jedite na bilo kojem èistom mjestu. Jer to je dodijeljeno za pristojbinu tebi i tvojim sinovima od izraelskih žrtava prièesnica. 15Pleæe žrtve podizanice i grudi žrtve prikaznice što se donose zajedno s lojem, na vatri paljenim - pošto budu prineseni za žrtvu prikaznicu pred Jahvom - neka pripadnu tebi i tvojim sinovima s tobom. To je, kako je Jahve naredio, trajan zakon." 16Potom se Mojsije potanje raspita o jarcu žrtve okajnice. Veæ je bio spaljen. On se razljuti na Eleazara i Itamara, Aronove preživjele sinove, pa rekne: 17"Zašto ste jeli žrtvu okajnicu na svetome mjestu? Vrlo ja sveta! To vam je dao Jahve da uklanjate krivnju sa zajednice vršeæi nad njom obred pomirenja pred Jahvom. 18Buduæi da krv žrtve nije bila unesena unutar Svetišta, morali ste je blagovati u Svetištu, kako mi je bilo zapovjeðeno." 19Nato æe Aron Mojsiju: "Danas su, eto, prinijeli svoju žrtvu okajnicu i svoju žrtvu paljenicu pred Jahvom! Što bi se meni dogodilo da sam ja danas jeo od žrtve okajnice? Bi li to bilo milo Jahvi?" 20Kad Mojsije to èu, odobri.

Chapter 11

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Ovako kažite Izraelcima: 'Ovo su životinje koje izmeðu svih èetveronožaca na zemlji možete jesti: 3svaku koja ima papke, ali papke razdvojene, i koja preživa možete jesti. 4Ali ove, iako preživaju ili papke imaju, ne smijete jesti: devu, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèista; 5svisca, jer iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist; 6arnebeta, iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je neèist. 7A svinja, iako ima papak, i to papak razdvojen, ne preživa - za vas je neèista. 8Njihova mesa nemojte jesti niti se njihove strvine doticati - za vas su one neèiste.'" 9Od svih vodenih životinja ove možete jesti: sve što živi u vodi, bilo u morima, bilo u rijekama, a ima peraje i ljuske možete jesti. 10A što u morima i rijekama nema peraja i ljusaka - sve životinjice u vodi, sva živa vodena biæa - neka su vam odvratna 11i odvratna neka vam ostanu! Mesa od njih nemojte jesti, a njihove strvine držite za odvratnost. 12Sve, dakle, što je u vodi a nema peraja i ljusaka neka je za vas odvratno." 13"Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, 14tetrijeb i sokol bilo koje vrste; 15gavran svih vrsta; 16noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; 17sova, gnjurac, ušara, 18labud, pelikan, droplja; 19roda, èaplja svake vrste; pupavac i šišmiš." 20"Svi krilati kukci što hodaju èetveronoške neka su vam odvratni! 21Od svih tih krilatih kukaca što hodaju èetveronoške možete jesti samo one koji imaju na svojim nožicama listove za skakutanje po zemlji. 22Od njih možete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrèaka i zrikavaca. 23A svi drugi krilati kukci na èetiri nožice neka su vam odvratni! 24I od njih æete se oneèistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je neèist do veèeri; 25tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeæu i neèistim se smatra do veèeri; 26i životinje s nerazdvojenim papkom što ne preživaju za vas su neèiste, i tko ih se dotakne neka je neèist! 27Onda, èetveronožne životinje koje hodaju na èetiri šape za vas su neèiste. Tko se dotakne njihova strva, neka je neèist do veèeri. 28A onaj koji ponese njihov strv, neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Za vas su one neèiste." 29"Od životinja što po zemlji gmižu neka su za vas ove neèiste: krtica, miš i svaka vrsta guštera; 30zidni macaklin, kameleon, daždevnjak, zelembaæ i tinšamet. 31Te su životinje od svih što gmižu za vas neèiste. Tko ih se mrtvih dotakne neka je neèist do veèeri. 32A na što koja od njih mrtva padne, neka je oneèišæeno: bio to kakav drveni predmet ili odjeæa, koža ili vreæa. Svaki takav predmet koji se upotrebljava neka se zamoèi u vodu i ostane neèist do veèeri. Onda æe postati èist. 33Upadne li što od njih u kakvu zemljanu posudu, razbijte je; sve je u njoj oneèišæeno. 34A bilo kakva hrana što se jede, ako na nju kapne voda iz te posude, bit æe oneèišæena. Svaka tekuæina što se pije u svakoj takvoj posudi neka se smatra neèistom. 35A sve na što padne bilo što od njihove crkotine neka je neèisto; bude li to peæ ili ognjište, neka se sruše: oneèišæeni su za vas i neka neèisti budu. 36A vrelo ili èatrnja koja drži vodu neka se smatraju èistima. Ali tko dirne strvinu životinje neka je neèist. 37Ako što od njihova strva padne na žitno sjemenje što æe se sijati, ono ostaje èisto; 38ali ako se sjemenje nakvasi vodom, a onda na nj padne što od njihove crkotine, neka je za vas neèisto. 39Ako ugine koja životinja što vam služi za hranu, onaj koji dotakne njezinu strvinu neka je neèist do veèeri; 40a koji pojede od njezine strvine neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri; koji ponese njezinu strvinu neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. 41Svaka životinja što po tlu gmiže odvratna je. Neka se ne jede! 42Ništa što puže na trbuhu, ništa što god ide na èetiri noge ili na više nogu - nikakve puzavce što po tlu gmižu nemojte jesti jer su odvratni! 43Nemojte sami sebe poganiti svim tim puzavcima što gmižu; ne prljajte se njima, da i vi zbog njih ne postanete neèisti. 44Ta ja - Jahve - Bog sam vaš! Posveæujte se, dakle, da sveti budete, jer svet sam ja! Nijednim se puzavcem što po tlu gmiže ne prljajte! 45Jest, ja sam Jahve; izveo sam vas iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!" 46To je odredba koja se odnosi na ptice i sva živa biæa što se u vodi kreæu i na sve stvorove koji po zemlji gmižu. 47Svrha joj je da se razlikuje neèisto od èistoga; životinja koja se može jesti od životinje koja se ne smije jesti.

Chapter 12

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Kad koja žena zatrudni i rodi muško èedo, neka je neèista sedam dana, kako je neèista u vrijeme svoga mjeseènog pranja. 3Osmoga dana neka se dijete obreže. 4A ona neka ostane još trideset i tri dana da se oèisti od svoje krvi; ne smije dirati ništa posveæeno niti dolaziti u Svetište dok se ne navrši vrijeme njezina èišæenja. 5Ako rodi žensko èedo, neka je neèista dva tjedna, kao za svoga mjeseènog pranja, i neka ostane još šezdeset i šest dana da se oèisti od svoje krvi. 6A kad se navrši vrijeme njezina èišæenja - bilo za sinèiæa, bilo za kæerkicu - neka donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubiæa ili grlicu za žrtvu okajnicu. 7Neka on to prinese pred Jahvom i nad njom izvrši obred pomirenja. Tako æe ona biti oèišæena od svoga krvarenja. To je odredba koja se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko èedo. 8Ali ako ne može da naðe dovoljno sredstava za grlo od sitnoga stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubiæa - jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu. Neka sveæenik izvrši nad njom obred pomirenja, i ona æe biti oèišæena'."

Chapter 13

1 Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 2"Ako se kome na koži pojavi oteklina ili lišaj ili bjelkasta pjega što bi bila nagovještaj gube na koži njegova tijela, neka se takav dovede sveæeniku Aronu ili kojemu od njegovih sinova sveæenika. 3Neka sveæenik pregleda zaraženo mjesto na koži njegova tijela. Ako je dlaka na zaraženom mjestu postala bijela i uèini se da je ono dublje od kože njegova tijela, onda je to guba. Pošto ga sveæenik pregleda, neka ga proglasi neèistim. 4Ali ako se pokaže da bjelkasta pjega na koži njegova tijela nije dublja nego i koža, a dlaka na njoj nije pobijeljela, neka onda sveæenik bolesnika osami sedam dana. 5Neka ga sedmoga dana opet sveæenik pregleda. Ako ustanovi svojim oèima da zaraza još postoji, ali da se po koži dalje ne širi, neka ga osami još sedam dana. 6Sedmoga dana neka ga opet pregleda. Bude li zaraženo mjesto manje upadno, a bolest se kožom ne bude proširila, neka ga proglasi èistim: to je samo lišaj. Pošto opere svoje haljine, bit æe èist. 7Ali ako se lišaj kožom proširi, pošto je sveæenik bolesnika pregledao i proglasio ga èistim, neka se ponovo pokaže sveæeniku. 8Neka ga sveæenik pregleda. Bude li se lišaj proširio po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. 9Ako se na èovjeku pokaže guba, neka ga dovedu sveæeniku. 10Neka ga sveæenik pregleda. Ako po koži bude bjelkasta oteklina s pobijeljelom dlakom i napetim èirom, 11to je duboko ukorijenjena guba po koži njegova tijela. Neka ga sveæenik proglasi neèistim. Ne treba ga osamljivati, jer je sigurno neèist. 12Ako guba izbije po koži tako da bolesniku prekrije svu kožu od glave do pete - sve što sveæenikove oèi vide - 13neka sveæenik obavi pregled. Bude li guba prekrila sve njegovo tijelo, neka ga proglasi èistim. Buduæi da je sav pobijelio, èist je. 14Ali onog dana kad se na njemu pokaže èir, bit æe neèist. 15Kad sveæenik vidi taj èir, neka bolesnika proglasi neèistim: èir je neèista stvar, to je guba. 16Ali ako se èir promijeni u bijelo, neka èovjek doðe k sveæeniku. 17Sveæenik neka ga pregleda. Bude li rana postala bijela, neka sveæenik proglasi bolesnika èistim - èist i jest." 18"Kad se kome na koži napne èir i zacijeli, 19i ondje gdje je bio èir pojavi se bjelkasta oteklina ili mjesto izblijedi i postane bjelkasto, ili izbije bijelocrvenkasta pjega, neka se taj èovjek pokaže sveæeniku. 20Neka ga sveæenik pregleda. Pronaðe li da je tu koža udubljenija a dlaka pobijeljela, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je onda guba što je izbila u èiru. 21Ali ako sveæenik ustanovi da tu dlaka nije pobijeljela, da koža nije udubljenija nego drugdje, da mjesto tamni, neka bolesnika osami sedam dana. 22Proširi li mu se bolest po koži, neka ga sveæenik proglasi neèistim - to je guba. 23Ako pjega ostane na mjestu i ne proširi se, to je ožiljak od èira. Neka toga èovjeka sveæenik proglasi èistim." 24"Kome na koži bude opeklina, pa mjesto opekline postane pjega bijelocrvenkasta ili bjelkasta, 25neka to sveæenik pregleda. Ako dlaka na mjestu bude pobijeljela i uèini se da je to mjesto udubljenije od kože, onda je to guba što je u opeklini izbila. Neka ga sveæenik proglasi neèistim; to je guba. 26Ali ako sveæenik ustanovi da dlaka nije pobijeljela, da mjesto nije udubljenije od kože i da tamni, neka ga osami sedam dana. 27Sedmoga dana neka ga pregleda. Ako se pjega po koži proširi, neka ga sveæenik proglasi neèistim: to je guba. 28Ostane li ozljeda na mjestu i proširi se po koži, to je onda oteklina od opekline. Neka èovjeka sveæenik proglasi èistim: to je ožiljak od opekline." 29"Ako se na glavi ili na bradi kojega èovjeka ili žene pokaže bolest, 30neka sveæenik bolest pregleda. Ustanovi li se da je dublje od kože i da je tu dlaka požutjela i otanèala, neka bolesnika sveæenik proglasi neèistim. To je šuga, to jest guba na glavi ili na bradi. 31Ali ako sveæenik, pregledavši oboljelo mjesto, ustanovi da nije dublje od kože, ali da tu ipak nema crne dlake, neka sveæenik odstrani šugavca sedam dana. 32Sedmoga dana neka ga sveæenik pregleda. Ako se šuga nije proširila niti dlaka požutjela, te ako se èini da šuga nije dublja od kože, 33neka se bolesnik obrije - ali ošugano mjesto da ne brije! - i neka ga sveæenik odstrani od drugih sedam dana. 34Sedmoga dana neka opet sveæenik pregleda šugavo mjesto. Ako se šuga kožom ne bude proširila i uèini se da nije dublja od kože, neka tog bolesnika sveæenik proglasi èistim. On neka opere svoju odjeæu i bude èist. 35Proširi li se šuga po koži pošto je bio èistim proglašen, 36neka ga sveæenik ponovo pregleda. Ako se šuga kožom bude proširila - sveæenik neka više i ne traži žute dlake - bolesnik ja neèist. 37Ali ako opazi da je šuga stala i da je nikla crna dlaka, šuga je zacijeljela - on je èist. Neka ga sveæenik proglasi èistim." 38"Ako se na koži kojeg èovjeka ili žene pokažu pjege te ako su te pjege bijele, 39neka ih sveæenik pregleda. Ako te pjege po koži budu tamnobijele, onda je to osip što je izbio po koži: bolesnik je èist." 40"Ako èovjeku opadne kosa s glave, oæelavio mu je zatiljak, ali je èist. 41Ako mu sprijeda opadne kosa s glave, oæelavio je na èelu, ali je èist. 42Ali ako se po æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu pojavi crvenkastobijela bolest, to je guba što je izbila po njegovu æelavom zatiljku ili oæelavljelu èelu. 43Neka ga sveæenik pregleda. Ako ustanovi da je osip na æelavu zatiljku ili po oæelavljelu èelu bjelkastocrvenkast - naizgled kao i guba na koži tijela - 44èovjek se ogubavio, neèist je. Sveæenik ga mora proglasiti neèistim - guba mu je na glavi." 45"Onaj koji se bude ogubavio, neka nosi rasparanu odjeæu; kosa neka mu je rašèupana; gornju usnu neka prekrije i vièe: "Neèist! Neèist!" 46Sve dok na njemu bude bolest, neka neèistim ostane, a kako je neèist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora." 47"Kad se zaraza gube pokaže na odijelu, bilo vunenu bilo lanenu, 48na osnovi ili na potki od lana ili vune; ili na koži; ili na bilo kakvu predmetu od kože; 49pa ako mrlja na odijelu ili koži, na osnovi ili na potki, ili na bilo kakvu predmetu od kože, bude zelenkasta ili crvenkasta, to je guba i neka se sveæeniku pokaže. 50Neka sveæenik, pošto pregleda što je zaraženo, to stavi na osamu sedam dana. 51Onda neka sedmoga dana zarazu pregleda. Ako se zaraza proširi po odijelu, po osnovi ili potki, ili po koži, ili po kakvu god predmetu od kože, to je zarazna guba. Stvar je neèista. 52To odijelo - bilo osnova bilo potka, od vune ili lana - ili kakav kožni predmet za koji je zaraza prionula, gubom se zarazio; neka na vatri izgori. 53Ali ako sveæenik opazi da se zaraza nije proširila na odijelu - na osnovi ni na potki - niti na bilo kakvu kožnom predmetu, 54onda neka naredi da se zaražena stvar opere. Neka je zatim stavi nasamo drugih sedam dana. 55A ako, pošto je stvar bila oprana, sveæenik opazi da se zaraženo mjesto nije promijenilo, ipak, mada se bolest nije raširila, stvar je neèista. Neka se na vatri spali: trula je i iznutra i izvana. 56Opazi li sveæenik da se bolest smanjuje nakon pranja, neka to mjesto izreže, bilo ono na odijelu ili na koži, na osnovi ili na potki. 57Ako se na odijelu opet pojavi, u osnovi ili potki, ili bilo kakvu kožnom predmetu, onda je to zaraza, i zaraženi predmet neka u vatri izgori. 58Ako li bolest nestane s odijela - osnove ili potke - ili bilo kakva kožnoga predmeta pošto je bio opran, neka se opere opet, pa neka je èist." 59To su propisi za bolest gube na odijelu od vune ili lana - u osnovi ili potki - ili bilo kakvu predmetu od kože da se proglase èistim ili neèistim.

Chapter 14

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Neka ovo bude obred za gubavca na dan njegova èišæenja: neka se dovede sveæeniku; 3neka sveæenik iziðe iz tabora i obavi pregled. Ako ustanovi da je gubavac od gube ozdravio, 4neka naredi da se za èovjeka koji se ima èistiti uzmu dvije ptice, èiste i žive, cedrovine, grimiznog prediva i izopa. 5Neka zatim sveæenik naredi da se jedna ptica zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 6Potom neka uzme živu pticu, a onda zajedno živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoèi u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode. 7Sada neka sedam puta poškropi onoga koji se od gube èisti, a onda ga èistim proglasi. Poslije toga neka pusti živu pticu na otvorenu polju. 8Onaj koji se èisti neka opere svoju odjeæu, obrije sve svoje dlake i u vodi se okupa. Tako neka je èist. Poslije toga neka uðe u tabor, ali sedam dana neka stanuje izvan svoga šatora. 9Sedmi dan neka obrije sve svoje dlake: kosu, bradu i obrve; neka obrije sve ostale svoje dlake. Pošto u vodi opere svoju odjeæu i okupa se, neka je èist. 10Osmoga dana neka uzme muško janje bez mane, jedno žensko janje od godine dana, takoðer bez mane, tri desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu i jedan log ulja. 11Sveæenik koji vrši èišæenje neka ih stavi pred Jahvu na ulazu u Šator sastanka s èovjekom koji se ima èistiti. 12Neka zatim sveæenik uzme jedno muško janje pa ga s ono ulja u logu prinese kao žrtvu naknadnicu. Neka ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 13Neka janje zakolje ondje gdje se kolju žrtve okajnice i žrtve paljenice - na svetome mjestu, jer žrtva naknadnica kao i okajnica pripada sveæeniku: vrlo je sveta! 14Potom neka sveæenik uzme krvi od žrtve naknadnice, pa neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 15Poslije toga neka uzme log s uljem i izlije na dlan svoje lijeve ruke. 16Zamoèivši sveæenik svoj desni prst u ulje na svojoj lijevoj ruci, neka uljem sa svoga prsta obavi škropljenje pred Jahvom sedam puta. 17Od ulja što mu preostane u ruci neka sveæenik, po krvi od žrtve naknadnice, pomaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 18Ostatak ulja sa svoje ruke neka sveæenik metne na glavu onoga koji se èisti. Tako æe sveæenik nad njim izvršiti obred pomirenja pred Jahvom. 19Neka sveæenik poslije toga prinese žrtvu okajnicu i nad onim koji se èisti neka obavi obred pomirenja za njegovu neèistoæu. Napokon neka zakolje žrtvu paljenicu, 20a onda neka sveæenik žrtvu paljenicu i žrtvu prinosnicu podigne na žrtvenik. Kad tako sveæenik nad njim obavi obred pomirenja, neka je èist. 21Ako bude siromašan te ne mogne to priskrbiti, neka uzme samo jedno muško janje za žrtvu naknadnicu i neka se ono prinese kao žrtva prinosnica da se nad tim èovjekom izvrši obred pomirenja. I neka uzme samo desetinu efe najboljeg brašna zamiješena u ulju za žrtvu prinosnicu, jedan log ulja, 22k tome dvije grlice ili dva golubiæa - prema svojim moguænostima - jedno za žrtvu okajnicu, a drugo za žrtvu paljenicu. 23Osam dana nakon svoga oèišæenja neka ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka pred Jahvu. 24Neka sveæenik uzme janje za žrtvu naknadnicu i log s uljem pa ih prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu. 25Neka se onda zakolje janje žrtve naknadnice, a sveæenik neka uzme njegove krvi i neka njome namaže resicu desnoga uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 26Poslije toga neka sveæenik izlije ulje na dlan svoje lijeve ruke. 27A onda neka od ulja što mu je na dlanu lijeve ruke obavi škropljenje sedam puta prstom svoje desne ruke pred Jahvom. 28Od ulja iz svoje ruke neka sveæenik, po krvi žrtve naknadnice, namaže resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge onoga koji se èisti. 29Ostatak ulja što bude na dlanu neka sveæenik stavi na glavu onoga koji se èisti, vršeæi nad njim obred pomirenja pred Jahvom. 30Neka zatim prinese jednu od dviju grlica ili jednoga od dvaju golubiæa - što je veæ mogao pribaviti - 31kao žrtvu okajnicu, a drugu kao žrtvu paljenicu zajedno sa žrtvom prinosnicom. Neka tako sveæenik izvrši obred pomirenja pred Jahvom nad onim koji se èisti." 32To je propis za onoga koji je gubom zaražen a ne može priskrbiti sve za svoje oèišæenje. 33Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 34"Kad uðete u kanaansku zemlju koju æu vam dati u posjed, a ja pustim gubu na koju kuæu u zemlji što je budete zaposjeli, 35onda onaj èija je kuæa neka doðe sveæeniku i kaže: 'Èini mi se da je moja kuæa zaražena gubom.' 36Neka sveæenik naredi da se kuæa isprazni prije nego on doðe da bolest pregleda, da ne bi sve što je u kuæi bilo proglašeno neèistim; poslije toga neka sveæenik uðe da kuæu pregleda. 37Ako nakon pregleda zapazi da je bolest na kuænim zidovima od zelenkastih ili crvenkastih udubina i prièini mu se da idu dublje od površine zida, 38neka sveæenik iziðe iz kuæe na kuæna vrata i neka kuæu zatvori sedam dana. 39Sedmi dan neka sveæenik opet doðe i pregleda: ako se bolest bude proširila po zidovima kuæe, 40neka sveæenik naredi da se povadi zaraženo kamenje i baci na koje neèisto mjesto izvan grada. 41Zatim neka zapovjedi da se svi unutarnji zidovi kuæe ostružu i da se sastrugani prah baci na koje neèisto mjesto izvan grada. 42Onda neka se uzme drugo kamenje i umetne namjesto onoga kamenja. Potom neka se uzme druga žbuka i kuæa ponovo ožbuka. 43Ako se pošast na kuæi opet pojavi pošto je kamenje bilo povaðeno i kuæa ostrugana i opet ožbukana, 44neka sveæenik ode da pregleda: bude li se bolest po kuæi proširila, to je onda u kuæi zarazna guba; kuæa je neèista. 45Neka se kuæa poruši, a njezino kamenje, njezina drvena graða i sva žbuka s kuæe neka se odnese izvan grada na koje neèisto mjesto. 46Tko uðe u kuæu dok je zatvorena, neka je neèist do veèeri. 47Tko u kuæi legne, mora oprati svoju odjeæu. I tko u kuæi objeduje, mora svoju odjeæu oprati. 48Ako li sveæenik doðe i vidi da se bolest po kuæi nije proširila pošto je kuæa opet bila ožbukana, neka sveæenik kuæu proglasi èistom, jer se bolest izlijeèila. 49A za oèišæenje kuæe neka uzme: dvije ptice, cedrovine, grimizna prediva i izopa. 50Jednu od ptica neka zakolje nad živom vodom u zemljanoj posudi. 51Potom neka uzme: cedrovinu, izop, grimizno predivo i pticu živu te ih zamoèi u krv ptice zaklane i u živu vodu pa kuæu poškropi sedam puta. 52Oèistivši tako od grijeha kuæu krvlju ptice, živom vodom, živom pticom, cedrovinom, izopom i grimiznim predivom, 53neka pticu živu pusti izvan grada na otvorenu polju. Kad tako obavi obred pomirenja nad kuæom, bit æe èista." 54To je propis za svaku vrst gube i šuge, 55za gubu odjeæe ili kuæe, 56za otekline, lišaje ili pjege. 57On odreðuje vrijeme neèistoæe i èistoæe. To je zakon o gubi.

Chapter 15

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Govorite Izraelcima i kažite im: 'Kad koji èovjek imadne izljev iz svoga tijela, njegov je izljev neèist. 3Evo u èemu je njegova neèistoæa ako ima taj izljev: ispusti li njegovo tijelo izljev ili ga zadrži, on je neèist. 4Svaka postelja na koju legne onaj koji ima izljev neka je neèista; i svaki predmet na koji sjedne neka je neèist. 5A svaki koji se dotakne njegove posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 6Tko god sjedne na predmet na kojemu je sjedio onaj koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 7Tko se dotakne tijela onoga koji je imao izljev neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri neèistim ostane. 8Ako onaj koji ima izljev pljune na koga tko je èist neka taj opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i neèistim ostane do veèeri. 9Neka je neèisto i svako sjedalo na koje za vožnje sjedne onaj koji ima izljev; 10i tko se dotakne èega što je pod tim bolesnikom bilo neka je neèist do veèeri. Tko ponese štogod takvo neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. 11A svaki koga se onaj koji ima izljev dotakne neopranih ruku neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. 12Zemljana posuda koje se dotakne onaj s izljevom neka se razbije, a svaki drveni sud neka se vodom ispere. 13Kad se onaj koji ima izljev od toga izlijeèi, neka onda nabroji sedam dana za svoje oæišæenje; neka opere svoju odjeæu, okupa se u živoj vodi i neka je èist. 14Osmoga pak dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa, doðe pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka pa ih sveæeniku preda. 15Neka ih sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Time æe sveæenik izvršiti obred pomirenja nad tim èovjekom za njegov izljev. 16Kad èovjek imadne sjemeni izljev, neka u vodi okupa cijelo svoje tijelo i ostane neèistim do veèeri. 17Svaka haljina i svaka koža na koju dospije takav sjemeni izljev neka se u vodi opere i ostane neèistom do veèeri. 18Ako koja žena legne s kojim èovjekom i on ispusti sjeme, neka se okupaju u vodi i budu neèisti do veèeri'." 19"Kad žena imadne krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj neèistoæi sedam dana; tko se god nje dotakne neka je neèist do veèeri. 20Na što god bi legla za svoje neèistoæe neka je neèisto; na što god sjedne neka je neèisto. 21Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i do veèeri ostane neèistim. 22Tko god dotakne bilo koji predmet na kojemu je ona sjedila neka svoju odjeæu opere, u vodi se okupa i neèist ostane do veèeri. 23A ako bi se dotakao èega što je bilo na njezinoj postelji ili na predmetu na kojem je ona sjedila, neka je neèist do veèeri. 24Ako koji èovjek s njom legne, njezina neèistoæa za nj prianja, pa neka je neèist sedam dana. Svaka postelja na koju on legne neka je neèista. 25Ako žena imadne krvarenje dulje vremena izvan svoga mjeseènog pranja, ili ako se njezino mjeseèno pranje produžuje, neka se smatra neèistom sve vrijeme krvarenja kao da su dani njezina mjeseènog pranja. 26Svaka postelja na koju legne za sve vrijeme svoga krvarenja bit æe joj kao i postelja za njezina mjeseènog pranja. I svaki predmet na koji sjedne neka postane neèistim kao što bi bio neèist u vrijeme njezina mjeseènog pranja. 27A svatko tko ih se dotakne neka je neèist; neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i ostane neèistim do veèeri. 28Ako ozdravi od svog krvarenja, neka namiri sedam dana, a poslije toga neka je èista. 29Osmoga dana neka uzme dvije grlice ili dva golubiæa te ih donese sveæeniku na ulaz u Šator sastanka. 30Neka jedno sveæenik prinese kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu. Tako æe sveæenik obaviti pred Jahvom obred pomirenja nad njom, za njezino neèisto krvarenje." 31"Odvraæajte Izraelce od njihovih neèistoæa, da ne bi zbog njih pomrli oskvrnjujuæi moje Prebivalište koje se nalazi meðu njima. 32To je propis za èovjeka koji ima izljev; za onoga koga èini neèistim sjemeni izljev; 33za ženu u vrijeme neèistoæe njezina mjeseènog pranja; za svakoga - bilo muško bilo žensko - tko imadne izljev, a tako i za èovjeka koji legne s oneèišæenom ženom."

Chapter 16

1 Poslije smrti dvojice Aronovih sinova, koji su poginuli prinoseæi pred Jahvom neposveæenu vatru, progovori Jahve Mojsiju. 2Jahve reèe Mojsiju: "Kaži svome bratu Aronu da ne ulazi u svako doba u Svetište iza zavjese, pred Pomirilište koje se nalazi na Kovèegu, da ne pogine. Jer ja æu se pojavljivati nad Pomirilištem u oblaku. 3Neka Aron ulazi u Svetište ovako: s juncem za žrtvu okajnicu i ovnom za žrtvu paljenicu. 4Neka se obuèe u posveæenu košulju od lana; na svoje tijelo neka navuèe gaæe od lana; neka se opaše lanenim pasom, a na glavu stavi mitru od lana. To je posveæeno ruho koje ima obuæi pošto se okupa u vodi. 5Od zajednice izraelske neka primi dva jarca za žrtvu okajnicu i jednoga ovna za žrtvu paljenicu. 6Pošto Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh i izvrši obred pomirenja za se i za svoj dom, 7neka uzme oba jarca i postavi ih pred Jahvu na ulaz u Šator sastanka. 8Neka Aron baci kocke za oba jarca te jednoga odredi kockom Jahvi, a drugoga Azazelu. 9Jarca na kojega je kocka pala da bude Jahvi neka Aron prinese za žrtvu okajnicu. 10A jarac na kojega je kocka pala da bude Azazelu neka se smjesti živ pred Jahvu, da se nad njim obavi obred pomirenja i otpremi Azazelu u pustinju. 11Zatim neka Aron prinese junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh; i obavi obred pomirenja za se i za svoj dom: i neka zakolje toga junca za žrtvu okajnicu za svoj grijeh. 12Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. 13Sad neka stavi tamjan na vatru pred Jahvom da oblak od tamjana zastre Pomirilište što je na Svjedoèanstvu. Tako neæe poginuti. 14Poslije toga neka uzme krvi od junca i svojim prstom poškropi istoènu stranu Pomirilišta; a ispred Pomirilišta neka svojim prstom poškropi sedam puta tom krvlju. 15Neka potom zakolje jarca za žrtvu okajnicu za grijeh naroda; neka unese njegovu krv za zavjesu te s njegovom krvi uèini kako je uèinio s krvlju od junca: neka njome poškropi po Pomirilištu i pred njim. 16Tako æe obaviti obred pomirenja nad Svetištem zbog neèistoæa Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha. A tako neka uèini i za Šator sastanka što se meðu njima nalazi, sred njihovih neèistoæa. 17Kad on uðe da obavi obred pomirenja u Svetištu, neka nikoga drugog ne bude u Šatoru sastanka dok on ne iziðe. Obavivši obred pomirenja za se, za svoj dom i za svu izraelsku zajednicu, 18neka ode k žrtveniku koji se nalazi pred Jahvom te nad žrtvenikom obavi obred pomirenja. Neka uzme krvi od junca i krvi od jarca pa stavi na rogove oko žrtvenika. 19Neka svojim prstom poškropi žrtvenik istom krvlju sedam puta. Tako æe ga oèistiti od neèistoæa Izraelaca i posvetiti. 20Kad svrši obred pomirenja Svetišta, Šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. 21Neka mu na glavu Aron stavi obje svoje ruke i nad njim ispovjedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim èovjekom. 22Tako æe jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj. Otpremivši jarca u pustinju, 23neka se Aron vrati u Šator sastanka, sa sebe svuèe lanenu odjeæu u koju se bio obukao kad je ulazio u Svetište i neka je ondje ostavi. 24Neka potom opere svoje tijelo vodom na posveæenu mjestu, na se obuèe svoju odjeæu te iziðe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod. 25Loj sa žrtve okajnice neka sažeže u kad na žrtveniku. 26Onaj koji je odveo jarca Azazelu neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo u vodi okupa i poslije toga može opet doæi u tabor. 27A junca žrtve okajnice i jarca žrtve okajnice od kojih je krv bila donesena u Svetište da se obavi obred pomirenja neka odnesu izvan tabora pa neka na vatri spale njihove kože, njihovo meso i njihovu neèist. 28Tko ih bude spaljivao, neka opere svoju odjeæu, svoje tijelo okupa u vodi i poslije toga može opet doæi u tabor. 29Ovaj zakon neka za vas trajno vrijedi. U sedmom mjesecu, deseti dan toga mjeseca, postite i ne obavljajte nikakva posla: ni domorodac ni stranac koji meðu vama boravi. 30Jer toga dana nad vama se ima izvršiti obred pomirenja da se oèistite od svih svojih grijeha te da pred Jahvom budete èisti. 31Neka je to za vas subotnji poèinak kad postite. Trajan je to zakon. 32Neka obred pomirenja obavi onaj sveæenik koji bude pomazan i posveæen za vršenje sveæenièke službe namjesto svoga oca. Neka se obuèe u posveæeno laneno ruho; 33on neka obavi obred pomirenja za posveæeno Svetište, za Šator sastanka i za žrtvenik. Zatim neka izvrši obred pomirenja nad sveæenicima i nad svim narodom zajednice. 34Tako neka to bude za vas trajan zakon; jednom na godinu neka se nad Izraelcima obavi obred pomirenja za sve njihove grijehe." Mojsije je uèinio kako mu je Jahve naredio.

Chapter 17

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Aronu, njegovim sinovima i svima Izraelcima te im reci: 'Evo što je zapovjedio Jahve: 3svaki onaj od Izraelova doma koji u taboru ili izvan tabora zakolje vola, ili ovcu, ili kozu, 4a ne donese ih na ulaz u Šator sastanka da se prinesu na dar Jahvi pred njegovim Prebivalištem, svaki takav neka je odgovoran: prolio je krv i neka se odstrani iz svoga naroda.' 5Zato neka Izraelci svoje žrtve koje bi htjeli klati vani u polju dovedu na ulaz u Šator sastanka, k sveæeniku, i neka ih prinose kao žrtve prièesnice. 6Neka sveæenik izlije krv po Jahvinu žrtveniku koji se nalazi na ulazu u Šator sastanka, a loj spali na ugodan miris Jahvi, 7tako da ubuduæe ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. 8I kaži im: 'Svaki pojedinac od Izraelova doma, ili stranac koji meðu vama boravi, koji prinese paljenicu ili klanicu 9a ne donese je na ulaz u Šator sastanka da se prinese Jahvi, taj neka se odstrani iz svoga naroda.'" 10"Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice meðu vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, ja æu se okrenuti, svakoga tko blaguje krv odstranit æu iz njegova naroda. 11Jer je život živoga biæa u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život. 12Zato sam kazao Izraelcima: neka nitko od vas ne jede krvi; neka ni stranac koji meðu vama bude ne jede krvi. 13Tko god, Izraelac ili stranac koji meðu vama boravi, uhvati u lovu kakvu zvijer ili pticu što se može jesti neka joj prolije krv i zatrpa zemljom. 14Jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog biæa, jer život svakoga živog biæa jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani. 15Tko bi god, Izraelac ili stranac, jeo što je uginulo ili što su zvijeri rastrgale neka opere svoju odjeæu, u vodi se okupa i ostane neèistim do veèeri. Tada æe postati èist. 16Ali ako je ne opere i ne okupa svoga tijela, neka snosi posljedice svoje krivnje."

Chapter 18

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ja sam Jahve, Bog vaš. 3Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obièajima! 4Vršite moje naredbe; vršite moje zapovijedi; prema njima hodite. Ja sam Jahve, Bog vaš. 5Zato držite moje zakone i moje naredbe; tko ih vrši - u njima æe naæi život. Ja sam Jahve! 6Neka se nitko od vas ne približuje svojoj krvnoj rodbini da otkriva njezinu golotinju. Ja sam Jahve! 7Ne otkrivaj golotinje svoga oca ni golotinje svoje majke. Majka ti je, ne otkrivaj njezine golotinje! 8Ne otkrivaj golotinje žene svoga oca! I to je golotinja tvoga oca! 9Ne otkrivaj golotinje svoje sestre - kæeri svoga oca ili kæeri svoje majke - bila roðena u kuæi ili izvan nje! 10Ne otkrivaj golotinje kæeri svoga sina niti golotinje kæeri svoje kæeri! TÓa njihova je golotinja tvoja vlastita golotinja. 11Ne otkrivaj golotinje kæeri žene svoga oca! Jer, roðena od tvog oca, ona ti je sestra. 12Ne otkrivaj golotinje sestre svoga oca! Ona je krv tvoga oca. 13Ne otkrivaj ni golotinje sestre svoje majke! Ta i ona je krv tvoje majke! 14Ne otkrivaj golotinje svoga strica! To jest, nemoj se približavati njegovoj ženi. Ta ona je tvoja strina. 15Ne otkrivaj golotinje svoje snahe! Ona je žena tvoga sina. Ne otkrivaj golotinje njezine. 16Ne otkrivaj golotinje žene svoga brata! Ta to je golotinja tvoga brata. 17Ne otkrivaj golotinje koje žene i njezine kæeri! Nemoj se ženiti kæerju njezina sina niti kæerju njezine kæeri te im golotinju otkrivati. Oni su krvna rodbina. To bi bila pokvarenost. 18Ne uzimaj sebi koju ženu u isto vrijeme kad i njezinu sestru da je ljubomorom žalostiš otkrivajuæi golotinju ovoj preko nje za njezina života! 19Ne približuj se ni jednoj ženi kad je u neèistoæi svoga mjeseènog pranja da joj otkrivaš golotinju! 20Ne lijegaj sa ženom bližnjega svoga; od nje bi postao neèist. 21Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obešèašæivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve! 22Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota. 23Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao neèist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opaèina. 24Nièim se od toga nemojte oneèišæavati! Ta svim su se tim oneèišæavali narodi koje ja ispred vas tjeram. 25I zemlja je postala neèista. Zato æu kazniti njezinu opaèinu, i zemlja æe ispljuvati svoje stanovnike. 26Vi pak držite moje zakone i moje naredbe: ni jedne od tih opaèina nemojte poèinjati - ni vi ni stranac koji meðu vama boravi. 27Sve je te zloæe poèinjao svijet koji je bio u toj zemlji prije vas te je zemlja postala neèista. 28Neæe li, ako je uèinite neèistom, zemlja ispljuvati i vas kako je ispljuvala narod koji je bio prije vas? 29Jest, svi koji bi poèinili bilo koju od tih zloæa bit æe odstranjeni iz svoga naroda. 30Zato držite moje zapovijedi; nemojte se podavati ni jednome od onih odvratnih obièaja što su se održavali prije vas; tako se njima neæete oneèistiti. Ja sam Jahve, Bog vaš!'"

Chapter 19

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: 'Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš! 3Svoje se majke i svoga oca svaki bojte! Subote moje držite! Ja sam Jahve, Bog vaš! 4Ne obraæajte se na ništavila! Ne pravite sebi lijevanih kumira! Ja sam Jahve, Bog vaš! 5Kad prinosite Jahvi žrtvu prièesnicu, prinesite je tako da budete primljeni. 6Neka se pojede na dan kad je prinosite ili sutradan. Što preostane za prekosutra neka se spali na vatri. 7Kad bi se jelo od toga jela treæi dan, bilo bi odvratno i žrtva ne bi bila primljena. 8A onaj koji je ipak jede neka snosi posljedice svoje krivnje. Buduæi da je oskvrnuo ono što je Jahvi posveæeno, neka se takav odstrani iz svoga naroda. 9Kad žetvu žanjete po svojoj zemlji, ne žanjite dokraja svoje njive; niti pabirèite ostatke poslije svoje žetve. 10Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaš. 11Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. 12Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! 13Ne iskorišæuj svoga bližnjega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. 14Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! Ja sam Jahve! 15Ne poèinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome, niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu! 16Ne raznosi klevete meðu svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. Ja sam Jahve! 17Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako neæeš pasti u grijeh zbog njega. 18Ne osveæuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve! 19Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeæe od dvije vrste tkanine. 20Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer ona nije slobodna. 21Neka on na ulazu u Šator sastanka prinese Jahvi žrtvu naknadnicu, to jest jednoga ovna kao žrtvu naknadnicu. 22Neka sveæenik tim ovnom žrtve naknadnice izvrši nad tim èovjekom obred pomirenja pred Jahvom za poèinjeni grijeh. I grijeh koji je poèinio bit æe mu oprošten. 23Kad uðete u zemlju i zasadite bilo kakvu voæku, smatrajte njezine plodove za neobrezane. Tri godine neka vam budu neobrezani: neka se ne jedu. 24Èetvrte godine neka se svi njezini plodovi posvete na svetkovinu zahvale Jahvi. 25Istom pete godine jedite njezin plod i ubirite sebi njezin urod. Ja sam Jahve, Bog vaš! 26Ništa s krvlju nemojte jesti! Ne gatajte! Ne èarajte! 27Ne zaokružujte kose na svojim sljepooènicama; ne šišajte okrajka svoje brade. 28Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! 29Ne obešèašæuj svoje kæeri dajuæi je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neæe podati bludnosti niti æe se napuniti pokvarenošæu. 30Držite moje subote; štujte moje Svetište. Ja sam Jahve! 31Ne obraæajte se na zazivaèe duhova i vraèare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! 32Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! 33Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. 34Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. TÓa i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš. 35Ne poèinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam. 36Neka su vam mjerila toèna; utezi jednaki; efa prava; prav hin. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. 37Držite sve moje zakone i sve moje naredbe; vršite ih. Ja sam Jahve!'"

Chapter 20

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima: 'Tko god, Izraelac, ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje èedo Moleku, mora se smaknuti; narod zemlje neka ga kamenuje. 3Ja æu se okrenuti protiv toga èovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje èedo Moleku, okaljao moje Svetište i obešèastio moje sveto ime. 4A ako narod zatvori svoje oèi nad tim èovjekom kad svoje èedo ustupi Moleku te ga ne smakne, 5ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. 6Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga iz njegova naroda. 7Posveæujte se da budete sveti! TÓa ja sam Jahve, Bog vaš. 8Držite moje zakone i vršite ih. Ja, Jahve, posveæujem vas'." 9"Tko god prokune svoga oca i svoju majku, neka se smakne. Jer je oca svoga i majku svoju prokleo, neka njegova krv padne na nj. 10Èovjek koji poèini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smræu - i preljubnik i preljubnica. 11Èovjek koji bi legao sa ženom svoga oca - otkrio bi golotinju svoga oca - neka se oboje kazne smræu, krv njihova neka padne na njih. 12Legne li tko sa svojom snahom, neka se oboje kazne smræu. Uèinili su rodoskvrnuæe i neka krv njihova padne na njih. 13Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se liježe sa ženom, obojica bi poèinila odvratno djelo. Neka se smaknu i krv njihova neka padne na njih. 14Èovjek koji se oženi kæerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da meðu vama ne bude pokvarenosti. 15Èovjek koji bi spolno opæio sa životinjom ima se smaknuti. Životinju ubijte! 16Ako bi se žena primakla bilo kakvoj životinji da se s njom pari, ubij i ženu i životinju. Neka se smaknu i njihova krv neka padne na njih. 17Èovjek koji bi se oženio svojom sestrom, kæerju svoga oca ili kæerju svoje majke te vidio njezinu golotinju, a ona vidjela njegovu - pogrdno je to djelo! - neka se istrijebe pred oèima naroda. Otkrio je golotinju svoje sestre, pa neka snosi i posljedice svoje krivnje. 18Èovjek koji bi legao sa ženom za njezina mjeseènog pranja te otkrio njezinu golotinju - razgolio izvor njezine krvi i ona sama otkrila izvor svoje krvi - neka se oboje odstrane iz svoga naroda. 19Ne otkrivaj golotinje sestre svoje majke niti sestre svoga oca - to je otkrivanje golotinje svoga roda, neka snose posljedice svoje krivnje. 20Èovjek koji bi legao sa svojom strinom otkrio bi golotinju svoga strica. Neka snose posljedice svoga grijeha: neka umru bez poroda. 21Èovjek koji bi se oženio ženom svoga brata - golotinju bi svoga brata otkrio - i to je neèisto. Neka ostanu bez poroda." 22"Zato držite sve moje zakone, sve moje naredbe i vršite ih da vas ne ispljune zemlja u koju vas vodim da se u njoj nastanite. 23Nemojte živjeti po zakonima naroda koje ja ispred vas tjeram. TÓa oni su èinili sve to, i zato mi se zgadili. 24A vama sam ja rekao: vi æete zaposjesti njihovu zemlju; vama æu je predati u posjed - zemlju kojom teèe mlijeko i med. Ja sam Jahve, vaš Bog, koji sam vas odvojio od tih naroda. 25Pravite, dakle, razliku izmeðu èiste životinje i neèiste; izmeðu èiste ptice i neèiste. Nemojte sami sebe opoganjivati ni životinjom, ni pticom, ni bilo èim što zemljom puže: što sam vam ja odluèio kao neèisto. 26Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet; ja sam vas odvojio od tih naroda da budete moji. 27Èovjek ili žena koji meðu vama postanu zazivaèi duhova ili vraèari neka se kazne smræu; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih."

Chapter 21

1 Jahve još reèe Mojsiju: "Govori sveæenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu, 2osim svoje najbliže rodbine: svoje majke, svoga oca, svoga sina, svoje kæeri i svojega brata. 3I svojom sestrom, djevicom, koja mu je takoðer najbliža, jer nije bila udata, može se okaljati. 4Ali neka se ne okalja svojom svojtom i tako se oskvrne. 5Neka ne briju glave; neka ne šišaju okrajke svojih brada niti prave ureze na svome tijelu. 6Neka budu posveæeni svome Bogu; neka ne oskvrnjuju ime svoga Boga, jer oni prinose žrtve u èast Jahvi paljene, hranu Boga svoga. Zato moraju biti sveti. 7Neka se ne žene javnom bludnicom i obešèašæenom ženom; niti se smiju ženiti onom koju je njezin muž otpustio. Jer je sveæenik posveæen svome Bogu. 8Svetim ga drži, jer on prinosi hranu tvoga Boga. Neka ti je svet, jer sam svet ja, Jahve, koji vas posveæujem. 9Ako se kæi kojeg sveæenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti." 10"A sveæenik koji je najveæi meðu svojom braæom, na èiju je glavu bilo izliveno ulje pomazanja i koji je posveæen da nosi svetu odjeæu, neka ne ide rašèupane kose niti razdire svoje odjeæe. 11Neka ne ulazi nijednom mrtvacu; ne smije se okaljati ni za svojim ocem ni za svojom majkom. 12Neka ne izlazi iz Svetišta, tako da ne oskvrne Svetište svoga Boga, jer na sebi nosi posveæenje uljem pomazanja Boga svoga. Ja sam Jahve! 13Neka za ženu uzme djevicu. 14Udovicom, otpuštenicom, obešèašæenom i bludnicom ne smije se ženiti. Jedino djevicom izmeðu svoga naroda neka se ženi; 15tako neæe oskvrnuti svoga potomstva meðu svojim narodom, jer ja, Jahve, njega posveæujem." 16Jahve reèe Mojsiju: 17"Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. 18Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izoblièen ili iznakažena kojeg uda; 19nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; 20ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih oèiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik. 21Dakle, ni jedan od potomaka sveæenika Arona koji imadne manu neka se ne primièe da prinosi u èast Jahvi paljenu žrtvu; buduæi da ima manu, neka se ne primièe da prinosi hranu svoga Boga. 22Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, 23ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primièe jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'" 24Mojsije to kaza Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima.

Chapter 22

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Reci Aronu i njegovim sinovima da sveto postupaju sa svetim prinosima Izraelaca; neka ne oskvrnjuju moje sveto ime koje oni - ta moje je! - moraju svetiti. Ja sam Jahve! 3Reci im: 'Ako se ikad tko od vaših naraštaja primakne u stanju neèistoæe k svetim prinosima što ih Izraelci posveæuju Jahvi, taj æe biti uklonjen od moje nazoènosti. Ja sam Jahve!' 4Neka nitko od Aronovih potomaka koji bude gubav ili imadne izljev ne blaguje svetih prinosa dok ne postane èist. Onaj koji se dotakne bilo èega što je mrtvo tijelo okaljalo ili onaj koji iz sebe prospe sjemeni izljev; 5onaj koji se dotakne kakva puzavca koji ga oneèisti; ili èovjeka od kojega se okalja bilo kakvom neèistoæom - 6onaj koji se dotakne èega takva neka je neèist do veèeri i neka ne blaguje svetih prinosa dok ne okupa svoje tijelo u vodi. 7Èim sunce zaðe, èist je. Poslije toga može blagovati od svetih prinosa jer mu je to hrana. 8Neka ne jede ni strva ni što je zvjerad rastrgla. Time bi se okaljao. 9Neka drže moje naredbe, da ne navuku na se krivnju i zbog nje, oskvrnuvši se, ne poginu. Ta ja, Jahve, njih posveæujem." 10"Neka nijedan svjetovnjak ne blaguje od prinosa; ni ukuæanin ni sveæenikov sluga ne smije jesti od svetoga prinosa. 11Ali ako sveæenik steèe koga novcem u svoje vlasništvo, taj to može jesti kao onaj što se rodi u njegovoj kuæi; oni mogu jesti od njegove hrane. 12Ako se sveæenikova kæi uda za svjetovnjaka, ne smije blagovati od podizanih svetih prinosa. 13Ali ako sveæenikova kæi obudovi ili bude otpuštena, a nema djece pa se vrati u oèevu kuæu, može se hraniti oèevom hranom kao u svojoj mladosti. Nikakav svjetovnjak ne smije što od toga jesti. 14Bude li tko iz neznanja jeo sveti prinos, neka ga nadoknadi sveæeniku dodajuæi petinu. 15Neka ne oskvrnjuju svetih prinosa što ih Izraelci Jahvi podižu. 16Jeduæi ih, navukli bi na se krivnju koja bi ih obvezivala na nadoknadu, jer ja, Jahve, posvetio sam te prinose." 17Jahve reèe Mojsiju: 18"Govori Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima i reci im: 'Svaki èovjek doma Izraelova ili stranac u Izraelu koji donosi svoj prinos kao zavjet ili kao dragovoljan dar da se prinese Jahvi kao žrtva paljenica - da bude primljen - 19mora prinijeti muško bez mane, bilo to goveèe, ovca ili koza. 20Nikakvo s manom na njemu nemojte prinositi jer vam to neæe biti primljeno. 21Ako tko prinosi Jahvi žrtvu prièesnicu da izvrši kakav zavjet ili uèini dragovoljan prinos, bilo od krupne ili sitne stoke, ta životinja, da bude primljena, mora biti bez mane; nikakve mane na njoj ne smije biti. 22Nikakvu slijepu, ili hromu, ili osakaæenu, gušavu, šugavu ili krastavu životinju, nikakvu takvu Jahvi nemoj prinositi niti ikakvu takvu na žrtvenik kao paljenu žrtvu Jahvi polagati. 23Junca ili ovcu s kakvim udom protegnutim ili prikaæenim možeš prinijeti kao dragovoljan prinos, ali kao žrtva zavjetnica neæe biti primljena. 24Jahvi nemojte prinositi životinje sa zgnjeèenim, stuèenim, rastrgnutim ili odsjeèenim mošnjama. To u svoj zemlji ne èinite 25niti takvo što primajte od stranca da to prinesete kao hranu svoga Boga. S manom su jer su osakaæene. Zato vam neæe biti primljene.'" 26Jahve reèe Mojsiju: 27"Kad se tele oteli, janje se ojanji ili se kozle okozi, sedam dana neka ostane uza svoju majku. Od osmoga dana može biti primljeno kao paljena žrtva Jahvi. 28Ne koljite krave ni ovce u isti dan s njezinim mladim. 29Kad Jahvi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da budete primljeni. 30Neka se žrtva blaguje onoga istog dana; od nje ništa ne ostavljajte za ujutro. Ja sam Jahve!" 31"Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve! 32Ne oskvrnjujte moga svetog imena, nego neka budem proglašen svetim meðu Izraelcima - ja, Jahve, koji vas posveæujem. 33Ja koji sam vas izbavio iz zemlje egipatske da budem vaš Bog, ja, Jahve."

Chapter 23

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Izraelcima i reci im: Blagdani Jahvini koje imate sazivati jesu sveti zborovi. Ovo su moji blagdani: 3Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota - dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina." 4"A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo odreðeno vrijeme: 5U prvom mjesecu èetrnaestoga dana u suton jest Pasha u èast Jahvi; 6petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u èast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh. 7Prvoga dana neka vam bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 8Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi, a sedmoga dana neka opet bude sveti zbor; nikakva težaèkog posla ne radite." 9Jahve reèe Mojsiju: 10"Kaži Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju koju vam dajem i u njoj žetvu požanjete, prvi snop svoje žetve donesite sveæeniku. 11Neka ga on prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom da budete primljeni. Sutradan po suboti neka ga sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu. 12A u dan kad budete prinosili snop kao žrtvu prikaznicu, prinesite Jahvi jednogodišnjeg janjca bez mane kao žrtvu paljenicu. 13Uz to žrtva prinosnica neka bude: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena u ulju, kao paljena žrtva Jahvi na ugodan miris; a s njom ljevanica od vina neka bude èetvrt hina. 14Prije toga dana - dok ne donesete prinose svoga Boga - ne smijete jesti ni kruha, ni pržena zrnja, ni svježa klasja. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili.'" 15"A poèevši od sutrašnjega dana po suboti - dana u koji donesete snop za žrtvu prikaznicu - nabrojte punih sedam tjedana. 16Onda na dan po sedmoj suboti, na Pedesetnicu, prinesite Jahvi novu žrtvu. 17Donesite iz svojih stanova po dva kruha za žrtvu prikaznicu. Neka svaki bude od dvije desetine efe najboljeg brašna; neka budu ispeèeni ukvas, kao prvine Jahvi. 18S kruhom prinesite sedam jednogodišnjih janjaca bez mane, jednoga junca i dva ovna kao žrtvu paljenicu Jahvi zajedno sa žrtvom prinosnicom i ljevanicom, žrtvom paljenom na ugodan miris Jahvi. 19Prinesite i jednoga jarca kao žrtvu okajnicu, a dva janjca od godine dana za žrtvu prièesnicu. 20Neka ih sveæenik prinese pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu povrh kruha od prvina. Uz oba janjca, i ovo je Jahvi sveto i neka pripadne sveæeniku. 21Toga istog dana sazovite zbor. Neka vam to bude posveæen zbor - nikakva težaèkog posla ne radite. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 22Kad budete želi žetvu sa svoje zemlje, nemoj žeti dokraja svoje njive niti pabirèiti poslije svoje žetve. Ostavi to sirotinji i strancu. Ja sam Jahve, Bog vaš." 23Jahve reèe Mojsiju: 24"Govori Izraelcima i reci: 'Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam je potpun odmor, proglašen glasom trube, sveti zbor. 25Nikakva teškog posla ne radite; u èast Jahvi paljenu žrtvu prinesite.'" 26Reèe Jahve Mojsiju: 27"Povrh toga, u deseti dan toga sedmog mjeseca pada Dan pomirenja. Neka vam to bude prigoda za sveti zbor; postite i prinesite u èast Jahvi paljenu žrtvu. 28Toga dana nemojte raditi nikakva posla. To je, naime, Dan pomirenja, kada æe se za vas obaviti obred pomirenja pred Jahvom, Bogom vašim. 29Jest, tko god ne bude postio toga dana, neka se odstrani iz svoga naroda. 30A tko bi god radio kakav posao na taj dan, toga æu ja istrijebiti iz njegova naroda. 31Nikakva posla nemojte raditi. To je trajan zakon za vaše naraštaje gdje god vi boravili. 32Neka vam je to subotnji poèinak. Postite! Naveèer devetoga dana u mjesecu - od veèeri do veèeri - prestanite raditi." 33Jahve reèe Mojsiju: 34"Reci Izraelcima: 'Od petnaestoga dana toga sedmog mjeseca neka se sedam dana drži Blagdan sjenica u èast Jahvi. 35Prvoga dana, u dan svetoga zbora, nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 36Sedam dana prinosite paljenu žrtvu u èast Jahvi. Osmi dan neka vam bude sveti zbor, kada æete u èast Jahvi prinijeti paljenu žrtvu. To je sveèani zbor; nikakva težaèkog posla nemojte obavljati.'" 37"To su blagdani Jahvini koje imate sazvati - sveti zborovi odreðeni za prinošenje žrtava u èast Jahvi; žrtava paljenica, prinosnica, žrtava klanica i ljevanica; svaku na njezin pravi dan, 38povrh Jahvinih subota, povrh vlastitih prinosa, povrh svojih zavjetnih i dragovoljnih darova koje inaèe prinosite Jahvi." 39"Osim toga, petnaestoga dana mjeseca sedmoga, pošto pokupite sa zemlje plodove, svetkujte Jahvin blagdan sedam dana. Na prvi dan i na osmi dan neka je potpun poèinak. 40Uzmite veæ prvoga dana lijepih plodova, palmovih grana, granèica s lisnatih drveta i potoène vrbovine pa se veselite u nazoènosti Jahve, Boga svoga, sedam dana. 41Svetkujte tako blagdan u èast Jahvi sedam dana svake godine. Neka je to trajan zakon za vaše naraštaje. Svetkujte taj blagdan sedmoga mjeseca. 42Sedam dana stanujte u sjenicama. Svi Izraelovi domoroci neka proborave u sjenicama, 43da vaši potomci znaju kako sam ja uèinio da Izraelci žive u sjenicama kad sam ih izbavio iz zemlje egipatske. Ja sam Jahve, Bog vaš." 44I tako Mojsije objavi Izraelcima Jahvine blagdane.

Chapter 24

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Naredi Izraelcima da ti za svijeænjak donose èistoga ulja od istupanih maslina, da se uvijek održava svjetlo. 3Neka ga Aron svagda sprema pred Jahvom od veèeri do jutra u Šatoru sastanka, pred zavjesom Svjedoèanstva. Neka je ovo trajan zakon vašim naraštajima. 4Neka Aron neprekidno održava svjetlila na èistome svijeænjaku pred Jahvom." 5"Potom uzmi najboljeg brašna i od njega ispeci dvanaest pogaèa. Neka u svakoj pogaèi budu dvije desetine efe. 6Onda ih poredaj u dva reda - po šest u redu - na èistome stolu što je pred Jahvom. 7Na svaki red stavi èistoga tamjana. Neka to bude hrana prinesena kao spomen - paljena žrtva Jahvi. 8Svake subote, bez prijekida, neka se postavljaju pred Jahvu. To neka Izraelci vrše zbog vjeènoga Saveza. 9Neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. Oni ih imaju blagovati na posveæenu mjestu. To je njemu vrlo svet dio Jahvinih paljenih žrtava. To neka bude trajna odredba." 10A sin jedne Izraelke, komu otac bijaše Egipæanin, iziðe meðu Izraelce i zametne u taboru svaðu s nekim Izraelcem. 11Uto sin Izraelke pogrdi Ime i opsuje ga. Tada ga dovedu Mojsiju. - Mati mu se zvala Šelomit, a bila je kæi Dibrijeva iz plemena Danova. - 12Stave ga u zatvor dok im se ne oèituje volja Jahvina. 13Onda Jahve reèe Mojsiju: 14"Izvedi psovaèa iz tabora. Potom svi oni koji su ga èuli neka stave svoje ruke na njegovu glavu. A onda neka ga sva zajednica kamenuje. 15Poslije toga æeš ovako prozboriti Izraelcima: Tko god opsuje Boga svoga neka snosi svoju krivnju; 16tko izgovori hulu na ime Jahvino neka se smakne - neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino, mora mrijeti. 17Ako èovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. 18Tko usmrti živinèe mora ga nadomjestiti: život za život. 19Tko ozlijedi svoga bližnjega neka mu se uèini kako je on uèinio: 20lom za lom, oko za oko, zub za zub - rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. 21Tko usmrti živinèe mora ga nadoknaditi, ali tko ubije èovjeka mora umrijeti. 22Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja sam Jahve, Bog vaš." 23Pošto je Mojsije to izložio Izraelcima, oni izvedu psovaèa izvan tabora i zaspu ga kamenjem. Uèine, dakle, Izraelci kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 25

1 Jahve reèe Mojsiju na Sinajskom brdu: 2"Govori Izraelcima i kaži im: Kad uðete u zemlju koju vam dajem, neka ta zemlja održava Jahvin subotni poèinak. 3Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. 4Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotnji poèinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda. 5Što samo od sebe uzraste na tvojoj njivi nemoj žeti niti beri grožðe s neobrezane loze. Neka to bude zemlji godina poèivanja. 6Zemljišni poèinak neka vam priskrbi prehranu: tebi, tvome sluzi, tvojoj sluškinji, tvome najamniku koji s tobom živi; 7a i tvojoj stoci i zvjeradi u tvojoj zemlji neka njezini plodovi služe za hranu." 8"Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit æe ti èetrdeset devet godina. 9A onda zaori u trubu! U sedmome mjesecu, desetoga dana toga mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u trubu širom svoje zemlje. 10Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobaðanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju oèevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! 11Ta pedesetogodišnjica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte žeti što samo od sebe uzraste niti berite grožðe s neobrezane loze. 12Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim što njiva donese od sebe. 13Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju oèevinu. 14Zato, kad prodajete imanje svome sunarodnjaku ili kupujete od svoga sunarodnjaka, nemojte nanositi štete svome bratu! 15Od svoga sunarodnjaka kupuj, odbivši samo broj godina poslije jubileja, a on neka ti proda prema broju proizvodnih godina. 16Što više godina, više i cijenu povisi; što manje godina, neka je i cijena manja. Jer, ono što ti on prodaje jest broj ljetina. 17Neka nitko od vas ne nanosi štete svome sunarodnjaku, nego se boj Boga svoga! Jer ja sam Jahve, Bog vaš. 18Vršite moje zakone i moje naredbe; vjerno ih provodite u djelo pa æete u sigurnosti živjeti na zemlji. 19Zemlja æe davati svoj rod, jest æete do sitosti i živjet æete u sigurnosti. 20Ako biste rekli: 'Èime æemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' 21evo, blagoslov æu svoj pustiti na vas: šesta godina rodom æe roditi za tri godine. 22Kad budete sijali osme godine, hranit æete se starim prihodom sve do devete godine; dok ne doðe njezin prihod, jest æete stari." 23"Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene. 24Zato u svakome kraju gdje imate zemljišne posjede morate dopustiti otkupljivanje zemlje. 25Ako tvoj brat zapadne u škripac te moradne prodati dio svoje oèevine, neka doðe njegov najbliži izbavitelj i otkupi što je njegov brat prodao. 26Ako nema koga da mu ga otkupi, a poslije i sam postane imuæan te stekne sredstva da je otkupi, 27neka prebroji godine od prodaje, isplati kupcu svotu za preostalo vrijeme i vrati se na svoju oèevinu. 28Ako nema sredstava da je vrati, onda prodano neka ostane u rukama kupca do jubilejske godine. A stupivši u jubilej, neka se vrati na svoju oèevinu. 29Ako tko proda stojnu kuæu u gradu zidom obzidanu, može je otkupiti dokle se ne navrši godina poslije prodaje; otkupni rok neka je, dakle, jedna godina. 30Ako je ne otkupi u roku od godine, onda kuæa u gradu zidom opasana prelazi potpuno kupcu i njegovim potomcima: ni za jubileja neka se ne vraæa. 31Ali kuæe po selima što nemaju zidova oko sebe neka se smatraju kao posjedi u polju; mogu se otkupljivati. U jubileju kupac mora iz njih iziæi. 32Kuæe koje u levitskim gradovima pripadaju levitima mogu leviti otkupiti u svako vrijeme. 33Ako se koji levit ne posluži svojim pravom otkupa, onda æe kuæa što bude prodana u gradu njegova vlasništva biti za jubileja vraæena. Jer kod Izraelaca kuæe u gradovima levita njihovo su vlasništvo. 34Neograðena zemlja oko njihovih gradova ne može se prodati, jer je ona njihovo vlasništvo za sva vremena." 35"Ako tvoj brat zapadne u škripac i ne mogne održavati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom živi kao stranac ili gost. 36Ne uzimaj od njega ni lihve ni kamata. Boga se svoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom! 37Ne uzajmljuj mu novac na kamate niti mu lihvarski davaj svoju hranu. 38Ja, Jahve, Bog vaš, izbavio sam vas iz zemlje egipatske da vam dadem zemlju kanaansku i budem vaš Bog. 39Ako li tvoj brat padne u škripac dok je s tobom u urednim odnosima te se moradne tebi prodati, nemoj ga prisiliti da služi kao rob; neka bude kod tebe kao najamnik ili nadnièar. 40Neka služi kod tebe do jubilejske godine. 41Onda neka bude slobodan da ode od tebe - i on i njegova djeca s njim; neka ide natrag svome rodu i opet zaposjedne svoju djedovinu. 42TÓa oni su moji službenici, ja sam ih izbavio iz zemlje egipatske; oni se ne smiju prodavati kao robovi. 43Nemoj s njim grubo postupati! Boga se svoga boj! 44A robove i ropkinje, budeš li ih htio imati, možete kupiti, i muške i ženske, od naroda koji su oko vas. 45Možete ih kupovati i od pridošlica koji s vama borave; od njihovih obitelji što žive s vama i roðeni su u vašoj zemlji. Takvi mogu postati vašim vlasništvom. 46Njih možete predati u nasljedstvo svojoj djeci da ih zavazda naslijede u baštinu. Prema njima možete postupati kao prema robovima. Ali prema svojoj braæi, Izraelcima, nitko ne smije grubo postupati. 47Ako se stranac s tobom nastanjen obogati, a tvoj brat, u svojim odnosima prema njemu, zapadne u škripac te se proda strancu koji je s tobom nastanjen ili kojemu god potomku stranèeve obitelji, 48on ima pravo i nakon prodaje biti otkupljen. Neka ga otkupi netko od njegove braæe; 49ili neka ga otkupi njegov stric, njegov roðak ili bilo tko od njegove obitelji koji bude od njegove krvi. Ili, ako ima sredstava, neka se sam otkupi. 50Sa svojim kupcem neka proraèuna vrijeme od godine kad mu se prodao do jubilejske godine. Cijena za njegovo osloboðenje neka bude prema broju godina. Vrijeme što ga je proveo sa svojim vlasnikom neka se procijeni kao vrijeme jednog najamnika. 51Ako ostaje još mnogo godina, neka isplati za svoju otkupninu u omjeru svoje prodajne svote. 52A ako ostaje samo nekoliko godina do jubilejske godine, neka izraèuna pa isplati za svoj otkup prema godinama službe. 53Prema njemu neka bude kao prema najamniku koji se iznajmljuje od godine na godinu. Neka se na tvoje oèi s njim ne postupa grubo. 54Ne bude li iskupljen ovako, onda i on i njegova djeca s njim neka odu u jubilejskoj godini. 55Jer Izraelci su moji službenici; oni su moji službenici koje sam ja izveo iz zemlje egipatske, ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 26

1 "Ne pravite sebi kumira; ne podižite sebi ni kipa ni spomen-stupa; ne postavljajte u svojoj zemlji kamenja s likovima da pred njih padate. 2Održavajte moje subote; poštujte moje Svetište - jer ja sam Jahve, Bog vaš." 3"Budete li živjeli prema mojim zakonima, održavali moje zapovijedi i u djelo ih provodili, 4davat æu vam kiše u pravo vrijeme te æe zemlja raðati rodom a stabla po polju donositi plodove. 5Vršidba æe vam stizati berbu, a berba stizati sjetvu. Jest æete kruh svoj do sitosti i u svojoj æete zemlji živjeti u sigurnosti. 6Zemlji æu dati mir; tako æete poèivati a da vas nitko ne plaši. Štetne æu životinje iz zemlje ukloniti; maè neæe prolaziti vašom zemljom. 7U bijeg æete nagoniti svoje neprijatelje, a oni æe padati pred vama od maèa. 8Petorica vas nagonit æe u bijeg stotinu njih, a stotina vas nagonit æe u bijeg deset tisuæa njih. Da, vaši æe neprijatelji padati pred vama od maèa. 9K vama æu se okrenuti te vas rodnima èiniti i razmnažati. Držat æu svoj Savez s vama. 10Starom æete se zalihom hraniti; štoviše, trebat æe vam zalihe ispražnjavati da mognete sasipati novo žito. 11Meðu vama æu postaviti svoje Prebivalište i neæu vas odbaciti; 12meðu vama æu hoditi i bit æu vam Bog, a vi æete mi biti narod. 13Ja, Jahve, Bog vaš, izveo sam vas iz zemlje egipatske da im više ne budete roblje; polomio sam palice vaših jarmova i uèinio da hodate uspravno." 14"Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi; 15ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeæi u djelo sve moje zapovijedi, 16evo što æu ja uèiniti vama: podvrgnut æu vas strepnji, iznemoglosti i groznici što oèi troše a život gase. 17Sjetve æete svoje uzalud sijati - neprijatelji vaši njima æe se hraniti. Ja æu se protiv vas okrenuti, a vaši æe vas neprijatelji ametice tuæi. Oni koji vas mrze gospodarit æe nad vama. Bježat æete i onda kad vas nitko ne bude progonio. 18Pa ako me i unatoè tome ne poslušate, ja æu vas sedmerostruko kažnjavati za vaše grijehe. 19Slomit æu ja vašu drsku silu. Vaša æu nebesa uèiniti poput gvožða, a zemlju vašu poput tuèa. 20Uzalud æe se trošiti vaša snaga. Zemlja vam više neæe davati svoga roda niti æe stabla na zemlji donositi svojih plodova. 21Budete li se još i dalje protivili, ne htjednete li me poslušati, sedmerostruko æu još na vama povisiti rane za vaše grijehe. 22Na vas æu pustiti šumsku zvjerad da vas liši djece, blago vam podavi a vas prorijedi tako da vam putovi postanu pusti. 23Ako vas ni to ne popravi nego nastavite življenje koje se meni protivi, 24onda æu se i ja suprotstaviti vama i sam æu vas još sedmerostruko udariti za vaše grijehe. 25Na vas æu dovesti maè neka se iskali osvetom za Savez. A kad se zbijete u svoje gradove, poslat æu na vas kugu i bit æete predani u ruke neprijatelju. 26Još kad vam obustavim namicanje kruha, deset žena moæi æe vam peæi kruh u jednoj peæi i na mjeru æe vam kruh davati. Jest æete, ali se neæete nasititi. 27Ako me ni tada ne poslušate nego mi se dalje budete suprotstavljali, 28i ja æu se vama suprotstaviti - sedmerostruko æu vas kazniti za vaše grijehe. 29Jest æete meso od svojih sinova, jest æete meso od svojih kæeri. 30Porušit æu vaše idolske uzvišice; oborit æu vaše kadione žrtvenike, zgrnut æu vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit æu vas. 31Gradove æu vaše pretvoriti u ruševine; svetišta æu vaša opustošiti, vaš ugodni miris neæu više mirisati. 32Zemlju æu ja pretvoriti u zgarište tako da æe se vaši neprijatelji koji se u njoj nastane zaprepastiti nad njom. 33Vas æu rasijati po narodima; izvuæi æu protiv vas maè iz korica tako da æe vam se zemlja pretvoriti u pustaru a gradovi u ruševine. 34Tada æe zemlja namiriti svoje subote za sve vrijeme dok bude pusta i vi budete u zemlji svojih neprijatelja. Otpoèinut æe tada zemlja i moæi æe namiriti svoje subote. 35Sve dok bude pusta, imat æe poèinak koji nije imala za vaših subota dok ste vi u njoj stanovali. 36A onima od vas koji na životu ostanu po zemljama svojih neprijatelja, njima æu strah u srce utjerati. U bijeg æe ih nagoniti šuštaj lista što zatrepti. Bježat æe kao što se bježi od maèa; padat æe, iako ih nitko neæe progoniti. 37Spoticat æe se jedan o drugoga kao kad se bježi ispred maèa, premda ih nitko neæe progoniti. Neæete se održati pred svojim neprijateljima; 38izginut æete meðu narodima - proždrijet æe vas zemlja vaših neprijatelja. 39A koji od vas prežive venut æe u zemljama svojih neprijatelja zbog svojih opaèina; venut æe i zbog opaèina svojih otaca. 40Priznat æe tada svoju opaèinu i opaèinu svojih otaca što su je protiv mene poèinili izdajom, što su mi se protivili. 41I ja sam sa morao suprotstaviti njima i odvesti ih u zemlju njihovih neprijatelja." "Onda æe se napokon njihovo tvrdokorno srce poniziti; ispaštat æe oni svoju krivnju. 42Tada æu se ja sjetiti svoga Saveza s Jakovom i svoga Saveza s Izakom; sjetit æu se svoga Saveza s Abrahamom - zemlje æu se sjetiti. 43Zemlja æe, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni æe ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone. 44Ali ni onda dok budu u zemlji svojih neprijatelja, neæu ih zabaciti niti æu ih prezreti tako da ih posve uništim i da prekršim svoj Savez s njima. TÓa ja sam Jahve, Bog njihov. 45Radi njih sjetit æu se Saveza s njihovim precima koje sam izveo iz zemlje egipatske naoèigled naroda da budem njihov Bog, ja Jahve." 46To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve uglavio izmeðu sebe i Izraelaca po Mojsiju na Sinajskome brdu.

Chapter 27

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko èovjek, 3neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu, 4a žensku procijeni trideset šekela. 5A za dob od pet do dvadeset godina neka tvoja procjena bude: za muškarca dvadeset šekela, a za žensku deset šekela. 6Je li dob od jednoga mjeseca do pet godina, neka ti je procjena: za muško pet šekela u srebru, a procjena za žensko tri šekela u srebru. 7Bude li u starosti od šezdeset godina ili više, neka ti je procjena: za muškarca petnaest šekela, a za žensku deset šekela. 8Ali ako je tko siromašan te ne može platiti svoju cijenu, neka ga dovedu pred sveæenika i neka ga sveæenik procijeni. Ali neka sveæenik procijeni prema onome što zavjetovalac može dati. 9Ako zavjetovani prinos bude od životinja koje se mogu Jahvi prinositi, svaki takav prinos Jahvi bit æe posveæena stvar. 10Neka se ne nadomješta niti zamjenjuje za što drugo - bilo dobro za loše, bilo loše za dobro. Ako li se napravi zamjena jednoga živinèeta za drugo, onda æe i zavjetovano i ono koje ga je zamijenilo biti posveæena stvar. 11Bude li zavjetovani prinos od neèiste životinje koja se ne može Jahvi prinositi, neka se takvo živinèe dovede k sveæeniku 12pa neka ga on procijeni. Bilo skupo, bilo jeftino, kako sveæenik procijeni, neka tako bude. 13Zaželi li ga tko otkupiti, neka doda njegovoj procjeni jednu petinu. 14Ako tko posveti svoju kuæu zavjetovavši je Jahvi, neka sveæenik procijeni da li je dobra ili loša. Kako sveæenik prosudi, neka tako ostane. 15Ako onaj koji je svoju kuæu zavjetovao zaželi da je otkupi, neka dometne jednu petinu svoti na koju je procijenjena pa neka bude njegova. 16Ako tko zavjetuje Jahvi dio zemljišta od svoga vlasništva, procijeni ga prema njegovu usjevu: za jedan homer jeèmena sjemena pedeset šekela u srebru. 17Zavjetuje li zemljište za jubilejske godine, neka ostane prema ovoj procjeni. 18Ali ako zemljište zavjetuje poslije jubilejske godine, neka sveæenik proraèuna cijenu prema godinama što preostaju do jubilejske godine i prema tome smanji procjenu. 19Ako onaj tko je zemljište zavjetovao zaželi da ga otkupi, neka doda jednu petinu svoti na koju je procijenjeno pa neka mu ostane. 20Ako zemljište ne otkupi nego ga proda drugome, ne može se više otkupiti. 21Kad zemljište bude osloboðeno u jubilejskoj godini, neka se posveti Jahvi kao zavjetovano zemljište i postane sveæenikov posjed. 22Zavjetuje li tko Jahvi kupljeno zemljište koje nije dio njegove oèevine, 23neka mu sveæenik proraèuna razmjernu procjenu do jubilejske godine. I toga istog dana neka isplati iznos kao stvar posveæenu Jahvi. 24U jubilejskoj godini zemljište se ima vratiti onome od koga je kupljeno - kome pripada zemljišno vlasništvo. 25Svaka procjena neka se vrši prema hramskom šekelu: dvadeset gera jedan šekel. 26Ali neka nitko ne zavjetuje prvinu od stoke. TÓa prvina ionako pripada Jahvi - Jahvina je, pa bila od sitnoga bila od krupnoga blaga. 27Bude li od neèiste stoke, može se otkupiti prema procjeni, dometnuvši petinu cijene. Ako se ne otkupi, neka se prema procjeni proda. 28Ali ništa od 'herema', od onog što je Jahvi izruèeno, bio to èovjek ili živinèe ili njegovo baštinjeno zemljište, ništa što je tko Jahvi zavjetom posvetio, ne može se niti prodati niti otkupiti. Svaka zavjetom posveæena stvar najveæa je Jahvina svetinja. 29Nijedno ljudsko biæe koje bude 'heremom' - prokletstvom - udareno ne smije se otkupljivati: mora se smaknuti. 30Svaka desetina sa zemljišta, bilo od poljskih usjeva bilo od plodova sa stabala, pripada Jahvi; to je Jahvi posveæeno. 31Ako bi tko htio otkupiti koji dio svoje desetine, mora tome dodati jednu petinu cijene. 32Svaka desetina od krupnoga i sitnoga blaga, to jest svako deseto od svega što prolazi ispod pastirskog štapa, neka bude posveæeno Jahvi. 33Neka se ne gleda je li dobro ili rðavo; i neka se ne zamjenjuje. Ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo posveæeno i ne smije se otkupljivati.'" 34To su zapovijedi koje je Jahve izdao Mojsiju za Izraelce na Sinajskome brdu.

Numbers

Chapter 1

1 U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reèe Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: 2"Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeæi imena svih muškaraca, glavu po glavu. 3Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama. 4Neka s vama bude po jedan èovjek od svakoga plemena, glavari svoga pradjedovskog doma. 5Ovo su imena ljudi koji æe vam pomagati: Elisur, sin Šedeurov, za pleme Rubenovo; 6Šelumiel, sin Surišadajev, za pleme Šimunovo; 7Nahšon, sin Aminadabov, za pleme Judino; 8Netanel, sin Suarov, za pleme Jisakarovo; 9Eliab, sin Helonov, za pleme Zebulunovo. 10Za Josipove sinove: Elišama, sin Amihudov, za pleme Efrajimovo; Gamliel, sin Pedahsurov, za pleme Manašeovo; 11Abidan, sin Gidonijev, za pleme Benjaminovo; 12Ahiezer, sin Amišadajev, za pleme Danovo; 13Pagiel, sin Okranov, za pleme Ašerovo; 14Elijasaf, sin Deuelov, za pleme Gadovo; 15Ahira, sin Enanov, za pleme Naftalijevo." 16To bijahu sazivaèi zajednice, knezovi pradjedovskih plemena i glavari rodova izraelskih. 17Mojsije i Aron onda uzmu one ljude što su po imenu bili odreðeni 18te prvoga dana drugoga mjeseca sazovu svu zajednicu. Tada se u popis prema rodovima i porodicama po redu unosio broj osoba starijih od dvadeset godina. 19Kako je Jahve naredio Mojsiju, tako ih je on pobilježio u Sinajskoj pustinji. 20Kad se utvrdi potomstvo Rubena, Izraelova prvoroðenca, prema njegovim rodovima i porodicama, pribilježiše, glavu po glavu, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 21Popisanih od Rubenova plemena bilo je èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina. 22Bili su popisani Šimunovi potomci prema njihovim rodovima i porodicama: pribilježiše se, glava po glava, imena svih muškaraca od dvadeset godina naviše, svih za borbu sposobnih. 23Popisanih od Šimunova plemena bilo je pedeset i devet tisuæa i tri stotine. 24Kad se utvrdi potomstvo sinova Gadovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 25Popisanih od Gadova plemena bilo je èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina i pedeset. 26Kad se utvrdi potomstvo sinova Judinih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 27Popisanih od Judina plemena bilo je sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina. 28Kad se utvrdi potomstvo sinova Jisakarovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 29Popisanih od Jisakarova plemena bilo je pedeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. 30Kad se utvrdi potomstvo sinova Zebulunovih prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 31Popisanih od Zebulunova plemena bilo je pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine. 32Josipovi sinovi: Kad se utvrdi potomstvo sinova Efrajimovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 33Popisanih od Efrajimova plemena bilo je èetrdeset tisuæa i pet stotina. 34Kad se utvrdi potomstvo sinova Manašeovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 35Popisanih od Manašeova plemena bilo je trideset i dvije tisuæe i dvjesta. 36Kad se utvrdi potomstvo sinova Benjaminovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 37Popisanih od Benjaminova plemena bilo je trideset i pet tisuæa i èetiri stotine. 38Kad se utvrdi potomstvo sinova Danovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 39Popisanih od Danova plemena bilo je šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina. 40Kad se utvrdi potomstvo sinova Ašerovih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 41Popisanih od Ašerova plemena bila je èetrdeset i jedna tisuæa i pet stotina. 42Kad se utvrdi potomstvo sinova Naftalijevih, prema njihovim rodovima i porodicama, pribilježiše se, glava po glava, imena onih od dvadeset godina i više, svih za borbu sposobnih. 43Popisanih od Naftalijeva plemena bilo je pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. 44To su oni koje popisaše Mojsije i Aron sa dvanaest knezova izraelskih, po jedan na svaki pradjedovski dom. 45Bili su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i više, svi za borbu sposobni u Izraelu. 46Bilo je, dakle, svih popisanih šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 47Meðu te nisu se ubrojili Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu. 48Jahve je, naime, rekao Mojsiju: 49"Nipošto nemoj popisivati Levijeva plemena niti ga unosi u popis Izraelaca. 50Nego ti sam odredi Levijevce za službu u Prebivalištu svjedoèanstva; za sav njegov namještaj i sve što na nj spada; neka oni nose Prebivalište i sav njegov namještaj; neka oni u njemu poslužuju i oko njega tabore. 51Kad se Prebivalište mora premještati, neka ga Levijevci rastave; a kad se s Prebivalištem treba utaboriti, neka ga Levijevci opet podignu. Svjetovnjak koji bi mu se primakao neka se pogubi. 52Neka Izraelci logoruju svatko u svome taboru; svatko kod svoje zastave, po èetama. 53Levijevci neka borave oko Prebivališta svjedoèanstva, da se gnjev ne obori na izraelsku zajednicu. Neka tako Levijevci stražu straže oko Prebivališta svjedoèanstva." 54Izraelci uèine kako je Jahve Mojsiju naredio. U svemu tako urade.

Chapter 2

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Neka Izraelci logoruju svatko kod svoje zastave, pod znakovima svojih pradjedovskih domova; neka se utabore oko Šatora sastanka, ali malo podalje. 3Sprijeda, s istoène strane, zastava Judina tabora, prema njihovim èetama. Glavar je Judinih potomaka Nahšon, sin Aminadabov. 4Njegova vojska broji sedamdeset i èetiri tisuæe i šest stotina popisanih. 5Do njega neka taboruje Jisakarovo pleme. Glavar je Jisakarovih potomaka Netanel, sin Suarov. 6Njegova vojska broji pedeset èetiri tisuæe i èetiri stotine popisanih. 7Onda pleme Zebulunovo. Glavar je Zebulunovih potomaka Eliab, sin Helonov. 8Njegova vojska broji pedeset i sedam tisuæa i èetiri stotine popisanih. 9Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Judinu taboru sto osamdeset i šest tisuæa i èetiri stotine. Neka oni prvi stupaju! 10S juga je zastava tabora Rubenova, prema njihovim èetama. Glavar je Rubenovih potomaka Elisur, sin Šedeurov. 11Njegova vojska broji èetrdeset i šest tisuæa i pet stotina popisanih. 12Do njega neka taboruje pleme Šimunovo. Glavar je Šimunovih potomaka Šelumiel, sin Surišadajev. 13Njegova vojska broji pedeset i devet tisuæa i tri stotine popisanih. 14Onda pleme Gadovo. Glavar je Gadovih potomaka Elijasaf, sin Deuelov. 15Njegova vojska broji èetrdeset i pet tisuæa šest stotina i pedeset popisanih. 16Prema njihovim èetama, svih je upisanih u taboru Rubenovu sto pedeset i jedna tisuæa èetiri stotine i pedeset. Neka oni stupaju drugi! 17Potom neka ide Šator sastanka, tako da tabor levitski bude usred drugih tabora. Kako taboruju, onako neka i stupaju: svatko pod svojom zastavom. 18Sa zapada, zastava tabora Efrajimova, prema njihovim èetama. Glavar je Efrajimovih potomaka Elišama, sin Amihudov. 19Njegova vojska broji èetrdeset tisuæa i pet stotina popisanih. 20Do njega je pleme Manašeovo. Glavar je Manašeovih potomaka Gamliel, sin Pedahsurov. 21Njegova vojska broji trideset i dvije tisuæe i dvjesta popisanih. 22Onda je pleme Benjaminovo. Glavar je potomaka Benjaminovih Abidan, sin Gidonijev. 23Njegova vojska broji trideset i pet tisuæa i èetiri stotine popisanih. 24Prema njihovim èetama, svih je upisanih u Efrajimovu taboru sto i osam tisuæa i sto. Oni neka stupaju treæi! 25Sa sjevera, zastava tabora Danova, prema njihovim èetama. Glavar je Danovih potomaka Ahiezer, sin Amišadajev. 26Njegova vojska broji šezdeset i dvije tisuæe i sedam stotina popisanih. 27Do njega neka se utabori pleme Ašerovo. Glavar je Ašerovih potomaka Pagiel, sin Okranov. 28Njegova vojska broji èetrdeset i jednu tisuæu i pet stotina popisanih. 29Onda pleme Naftalijevo. Glavar je Naftalijevih potomaka Ahira, sin Enanov. 30Njegova vojska broji pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine popisanih. 31Svih je popisanih u taboru Danovu sto pedeset i sedam tisuæa i šest stotina. Neka oni stupaju posljednji pod svojim zastavama." 32To su popisani Izraelci prema pradjedovskim domovima. Svih je upisanih u taborima, po njihovim èetama, šest stotina i tri tisuæe i pet stotina i pedeset. 33Levijevci nisu bili upisivani s Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju. 34U svemu su Izraelci uèinili kako je Jahve naredio Mojsiju. Tako su taborovali pod svojim zastavama i tako išli, svatko prema svom rodu i porodici.

Chapter 3

1 Ovo je potomstvo Aronovo i Mojsijevo iz vremena kad je Jahve Mojsiju govorio na Sinajskom brdu. 2Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. 3To su imena Aronovih sinova, sveæenika pomazanih, za sveæeništvo posveæenih. 4Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Dozovi pleme Levijevo neka stane pred sveæenika Arona. Neka mu poslužuju; 7neka vrše njegovu dužnost i dužnost sve zajednice pred Šatorom sastanka, služeæi Prebivalištu. 8Neka se brinu za sav namještaj u Šatoru sastanka, za dužnost sinova izraelovih, i obavljaju službu u Prebivalištu. 9Podaj levite Aronu i njegovim sinovima. Neka mu ih Izraelci potpuno daruju. 10Arona i njegove sinove postavi da vrše svoju sveæenièku službu. A svjetovnjak koji bi se tome približio neka se pogubi." 11Jahve reèe Mojsiju: 12"Ja, evo, uzimam Levijevce izmeðu Izraelaca namjesto svih prvoroðenaca - onih koji otvaraju materinju utrobu kod Izraelaca. Moji su, dakle, Levijevci! 13Meni, naime, pripada svaki prvoroðenac. Onoga dana kad sam pobio sve prvence u zemlji egipatskoj, sebi sam posvetio sve prvoroðence u Izraelu - i od ljudi i od stoke. Oni su moji. Ja sam Jahve." 14Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 15"Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više." 16Na zapovijed Jahvinu Mojsije ih popisa, kako mu je bilo nareðeno. 17Ovo su poimenice bili sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 18A ovo su imena Geršonovih sinova po njihovim rodovima: Libni i Šimi. 19A sinovi su Kehatovi po svojim rodovima: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 20Sinovi su Merarijevi po svojim rodovima: Mahli i Muši. To su Levijevi rodovi po svojim porodicama. 21Od Geršona lozu vuèe rod Libnijev i rod Šimijev. To su rodovi Geršonovaca. 22Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca naviše ubilježeno sedam tisuæa i pet stotina. 23Rodovi Geršonovaca taborovali su za Prebivalištem prema zapadu. 24Glava porodice Geršonovaca bijaše Elijasaf, sin Laelov. 25Geršonovci su se u Šatoru sastanka brinuli za Prebivalište, za Šator i njegov krov, za zavjese na ulazu u Šator sastanka; 26onda za dvorišne zavjese, za zavjesu na ulazu u dvorište što je oko Prebivališta i žrtvenika, za njihova užeta i za sve što spada na tu službu. 27Od Kehata potjeèe rod Amramov, rod Jisharov, rod Hebronov i rod Uzielov. To su rodovi Kehatovaca. 28Kad se popisaše svi muškarci od jednoga mjeseca naviše, bilo ih je osam tisuæa i šest stotina. Oni su se brinuli za Svetište. 29Rodovi Kehatovaca taborovali su s južne strane Prebivališta. 30Glava rodova u domu Kehatovu bijaše Elisafan, sin Uzielov. 31Oni su se brinuli za Kovèeg, stol, svijeænjak, žrtvenik i sveti pribor kojim su se služili i, konaèno, za zavjesu i za sve što joj pripada. 32Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. 33Od Merarija potjeèe rod Mahlijev i rod Mušijev. To su Merarijevi rodovi. 34Njih je u popisu svih muškaraca od jednoga mjeseca i više ubilježeno šest tisuæa i dvije stotine. 35Glava rodova u domu Merarijevu bijaše Suriel, sin Abihajilov. Oni su taborovali sa sjeverne strane Prebivališta. 36Merarijevci su se brinuli za trenice Prebivališta, za njegove prijeènice, za stupce i njihova podnožja, za sav njegov pribor i za sve što spada na njegovu službu. 37Povrh toga, za stupove uokolo predvorja, njihova podnožja, koèiæe i užeta. 38Pred Prebivalištem prema istoku, pred Šatorom sastanka s istoène strane, utaborivali se Mojsije, Aron i njihovi sinovi, kojima je u ime Izraelaca bila povjerena služba u Svetištu. Svjetovnjak koji bi se približio imao se pogubiti. 39Svih popisanih Levijevaca od jednoga mjeseca naviše, koje je na Jahvinu zapovijed po njihovim rodovima popisao Mojsije i Aron, bijaše dvadeset i dvije tisuæe. 40Jahve rekne Mojsiju: "Popiši sve muške prvoroðence izraelske od jednoga mjeseca naviše te naèini popis njihovih imena. 41I levite dodijeli meni - ja sam Jahve - namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto sve prvenèadi stoke izraelske." 42Tako Mojsije popiše sve prvoroðence izraelske, kako mu je Jahve naredio. 43Svih muških prvoroðenaca od jednoga mjeseca naviše bijaše u popisu imena dvadeset i dvije tisuæe i dvije stotine sedamdeset i tri. 44Tada Jahve reèe Mojsiju: 45"Uzmi levite namjesto svih prvoroðenaca izraelskih, a stoku levitsku namjesto stoke njihove; leviti neka budu moji. Ja sam Jahve. 46A za otkupninu dvjesta sedamdeset i triju izraelskih prvoroðenaca što ih je više nego levita, 47uzmi pet šekela po glavi, uzmi ih prema hramskom šekelu: dvadeset gera - jedan šekel. 48Onda podaj taj novac Aronu i njegovim sinovima za otkupninu onih kojih je odviše." 49Tako Mojsije primi taj novac kao otkupninu za prvoroðence koji su nadilazili broj onih koje su leviti otkupili. 50Od izraelskih je prvoroðenaca primio u srebru tisuæu trista šezdeset i pet šekela hramske mjere. 51Po nalogu Jahvinu Mojsije predade novac te otkupnine Aronu i njegovim sinovima, kako je Jahve Mojsiju naredio.

Chapter 4

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Izdvojite izmeðu sinova Levijevih glavare Kehatovih sinova po rodovima i porodicama njihovim: 3od trideset godina naviše, sve do pedeset godina - sve koji mogu uæi u red da vrše službe u Šatoru sastanka. 4A služba je Kehatovih sinova u Šatoru sastanka: briga za svetinje nad svetinjama. 5Kad se tabor diže na put, neka uðu Aron i njegovi sinovi te skinu zaštitnu zavjesu i njom pokriju Kovèeg svjedoèanstva. 6Neka onda na nj stave pokrivalo od fine kože, a po njemu neka razastru platno, potpuno ljubièasto. Potom neka Kovèegu namjeste motke. 7Po stolu prinošenja neka prostru ljubièasto platno. Onda neka na nj stave zdjele, žlice, krèage i vrèeve za ljevanice. Kruh neprekidnog prinošenja neka takoðer bude na njemu. 8To neka prekriju tamnocrvenim platnom, a preko njega neka prebace pokrivalo od fine kože. Potom neka stolu namjeste motke. 9Neka zatim uzmu ljubièasto platno i pokriju svijeænjak za svjetlo i njegove svjetiljke, njegove usekaèe, njegove lugare i sve posude za ulje kojima se ono poslužuje. 10Neka ga stave sa svim njegovim priborom na pokrivalo od fine kože pa polože na nosiljku. 11Po zlatnom žrtveniku neka razastru ljubièasto platno i prekriju ga pokrivalom od fine kože. Potom neka mu namjeste motke. 12Neka sad uzmu sav pribor što se upotrebljava za službu u Svetištu pa ga stave na ljubièasto platno i onda prekriju pokrivaèem od fine kože. Zatim neka sve to polože na nosiljku. 13Neka pometu pepeo sa žrtvenika i po njemu razastru crveno platno. 14Na nj neka postave sav pribor što se upotrebljava za službu: kadionike, viljuške, lopatice i zdjele - sve posuðe za žrtvenik. Po njemu onda neka razastru pokrivalo od fine kože. Zatim neka namjeste motke. 15Pošto Aron i njegovi sinovi završe pokrivanje Svetišta i svega svetog posuða, u èasu kad imadne tabor krenuti na put, neka doðu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati da ne poginu. To je dužnost Kehatovih potomaka u Šatoru sastanka. 16A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuðe." 17Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 18"Ne dopustite da nestane pleme rodova Kehatovih izmeðu levita. 19Ovako postupajte s njima, da žive i ne izginu primièuæi se najveæim svetinjama: neka doðu Aron i njegovi sinovi da postave svakoga od njih na njegovu službu i uz njegovu dužnost. 20Oni neka ne ulaze ni da zaèas pogledaju Svetište da ne bi poginuli." 21Jahve reèe Mojsiju: 22"Popiši i Geršonove sinove po njihovim porodicama i njihovim rodovima, od trideset godina naviše, sve do pedesete godine; 23popiši ih sve koji mogu iæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 24A ovo je služba rodova Geršonovaca pri radu i prenošenju: 25neka nose zavjese Prebivališta, Šator sastanka s njegovim krovom, pokrivalo od fine kože što je povrh njega, i zavjesu na ulazu u Šator sastanka; 26onda, dvorišne zavjese, zavjesu s vrata na ulazu u predvorje što opkoljuje Prebivalište i žrtvenik, konopce i sav pribor za njihovu službu; što god treba oko tih stvari raditi, neka uèine. 27Neka Geršonovci obavljaju sve svoje dužnosti - sve što imaju nositi i sve što imaju raditi - po nalogu Arona i njegovih sinova. Njihovoj brizi povjerite sve što treba da nose. 28To je služba rodova Geršonovaca u Šatoru sastanka. Njihova služba neka bude pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." 29"Sinove Merarijeve popiši po rodovima i porodicama njihovim. 30Popiši ih od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka. 31Za sve njihove službe u Šatoru sastanka dužnost im je da nose trenice za Prebivalište, njegove prijeènice, njegove stupce i njegova podnožja; 32stupce što okružuju predvorje, njihova podnožja, njihove koèiæe, njihove konopce, sa svim priborom za njihovu službu. Poimenièno popišite predmete što su im povjereni da ih nose. 33To je služba rodova Merarijevaca u svemu što imaju èiniti u Šatoru sastanka pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona." 34Mojsije, Aron i glavari zajednice popisali su Kehatove sinove po njihovim rodovima i porodicama - 35sve koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka, od trideset godina naviše, sve do pedeset godina. 36I popisanih po njihovim rodovima bijaše dvije tisuæe sedam stotina i pedeset. 37To je popis rodova Kehatovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na zapovijed što je Jahve dade Mojsiju. 38Popisanih sinova Geršonovih po njihovim rodovima i porodicama, 39od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 40popisanih, dakle, po njihovim rodovima i porodicama bijaše dvije tisuæe šest stotina i pedeset. 41To je popis rodova Geršonovaca, svih koji su služili u Šatoru sastanka, a koje popisa Mojsije i Aron na Jahvinu zapovijed. 42Popis rodova Merarijevih sinova po njihovim rodovima i porodicama, 43od trideset godina naviše, sve do pedeset godina, svih koji mogu uæi u red da vrše službu u Šatoru sastanka - 44popisanih, dakle, po njihovim rodovima bijaše tri tisuæe dvjesta. 45To je popis Merarijevaca što su ga sastavili Mojsije i Aron na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju. 46Svih, dakle, popisanih levita koje su popisali Mojsije, Aron i glavari izraelski po njihovim rodovima i porodicama, od trideset godina naviše do pedeset godina - 47svih koji su ušli u službu posluživanja i službu prenošenja u Šatoru sastanka - 48bilo je osam tisuæa pet stotina i osamdeset. 49Na zapovijed koju je Jahve dao Mojsiju svakoga su unijeli u popis prema onom u èemu je služio i što je prenosio. Popisali su ih kako je Jahve zapovjedio Mojsiju.

Chapter 5

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Naredi Izraelcima da iz tabora odstrane svakoga gubavca, svakoga koji imadne izljev i svakoga koji se oneèisti mrtvim tijelom. 3Odstranite i muške i ženske! Izvan tabora ih istjerajte da ne oneèiste svoje tabore u kojima ja boravim meðu njima." 4Izraelci tako uèine: istjeraju ih iz tabora. Kako je Jahve rekao Mojsiju, tako Izraelci uèine. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Kaži Izraelcima: Kad koji èovjek ili žena poèini bilo kakav grijeh na štetu èovjeka ogriješivši se protiv Jahve, i osjeti se krivim, 7neka prizna poèinjeni grijeh, nadoknadi štetu što bolje može te još doda tome petinu i dadne onome kome je nanio nepravdu. 8Ako èovjek ne bi imao bližeg roðaka kome bi se nadoknada mogla uruèiti, dužna nadoknada pripada Jahvi za sveæenika, ne raèunajuæi u to pomirbenoga ovna kojim æe sveæenik izvršiti nad krivcem obred pomirenja. 9I svaka podizanica od svih posveæenih stvari što ih Izraelci sveæeniku donose njemu pripada. 10Svakome idu stvari koje je posvetio; i neka sveæeniku bude ono što njemu tko dadne." 11Jahve reèe Mojsiju: 12"Govori Izraelcima i reci im: Ako nekome žena poðe stranputicom te mu se iznevjeri 13i netko s njom legne, ali to ostane sakriveno oèima njezina muža i žena ostane neotkrivena iako se oskvrnula te protiv nje ne bude svjedoka buduæi da u èinu nije bila uhvaæena - 14i sad muža obuzme duh ljubomore i on postane ljubomoran na svoju ženu koja se oskvrnula; ili ako ga spopadne duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu a da se ona nije oskvrnula - 15neka taj muž dovede svoju ženu sveæeniku. Neka za nju donese prinos: desetinu efe jeèmenog brašna. Neka po njemu ne polijeva ulja niti na nj stavlja tamjana, jer to je prinosnica za ljubomoru, spomen-prinosnica da podsjeti na grijeh. 16Neka sveæenik povede tu ženu i postavi je pred Jahvu. 17Sad neka sveæenik uzme posveæene vode u kakvu zemljanu posudu i, uzevši prašine što je na podu Prebivališta, neka je sveæenik ubaci u vodu. 18Pošto je sveæenik postavio ženu pred Jahvu, neka joj otkrije glavu a na njezine ruke stavi spomen-prinosnicu, to jest žitnu prinosnicu za ljubomoru, s sveæenik neka drži u ruci vodu gorèine i prokletstva. 19Zatim neka sveæenik ženu zakune. Neka joj reèe: 'Ako nikad èovjek s tobom nije ležao te ako nisi išla stranputicom i oskvrnula se dok si bila pod vlašæu svoga muža, budi pošteðena od ove vode gorèine i prokletstva! 20Ali ako si išla stranputicom dok si bila pod vlašæu svoga muža te se oskvrnula; ako je koji èovjek osim tvoga muža legao s tobom ...' 21Ovdje neka sveæenik zakune ženu ovom kletvom: neka joj rekne: Jahve te postavio za prokletstvo i kletvu meðu tvojim narodom, uèinio da ti uvene rodnica i da ti se utroba nadme! 22Neka ova voda prokletstva zaðe u tvoju utrobu! Trbuh ti se od nje naduo, a rodnica uvenula! - A žena neka poprati: Amen! Amen! 23Potom neka ta prokletstva sveæenik napiše na list pa ih ispere u vodu gorèine. 24Onda neka ženu napoji vodom gorèine i prokletstva, da bi se voda gorèine po njoj razišla i napunila je gorkošæu. 25Neka sveæenik onda uzme iz ženine ruke prinosnicu za ljubomoru, prinese je pred Jahvom kao žrtvu prikaznicu te je donese na žrtvenik. 26Zagrabivši od prinosnice punu pregršt kao spomen-žrtvu, neka to sažeže u kad na žrtveniku. Napokon, neka ženu napoji vodom. 27Pošto je napoji vodom, bude li oskvrnuta iznevjerivši se svome mužu, voda prokletstva uæi æe u nju i napunit æe je gorèinom; njezina æe se utroba naduti a rodnica uvenuti - ta æe žena postati prokletstvom u svome narodu. 28A ako žena ne bude oskvrnuta nego nevina, neæe joj biti ništa i imat æe djece. 29To je obred u sluèaju ljubomore, kad žena poðe stranputicom i oskvrne se dok je pod vlašæu svoga muža; 30ili kad kojega èovjeka obuzme duh ljubomore te postane ljubomoran na svoju ženu. Neka, dakle, postavi svoju ženu pred Jahvu, a sveæenik neka nad njom izvrši sav ovaj obred. 31Neka je muž slobodan od krivnje, a žena neka snosi svoju krivnju."

Chapter 6

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Ako tko, bilo èovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, 3neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog piæa. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog piæa; a niti kakva soka od grožða neka ne pije; neka ne jede grožða, ni svježa ni suha. 4Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što raða lozov trs - od zelena grožða do komine.' 5Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posveæen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 6Za sve vrijeme svoga zavjeta Jahvi neka se ne primièe nikakvu mrtvacu. 7Neka se ne oneèišæuje ni zbog svoga oca, ni zbog svoje majke, svoga brata ili svoje sestre ako bi umrli, jer na svojoj glavi nosi posveæenje svoga Boga. 8Sve vrijeme svoga nazireata on je posveæen Jahvi. 9Umre li tko nenadanom smræu pokraj njega, oneèistivši tako njegovu posveæenu glavu, neka na dan svoga oèišæenja obrije svoju glavu - neka je obrije sedmoga dana. 10A osmoga dana neka donese sveæeniku, na ulazu u Šator sastanka, dvije grlice ili dva golubiæa. 11Neka sveæenik prinese jedno kao žrtvu okajnicu, a drugo kao žrtvu paljenicu, zatim neka nad njim izvrši obred pomirenja zbog ljage kojom se okaljao uz mrtvaca. Toga dana neka posveti svoju glavu; 12neka zavjetuje Jahvi dane svoga nazireata; neka donese jednogodišnjeg janjca kao žrtvu naknadnicu. Prijašnje vrijeme neka se ne raèuna, jer je njegov nazireat bio oskvrnjen. 13Ovo je obred za nazirejca: na dan kad se navrši vrijeme njegova nazireata, neka ga dovedu na ulaz Šatora sastanka. 14Kao svoj prinos neka Jahvi donese: jednogodišnjeg janjca bez mane za žrtvu paljenicu; jednogodišnje žensko janje, bez mane, za žrtvu okajnicu; jednoga ovna, bez mane, za žrtvu prièesnicu; 15nadalje, košaru neukvasanih pogaèa od najboljeg brašna, u ulju zamiješenih i neukvasanih kolaèa, namazanih uljem, s njihovim prinosnicama i ljevanicama. 16Sveæenik, pošto to donese pred Jahvu, neka prinese njegovu okajnicu i paljenicu. 17Zatim neka prinese ovna Jahvi kao žrtvu prièesnicu zajedno s košarom neukvasanih pogaèa. I njegovu prinosnicu i njegovu ljevanicu neka prinese sveæenik. 18Na ulazu u Šator sastanka neka nazirejac obrije svoju posveæenu glavu i, uzevši uvojke sa svoje posveæene glave, neka ih stavi na vatru što gori pred žrtvom prièesnicom. 19Zatim neka sveæenik uzme kuhano pleæe ovna, jednu neukvasanu pogaèu iz košare i jedan neukvasani kolaè i stavi to na ruke nazirejcu pošto ovaj obrije svoje posveæene kose. 20Neka to sveæenik prinese kao žrtvu prikaznicu pred Jahvom. To je svetinja što pripada sveæeniku, osim grudi prikaznice i stegna podizanice. Poslije toga nazirejac može piti vina." 21Ovo je obred nazirejca, ne raèunajuæi ono što bi još mogla prinijeti njegova ruka. Ako je povrh svoga nazireata obeæao kakav dar, neka povrh obreda svoga nazireata uèini kako je zavjetovao. 22Jahve reèe Mojsiju: 23"Reci Aronu i njegovim sinovima: 'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreæi im: 24Neka te blagoslovi Jahve i neka te èuva! 25Neka te Jahve licem svojim obasja, milostiv ti bude! 26Neka pogled svoj Jahve svrati na te i mir ti donese!' Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja æu ih blagoslivljati."

Chapter 7

1 U onaj dan kad Mojsije završi podizanje Prebivališta i kad ga pomaza i posveti sa svim njegovim posuðem, a tako i žrtvenik sa svim njegovim priborom, 2pristupe glavari izraelski, starješine njihovih pradjedovskih domova, to jest knezovi plemenski koji su vodili popisivanje, 3i dovedu svoje prinose pred Jahvu: šestora teretna kola i dvanaest volova - jedna kola za dvojicu glavara i vola za svakoga pojedinoga. Dovedu ih pred Prebivalište. 4Tada Jahve progovori Mojsiju: 5"Primi to od njih za upotrebu pri službi u Šatoru sastanka; onda to podaj svakome levitu prema njegovoj službi." 6Mojsije uze kola i volove pa ih dade levitima. 7Dvoja kola i èetiri vola dade Geršonovcima prema njihovoj službi, 8a èetvera kola i osam volova dade Merarijevcima prema njihovoj službi pod vodstvom Itamara, sina sveæenika Arona. 9Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihova zadaæa bila nositi posveæene predmete na ramenima. 10Tada glavari prinesu prinos za posvetu žrtvenika na dan njegova pomazanja. Dok su glavari prinosili svoje prinose pred žrtvenik, 11Jahve progovori Mojsiju: "Svakoga dana neka po jedan glavar donese svoj prinos za posvetu žrtvenika!" 12Prvoga dana donese svoj prinos Nahšon, sin Aminadabov, od plemena Judina. 13Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; jedno i drugo bijaše napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu. 14Onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 15jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 16jedan jarac za žrtvu okajnicu, 17a za žrtvu prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Nahšona, Aminadabova sina. 18Drugoga dana donese svoj prinos Netanel, sin Suarov, glavar Jisakarovaca. 19Za svoj prinos donio je: jednu srebrnu zdjelu tešku sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 20onda jednu zlatnu posudicu od deset šekela punu tamjana; 21jednog junca, jednoga ovna, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 22jednog jarca za okajnicu, 23a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Netanela, Suarova sina. 24Treæega dana donese svoj prinos glavar Zebulunovaca, Eliab, sin Helonov. 25Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 26jedna zlatna posudica puna tamjana; 27jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 28jedan jarac za okajnicu, 29a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Eliaba, Helonova sina. 30Èetvrtog dana donese svoj prinos glavar Rubenovaca, Elisur, sin Šedeurov. 31Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 32onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 33jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 34jedan jarac za okajnicu, 35a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elisura, Šedeurova sina. 36Petoga dana donese svoj prinos glavar Šimunovaca, Šelumiel, sim Surišadajev. 37Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 38onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 39jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 40jedan jarac za okajnicu, 41a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Šelumiela, Surišadajeva sina. 42Šestoga dana donese svoj prinos glavar Gadovaca, Elijasaf, sin Deuelov. 43Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela, jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 44onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 45jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 46jedan jarac za okajnicu, 47a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elijasafa, Deuelova sina. 48Sedmoga dana donese svoj prinos glavar Efrajimovaca, Elišama, sin Amihudov. 49Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje puno najboljeg brašna, zamiješena u ulju, za prinosnicu; 50onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 51jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu, 52jedan jarac za okajnicu, 53a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Elišama, Amihudova sina. 54Osmoga dana donese svoj prinos glavar Manašeovaca, Gamliel, sin Pedahsurov. 55Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 56onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 57jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 58jedan jarac za okajnicu, 59a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Gamliela, Pedahsurova sina. 60Devetoga dana donese svoj prinos glavar Benjaminovaca, Abidan, sin Gidonijev. 61Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 62onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana, 63jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 64jedan jarac za okajnicu, 65a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Abidana, Gidonijeva sina. 66Desetoga dana donese svoj prinos glavar Danovaca, Ahiezer, sin Amišadajev. 67Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prikaznicu; 68onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 69jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 70jedan jarac za okajnicu, 71a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahiezera, Amišadajeva sina. 72Jedanaestoga dana donese svoj prinos glavar Ašerovaca, Pagiel, sin Okranov. 73Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 74onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 75jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 76jedan jarac za okajnicu, 77a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Pagiela, Okranova sina. 78Dvanaestoga dana donese svoj prinos glavar Naftalijevaca, Ahira, sin Enanov. 79Njegov je prinos bio: jedna srebrna zdjela teška sto trideset šekela i jedan srebrni kotliæ od sedamdeset šekela, prema hramskom šekelu; oboje napunjeno najboljim brašnom, zamiješenim u ulju, za prinosnicu; 80onda jedna zlatna posudica od deset šekela puna tamjana; 81jedan junac, jedan ovan, jedno janje od godinu dana za paljenicu; 82jedan jarac za okajnicu, 83a za prièesnicu: dva vola, pet ovnova, pet kozliæa i pet jednogodišnjih janjaca. To je bio prinos Ahire, Enanova sina. 84To su bili prinosi glavara izraelskih za posvetu žrtvenika na dan kad bijaše pomazan: dvanaest srebrnih zdjela, dvanaest srebrnih kotliæa i dvanaest zlatnih posudica. 85Svaka srebrna zdjela težila je sto trideset šekela; svaki kotliæ sedamdeset šekela. Svega srebra u posuðu bilo je dvije tisuæe i èetiri stotine hramskih šekela. 86Zlatnih posudica punih tamjana bilo je dvanaest, svaka posudica težila je deset hramskih šekela. Sve zlato u posudicama težilo je sto dvadeset šekela. 87Sve stoke za paljenicu: dvanaest junaca, dvanaest ovnova, dvanaest jednogodišnjih janjaca s njihovim prinosima. Za okajnicu dvanaest jaraca. 88Sve stoke za prièesnicu: dvadeset i èetiri vola, šezdeset ovnova, šezdeset kozliæa i šezdeset janjaca od godine dana. To je bio prinos za posvetu žrtvenika pošto bijaše pomazan. 89Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara s Njim, slušao bi glas kako mu govori ozgo s Pomirilišta što je bilo na Kovèegu svjedoèanstva, meðu dva kerubina. Tada bi mu govorio.

Chapter 8

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Aronu i reci mu: 'Kad budeš palio svjetionice, neka sedam svjetionica svijetli na prednjoj strani svijeænjaka.'" 3Aron i uèini tako: smjesti svjetionice na prednju stranu svijeænjaka, kako je Jahve Mojsiju naredio. 4Svijeænjak bijaše skovan od zlata; skovan od svoga podnožja do svoje èaške. Svijeænjak je bio napravljen prema uzorku što ga je Jahve pokazao Mojsiju. 5Jahve reèe Mojsiju: 6"Uzmi levite izmeðu Izraelaca i oèisti ih! 7Ovako s njima postupi da ih oèistiš: poškropi ih vodom za okajavanje; a oni neka se obriju po svemu svome tijelu, neka operu svoju odjeæu i bit æe èisti. 8Neka zatim uzmu jednog junca i prinosnicu od najboljeg brašna, zamiješena u ulju. A ti uzmi drugog junca za okajnicu. 9Dovedi onda levite pred Šator sastanka i skupi svu izraelsku zajednicu. 10Kad dovedeš levite pred Jahvu, neka Izraelci stave na njih svoje ruke. 11Neka zatim Aron prinese levite, kao prikaznicu pred Jahvom, u ime Izraelaca. Tako æe njihov posao biti da služe Jahvi. 12Neka potom leviti stave svoje ruke juncima na glave; onda jednoga prinesi kao okajnicu, a drugoga kao paljenicu Jahvi, da se izvrši obred pomirenja nad levitima. 13Stavivši levite pred Arona i njegove sinove, prikaži ih Jahvi žrtvom prikaznicom. 14Odvoji tako levite izmeðu Izraelaca da budu moji. 15Poslije toga, pošto ih oèistiš i prineseš žrtvom prikaznicom, neka leviti uðu u službu Šatora sastanka. 16Jer oni su izmeðu Izraelaca meni potpuno darovani; njih sam sebi uzeo namjesto svih koji otvaraju majèinu utrobu, svih izraelskih prvoroðenaca. 17Svako, naime, prvoroðenèe meðu Izraelcima, kako èedo tako i živinèe, moje je; sebi sam ih posvetio onoga dana kad sam pobio svu prvoroðenèad u zemlji egipatskoj. 18Tako sam uzeo levite namjesto svih izraelskih prvoroðenaca. 19I predao sam levite izmeðu Izraelaca kao dar Aronu i njegovim sinovima da mjesto Izraelaca obavljaju službu u Šatoru sastanka; da nad njima obavljaju obred pomirenja, tako da kakva nedaæa ne bi pogodila Izraelce što bi se približili Svetištu." 20Mojsije, Aron i sva izraelska zajednica uèine tako s levitima; kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako im Izraelci i uèine. 21Leviti se oèiste i operu svoju odjeæu; onda ih Aron prinese pred Jahvu žrtvom prikaznicom. Aron nad njima obavi obred pomirenja da ih oèisti. 22Poslije toga uðu leviti u službu u Šator sastanka, u nazoènosti Arona i njegovih sinova. Kako je Jahve naredio Mojsiju za levite, tako su s njima i uradili. 23Jahve reèe Mojsiju: 24"I ovo se tièe levita: od dvadeset i pet godina naviše neka leviti po redu preuzimaju službu u Šatoru sastanka. 25A kad kome bude pedeset godina, neka istupi iz službe i neka više ne služi. 26Ali može pomagati svojoj braæi u vršenju njihovih dužnosti u Šatoru sastanka, no sam ne mora vršiti službe. Tako postupi prema levitima za njihove dužnosti!"

Chapter 9

1 Prvoga mjeseca druge godine nakon izlaska iz zemlje egipatske Jahve reèe Mojsiju u Sinajskoj pustinji: 2"Neka Izraelci slave Pashu u njezino vrijeme. 3Slavite je u njezino vrijeme, u suton, èetrnaestoga dana ovoga mjeseca; slavite je prema svim njezinim propisima i obièajima." 4Tako Mojsije reèe Izraelcima da slave Pashu. 5I oni su je slavili u Sinajskoj pustinji, u suton, prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu. Kako je god Jahve Mojsiju naredio, tako su Izraelci i uèinili. 6A bijaše ljudi oneèišæenih mrtvacem; ti nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Doðu tako pred Mojsija i Arona istoga dana 7pa reknu: "Mrtvacem smo se oneèistili; ipak, zašto bi nam bilo uskraæeno prinositi Jahvi žrtvu u njezino vrijeme usred Izraelovih sinova?" 8Mojsije im reèe: "Strpite se da èujem što æe Jahve za vas odrediti." 9I Jahve reèe Mojsiju: 10"Ovako kaži Izraelcima: 'Kad se tko izmeðu vas ili vaših potomaka oneèisti mrtvacem ili je na daleku putu, neka ipak slavi Pashu Jahvi. 11Neka je slave u suton èetrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka je blaguju s neukvasanim kruhom i gorkim zeljem; 12neka ništa od nje ne ostavljaju za ujutro; neka ni jedne kosti na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe. 13Onaj koji je èist a ne bude na putovanju pa ipak propusti proslaviti Pashu, neka se iskorijeni iz svoga naroda. Buduæi da nije prinio Jahvi žrtve u njezino vrijeme, takav neka snosi svoju krivnju. 14Ako s vama boravi stranac i Pashu prinosi Jahvi, neka je prinosi prema propisima i obièajima njezinim. Neka bude jedan zakon za vas, bio to stranac ili domorodac.'" 15Na dan kad je podignuto Prebivalište oblak prekri Prebivalište, Šator svjedoèanstva. Od veèeri do jutra stajao je u obliku ognja nad Prebivalištem. 16Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noæu bijaše poput ognja. 17Kad bi se god oblak digao sa Šatora, Izraelci bi poslije toga krenuli. A gdje bi oblak stao, tu bi se i Izraelci utaborili. 18Na zapovijed Jahvinu Izraelci su kretali na put i na Jahvinu se zapovijed utaborivali. Sve vrijeme što bi oblak stajao nad Prebivalištem oni su taborovali. 19Ako bi oblak dugo stajao nad Prebivalištem, Izraelci su slušali Jahvin nalog i ne bi polazili na put. 20Ali ako bi se dogodilo da oblak ostane nad Prebivalištem malo vremena, oni bi se na Jahvinu zapovijed utaborili i na Jahvinu zapovijed opet krenuli na put. 21Ako bi se oblak digao pošto se zadržao od veèeri do jutra, oni bi tada ujutro krenuli na put. Danju ili noæu, kad bi se oblak digao, oni bi krenuli na put. 22Dva dana ili mjesec ili godinu - dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem - Izraelci su taborovali, ne kreæuæi na put, a èim bi se digao, oni bi krenuli. 23Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga, kako Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju.

Chapter 10

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Napravi sebi dvije trube; napravi ih od kovana srebra. Neka ti služe za sazivanje zajednice i za pokretanje tabora. 3Kad se u njih zatrubi, neka se sva zajednica skupi k tebi na ulazu u Šator sastanka. 4Ako li se zatrubi u jednu, neka se k tebi skupe glavari izraelski, tisuænici. 5Kad popratite trubljenje bojnim poklikom, neka krenu logori utaboreni na istoènoj strani. 6Kad popratite trubljenje bojnim poklikom po drugi put, neka krenu logori utaboreni s južne strane: neka se trubljenje poprati bojnim poklikom da oni krenu. 7Trubite i da skupite zajednicu, ali bez bojnog poklika. 8Neka u trube trube sveæenici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše naraštaje. 9Kad u svojoj zemlji poðete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit æe se vas i bit æete izbavljeni od svojih neprijatelja. 10Na dan svoje sveèanosti, svojih blagdana ili svojih mjeseèevih mlaðaka, dok prinosite svoje paljenice i prièesnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam Jahve, Bog vaš." 11Druge godine drugoga mjeseca dvadesetog dana u mjesecu diže se oblak iznad Prebivališta svjedoèanstva. 12Tada se Izraelci zapute iz Sinajske pustinje na svoja putovanja. Oblak se zaustavi u pustinji Paranu. 13Tako na Jahvinu zapovijed danu Mojsiju krenuše prvi put. 14Prva je krenula zastava tabora Judinih sinova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Nahšon, sin Aminadabov; 15nad vojskom plemena Jisakarovaca stajaše Netanel, sin Suarov, 16a nad vojskom plemena Zebulunovaca bijaše Eliab, sin Helonov. 17Zatim, pošto je rastavljeno Prebivalište, krenuše Geršonovci i Merarijevci noseæi Prebivalište. 18Potom krenu zastava tabora Rubenova u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elisur, sin Šedeurov; 19nad vojskom plemena Šimunovaca stajao je Šelumiel, sin Surišadajev; 20nad vojskom plemena Gadovaca bio je Elijasaf, sin Deuelov. 21Potom krenuše Kehatovci noseæi posveæene predmete. Tako je Prebivalište bilo podignuto prije njihova dolaska. 22Onda krenu zastava tabora Efrajimovaca u svojim èetama. Nad njihovom vojskom bijaše Elišama, sin Amihudov, 23nad vojskom plemena Manašeovaca stajaše Gamliel, sin Pedahsurov; 24nad vojskom plemena Benjaminovaca bijaše Abidan, sin Gidonijev. 25A kao zalazna straža za sve tabore krenu, u svojim èetama, zastava tabora Danovaca. Nad njihovom je vojskom stajao Ahiezer, sin Amišadajev. 26Nad vojskom plemena Ašerovaca bio je Pagiel, sin Okranov; 27a nad vojskom plemena Naftalijevaca bio je Ahira, sin Enanov. 28Takav je bio red putovanja Izraelaca svrstanih u svoje èete. Tako su putovali. 29Mojsije reèe Hobabu, sinu Midjanca Reuela, Mojsijeva tasta: "Zaputili smo se u kraj o kojemu je Jahve rekao: 'Dat æu vam ga!' Poði s nama i dobro æemo ti èiniti, jer je Jahve obeæao sreæu Izraelu." 30"Ne idem", odgovori mu, "nego se vraæam u svoju zemlju; k svojima se vraæam." 31"Molim te, ne ostavljaj nas!" - reèe. "Buduæi da znaš gdje nam se treba u pustinji utaboriti, valjat æeš nam kao oèi. 32Ako s nama poðeš, dobroèinstva koja nam Jahve bude udijelio s tobom æemo dijeliti." 33Od Jahvina brda putovali su tri dana hoda. Kovèeg Jahvina saveza išao je pred njima ta tri dana hoda da im potraži mjesto odmora. 34Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. 35Kad bi Kovèeg polazio, Mojsije bi rekao: "Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek' bježe pred tobom!" 36A kad bi se zaustavljao, popratio bi: "Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuæe bezbrojne!"

Chapter 11

1 I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine uši. Kad to èu Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meðu njima i spali jedan kraj tabora. 2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utiša. 3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. 4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govoreæi: "Tko æe nas nasititi mesom? 5Sjeæamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prÓase, luka i èešnjaka. 6Sad nam život vene; nema nièega, osim mÓane, pred našim oèima." 7MÓana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. 8Narod išao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploèi ili stÓupao u stÓupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolaèe. Okus joj bijaše kao okus kolaèa zgotovljena u ulju. 9Kad bi se noæu spuštala rosa po taborištu, s njome bi se spustila i mÓana. 10Mojsije je slušao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator. Gnjev Jahvin žestoko planu i Mojsije se ražalosti. 11"Zašto zlostavljaš slugu svoga?" - upravi Mojsije rijeè Jahvi. "Zašto nisam stekao milost u tvojim oèima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!' 13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plaèe oko mene govoreæi: 'Daj nam mesa da jedemo!' 14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteško je to za me. 15Ako æeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oèima, da više ne gledam svoga jada." 16Onda Jahve reèe Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset muževa izmeðu starješina izraelskih za koje znaš da su starješine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. 17Ja æu siæi i ondje s tobom govoriti; uzet æu nešto duha koji je na tebi i stavit æu ga na njih. Tako æe s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam. 18Nadalje, kaži narodu: Za sutra se posvetite i jest æete mesa, jer ste mrmljali u uši Jahvi govoreæi: 'Tko æe nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve æe vam, dakle, dati mesa da jedete. 19Neæete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meðu vama mrmljajuæi pred njim rijeèima: 'Zašto smo uopæe odlazili iz Egipta!'" 21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima šest stotina tisuæa pješaka, a ti kažeš: 'Mesa æu im dati da jedu mjesec dana.' 22Može li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" 23Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." 24Mojsije izaðe i kaza narodu Jahvine rijeèi. Onda skupi sedamdeset muževa izmeðu narodnih starješina i smjesti ih oko Šatora. 25Jahve siðe u oblaku i poèe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. Kad duh poèinu na njima, poèeše prorokovati, ali to više nikad ne uèiniše. 26Dvojica ostadoše u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poèinuo - bili su i oni meðu upisanima, premda nisu došli u tabor - te poèeše u taboru prorokovati. 27Neki mladiæ otrèa te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", reèe, "prorokuju u taboru!" 28Jošua, sin Nunov, koji je posluživao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i reèe: "Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starješine izraelske vrate u tabor. 31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. 32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noæ i cio sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. 33Zatim ih razastriješe oko tabora. Meso još bijaše meðu njihovim zubima - još ga nisu prožvakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod strašnim pomorom. 34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. 35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.

Chapter 12

1 A Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku. 2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu. 3Mojsije je bio veoma skroman èovjek, najskromniji èovjek na zemlji. 4I odmah reèe Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u Šatoru sastanka." Njih se troje pojavi. 5U stupu oblaka siðe Jahve te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6reèe Jahve: "Saslušajte rijeèi moje: Naðe li se meðu vama prorok, u viðenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. 7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kuæi mojoj najvjerniji je on. 8Iz usta u usta njemu ja govorim, oèevidnošæu, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" 9Uskipjevši gnjevom na njih, Jahve ode. 10Èim se od šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. 11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poèinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je veæ na izlasku iz majèine utrobe meso napol uništeno!" 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Bože, molim te, ozdravi je!" 14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", reèe Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila pripuštena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.

Chapter 13

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Pošalji ljude, po jednoga èovjeka iz pojedinog pradjedovskog plemena, da izvide kanaansku zemlju, koju dajem Izraelcima. Pošaljite sve njihove glavare!" 3Na Jahvinu zapovijed Mojsije ih posla iz pustinje Parana. Svi ti ljudi bijahu glavari Izraelaca. 4A ovo su njihova imena: Šamua, sin Zakurov, od plemena Rubenova; 5Šafat, sin Horijev, od plemena Šimunova; 6Kaleb, sin Jefuneov, od plemena Judina; 7Jigal, sin Josipov, od plemena Jisakarova; 8Hošea, sin Nunov, od plemena Efrajimova; 9Palti, sin Rafuov, od plemena Benjaminova; 10Gadiel, sin Sodijev, od plemena Zebulunova; 11Gadi, sin Susijev, od plemena Josipova, od plemena Manašeova; 12Amiel, sin Gemalijev, od plemena Danova; 13Setur, sin Mikaelov, od plemena Ašerova; 14Nahbi, sin Vofsijev, od plemena Naftalijeva; 15Geuel, sin Makijev, od plemena Gadova. 16To su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju. A Hošeu, sina Nunova, Mojsije prozva Jošuom. 17Posla ih Mojsije da izvide kanaansku zemlju pa im reèe: "Idite gore u Negeb, onda se popnite na brdo. 18Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njoj živi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? 19Kakva je zemlja u kojoj živi: dobra ili rðava? Kakvi su gradovi u kojima borave: otvoreni ili utvrðeni? 20Kakvo je tlo: plodno ili mršavo? Ima li po njemu drveæa ili nema? Odvažni budite i ponesite plodova te zemlje." Bilo je upravo vrijeme ranog grožða. 21Odu oni gore da izvide zemlju od pustinje Sina do Rehoba, koji je na ulazu u Hamat. 22Popnu se u Negeb i doðu do Hebrona, gdje su se nalazili Ahiman, Šešaj i Talmaj, Anakovi potomci. - Hebron je osnovan sedam godina prije nego Soan u Egiptu. - 23Kada stigoše u Dolinu Eškol, odrezaše ondje lozu s grozdom i ponesoše ga, udvoje, na motki; ponesoše i mogranja i smokava. 24Ono se mjesto prozva Dolina Eškol zbog grozda koji su ondje Izraelci odrezali. 25Nakon èetrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviðali. 26Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. 27Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teèe med i mlijeko. Evo njezinih plodova. 28Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrðeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. 29Amaleèani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana." 30Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajuæi i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!" 31Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo iæi na onaj narod jer je jaèi od nas." 32I poènu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviðali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. 33Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Èinilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima."

Chapter 14

1 Tada zagraja sva zajednica i poèe vikati. I te noæi narod plakaše. 2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreæe da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! 3Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maèa a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" 4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi voðu i vratimo se u Egipat!" 5Mojsije i Aron padoše nièice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. 6A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meðu onima što su izviðali zemlju, razderaše svoju odjeæu. 7Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. 8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu æe nas zemlju dovesti i dat æe nam je. To je zemlja u kojoj teèe med i mlijeko. 9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: tÓa on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"

10I dok je sva zajednica veæ mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 11Tada reèe Mojsiju: "Dokle æe me taj narod prezirati? Dokle mi neæe vjerovati unatoè svim znamenjima što sam ih meðu njima izvodio? 12Udarit æu ih pomorom i istrijebiti, a od tebe æu uèiniti narod veæi i moæniji od njega." 13Onda Mojsije reèe Jahvi: "Egipæani su shvatili da si ti, svojom moæi, izveo ovaj narod izmeðu njih. 14Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Veæ su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oèituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoæ u stupu od ognja ideš pred njima. 15Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga èovjeka, narodi koji su èuli glas o tebi reæi æe: 16'Jahve je bio nemoæan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeæao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: 18'Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrðem; podnosi opaèinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opaèinu otaca kažnjava na djeci do treæega i èetvrtog koljena.' 19Oprosti krivnju ovome narodu po velièini svoga milosrða, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde." 20"Opraštam po rijeèi tvojoj", reèe Jahve. 21"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali veæ deset puta ne hoteæi poslušati moj glas, 23neæe vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obeæao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neæe je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukèiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega æu ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi æe je potomci zaposjesti! Neka Amaleèani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." 26Još reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle æe ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Èuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu. 28Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako æu vam i uèiniti. 29U ovoj pustinji popadat æe vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Neæete uæi u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova. 31A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih æu uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vaši sinovi neka lutaju pustinjom èetrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana èetrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opaèine èetrdeset godina. Iskusite što znaèi mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kažem: tako æu postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine." 36A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujuæi zemlju; 37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. 38Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. 39Kad je Mojsije prenio te rijeèi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti. 40I uranivši ujutro poènu se uspinjati na vrh brda govoreæi. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili." 41A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Neæete uspjeti. 42Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije meðu vama. 43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleèani i Kanaanci te æete od maèa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neæe biti s vama." 44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovèeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. 45Amaleèani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.

Chapter 15

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad uðete u zemlju gdje æete boraviti i koju vam ja dajem, 3pa budete prinosili Jahvi paljenu žrtvu, paljenicu ili klanicu, zavjetnicu ili dragovoljnu žrtvu, ili žrtvu prigodom svojih svetkovina - praveæi tako od krupne ili sitne stoke ugodan miris Jahvi - 4neka prinositelj prinese svoj dar Jahvi: prinosnicu od desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u èetvrtini hina ulja. 5Uz paljenicu ili uz klanicu prinesi èevrtinu hina vina za ljevanicu na svako janje. 6Povrh ovna prinesi kao prinosnicu dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u jednoj treæini hina ulja; 7i vina za ljevanicu prinesi treæinu hina na ugodan miris Jahvi. 8Ako Jahvi prinosiš junca kao paljenicu ili kao klanicu da izvršiš zavjet ili kao prièesnicu, 9neka se onda uz junca prinesu tri desetine efe najboljeg brašna, zamiješena u pola hina ulja, 10a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao paljenu žrtvu na ugodan miris Jahvi. 11Neka se tako postupi uza svakoga vola i uza svakoga ovna, uza svaku glavu sitne stoke, ovce ili koze: 12koliko ih god prinesete, za svako pojedino tako uèinite, veæ prema njihovu broju. 13Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi. 14I ako koji stranac koji živi meðu vama, ili æe biti meðu vašim potomcima, htjedne prinijeti žrtvu paljenu na ugodan miris Jahvi, neka radi kako i vi radite. 15Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi. To je trajan zakon za vaše naraštaje: pred Jahvom, kako je s vama, tako neka bude i sa strancem. 16Jedan zakon i jedno pravo neka vrijedi za vas i za stranca koji s vama boravi.'" 17Jahve reèe Mojsiju: 18"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad doðete u zemlju u koju vas vodim 19i budete jeli kruh te zemlje, prinesite podizanicu Jahvi. 20Kao prvinu iz svojih naæava prinesite jedan kolaè kao podizanicu; prinesite ga kao i podizanicu s gumna. 21Od prvine svojih naæava davajte Jahvi podizanicu od naraštaja do naraštaja.'" 22"Ako nehotice pogriješite te ne budete obdržavali koju od zapovijedi što ih je Jahve objavio po Mojsiju - 23sve što vam je Jahve zapovjedio po Mojsiju, odonda kad vam je izdao zapovijedi pa dalje od koljena do koljena - 24onda: ako je to poèinjeno nepažnjom zajednice, neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Jahvi s propisanom prikaznicom i ljevanicom i jednoga jarca kao okajnicu. 25Neka sveæenik obavi obred pomirenja nad svom izraelskom zajednicom, pa æe im biti oprošteno. Bila je samo nepažnja, a oni su prinijeli svoj dar - paljenu žrtvu Jahvi - i okajnicu pred Jahvom za svoju nepažnju. 26Bit æe oprošteno svoj izraelskoj zajednici, a tako i strancu koji meðu njima boravi, jer se sav narod iz nepažnje ogriješio. 27Pogriješi li iz nepažnje pojedinac, neka prinese jedno žensko kozle od godine dana kao okajnicu. 28Neka sveæenik obavi obred pomirenja pred Jahvom nad osobom koja je nehotice pogriješila od nepažnje. Kad nad njom obavi obred pomirenja, bit æe joj oprošteno. 29Kada tko pogriješi nepažnjom, neka vam jedan zakon vrijedi i za domoroca i za stranca koji boravi meðu vama. 30Ali onaj koji nešto uèini naumice, bio on domorodac ili stranac, taj na Jahvu huli. Takav neka se istrijebi izmeðu svoga naroda 31jer je prezreo Jahvinu rijeè i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takav iskorijeni. Neka njegova krivnja padne na nj!" 32Kad su Izraelci bili u pustinji, naðu èovjeka kako kupi drva u subotnji dan. 33I oni koji su ga našli da kupi drva dovedu ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34Stave ga pod stražu, jer još nije bilo odreðeno što treba s njim uèiniti. 35"Toga èovjeka treba pogubiti!" - reèe Jahve Mojsiju. "Neka ga kamenjem zaspe izvan tabora sva zajednica." 36Sva ga zajednica izvede izvan tabora i zasu ga kamenjem te on poginu, kako je Jahve zapovjedio Mojsiju. 37Reèe Jahve Mojsiju: 38"Govori Izraelcima i reci im: neka od naraštaja do naraštaja prave rese na skutovima svojih haljina, a za resu svakoga skuta neka privezuju ljubièastu vrpcu. 39Imat æete rese zato da vas pogled na njih sjeæa svih Jahvinih zapovijedi. Vršite ih, a ne zanosite se svojim srcem i svojim oèima, što vas tako lako zavode na bludnost. 40Tako æete se sjeæati svih mojih zapovijedi, vršit æete ih i bit æete posveæeni svome Bogu. 41Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bogom. Ja, Jahve, Bog vaš."

Chapter 16

1 Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov - potomci Rubenovi - 2ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. 3Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreæi im: "Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini èlanovi, posveæena i meðu njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!" 4Kad to èu Mojsije, pade nièice. 5Zatim reèe Korahu i svoj njegovoj družini: "Sutra æe Jahve pokazati tko je njegov i tko je posveæen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi æe ga i pustiti. 6Uèinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; 7sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posveæen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!" 8Potom Mojsije reèe Korahu: "Poslušajte, Levijevci! 9Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeæi joj? 10Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braæu Levijevce, a vi još tražite i sveæeništvo! 11Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?" 12Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: "Neæemo doæi! 13Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teèe med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoæeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14Nisi nas uveo u zemlju kojom teèe med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oèi ovim ljudima? Neæemo doæi!" 15Mojsije se vrlo razljuti i reèe Jahvi: "Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio." 16Zatim Mojsije reèe Korahu: "Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu - dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik." 18Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20I reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 21"Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!" 22Oni popadoše nièice i povikaše: "Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar æeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!" 23Onda Jahve reèe Mojsiju: 24"Reci toj zajednici: 'Uklonite se iz okolice prebivališta Koraha, Datana i Abirama!'" 25Mojsije ustade i poðe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. 26Zatim ovako progovori zajednici: "Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotièite se nièega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha." 27Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izaðu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejaèadi. 28"Po ovom æete vidjeti", reèe Mojsije, "da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne èinim sam od sebe: 29ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. 30Ali ako Jahve uèini neèuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siðu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu." 31A kad on završi sve te rijeèi, tlo se pod njima raspukne; 32zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. 33Živi siðu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni išèeznu iz zbora. 34Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreæi: "Da i nas zemlja ne proguta!" 35Ali sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.

Chapter 17

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Kaži Eleazaru, sinu sveæenika Arona, da ukloni kadionike - jer su posveæeni - iz toga zgarišta, a neposveæenu vatru iz njih neka razaspe podalje. 3Kadionici onih koji su sagriješili i grijehom život pokopali neka se prekuju u ploèice za oblaganje žrtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posveæeni. Neka budu opomenom Izraelcima!" 4Tako sveæenik Eleazar uze kadionike od tuèa što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u ploèice za oblaganje žrtvenika. 5One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan - nitko tko nije od Aronova potomstva - ne smije približiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj družini, prema onom što je kazao Jahve po Mojsiju. 6Sutradan je sva zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. "Pobili ste Jahvin narod!" - govorili su. 7Dok se zajednica skupljala protiv Mojsija i Arona, oni se okrenuše prema Šatoru sastanka, i gle! oblak ga prekri i slava se Jahvina pokaza. 8Tada Mojsije i Aron odoše pred Šator sastanka. 9I Jahve reèe Mojsiju: 10"Udaljite se od te zajednice; u tili æu je èas uništiti!" Oni padoše nièice. 11Zatim Mojsije reèe Aronu: "Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa žrtvenika, metni tamjana, a onda se žuri do zajednice da obaviš nad njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin veæ izbio i zlo je poèelo!" 12Aron uze što mu je Mojsije rekao te otrèa usred zbora, a kad tamo: pomor meðu narodom veæ poèeo. Stavi tamjana te obavi obred pomirenja nad narodom. 13Zatim stade izmeðu mrtvih i živih i zlo se ustavi. 14Bilo ih je mrtvih od toga zla èetrnaest tisuæa i sedam stotina, osim onih koji su poginuli zbog Koraha. 15Aron se vrati k Mojsiju na ulaz u Šator sastanka: pomor se ustavi. 16Jahve reèe Mojsiju: 17"Razloži Izraelcima te od njih uzmi po jedan štap za svaki predjedovski dom; uzmi od svih njihovih starješina za njihove pradjedovske domove dvanaest štapova. Ime svakoga napiši na njegovu štapu. 18A kako ima po jedan štap za svakoga starješinu pradjedovskih domova, Aronovo ime napiši na Levijevu štapu. 19Onda ih pohrani u Šator sastanka pred Svjedoèanstvo; ondje gdje se s tobom sastajem. 20Štap onoga èovjeka koga izaberem propupat æe. Tako æu maknuti od sebe rogoborenje Izraelaca kojim prigovaraju vama." 21Mojsije tako kaza Izraelcima. Sve njihove starješine dadoše mu štap, po jedan štap za svakoga starješinu - dakle, dvanaest štapova za njihove pradjedovske domove. Meðu njihovim štapovima bio je i štap Aronov. 22Mojsije pohrani štapove pred Jahvu u Šatoru svjedoèanstva. 23Kad sutradan Mojsije uðe u Šator svjedoèanstva, gle: štap Arona iz doma Levijeva propupao! Potjerala mladica, procvjetao cvijet i sazreli bademi. 24Tada iznese Mojsije ispred Jahve sve štapove sinovima Izraelovim. Oni ih razgledaše, a onda svatko uze svoj štap. 25Jahve reèe Mojsiju: "Opet stavi Aronov štap pred Svjedoèanstvo, neka se èuva za znak buntovnim sinovima. Dokonèaj tako njihovo rogoborenje protiv mene da ne izginu." 26I uèini Mojsije: kako mu je Jahve zapovjedio, tako uèini. 27"Izgibosmo!" - rekoše Izraelci Mojsiju. "Propadosmo! Svi odreda propadosmo! 28Tko god priðe Jahvinu prebivalištu, umire ... Zar æemo svi izginuti?"

Chapter 18

1 Tada Jahve reèe Aronu: "Ti, tvoji sinovi i tvoj pradjedovski dom s tobom bit æete odgovorni za grijehe u Svetištu; ti i tvoji sinovi s tobom bit æete odgovorni za grijehe svoga sveæeništva. 2Pridruži k sebi i svoju braæu od Levijeva plemena - tvoga pradjedovskog doma - neka ti se prikljuèe da ti poslužuju, tebi i tvojim sinovima s tobom, pred Šatorom svjedoèanstva. 3Neka stoje na službu tebi i svemu Šatoru, ali neka se ne približuju pokuæstvu u Svetištu niti žrtveniku, da ne poginu i oni i vi. 4Neka su, dakle, tebi pridruženi i neka preuzmu brigu za Šator sastanka, svaku službu oko Šatora. I neka se ni jedan svjetovnjak ne približuje vama, 5a vi vršite službu u Svetištu i službu oko žrtvenika da se više ne izlijeva gnjev na Izraelce. 6Uzeh, evo, vašu braæu levite izmeðu Izraelaca vama za dar; kao darovani pripadaju Jahvi da obavljaju službu oko Šatora sastanka. 7Ti i tvoji sinovi s tobom preuzmite sveæenièke poslove oko svega što spada na žrtvenik i iza zavjese. Službu koju dajem na dar vašem sveæeništvu vi obavljajte. A svjetovnjak koji se primakne neka se pogubi." 8Još reèe Jahve Aronu: "Tebi, evo, povjeravam brigu o onom što se meni prinosi. Sve što Izraelci posveæuju dodjeljujem tebi i tvojim sinovima kao baštinu trajnim zakonom. 9Ovo neka pripadne tebi od svetinja nad svetinjama: od paljenih žrtava svi njihovi darovi, za sve njihove prinosnice, za sve njihove okajnice i za sve njihove naknadnice što ih budu meni uzvraæali; ta vrlo sveta stvar neka pripadne tebi i tvojim sinovima! 10Blagujte ih kao najveæe svetinje! Svaki muškarac može ih jesti. Neka ti budu svete! 11I ovo neka bude za te: ono što se uzima od izraelskih prinosa da se prinese kao prikaznica - trajnim zakonom predajem tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. Svatko tko u tvome domu bude èist može od toga jesti. 12Najbolje od novoga ulja i najbolje od novoga vina i žita - prvine koje se prinose Jahvi - predajem tebi. 13Prvi rodovi svega u njihovoj zemlji što ih budu donosili Jahvi neka budu tvoji. Tko je god èist u tvome domu može ih jesti. 14Sve što u Izraelu bude odreðeno za 'herem' neka je tvoje. 15Svako prvoroðenèe svih biæa - kako ljudi tako i životinja - što se prinose Jahvi neka bude tvoje. Samo pusti da se otkupi prvenac od ljudi i prvenèe od neèiste stoke. 16Kad budu stari mjesec dana, pusti da ih otkupljuju. A njihovu otkupnu cijenu odredi: pet srebrnih šekela, prema hramskom šekelu, a to je dvadeset gera. 17Ali prvenèe kravlje, prvenèe ovèje i prvenèe kozje neka se ne otkupljuje. Oni su svetinja. Krv njihovu izlij na žrtvenik, a pretilinu njihovu sažeži u kad kao žrtvu spaljenu na ugodan miris Jahvi. 18Njihovo meso neka pripadne tebi; kao i grudi žrtve prikaznice i desno pleæe. 19Sve posveæene prinose što ih Izraelci podižu Jahvi predajem trajnim zakonom tebi, tvojim sinovima i tvojim kæerima s tobom. To je savez osoljen, trajan pred Jahvom, tebi i tvome potomstvu s tobom." 20"Nemoj imati baštine u zemlji njihovoj", reèe Jahve Aronu, "niti sebi stjeèi posjeda meðu njima! Ja sam tvoj dio i tvoja baština meðu Izraelcima." 21"Levijevim sinovima, evo, predajem u baštinu sve desetine u Izraelu za njihovu službu - za službu što je obavljaju u Šatoru sastanka. 22A Izraelci neka se više ne primièu Šatoru sastanka, da ne navuku na se grijeh i ne poginu. 23Neka samo leviti obavljaju službu u Šatoru sastanka; i neka oni budu odgovorni za svoj grijeh. Trajna je to odredba za vaše naraštaje; meðu Izraelcima neka nemaju posjeda, 24jer ja im predajem u posjed desetine što ih Izraelci prinose na dar Jahvi. Stoga sam za njih rekao: neka oni nemaju posjeda meðu Izraelcima." 25Jahve reèe Mojsiju: 26"Levitima govori i reci im: 'Kad od Izraelaca primate desetinu, koju ja od njih dajem vama u baštinu, od toga onda vi prinesite podizanicu Jahvi: desetinu od desetine. 27Prinos æe vam biti zaraèunan kao da je prinos s gumna i Óotoka iz badnja. 28Tako isto prinosite podizanicu Jahvi i od svih svojih desetina što ih primate od Izraelaca. Od toga davajte podizanicu Jahvinu sveæeniku Aronu. 29Od svih darova koje budete primali podižite podizanicu Jahvi; od svega ono najbolje - onaj dio koji treba posveæivati.' 30Još im reci: 'Pošto od toga prinesete najbolji dio, neka se to levitima uraèuna kao prihod s gumna i prihod iz badnja. 31Na svakome ga mjestu možete jesti, i vi i vaši ukuæani, jer to vam je nagrada za vašu službu u Šatoru sastanka. 32Pošto prinesete njegov najbolji dio, neæete navuæi na se grijeha; svetinja Izraelaca neæete oskvrnjivati te neæete ginuti.'"

Chapter 19

1 Jahve reèe Mojsiju i Aronu: 2"Ovo je zakonska odredba što ju je Jahve naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. 3A vi je predajte sveæeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. 4Sveæenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema proèelju Šatora sastanka. 5Neka se onda junica spali na njegove oèi; neka joj se spale: koža, meso, krv i neèist. 6Potom neka sveæenik uzme cedrovine, izopa i crvenoga prediva pa ih baci usred vatre gdje se krava spaljuje. 7Neka sveæenik opere svoju odjeæu, a svoje tijelo u vodi okupa. Poslije toga neka se sveæenik vrati u tabor, ali neka je neèist do veèeri. 8I onaj koji ju je spaljivao neka svoju odjeæu opere i okupa svoje tijelo u vodi te bude neèist do veèeri. 9A jedan èist èovjek neka pokupi pepeo od junice pa ga pohrani izvan tabora na èisto mjesto da se èuva izraelskoj zajednici za vodu oèišæenja. To je žrtva okajnica. 10I onaj koji skupi pepeo od junice neka opere svoju odjeæu i bude neèist do veèeri. Neka to bude trajan zakon i za Izraelce i za stranca koji meðu njima boravi." 11"Tko se dotakne mrtva ljudskog tijela neka je neèist sedam dana. 12Takav neka se opere tom vodom treæega dana i sedmoga dana pa æe biti èist. Ako se ne opere treæega dana i sedmoga dana, neæe biti èist. 13Tko se dotakne mrtvaca, tijela preminula èovjeka, a ne opere se, oskvrnjuje Jahvino prebivalište. Takav neka se iskorijeni iz Izraela. Buduæi da vodom za oèišæenje nije bio poliven, neèist je; njegova je neèistoæa još na njemu." 14"Ovo je zakon kad koji èovjek umre u šatoru; tko god uðe u šator i tko god bude u šatoru neka je neèist sedam dana. 15Svaka otvorena posuda koja ne bude zatvorena poklopcem neka je neèista. 16A na otvorenu polju tko se god dotakne poginuloga od maèa, ili mrtvaca, ili ljudskih kostiju, ili groba neka je neèist sedam dana. 17Neka se za onoga koji se oneèistio uzme pepela od životinje spaljene za okajnicu i na nj, u kakvu sudu, nalije žive vode. 18Onda neka èist èovjek uzme izopa, zamoèi ga u vodu te poškropi po šatoru, po svemu posuðu, po ljudima koji su tu bili, po onome koji se dotakao kostiju, ili ubijenoga, ili preminuloga, ili groba. 19Neka èisti èovjek škropi neèistoga treæega i sedmoga dana. Tako æe ga na sedmi dan oèistiti. Taj onda neka opere svoju odjeæu, okupa se u vodi i neka je naveèer èist. 20A bude li tko neèist pa se ne oèisti, neka se iskorijeni iz zajednice, jer je oskvrnuo Jahvino svetište; vodom za oèišæenje nije bio poliven; neèist je! 21Neka im i ovo bude trajnim zakonom: i onaj koji je škropio vodom za oèišæenje neka opere svoju odjeæu; i onaj koji je dirnuo vodu za oèišæenje neka je neèist do veèeri. 22Èega se god neèisti dotakne neka je neèisto; a osoba koja se njega dotakne neka je neèista do veèeri."

Chapter 20

1 Potom stigoše Izraelci, sva zajednica, u pustinju Sin u prvome mjesecu. Narod se nastani u Kadešu. Ondje umrije Mirjam i ondje je sahraniše. 2Nije bilo vode za zajednicu. Stoga se udruže protiv Mojsija i protiv Arona. 3Narod se poèe svaðati s Mojsijem i govoriti: "Da smo bar izginuli kad su nam i braæa poginula pred Jahvom! 4Zašto ste doveli Jahvinu zajednicu u ovu pustinju da ovdje pomremo i mi i naša stoka? 5Zašto ste nas izveli iz Egipta da nas dovedete u ovo nesretno mjesto; mjesto u kojem nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni mogranja? Nema ni vode da pijemo." 6Mojsije i Aron odu ispred zajednice do ulaza u Šator sastanka i padnu nièice. Tada im se pokaza slava Jahvina. 7I Jahve reèe Mojsiju: 8"Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oèi, progovorite peæini da ustupi svoje vode. Iz peæine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago." 9Mojsije uzme štap ispred Jahve kako mu je naredio. 10Zatim Mojsije i Aron skupe zbor pred peæinu pa im Mojsije rekne: "Èujte, buntovnici! Hoæemo li vam iz ove peæine izvesti vodu?" 11Zatim Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o peæinu: voda provali u obilju, pa su mogli piti i zajednica i njezino blago. 12Potom æe Jahve Mojsiju i Aronu: "Buduæi da se niste pouzdavali u me i niste me svetim oèitovali u oèima sinova Izraelovih, neæete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem." 13To su Meripske vode, kraj njih su se Izraelci prepirali s Jahvom, a on se pokazao svetim. 14Iz Kadeša pošalje Mojsije glasnike: "Kralju Edoma. Ovako veli tvoj brat Izrael: 'Ti znaš sve jade koji su nas snašli. 15Naši se preci spustiše u Egipat. U Egiptu smo proboravili mnogo vremena. Egipæani su s nama i s našim precima loše postupali. 16Stoga smo vapili Jahvi, i on èu naš glas i posla anðela koji nas izbavi iz Egipta. Evo nas sad u Kadešu, gradu uz rub tvoga podruèja. 17Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju. Neæemo iæi preko polja ni vinograda niti æemo piti vodu iz bunara; iæi æemo Kraljevskim putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo, dok ne proðemo tvoje podruèje." 18Edom mu odgovori: "Ne prolazi preko moje zemlje, jer eto me s maèem preda te!" 19"Iæi æemo utrenikom", rekoše Izraelci, "a budemo li pili tvoje vode, mi i naša stada, za to æemo ti platiti. Ništa više, samo da proðemo pješice." 20"Ne prolazi!" - odgovori. I Edom mu izaðe u susret s mnogo ljudi i s velikom silom. 21Tako Edom nije dopustio Izraelu da proðe kroz njegovo podruèje i Izrael se okrenu od njega. 22Zaputivši se od Kadeša, stigoše Izraelci, sva zajednica, k brdu Horu. 23Kod brda Hora, uz meðu edomsku, reèe Jahve Mojsiju i Aronu: 24"Neka se Aron pridruži svojim precima! Neæe uæi u zemlju koju dajem Izraelcima, jer ste se oprli mojoj zapovijedi kod Meripskih voda. 25Uzmi Arona i njegova sina Eleazara, pa ih izvedi na brdo Hor. 26I svuci Aronu njegove haljine pa ih obuci njegovu sinu Eleazaru. Aron æe se pridružiti precima, umrijet æe ondje." 27Mojsije uèini kako naredi Jahve. Pred svom zajednicom popeše se na brdo Hor. 28Mojsije svuèe s Arona njegove haljine te ih obuèe njegovu sinu Eleazaru. Ondje navrh brda umrije Aron. Zatim se Mojsije i Eleazar spustiše s brda. 29Sva zajednica vidje da je Aron preminuo i sav dom Izraelov oplakivaše Arona trideset dana.

Chapter 21

1 Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, èu da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi. 2Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèiš ovaj narod, potpuno æu uništiti njegove gradove." 3Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove 'heremom' uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma. 4Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiðu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. 5I poène govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo veæ se ogadilo dušama našim." 6Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. 7Doðe narod k Mojsiju pa reèe: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, 8i Jahve reèe Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat æe na životu ako je pogleda." 9Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. 10Poðu Izraelci i utabore se u Obotu. 11Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska. 12Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu. 13Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u podruèju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeðu Moabaca i Amorejaca. 14Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline arnonske 15i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku ..." 16Odande odoše u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: "Skupi narod da im dam vode!" 17Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuèaj, studenèe! A vi ga uznosite: 18knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim." Iz pustinje odu u Matanu, 19iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot; 20iz Bamota u dolinu što se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se pruža vidik na pustaru. 21Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom: 22"Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Neæemo zalaziti u polja i u vinograde, niti æemo piti vode iz bunara. Iæi æemo Kraljevskim putem dok ne proðemo tvoje podruèje." 23Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe njegovim podruèjem, nego skupi sav svoj narod te izaðe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela. 24Ali ga Izrael potuèe oštrim maèem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az ležao na granici Amonaca. 25Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima. 26Kako je Hešbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je ratovao protiv prijašnjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu zemlju do Arnona, 27kažu zato pjesnici: "Hrabro, o Hešbone, dobro sazdani, èvrsto posaðeni grade Sihonov! 28Iz Hešbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sažga Ar moapski, proždrije visove arnonske. 29Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova bjegunce uèini, a od kæeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom. 30Pobili smo ih; propao je Hešbon do Dibona: sve smo razorili do Nofaha, što je blizu Medebe ..." 31Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca. 32Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje. 33Okrenu se onda i poðu prema Bašanu. A bašanski kralj Og presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja. 34Ali Jahve reèe Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hešbonu." 35I potukoše ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne uteèe. Potom zaposjedoše njegovu zemlju.

Chapter 22

1 Poslije toga Izraelci otputuju i utabore se na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu. 2Balak, sin Siporov, vidje sve što Izrael uèini Amorejcima. 3Moab se uvelike poboja toga naroda jer je bio brojan. Moaba obuze strah od Izraelaca. 4Zato reèe Moab midjanskim starješinama: "Sad æe ova rulja oko nas sve popasti kao što vol popase travu po polju." Balak, sin Siporov, bijaše moapski kralj u ono vrijeme. 5On pošalje glasnike Bileamu, sinu Beorovu, u Petoru, koji se nalazi na Rijeci, u zemlji Amonaca. Pozove ga rekavši: "Evo je došao neki narod iz Egipta; evo je prekrio lice zemlje i naselio se uza me. 6Zato doði i prokuni mi ovaj narod jer je jaèi od mene. Tako æu ga moæi svladati i istjerati iz zemlje. A znam da je blagoslovljen onaj koga blagosloviš, a proklet onaj koga prokuneš." 7Starješine moapske i starješine midjanske krenu s nagradom za vraèanje u svojim rukama. Stignu Bileamu i prenesu mu Balakovu poruku. 8On im rekne: "Prenoæite ovdje te æu vam odgovoriti prema onome što mi Jahve kaže." Tako moapski knezovi ostanu kod Bileama. 9Bog doðe Bileamu i upita: "Tko su ti ljudi s tobom?" Bileam odgovori Bogu: 10"Poslao ih k meni Balak, sin Siporov, moapski kralj, s porukom: 11'Evo je neki narod došao iz Egipta i prekrio lice zemlje. Doði da ga prokuneš. Tako æu ga moæi svladati i protjerati.'" 12Ali Bog reèe Bileamu: "Nemoj iæi s njima! Nemoj proklinjati onaj narod jer je blagoslovljen." 13Ujutro Bileam ustane te æe Balakovim knezovima: "Odlazite u svoju zemlju jer mi ne da Jahve da poðem s vama." 14Moapski se knezovi dignu, odu Balaku pa mu reknu: "Bileam nije htio poæi s nama." 15Balak opet pošalje knezove, brojnije i uglednije od prvih. 16Oni doðu Bileamu i reknu mu: "Ovako je poruèio Balak, sin Siporov: 'Ne skanjuj se nego doði k meni. 17Bogato æu te nagraditi i uèinit æu sve što mi kažeš. Doði, molim te, i prokuni mi ovaj narod!'" 18Ali Bileam odgovori Balakovim slugama: "Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da uèinim išta, bilo veliko bilo malo. 19Ali provedite ovdje i vi noæ da doznam što æe mi Jahve još kazati." 20Noæu Bog doðe Bileamu pa mu rekne: "Ako su ti ljudi došli da te pozovu, ustani, poði s njima! Ali da èiniš samo što ti ja reknem!" 21Ustane Bileam ujutro, osamari svoju magaricu i ode s moapskim knezovima. 22No Božja srdžba usplamtje što je on pošao. Zato anðeo Jahvin stade na put da ga sprijeèi. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka. 23Kad magarica opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s isukanim maèem u ruci, skrene sa staze i poðe preko polja. Bileam poèe tuæi magaricu da je vrati na put. 24Anðeo Jahvin tada stade na uskom prolazu, meðu vinogradima, a bijaše ograda i s ove i s one strane. 25Magarica, spazivši Jahvina anðela, stisne se uza zid i o zid pritisne Bileamovu nogu. On je opet poèe tuæi. 26Anðeo Jahvin poðe naprijed te stade na usko mjesto gdje nije bilo prostora da se provuèe ni desno ni lijevo. 27Kad je magarica ugledala Jahvina anðela, legne pod Bileamom. Bileam pobjesni i poèe tuæi magaricu štapom. 28Tada Jahve otvori usta magarici te ona progovori Bileamu: "Što sam ti uèinila da si me tukao tri puta?" 29Bileam odgovori magarici: "Što sa mnom zbijaš šalu! Da mi je maè u ruci, sad bih te ubio!" 30A magarica uzvrati Bileamu: "Zar ja nisam tvoja magarica na kojoj si jahao svega svoga vijeka do danas? Jesam li ti obièavala ovako?" - "Nisi!" - odgovori on. 31Tada Jahve otvori oèi Bileamu i on opazi anðela Jahvina kako stoji na putu s golim maèem u ruci. Pognu on glavu i pade nièice. 32Onda æe mu anðeo Jahvin: "Zašto si tukao svoju magaricu veæ tri puta? TÓa ja sam istupio da te sprijeèim, jer te put meni naoèigled vodi u propast. 33Magarica me opazila i preda mnom se uklonila sva tri puta. Da mi se nije uklanjala, veæ bih te ubio, a nju ostavio na životu." 34Onda æe Bileam anðelu Jahvinu: "Sagriješio sam! Nisam znao da ti preda mnom stojiš na putu. Ali sad, ako je zlo u tvojim oèima, ja æu se vratiti." 35Ali anðeo Jahvin odvrati Bileamu: "Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem." Tako Bileam ode s Balakovim knezovima. 36Kad je Balak èuo da Bileam dolazi, iziðe mu u susret do grada Moaba što se nalazi na granici Arnona, na kraju podruèja. 37"Zar nisam uporno po te slao i pozivao te? Zašto mi nisi došao?" reèe Balak Bileamu. "Zar te zaista ne mogu bogato nagraditi?" 38"Evo sam ti došao", reèe Bileam Balaku. "Ali hoæu li ti moæi sada što kazati? Samo što mi Bog stavi na jezik, to æu govoriti." 39Poðe zatim Bileam s Balakom i doðoše u Kirjat Husot. 40Žrtvova Balak i krupne i sitne stoke te od toga pruži Bileamu i knezovima koji su ga pratili. 41Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda.

Chapter 23

1 I Bileam reèe Balaku: "Ovdje mi naèini sedam žrtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova." 2Balak uèini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku. 3Potom æe Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa što mi oèituje, kazat æu ti." I ode na osamljeno mjesto. 4I Bog srete Bileama, koji mu reèe: "Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna." 5A Jahve stavi rijeèi u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako govori." 6Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu i s njim svi knezovi moapski. 7Tada on poèe svoju pjesmu i reèe: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istoènih: 'Doði, prokuni mi Jakova, doði, gromom udri Izraela!' 8Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udarati koga Jahve ne udara? 9Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, meðu narode on se ne broji. 10Prah Jakovljev tko æe prebrojiti; pijesak Izraela tko æe izmjeriti! O, da mi je umrijeti smræu pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!" 11"Što mi to uradi!" - reèe Balak Bileamu. "Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!" 12On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?" 13"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti" zamoli ga Balak. "Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!" 14Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna. 15Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu." 16Jahve sretne Bileama; stavi rijeèi u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako govori!" 17I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: "Što je Jahve rekao?" 18Tada Bileam zapoèe svoju pjesmu i reèe: "Ustani, Balaèe, i poslušaj! Uhom me posluhni, sine Siporov! 19Bog nije èovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne uèini, zar obeæa, pa ne ispuni? 20Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit æu i povuæ' neæu blagoslova. 21U Jakovu nesreæe ne nazreh, nit' nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja. 22Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu k'o rozi bivola. 23Gatanja nema protiv Jakova nit' protiv Izraela vraèanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'Što radi Bog?' 24gle, ustat æe narod k'o lavica, diæi æe se poput lava: leæi neæe dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih." 25Zatim Balak reèe Bileamu: "Nemoj ga ni kletvom kleti, ali ni blagoslovom blagoslivljati." 26Bileam odvrati Balaku. "Zar ti nisam rekao: sve što Jahve kaže, to æu èiniti." 27Potom Balak reèe Bileamu: "Hajde! Odvest æu te na drugo mjesto. Možda æe Bogu biti pravo da mi ga odande prokuneš." 28I odvede Balak Bileama na vrh Peora, odakle se pruža vidik na pustaru. 29"Sagradi mi ovdje sedam žrtvenika", reèe Bileam Balaku. "Nadalje, pripremi mi ovdje sedam junaca i sedam ovnova." 30Balak uèini kako je Bileam rekao i prinese po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku.

Chapter 24

1 Kad opazi Bileam da je Jahvi drago što on blagoslivlja Izraela, ne htjede više ni iæi kao prije u potragu za znamenjima, nego se licem okrenu prema pustari. 2Bileam podiže oèi i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siðe Duh Božji 3i on poèe svoju pjesmu te reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova, proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda, 4proroèanstvo onoga koji rijeèi Božje sluša, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju. 5Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! 6Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! 7Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj æe njegov nadvisit' Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo. 8Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k'o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi. 9Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podiæi smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!" 10I usplamtje srdžbom Balak na Bileama i udari rukom o ruku. "Pozvao sam te da prokuneš moje neprijatelje", reèe Balak Bileamu, "a kad tamo, ti ih blagoslovi evo triput! 11Nosi se odmah u svoj kraj. Bio sam rekao: dostojno æu te poèastiti! A eto, Jahve te liši èasti." 12Nato Bileam odgovori Balaku: "Zar nisam rekao i tvojim glasnicima koje si k meni poslao: 13'Da mi Balak dadne svoju kuæu punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijed Jahvinu i po svojoj volji èiniti bilo dobro, bilo zlo; ono što kaže Jahve, to æu i ja reæi.' 14A sada, kad, evo, odlazim k svome narodu, hajde da ti objavim što æe ovaj narod uèiniti tvome narodu u buduænosti!" 15I poèe svoju pjesmu i reèe: "Proroèanstvo Bileama, sina Beorova, proroèanstvo èovjeka pronicava pogleda, 16proroèanstvo onoga koji rijeèi Božje sluša, koji poznaje mudrost Svevišnjega, koji vidi viðenja Svesilnoga, koji pada i oèi mu se otvaraju. 17Vidim ga, ali ne sada: motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže. On Moabu razbija bokove i svu djecu Šetovu zatire! 18Edom æe njegovim postati posjedom, a Seir zemljom osvojenom. Razvija snagu svoju Izrael, 19Jakov vlada nad neprijateljima i uništava preživjele iz Ira." 20Bileam se zagleda u Amaleka te poèe svoju pjesmu i reèe: "Amalek je prvenac meðu narodima, ali vjeèna propast njegov je svršetak." 21Onda se zagleda u Kenijce te poèe svoju pjesmu i reèe: "Tvrd je stan tvoj, Kajine, na timoru ti gnijezdo savijeno! 22Al' gnijezdo pripada Beoru; dokle æeš Ašuru robovati?" 23Opet poèe svoju pjesmu i reèe: "Narodi pomorski sabiru se sa sjevera, 24a brodovlje od strane Kitima. Podjarmljuju Ašur, podjarmljuju Heber, pa i njega æe propast stiæi vjeèita." 25Potom ustade Bileam te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem.

Chapter 25

1 Dok je Izrael boravio u Šitimu, narod se upusti u blud s Moapkama. 2One pozivahu narod na žrtvovanje svojim bogovima, a narod sudjelovaše u njihovim gozbama i klanjaše se njihovim bogovima. 3Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim. I Jahve planu gnjevom na Izraela. 4"Pokupi sve narodne glavare", reèe Jahve Mojsiju. "Objesi ih Jahvi usred bijela dana da se Jahvin gnjev odvrati od Izraela." 5Onda Mojsije rekne izraelskim sucima: "Neka svatko pobije one svoje ljude koji su se osramotili s Baalom peorskim." 6Baš tada neki Izraelac doðe i dovede k svojoj braæi jednu Midjanku naoèigled Mojsija i naoèigled sve izraelske zajednice koja zaplaka na ulazu u Šator sastanka. 7Kad to opazi Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, ustade ispred zajednice: uze koplje u ruku 8i poðe za Izraelcem u odaje i probode ih oboje, Izraelca i ženu; nju kroza slabine. Tako pomor Izraelaca prestade. 9A onih koji su od pomora pomrli bilo je dvadeset i èetiri tisuæe. 10Jahve reèe Mojsiju: 11"Pinhas, sin Eleazara, sina sveæenika Arona, odvratio je moj gnjev od Izraelaca, obuzet meðu njima mojim revnovanjem. Zato u svome revnovanju nisam istrijebio izraelskoga naroda. 12Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira. 13Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vjeènoga sveæeništva, jer je revnovao za svoga Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.'" 14Ime Izraelcu koji je bio ubijen - onome što je ubijen s Midjankom - bijaše Zimri. Bio je sin Salua, glavara jedne od Šimunovih porodica. 15A ime ubijene žene Midjanke bijaše Kozbi. Bila je kæi Surova. Sur je bio glavar jednog plemena, jedne porodice u Midjanu. 16Jahve reèe Mojsiju: 17"Navali na Midjance i potuci ih, 18jer su i oni navaljivali na vas svojim lukavštinama kad su lukavo radili protiv vas u sluèaju Peora i svoje sestre Kozbi, kæeri glavara midjanskoga, koja je zaglavila u vrijeme pomora nastalog zbog Peora."

Chapter 26

1 Poslije toga zla Jahve reèe Mojsiju i Eleazaru, sinu sveæenika Arona: 2"Obavite popis sve zajednice sinova Izraelovih, po njihovim porodicama, popišite sve, od dvadeset godina pa naviše, koji su u Izraelu sposobni za borbu." 3Mojsije, dakle, i sveæenik Eleazar popišu ih na Moapskim poljanama, uz Jordan blizu Jerihona, 4sve od dvadeset godina pa naviše, kako je Jahve naredio Mojsiju i Izraelcima. Sinovi Izraelovi koji su izašli iz zemlje egipatske bili su: 5Izraelov prvoroðenac Ruben. Sinovi Rubenovi: od Henoka rod Henokovaca; od Palua rod Paluovaca; 6od Hesrona rod Hesronovaca i od Karmija rod Karmijevaca. 7To su rodovi Rubenovaca. Njih je bilo èetrdeset i tri tisuæe sedam stotina i trideset. 8Paluov sin bijaše Eliab, 9a sinovi Eliabovi: Nemuel, Datan i Abiram. Taj Datan i Abiram bijahu ugledni èlanovi zajednice koji se podigoše protiv Mojsija i Arona u buni Korahovoj, kad se pobuniše protiv Jahve. 10Nato je zemlja rastvorila svoje ralje i progutala ih zajedno s Korahom, kad je smrt pograbila tu skupinu i oganj proždro dvjesta i pedeset ljudi. Tako su postali opomenom. 11No sinovi Korahovi ne izginuše. 12Sinovi Šimunovi po svojim rodovima: od Nemuela rod Nemuelovaca; od Jamina rod Jaminovaca; od Jakina rod Jakinovaca; 13od Zeraha rod Zerahovaca i od Šaula rod Šaulovaca. 14To su rodovi Šimunovaca, njih dvadeset i dvije tisuæe i dvjesta. 15Sinovi Gadovi po svojim rodovima: od Sefona rod Sefonovaca; od Hagija rod Hagijevaca; od Šunija rod Šunijevaca; 16od Oznija rod Oznijevaca; od Erija rod Erijevaca; 17od Aroda roda Arodovaca i od Arelija rod Arelijevaca. 18To su rodovi Gadovih potomaka. Njih je upisano èetrdeset tisuæa i pet stotina. 19Judini sinovi: Er i Onan. I Er i Onan umriješe u zemlji kanaanskoj. 20Sinovi Judini po svojim rodovima bijahu: od Šele rod Šelinaca; od Peresa rod Peresovaca i od Zeraha rod Zerahovaca. 21Peresovi su sinovi opet bili: od Hesrona rod Hesronovaca i od Hamula rod Hamulovaca. 22To su Judini rodovi. Njih je upisano sedamdeset i šest tisuæa i petsto. 23Sinovi Jisakarovi, prema svojim rodovima: od Tole rod Tolinaca; od Puve rod Puvinaca; 24od Jašuba rod Jašubovaca i od Šimrona rod Šimronovaca. 25To su Jisakarovi rodovi. Njih je upisano šezdeset i èetiri tisuæe i trista. 26Sinovi Zebulunovi, po svojim rodovima: od Sereda rod Seredovaca; od Elona rod Elonovaca i od Jahleela rod Jahleelovaca. 27To su rodovi Zebulunovaca. Njih je upisano šezdeset tisuæa i pet stotina. 28Sinovi Josipovi, po svojim rodovima: Manaše i Efrajim. 29Sinovi Manašeovi: od Makira rod Makirovaca. Makiru se rodio Gilead. Od Gileada rod Gileadovaca. 30Ovo su bili sinovi Gileadovi: od Jezera rod Jezerovaca; od Heleka rod Helekovaca; 31od Asriela rod Asrielovaca; od Šekema rod Šekemovaca; 32od Šemide rod Šemidinaca i od Hefera rod Heferovaca. 33Heferov sin Selofhad nije imao sinova, nego kæeri. Imena Selofhadovih kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 34To su Manašeovi rodovi. Njih je upisano pedeset i dvije tisuæe i sedam stotina. 35Ovo su opet sinovi Efrajimovi, po svojim rodovima: od Šutelaha rod Šutelahovaca; od Bekera rod Bekerovaca i od Tahana rod Tahanovaca. 36Ovo su sinovi Šutelahovi: od Erana rod Eranovaca. 37To su rodovi Efrajimovih sinova. Njih je upisano trideset i dvije tisuæe i pet stotina. To su sinovi Josipovi, po svojim rodovima. 38Sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima: od Bele rod Belinaca; od Ašbela rod Ašbelovaca; od Ahirama rod Ahiramovaca; 39od Šefufama rod Šefufamovaca i od Hufama rod Hufamovaca. 40Belini sinovi bili su: Ard i Naaman. I tako, od Arda rod Ardovaca, a od Naamana rod Naamanovaca. 41To su sinovi Benjaminovi, po svojim rodovima. Njih je upisano èetrdeset i pet tisuæa i šest stotina. 42Ovo su sinovi Danovi, po svojim rodovima: od Šuhama rod Šuhamovaca. To su sinovi Danovi, prema svojim rodovima. 43Od svih rodova Šuhamovaca bilo je upisano šezdeset i èetiri tisuæe i èetiri stotine. 44Sinovi Ašerovi, po svojim rodovima: od Jimne rod Jimninaca; od Jišvija rod Jišvijevaca i od Berije rod Berijevaca. 45Od sinova Berijinih: od Hebera rod Heberovaca i od Malkiela rod Malkielovaca. 46Ašerovoj kæeri bilo je ime Serah. 47To su rodovi Ašerovih sinova. Njih je upisano pedeset i tri tisuæe i èetiri stotine. 48Sinovi Naftalijevi, po svojim rodovima: od Jahseela rod Jahseelovaca; od Gunija rod Gunijevaca; 49od Jesera rod Jeserovaca i od Šilema rod Šilemovaca. 50To su rodovi Naftalijevaca. Po njihovim rodovima upisano ih je èetrdeset i pet tisuæa i èetiri stotine. 51Bilo je, dakle, upisanih Izraelaca šest stotina i jedna tisuæa i sedam stotina i trideset. 52Jahve reèe Mojsiju: 53"Tima neka se razdijeli zemlja u baštinu prema broju osoba. 54Veæem broju poveæaj njegovu baštinu, a manjem smanji njegovu baštinu; neka se svakomu dadne njegova baština prema broju upisanih. 55Ali zemlja neka se podijeli kockom: neka se primi u baštinu prema djedovskim plemenskim imenima. 56Baština se ima podijeliti kockom svakom plemenu prema njegovoj velièini." 57Ovo je popis Levijevaca, po njihovim rodovima: od Geršona rod Geršonovaca; od Kehata rod Kehatovaca i od Merarija rod Merarijevaca. 58Ovo su rodovi Levijevaca: rod Libnijevaca, rod Hebronovaca, rod Mahlijevaca, rod Mušijevaca i rod Korahovaca. Kehatu se rodio Amram. 59Amramovoj ženi bijaše ime Jokebeda. Bila je kæi Levijeva, koja se Leviju rodila u Egiptu. Ona je Amramu rodila: Arona, Mojsija i njihovu sestru Mirjam. 60Aronu se rodili: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 61Nadab i Abihu poginuli su kad su prinosili neposveæenu vatru pred Jahvom. 62Svih je popisanih muškaraca od jednog mjeseca pa naviše bilo dvadeset i tri tisuæe. Oni nisu bili popisani s Izraelcima i nije im bila dodijeljena baština meðu Izraelcima. 63To su, dakle, oni koje je popisao Mojsije i sveæenik Eleazar; oni su obavili ovaj popis Izraelaca uz Jordan, na Moapskim poljanama nasuprot Jerihonu. 64Meðu njima nije bilo ni jednoga od onih koje su popisali Mojsije i sveæenik Aron kad su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji. 65Jer Jahve bijaše za njih rekao: "Neka pomru u pustinji i neka nitko od njih ne ostane, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova!"

Chapter 27

1 Tada pristupiše kæeri Selofhada, sina Heferova, sina Gileadova, sina Makirova, sina Manašeova iz roda Josipova sina Manašea. A imena kæeri bila su: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 2One stanu pred Mojsija, pred sveæenika Eleazara, pred glavare i svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka pa reknu: 3"Naš je otac umro u pustinji. Nije pripadao družini što se pobunila protiv Jahve - Korahovoj družini - nego je umro od svoga vlastitoga grijeha. Sinova nije imao. 4Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda? Buduæi da nije imao sina, daj nama posjed meðu braæom našega oca!" 5Mojsije iznese njihov sluèaj pred Jahvu. 6A Jahve reèe Mojsiju: 7"Selofhadove kæeri pravo kažu. Treba svakako da im dadneš posjed koji æe biti njihova baština meðu braæom njihova oca. Prenesi na njih baštinu njihova oca. 8Nadalje, reci Izraelcima: 'Kad koji èovjek umre a ne imadne sina, prenesite njegovu baštinu na njegovu kæer. 9Ne imadne li ni kæeri, predajte baštinu njegovoj braæi. 10Ako ne imadne ni braæe, njegovu baštinu podajte braæi njegova oca. 11Ako mu otac ne imadne braæe, baštinu njegovu podajte najbližem roðaku njegova roda: neka je on uzme u posjed.' Neka to bude zakonska odredba Izraelcima, kako je Jahve naredio Mojsiju." 12Jahve reèe Mojsiju: "Popni se na ovo brdo Abarim i razgledaj zemlju koju dajem Izraelcima. 13A kad budeš razgledao, pridružit æeš se svojim precima i ti, kako se pridružio i tvoj brat Aron. 14Jer ste se u pobuni zajednice u pustinji Sin usprotivili mojim ustima umjesto da vodom oèitujete moju svetost pred njihovim oèima." (To su Meripske vode kod Kadeša u Sinskoj pustinji.) 15A Jahvi Mojsije progovori ovako: 16"Neka Jahve, Bog duhova u svakom tijelu, postavi èovjeka nad ovom zajednicom 17koji æe pred njom izlaziti; koji æe pred njom stupati; koji æe je izvoditi i uvoditi tako da Jahvina zajednica ne bude kao stado što nema pastira." 18"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reèe Jahve Mojsiju. "To je èovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! 19Onda ga odvedi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu te mu na njihove oèi daj naredbe! 20Predaj mu dio svoje vlasti da ga sluša sva zajednica sinova Izraelovih. 21Neka pristupa k sveæeniku Eleazaru, koji æe za nj tražiti odluke Urima pred Jahvom. Na njegovu zapovijed neka izlaze i na njegovu zapovijed neka ulaze, oni i svi Izraelci s njim - sva zajednica." 22Mojsije uèini kako mu je Jahve naredio: uzme Jošuu te ga postavi pred sveæenika Eleazara i pred svu zajednicu. 23Položi zatim na nj svoje ruke i dade mu svoje naredbe, kako je Jahve zapovjedio preko Mojsija.

Chapter 28

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Naredi Izraelcima i reci im: 'Toèno u odreðeno vrijeme prinosite mi moje prinose, moju hranu - žrtve paljene meni na ugodan miris.' 3Reci im: Ovo su žrtve paljene koje æete prinositi Jahvi: Svaki dan dva jednogodišnja janjca bez mane kao trajnu paljenicu. 4Jedno janje prinosite jutrom, a drugo janje prinosite u suton. 5A za prinosnicu desetinu efe najboljeg brašna, zamiješena u èetvrtini hina èistoga ulja. 6Trajna je to paljenica koja je veæ bila prinesena na Sinajskom brdu - žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi. 7Njezina ljevanica neka se sastoji od èetvrtine hina za svako janje. Ljevanica vina neka se Jahvi izlijeva u Svetištu. 8Drugo janje prinosite u suton. Prinosi ga kao i jutarnju prinosnicu i njezinu ljevanicu: kao žrtvu spaljenu Jahvi na ugodan miris." 9"Na subotnji dan: dva jednogodišnja janjeta bez mane i dvije desetine efe najboljeg brašna, zamiješena s uljem, za prinosnicu, s njezinom ljevanicom. 10Neka se subotnja paljenica svake subote dodaje trajnoj paljenici i njezinoj ljevanici." 11"Na poèetku vaših mjeseci prinosite Jahvi za paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 12Za pojedinog junca kao prinosnicu: tri desetine najboljeg brašna zamiješena s uljem; za svakog ovna kao prinosnicu: dvije desetine efe najboljeg brašna zamiješena s uljem. 13Za svako janje jednu desetinu efe najboljeg brašna zamiješena s uljem kao prinosnicu. To je paljenica spaljena na ugodan miris Jahvi. 14Njihove ljevanice neka budu: na junca polovica hina vina; na ovna treæina hina; na janje èetvrtina hina. To neka bude mjeseèna paljenica na mlaðak svakog mjeseca u godini. 15Povrh trajne paljenice neka se Jahvi prinosi jedan jarac kao okajnica s njezinom ljevanicom."

16"Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, Jahvina je Pasha, 17a petnaestoga dana toga mjeseca jest blagdan. Neka se sedam dana jedu beskvasni hljebovi. 18Prvog dana neka bude sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 19Prinesite Jahvi žrtvu paljenu, žrtvu paljenicu: dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka vam budu bez mane. 20Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna, 21a na svakoga od onih sedam janjaca neka bude jedna desetina efe. 22Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 23Ovo prinosite povrh jutarnje paljenice, koje se prinosi kao trajna paljenica. 24Tako èinite svaki dan za sedam dana; to je hrana, žrtva paljena na ugodan miris Jahvi. To neka se prinosi povrh trajne paljenice i njezine ljevanice. 25Sedmoga dana neka vam bude sveti savez. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi!"

26"I na Dan prvina - na svoj Blagdan sedmica - kad budete Jahvi prinosili prinosnicu, imajte sveti saziv: nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 27Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite dva junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. 28Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: na pojedinog junca tri desetine efe, na pojedinoga ovna dvije desetine efe, 29a jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 30Neka bude i jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 31Prinosite ih povrh trajne paljenice i njezine prinosnice, a neka vam budu bez mane one i njihove ljevanice."

Chapter 29

1 "U sedmome mjesecu, na prvi dan mjeseca, imajte sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. Neka vam to bude Dan sazivanja. 2Za paljenicu na ugodan miris Jahvi prinesite: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 3Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine efe na ovna 4i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 5Neka bude jedan jarac kao okajnica, da se nad vama izvrši obred pomirenja. 6Neka to bude povrh paljenice o mlaðaku mjesecu i njezine prinosnice, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i povrh njihovih propisanih ljevanica, žrtva spaljena na ugodan miris Jahvi." 7"A desetoga dana toga sedmog mjeseca imajte sveti saziv. Postite i nemojte raditi nikakva posla. 8Prinesite paljenicu Jahvi na ugodan miris: jednoga junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca. Neka su vam bez mane. 9Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na junca, dvije desetine na jednoga ovna 10i jedna desetina efe na svakoga od onih sedam janjaca. 11Jedan jarac neka se prinese kao okajnica. To je povrh okajnice na Dan pomirenja, povrh trajne paljenice i njezine prinosnice i njihovih ljevanica." 12"Na petnaesti dan sedmoga mjeseca imajte sveti saziv. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. Sedam dana svetkujte sveèanost Jahvi. 13A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: trinaest junaca, dva ovna i èetrnaest jednogodišnjih janjaca. Neka su bez mane. 14Njihova prinosnica, od najboljeg brašna zamiješena s uljem, neka bude: tri desetine efe na svakoga od trinaest junaca, dvije desetine efe na svakoga od dvaju ovnova 15i jedna desetina efe na svako pojedino od èetrnaestero janjadi. Neka se nadoda jedan jarac kao okajnica. 16To neka bude povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 17Drugog dana: dvanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 18Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 19Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. 20Treæeg dana: jedanaest junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 21Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 22Prinesite jednoga jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 23Èetvrtog dana: deset junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 24Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 25Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 26Petog dana: devet junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 27Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 28Prinesite jednog jarca kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 29Šestog dana: osam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 30Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 31Jednoga jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezinih ljevanica. 32Sedmog dana: sedam junaca, dva ovna, èetrnaest jednogodišnjih janjaca bez mane. 33Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 34Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 35Osmog dana imajte sveèani zbor. Nikakva težaèkog posla nemojte raditi. 36A za paljenicu, spaljenu na ugodan miris Jahvi, prinesite: jednog junca, jednoga ovna i sedam jednogodišnjih janjaca bez mane. 37Njihovu prinosnicu i njihove ljevanice prinesite propisno prema broju junaca, ovnova i janjaca. 38Jednog jarca prinesite kao okajnicu povrh trajne paljenice, njezine prinosnice i njezine ljevanice. 39Na svoje odreðene blagdane prinesite to Jahvi osim svojih zavjetnica i svojih dragovoljnih žrtava, svojih paljenica, prinosnica, ljevanica i svojih prièesnica."

Chapter 30

1 Sve kako mu je Jahve naredio Mojsije kaza Izraelcima. 2Zatim reèe Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve naredio. 3Ako koji èovjek uèini zavjet ili se uz zakletvu obveže da æe se neèega odreæi, neka ne krši svoje rijeèi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izaðe! 4Ako koja žena uèini Jahvi zavjet ili se obveže da æe se neèega odreæi dok je još mlada, u oèevu domu, 5a otac joj sazna za zavjet i obeæanje kojim se obvezala pa joj ništa ne rekne, tada su valjani svi njezini zavjeti i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala. 6Ali ako joj se otac usprotivi kad sazna, nikakav njezin zavjet ni njezino obeæanje kojim se vezala ne vrijedi. Jahve æe joj oprostiti jer joj se otac usprotivio. 7Ako se uda dok je pod svojim zavjetima ili pod obeæanjem koje je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta, 8pa njezin muž sazna i pošto je saznao ništa joj ne rekne, tada vrijede njezini zavjeti i vrijede obeæanja kojima se obvezala. 9No ako se njezin muž usprotivi kad o tom sazna, ukida se time njezin zavjet i obeæanje što je nepromišljeno izišlo iz njezinih usta. I Jahve æe joj oprostiti. 10A zavjet udovice ili žene otpuštene i sve obveze koje je na se preuzela vrijede za nju. 11Ako se zavjetuje ili se obveže zakletvom na obeæanje dok je u kuæi svoga muža, 12pa njezin muž sazna i ništa joj ne rekne, ne usprotivi joj se, svaki je njezin zavjet valjan i valjano je svako obeæanje kojim se obvezala. 13Ali ako ih njezin muž proglasi ništetnim kad o njima sazna, tada ništa što je izišlo iz njezinih usta, njezini zavjeti ili preuzete obveze neæe vrijediti. Muž ih je njezin poništio, i Jahve æe joj oprostiti. 14Svaki zavjet i svaku zakletvu koja obvezuje ženu na neko mrtvenje njezin muž može uzdržati na snazi ili poništiti. 15Ako joj muž od dana do dana ništa ne rekne, time potvrðuje sve njezine zavjete i sva njezina obeæanja kojima se obvezala; on ih je uèinio valjanima ako ništa nije rekao kad je o njima èuo. 16Ali ako ih poništi kasnije, pošto je o njima veæ èuo, neka snosi njezinu krivnju." 17To su uredbe koje je Jahve Mojsiju izdao za muža i njegovu ženu i za oca i njegovu kæer, koja, još mlada, živi u kuæi oèevoj.

Chapter 31

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit æeš se svojim precima." 3A Mojsije reèe narodu: "Opremite ljude izmeðu sebe za pohod na Midjance, 4da na Midjancima izvrše Jahvinu osvetu. Na vojnu opremite po jednu tisuæu od svakoga izraelskog plemena!" 5I tako su iz izraelskih porodica - tisuæu po plemenu - za vojnu skupili dvanaest tisuæa. 6Posla ih Mojsije - tisuæu po plemenu - na vojnu zajedno s Pinhasom, sinom sveæenika Eleazara. On je nosio posveæene stvari i trube. 7Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce. 8Meðu ostalima pobili su i midjanske kraljeve: Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu - pet midjanskih kraljeva. Maèem pogube i Bileama, Beorova sina. 9Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom i svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i zaplijene sve njihovo blago. 10Ognjem spale sve gradove njihove u kojima se živjeli i sva njihova naselja, 11a sve njihovo uzmu za plijen i pljaèku, i ljude i životinje. 12Onda u tabor na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, dovedu Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i svoj izraelskoj zajednici zarobljenike, plijen i pljaèku. 13Mojsije, sveæenik Eleazar i svi glavari zajednice izaðu im u susret izvan tabora. 14Mojsije se razljuti na zapovjednike vojske, tisuænike i satnike, koji se bijahu vratili s toga bojnog pohoda. 15Reèe im: "Što! Na životu ste ostavili sve ženskinje! 16A baš su žene, po nagovoru Bileamovu, zavele Izraelce da u Peorovu sluèaju istupe protiv Jahve. Tako doðe pomor na Jahvinu zajednicu. 17Stoga svu mušku djecu pobijte! A ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! 18A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. 19Vi pak proboravite izvan tabora sedam dana; svi vi koji ste koga ubili i koji ste se ubijenoga dotakli. Èistite se i vi i vaši zarobljenici treæega i sedmoga dana; 20oèistite svu odjeæu, sve mješine, sve od kostrijeti napravljeno i sve drvene predmete." 21Zatim sveæenik Eleazar progovori borcima koji su se vratili iz boja: "Ovo je odredba koju je izdao Jahve Mojsiju: 22'Zlato, srebro, bakar, gvožðe, mjed i olovo - 23sve što podnosi vatru - provucite kroz vatru i bit æe oèišæeno.' Ipak, neka se oèisti i vodom oèišæenja. A sve što ne podnosi vatru provucite kroz vodu. 24Sedmoga dana operite svoju odjeæu i bit æete èisti. Poslije toga možete se vratiti u tabor." 25Jahve reèe Mojsiju: 26"Ti, sveæenik Eleazar i obiteljske starješine zajednice napravite popis ratnoga plijena, ljudstva i stoke, 27a onda ratni plijen podijeli napola: na borce koji su išli u borbu i na svu ostalu zajednicu. 28Od boraca koji su išli u borbu ustavi ujam za Jahvu: jednu glavu od svakih pet stotina, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke. 29Uzmi to od njihove polovice i podaj sveæeniku Eleazaru kao podizanicu za Jahvu. 30A od polovice što zapadne druge Izraelce uzmi po glavu od pedeset, bilo ljudi, bilo krupnog blaga, magaradi ili sitne stoke - od svih životinja - pa ih podaj levitima koji vode brigu o Jahvinu prebivalištu." 31Mojsije i sveæenik Eleazar uèine kako je Jahve naredio Mojsiju. 32Ratnoga je plijena bilo, osim pljaèke što su vojnici napljaèkali: šest stotina sedamdeset i pet tisuæa grla sitne stoke, 33sedamdeset i dvije tisuæe grla krupne stoke, 34šezdeset i jedna tisuæa magaradi, 35a ljudskih duša - žena koje nisu poznale muškarca - bijaše u svemu trideset i dvije tisuæe. 36Prema tome, polovica što je dodijeljena onima koji su išli u borbu bila je: tri stotine trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke; 37ujam za Jahvu od sitne stoke šest stotina sedamdeset i pet grla; 38krupne je stoke bilo trideset i šest tisuæa grla, a njihov ujam za Jahvu sedamdeset i dva grla; 39magaradi je bilo trideset tisuæa i pet stotina, a njihov ujam za Jahvu šezdeset i jedno. 40Ljudskih je duša bilo šesnaest tisuæa, a njihov ujam za Jahvu trideset i dvije osobe. 41Ujam predade Mojsije sveæeniku Eleazaru za podizanicu Jahvi, kako je Jahve naredio Mojsiju. 42A od polovice koja je zapala druge Izraelce i koju Mojsije odijeli od one što je pripala ljudima koji su se borili - 43dakle, polovica što je pripala zajednici iznosila je: trista trideset i sedam tisuæa i pet stotina grla sitne stoke, 44a krupne stoke trideset i šest tisuæa grla; 45magaradi trideset tisuæa i pet stotina, 46a ljudskih duša šesnaest tisuæa. 47Tako, od polovice što je pripala Izraelcima Mojsije ostavi po jedno od pedeset, i od ljudstva i od stoke, te ih predade levitima koji su se brinuli o Jahvinu prebivalištu, kako je Jahve naredio Mojsiju. 48Onda pristupiše k Mojsiju vojnièki zapovjednici, tisuænici i satnici, 49i rekoše mu: "Tvoje sluge prebrojile su borce što bijahu pod našim zapovjedništvom i od nas nitko nije izgubljen. 50Uz to smo donijeli svoje darove Jahvi: narukvica, orukvica, prstenja, naušnica i ogrlica - na kakvu je tko zlatninu veæ naišao - da se nad nama obavi obred pomirenja pred Jahvom." 51Mojsije i sveæenik Eleazar prime od njih to zlato, to jest sve te izraðene predmete. 52Bilo je svega zlata što su kao svoju podizanicu Jahvi donijeli tisuænici i satnici: šesnaest tisuæa sedam stotina i pedeset šekela. 53Svaki je vojnik za se zadržao svoj plijen. 54Tako Mojsije i sveæenik Eleazar uzmu zlato od tisuænika i satnika te ga donesu u Šator sastanka na spomen Izraelcima pred Jahvom.

Chapter 32

1 Rubenovci i Gadovci imaðahu mnogo, vrlo mnogo blaga. Opaze, meðutim, da je zemlja jazerska i zemlja gileadska pogodna za stoèarstvo. 2Zato Gadovci i Rubenovci doðu k Mojsiju, sveæeniku Eleazaru i glavarima zajednice pa reknu: 3"Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon - 4kraj što ga Jahve osvoji pred izraelskom zajednicom - kraj je pogodan za stoèarstvo; a sluge tvoje bave se stoèarstvom. 5Ako smo stekli blagonaklonost u tvojim oèima", nastave, "neka se ovaj kraj dade u posjed tvojim slugama. Ne šalji nas preko Jordana!" 6Mojsije odgovori Gadovcima i Rubenovcima: "Zar da vaša braæa idu u rat, a vi da ostanete ovdje? 7Zašto odvraæate srca Izraelaca da ne prijeðu u zemlju koju im je Jahve predao? 8Tako su uèinili i vaši oèevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju. 9Popeli su se do Eškola i razgledali zemlju, ali su onda ubili srèanost u Izraelcima da ne odu u zemlju koju im je Jahve dao. 10Onog dana Jahve planu gnjevom. Zakle se i reèe: 11'Ljudi što su izišli iz Egipta, kojima je dvadeset ili više godina, jer me nisu vjerno slijedili, nikad neæe vidjeti zemlju što sam je pod zakletvom obeæao Abrahamu, Izaku i Jakovu!' 12Jahvu su jedino vjerno slijedili Kenižanin Kaleb, sin Jefuneov, i sin Nunov Jošua. 13Jahve je gnjevom planuo na Izraelce pa ih je pustinjom povlaèio èetrdeset godina, sve dok ne pomrije sav naraštaj što je u oèima Jahvinim zlo postupio. 14A sad vi - grešni naraštaj - ustajete namjesto svojih oèeva da još poveæate srdžbu Jahvinu na Izraela. 15Ako se od njega odvratite, on æe još produžiti vaš boravak u pustinji; tako æete upropastiti sav taj narod." 16Onda se oni primaknu k njemu i reknu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoje blago i gradove za svoju nejaèad, 17a sami æemo pograbiti oružje i poæi na èelu Izraelaca dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto. Naša nejaèad neka ostane - zbog stanovništva ove zemlje - u utvrðenim gradovima. 18Mi se svojim kuæama neæemo vraæati sve dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoju baštinu. 19S njima neæemo dijeliti svoje posjede s onu stranu Jordana niti dalje, jer æe nas zapasti naša baština s ovu stranu, na istok od Jordana." 20Mojsije im reèe: "Ako tako uradite, ako poðete pred Jahvom u boj; 21ako vi svi naoružani prijeðete Jordan pred Jahvom dok on ne rastjera ispred sebe svoje neprijatelje: 22tada, kad zemlja bude pokorena Jahvi, vi æete se moæi vratiti. Tako æete biti osloboðeni odgovornosti prema Jahvi i prema Izraelu, a ova æe zemlja postati pred Jahvom vaše vlasništvo. 23Ali ako tako ne uradite, sagriješit æete protiv Jahve i znajte da æe vas stiæi kazna za vaš grijeh. 24Sazidajte, dakle, gradove za svoju nejaèad i torove za svoju stoku, ali izvršite što ste obeæali." 25Gadovci i Rubenovci odgovore Mojsiju: "Tvoje æe sluge uèiniti kako gospodar naš nalaže. 26Naša nejaèad, naše žene, naša stoka i sve naše blago neka ostanu ondje u gileadskim gradovima, 27a tvoje sluge, svi koji su za boj sposobni, poæi æe pred Jahvom u boj, kako naš gospodar nalaže." 28Tada za njih Mojsije izda nalog sveæeniku Eleazaru, Nunovu sinu Jošui i glavarima obitelji izraelskih plemena. 29I reèe im Mojsije: "Ako Gadovci i Rubenovci, svi oni koji nose oružje, s vama prijeðu Jordan da se bore pred Jahvom i zemlja bude pokorena vama, onda im dajte gileadsku zemlju u vlasništvo. 30Ali ako ne prijeðu naoružani s vama, neka dobiju baštinu meðu vama u zemlji kanaanskoj." 31Nato odgovore Gadovci i Rubenovci: "Što je god Jahve rekao tvojim slugama, to æemo uèiniti. 32Mi æemo naoružani prijeæi pred Jahvom u zemlju kanaansku, ali neka nam bude posjed naše baštine s ove strane Jordana." 33I tako njima - Gadovcima, Rubenovcima i polovici plemena Manašea, sina Josipova - dadne kraljevstvo amorejskoga kralja Sihona i kraljevstvo bašanskoga kralja Oga, zemlju s gradovima u njihovim granicama, gradove okolne zemlje. 34Gadovci sagrade: Dibon, Atarot i Aroer, 35Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu, 36Bet Nimru i Bet Haran, utvrðene gradove i torove za stada. 37Rubenovci sagrade: Hešbon, Eleale, Kirjatajim, 38Nebo, Baal Meon - nazivi su izmijenjeni - i Šibmu. Oni prozovu svojim imenima gradove koje su oni podigli. 39Sinovi Makira, sina Manašeova, odu u Gilead, osvoje ga i protjeraju Amorejce koji bijahu ondje. 40Mojsije preda Gilead Manašeovu sinu Makiru, i on se u njemu nastani. 41A Manašeov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova sela". 42Potom ode Nobah i zauzme Kenat i njegova podruèja te ga nazove svojim imenom "Nobah".

Chapter 33

1 Ovo su postaje Izraelaca što ih prijeðoše kad iziðoše iz zemlje egipatske u svojim èetama pod vodstvom Mojsijevim i Aronovim. 2Na zapovijed Jahvinu Mojsije je bilježio polazne toèke njihova putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim toèkama. 3Iz Ramsesa krenuše u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca - sutradan poslije Pashe - kad se Izraelci zaputiše uzdignutih pesnica i naoèigled sviju Egipæana, 4dok su Egipæani pokopavali one koje je Jahve izmeðu njih pobio, to jest sve prvoroðence, i tako nad njihovim božanstvima izvršio pravdu. 5Krenu dakle Izraelci iz Ramsesa i utabore se u Sukotu. 6Zatim odu iz Sukota i utabore se u Etamu, baš na rubu pustinje. 7Poðu iz Etama, a onda okrenu prema Pi Hahirotu, koji se nalazi nasuprot Baal Sefona. Tabore postave pred Migdolom. 8Krenu od Pi Hahirota i prijeðu posred mora u pustinju. Išli su tri dana pustinjom Etanom, a onda se utabore u Mari. 9Zatim odu iz Mare i stignu u Elim. U Elimu je bilo dvanaest izvor-voda i sedamdeset palma. Tu su se utaborili. 10Potom krenu iz Elima te se utabore uz Crveno more. 11A otišavši od Crvenog mora, utabore se u pustinji Sinu. 12Potom odu iz pustinje Sina i postave tabore u Dofki. 13Otišavši iz Dofke, utabore se u Alušu. 14Krenu iz Aluša i utabore se u Refidimu. Tu narod nije imao vode da pije. 15Odu iz Refidima te se utabore u Sinajskoj pustinji. 16Krenu iz Sinajske pustinje te se utabore u Kibrot Hataavi. 17Odu iz Kibrot Hataave te se utabore u Haserotu. 18Onda odu iz Haserota i utabore se u Ritmi. 19Krenu iz Ritme i utabore se u Rimon Peresu. 20Odu iz Rimon Peresa i utabore se u Libni. 21Iz Libne odu i utabore se u Risi. 22Odu iz Rise te se utabore u Kehelati. 23Odu iz Kehelate i utabore se na brdu Šeferu. 24Odu s brda Šefera i utabore se u Haradi. 25Odu iz Harade i utabore se u Makhelotu. 26Odu iz Makhelota te se utabore u Tahatu. 27Odu iz Tahata i utabore se u Tarahu. 28Iz Taraha odu i utabore se u Mitki. 29Odu iz Mitke i utabore se u Hašmoni. 30Iz Hašmone odu i utabore se u Moserotu. 31Odu iz Moserota i utabore se u Bene Jaakanu. 32Odu iz Bene Jaakana i utabore se u Hor Gidgadu. 33Odu iz Hor Gidgada i utabore se u Jotbati. 34Odu iz Jotbate i utabore se u Abroni. 35Iz Abrone odu i utabore se u Esion Geberu. 36Iz Esion Gebera odu i utabore se u pustinji Sinu, to jest u Kadešu. 37Iz Kadeša krenu te se utabore na brdu Horu, na granici zemlje edomske. 38Na zapovijed Jahvinu sveæenik se Aron pope na brdo Hor i tu umre na prvi dan petoga mjeseca, u èetrdesetoj godini nakon izlaska Izraelaca iz egipatske zemlje. 39Aronu je bilo stotinu dvadeset i tri godine kad je preminuo na brdu Horu. 40Aradski kralj, Kanaanac, koji je živio u kanaanskom kraju Negebu, èuo je o dolasku Izraelaca. 41S brda Hora odu te se utabore u Salmoni. 42Odu iz Salmone i utabore se u Punonu. 43Odu iz Punona i utabore se u Obotu. 44Odu iz Obota i utabore se na moapskom podruèju u Ije-Abarimu. 45Odu iz Ije-Abarima i utabore se u Dibon Gadu. 46Iz Dibon Gada odu i utabore se u Almon Diblatajimu. 47Iz Almon Diblatajima odu i utabore se na Abarimskim bregovima, pred Nebom. 48Odu s Abarimskih bregova i utabore se na Moapskim poljanama, uz Jordan, nasuprot Jerihonu; 49taborovali su uz Jordan od Bet Haješimota sve do Abel Hašitima na Moapskim poljanama. 50Na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu, Jahve reèe Mojsiju: 51"Ovako reci Izraelcima: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju kanaansku, 52potjerajte ispred sebe sve stanovnike te zemlje, uništite sve njihove slike; uništite sve njihove salivene kumire i sve njihove uzvišice porušite. 53Onda zaposjednite zemlju i u njoj se nastanite, jer sam vam je predao da je zaposjednete. 54Zemlju razdijelite kockom meðu svoje rodove. Brojnijem poveæajte dio, a manjem smanjite. Gdje god kocka padne, bilo za koga, neka je to njegovo, a prema otaèkim plemenima dijelite im baštinu. 55Ako stanovnike zemlje ispred sebe ne potjerate, onda æe oni koje od njih na životu ostavite biti trnje u vašim oèima i bodljike u vašim bokovima; dosaðivat æe vam u zemlji u kojoj budete živjeli 56i postupit æu s vama kako sam mislio postupiti s njima.'"

Chapter 34

1 Jahve reèe Mojsiju: 2"Izdaj Izraelcima naredbu i reci im: 'Kad uðete u kanaansku zemlju, ta æe vam zemlja pripasti u baštinu, zemlja kanaanska sa svojim granicama. 3Južna strana protezat æe vam se od pustinje Sina uz Edom. Južna æe vam granica poèeti s kraja Slanog mora na istoènoj strani. 4Onda æe vam granica skrenuti na jug, prema Akrabimskoj strmini, i nastaviti se preko Sina. Doprijet æe na jugu do Kadeš Barnee; zatim æe izaæi prema Hasar Adaru i nastaviti se do Asmone. 5Od Asmone granica æe skrenuti prema Egipatskom potoku i izaæi æe na more. 6Zapadna granica bit æe vam Veliko more; neka vam je to granica prema zapadu. 7A ovo æe vam biti sjeverna granica: od Velikog mora povucite crtu na brdo Hor; 8s brda Hora onda potegnite crtu do ulaza u Hamat; završetak granice bit æe Sedada. 9Onda æe se granica protegnuti do Zifrona i završiti u Hasar Enanu. To æe vam biti sjeverna granica. 10Za svoju istoènu granicu povucite crtu od Hasar Enana do Šefama. 11Granica æe se spuštati od Šefama do Rible, istoèno od Ajina. Odande æe se granica spustiti i doprijeti do istoène obale Kineretskog jezera. 12Iza toga spustit æe se granica niz Jordan da završi u Slanome moru. To æe biti vaša zemlja sa svojim granicama naokolo.'" 13Tada Mojsije naredi Izraelcima: "To je zemlja koju æete kockom dobiti u baštinu, a za koju je zapovjedio Jahve da je dobije devet plemena i polovica jednog plemena. 14Jer pleme Rubenovaca prema svojim porodicama, zatim pleme Gadovaca prema svojim porodicama veæ primiše svoju baštinu, kao što je svoju baštinu primila i polovica plemena Manašeova. 15Ta dva plemena i pol primila su svoje baštine s one strane Jordana, nasuprot Jerihonu, s istoène strane." 16Jahve reèe Mojsiju: 17"Ovo su imena ljudi koji æe vam zemlju podijeliti: sveæenik Eleazar i Nunov sin Jošua; 18i od svakoga plemena uzmi po jednoga glavara za razdiobu zemlje. 19Ovo su imena tih ljudi: Kaleb, sin Jefuneov; od plemena Judina; 20Šemuel, sin Amihudov, od plemena Šimunova; 21Elidad, sin Kislonov, od plemena Benjaminova; 22knez Buki, sin Joglijev, od plemena Danovaca. 23Od sinova Josipovih: knez Haniel, sin Efodov, od plemena Manašeovaca; 24knez Kemuel, sin Šiftanov, od plemena Efrajimovaca; 25knez Elisafan, sin Parnakov, od plemena Zebulunovaca; 26knez Paltiel, sin Azanov, od plemena Jisakarovaca; 27knez Ahihud, sin Šelomijev, od plemena Ašerovaca; 28knez Pedahel, sin Amihudov, od plemena Naftalijevaca." 29To su oni kojima je Jahve naložio da Izraelcima izdijele baštinu u zemlji kanaanskoj.

Chapter 35

1 Reèe Jahve Mojsiju na Moapskim poljanama kod Jordana, nasuprot Jerihonu: 2"Naredi Izraelcima da ustupe levitima od baštine koju posjeduju gradove gdje æe stanovati i pašnjake oko gradova. To dajte levitima. 3Neka gradovi budu njima za stanovanje, a okolni pašnjaci neka budu za njihova goveda, njihovo blago i sve njihove životinje. 4Pašnjaci uz gradove koje ustupite levitima neka zahvate od gradskih zidina van do tisuæu lakata naokolo. 5Izmjerite od grada van dvije tisuæe lakata s istoène strane, dvije tisuæe lakata s južne strane, dvije tisuæe lakata sa zapadne strane i sa sjeverne strane dvije tisuæe lakata, tako da grad bude u sredini. To neka im budu gradski pašnjaci. 6Od gradova koje budete dali levitima šest æe ih biti gradovi-utoèišta, koje æete ustupiti da ubojica može tamo pobjeæi. Ovima dodajte još èetrdeset i dva grada. 7Tako æe svih gradova koje ustupite levitima biti èetrdeset i osam gradova s njihovim pašnjacima. 8A gradove koje budete izdvajali od vlasništva Izraelaca, od onih koji ih imaju mnogo uzmite više, a manje od onih koji imaju malo. Neka svatko ustupi gradove levitima prema omjeru baštine koju bude primio." 9Nadalje reèe Jahve Mojsiju: 10"Govori Izraelcima i reci im: 'Kad prijeðete preko Jordana u zemlju kanaansku, 11oznaèite sebi gradove koji æe vam služiti kao gradovi-utoèišta, kamo može pobjeæi ubojica koji nehotice koga ubije. 12Ti gradovi neka vam budu utoèište od osvetnika, tako da ubojica ne moradne poginuti dok ne stane na sud pred zajednicu. 13Od gradova koje ustupite bit æe vam šest gradova za utoèište. 14Dodijelite tri grada s onu stranu Jordana, a tri grada u zemlji kanaanskoj. Neka to budu gradovi-utoèišta. 15Tih šest gradova neka budu za utoèište kako Izraelcima tako i strancu i došljaku koji meðu njima borave, kamo može pobjeæi tko god ubije koga nehotice. 16Ali ako tko udari koga gvozdenim predmetom te ga usmrti, to je onda ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 17Udari li ga iz ruke kamenom od kojega èovjek može poginuti i zbilja pogine, to je opet ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 18Ili ako ga udari iz ruke kakvim drvenim predmetom od kojega može umrijeti i zbilja umre, i to je ubojica. Ubojica mora glavom platiti. 19Krvni osvetnik mora sam ubojicu usmrtiti. Kad ga sretne, neka ga ubije. 20Nadalje, ako tko koga gurne iz mržnje ili na nj nešto baci namjerno te ga usmrti, 21ili ga udari rukom iz zlobe te udareni umre, napadaè mora zaglaviti - on je ubojica. Krvni osvetnik neka ubojicu ubije èim ga sretne. 22No gurne li ga sluèajno, ne iz neprijateljstva, ili nešto na nj baci, ali ne iz zasjede, 23ili iz nepažnje na njega obori kakav kamen od kojega èovjek može poginuti te ga usmrti, a nije mu bio neprijatelj niti mu je zlo želio - 24tada neka zajednica prosudi izmeðu ubojice i krvnog osvetnika prema ovim pravilima: 25Zajednica mora izbaviti ubojicu iz ruku krvnog osvetnika; onda neka ga zajednica vrati u grad-utoèište kamo je pobjegao; tu neka on ostane do smrti velikoga sveæenika koji je bio pomazan svetim uljem. 26Ali ako ubojica ikad izaðe izvan granice utoèišta kamo je pobjegao, 27pa na nj nabasa krvni osvetnik izvan granica njegova grada-utoèišta te krvni osvetnik ubije ubojicu, to mu se ne raèuna u krvoproliæe, 28jer ubojica mora ostati u gradu-utoèištu do smrti velikoga sveæenika. A poslije smrti velikoga sveæenika može se vratiti na svoj posjed. 29Neka vam takvi budu sudbeni postupci od naraštaja do naraštaja svuda gdje budete boravili. 30Za svako ubojstvo èovjeka kazna smrti nad ubojicom može se izvršiti na dokaz svjedoka. Nitko se ne može smræu kazniti na dokaz samo jednog svjedoka. 31Ne smijete primati otkupnine za život ubojice koji je zaslužio smrt: on mora umrijeti. 32Niti smijete primati otkupnine od bilo koga koji, pošto je pobjegao u svoj grad-utoèište, hoæe da se vrati i da živi na svome tlu prije smrti velikoga sveæenika. 33Nemojte oskvrnjivati zemlje u kojoj živite. A krvoproliæem zemlja se oskvrnjuje. Za zemlju na kojoj je krv prolivena pomirenje se ne može pribaviti, osim krvlju onoga koji ju je prolio. 34Ne smije se obešèašæivati zemlja u kojoj živite i usred koje ja boravim, jer ja, Jahve, prebivam meðu sinovima Izraelovim.'"

Chapter 36

1 Tada pristupe obiteljski glavari od roda sinova Gileada, sina Makirova, sina Manašeova, jednoga roda Josipovih sinova, te pred Mojsijem i starješinama, glavarima obitelji, 2reknu: "Jahve je naredio našemu gospodaru da kockom dade ovu zemlju u baštinu Izraelcima; nadalje, našem je gospodaru naredio Jahve da baštinu našega brata Selofhada dade njegovim kæerima. 3Ali ako se one udaju za koga iz drugog izraelskoga plemena, onda æe njihova baština biti otrgnuta od naše djedovske baštine i biti prikljuèena baštini plemena kojemu one pripadnu. Tako æe se okrnjiti baština koja kockom pripadne nama. 4A kada nastupi jubilej Izraelcima, baština æe se tih žena dodati baštini plemena kojemu pripadnu. Tako æe njihova baština biti oduzeta od baštine našega pradjedovskog plemena." 5I po zapovijedi Jahvinoj Mojsije naredi Izraelcima: "Pleme Josipovih sinova pravo govori. 6Ovo nareðuje Jahve za Selofhadove kæeri: Neka se one udaju za onoga koji im se uèini dobar, samo neka se udaju u rod svoga oèinskoga plemena. 7Baština Izraelaca ne smije se prenositi iz jednoga plemena u drugo; i svaki Izraelac mora ostati privezan uz pradjedovsku baštinu svoga plemena. 8Zato se svaka djevojka koja steèe baštinu u izraelskim plemenima mora udati za nekoga u plemenu kojemu pripada rod joj oèev, tako da bi svaki Izraelac saèuvao baštinu svoga oca. 9Tako se baština neæe prenositi iz jednoga plemena u drugo, nego æe svako izraelsko pleme prianjati uza svoju baštinu." 10Kako je Jahve Mojsiju naredio, tako su i uèinile kæeri Selofhadove: 11Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa, kæeri Selofhadove, udaše se za sinove svojih strièeva. 12Kako su se udale u rod potomstva Manašea, Josipova sina, njihova je baština ostala u plemenu kojemu pripadaše rod im oèev. 13To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot Jerihonu.

Deuteronomy

Chapter 1

1 Ovo su rijeèi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana - u pustinji, u Arabi nasuprot Sufu, izmeðu Parana i Tofela, Labana, Hazerota i Di Zahaba - 2od Horeba do Kadeš Barnee, Seirskom gorom, jedanaest dana hoda. 3Bilo je to godine èetrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga, kad Mojsije reèe Izraelcima sve što mu je Jahve za njih nareðivao. 4Pošto je porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu, i bašanskoga kralja Oga, koji je živio u Aštarotu i Edreju, 5dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, poèe Mojsije razlagati ovaj Zakon. Govoraše on: 6"Jahve, Bog naš, reèe nam na Horebu: 'Dosta ste boravili na ovome brdu. 7Krenite na put! Idite u gorski kraj Amorejaca i svih njihovih susjeda, u Arabu, u Gorje, u Šefelu i u Negeb, na morsku obalu, u zemlju kanaansku i u Libanon, sve do Velike rijeke, rijeke Eufrata. 8Eto, pred vas stavljam ovu zemlju. Idite, dakle, i zauzmite zemlju za koju se Jahve zakle ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je dati njima i njihovu potomstvu poslije njih.' 9Tada sam vam rekao: 'Ne mogu vas voditi sam. 10Jahve, Bog vaš, toliko vas je razmnožio da vas danas ima kao zvijezda na nebu. 11Neka vas Jahve, Bog vaših otaca, umnoži još tisuæu puta! Neka vas blagoslivlja kako vam je obeæao! 12Ali kako bih ja sam mogao nositi vaš teret, vaše breme i vaše sporove? 13Izaberite stoga iz svojih plemena ljude pametne, iskusne i ugledne da vam ih postavim za poglavare.' 14Vi ste mi odgovorili: 'Dobro je što predlažeš.' 15Zato sam uzeo prvake iz vaših plemena, ljude pametne i ugledne, te ih postavio za poglavare: tisuænike, stotnike, pedesetnike, desetnike i vaše plemenske nadglednike. 16U to isto vrijeme naložio sam i vašim sucima: 'Saslušajte svoju braæu; sudite pravedno izmeðu èovjeka i njegova brata ili pridošlice. 17U suðenju nemojte biti pristrani; saslušavajte maloga kao i velikoga. Ne bojte se nikoga! TÓa sud je Božji! Ako vam koji sluèaj bude pretežak, iznesite ga meni, da ga ja razvidim.' 18Tako sam vam onda naložio sve što vam je èiniti. 19Krenusmo iz Horeba i, na putu u gorske krajeve Amorejaca, kako nam je naredio Jahve, Bog naš, prijeðosmo svu onu veliku i strašnu pustinju koju ste vidjeli. Stigosmo u Kadeš Barneu. 20Tada vam rekoh: 'Došli ste u gorski kraj Amorejaca, koji nam Jahve, Bog naš, daje. 21Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. Ne boj se! Ne strahuj!' 22Svi ste onda došli k meni i rekli: 'Pošaljimo pred sobom ljude da izvide zemlju i jave nam o putu kojim æemo iæi i o gradovima u koje æemo doæi.' 23Svidje mi se što rekoste. Zato uzeh dvanaest ljudi izmeðu vas, po jednoga iz svakog plemena. 24Krenuli su na pogorje, stigli do Eškolske doline te izvidjeli kraj. 25I nabraše plodova one zemlje, donesoše ih k nama i javiše: 'Zemlja koju nam daje Jahve, Bog naš, dobra je.' 26Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga. 27Rogoborili ste u svojim šatorima i govorili: 'U svojoj mržnji na nas Jahve nas je izveo iz zemlje egipatske da nas preda u ruke Amorejaca, kako bi nas posve uništili. 28Kamo da idemo? Naša su braæa ubila u nama srèanost kad rekoše: Narod je i veæi i jaèi nego mi; gradovi su veliki, i zidine im sežu do nebesa. A vidjeli smo ondje i Anakovce.' 29'Ne bojte se!' - rekoh vam. - 'Ne plašite ih se! 30Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit æe se za vas kako je to uèinio na vaše oèi u Egiptu.' 31A vidio si, uostalom, i u pustinji, gdje te Jahve, Bog tvoj, cijeloga puta što ste ga prevalili dok ste stigli do ovoga mjesta, nosio kao što èovjek nosi svoga sinèiæa. 32Ali, unatoè tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga, 33u onoga koji je na putu išao pred vama da vam potraži mjesto za taborovanje - u ognju obnoæ da vam osvijetli put kojim æete iæi, a obdan u oblaku. 34Jahve èu graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 35'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neæe vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da æu je dati vašim ocima. 36Izuzimam Kaleba, sina Jefuneova. On æe je vidjeti; njemu i njegovim potomcima dat æu zemlju kojom je išao, jer je vjerno slijedio Jahvu.' 37Zbog vas se Jahve i na mene razljutio te mi rekao: 'Ni ti onamo neæeš uæi. 38Uæi æe onamo Jošua, sin Nunov, koji te služi. Njega ti osokoli, jer æe on uvesti Izraela u posjed. 39A i vaši mališani, o kojima rekoste da æe postati roblje, sinovi vaši koji još ne znaju razlikovati dobro i zlo, oni æe u nju uæi; njima æu je u posjed dati. 40A vi se okrenite i zaputite u pustinju, prema Crvenome moru!' 41Vi ste mi tada odgovorili rijeèima: 'Sagriješili smo protiv Jahve. Poæi æemo gore i boriti se kako nam je Jahve, Bog naš, zapovjedio.' Svaki od vas dohvati svoje oružje i nepromišljeno poðe gore u brda. 42Onda mi Jahve reèe: 'Kaži im: Ne idite gore i ne stupajte u borbu da vas ne poraze vaši neprijatelji jer ja nisam meðu vama.' 43Tako sam vam i govorio, ali niste poslušali. Oprli ste se zapovijedi Jahvinoj i, puni drskosti, krenuli u brda. 44Ali Amorejci, koji žive u onome gorju, udariše na vas, pognaše vas, za vama se natisnuše kao pèele te su vas tukli od Seira do Horme. 45Vrativši se, plakali ste pred Jahvom, ali Jahve nije slušao vašega jauka niti je okrenuo svoga uha k vama. 46U Kadešu vam valjade ostati dugo vremena, onoliko koliko ste veæ ostali.

Chapter 2

1 Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 2I reèe mi Jahve: 3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' 4I narodu naloži ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 5s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 6Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piæe kupujte od njih za novac.' 7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo. 8Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. 9Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameæi boja, jer ništa od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.' 10Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. 11Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. 12Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao. 13'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo potok Zered. 14Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. 15I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo. 16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, 17reèe mi Jahve: 18'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. 19A onda æeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameæi boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.' 20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. 21Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, 22kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. 23I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. 24'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj! 25Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god èuju glas o tebi.' 26Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim rijeèima: 27'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. 28Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice proðem, 29da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.' 30Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 31Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.' 32Kod Jahasa presrete nas Sihon. 33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 34Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeæi, 35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 36Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. 37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.

Chapter 3

1 Tada se okrenusmo i poðosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. 2Tada mi Jahve reèe: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uèini s njim kako si uèinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu.' 3Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. 4Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - šezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. 5Svi su oni gradovi bili utvrðeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. 6Udarismo ih prokletstvom - kako smo uèinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. 7A svu stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se. 8Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( 9Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): 10sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Bašanu. ( 11Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - obiènih lakata - dug, a èetiri lakta širok.) 12To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poèev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. 13Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. 14Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meðe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) 15Makiru sam dodijelio Gilead. 16Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest meða - i do potoka Jaboka, amonske granice. 17A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku. 18U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog vaš, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poðite naoružani pred svojom braæom Izraelcima. 19Jedino žene vaše, djeca vaša i stoka vaša - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u vašim gradovima što vam ih dodijelih 20dokle Jahve ne dadne miran boravak i vašoj braæi kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju što im je Jahve, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed što sam vam ga dodijelio.' 21U ono sam vrijeme naredio Jošui: 'Svojim si oèima vidio što je sve Jahve, Bog vaš, uèinio onoj dvojici kraljeva. Tako æe Jahve uèiniti sa svim kraljevstvima preko kojih budeš prelazio. 22Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog vaš, bori se za vas.' 23Tada zamolih milost u Jahve: 24'Gospodine moj, Jahve! Ti si poèeo pokazivati svome sluzi svoju velièajnost i svoju moæ. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i èudesa kao što su tvoja! 25Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' 26Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. 'Dosta', reèe mi Jahve, 'ne govori mi više o tom! 27Popni se na vrhunac Pisge i upri oèi svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oèima svojim, jer preko Jordana neæeš prijeæi. 28Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na èelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.' 29Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."

Chapter 4

1 "A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas uèim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših. 2Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. 3Vidjeli ste svojim oèima što je Jahve uèinio s Baal Peorom: jer Jahve, Bog tvoj, iskorijenio je iz tvoje sredine svakoga koji je slijedio Baal Peora. 4A svi vi koji se èvrsto držite Jahve, Boga svoga, živi ste i danas. 5Ja sam vas, eto, pouèio o zakonima i uredbama, kako mi je Jahve, Bog moj, naredio da ih vršite u zemlji u koju idete da je zaposjednete. 6Držite ih i vršite: to æe u oèima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost. Kad oni èuju za sve ove zakone, reæi æe: 'Samo je jedan narod mudar i pametan, a to je ovaj veliki narod.' 7Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo? 8Koji je to narod tako velik da bi imao zakone i uredbe pravedne kao što je sav ovaj Zakon koji vam ja danas iznosim? 9Zato pazi i dobro se èuvaj da ne zaboraviš dogaðaje što si ih svojim oèima vidio; neka ti ne išèeznu iz srca ni jednoga dana tvoga života; naprotiv, pouèi o njima svoje sinove i sinove svojih sinova. 10Onog dana kad si stajao na Horebu pred Jahvom, Bogom svojim, Jahve mi je rekao: 'Skupi mi narod! Hoæu da èuju moje rijeèi, da me se nauèe bojati sve vrijeme što budu živjeli na zemlji te da o njima pouèe i svoju djecu.' 11Vi ste se onda primakli i stali pod brdo. S usplamtjeloga brda plamen je sukljao do sred neba zamraèena tmastim oblakom. 12Isred ognja Jahve je govorio vama; èuli ste zvuk rijeèi, ali lika niste nazreli - ništa osim glasa. 13Objavio vam je svoj Savez i naložio vam da ga vršite - Deset zapovijedi, što ih ispisa na dvije kamene ploèe. 14A meni je Jahve naredio da vas pouèim o zakonima i uredbama što æete ih vršiti u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete. 15Pazite dobro! Onoga dana kad vam je Jahve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikakva lika, 16da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika, kipa muškoga ili ženskoga oblièja, 17ni oblièja kakve životinje što je na zemlji, ni oblièja kakve ptice što pod nebom lijeta, 18ni oblièja bilo èega što po zemlji gmiže, ni oblièja kakve ribe što je u vodi pod zemljom 19i da se ne bi, kad digneš svoje oèi prema nebu te vidiš sunce, mjesec i zvijezde - svu nebesku vojsku - dao zavesti da im se klanjaš i da im iskazuješ štovanje. Njih je Jahve, Bog tvoj, dao svim narodima, svugdje pod nebom. 20A vas je uzeo Jahve i izveo vas iz Egipta - iz one peæi ražarene - da postanete narod njegove baštine, to što ste danas. 21Ali se zbog vas Jahve na me razljutio i zakleo da ja neæu prijeæi preko Jordana i uniæi u blaženu zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 22Tako, ja æu umrijeti u ovoj zemlji; ja preko Jordana neæu prijeæi. A vi æete prijeæi i zaposjesti onu krasnu zemlju. 23Zato pazite da ne zaboravljate Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama te sebi ne pravite klesanih likova bilo èega što je Jahve, Bog tvoj, zabranio. 24Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran. 25Kad budete izrodili djecu i unuèad i budete dulje u onoj zemlji proboravili, a pokvarite se praveæi sebi bilo kakve klesane likove i èineæi zlo u oèima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, 26znajte - uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju - da æe vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: neæete dugo u njoj živjeti nego æete biti iskorijenjeni. 27Jahve æe vas raspršiti po narodima i ostat æe vas samo malen broj meðu narodima meðu koje vas Jahve odvede. 28Ondje æete se klanjati bogovima što su ih ljudske ruke naèinile od drveta i kamena, bogovima koji ne mogu ni vidjeti ni èuti, ni jesti ni mirisati. 29Ondje æeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naæi æeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom. 30U nevolji tvojoj snaæi æe te sve to, ali u posljednje vrijeme ti æeš se obratiti Jahvi, Bogu svomu, i poslušati njegov glas. 31TÓa Jahve, Bog tvoj, Bog je milosrdan; neæe te on zapustiti ni upropastiti niti æe zaboraviti Saveza što ga je pod zakletvom sklopio s ocima tvojim. 32Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio èovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako velièanstvena dogaðaja? Je li se što takvo èulo? 33Je li ikad koji narod èuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti èuo i na životu ostao? 34Ili, pokuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, èudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oèi, uèinio za vas Jahve, Bog vaš, u Egiptu? 35Tebi je to pokazano da znaš da je Jahve pravi Bog i da nema drugoga uz njega. 36S neba ti se oglasio svojim glasom da te pouèi; dopustio ti je da vidiš njegov veliki oganj na zemlji; i isred ognja èuo si njegove rijeèi. 37Zbog toga što je ljubio oèeve tvoje, izabrao je poslije njih njihovo potomstvo; on, glavom, izveo te iz Egipta svojom silnom moæi; 38ispred tebe rastjerao je narode, i brojnije i jaèe od tebe, da te dovede u njihovu zemlju i preda je tebi u baštinu, kao što je i danas. 39Danas, dakle, spoznaj i zasadi u svoje srce: Jahve je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji - drugoga nema. 40Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek." 41Tada Mojsije izabra tri grada preko Jordana, na istoènoj strani, 42kamo æe se moæi skloniti ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega a da prije nije imao mržnje prema njemu: da bi, bježeæi u koji od ovih gradova, mogao spasiti svoj život. 43To su: Bezer u pustinji, u zemlji Mišoru, za Rubenovce; Ramot u Gileadu za Gadovce, i Golan u Bašanu za Manašeovce. 44Ovo je Zakon što ga je Mojsije postavio pred Izraelce; 45ovo su upute, zakoni i uredbe što ih je Mojsije dao Izraelcima kad su izišli iz Egipta, 46s one strane Jordana, u dolini nasuprot Bet Peoru, u zemlji amorejskoga kralja Sihona, koji je živio u Hešbonu i koga su potukli Mojsije i Izraelci pošto iziðoše iz Egipta. 47Njegovu su zemlju zauzeli i zemlju bašanskoga kralja Oga, dvaju amorejskih kraljeva koji su živjeli preko Jordana na istoku, 48od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, do brda Sirjona, to jest Hermona, 49i svu Arabu preko Jordana, s istoka do mora u Arabi, pod obroncima Pisge.

Chapter 5

1 Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izrièem u tvoje uši! Nauèite ih, držite i vršite. 2Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. 3Nije Jahve sklopio taj Savez s našim oèevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. 4Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. 5Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: 6'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. 7Nemoj imati drugih bogova uz mene! 8Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. 9Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, 10a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. 11Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 12Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. 13Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. 14A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinèe tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoèinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. 15Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. 16Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 17Ne ubij! 18Ne uèini preljuba! 19Ne ukradi! 20Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! 21Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuæe bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.'

22Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni. 23A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine 24pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da èovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. 25A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. 26Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu? 27Ti se primakni i slušaj sve što æe ti reæi Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi æemo to poslušati i izvršiti.' 28Jahve je èuo vaše rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam rijeèi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. 29Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! 30Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore! 31A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima æeš ih pouèiti i koje æe oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.' 32Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skreæite ni desno ni lijevo. 33Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, oznaèio, da tako uzmognete živjeti, imati sreæu i dug život u zemlji koju æete zaposjesti.

Chapter 6

1 Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaš, zapovjedi da vas u njima pouèim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; 2da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeæi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teèe med i mlijeko, kao što ti je obeæao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Èuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Rijeèi ove što ti ih danas nareðujem neka ti se urežu u srce. 7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kuæi i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. 8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis meðu oèima! 9Ispiši ih na dovratnicima kuæe svoje i na vratima svojim! 10A kad te Jahve, Bog tvoj, dovede u zemlju za koju se zakleo tvojim ocima, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da æe je tebi dati - u velike i lijepe gradove kojih nisi zidao; 11u kuæe pune svakog dobra kojih nisi punio; na iskopane èatrnje kojih nisi kopao; u vinograde i maslinike kojih nisi sadio - i sit se najedeš: 12pazi da ne zaboraviš Jahvu koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. 13Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu. 14Ne idite za drugim bogovima izmeðu bogova drugih naroda što su oko vas. 15Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje. 16Ne iskušavajte Jahvu, Boga svoga, kao što ste ga iskušavali kod Mase. 17Toèno vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, upute njegove i zakone njegove koje je izdao. 18Èini što je pravo i dobro u oèima Jahve da ti dobro bude i da se domogneš dobre zemlje za koju se Jahve zakleo tvojim ocima 19da æe iz nje protjerati sve tvoje neprijatelje ispred tebe; tako je obeæao Jahve. 20A kad te sutra zapita tvoj sin: što su te upute, zakoni i uredbe što ih je Jahve, Bog naš, vama propisao - 21kaži svome sinu: 'Bili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. 22Na naše je oèi Jahve uèinio velike i strašne znakove i èudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, 23a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obeæao ocima našim. 24I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.' 25Naša æe, dakle, pravednost biti: držati i vršiti sve ove zapovijedi pred Jahvom, Bogom našim, kako nam je naredio.

Chapter 7

1 Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš i kad ispred tebe otjera mnoge narode: Hetite, Girgašane, Amorejce, Kanaance, Perižane, Hivijce i Jebusejce - sedam naroda brojnijih i jaèih od tebe - 2te kad ih Jahve, Bog tvoj, preda tebi i ti ih poraziš, udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milosti. 3Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udavaj svoje kæeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kæeri; 4jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio. 5Nego ovako uèinite prema njima: porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, njihove ašere poèupajte a njihove kumire spalite. 6TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da meðu svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. 7Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda - vi ste zapravo najmanji - 8nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima. Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom i oslobodio vas iz kuæe ropstva, ispod vlasti faraona, kralja egipatskoga. 9Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuæu koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. 10A onima koji ga mrze uzvraæa izravno njima samima; uništava bez odgaðanja onoga koji ga mrzi: uzvraæa izravno njemu samomu. 11Stoga drži zapovijedi, zakone i uredbe koje ti danas nalažem da ih vršiš. 12A za nagradu - budeš li slušao ove naloge, držao ih te izvršavao - Jahve, Bog tvoj, držat æe ti Savez svoj i milost za koje se zakleo tvojim ocima. 13Ljubit æe te, blagoslivljati i razmnažati; blagoslivljat æe plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje: žito tvoje, vino tvoje, ulje tvoje, mlad krava tvojih i prirast stoke tvoje u zemlji za koju se zakleo ocima tvojim da æe je tebi dati. 14Bit æeš blagoslovljen nad sve narode; neæe u tebe biti ni neplodna ni neplodne, ni meðu tvojom èeljadi ni meðu stokom tvojom. 15Jahve æe od tebe maknuti svaku bolest; neæe na te pustiti ni jedno od strašnih zala egipatskih za koja znaš nego æe njima pritiskati one koji te mrze. 16Uništavaj sve narode koje ti Jahve, Bog tvoj, bude predavao. Neka ih ne sažaljuje oko tvoje. Nemoj se klanjati njihovim kumirima, jer bi ti to bilo zamkom. 17Možda æeš u svome srcu reæi: 'Oni su narodi brojniji od mene, kako æu ih onda protjerati?' 18Ne boj ih se! Sjeti se što je Jahve, Bog tvoj, uèinio faraonu i svemu Egiptu! 19Pomisli na velike kušnje što si ih vidio na svoje oèi; na one znakove i èudesa pa na jaku ruku i ispruženu mišicu kojima te Jahve, Bog tvoj, izveo. Tako æe Jahve, Bog tvoj, uèiniti sa svim narodima kojih se plašiš. 20Povrh toga, meðu njih æe Jahve, Bog tvoj, slati stršljene dok ne izginu koji bi preostali i sakrili se pred tobom. 21Ne strepi, dakle, pred njima! TÓa Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, Bog silan i strahovit. 22Malo æe pomalo Jahve, Bog tvoj, ispred tebe uništiti one narode; i neæeš ih moæi ujedanput sve istrijebiti da se zvijeri ne bi protiv tebe razmnožile. 23Ali Jahve, Bog tvoj, tebi æe ih predati i meðu njih unositi stravu dok ne budu uništeni. 24I njihove æe kraljeve predati u tvoje ruke da zatreš ime njihovo pod nebom. Nijedan se neæe održati pred tobom dok ih ne uništiš. 25Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. 26Ne unosi gnusobe u svoju kuæu da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.

Chapter 8

1 Držite i vršite sve zapovijedi koje vam danas nareðujem da biste živjeli i raznmožili se i da biste ušli i zaposjeli zemlju koju je Jahve pod zakletvom obeæao ocima vašim. 2Sjeæaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih èetrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoæeš li držati zapovijedi njegove ili neæeš. 3Ponižavao te i glaðu morio, a onda te hranio manom - za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci - da ti pokaže kako èovjek ne živi samo o kruhu nego da èovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih. 4Tvoja se odjeæa na tebi nije izderala niti su ti noge oticale ovih èetrdeset godina. 5Priznaj onda u svome srcu da te Jahve, Bog tvoj, odgaja i popravlja, kao što èovjek odgaja sina svoga. 6I drži zapovijedi Jahve, Boga svoga, hodeæi putovima njegovim i bojeæi se njega! 7TÓa Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima; 8zemlju pšenice i jeèma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina; 9zemlju u kojoj neæeš sirotinjski jesti kruha i gdje ti ništa neæe nedostajati; zemlju gdje kamenje ima željeza i gdje æeš iz njezinih brdina vaditi mjed. 10Do sita æeš jesti i blagoslivljati Jahvu, Boga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je dao. 11Èuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga, zanemarujuæi njegove zapovijedi, njegove uredbe i njegove zakone koje ti danas dajem. 12I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuæe i u njima se nastaniš; 13kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata i kada sve tvoje uznapreduje, 14nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva; 15koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; 16koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima, da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan. 17Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moæi i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo. 18Sjeti se Jahve, Boga svoga! TÓa on ti je dao snagu da stjeèeš bogatstvo da tako ispuni - kao što je danas - svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima. 19Ako li zaboraviš Jahvu, Boga svoga, i poðeš za drugim bogovima te njima budeš iskazivao štovanje, njima se klanjao, kunem vam se danas da æete zacijelo izginuti; 20poput naroda koje æe Jahve pogubiti pred vama, tako æe i vas nestati jer niste poslušali glasa Jahve, Boga svoga.

Chapter 9

1 Slušaj, Izraele! Danas prelaziš preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veæe i brojnije nego što si ti; velike gradove, s utvrdama do nebesa; 2narod velik i gorostasan poput Anakovaca, koje veæ poznaješ i o kojima si slušao: 'Tko da odoli Anakovcima?' 3Znaj dakle danas da Jahve, Bog tvoj, ide pred tobom. On je vatra što proždire; on æe ih oboriti, tebi ih podvrgnuti. A ti æeš ih onda rastjerati i ubrzo pobiti, kako ti je Jahve i rekao. 4Pošto ih otjera ispred tebe Jahve, Bog tvoj, nemoj reæi u srcu svome: 'Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti.' Naprotiv, zbog opaèina onih naroda Jahve ih tjera ispred tebe. 5Ne ideš ti da zaposjedneš njihovu zemlju zbog svoje pravednosti i èestitosti svoga srca, nego zato što Jahve, Bog tvoj, zbog opaèine onih naroda tjera njih ispred tebe da tako održi rijeè kojom se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 6Znaj, dakle, da ti Jahve, Bog tvoj, ne daje ovu dobru zemlju u posjed zbog tvoje pravednosti, jer si ti narod tvrde šije!

7Sjeæaj se i ne zaboravljaj kako si u pustinji ljutio Jahvu, Boga svoga. Od dana kad ste izašli iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto, Jahvi ste se opirali. 8Na Horebu ste rasrdili Jahvu i Jahve je na vas tako planuo da vas je htio uništiti. 9Popeo sam se na brdo da primim kamene ploèe, ploèe Saveza što ga s vama sklopi Jahve. Na brdu sam ostao èetrdeset dana i èetrdeset noæi: niti sam jeo kruha niti pio vode. 10I dade mi Jahve dvije kamene ploèe, ispisane prstom Božjim, na kojima bijahu sve rijeèi što vam ih je Jahve isred ognja na brdu rekao na dan zbora. 11Kad je prošlo èetrdeset dana i èetrdeset noæi, Jahve mi dade dvije kamene ploèe - ploèe Saveza. 12I reèe mi Jahve: 'Ustaj! Žurno siði odavde, jer se pokvario narod tvoj koji si izveo iz Egipta. Brzo su zašli s puta koji sam im oznaèio: veæ su sebi napravili livenog kumira.' 13Još mi reèe Jahve: 'Promatrao sam taj narod. Zbilja je to narod tvrde šije! 14Pusti me da ih uništim i njihovo ime izbrišem pod nebesima, a od tebe da uèinim narod i jaèi i brojniji nego što je ovaj!' 15Okrenuh se i siðoh niz brdo, a brdo svejednako plamtjelo u ognju. Dvije ploèe Saveza bijahu mi u rukama. 16Pogledah: zbilja ste sagriješili protiv Jahve, Boga svoga. Salili ste sebi tele od kovine. Tako ste brzo zašli s puta što vam ga Jahve bijaše oznaèio. 17Pograbih dvije ploèe te ih bacih od sebe objema rukama - razbih ploèe pred vašim oèima. 18Onda se nièice bacih pred Jahvu. Èetrdeset dana i èetrdeset noæi - kao i prije - niti sam jeo kruha niti pio vode zbog svih grijeha koje ste poèinili radeæi zlo u oèima Jahve i srdeæi ga. 19Jer se bojah srdžbe i gnjeva kojim je Jahve usplamtio na vas da vas zatre. Ali me i tada Jahve usliša. 20I na Arona se Jahve silno rasrdio, htio ga uništiti. Tada se zauzeh i za Arona. 21Vaš grijeh, tele što bijaste naèinili, uzeh i sažegoh ga u vatri. U prah ga satrh i prah mu bacih u potok što teèe s brda. 22Kod Tabere, kod Mase i Kibrot Hataave srdili ste Jahvu. 23Kad vas je Jahve slao od Kadeš Barnee govoreæi: 'Idite gore i uzmite zemlju koju sam vam dao', pobunili ste se protiv rijeèi Jahve, Boga svoga; u nj se niste pouzdavali niti ste slušali njegov glas. 24Nepokorni bijaste Jahvi otkad vas poznajem. 25Zato sam pao nièice i ležao pred Jahvom èetrdeset dana i èetrdeset noæi, jer Jahve bijaše rekao da æe vas uništiti. 26Jahvu sam molio i rekao: 'Gospodine moj, Jahve! Ne uništavaj naroda svoga, baštine svoje koju si izbavio u svojoj velièajnosti i svojom moænom rukom izveo iz Egipta. 27Sjeti se slugu svojih: Abrahama, Izaka i Jakova, a ne obaziri se na tvrdokornost ovoga naroda, na njegovu opaèinu, na grijeh njegov, 28da se ne rekne u zemlji iz koje si nas izbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemlju koju im je obeæao, ili ih je mrzio pa ih je zato odveo da ih pomori u pustinji. 29A oni su tvoj narod, tvoja baština, oni koje si izveo svojom velikom moæi i ispruženom mišicom.'

Chapter 10

1 U to vrijeme Jahve mi reèe: 'Iskleši dvije kamene ploèe kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i drveni kovèeg. 2Na ploèe æu napisati rijeèi koje su bile na prvim ploèama što si ih razbio. A onda ih položi u kovèeg.' 3Naèinih kovèeg od bagremovine, isklesah dvije kamene ploèe kao što bijahu prve, pa se, s dvjema ploèama u ruci, popeh na brdo. 4I napisa na te ploèe, kao i prije, Deset rijeèi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. 5Okrenuh se i siðoh s brda. Položih ploèe u kovèeg koji bijah napravio. I stadoše ondje, kako mi je Jahve naredio. 6Od Beerota sinova Jaakanovih odoše Izraelci u Moseru. Ondje umrije Aron i ondje bi pokopan. Sveæenikom mjesto njega postade njegov sin Eleazar. 7Odande odoše u Gudgodu; iz Gudgode u Jotbatu, u kraj bogat potocima. 8U to vrijeme odvoji Jahve pleme Levijevo da nosi Kovèeg saveza Jahvina; da pred Jahvom stoji u njegovoj službi te da u njegovo ime blagoslivlja, kako radi i danas. 9Stoga Levi nema udjela ni baštine sa svojom braæom: Jahve je njegova baština, kako mu je Jahve, Bog tvoj, i rekao. 10Na brdu sam ostao, kao i prvi put, èetrdeset dana i èetrdeset noæi. I usliša me Jahve i taj put; nije htio da te uništi, 11nego mi Jahve reèe: 'Ustaj! Idi pred ovim narodom da uðu i zaposjednu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da æu im je dati.' 12Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom; 13da držiš Jahvine zapovijedi i njegove zakone što ti ih danas za tvoje dobro dajem. 14Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima, zemlja i sve što je na njoj. 15Ali Jahvi samo vaši oci omilješe i poslije njih izabrao je vas, potomke njihove, izmeðu svih naroda, kako je i danas. 16Srce svoje obrežite; šiju više ne ukruæujte! 17Jer Jahve, Bog vaš, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i strašan, koji nije pristran i ne da se podmititi; 18daje pravdu siroti i udovici; ljubi pridošlicu, daje mu hranu i odjeæu. 19Ljubite i vi pridošlicu, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. 20Boj se Jahve, Boga svojeg; njemu služi; uza nj se priljubi; njegovim imenom priseži. 21On je tvoja slava, Bog tvoj, koji je radi tebe uèinio velika i èudesna djela što su ih vidjele tvoje oèi. 22Tvojih otaca, kad su se spustili u Egipat, bješe samo sedamdeset, a sad je Jahve, Bog tvoj, uèinio te vas ima kao zvijezda na nebu.

Chapter 11

1 Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi. 2Vi, a ne vaši sinovi, koji nisu ni upoznali ni vidjeli pouke Jahve, Boga vašega, danas ste se osvjedoèili o njegovoj velièajnosti, o njegovoj moænoj ruci, ispruženoj mišici, 3o znamenjima njegovima i o djelima što ih uèini usred Egipta na faraonu, kralju egipatskom, i na svoj zemlji njegovoj; 4što je uèinio egipatskoj vojsci, njihovim konjima i kolima; kako ih je preplavio vodama Crvenog mora kad su vas progonili i kako ih je zatro do današnjeg dana; 5što je za vas radio u pustinji dok ne stigoste do ovoga mjesta; 6što je uèinio s Datanom i Abiramom, sinovima Eliaba, Rubenova potomka, kad zemlja rastvori ralje svoje te ih proguta sred svega Izraela, njih i njihove obitelji, njihove šatore i sve što imahu. 7Vaše su oèi vidjele sva ta velika djela što ih je Jahve uèinio. 8Zato držite sve zapovijedi što vam ih danas nareðujem da budete jaki te uzmete u posjed zemlju u koju idete da je osvojite; 9napokon, da dugo živite u zemlji za koju se zakleo Jahve ocima vašim da æe je dati njima i njihovu potomstvu - zemlju kojom teèe med i mlijeko. 10Jer zemlja u koju ideš da je zaposjedneš nije kao zemlja egipatska iz koje ste izašli, gdje si, posijavši sjeme, morao svoj usjev svojom nogom natapati kao što se natapa povrtnjak. 11Zemlja u koju idete da je zaposjednete zemlja je bregova i dolova i natapa je dažd nebeski; 12zemlja nad kojom Jahve, Bog tvoj, bdi; na kojoj oèi Jahve, Boga tvoga, uvijek poèivaju, od poèetka do svršetka godine. 13Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, 14davat æu vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesen i u proljeæe, i moæi æeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje; 15travu æu davati po tvome polju tvome blagu. Tako æeš jesti i biti sit. 16Pazite da se vaše srce ne zavede, da ne poðete stranputicom, da drugim bogovima ne iskazujete štovanje i da im se ne klanjate. 17Jer tada bi na vas Jahve usplamtio gnjevom: nebesa bi zatvorio; kiše ne bi bilo; zemlja ne bi davala roda i vas bi brzo nestalo s te dobre zemlje koju vam Jahve daje. 18Utisnite ove moje rijeèi u svoje srce i svoju dušu; kao znak ih privežite na svoju ruku; neka vam budu kao zapis meðu oèima! 19Pouèite u njima svoje sinove; izgovarajte ih kad sjedite u svojoj kuæi i kad idete putem; kad liježete i kad ustajete. 20Ispišite ih na dovratnike svoje kuæe i na svoja vrata 21da vaši dani i dani vaših sinova u zemlji za koju se Jahve zakleo vašim ocima da æe im je dati - budu brojni kao dani nebesa nad zemljom. 22Ako budete vjerno držali sve ove zapovijedi koje vam nareðujem, vršili ih i ljubili Jahvu, Boga svoga, hodili svim njegovim putovima i èvrsto se priljubili uz njega, 23Jahve æe ispred vas protjerati sve te narode i vi æete s posjeda odagnati narode brojnije i jaèe od sebe. 24Svako mjesto na koje stupi vaša noga bit æe vaše; od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata, do Zapadnog mora sterat æe se vaše podruèje. 25Nitko se neæe održati pred vama; strah i trepet raširit æe Jahve, Bog vaš, po svoj zemlji u koju stupite, kako vam je rekao. 26Gledajte! Nudim vam danas blagoslov i prokletstvo: 27blagoslov, budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje vam danas dajem; 28a prokletstvo, ne budete li slušali zapovijedi Jahve, Boga svoga, nego saðete s puta koji vam danas odreðujem te poðete za drugim bogovima kojih niste poznavali. 29Kada te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ideš da je zaposjedneš, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom. 30Te se gore izdižu, kako znate, s onu stranu Jordana, za putom prema zapadu, u zemlji Kanaanaca, koji žive u Arabi, nasuprot Gilgalu, uz Hrast More. 31Eto æete prijeæi preko Jordana da zaposjednete zemlju koju vam daje Jahve, Bog vaš. Zaposjednite je i nastanite se u njoj. 32Ali držite i vršite sve zakone i uredbe koje vam danas izlažem.

Chapter 12

1 Ovo su zakoni i uredbe što vam ih valja držati i vršiti u zemlji koju vam Jahve, Bog otaca vaših, daje u posjed za sve dane što budete živjeli na zemlji. 2Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje æete protjerati iskazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. 3Porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere; smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta. 4Jahvi, Bogu svome, nemojte onako iskazivati štovanje. 5Jahvu, Boga svoga, tražite jedino na mjestu koje je on odabrao, sred svih vaših plemena, da ondje stavi svoje ime i da ondje prebiva; 6onamo donosite svoje paljenice i svoje klanice, svoje desetine i darove svojih ruku, svoje zavjetne i dragovoljne prinose i prvine od svoga krupnoga i sitnoga blaga. 7Blagujte ondje, vi i vaše obitelji, u nazoènosti Jahve, Boga svoga; veselite se svime što su vaše ruke namaknule i što vam je Jahve, Bog vaš, blagoslovom udijelio. 8Nemojte raditi èak ni kako radimo ovdje danas - svatko što se njemu èini dobro - 9jer još niste stigli u Poèivalište, u baštinu koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 10Ali kad prijeðete preko Jordana i nastanite se u zemlji koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu, kad vas smiri od svih neprijatelja koji budu oko vas te budete živjeli bez straha, 11onda æete donositi sve što vam nareðujem: svoje paljenice, svoje klanice, svoje desetine, darove svojih ruku i sve svoje izabrane zavjetnice koje budete zavjetovali Jahvi - na mjesto koje Jahve, Bog vaš, odabere da ondje nastani svoje ime. 12Veselite se tada pred Jahvom, Bogom svojim, vi, vaši sinovi i kæeri, vaše sluge i sluškinje i levit koji bude u vašim gradovima, jer on nema s vama udjela ni baštine. 13Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš, 14nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti nareðujem. 15Ali svaki put kad ti srce zaželi, možeš zaklati i jesti mesa u svim svojim gradovima, prema blagoslovu koji ti Jahve, Bog tvoj, bude davao. I neèist i èist može ga jesti, kao da je od srne ili jelena. 16Ali krvi nemojte blagovati; istoèite je na zemlju kao vodu. 17Po svojim gradovima nemojte jesti desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja ni prvine svoga krupnog ili sitnog blaga; niti išta od svojih zavjetovanih i od svojih dragovoljnih prinosa, ni od prinosa svojih ruku, 18nego æeš to blagovati pred Jahvom, Bogom svojim, u mjestu koje Jahve, Bog tvoj, odabere, ti, tvoj sin, tvoja kæi, tvoj sluga, tvoja sluškinja i levit koji bude u tvojim gradovima. Proveseli se u nazoènosti Jahve, Boga svoga, svime što ti ruka namakne. 19Pazi da nikad ne zaboraviš levita dok si na svojoj zemlji. 20Kad ti Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje podruèje, kao što ti je rekao, i ti rekneš: 'Ja bih jeo mesa' - jer želiš jesti mesa - možeš ga jesti koliko ti duša želi. 21Bude li mjesto koje Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu svoje ime smjesti daleko od tebe, onda možeš zaklati bilo što od svoje krupne ili sitne stoke što ti je Jahve dadne - kako sam ti veæ naredio - te jesti u bilo kojem svome gradu koliko ti duša želi. 22Jedi ga ipak onako kako se jede srna ili jelen: neka ga jedu zajedno èisti i neèisti. 23Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom. 24Ne blaguj je; istoèi je na zemlju kao vodu. 25Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èiniš što je pravo u oèima Jahvinim. 26Ali svoje posveæene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. 27Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga. Ali krv od svojih klanica istoèi na žrtvenik Jahve, Boga svoga, a meso pojedi. 28Drži i vrši sve ove naredbe što ti ih propisujem, da bude dobro zauvijek tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad èiniš što je dobro i pravedno u oèima Jahve, Boga svoga. 29A kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode na koje ideš da ih otjeraš s posjeda ispred sebe i kad ih otjeraš te se u njihovoj zemlji nastaniš, 30èuvaj se da ne padneš u zamku; ne poði za njima pošto budu uništeni ispred tebe. Ne istražuj o njihovim bogovima i ne govori: 'Kako su oni narodi štovali svoje bogove, tako æu i ja.' 31Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. TÓa Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni èinili svojim bogovima. Èak su svoje sinove i kæeri spaljivali u èast svojim bogovima.

Chapter 13

1 Sve što vam nareðujem držite; tomu ništa ne domeæi i ništa ne oduzimaj. 2Ako se u tvojoj sredini pojavi kakav prorok ili èovjek sa snoviðenjima pa ti iznese kakvo znamenje ili èudo; 3i to se znamenje ili èudo o kojem ti je govorio ispuni i onda ti on rekne: 'Poðimo sad za drugim bogovima kojih dosad ne poznaješ i njima iskazujmo štovanje', 4nemoj slušati rijeèi toga proroka ni sne toga sanjaèa: tÓa to vas iskušava Jahve, Bog vaš; hoæe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 5Idite samo za Jahvom, Bogom svojim; njega se bojte; njegove zapovijedi vršite; njegov glas slušajte; njemu štovanje iskazujte; uz njega se priljubite. 6A onaj prorok ili sanjaè neka se pogubi jer je poticao na otpad od Jahve, Boga vašega, koji vas je izveo iz zemlje egipatske i otkupio vas iz kuæe ropstva. Onaj te htio zavesti s puta kojim ti je Jahve, Bog tvoj, naredio da ideš. Tako treba da iskorijeniš zlo iz svoje sredine. 7Kad bi te brat tvoj, sin majke tvoje, ili sin tvoj vlastiti, kæi tvoja, žena u tvom naruèju ili prijatelj tvoj koji ti je kao i život, potajno zavodio govoreæi: 'Hajde da iskazujemo štovanje drugim bogovima', kojih ne poznaješ ni ti niti su ih poznavali tvoji oci, 8bogovima onih naroda što oko vas budu, bilo tebi blizu bilo od tebe daleko, od jednoga kraja zemlje do drugoga - 9nemoj pristati niti ga slušaj! Neka ga tvoje oko ne sažaljuje; ne štedi ga i ne sakrivaj ga 10nego ga ubij! Neka se najprije tvoja ruka digne na nj da ga usmrtiš, a onda ruka svega naroda. 11Zaspi ga kamenjem dok ne umre, jer je kušao da te odvrati od Jahve, Boga tvoga, koji te izvede iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. 12Sav æe se Izrael, kad to èuje, napuniti strahom te više neæe poèinjati takva zla u tvojoj sredini. 13Ako u kojem tvome gradu što ti ga Jahve, Bog tvoj, dadne da se u njemu nastaniš, èuješ gdje govore: 14'Pojavile se ništarije iz tvoje sredine i zavedoše žitelje svoga grada kazujuæi: Hajde da služimo drugim bogovima! - kojih vi inaèe ne poznajete - 15tada dobro istraži, raspitaj se i temeljito izvidi. Bude li istina i doista se ta grozota uèinila u tvojoj sredini, 16onda posijeci oštrim maèem stanovništvo toga grada, izvrši nad njim kleto uništenje i nad svime što bude u njemu. 17Snesi onda sav plijen nasred trga te spali grad sa svim plijenom kao paljenicu Jahvi, Bogu svome. Neka zauvijek ostane ruševina i neka se više nikada ne sazida. 18Od onoga što je bilo prokletstvom udareno neka ništa ne prione za tvoju ruku, da Jahve odustane od žestine svoga gnjeva; da ti iskaže milosrðe, smiluje ti se i razmnoži te, kako se zakleo tvojim ocima 19ako ti budeš slušao glas Jahve, Boga svoga, držeæi sve njegove zapovijedi koje ti danas nareðujem i vršeæi što je pravo u oèima Jahve, Boga tvoga.

Chapter 14

1 Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga. Nemojte na sebi praviti ureza ni podstriga na èelu za pokojnikom. 2TÓa ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe izmeðu svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina. 3Ništa odvratno nemojte jesti. 4Ovo su životinje koje možete jesti: vol, ovca, koza, 5jelen, srna, srndaæ, kozorog, antilopa, bivol i divokoza; 6možete jesti svaku životinju koja ima razdvojene papke - nadvoje posve razdvojene - i koja preživa. 7Samo od preživaèa ili od životinja s razdvojenim èaporcima ne možete jesti ove : devu, arnebeta i svisca. Te, naime, iako preživaju, nemaju razdvojenih papaka; neka su za vas neèiste. 8A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas neèista. Njezina mesa nemojte jesti niti se njezina strva doticati. 9A od svega što u vodi živi ovo možete jesti: što god ima ljuske i peraje, možete jesti. 10A što nema ljusaka i peraja, ne smijete jesti. To neka je za vas neèisto. 11Svaku èistu pticu možete jesti. 12Ali ovih ne smijete jesti: orla strvinara i jastreba, 13tetrijeba, sokola bilo koje vrste; 14gavrana bilo koje vrste; 15noja, kopca, galeba ni kraguja bilo koje vrste; 16sove, jejine i labuda; 17pelikana, bijelog strvinara i gnjurca; 18rode, èaplje bilo koje vrste; pupavca i šišmiša. 19Svi krilati kukci neka su za vas neèisti - ne smijete ih jesti. 20Sve krilato èisto možete jesti. 21Ne smijete jesti ništa što crkne. Daj to pridošlici koji boravi u tvojim gradovima neka jede ili pak prodaj tuðincu. Jer ti si narod posveæen Jahvi, Bogu svome. Ne kuhaj kozleta u mlijeku njegove majke! 22Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese. 23A onda blaguj desetine svoga žita, svoga vina, svoga ulja i prvine svoje krupne i sitne stoke u nazoènosti Jahve, Boga svoga, na mjestu koje on odabere da svoje ime ondje nastani; da se tako nauèiš zauvijek bojati se Jahve, Boga svoga. 24Bude li ti put predug te ne mogneš donijeti desetine - jer je mjesto što ga Jahve odabere da u njemu nastani svoje ime previše daleko od tebe - tada, kad te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi, 25prodaj to za novac, uzmi novac u ruku pa idi u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 26Ondje za novac kupi što želiš: goveèe, sitno živinèe, vino ili opojno piæe - što god ti duša zaželi. Ondje u nazoènosti Jahve, Boga svoga, blaguj i veseli se ti i tvoji ukuæani. 27Ne zanemaruj levita koji bude u tvojim gradovima, jer on nema udjela ni baštine s tobom. 28Na kraju svake treæe godine iznesi svu desetinu svoga prihoda od te godine i položi je na svoja vrata. 29Pa neka doðe levit - jer nema udjela ni baštine s tobom - došljak, sirota i udovica koji budu živjeli u tvom gradu i neka jedu i neka se nasite. Tako æe te blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svim poslovima što ih tvoja ruka poduzme.

Chapter 15

1 Na završetku sedme godine opraštaj dugove. 2Ovako neka bude opraštanje: neka svatko oprosti dužniku svoje potraživanje; neka ne utjeruje duga od svoga bližnjega ni od svoga brata kad se jednom proglasi Jahvino otpuštanje dugova. 3Možeš tražiti od tuðina, ali ono što se tvoga naðe kod tvoga brata treba da otpustiš, 4da ne bude siromaha kod tebe. TÓa Jahve æe te obilno blagoslivljati u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu da je zaposjedneš, 5samo ako budeš dobro slušao glas Jahve, Boga svoga, držeæi i vršeæi sve ove zapovijedi što ti ih danas nareðujem. 6Jahve, Bog tvoj, blagoslivljat æe te kako ti je obeæao te æeš moæi zajmove davati mnogim narodima, a sam ih neæeš morati uzimati; i nad mnogim æeš narodima vladati, dok oni nad tobom neæe gospodariti. 7Naðe li se kod tebe kakav siromah, netko od tvoje braæe u kojem god gradu u zemlji što ti je Jahve, Bog tvoj, dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj svoje ruke prema svome siromašnome bratu, 8nego mu širom rastvori svoju ruku i spremno mu daj što mu nedostaje. 9Èuvaj se da ti se u srcu ne porodi opaka misao te rekneš: 'Sedma se godina, godina otpuštanja dugova, veæ približuje' - i da prijekim okom pogledaš svoga siromašnog brata i ništa mu ne dadneš. On bi zazvao Jahvu protiv tebe i grijeh bi bio na tebi. 10Daj mu rado, a ne da ti srce bude zlovoljno kad mu daješ, jer æe te zbog toga blagoslivljati Jahve, Bog tvoj, u svakom poslu tvome i u svakom pothvatu ruku tvojih. 11Kako siromaha nikad neæe nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj. 12Ako se tebi proda brat tvoj - Hebrejac ili Hebrejka - neka ti služi šest godina, a sedme ga godine otpusti od sebe slobodna. 13Kad ga slobodna od sebe otpustiš, ne šalji ga praznih ruku. 14Daruj ga èime izmeðu stoke svoje, s gumna svoga i iz badnja svoga; èime te veæ Jahve, Bog tvoj, blagoslovio, od toga i njemu daj. 15Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj i kako te Jahve, Bog tvoj, otkupio. Zato ti ovo zapovijedam danas. 16Ali ako ti on kaže: 'Neæu da odlazim od tebe', jer voli tebe i dom tvoj i jer mu je kod tebe bilo dobro - 17uzmi tada šilo i probuši mu uho na vratima, i neka ti bude robom zauvijek! Tako isto uèini i sa svojom sluškinjom. 18Kad ga budeš otpuštao od sebe slobodna, neka ti ne bude teško, jer je zavrijedio dvostruku najamnièku plaæu za šest godina što ti je služio. Zato æe te Jahve, Bog tvoj, blagosloviti u svemu što budeš radio. 19Sve muške prvine što ih omladi tvoja krupna i sitna stoka posveti Jahvi, Bogu svome! Stoga vola prvenca nemoj uprezati niti striæi prvenca od svoje sitne stoke. 20Blaguj ga ti i tvoj dom svake godine u nazoènosti Jahve, Boga svoga, u mjestu što ga odabere Jahve. 21Ali ako bi imali kakvu manu, ako bi bili hromi ili slijepi ili imali kakvu god ružnu manu, nemoj ih žrtvovati Jahvi, Bogu svomu! 22Pojedi ih u svojoj kuæi. I neèist i èist mogu ih jesti, kao srnu i jelena. 23Jedino krvi njihove ne smiješ jesti! Istoèi je na zemlju kao vodu.

Chapter 16

1 Drži mjesec Abib i slavi Pashu u èast Jahvi, Bogu svome, jer te Jahve, Bog tvoj, u mjesecu Abibu izveo noæu iz Egipta. 2Kao pashu u èast Jahvi, Bogu svome, žrtvuj ovce i goveda u mjestu koje Jahve odabere da u njemu nastani ime svoje. 3Ništa ukvasano nemoj s njome jesti; nego sedam dana jedi beskvasan kruh - kruh nevoljnièki - buduæi da si u žurbi izišao iz zemlje egipatske: da se svega svog vijeka sjeæaš dana kad si izišao iz zemlje egipatske. 4Neka se sedam dana u tebe ne vidi kvasac na svemu tvome podruèju i ništa od mesa žrtve što je zakolješ naveèer prvoga dana ne smije ostati preko noæi do jutra. 5Nije ti dopušteno žrtvovati pashu u bilo kojem gradu što ti ga dadne Jahve, Bog tvoj, 6nego u mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj, da ondje nastani ime svoje; samo tu žrtvuj pashu u predveèerje, o zalasku sunca, jer u to si vrijeme izišao iz Egipta. 7Skuhaj je i pojedi na mjestu koje odabere Jahve, Bog tvoj. Ujutro se onda okreni i zaputi svojim šatorima. 8Šest dana jedi beskvasan kruh, a sedmoga dana neka bude sveèani zbor u èast Jahvi, Bogu tvome. Posla nikakva ne radi! 9Nabroj sedam tjedana; a tih sedam tjedana uzmi brojiti kad srp poène žeti klasje. 10Tada drži Blagdan sedmica u èast Jahvi, Bogu svome, prinoseæi dragovoljni prinos iz svoje ruke, kako te veæ Jahve, Bog tvoj, bude blagoslovio. 11I proveseli se tada u nazoènosti Jahve, Boga svoga - na mjestu što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da ondje nastani ime svoje - ti, sin tvoj i kæi tvoja, sluga tvoj i sluškinja tvoja, levit koji bude u tvome gradu, došljak, sirota i udovica što budu kod tebe. 12Sjeæaj se da si i sam bio rob u Egiptu. Zato drži i vrši ove uredbe. 13Blagdan sjenica slavi sedam dana pošto pokupiš plodove sa svoga gumna i iz svoga badnja. 14Proveseli se na svoj blagdan ti, sin tvoj, kæi tvoja, sluga tvoj, sluškinja tvoja, levit i došljak, sirota i udovica što se naðe u tvome gradu. 15Svetkuj u èast Jahvi, Bogu svome, sedam dana na mjestu koje odabere Jahve, jer æe te Jahve, Bog tvoj, blagoslovom obasipati u svim tvojim žetvama, u svakom poslu ruku tvojih, da budeš potpuno veseo. 16Triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje on odabere: na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica. Ali neka nitko ne doðe pred Jahvu praznih ruku, 17nego neka svatko prinese što može, prema blagoslovu koji ti je udijelio Jahve, Bog tvoj. 18U svakom gradu koji ti dade Jahve, Bog tvoj, postavi suce i nadglednike za svoja plemena da narodom pravedno upravljaju. 19Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oèi mudrih, a ugrožava stvar pravednih. 20Teži za samom pravdom, da dugo živiš i zaposjedneš zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 21Ne postavljaj ašere ni od kakva drveta oko žrtvenika Jahve, Boga svoga, koji podigneš; 22i ne podiži stupova, jer su na zazor Jahvi, Bogu tvome.

Chapter 17

1 Ne žrtvuj Jahvi, Bogu svome, ni vola ni ovna koji bi na sebi imao manu ili kakvo zlo, jer bi to bilo ružno pred Jahvom, Bogom tvojim. 2Ako se u tvojoj sredini - u bilo kojem tvojem gradu što ti ga dade Jahve, Bog tvoj - naðe èovjek ili žena da uèini što je zlo u oèima Jahve, Boga tvoga, i krši njegov Savez: 3otišavši da iskazuje štovanje drugim bogovima te se pokloni njima, suncu, mjesecu ili bilo èemu od nebeske vojske, a što sam ja zabranio, 4i tebi se to javi i ti to èuješ, onda pomno istraži; i bude li istina i doista se ta grozota uèinila u Izraelu, 5onda toga èovjeka ili tu ženu koji uèiniše takvu opaèinu izvedi na gradska vrata te ih kamenuj da poginu. 6Na smrt osuðeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na rijeè jednoga svjedoka ne smije se pogubiti. 7Neka najprije svjedoci dignu ruku na nj da ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 8Bude li ti preteško štogod rasuditi: ubojstvo, sukob o pravima, kakvu ozljedu ili svaðu u tvome gradu, tada ustani i poði u mjesto što ga odabere Jahve, Bog tvoj. 9Obrati se sveæenicima, levitima i sucu koji bude za ono vrijeme. Njih pitaj, oni æe ti rasuditi. 10I uèini onako kako ti budu kazali u mjestu koje Jahve odabere. Pazi: sve uèini kako te upute. 11Uradi prema uputi koju ti dadnu i prema presudi koju donesu. Od presude koju ti kažu ne odstupaj ni desno ni lijevo. 12Ako bi se tko drsko odupro i ne bi poslušao ni sveæenika koji ondje stoji da služi Jahvi, Bogu tvome, ni suca, neka se taj èovjek pogubi. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela, 13a sav æe se narod, kad sazna, bojati i više se neæe drsko odupirati. 14Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje; kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, pa onda kažeš: 'Želim da nad sobom postavim kralja, kako ga imaju svi drugi narodi oko mene' - 15tada æeš onoga koga Jahve, Bog tvoj, odabere, sebi postaviti za kralja. Nekoga od svoje braæe postavi sebi za kralja, a ne smiješ postavljati nad sobom tuðina koji ti nije brat. 16Samo neka ne drži mnogo konja i ne šalje naroda u Egipat da poveæa broj konja. Jer vam je Jahve rekao: 'Ovim se putem nikada više ne vraæajte!' 17I neka nema mnogo žena da mu srce ne poðe stranputicom; i neka sebi ne gomila srebra ni zlata! 18A kad sjedne na kraljevsko prijestolje, neka sebi na svitak prepiše ovaj Zakon od sveæenika Levijevaca. 19Neka ga drži uza se; neka ga èita sve vrijeme svoga života da nauèi bojati se Jahve, Boga svoga, držati sve rijeèi ovoga Zakona i vršiti ove odredbe; 20da se svojim srcem ne uzdigne iznad svoje braæe i da ne skrene od ove zapovijedi ni desno ni lijevo, kako bi dugo kraljevao, on i sinovi njegovi, u Izraelu.

Chapter 18

1 Sveæenici Levijevci - sve pleme Levijevo - neka nemaju udjela ni baštine s Izraelom; neka žive od žrtava paljenih Jahvi i od njegove baštine. 2Neka, dakle, nemaju baštine meðu svojom braæom: Jahve je njihova baština, kako im je i rekao. 3Ovo neka bude sveæenièka pristojba od naroda - od onih koji žrtve prinose, bilo to goveèe ili što od sitne stoke: sveæeniku treba dati pleæe, vilice i želudac. 4Davaj mu i prvine od svoga žita, od svoga vina, od svoga ulja i prvine od vune svojih ovaca, 5jer je njega odabrao Jahve, Bog tvoj, od svih tvojih plemena; njega i njegove sinove, da zauvijek stoje pred Jahvom, Bogom tvojim, te da obavljaju službu i blagoslivljaju u ime Jahve. 6Ako bi koji levit što boravi u nekom tvome gradu, bilo gdje u Izraelu, svom dušom zaželio da doðe u mjesto što ga Jahve odabere, 7može tu službovati u ime Jahve, Boga svoga, kao i druga njegova braæa Levijevci koji stoje ondje pred Jahvom. 8Neka jede jednak dio kao i drugi, bez obzira na prodanu oèevinu. 9Kad uðeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priuèavati na odvratne èine onih naroda. 10Neka se kod tebe ne naðe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kæer; tko bi se bavio gatanjem, èaranjem, vraèanjem i èarobnjaštvom; 11nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraæao na pokojnike. 12Jer tko god takvo što èini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. 13Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. 14Narodi koje æeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vraèare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta. 15Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braæe, podignut æe ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte! 16Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neæu više da slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' 17Nato mi reèe Jahve: 'Pravo su rekli. 18Podignut æu im proroka izmeðu njihove braæe, kao što si ti. Stavit æu svoje rijeèi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. 19A ne bude li tko poslušao mojih rijeèi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj æe odgovarati preda mnom. 20A prorok koji bi se usuðivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' 21Možda æeš reæi u svome srcu: 'Kako æemo raspoznati rijeè koju Jahve nije izrekao?' 22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i rijeè se ne ispuni, onda je to rijeè koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.

Chapter 19

1 Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode èiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima, 2u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. 3Naèini put onamo, a onda podruèje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteæi. 4Ovo je sluèaj u kojemu ubojica može onamo pobjeæi i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; 5primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da sijeèe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožðe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteèe u jedan od tih gradova i spasit æe život. 6Inaèe bi krvni osvetnik, progoneæi u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stiæi i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt buduæi da ubijenoga nije otprije mrzio. 7Stoga ti nalažem: tri grada odvoji! 8A kad Jahve, Bog tvoj, proširi tvoje podruèje, kao što se zakleo ocima tvojim, i dadne ti svu zemlju koju je obeæao tvojim ocima, 9budeš li držao i vršio sve ove zapovijedi što ti ih danas nalažem i ljubio Jahvu, Boga svoga, te hodio njegovim putovima sve vrijeme - onda ovim gradovima dodaj još tri grada: 10tako se neæe prolijevati nedužna krv u tvojoj zemlji koju ti Jahve daje u baštinu i neæeš se krvlju okaljati. 11Ali ako tko mrzi svoga bližnjega i vreba ga, skoèi na nj i ubije ga, a zatim pobjegne u jedan od tih gradova, 12onda neka starješine onoga grada izvedu ubojicu i predaju ga u ruke krvnom osvetniku da ga pogubi. 13Neka ga oko tvoje ne sažaljuje! Tako æeš u Izraelu iskorijeniti prolijevanje nedužne krvi i bit æeš sretan. 14Nemoj pomicati susjedova meðaša kojim su stari razmeðašili tvoj posjed što æeš ga naslijediti u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 15Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv èovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zloèin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 16Ako kakav krivi svjedok ustane protiv koga optužujuæi ga za pobunu, 17onda obojica koja se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveæenika i suce koji budu vršili službu u to vrijeme. 18Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedoèio protiv svoga brata, 19uèinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine! 20Drugi æe, kad o tome èuju, pobojati se te više neæe èiniti takva zla u tvojoj sredini. 21Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.

Chapter 20

1 Ako poðeš u rat na svoje neprijatelje te vidiš konje, kola i narod brojniji od sebe, ne boj ih se! TÓa s tobom je Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz zemlje egipatske. 2Prije boja neka sveæenik istupi i govori narodu. 3Neka im kaže: 'Èuj, Izraele! Danas polazite u boj na neprijatelje svoje. Neka vam srca ne klonu! Ne plašite se! Ne bojte se! Ne dršæite pred njima! 4TÓa Jahve, Bog vaš, ide s vama da se bori za vas protiv vaših neprijatelja i da vas spasi.' 5Potom neka narodu progovore nadglednici: 'Ima li koga da je sagradio novu kuæu a nije se u nju uselio? Neka se vrati kuæi svojoj da ne pogine u boju pa da se tko drugi u nju ne useli. 6Ima li koga da je zasadio vinograd a još ga nije brao? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu drugi roda ne obere. 7Ima li koga da se zaruèio a nije se oženio? Neka se vrati domu svome da u boju ne pogine te da mu tko drugi zaruènice ne odvede.' 8Neka nadglednici nastave te narodu kažu: 'Tko se boji i kome srce trne, neka se vrati domu svome da ne trne srce njegovoj braæi kao njemu.' 9Kad nadglednici završe govor narodu, neka vojni zapovjednici stanu na èelo naroda. 10Kada doðeš pod koji grad da na nj navališ, najprije mu ponudi mir. 11Ako ti odgovori mirom i otvori ti vrata svoja, sav narod što se naðe u njemu podvrgni tlaki neka za te radi. 12Ali ako odbije tvoj mir i zarati s tobom, opsjedni ga. 13Kad ti ga Jahve, Bog tvoj, preda u ruke, sve njegove muškarce pobij oštrim maèem! 14A žene, djecu, stoku, sve što bude u gradu - sav plijen - uzmi sebi i uživaj plijen od svojih neprijatelja što ti ga daje Jahve, Bog tvoj. 15Tako èini sa svim gradovima koji budu vrlo daleko od tebe, koji ne budu gradovi ovih naroda odavde. 16U gradovima onih naroda koje ti Jahve, Bog tvoj, preda u baštinu ništa ne ostavljaj na životu 17nego ih udari 'heremom' - kletim uništenjem: Hetite i Amorejce, Kanaance i Perižane, Hivijce i Jebusejce, kako ti je Jahve, Bog tvoj, naredio, 18tako da vas ne nauèe èiniti sve one odvratnosti što ih èine svojim bogovima te da ne sagriješite protiv Jahve, Boga svoga. 19Kad navališ na kakav grad pa ga moradneš dugo opsjedati da ga osvojiš, nemoj uništavati njegovih stabala zasijecajuæi u njih sjekirom. Možeš im jesti plod, a nemoj ih sjeæi. Jer poljska stabla nisu ljudi da bi ispred tebe mogla bježati u utvrdu. 20Jedino stabla za koja znaš da nisu voæke možeš ništiti; njih možeš sjeæi i od njih praviti naprave za opsadu grada koji je u ratu protiv tebe dok ne padne.

Chapter 21

1 Ako se u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje da je zaposjedneš naðe tko ubijen gdje u polju leži - a ne zna se tko ga je ubio - 2onda neka odu tvoje starješine i suci te izmjere udaljenost od ubijenoga do okolnih gradova. 3Tako æe ustanoviti koji je grad najbliže ubijenom. Starješine toga grada neka tada uzmu junicu što još nije radila: što još pod jarmom nije vukla. 4Neka zatim starješine onoga grada stjeraju junicu u kakav nepresušni potok, na mjesto koje se ne obraðuje i ne zasijava, i ondje, na potoku, neka junicu zakolju. 5Zatim neka doðu sveæenici, potomci Levijevi. Jer njih je odabrao Jahve, Bog tvoj, da mu služe i da u ime Jahvino blagoslivljaju; na njihovu se rijeè rješava svaki spor i svako nasilje. 6Zatim sve starješine iz onoga grada koji bude najbliži ubijenome neka operu ruke u potoku nad zaklanom junicom. 7Potom neka izjave: 'Naše ruke nisu prolile ove krvi niti smo svojim oèima išta vidjeli. 8Zakrili, Jahve, svoj narod Izrael koji si oslobodio; ne dopusti da se prolijeva nedužna krv u tvome izraelskom narodu!' Tako æe biti zaštiæeni od krvi. 9A ti æeš ukloniti prolijevanje nedužne krvi iz svoje sredine ako uèiniš što je pravo u Jahvinim oèima. 10Kad odeš u rat na svoje neprijatelje pa ih Jahve, Bog tvoj, preda u ruke tvoje te ih zarobiš, 11ako meðu zarobljenicima opaziš lijepu ženu i u nju se zagledaš, možeš je uzeti za ženu. 12Dovedi je svojoj kuæi pa neka obrije glavu, obreže nokte 13i odbaci haljine u kojima je zarobljena. Neka provede mjesec dana u tvome domu oplakujuæi svoga oca i svoju majku. Poslije toga možeš joj pristupiti kao muž i neka ti postane ženom. 14Ako ti poslije ne bi bila po volji, pusti je kuda joj drago. Za novac je ne smiješ prodati niti s njom postupiti kao s ropkinjom jer ti je bila žena. 15Ako koji èovjek imadne dvije žene: jednu koja mu je draga, a drugu koja mu je mrska, te mu i draga i mrska rode sinove, ali prvoroðenac bude od one koja mu je mrska, 16onda, kad doðe dan da podijeli svoju imovinu meðu svoje sinove, ne smije postupiti prema prvoroðencu od drage na štetu sina od mrske, koji je prvenac, 17nego mora za prvoroðenca priznati sina od mrske i njemu dati dvostruk dio od svega što ima. Jer on je prvina njegove snage - njemu pripada pravo prvorodstva. 18Ako tko imadne opaka i nepokorna sina koji neæe da sluša ni oca ni majke - pa ni onda pošto ga kazne - 19neka ga njegov otac i njegova mati odvedu starješinama svoga grada, na vrata svoga mjesta, 20i neka kažu gradskim starješinama: 'Ovaj naš sin opak je i nepokoran; neæe da nas sluša; ništarija je i pijanica.' 21Potom neka ga svi ljudi, njegovi sugraðani, kamenjem zasiplju dok ne pogine. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine: sav æe Izrael to èuti i bojat æe se. 22Ako tko uèini grijeh koji zaslužuje smrt te bude pogubljen vješanjem o stablo, 23njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noæi nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje. Tako neæeš okaljati svoje zemlje, koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu.

Chapter 22

1 Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu. 2Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kuæi ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati. 3Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti naðeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo. 4Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne. 5Žena ne smije na se stavljati muške odjeæe, a muškarac se ne smije oblaèiti u ženske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome. 6Ako putem naiðeš na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptiæima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiæima: 7pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æeš imati sreæu i dug život. 8Kad gradiš novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju. 9Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. 10Ne upreži u plug vola i magarca zajedno. 11Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno. 12Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræeš napravi rese. 13Ako koji èovjek uzme ženu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi, 14pripiše joj ružnoæe i ozloglasi je govoreæi: 'Oženih se njome, ali kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' - 15neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata. 16Potom neka progovori starješinama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku dao svoju kæer za ženu, ali mu je omrzla. 17Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kæeri našao znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama. 18Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; 19neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ. 20Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevièanstvo - bude istinita, 21neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 22Ako se koji èovjek zateèe gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i èovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela. 23Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s njom legne, 24oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 25Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao; 26a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga. 27On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ. 28Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu, 29tada èovjek koji je s njom ležao neka djevojèinu ocu dade pedeset srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

Chapter 23

1 Neka se nitko ne ženi ženom oca svoga i neka ne odgræe oèeva pokrivaèa. 2Neka se u Jahvinu zajednicu ne prima onaj komu je stuèena mošnjica ili odrezano udo. 3Ni mješanac neka se ne prima u Jahvinu zajednicu; neka se njegovi ne primaju u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena. 4Neka ne ulazi u Jahvinu zajednicu ni Amonac ni Moabac; nitko od njihovih, èak ni u deseto koljeno, ne smije nikad u zajednicu Jahvinu. 5A sve zato što nisu izašli pred vas s kruhom i vodom kad bijaste na putu izišavši iz Egipta; i što su za novce najmili sina Beorova, Bileama iz Petora u Aram Naharajimu, da te prokune. 6Ali Jahve, Bog tvoj, ne htjede uslišati Bileama nego ti Jahve, Bog tvoj, prometnu prokletstvo u blagoslov jer te ljubi Jahve, Bog tvoj. 7Nikad ne promièi njihovo blagostanje i njihovo dobro u sve dane svoje dovijeka. 8Nemoj prezirati Edomca, jer je on brat tvoj. Ne preziri ni Egipæanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj. 9Njihovi potomci u treæem naraštaju mogu se primiti u Jahvinu zajednicu. 10Kad poðeš s taborom na svoje neprijatelje, èuvaj se od svakoga zla. 11Ako je meðu tvojima tko postao neèist zbog noænog izljeva, neka iziðe iz tabora i neka se ne vraæa u nj. 12A predveèer neka se u vodi opere te u smiraje može opet u tabor. 13Imaj izvan tabora mjesto gdje æeš iæi napolje. 14Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome æeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju neèist. 15TÓa Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ništa nedolièno, da se ne bi odvratio od tebe. 16Ne smiješ gospodaru izruèivati roba koji je od svoga gospodara utekao k tebi. 17Neka boravi s tobom u tvojoj sredini, u mjestu što ga odabere u jednome od tvojih gradova gdje mu se svidi. Nemoj s njime loše postupati. 18Neka ne bude svetišne bludnice meðu izraelskim kæerima i neka ne bude svetišnog bludnika meðu izraelskim sinovima! 19Ne donosi u Dom Jahve, Boga svoga, ni za kakav zavjet bludnièine plaæe ni pasjeg novca, jer je oboje odvratno Jahvi, Bogu tvome. 20Ne traži kamata od svoga brata, niti kamata za novac, niti kamata na jestvine, niti kamata na bilo što gdje se obièno traže. 21Od tuðinca možeš tražiti kamate, ali ih od svoga brata nemoj tražiti, da ti Jahve, Bog tvoj, udijeli blagoslov u svakom pothvatu tvoje ruke u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš. 22Kad zavjetuješ kakav zavjet Jahvi, Bogu svome, ne oklijevaj da ga ispuniš. Zacijelo æe ga Jahve, Bog tvoj, od tebe tražiti; i bio bi ti grijeh. 23Ako se ne zavjetuješ, neæe ti biti grijeh. 24Ali ispuni ono što prijeðe preko tvojih usana, zavjet koji si svojim ustima slobodno uèinio Jahvi, Bogu svome. 25Ako uðeš u vinograd svoga susjeda, slobodno ti je zobati grožða do mile volje, ali u svoj sud ne smiješ stavljati. 26Ako uðeš u žito svoga susjeda, možeš kidati klasove rukom, ali ne smiješ prinositi srpa susjedovu žitu.

Chapter 24

1 Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim oèima i on joj napiše otpusno pismo, uruèi joj ga i potjera je iz svoje kuæe, 2a ona izaðe iz njegove kuæe, ode i poðe za drugoga 3pa omrzne i tome drugomu te joj i on napiše otpusno pismo, uruèi joj ga i otjera je iz svoje kuæe - ili pak umre taj koji ju je drugi uzeo - 4tada je, pošto se tako oskvrnula, ne može opet uzeti za ženu onaj prvi muž koji je bijaše otpustio. Bilo bi to odvratno pred Jahvom; ne smiješ uvaljivati u grijeh zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. 5Kad se tko netom oženi, neka ne ide u vojsku; neka mu se ne dodjeljuje nikakva služba, nego, osloboðen, neka ostane kod kuæe godinu dana da razveseljuje ženu koju je doveo. 6Neka se ne uzima u zalog žrvanj, ni gornji ni donji: tÓa time bi se u zalog uzimao sam život. 7Ako se naðe tko da otme koga izmeðu svoje braæe Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmièar neka se smakne! Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. 8Javi li se guba, pazi da brižno držiš i vršiš sve što vas pouèe levitski sveæenici. Držite i vršite što njima naredim. 9Sjeæaj se što je Jahve, Bog tvoj, uèinio Mirjami na putu kad ste izišli iz Egipta. 10Kada bližnjemu svome daješ bilo kakav zajam, nemoj ulaziti u njegovu kuæu da mu uzmeš zalog. 11Stoj vani, a èovjek komu si dao zajam neka ti iznese zalog van. 12A ako on bude siromah, nemoj lijegati s njegovim zalogom; 13o zalasku sunca moraš mu vratiti zalog da on mogne spavati u svome ogrtaèu i tebe blagoslivljati. To æe ti biti dobro djelo pred Jahvom, Bogom tvojim. 14Nemoj zakidati jadnoga i bijednog najamnika, bio on tvoj sunarodnjak ili došljak iz kojega grada u tvojoj zemlji. 15Svaki dan daj mu zaradu prije nego sunce zaðe, jer je siromah i za njom uzdiše. Tako neæe na te vapiti Jahvi i neæeš sagriješiti. 16Neka se oèevi ne osuðuju na smrt zbog sinova ni sinovi zbog oèeva; neka svatko za svoj grijeh gine. 17Ne izvræi pravice došljaku ni siroti i ne uzimaj u zalog haljine udovici. 18Sjeæaj se da si bio rob u Egiptu i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj; zato ti nalažem da ovu zapovijed vršiš. 19Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraæaj se po nj; neka ostane došljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. 20Kad jednom omlatiš svoje masline, više iza sebe ne pretražuj; neka to ostane došljaku, siroti i udovici. 21Kad obereš svoj vinograd, ne paljetkuj iza sebe; neka to bude za došljaka, sirotu i udovicu. 22Sjeæaj se kako si bio rob u zemlji egipatskoj; zato ti nareðujem da ovu zapovijed vršiš.

Chapter 25

1 Kad nastane svaða meðu ljudima i doðu na sud da im se sudi, neka se dade pravo onome koji je prav, a krivac neka se osudi. 2Ako krivac zasluži da bude išiban, neka mu sudac naredi da legne i tu pred njim neka mu odbroje onoliko udaraca koliko odgovara njegovoj krivnji. 3Do èetrdeset udaraca može mu se dati, ali ne više, da modrica ne bi bila prevelika te se ne bi ponizio tvoj brat pred tobom kad bi mu udarali više udaraca. 4Ne zavezuj usta volu kad vrše. 5Kad braæa stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuæe, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. 6A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. 7Ako, meðutim, onaj èovjek ne želi da se oženi svojom snahom, onda njegova snaha neka doðe na vrata pred starješine i kaže: 'Neæe djever moj da saèuva ime bratu svome u Izraelu; neæe da mi uèini djeversku dužnost.' 8Neka ga pozovu starješine njegova grada i pitaju. Bude li uporan i kaže: 'Ne želim se njom ženiti', 9neka njegova snaha k njemu pristupi na oèi starješine pa mu skine s noge sandalu, pljune mu u lice i kaže ove rijeèi: 'Ovako se radi èovjeku koji neæe da podigne doma svome bratu!' 10Taj neka se prozove u Izraelu 'Dom bosoga'. 11Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga poðe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuèe i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram, 12odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje. 13U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veæi i manji. 14U svojoj kuæi opet nemoj držati dvojaku efu: veæu i manju. 15Neka ti je uteg potpun i toèan i neka ti je efa potpuna i toèna, da dugo živiš na zemlji koju ti daje Jahve, Bog tvoj. 16TÓa Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to èini, tko god èini nepravdu. 17Sjeæaj se onoga što ti je uèinio Amalek dok ste bili na putu pošto ste izišli iz Egipta; 18kako te doèeka na putu i pobi u tvom zaleðu sve nemoæne kad si bio umoran i iscrpljen jer se nije Boga bojao. 19I zato kad te Jahve, Bog tvoj, smiri od svih tvojih neprijatelja naokolo u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, izbriši pod nebom spomen na Amaleka. Ne zaboravi!

Chapter 26

1 Kad stigneš u zemlju koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, kad je zaposjedneš i u njoj se nastaniš, 2uzmi nešto prvina od svakoga ploda što ga budeš dobivao od zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje: stavi ih u košaru, otiði u mjesto što ga Jahve, Bog tvoj, odabere da u njemu nastani svoje ime. 3Stupi k sveæeniku koji bude tada vršio službu i reci: 'Priznajem danas pred Jahvom, Bogom svojim, da sam stigao u zemlju za koju se Jahve zakleo našim ocima da æe je nama dati.' 4Zatim æe sveæenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Jahve, Boga tvoga. 5Ti onda nastavi i reci pred Jahvom, Bogom svojim: 'Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo èeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ali je ondje postao velikim, brojnim i moænim narodom. 6Egipæani su s nama postupali loše; tlaèili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. 7Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je èuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. 8Iz Egipta nas izvede Jahve moænom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i èudesima. 9I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teèe med i mlijeko. 10I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Jahve, dao.' Stavi ih pred Jahvu, Boga svoga, i pred Jahvom, Bogom svojim, duboko se nakloni. 11A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj. 12A kad treæe godine - godine desetine - završiš odjeljivanje sve desetine od svoga prihoda i dadeš levitu, došljaku, siroti i udovici po tvojim gradovima da jedu do sitosti, 13tada pred Jahvom, Bogom svojim, izjavi: 'Iz kuæe sam uklonio ono što je bilo posveæeno. Dao sam još i levitu, došljaku, siroti i udovici, prema svim tvojim zapovijedima koje si mi izdao. Ni jedne tvoje zapovijedi nisam prekršio ni zaboravio. 14Od toga nisam ništa jeo u žalosti; od toga nisam ništa žrtvovao u neèistoæi, niti sam od toga što dao mrtvacu; slušao sam glas Jahve, Boga svoga; u svemu sam uèinio kako si mi naredio. 15Pogledaj s nebesa, iz svoga svetog prebivališta, i blagoslovi narod svoj izraelski i zemlju koju si nam dao, zemlju kojom teèe med i mlijeko - kako si se zakleo ocima našim.' 16Jahve, Bog tvoj, nareðuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom. 17Danas si ugovorio s Jahvom da æe ti on biti Bog, a ti da æeš iæi njegovim putovima, držati njegove zakone, njegove zapovijedi i njegove uredbe i slušati njegov glas. 18Danas je Jahve ugovorio s tobom da æeš ti biti njegov narod, njegova predraga svojina, kako ti je obeæao, i da æeš držati sve njegove zapovijedi. 19On æe te uzvisiti èašæu, imenom i slavom nad sve narode koje je stvorio; i ti æeš biti narod posveæen Jahvi, Bogu svome, kako ti je rekao."

Chapter 27

1 Potom Mojsije i starješine izraelske nalože narodu: "Vršite sve zapovijedi što vam ih danas nareðujem. 2Onog dana kad prijeðete preko Jordana u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, podigni sebi veliko kamenje; kreèom ga okreèi 3i na njemu ispiši sve rijeèi ovoga Zakona u trenutku kad budeš ulazio u zemlju što ti je daje Jahve, Bog tvoj, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, kako ti je rekao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Kada, dakle, prijeðeš preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu i okreèi ga kreèom. 5Ondje sagradi i žrtvenik Jahvi, Bogu svome - žrtvenik od kamenja na koje nisi spuštao gvožða. 6Žrtvenik Jahvi, Bogu svome, sagradi od neklesana kamena. Na njemu prinosi paljenice Jahvi, Bogu svome. 7Prinosi i prièesnice i ondje ih blaguj, radujuæi se pred Jahvom, Bogom svojim. 8Ispiši na tom kamenju sve rijeèi ovoga Zakona: ureži ih dobro." 9Zatim Mojsije i levitski sveæenici rekoše svemu Izraelu: "Pozor, Izraele, i slušaj! Danas si postao narodom Jahve, Boga svoga. 10Zato slušaj glas Jahve, Boga svoga, i vrši zapovijedi njegove i zakone njegove koje ti danas nareðujem." 11Onoga dana naredi Mojsije narodu: 12"Kad prijeðete preko Jordana, neka ova plemena: Šimun, Levi, Juda, Jisakar, Josip i Benjamin stanu na brdu Gerizimu da blagoslivljaju narod. 13A ova neka stanu na brdu Ebalu da proklinju: Ruben, Gad, Ašer, Zebulun, Dan i Naftali. 14Neka onda Levijevci preuzmu rijeè i jakim glasom reknu svim Izraelcima: 15'Proklet bio tko naèini kumira, klesana ili livena - zazor Jahvi, djelo rukotvorca, sve ako ga stavi i na potajno mjesto.' - I sav narod neka odgovori: 'Amen!' 16'Proklet bio koji vrijeða oca svoga i majku svoju!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 17'Proklet bio koji pomakne meðaš susjedov!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 18'Proklet bio koji slijepca zavede na stranputicu!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 19'Proklet bio koji krnji prava došljaka, sirote i udovice!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 20'Proklet bio koji legne sa ženom oca svoga, jer je razgrnuo pokrivaè oca svoga!'- I sav narod neka reèe: 'Amen!' 21'Proklet bio koji legne s bilo kakvom životinjom!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 22'Proklet bio koji legne sa svojom sestrom, bila ona kæi njegova oca ili kæi njegove majke.' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 23'Proklet bio koji legne s punicom svojom!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 24'Proklet bio koji ubije bližnjega svoga iz potaje!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 25'Proklet bio koji primi mito da smrt donese nevinome!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!' 26'Proklet bio koji ne bude držao rijeèi ovoga Zakona i vršio ih!' - I sav narod neka reèe: 'Amen!'

Chapter 28

1 Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeæi i vršeæi sve njegove zapovijedi što ti ih danas nareðujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit æe te nad sve narode na zemlji. 2Svi ovi blagoslovi siæi æe na te i stiæi æe te ako budeš slušao glas Jahve, Boga svoga. 3Blagoslovljen æeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. 4Blagoslovljen æe biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga: mlad krava tvojih i prirast stada tvoga. 5Blagoslovljen æe biti tvoj koš i naæve tvoje. 6Blagoslovljen æeš biti kad ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš. 7Neprijatelje tvoje koji se dignu protiv tebe Jahve æe položiti preda te potuèene; jednim æe putem izaæi na te, a na sedam putova razbježat æe se ispred tebe. 8Jahve æe narediti da blagoslov bude s tobom u žitnicama tvojim i u svakom pothvatu ruke tvoje i blagoslivljat æe te u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. 9Jahve æe od tebe uèiniti narod sebi posveæen, kako ti se zakleo, ako budeš držao zapovijedi Jahve, Boga svoga, i hodio njegovim putovima. 10Svi narodi zemlje vidjet æe da je nada te zazvano ime Jahvino te æe strahovati od tebe. 11Jahve æe te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da æe ti je dati. 12Jahve æe ti otvoriti svoju bogatu riznicu - nebo - da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih. Mnogim æeš narodima u zajam davati, a sam neæeš uzimati u zajam. 13Jahve æe te držati na proèelju, a ne u zaèelju; uvijek æeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas nareðujem da ih držiš i vršiš. 14Ni od jedne rijeèi što vam je danas nalažem nemoj odstupati ni desno ni lijevo iduæi za drugim bogovima i iskazujuæi im štovanje. 15Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeæi i ne vršeæi svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas nareðujem, sva æe ova prokletstva doæi na te i stiæi æe te: 16Proklet æeš biti u gradu, proklet u polju. 17Proklet æe biti koš tvoj i naæve tvoje. 18Proklet æe biti plod utrobe tvoje i rod zemlje tvoje, mlad krava tvojih i priraštaj stada tvoga. 19Proklet æeš biti kad ulaziš, proklet kad izlaziš. 20Jahve æe na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloæe svojih djela kojima si me napustio. 21Kugu æe Jahve za te privezati dok te ne nestane sa zemlje u koju ideš da je zaposjedneš. 22Jahve æe te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to æe te goniti dok te ne nestane. 23Nebesa nad tvojom glavom postat æe mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat æe gvozdeno. 24Kišu tvoje zemlje Jahve æe pretvarati u pijesak i prašinu da na te pada s nebesa dok te ne uništi. 25Jahve æe od tebe uèiniti pobijeðenoga pred tvojim neprijateljima; jednim æeš putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bježat æeš ispred njih. Strašilo æeš postati za sva zemaljska kraljevstva. 26I mrtvo tijelo tvoje postat æe hranom svim pticama nebeskim i svoj zvjeradi zemaljskoj. Nikoga neæe biti da ih plaši. 27Jahve æe te udarati egipatskim prištevima, èirevima, krastama i svrabom, od kojih se neæeš moæi izlijeèiti. 28Jahve æe te udarati bjesnilom, sljepoæom i ludilom; 29u po bijela dana tumarat æeš kao što tumara slijepac po mraku; neæeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit æeš izrabljivan i pljaèkan, a neæe biti nikoga da te spasi. 30Sa ženom æeš se zaruèivati, ali æe je drugi posjedovati. Kuæu æeš graditi, ali u njoj neæeš stanovati. Vinograd æeš zasaðivati, ali ga neæeš brati. 31Tvoga æe vola na tvoje oèi zaklati, ali ti od njega neæeš jesti; tvoga æe magarca ispred tebe otimati, ali ti ga neæe vraæati; stado æe tvoje neprijatelju tvome predavati, a neæe biti nikoga da ti pritekne u pomoæ. 32Sinovi tvoji i kæeri tvoje bit æe predavani drugome narodu. Oèi æe tvoje svaki dan kapati gledajuæi za njima, ali ruka tvoja neæe moæi ništa. 33Narod koji i ne poznaješ jest æe plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok æeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen. 34Ludovat æeš od prizora što æe ih oèi tvoje gledati. 35Jahve æe te udarati ljutim prištevima po koljenima i po stegnima - od stopala nogu tvojih do tjemena na glavi tvojoj - od kojih se neæeš moæi izlijeèiti. 36Jahve æe odvesti i tebe i tvoga kralja, koga budeš postavio nad sobom, meðu narod nepoznat i tebi i tvojim ocima te æeš ondje iskazivati štovanje drugim bogovima, drvenim i kamenim. 37Bit æeš na zgražanje, porugu i ruglo svim narodima meðu koje te Jahve odvede. 38Mnogo æeš sjemena bacati u polje, ali æeš malo žeti jer æe ti urod skakavci ogolijevati. 39Vinograde æeš saditi i obraðivati, ali vina neæeš piti niti æeš što brati jer æe ih crv izjedati. 40Imat æeš masline po svemu svome podruèju, ali se uljem neæeš mazati jer æe ti masline opadati. 41Sinove æeš i kæeri raðati, ali tvoji neæe biti jer æe u sužanjstvo odlaziti. 42Sva tvoja stabla i rod sa zemlje tvoje postat æe plijenom kukaca. 43Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat æe se nada te, a ti æeš padati sve niže i niže. 44On æe uzaimati tebi, a ne ti njemu; on æe biti glava, a ti rep. 45Sva æe te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseæi dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao. 46Ona æe služiti za èudesni znak na tebi i tvome potomstvu zauvijek. 47Buduæi da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, 48služit æeš neprijatelju svome, koga æe Jahve poslati na te, u gladu i žeði, golotinji i oskudici svakoj. Na tvoju æe šiju navaljivati jaram od gvožða dok te ne satre. 49Jahve æe iz daljine, s kraja zemlje, dovesti na te narod koji æe sletjeti kao orao. Bit æe to narod kojemu jezika neæeš razumjeti; 50narod bezdušan, koji neæe pokazivati obzira prema starima ni smilovanja prema mladima. 51On æe ti jesti mlado od tvoga blaga i rod tvoje njive dok te ne uništi; neæe ti ostavljati ni žita, ni vina, ni ulja, ni mlado od krave, ni priraštaj od stada, sve dok te ne upropasti. 52Opsjedat æe te u svim tvojim gradovima širom zemlje tvoje dok ne obori visoke i utvrðene bedeme u koje si polagao nadu svoju; opsjednut æe te u svim gradovima tvojim širom zemlje tvoje koju ti dadne Jahve, Bog tvoj. 53U tjeskobi i jadu, kojima æe te neprijatelj tvoj pritisnuti, jest æeš plod utrobe svoje - meso sinova svojih i kæeri svojih koje ti dadne Jahve, Bog tvoj. 54Èovjek najnježniji i najmekši u tebe zlobnim æe okom gledati na vlastitog brata, ženu u svome naruèju i djecu svoju što mu preostanu, 55ne hoteæi ni s jednim od njih dijeliti mesa sinova svojih koje bude jeo, jer zbog tjeskobe i jada, kojima æe te neprijatelj tvoj pritiskati po svim gradovima tvojim, drugo mu neæe preostajati. 56I žena najnježnija i najmekša što bude u tebe - toliko nježna i tankoæutna da se ne usuðuje spustiti stopala na zemlju - zlobnim æe okom gledati na muža u svome naruèju, i na sina svoga, i na kæer svoju, 57i na posteljicu svoju što joj iziðe izmeðu nogu, i na djecu što ih ima roditi, jer æe ih potajno jesti, oskudna u svemu, zbog nevolje i jada kojim æe te neprijatelj tvoj pritisnuti po svim gradovima tvojim. 58Ako ne budeš držao i vršio rijeèi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujuæi ovo slavno i strašno Ime - Jahvu, Boga svoga - 59Jahve æe tebe i tvoje potomstvo teško ošinuti velikim i dugotrajnim bièevima, pogubnim i dugim bolestima. 60Pustit æe na te sva zla egipatska kojih si se plašio, i ona æe se prilijepiti za te. 61A i svaku drugu bolest i biè, koji nije naveden u knjizi ovoga Zakona, Jahve æe na te puštati dok te ne uništi. 62Ostat æe vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. 63Kako se Jahve nad vama radovao usreæujuæi vas i množeæi, tako æe se Jahve radovati nad vama rušeæi vas i uništavajuæi da se iskorijenite sa zemlje u koju idete da je zaposjednete. 64Jahve æe vas razbacati po svim narodima, s kraja na kraj zemlje; ondje æeš iskazivati štovanje drugim bogovima: drvenim i kamenim - koji su bili nepoznati i tebi i tvojim ocima. 65Ali meðu tim narodima neæeš imati mira; ni tvome stopalu neæe biti poèivališta, nego æe ti ondje Jahve dati srce uznemireno, oèi utonule, dušu tjeskobnu. 66Život tvoj visjet æe o niti; bojat æeš se i danju i noæu i neæeš biti siguran za život svoj. 67U strahu koji æe ti stezati srce i od prizora što æe ga oèi tvoje gledati, jutrom æeš govoriti: 'Oh, da je veæ veèer!' a naveèer æeš govoriti: 'Oh, da je veæ jutro!' 68U Egipat æe te na galijama natrag odvesti Jahve putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje æete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neæe biti kupca." 69To su rijeèi Saveza što ga propisa Jahve Mojsiju da ga sklopi s Izraelcima u zemlji moapskoj, povrh Saveza što ga je s njima sklopio na Horebu.

Chapter 29

1 Mojsije sazva sav Izrael pa im reèe: "Vidjeli ste na roðene oèi sve što je Jahve uèinio u zemlji egipatskoj faraonu, svim službenicima njegovim i svoj zemlji njegovoj: 2velike kušnje što su ih vidjele tvoje oèi, silne znakove i èudesa! 3Ali vam ne dade Jahve do danas razuma da shvatite, oèiju da vidite ni ušiju da èujete. 4Vodio sam vas pustinjom èetrdeset godina; odjeæa se na vama nije izderala niti su se sandale na vašim nogama raskidale. 5Kruha niste jeli; vina ni drugoga opojnog piæa niste pili, da biste znali da sam ja Jahve, Bog vaš. 6Kad stigoste na novo mjesto, Sihon, kralj hešbonski, i Og, kralj bašanski, iziðoše pred nas u boj, ali smo ih potukli. 7Zauzeli smo njihovu zemlju te je predali u baštinu Rubenovcima, Gadovcima i polovini plemena Manašeova. 8Držite i vršite rijeèi ovog Saveza da uspijevate u svemu što poduzmete. 9Danas stojite svi pred Jahvom, Bogom svojim: vaši plemenski glavari, vaše starješine i vaši nadglednici, svi muževi Izraela, 10djeca vaša, žene vaše i došljak koji je u tvome taboru - od onoga koji ti sijeèe drva do onoga koji ti nosi vodu - 11da stupite u Savez s Jahvom, Bogom svojim, u Savez zakletvom potvrðen, što ga Jahve, Bog tvoj, danas s tobom sklapa 12da danas od tebe uèini svoj narod i da ti on bude Bog, kako ti je rekao i kako se zakleo tvojim ocima: Abrahamu, Izaku i Jakovu. 13I ne sklapam danas ovaj Savez sa zakletvom samo s vama 14nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred Jahvom, Bogom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. 15Sami znate kako smo boravili u zemlji egipatskoj i kako smo prošli posred naroda kroz koje ste morali proæi. 16Vidjeli ste njihove rugobe, njihove kumire od drveta i kamena, srebra i zlata što ih imaju. 17Neka ne bude meðu vama èovjeka ni žene, roda ni plemena kojemu bi se srce danas odvratilo od Jahve, Boga našega, pa da ide iskazivati štovanje bogovima onih naroda. Neka ne bude meðu vama korijena koji raða otrovom i pelinom. 18Neka se nitko, èuvši rijeèi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujuæi u svome srcu: 'Bit æe mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek' povodanj utaži žeð!' 19Takvome neæe Jahve nikad oprostiti, nego æe se gnjev i ljubomornost Jahvina izliti na tog èovjeka, tako da æe se sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi na nj oboriti te æe Jahve izbrisati ime njegovo pod nebom. 20Prema svim prokletstvima ovog Saveza, zapisanima u knjizi ovoga Zakona, Jahve æe ga odstraniti, na njegovu propast, od svih plemena izraelskih. 21Kasniji naraštaj, sinovi vaši poslije vas, i stranci koji doðu iz daleke zemlje, kad vide zla ove zemlje i bolesti što æe ih Jahve pustiti na nju, reæi æe: 22'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' 23I svi æe narodi pitati: 'Zašto uèini Jahve ovako ovoj zemlji? Kakva je morala biti žestina toga silnoga gnjeva?' 24Onda æe im se reæi: 'Jer su ostavili Savez što ga je Jahve, Bog otaca njihovih, bio sklopio s njima kad ih je izveo iz zemlje egipatske; 25i jer su otišli da iskazuju štovanje drugim bogovima i njima se klanjali, bogovima kojih nisu poznavali i kojih im on nije odredio. 26Zato se Jahvin gnjev izlio na ovu zemlju i palo na nju sve prokletstvo zapisano u ovoj knjizi. 27Jahve ih je išèupao iz njihove zemlje u ljutini, srdžbi i velikom gnjevu te ih bacio u drugu zemlju. Tako je i danas.' 28Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve rijeèi ovoga Zakona.

Chapter 30

1 Kad te sve ove rijeèi, blagoslov i prokletstvo što ih danas preda te stavih, snaðu i ti ih uzmeš k srcu meðu svim narodima meðu koje te Jahve, Bog tvoj, bude protjerao 2i obratiš se k Jahvi, Bogu svome, i poslušaš - i ti i tvoji sinovi - glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svoje u svemu što sam ti danas naredio, 3tada æe Jahve, Bog tvoj, vratiti tvoje izgnanike; smilovat æe se tebi i opet æete sabrati izmeðu svih naroda meðu koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj. 4Ako bi se koji izgnanik tvoj nalazio i na kraju svijeta, i odande æe te sabrati Jahve, Bog tvoj - odande æe te uzeti. 5Jahve, Bog tvoj, dovest æe te u zemlju koju su posjedovali oci tvoji da je ti zaposjedneš; uèinit æe te sretnijim i brojnijim od oèeva tvojih. 6Jahve, Bog tvoj, obrezat æe tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš. 7Jahve, Bog tvoj, svalit æe sva ova prokletstva na neprijatelje tvoje, na mrzitelje tvoje koji su te progonili. 8A ti æeš ponovo slušati glas Jahvin i vršiti sve njegove zapovijedi koje ti danas dajem. 9Jahve, Bog tvoj, obilno æe te nagraðivati u svakom pothvatu ruku tvojih, u plodu utrobe tvoje, u plodu stoke tvoje i u urodu tvoga plodnog tla; jer Jahve æe se opet radovati nad tvojim dobrom, kao što se radovao nad dobrom otaca tvojih, 10kad poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeæi njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona, to jest kada se obratiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. 11Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. 12Nije na nebesima da bi rekao: 'Tko æe se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 13Nije ni preko mora da bi mogao reæi: 'Tko æe preko mora za nas poæi, donijeti nam je te nam je objaviti da je vršimo?' 14Jer, Rijeè je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš. 15Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreæu, smrt i nesreæu. 16Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeæi Jahvu, Boga svoga, hodeæi njegovim putovima, vršeæi njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet æeš i razmnožit æe te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit æe te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. 17Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, 18ja vam danas izjavljujem da æete zaista propasti; neæete dugo živjeti na zemlji u koju æete, prešavši Jordan, uæi da je zaposjednete. 19Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, 20ljubeæi Jahvu, Boga svoga, slušajuæi njegov glas, prianjajuæi uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo. TÓa on je život tvoj, tvoj dugi vijek, da bi mirno mogao boraviti na zemlji za koju se Jahve zakle ocima tvojim Abrahamu, Izaku i Jakovu da æe im je dati."

Chapter 31

1 Mojsije doðe da upravi ove rijeèi svemu Izraelu: 2"Meni je danas sto dvadeset godina", - reèe im. "Ne mogu više izlaziti i ulaziti. A Jahve mi je rekao: 'Neæeš prijeæi ovog Jordana!' 3Sam Jahve, Bog tvoj, pred tobom æe prijeæi; on æe pred tobom potuæi one narode da ih otjerate s posjeda. Jošua æe pred tobom iæi, kako je Jahve rekao. 4Jahve æe postupiti s njima kako je postupio sa Sihonom i Ogom, amorejskim kraljevima, i njihovom zemljom kad ih uništi. 5Pred vas æe ih Jahve položiti, a vi æete s njima postupati prema svim naredbama koje sam vam dao. 6Ohrabrite se i budite odluèni! Ne bojte se i nemojte prÓedati pred njima. TÓa sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti." 7Tada Mojsije zovnu Jošuu pa mu reèe pred svim Izraelom: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš iæi s ovim narodom u zemlju za koju se Jahve zakle ocima njihovim da æe im je dati; ti æeš im je predavati u baštinu. 8Sam Jahve ide pred tobom; on æe s tobom biti; neæe te zapustiti niti æe te ostaviti. Ne boj se i ne dršæi!" 9Mojsije napisa ovaj Zakon i predade ga sveæenicima, sinovima Levijevim, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, i svim izraelskim starješinama. 10Mojsije im naredi: "Svake sedme godine - godine oprosne - na Blagdan sjenica, 11kad doðe sav Izrael da vidi lice Jahve, Boga tvoga, na mjestu koje on odabere, proèitaj ovaj Zakon u nazoènosti svega Izraela. 12Saberi narod - ljude, žene, djecu i došljaka što bude u tvojim gradovima - da èuju i da nauèe bojati se Jahve, Boga vašega, pa da drže i vrše sve rijeèi ovog Zakona. 13Sinovi njihovi, koji to još ne znaju, èut æe i nauèit æe bojati se Jahve, Boga vašega, sve vrijeme dok budete živjeli na zemlji što æete je, prešavši Jordan, zaposjesti." 14Jahve reèe Mojsiju: "Evo se bliži vrijeme tvoje smrti. Zovni Jošuu i naðite se u Šatoru sastanka da mu dam zapovijedi." Mojsije i Jošua doðu u Šator sastanka. 15U Šatoru pokaže se Jahve u stupu od oblaka. Stup od oblaka stajao je na ulazu u Šator. 16Jahve reèe Mojsiju: "Evo æeš naskoro poèinuti sa svojim ocima. A narod æe se ovaj diæi da èini blud iduæi za tuðim bogovima one zemlje u koju æe naskoro uæi; mene æe napustiti i prekršit æe moj Savez što ga s njim sklopih. 17I onda æe se izliti moj gnjev na nj. Ostavit æu ih tada i sakriti od njih svoje lice da budu proždirani. Snaæi æe ih mnoga zla i nevolje i onda æe reæi: 'Zar me ne snalaze ove nevolje zbog toga što Bog moj nije u mojoj sredini?' 18A ja æu sasvim sakriti svoje lice u taj dan, zbog svega zla što ga budu èinili okreæuæi se drugim bogovima. 19Pišite sada sebi ovu pjesmu. Neka je nauèe Izraelci! Stavi je u njihova usta da mi ova pjesma bude svjedokom protiv Izraelaca. 20Kad ih dovedem u zemlju kojom teèe med i mlijeko i za koju se zakleh ocima njihovim i kad se najedu, nasite i ugoje, okrenut æe se oni drugim bogovima i njima æe iskazivati štovanje; mene æe prezreti i prekršiti moj Savez. 21A kad ih snaðu mnoge nesreæe i nevolje, ova pjesma, jer je njihovo potomstvo neæe nikada zaboraviti, pružit æe svjedoèanstvo protiv njih. Jer znam ja njihove osnove i što veæ danas snuju, prije nego sam ih i doveo u zemlju koju im pod zakletvom obeæah." 22Toga dana napisa Mojsije ovu pjesmu i nauèi Izraelce pjesmi. 23Nunovu sinu Jošui naloži: "Ohrabri se i budi odluèan! Jer ti æeš uvesti Izraelce u zemlju za koju sam im se zakleo. I ja æu biti s tobom." 24Kad Mojsije napisa rijeèi ovoga Zakona u knjigu, 25tada naredi Levijevcima, koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina: 26"Uzmite knjigu ovoga Zakona i položite je uz Kovèeg saveza Jahvina. Neka ondje bude svjedokom protiv tebe! 27TÓa znam ja tvoju buntovnost i tvoju tvrdu šiju. Evo i danas, dok još s vama živim, bunite se protiv Jahve. A kako li neæete kad ja umrem! 28Saberite k meni sve starješine svojih plemena i svoje nadglednike da na njihove uši kažem ove rijeèi te da protiv njih uzmem za svjedoke nebo i zemlju. 29Jer znam ja da æete se nakon moje smrti izopaèiti i skrenuti s puta koji sam vam odredio; nesreæa æe vas snaæi u buduæim vremenima kad budete èinili što je Jahvi nemilo i gnjevili ga djelima ruku svojih." 30A onda, na uši sve zajednice izraelske, Mojsije izgovori do kraja rijeèi ove pjesme:

Chapter 32

1 "Slušajte, nebesa, sad æu govoriti; èuj, zemljo, rijeèi usta mojih! 2Nek' mi nauk daždi poput kiše, kao rosa rijeè nek' moja pada, kao kišica po mladoj zeleni, kao pljusak po travi velikoj! 3Jer, Jahvino æu ime uznositi, a vi Boga našeg velièajte! 4On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi njegovi putovi. Bog je on vjeran i bez zloæe, pravedan je on i pravièan. 5Oni mu se iznevjeriše - nisu mu sinovi, veæ nakaze sinovske, porod izopaèen i prepreden. 6Tako li uzvraæaš Jahvi, narode glupi i bezumni! Nije li on Otac tvoj, Stvoritelj, koji te sazdao, po kom postojiš? 7Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i pouèit æe te, pitaj starije, pa æe ti kazati. 8Kad je Višnji baštinu dijelio narodima, kad je razmještao sinove èovjeèje, odredi im meðe po broju Božjih sinova: 9tad Jahvu njegov narod zapade, Jakov bi njegova baština. 10U zemlji stepskoj on ga je našao, u pustinjskoj jezivoj pustoši. Obujmio ga, gajio ga i èuvao k'o zjenu oka svoga. 11Poput orla što bdi nad gnijezdom, nad svojim orliæima lebdeæi, tako on krila širi, uzima ga, pa ga na svojim nosi perima. 12Jahve sam njega je vodio, tuðeg boga s njim ne bijaše. 13Povede ga po visoèjima zemlje, nahrani ga plodovima poljskim, dade mu meda iz peæine i ulja iz tvrde stijene; 14kravljeg masla i ovèjeg mlijeka s pretilinom jaganjaca, ovnova bašanskih i jaraca, sa salom žitnih bubrega, i napoji ga pjenušavom krvlju grožða. 15Jeo je Jakov i nasitio se, ugojio se Ješurun pa se uzritao. Udebljao si se, utovio, usalio. Odbacio je Boga koji ga stvori i prezreo Stijenu svog spasenja. 16Tuðim bozima uèiniše ga ljubomornim, razjariše ga gnusobama. 17Žrtvovahu zlodusima koji Bog nisu, bogovima kojih ne poznavahu prije, došljacima koji stigoše nedavno i koje oci njihovi ne štovahu. 18Odnemaruješ Stijenu što te na svijet dade, ne sjeæaš se više Boga koji te rodi! 19Vidje to Jahve i u gnjevu svojem odbaci sinove svoje i kæeri. 20Lice æu im svoje sakriti, reèe, i vidjet æu što æe biti od njih. Jer izopaèeno je to koljeno, sinovi u kojima vjernosti nema. 21Ništavnim me bogom na ljubomor potakoše, razdražiše me ništavilima svojim, i ja æu njih ljubomornim uèinit', pukom ništavnim, razdražit æu ih glupim nekim narodom! 22Da, moga gnjeva požar je usplamtio i gorjet æe do dubina šeolskih; proždrijet æe zemlju i sve što ona raða, sažeæi joj brda do temelja. 23Nevolje na njih æu svaliti, na njih æu svoje istrošiti strijele. 24Od gladi æe umirati, ognjica i pošast njih æe trovati. Poslat æu na njih zub zvjerinji i otrov zmija što prahom gmižu. 25Vani æe maè zatirati djecu, a strava æe vladati unutra. Ginut æe jednako momak i djevojka, dojenèe i starac sjedokos. 26Rekoh: U prah æu ih smrviti, zbrisati im spomen izmed ljudi. 27Ali se bojah ruga dušmanskoga: mogli bi im prevarit' se protivnici, pa da kažu: 'Pobjeda je naša, nije to Jahvina izvela ruka.' 28Jer narod je to neupuæen, oštroumlja u njih nema. 29Da su mudri, veæ bi se i dosjetili, razabrali što ih oèekuje. 30Kako da jedan tisuæu u bijeg nagna, i deset tisuæa da dvojica gone, da ih Stijena njina nije prodala, da ih Jahve nije izruèio? 31Al' stijena im nije poput naše Stijene; osuðeni su naši neprijatelji. 32Jer trs je njihov od sodomskog trsa i od vinograda gomorskih; grožðe im je grožðe otrovno, grozdovi im grozdovi gorèine; 33njihovo je vino otrov zmijski, žestok jed otrovnice ljute. 34Al' nije li on u mene poput dragulja, zapeèaæen u mojim riznicama? 35Moja je odmazda i nagrada u vrijeme kad im noga posrne. Jer blizu je dan njihove propasti, udes njihov brzo im se bliži! 36(Pravdu æe Jahve dati svome puku, sažalit se nad slugama svojim.) Vidjet æe da im gine snaga, da je i robu i slobodnu kraj. 37Tad æe reæi: 'Ta gdje su bozi njihovi, gdje stijena kojom se zaklanjahu? 38Oni što su jeli salo njihovih klanica i pili vino njihovih ljevanica?' Neka se dignu i neka vam pomognu, nek' vam budu zaklonište! 39Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmræujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja). 40Da, svoju ruku ja dižem prema nebu i kažem: Ne bio ja živ vjeèito 41ako naoštrivši maè svoj blistavi ne uzmem sud u svoje ruke da svojim odmazdim dušmanima, da naplatim onima koji mene mrze. 42Strijele svoje opojit æu krvlju i maè moj najest æe se mesa, krvi ubijenih i zarobljenih, glava dušmanskih vrhovnika. 43Klièite, o nebesa, s njime, obožavajte ga, sinovi Božji! Klièite, puci, s njegovim narodom, uznosite snagu njegovu, poslanici Jahvini. Jer æe krv slugu svojih osvetiti, istom mjerom vratit' dušmanima, naplatit æe od onih koji njega mrze, oèistit' od grijeha zemlju svog naroda." 44Doðe Mojsije s Jošuom, sinom Nunovim, te izgovori u uši naroda rijeèi ove pjesme. 45Kad Mojsije izgovori sve ove rijeèi svemu Izraelu, 46reèe im: "U srca svoja usadite sve rijeèi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas; naredite sinovima svojim da ih drže vršeæi sve rijeèi ovoga Zakona. 47TÓa nije to za vas prazna rijeè jer ona je vaš život. Zbog ove rijeèi živjet æete dugo na zemlji koju æete, prešavši Jordan, zaposjesti." 48Toga istog dana Jahve reèe Mojsiju: 49"Popni se na goru Nebo u Abarskom gorju - ono je u moapskoj zemlji nasuprot Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što æu je dati u posjed Izraelcima. 50Onda umri na gori na koju se uspneš i pridruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro na brdu Horu, bio pridružen svojima. 51A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste oèitovali moju svetost meðu Izraelcima. 52Zato æeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju neæeš uæi - u zemlju koju dajem Izraelcima."

Chapter 33

1 Ovo je blagoslov kojim Mojsije - èovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. 2Reèe on: "Doðe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih doðe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka. 3Ipak ti ljubiš narode, svi sveti njihovi u tvojoj su ruci. Pred tvojim su ležali nogama, išli tobom predvoðeni." 4(Mojsije nam je odredio zakon.) "Zbor Jakovljev njegovom posta baštinom; 5i bje kralj u Ješurunu kad se sakupiše glavari narodni, kad se sjediniše plemena Jakovljeva. 6Nek' živi Ruben i nikad nek' ne izumre, nek' živi šaèica njegovih! 7Evo što reèe za Judu: Uslišaj, Jahve, glas Judin i privedi ga k njegovu narodu. Nek mu ruke njegovo brane pravo, pomozi mu protiv dušmana njegovih. 8O Leviju reèe: Daj Leviju tvoje Urime i tvoje Tumime èovjeku milosti svoje, koga si u Masi iskušao, s kojim si se preo kod voda meripskih. 9O ocu svome i majci reèe on: Nisam ih vidio! Braæe svoje ne poznaje, na svoju se djecu ne osvræe, jer tvoju rijeè on je vršio i tvojega se držao Saveza. 10On uèi Jakova tvojim odredbama i Izraela tvojemu Zakonu. On podiže kad k tvojim nosnicama i paljenicu na žrtvenik ti stavlja. 11O Jahve, snagu mu blagoslovi, milostivo primi djelo ruku njegovih. Slomi bedra njegovih neprijatelja; mrzitelji njegovi nek' više ne ustanu. 12O Benjaminu reèe: Jahvin je on ljubimac i u miru svagda poèiva. Višnji ga štiti svih njegovih dana, izmeðu njegovih prebiva bregova. 13O Josipu reèe: Zemlju mu je Jahve blagoslovio; njegovo je najbolje od onog što daje rosa nebeska i što se u bezdanima dolje krije! 14Najbolje od onog što daruje sunce i što mlaðak novi nosi, 15prvine s drevnih planina i najbolje s vjeènih brežuljaka, 16ponajbolji rod zemlje i svega što je na njoj i milost Onog što prebiva u grmu. Nek' sve to doðe na glavu Josipovu, na tjeme posveæenog izmeðu sve braæe! 17K'o prvenac bika on je velièanstven, rozi su mu rogovi bivolji, njima on nabada narode sve do krajeva zemaljskih. Takva su mnoštva Efrajimova, takve su tisuæe Manašeove. 18O Zebulunu reèe: Bio sretan, Zebulune, u pohodima, i ti, Jisakare, u šatorima svojim! 19Na brdu gdje dolaze zazivati narodi za uspjeh prinose oni prave žrtve jer sišu obilje mora i blago skriveno u pijesku. 20O Gadu reèe: Nek' je blagoslovljen tko Gada raširi! Poput lavice on poèiva razderavši mišicu i glavu. 21Prvine je tad sebi dodijelio jer vidje da mu je saèuvan dio glavarev. Na èelu svega naroda on je došao, pravdu Jahvinu izvršivši i odluke njegove s Izraelom. 22O Danu reèe: Dan je laviæ što skaèe iz Bašana. 23O Naftaliju reèe: Naftali, milostima nasiæen, Jahvinim ispunjen blagoslovom: more i jug njegovo su vlasništvo. 24O Ašeru reèe: Blagoslovljen bio Ašer meðu sinovima! Nek' miljenik bude meðu braæom svojom, i nek' noge svoje u ulje umaèe! 25Nek' ti zasuni budu od gvožða i mjedi i nek' ti mir traje koliko i život! 26Nitko nije kao Bog Ješurunov: po nebesima u pomoæ ti jezdi i po oblacima u svom velièanstvu! 27Bog vjeèni tvoje je utoèište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; on dovikuje: 'Uništi!' 28U sigurnosti prebiva Izrael, a Jakovljev je izvor na osami u zemlji žita i vina, gdje nebesa rosom dažde. 29Blago tebi, Izraele! Koji narod k'o tebe Jahve spasava? On štit je tvoj što te brani i maè tvoj slavodobitni, dušmani ti se ulaguju, al' ti æeš im gazit' po leðima."

Chapter 34

1 Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, 2sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; 3zatim Negeb, podruèje doline Jerihona - grada palmi - do Soara. 4Potom mu reèe Jahve: "Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da æu je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim oèima, ali ti onamo neæeš prijeæi." 5I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. 6I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Peoru. Do dana današnjega nitko nije doznao za njegov grob. 7Mojsiju bijaše sto dvadeset godina kad umrije. Oko mu nije oslabilo niti mu je snaga popustila. 8Izraelci oplakivahu Mojsija na Moapskim poljanama trideset dana. Potom proðoše i dani oplakivanja - tugovanja za Mojsijem. 9A Jošua, sin Nunov, bio je ispunjen duhom mudrosti jer Mojsije bijaše na nj položio svoje ruke. Njega su Izraelci slušali i èinili kako je Jahve naredio Mojsiju. 10Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju - njega je Jahve poznavao licem u lice! - 11po svim onim znakovima i èudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih uèini na faraonu, na svim službenicima njegovim i na svoj zemlji njegovoj, 12po onoj moænoj ruci njegovoj i po svim onim velikim zastrašnim djelima koja uèini na oèi svega Izraela.

Joshua

Chapter 1

1 Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, reèe Jahve Jošui, sinu Nunovu, pomoæniku Mojsijevu: 2"Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeði preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. 3Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obeæah Mojsiju. 4Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunèanom zapadu - sve æe to biti vaše podruèje. 5Nitko neæe odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja æu biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neæu napustiti niti æu te ostaviti.

6Budi odvažan i hrabar jer æeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da æu im je dati. 7Samo budi odvažan i hrabar da sve uèiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreæi od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noæu, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo æeš tada biti sretan i uspjet æeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god poðeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." 10Tada zapovijedi Jošua glavarima narodnim: 11"Proðite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi brašnenice jer æete za tri dana prijeæi preko Jordana da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vaš, daje u baštinu.'" 12Zatim reèe Jošua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena Manašeova: 13"Sjetite se onoga što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada vam je rekao: 'Jahve, Bog vaš, hoæe da poèinete i daje vam ovu zemlju. 14Vaše žene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate naoružani poæi pred svojom braæom da im pomognete, 15sve dok Jahve ne dade da poèinu i vaša braæa, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vaš. Tada se možete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'" 16Oni odgovore Jošui: "Sve što nam zapovjediš, uèinit æemo, i kuda nas god pošalješ, poæi æemo. 17Kao što smo slušali Mojsija, tako æemo se pokoravati i tebi. Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao što bijaše s Mojsijem! 18Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluša tvojih rijeèi u svemu što mu zapovjediš neka bude pogubljen. Samo ti budi odvažan i hrabar!"

Chapter 2

1 Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Šitima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite podruèje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kuæu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoæe. 2To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigoše noæas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." 3Tada kralj jerihonski poruèi Rahabi: "Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju." 4Ali žena uze ona dva èovjeka, sakri ih i reèe: "Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. 5Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite za njima jer ih još možete stiæi." 6A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. 7I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata. 8Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov 9i reèe im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. 10Jer èusmo kako je Jahve isušio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste uèinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. 11Kad smo èuli sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vaš - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. 12Zakunite mi se, dakle, Jahvom da æete i vi uèiniti milost domu oca moga, kao što i ja uèinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak 13da æete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braæu moju i sestre moje i sve njihovo i da æete nas izbaviti od smrti." 14Odgovoriše joj ljudi: "Životom svojim jamèimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat æemo ti milost i vjernost." 15Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuæa bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. 16Još im reèe: "Poðite prema gori da vas potjera ne naðe i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." 17Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako æemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: 18kad uðemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš i sakupi kod sebe, u kuæi, svoga oca, i svoju majku, i svoju braæu, i svu svoju rodbinu. 19Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuæe, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kuæi, krv njegova neka padne na glave naše - mi æemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. 20Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." 21A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odoše, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. 22Oni odoše i doðoše u goru i ondje ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera; tražila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje našla. 23Tada se vrate i one dvije uhode: siðu s gore, prijeðu preko rijeke i doðu k Jošui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu što im se dogodilo. 24I rekoše Jošui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama."

Chapter 3

1 Urani Jošua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Šitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoæe. 2Poslije tri dana proðu starješine kroz tabor i zapovjede puku: 3"Èim ugledate Kovèeg saveza Jahve, Boga vašega, i sveæenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i poðite za njim. 4Tako æete znati put kojim vam je iæi, jer tim putem još nikada niste išli. Ali izmeðu vas i Kovèega neka bude razmak do dvije tisuæe lakata. I da mu se niste približili." 5A Jošua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer æe sutra Jahve uèiniti èudesa meðu vama." 6A sveæenicima Jošua zapovjedi: "Dignite Kovèeg saveza i nosite ga pred narodom." I digoše Kovèeg saveza i poniješe ga pred narodom. 7Jahve reèe Jošui: "Danas te poèinjem uzvisivati pred oèima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao što bijah s Mojsijem. 8Ti pak zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'" 9Tada reèe Jošua Izraelcima: "Priðite i èujte rijeèi Jahve, Boga svojega." 10I reèe Jošua: "Po ovomu æete spoznati da je meðu vama Bog živi: on æe goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perižane, Girgašane, Amorejce i Jebusejce. 11Evo, Kovèeg saveza Gospodara sve zemlje proæi æe pred vama preko Jordana. 12Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. 13Èim stopala sveæenika koji nose Kovèeg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit æe se voda Jordana, i ona što teèe odozgo ustavit æe se kao nasip.'" 14Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeðe preko Jordana, ponesu sveæenici Kovèeg saveza pred njim. 15A kad su nosaèi Kovèega stigli do Jordana i kada su sveæenici koji su nosili Kovèeg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - 16voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. 17Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelažaše Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijeðe preko rijeke.

Chapter 4

1 Pošto je sav narod prešao preko Jordana, reèe Jahve Jošui: 2"Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, 3i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge sveæenika - dvanaest kamenova koje æete ponijeti sa sobom i položiti na mjestu gdje budete noæas prenoæili.'" 4Tada pozva Jošua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmeðu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga èovjeka, 5i reèe im: "Idite pred Kovèeg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. 6To æe biti na spomen meðu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: 'Što vam znaèe ovi kamenovi?' 7reæi æete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovèegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo æe kamenje biti vjeèni spomen sinovima Izraelovim." 8Izraelci uèine kako im je zapovjedio Jošua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Jošui: prenesu ih do svoga noæišta i polože ondje. 9Zatim Jošua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge sveæenika koji su nosili Kovèeg saveza. Ondje stoje i danas. 10Sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvršilo sve što je Jahve zapovjedio Jošui da narod izvrši, sasvim onako kao što Mojsije bijaše naredio Jošui. A narod je žurno prelazio. 11Pošto je sav narod prešao, prijeðu i sveæenici s Kovèegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. 12Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova u bojnoj opremi stanu na èelo sinova Izraelovih, kao što im bijaše zapovjedio Mojsije. 13Oko èetrdeset tisuæa naoružanih ljudi prešlo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. 14Toga dana uzvisi Jahve Jošuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoæ Mojsija, u sve dane njegova života. 15Jahve reèe Jošui: 16"Zapovjedi sveæenicima koji nose Kovèeg saveza neka izaðu iz Jordana." 17Tada Jošua zapovjedi sveæenicima: "Izaðite iz Jordana!" 18A èim su sveæenici koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina izašli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. 19Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istoèno od Jerihona. 20A onih dvanaest kamenova što su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Jošua postavi u Gilgalu. 21Tada reèe Izraelcima: "Ako potomci vaši upitaju jednoga dana svoje oèeve: 'Što znaèi ovo kamenje?' - 22vi ih pouèite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu prešao preko Jordana 23jer je Jahve, Bog vaš, osušio pred vama vodu Jordana dok ne prijeðoste, kao što je uèinio Jahve, Bog vaš, s Morem crvenim kad ga je osušio pred nama dok ne prijeðosmo. 24A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je moæna ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'"

Chapter 5

1 Pošto su èuli svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osušio Jordan pred Izraelcima dok ne prijeðoše, zastade im srce i nestade im junaštva pred Izraelcima. 2U to vrijeme Jahve reèe Jošui: "Naèini sebi kamene noževe i ponovo obreži Izraelce." 3Jošua naèini sebi kamene noževe i obreza Izraelce na brežuljku Aralotu. 4A evo zašto ih je Jošua obrezao: sve ljudstvo što je izišlo iz Egipta, sve što mogaše nositi oružje, pomrlo je na putu kroz pustinju. 5Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, 6jer su èetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomriješe svi za oružje sposobni koji bijahu izišli iz Egipta; nisu slušali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oèi neæe vidjeti zemlju koju je obeæao njihovim ocima - zemlju u kojoj teèe mlijeko i med. 7Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Jošua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. 8Kad je bio obrezan sav narod, poèivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. 9Tada reèe Jahve Jošui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do naših dana. 10Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu uveèer èetrnaestoga dana u mjesecu. 11A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. 12I mÓana je prestala padati èim su poèeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. 13Kad se Jošua približio gradu Jerihonu, podiže oèi i ugleda èovjeka kako pred njim stoji s isukanim maèem u ruci. Jošua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s našim neprijateljima?" 14A on odgovori: "Ne, ja sam voða vojske Jahvine i upravo sam došao ..." Tada Jošua pade nièice, pokloni mu se i reèe: "Što zapovijedaš Gospodaru, sluzi svome?" 15A voða vojske Jahvine odgovori Jošui: "Skini obuæu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojiš." I Jošua uèini tako.

Chapter 6

1 A Jerihon stajaše silno utvrðen i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. 2Tada Jahve reèe Jošui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. 3Svi vi ratnici obiðite oko grada jedanput na dan. Tako èinite šest dana. 4A sedam sveæenika neka nose pred Kovèegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiðite sedam puta oko grada, a sveæenici neka trube u trublje. 5Pa kad otežuæi zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, èim èuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit æe se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se naðe." 6Jošua, sin Nunov, pozva k sebi sveæenike i reèe im: "Uzmite Kovèeg saveza, a sedam sveæenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovèegom Jahvinim." 7A narodu reèe: "Poðite i obiðite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovèegom Jahvinim." 8I bi kako je Jošua zapovjedio narodu. Poðe sedam sveæenika noseæi trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovèeg Jahvin iðaše za njima. 9Ratnici poðoše pred sveæenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovèegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. 10A narodu bijaše zapovjedio Jošua govoreæi: "Ne vièite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rijeè neka se ne èuje iz vaših usta dok vam ne kažem: 'Vièite!' Tada neka odjekne bojna vika." 11I naredi da Kovèeg Jahvin obiðe jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoæe. 12Sutradan urani Jošua, a sveæenici ponesu Kovèeg saveza. 13A sedam sveæenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih poðu pred Kovèegom Jahvinim. Iduæi trubili su u trube, ratnici iðahu pred njima, a zalaznica pak za Kovèegom Jahvinim dok su trube odjekivale. 14Tako i drugog dana obiðu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su èinili šest dana. 15A sedmoga dana zorom ustanu i obiðu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obišli oko grada sedam puta. 16Za sedmog obilaska snažno zatrube sveæenici u rogove, a Jošua reèe narodu: "Klièite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! 17Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan uništenju sa svime što je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane živa i svi koji budu s njom u kuæi, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. 18A èuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti što ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesreæili ga. 19Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i željezno posuðe neka bude posveæeno Jahvi i pohranjeno u riznicu." 20Tada povika narod i odjeknuše trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga. 21I tada izvršiše kletvu ništeæi oštricom maèa sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. 22A onoj dvojici što su uhodili zemlju reèe Jošua: "Idite u kuæu one bludnice pa izvedite ženu sa svima njezinima, kako joj se zakleste." 23I mladi ljudi, uhode, odoše te izvedoše Rahabu, njezina oca i njezinu majku, braæu i svu rodbinu. Izvedoše sve njezine i smjestiše ih izvan izraelskog tabora. 24Spališe grad i sve što bijaše u njemu: uzeše samo srebro, zlato, tuèano i željezno posuðe i staviše u riznicu Doma Jahvina. 25Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo poštedi Jošua. Ona ostade meðu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Jošua da uhode Jerihon. 26Tada izreèe Jošua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve èovjek koji pokuša da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!" 27Jahve je bio s Jošuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji.

Chapter 7

1 Ali se sinovi Izraelovi teško ogriješiše o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. 2Jošua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji leži istoèno od Betela, i reèe im: "Uziðite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odoše te izvidješe Aj. 3Vrativši se k Jošui, rekoše mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuæe ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muèi onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta." 4Poðe onamo oko tri tisuæe ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeæi pred onima iz Aja. 5Ajani pobiše oko trideset i šest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Šebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u žilama. 6Razdrije Jošua haljine svoje i baci se nièice pred Kovèegom Jahvinim, i ostade tako do veèeri, on i starješine u Izraelu, posuvši glave pepelom. 7Tada reèe Jošua: "Jao, Gospode Jahve, zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo sreæe da smo stali s onu stranu Jordana! 8Oprosti, Gospode! Što drugo da reèem kad je Izrael okrenuo leða pred svojim neprijateljima? 9Ako to èuju Kanaanci i ostali žitelji zemlje, udružit æe se protiv nas da zbrišu ime naše sa zemlje. Što æeš, dakle, uèiniti za veliko ime svoje?" 10A Jahve odgovori Jošui: "Ustani! Zašto si pao nièice? 11Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzeše ukleto, porobiše, posakrivaše i prisvojiše. 12I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreæu leða pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. 13Ustani! Sazovi narod na posveæenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i neæeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.' 14Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve priæi æe rod za rodom, a onda iz roda koji oznaèi Jahve pristupit æe obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaèi Jahve pristupit æe èovjek za èovjekom. 15I tko se tada naðe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela." 16Urani Jošua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupiše i otkri se pleme Judino. 17Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronaðe se rod Zerahov. Pristupiše obitelji roda Zerahova, domaæin jedan za drugim, i pronaðoše obitelj Zabdijevu. 18Naposljetku naredi Jošua da pristupi obitelj Zabdijeva, muškarac jedan za drugim, i pronašao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. 19Tada reèe Jošua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si uèinio; objasni što si uèinio i nemoj mi ništa tajiti." 20Akan reèe Jošui: "Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam uèinio: 21vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo." 22Tada uputi Jošua poslanike, koji otrèaše u šator. I gle, sve bijaše zakopano u šatoru, a odozdo srebro. 23Uzmu sve iz šatora i donesu Jošui i starješinama Izraelovim i prostriješe sve pred Jahvu. 24Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kæeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. 25Reèe Jošua: "Kako si ti nas unesreæio, tako danas tebe unesreæio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. 26Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se dogaðaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.

Chapter 8

1 Tada reèe Jahve Jošui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. 2Uèini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leða." 3Spremi se Jošua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuæa junaka i poslao ih noæu; 4dade im zapovijed: "Pazite! Poæi æete u zasjedu gradu s leða, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. 5A ja i sav narod koji me prati primaknut æemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izaðu pred nas, mi æemo kao i prije pobjeæi ispred njih. 6Oni æe onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer æe misliti: 'Bježe ispred nas kao i prije.' 7Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vaš, predat æe vam ga u ruke. 8Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Uèinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih." 9Jošua ih posla i oni odoše u zasjedu te se smjestiše izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Jošua provede noæ meðu narodom. 10Uranivši, Jošua ujutro prebroja narod i poðe sa starješinama Izraelovim pred narodom na Aj. 11Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmeðu njih i mjesta bila ravnica. 12Jošua uze oko pet tisuæa ljudi i namjesti zasjedu izmeðu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. 13A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Jošua opet provede noæ usred naroda. 14Kad je sve to vidio ajski kralj, požuri se te izaðe on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namještena zasjeda. 15Tada Jošua i sav Izrael nagnu bježati kao da su ih pobijedili. I bježali su putem prema pustinji. 16Ajani nato pozvaše sve iz grada i dadoše se za njima u potjeru te, goneæi Jošuu, odvoje se od grada. 17I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije pošao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. 18Tada reèe Jahve Jošui: "Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu. 19I tek što je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrèe prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. 20Kada se oni iz Aja obazreše, imadoše što vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteæi ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bježao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. 21Vidjevši Jošua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se diže dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. 22Njihovi su im izašli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja naðoše posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: biše pobijeni tako te ni jedan ne ostade živ niti uteèe. 23A kralja Aja uhvatiše živa i dovedoše ga Jošui. 24Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od maèa, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše maèem sve što bješe u njemu. 25Bilo je dvanaest tisuæa onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena - sav Aj. 26Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. 27Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele meðu sobom Izraelci, kao što je Jahve zapovjedio Jošui. 28Jošua spali Aj i uèini ga za sve vijeke ruševinom, pustim mjestom do danas. 29Kralja ajskoga objesi o drvo do veèeri. O zapadu sunèanom zapovjedi Jošua te skinuše truplo s drveta, baciše ga pred gradska vrata i nabacaše na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. 30Tada podiže Jošua žrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, 31kao što je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: žrtvenik od grubog kamena, neklesanog željezom. Na njemu bi prinesena Jahvi žrtva paljenica i prièesnica. 32Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsijev koji bješe napisan za sinove Izraelove. 33I sav Izrael i njegove starješine, glavari narodni i suci, došljaci i domaæi, stanu s obje strane Kovèega prema sveæenicima i levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. 34Tada proèita Jošua svaku rijeè Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. 35Nije Jošua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve proèitao pred saborom svih Izraelaca, pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.

Chapter 9

1 O tim su dogaðajima èuli svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Šefeli i duž èitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci - 2pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela. 3A stanovnici Gibeona, pouèeni onim što Jošua uèini Jerihonu i Aju, 4dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreæe i vinske mješine, poderane i zakrpane. 5Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuæu i vrgli na se staru odjeæu. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen. 6Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." 7Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: "Tko zna ne živite li možda meðu nama? Kako æemo, dakle, sklopiti savez s vama?" 8A oni odgovore Jošui: "Tvoje smo sluge!" Jošua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" 9Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: èuli smo za slavu njegovu i za sve što je uèinio u Egiptu 10i za ono što je uèinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. 11Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, poðite im u susret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' 12Evo našega kruha: vruæ smo ponijeli na put od kuæa svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. 13A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, veæ poderali; i haljine naše i obuæa veæ su trošni od dalekog puta." 14I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuæi Jahvu što æe im reæi. 15Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da æe ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. 16A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. 17Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. 18Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poèe rogoboriti protiv glavara. 19Tada svi glavari rekoše zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. 20Evo što æemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli." 21Još dometnuše glavari: "Neka žive i neka budu drvosjeèe i vodonoše svoj zajednici." Sva zajednica prihvati što rekoše glavari. 22Jošua pozva Gibeonce i reèe im: "Zašto nas prevariste govoreæi: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto živite usred nas? 23Zato æe sada na vama biti kletva i nikada neæe nestati meðu vama ropstva: bit æete drvosjeèe i vodonoše za Dom Boga moga." 24Oni odgovore Jošui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da æe vam dati svu zemlju i da æe istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo uèinili ovo. 25I sada smo, evo, u tvojim rukama: uèini s nama što misliš da je dobro i pravo." 26A on im je uèinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. 27I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere.

Chapter 10

1 A kad èu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Jošua zauzeo Aj i da ga je izruèio "heremu", kletom uništenju, kao što je uèinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona uèinili mir s Izraelom i ukljuèili se meðu njih, 2vrlo se uplaši, jer je Gibeon bio znaèajan kao kakav kraljevski grad, veæi od Aja, a svi žitelji njegovi bijahu ratnici. 3Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruèi Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiškom, i Debiru, kralju eglonskom: 4"Doðite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je uèinio mir s Jošuom i Izraelcima!" 5Udruži se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiški i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i poènu ga napadati. 6Tada Gibeonci poruèiše Jošui u tabor u Gilgalu: "Ne napuštaj svojih slugu, nego se požuri k nama da nas izbaviš i da nam pomogneš, jer su se protiv nas udružili svi amorejski kraljevi koji žive u Gorju." 7I poðe Jošua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci. 8A Jahve reèe Jošui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih neæe se održati pred tobom." 9I udari na njih Jošua iznenadno, pošto je svu noæ išao od Gilgala. 10I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih teško poraziše kod Gibeona i potjeraše prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. 11A dok su bježali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tuèu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je više od tuèe kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim maèevima. 12Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i povièe pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseèe, iznad dola Ajalona!" 13I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. 14Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu èovjeèjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. 15Potom se vrati Jošua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski.

16A onih pet kraljeva uteèe i sakri se u peæinu kod Makede. 17Javiše Jošui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u peæini kod Makede." 18A Jošua reèe: "Navalite veliko kamenje peæini na otvor i postavite ljude pred nju da je èuvaju. 19A vi se drugi ne zadržavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i tucite ih s leða; ne dajte im da uðu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vaš, predade u vaše ruke." 20A kad Jošua i sinovi Izraelovi okonèaše bitku teškim pokoljem - utekla im je samo nekolicina preživjelih u tvrde gradove - 21vrati se narod zdrav i èitav k Jošui u tabor u Makedi. I nitko više ni da pisne protiv sinova Izraelovih. 22Tada reèe Jošua: "Otvorite ulaz u peæinu i odande mi izvedite onih pet kraljeva." 23I uèine tako, izvedu k njemu iz peæine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiškog i kralja eglonskog. 24A kad ih izvedoše, pozva Jošua sve Izraelce i reèe vojskovoðama koji su ga pratili: "Priðite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. 25Reèe Jošua: "Ne bojte se i ne plašite se! Hrabri budite i odluèni, jer æe tako Jahve uèiniti sa svim vašim neprijateljima s kojima se budete borili." 26Potom Jošua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli su ondje do veèeri. 27A o zalasku sunèanom zapovjedi Jošua te ih skidoše s drveæa i baciše u istu onu peæinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navališe golemo kamenje, koje je i danas ondje. 28Istoga dana zauze Jošua Makedu: udari na grad oštricom maèa i pogubi kralja njegova i sve živo u gradu izruèi "heremu", kletom uništenju, ne puštajuæi da itko utekne. I uèini s kraljem makedskim kao što je uèinio s kraljem jerihonskim. 29Ode zatim Jošua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. 30I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji oštricom maèa pobi sve živo u njoj; ne poštedje nikoga, a s kraljem Libne uèini što i s kraljem jerihonskim. 31Potom ode Jošua i svi Izraelci iz Libne u Lakiš, opsjede ga i napade. 32Jahve predade Lakiš u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobiše oštricom maèa sve živo u njemu, onako kao što su uèinili s Libnom. 33Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakišu, ali Jošua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne preživje. 34Jošua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakiša na Eglon. Opsjedoše grad i napadoše ga. 35Osvojiše ga još istoga dana i pobiše sve oštricom maèa. Sve živo izruèiše kletom uništenju, kako su uèinili s Lakišem. 36Onda Jošua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga. 37Osvojiše ga i pobiše sve oštricom maèa, kralja i stanovništvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne poštedjevši nikoga. Uèini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovništvom bi izruèen kletom uništenju. 38Napokon krenu Jošua i sav Izrael s njim na Debir i napadoše ga. 39Osvojiše ga i razoriše; kralja njegova i žitelje okolnih mjesta pobiše oštricom maèa. Kletom uništenju izruèiše sve njegovo stanovništvo. Ne poštedješe nikoga. I uèini Jošua s Debirom i njegovim kraljem kao što je uèinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem. 40Tako je Jošua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Šefelu i Visoèje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi preživjelih, veæ izruèi kletom uništenju sve što je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. 41I pobi ih Jošua sve od Kadeš Barnee do Gaze i sav kraj Gošen do Gibeona. 42Sve tamošnje kraljeve i zemlje njihove zauze Jošua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov. 43Naposljetku se Jošua i sav Izrael vratiše u tabor u Gilgalu.

Chapter 11

1 Kad je sve to èuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja od Madona, i kralja od Šimrona, i kralja od Akšafa, 2i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi južno od Kinereta, i u Šefeli, i na uzvišicama Dora prema moru; 3Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Perižane i Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi. 4Svi oni izaðu sa svim svojim èetama, s mnoštvom što ga bijaše kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. 5Udruže se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. 6Tada Jahve reèe Jošui: "Ne boj se njih, jer æu sutra u ovo doba uèiniti te æe svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali." 7Jošua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama Meroma i udari na njih. 8I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobiše i protjeraše sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i poraziše ih tako te nitko ne preživje. 9Jošua uèini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali. 10U to se vrijeme vrati Jošua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi maèem. Hasor je nekoæ bio glavni grad svima tim kraljevstvima. 11Pobili su sve oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kletvu. Ne ostade ništa živo, a Hasor spališe ognjem. 12Sve gradove onih kraljeva pokori Jošua i pobi kraljeve oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kletvu, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. 13Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua. 14Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijeliše sinovi Izraelovi meðu sobom, a sve ljude pobiše oštricom maèa, istrijebiše ih i ni žive duše ne ostade. 15Sve što Jahve bijaše zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Jošui, a Jošua sve izvršio, ne izostavivši ništa od svega što Jahve bijaše zapovjedio Mojsiju. 16Tako je Jošua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gošen, Šefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brežuljke, 17od gore Halaka, koja se diže prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. 18Dugo je vremena ratovao Jošua s tim kraljevima. 19Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su živjeli u Gibeonu: sve ih zauzeše ratom. 20Jahve im bijaše otvrdnuo srca te su izašli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. 21U ono vrijeme doðe Jošua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih "heremu", uništenju, njih i sve njihove gradove. 22Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Ašdodu. 23Jošua zauze svu zemlju, kao što je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u baštinu Izraelu podijelivši je po plemenima. I konaèno zemlja poèinu od rata.

Chapter 12

1 Ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: 2Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hešbonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji leži na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je granièilo s Amoncima; 3i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Haješimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. 4Meðašio s njime Og, kralj bašanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Aštarotu i Edreju. 5A vladao je gorom Hermonom i Salkom, èitavim Bašanom sve do gešurske i maakadske meðe te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hešbonskoga. 6Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manašeova. 7A ovo su zemaljski kraljevi što su ih pobijedili Jošua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se diže prema Seiru, a tu je zemlju Jošua dao u baštinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, 8u Gorju, u Šefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perižansku, hivijsku i jebusejsku: 9jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan; 10jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan; 11jarmutski kralj, jedan; lakiški kralj, jedan; 12eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan; 13debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan; 14hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan; 15kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan; 16makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan; 17kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan; 18afeèki kralj, jedan; šaronski kralj, jedan; 19madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan; 20šimron-meronski kralj, jedan; ahšafski kralj, jedan; 21tanaaèki kralj, jedan; megidski kralj, jedan; 22kedeški kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan; 23dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu, jedan; 24tirški kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj.

Chapter 13

1 Kad je Jošua ostario i odmakao u svojim godinama, reèe mu Jahve: "Veæ si star i vremešan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. 2Evo podruèja što još preostaju: sve pokrajine filistejske i sva zemlja gešurska; 3od Šihora, što je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a raèuna se kao podruèje Kanaanaca; pet kneževina filistejskih: Gaza, Ašdod, Aškelon, Git i Ekron; zatim Avijci 4na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do Afeka i do meðe amorejske; 5onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u podnožju gore Hermona do Lebo Hamata. 6Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve Sidonce otjerat æu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu zemlju u baštinu, kao što sam ti zapovjedio. 7Razdijeli, dakle, tu zemlju u baštinu meðu devet plemena i polovinu plemena Manašeova." 8Druga polovina plemena Manašeova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo, primiše svoju baštinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: 9od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; 10sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hešbonu, sve do meðe sinova Amonovih; 11i Gilead, i krajinu gešursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i sav Bašan do Salke; 12a u Bašanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Aštarotu i Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao. 13Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Gešurce i Maakance, pa tako ostadoše Gešurci i Maakanci usred Izraela sve do današnjega dana. 14Samo plemenu Levijevu ne dade baštine: Jahve, Bog Izraelov, njegova je baština, kao što je rekao. 15Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim porodicama. 16Primili su zemlju od Aroera, koji leži uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; 17Hešbon sa svim njegovim gradovima koji leže na visoravni: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon; 18Jahas, Kedemot, Mefaat; 19Kirjatajim, Sibmu i Seret Hašahar na gori iznad doline; 20Bet Peor, Ašdot Hapisgu, Bet Haješimot; 21sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog kralja, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su živjeli u toj zemlji; 22i vraèa Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi oštricom maèa s ostalim žrtvama. 23Meða sinova Rubenovih bijaše Jordan. To je bila baština sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova. 24Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. 25Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi, 26i od Hešbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do pokrajine Lo-Debar; 27a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak kraljevstva Sihona, kralja hešbonskoga; Jordan s obalom sve do kraja Kineretskoga mora, na istoènoj strani Jordana. 28To je baština sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela njihova. 29Mojsije je dao dio polovini plemena Manašeova po njegovim porodicama. 30Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Bašan, sve kraljevstvo Oga, kralja bašanskoga, i sva Sela Jairova što su u Bašanu - šezdeset gradova. 31A polovina Gileada, Aštarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Bašanu, pripali su sinovima Makira, sina Manašeova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. 32Tako je Mojsije bio podijelio baštine na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana, istoèno od Jerihona. 33Levijevu plemenu ne dade Mojsije baštine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je baština, kao što im je sam rekao.

Chapter 14

1 Ovo je što su dobili u baštinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - što su im razdijelili u baštinu sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. 2Ždrijebom su razdijelili baštinu, kao što je Jahve odredio preko Mojsija, meðu devet plemena i polovinu desetoga plemena. 3Mojsije je odredio baštinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao baštine meðu njima. 4Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manašeovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pašnjake za njihovu stoku i za blago njihovo. 5Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su uèinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. 6Sinovi Judini pristupe k Jošui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenižanin, reèe mu: "Ti znaš što je Jahve rekao Mojsiju, èovjeku Božjem, za mene i za tebe u Kadeš Barnei. 7Bilo mi je èetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kadeš Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvješæe kako sam najbolje znao. 8Braæa koja su pošla sa mnom uplašila su srce naroda, ali sam ja vršio volju Jahve, Boga svojega. 9I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast æe tebi i sinovima tvojim u vjeènu baštinu, jer si vršio volju Jahve, Boga mojega.' 10I vidiš, Jahve me saèuvao u životu, kao što je rekao. Veæ je prošlo èetrdeset i pet godina kako je Jahve to obeæao Mojsiju, dok je Izrael još išao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, 11ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoæ, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. 12Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obeæao onoga dana. Sam si èuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat æu ih, kako je to obeæao Jahve." 13Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u baštinu. 14Hebron je pripao u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenižaninu, sve do danas, jer je Kaleb vršio volju Jahve, Boga Izraelova. 15Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijaše velik èovjek meðu Anakovcima. I poèinu zemlja od rata.

Chapter 15

1 Dio što je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijaše prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. 2A južna im meða išla od kraja Slanoga mora od zaljeva što je na jugu; 3izlazila je onda južno od Akrabimskog uspona, pružala se preko Sina i uzlazila južno od Kadeš Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, 4potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je južna meða. 5Na istoku je meða bila: Slano more do ušæa Jordana. Sjeverna je meða poèinjala od Slanog mora kod ušæa Jordana. 6Odatle je meða uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, išla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. 7Meða se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji leži naprama Adumimskom usponu, južno od Potoka; dalje je meða prolazila prema vodama En-Šemeša te izlazila kod En-Rogela. 8Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i leži na sjevernom kraju doline Refaima. 9S vrha te gore zavijala je meða na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. 10Od Baale meða je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazeæi sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spuštala se u Bet-Šemeš te išla k Timni. 11Dalje je meða tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema Šikronu, prelazila visove Baale, pružala se do Jabneela da konaèno izbije na more. 12Zapadna je meða Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. 13Kaleb, sin Jefuneov, primi dio meðu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Jošui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. 14Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Šešaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. 15Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer. 16Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu." 17Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju kæer Aksu za ženu. 18Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca zatraži polje. Ona siðe s magarca, a Kaleb je upita: "Šta hoæeš?" 19Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore. 20To je bila baština plemena sinova Judinih po porodicama njihovim. 21Meðašni su gradovi plemena sinova Judinih, duž edomske meðe prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur; 22Kina, Dimona, Adada; 23Kedeš, Hasor Jitnan; 24Zif, Telem, Bealot; 25Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor); 26Amam, Šema, Molada; 27Hasar Gada, Hešmon, Bet-Pelet; 28Hasar Šual, Beer Šeba s pripadnim podruèjima; 29Baala, Ijim, Esem; 30Eltolad, Kesil, Horma; 31Siklag, Madmana, Sansana; 32Lebaot, Šelhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim selima. 33U Dolini: Eštaol, Sora, Ašna; 34Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam; 35Jarmut, Adulam, Soko, Azeka; 36Šaarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: èetrnaest gradova s njihovim selima. 37Senan, Hadaša, Migdal-Gad; 38Dilean, Hamispe, Jokteel; 39Lakiš, Boskat, Eglon; 40Kabon, Lahmas, Kitliš; 41Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: šesnaest gradova s njihovim selima. 42Libna, Eter, Ašan; 43Jiftah, Ašna, Nesib; 44Keila, Akzib i Mareša: devet gradova s njihovim selima. 45Ekron s naseljima i selima njegovim; 46od Ekrona pa do Mora, sve što se nalazi pokraj Ašdoda, s njihovim selima; 47Ašdod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meða. 48A u Gori: Šamir, Jatir, Soko; 49Dana, Kirjat Sefer (to je Debir); 50Anab, Eštemoa, Anim; 51Gošen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima. 52Arab, Duma, Ešean; 53Janum, Bet-Tapuah, Afeka, 54Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim selima. 55Maon, Karmel, Zif, Juta; 56Jizreel, Jokdeam, Zanoah; 57Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima. 58Halhul, Bet-Sur, Gedor; 59Maarat, Bet-Anot, Eltekon: šest gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. 60Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. 61U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; 62Hanibšan, Slani grad i En-Gedi: šest gradova s njihovim selima. 63A Jebusejce koji su živjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas.

Chapter 16

1 Sinovima Josipovim pripao je ždrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; 2od Betel-Luza meða se nastavljala podruèjem Arkijaca do Atarota. 3Potom se spuštala na zapad do jafletske meðe, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. 4To je bila baština Josipovih sinova: Manašea i Efrajima. 5Podruèje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meða baštine njihove prema istoku išla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. 6Odatle se pružala do mora ... (išla na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat Šilu i prolazila s istoène strane do Janoaha. 7Od Janoaha spuštala se u Atarot i Naarat i onda, dotièuæi se Jerihona, udarala na Jordan. 8Od Tapuaha išla je ta meða prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila baština plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. 9A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i još odvojene gradove usred baštine sinova Manašeovih. 10Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali meðu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijaše nametnuta tlaka.

Chapter 17

1 Ždrijebom je dopao i dio plemenu Manašeovu, jer je Manaše bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manašeovu, ocu Gileadovu - bijaše on ratnik bez premca - pripade Gilead i Bašan. 2Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manašeovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Šekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Šemidini. To su muški potomci Manašea, sina Josipova, po svojim porodicama. 3A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašeova, nije imao sinova nego samo kæeri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. 4One doðoše pred sveæenika Eleazara i pred Jošuu, sina Nunova, i pred glavare govoreæi: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade baština meðu našom braæom." I dadoše im po Jahvinoj zapovijedi baštinu meðu braæom njihova oca. 5Tako je dopalo Manašeu deset dijelova, povrh gileadske i bašanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. 6Kæeri Manašeove dobiše baštinu meðu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manašeovim. 7Meða je Manašeova išla od Ašera do Mikmetata, koji leži nasuprot Šekemu, a zatim zavijala desno prema Jašibu na izvoru Tapuahu. 8Pokrajina Tapuah pripadaše Manašeu, ali sam Tapuah na meði Manašeovoj pripadaše sinovima Efrajimovim. 9Meða je silazila do potoka Kane. Južno od potoka bili su i ovi gradovi što su Efrajimovim sinovima pripadali izmeðu Manašeovih gradova; a zemlja se Manašeova nalazila na sjeveru i izbijala na more. 10Podruèje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manašeu, a more im bi meða; na sjeveru su granièili s Ašerom, a s Jisakarom na istoku. 11Manašeu pripadahu u Jisakaru i Ašeru: Bet-Šean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podruèja. 12Ali Manašeovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. 13Ali kad su ojaèali sinovi Izraelovi, nametnuše Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. 14Obrate se tada Josipovi sinovi Jošui i upitaju: "Zašto si nam dao u baštinu prema jednom ždrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?" 15Jošua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, poðite u šumu i krèite ondje sebi zemlje u periškoj i refaimskoj krajini, ako vam je pretijesna gora Efrajimova." 16A sinovi Josipovi rekoše: "Gora nam ova neæe biti dosta, a svi Kanaanci koji žive u ravnici imaju željezna kola, oni što su u Bet-Šeanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj." 17Tada odgovori Jošua domu Josipovu, i Efrajimu i Manašeu: "Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato neæeš dobiti samo jedan ždrijeb: 18neka gora bude tvoja. Ako je šumovita, iskrèi je pa æe obronci biti posjed doma tvoga. Istjerat æeš sigurno Kanaance ako i imaju željezna kola, ako i jesu jaki."

Chapter 18

1 Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo, i ondje razapeše Šator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. 2Ali ostade meðu sinovima Izraelovim još sedam plemena koja nisu primila svoje baštine. 3Tada im reèe Jošua: "Dokle æete oklijevati da poðete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vaših otaca? 4Izaberite po tri èovjeka iz svakoga plemena, a ja æu ih poslati da popišu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, 5razdijelit æu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome podruèju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. 6A vi raspišite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim ždrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom našim. 7Leviti neæe imati dijela meðu vama jer je sveæeništvo Jahvino njihova baština; a Gad, Ruben i polovina plemena Manašeova primili su svoju baštinu na istoènoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin." 8Spreme se ti ljudi na put, a Jošua zapovjedi onima koji su pošli popisati zemlju: "Idite i obiðite svu zemlju i opišite je, pa se onda vratite k meni da bacim ždrijeb ovdje pred Jahvom u Šilu." 9Odoše oni ljudi, proðoše zemljom i u knjigu popisaše sve gradove u sedam dijelova, pa se vratiše k Jošui u tabor u Šilu. 10A Jošua baci za njih ždrijeb u Šilu pred Jahvom i ondje razdijeli Jošua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. 11I pade ždrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio izmeðu dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. 12Sjeverna im se meða protezala od Jordana te išla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i završavala se u pustinji Bet-Avenu. 13Odatle je išla k Luzu, k južnom obronku Luza, to jest Betela; spuštala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je južno od Donjeg Bet-Horona. 14Meða se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se diže nasuprot Bet-Horonu s juga, i svršavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. 15Južna se strana poèinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pružala na zapad k vrelu Neftoahu; 16potom se spuštala meða do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. 17Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Šemeš i doticala Gelilot, koji se diže prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. 18Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. 19Dalje je tekla meða uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svršavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do južnog kraja Jordana. To je južna meða. 20Jordan je pak bio meða s istoène strane. To je baština sinova Benjaminovih, s njihovim meðama unaokolo po porodicama njihovim. 21Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis; 22Bet-Haaraba, Samarajim, Betel; 23Avim, Para, Ofra; 24Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima. 25Gibeon, Rama, Beerot; 26Mispe, Kefira i Mosa; 27Rekem, Jirpeel, Tarala; 28Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: èetrnaest gradova s njihovim selima. To je baština sinova Benjaminovih po porodicama njihovim.

Chapter 19

1 Drugi ždrijeb izaðe za Šimuna, za pleme sinova Šimunovih po porodicama njihovim: njihova je baština bila usred sinova Judinih. 2Dodijeljena im je kao baština: Beer Šeba, Šeba, Molada; 3Hasar Šual, Bala, Esem; 4Eltolad, Betul, Horma, 5Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa, 6Bet-Lebaot i Šaruhen: trinaest gradova i njihova sela. 7Ajin, Rimon, Eter i Ašan: èetiri grada s njihovim selima. 8I sva naselja što su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba. To je baština plemena sinova Šimunovih po porodicama njihovim. 9Baština je sinova Šimunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijaše za njih prevelik. Zato su sinovi Šimunovi dobili svoju baštinu usred njihova podruèja. 10Treæi ždrijeb izaðe za sinove Zebulunove po porodicama njihovim: njihovo je podruèje sezalo do Sarida, 11odakle im se meða na zapadu penjala do Marale, doticala Dabešet i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. 12Od Sarida je meða okretala prema istoku, sve do meðe Kislot Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije. 13A odatle je išla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vraæala se do Nee. 14Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i završavala se u dolini Jiftah-Elu. 15Pa Katat, Nahalal, Šimron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima. 16To je bila baština sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. 17Èetvrti je ždrijeb izašao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. 18A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Šunem; 19Hafarajim, Šion, Anaharat; 20Harabit, Kišjon, Ebes; 21Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases. 22Potom meða dotièe Tabor, Šahasimu i Bet-Šemeš i izlazi na Jordan: šesnaest gradova s njihovim selima. 23To je baština plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. 24Peti ždrijeb iziðe za pleme sinova Ašerovih po njihovim porodicama. 25Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Akšaf, 26Alamelek, Amad, Mišal. Na zapadu je meða doticala Karmel i Šihor Libnat. 27Zatim je okretala prema sunèanom istoku do Bet-Dagona i doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul, 28pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona. 29Meða je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvaæala je Mehaleb, Akzib, 30Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima. 31To je baština plemena sinova Ašerovih po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. 32Šesti ždrijeb izaðe za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. 33Njihova meða ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan. 34Potom meða okreæe na zapad k Aznot Taboru i pruža se odande prema Hukoku; na jugu se dotièe Zebuluna, na zapadu Ašera, na istoku Jordana. 35Utvrðeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret; 36Adama, Rama, Hasor, 37Kedeš, Edrej, En-Hasor; 38Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Šemeš: devetnaest gradova s njihovim selima. 39To je baština plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. 40Izaðe sedmi ždrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. 41Podruèje baštine njihove bilo je: Sora, Eštaol, Ir Šemeš, 42Šaalabin, Ajalon, Jitla, 43Elon, Timna, Ekron, 44Elteke, Gibeton, Baalat, 45Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, 46Me-Hajarkon i Harakon s podruèjem prema Jafi. 47Ali podruèje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem, osvoje ga i sve pobiju oštricom maèa; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. 48To je baština plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. 49Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine meðe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. 50Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi želio: Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. 51To su baštine koje su sveæenik Eleazar i Jošua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili ždrijebom meðu plemena izraelska u Šilu, pred Jahvom, na vratima Šatora sastanka. Tako je zavšena razdioba zemlje.

Chapter 20

1 Jahve reèe Jošui: 2"Kaži sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utoèišta za koje sam vam govorio preko Mojsija, 3da bi onamo mogao pobjeæi ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utoèišta od krvnoga osvetnika. 4Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starješinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje æe prebivati meðu njima. 5Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruèiti ubojicu u njegove ruke: tÓa nehotice je ubio svoga bližnjega, a ne iz mržnje. 6Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga sveæenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" 7I posvete Kedeš u Galileji, u Naftalijevoj gori; Šekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. 8S druge strane Jordana, istoèno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Bašanu od plemena Manašeova. 9To su bili gradovi odreðeni svim Izraelcima i došljacima koji borave meðu njima: ovamo je mogao uteæi svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetnièke ruke dok ne izaðe na sud, pred zajednicu.

Chapter 21

1 Poðoše tada glavari levitskih obitelji k sveæeniku Eleazaru i Jošui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. 2I rekoše im u Šilu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje æemo živjeti i pašnjaci oko njih za našu stoku." 3Izraelci dadoše levitima od svoje baštine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim pašnjacima. 4Iziðe, dakle, ždrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima sveæenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Šimunova i Benjaminova; 5ostalim sinovima Kehatovim pripalo je ždrijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manašeova. 6Sinovi Geršonovi dobiše po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Ašerova i Naftalijeva i od polovine plemena Manašeova u Bašanu. 7Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. 8Tako Izraelci ždrijebom dodijeliše levitima te gradove s pašnjacima, kako bijaše zapovjedio Jahve preko Mojsija. 9Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Šimunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: 10sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi ždrijeb bio za njih, 11pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s pašnjacima unaokolo. 12Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su veæ dana u baštinu Kalebu, sinu Jefuneovu. 13Sinovima sveæenika Arona pripade grad-utoèište Hebron s pašnjacima i Libna s pašnjacima; 14Jatir s pašnjacima, Eštemoa s pašnjacima, 15Holon s pašnjacima, Debir s pašnjacima, 16Ašan s pašnjacima, Juta s pašnjacima, Bet-Šemeš s pašnjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. 17Od plemena Benjaminova: Gibeon s pašnjacima, Geba s pašnjacima, 18Anatot s pašnjacima, Almon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 19Tako su sveæenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pašnjacima. 20Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih ždrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. 21Dali su im grad-utoèište Šekem s pašnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pašnjacima, 22Kibsajim s pašnjacima, Bet-Horon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 23Od plemena Danova dobili su: Elteku s pašnjacima i Gibeton s pašnjacima, 24Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 25Od polovine plemena Manašeova: Tanak s pašnjacima i Jibleam s pašnjacima. Dakle, dva grada. 26U svemu: deset su gradova s pašnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. 27Geršonovim sinovima, porodicama levitskim, dadoše od polovine plemena Manašeova grad-utoèište Golan u Bašanu i Aštarot s njihovim pašnjacima. Dakle, dva grada. 28Od plemena Jisakarova: Kišon s pašnjacima, Dabrat s pašnjacima, 29Jarmut s pašnjacima i En-Ganim s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 30Od plemena Ašerova: Mišal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 31Helkat s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 32Od plemena Naftalijeva: grad-utoèište Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamot Dor s pašnjacima i Kartan s pašnjacima. Dakle, tri grada. 33Svega Geršonovih gradova po porodicama njihovim bijaše trinaest gradova s pašnjacima. 34Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s pašnjacima, Kartu s pašnjacima, 35Rimon s pašnjacima, Nahalal s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 36S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadoše im grad-utoèište Beser s pašnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pašnjacima, 37Kedemot s pašnjacima, Mefaat s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 38Od plemena Gadova: grad-utoèište Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 39Hešbon s pašnjacima, Jazer s pašnjacima. Dakle, èetiri grada. 40U svemu bijaše dodijeljeno ždrijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. 41Tako usred baštine sinova Izraelovih bijaše èetrdeset i osam levitskih gradova s pašnjacima. 42Svaki je taj grad imao pašnjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. 43Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da æe je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj. 44I dade im Jahve da otpoèinu u miru na svim meðama, kako se bijaše zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijaše kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke. 45Od svih obeæanja što ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo.

Chapter 22

1 Tada sazove Jošua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manašeova 2i reèe im: "Izvršili ste sve što vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslušali ste me u svemu što sam vam zapovjedio. 3Niste ostavili svoje braæe unatoè dugom vojevanju do današnjega dana i vršili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. 4Sada je Jahve, Bog vaš, dao mir braæi vašoj, kako im bijaše obeæao. Vratite se sada u svoje šatore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u baštinu s onu stranu Jordana. 5Samo pazite da vršite zapovijedi i Zakon što vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da èuvate zapovijedi njegove, da se držite uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom." 6I blagoslovi ih Jošua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje šatore. 7Mojsije bijaše jednoj polovini plemena Manašeova dao baštinu u Bašanu; a drugoj polovini dade je Jošua usred njihove braæe zapadno od Jordana. Otpuštajuæi ih u njihove šatore, Jošua ih blagoslovi. 8I reèe im: "Vratite se u svoje šatore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tuèem, željezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s braæom svojom." 9Vratiše se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova; odoše od sinova Izraelovih iz Šila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju baštinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. 10Kad su stigli do jordanskog podruèja u zemlji kanaanskoj, podigoše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova žrtvenik na Jordanu, žrtvenik velik, izdaleka se vidio. 11Èuli Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova podigoše žrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." 12Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Šilu da poðu u boj na njih. 13Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju poslaše Pinhasa, sina sveæenika Eleazara, 14i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji meðu tisuæama porodica Izraelovih. 15I kad oni doðoše k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manašeova u zemlju gileadsku, rekoše im: 16"Evo što veli sva zajednica Jahvina: 'Što znaèi nevjera koju èinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zašto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavši žrtvenik, zašto se bunite protiv Jahve? 17Zar vam nije dosta zloèina iz Peora, od kojega se nismo oèistili do dana današnjega i zbog kojega je došao pomor na zajednicu Jahvinu? 18Ako se danas odvraæate od Jahve i bunite se danas protiv njega, neæe li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? 19Ili vam je možda zemlja vaše baštine neèista? Onda prijeðite u zemlju baštine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivalište, i prebivajte meðu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dižuæi sebi žrtvenik mimo žrtvenik Jahve, Boga našega. 20Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" 21Tada odgovoriše sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manašeova govoreæi plemenskim glavarima Izraelovim: 22"Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoæ danas; 23ako smo podigli žrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo žrtve paljenice, prinosnice i žrtve prièesnice, neka nam onda sudi Jahve! 24Uèinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga æe dana sinovi vaši reæi našima: Što vam je zajednièko s Jahvom, Bogom Izraelovim? 25Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmeðu vas i nas meðu našu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vaši mogli uèiniti da se sinovi naši odvrate te ne štuju Jahvu. 26Zato smo rekli: 'Podignimo žrtvenik, ali ne za žrtve paljenice niti za klanice, 27nego da bude svjedoèanstvo izmeðu nas i vas, meðu potomcima našim, da želimo služiti Jahvi paljenicama, klanicama i prièesnicama. Tako da ne mognu jednom vaši sinovi reæi našima: Nemate dijela s Jahvom.' 28Ako bi kada tako rekli nama i potomcima našim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog žrtvenika Jahvina što su ga podigli oci naši ne za žrtve paljenice ni klanice, nego za svjedoèanstvo izmeðu nas i vas.' 29Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvraæamo od njega dižuæi žrtvenik za žrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo žrtvenik Jahve, Boga našega, koji je pred njegovim Prebivalištem!"

30Kad sveæenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim èuše rijeèi koje im rekoše sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manašeovi, umiriše se. 31Tada sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manašeovim: "Spoznali smo sada da je Jahve meðu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste saèuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." 32Sveæenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odoše od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratiše se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazaše im odgovor. 33Izraelovim sinovima bijaše drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustoše zemlju u kojoj su živjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. 34Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su žrtvenik "Ed" - "Svjedoèanstvo", jer rekoše: "To je svjedoèanstvo meðu nama: Jahve je Bog."

Chapter 23

1 Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpoèine od svih neprijatelja unaokolo. I Jošua bijaše ostario, zašao u godine. 2Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reèe im: "Ostario sam i odmakao u godinama. 3Vi ste bili svjedoci svega što je Jahve, Bog vaš, pred vašim oèima uèinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaš, borio se za vas. 4Vidite, razdijelio sam ždrijebom u baštinu vašim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. 5Jahve, Bog vaš, sam æe ih goniti ispred vas i otjerat æe ih ispred vas i zaposjest æete njihovu zemlju, kao što vam je obeæao Jahve, Bog vaš. 6Budite, dakle, postojani i sve èvršæi u tome da èuvate i vršite sve što je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. 7Ne miješajte se s tim narodima koji ostadoše meðu vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im služiti i ne klanjajte se njima. 8Nego se držite Jahve, Boga svoga, kako ste èinili do danas. 9Jahve je protjerao ispred vas velike i moæne narode i nitko se nije do danas mogao održati pred vama. 10Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuæu, jer se Jahve, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je obeæao. 11Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu. 12Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše meðu vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, 13znajte dobro da æe Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni æe vam postati zamka i mreža, bit æe biè bokovima vašim i trnje oèima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš. 14Evo, ja kreæem danas na put kojim je svima poæi. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dušom svojom: ni jedno od svih obeæanja koja vam je dao Jahve, Bog vaš, nije ostalo neispunjeno. 15I kao što vam se ispunilo svako obeæanje što vam ga je dao Jahve, Bog vaš, tako æe Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbriše s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vaš. 16Ako prekršite Savez koji je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama; ako budete služili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut æe gnjev Jahvin na vas i nestat æe vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao."

Chapter 24

1 Jošua potom sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. 2Tada reèe Jošua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoæ su oci vaši, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, živjeli s onu stranu Rijeke i služili drugim bogovima. 3Ali sam ja uzeo oca vašega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnožio mu potomstvo i dao mu Izaka. 4Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otišli su u Egipat. 5Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam uèinio u njemu i tada sam vas izveo. 6Izveo sam oce vaše iz Egipta i stigli su na more; Egipæani su progonili vaše oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. 7Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmeðu njih i Egipæana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim oèima što sam uèinio Egipæanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. 8Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji žive s onu stranu Jordana. Zaratiše s vama i ja ih dadoh u vaše ruke; uzeli ste u baštinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas uništio. 9Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. 10Ali ja ne htjedoh poslušati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. 11Onda ste prešli preko Jordana i došli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vaše ruke. 12Pred vama sam poslao stršljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemaš što zahvaliti svome maèu ni svome luku. 13Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' 14I zato se sada bojte Jahve i služite mu savršeno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu Rijeke i u Egiptu i služite Jahvi! 15Meðutim, ako vam se ne sviða služiti Jahvi, onda danas izaberite kome æete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u èijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit æemo Jahvi." 16Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a služimo drugim bogovima. 17Jahve, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim oèima uèinio velika èudesa i èuvao nas cijelim putem kojim smo išli i meðu svim narodima kroz koje smo prolazili. 18Još više: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi æemo služiti Jahvi jer je on Bog naš." 19Tada reèe Jošua narodu: "Vi ne možete služiti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. 20Ako ostavite Jahvu da biste služili tuðim bogovima, okrenut æe se protiv vas i uništit æe vas, pošto vam je bio dobro èinio." 21A narod odgovori Jošui: "Ne, mi æemo služiti Jahvi!" 22Na to æe Jošua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu služite." Odgovoriše mu: "Svjedoci smo." 23"Maknite, dakle, tuðe bogove koji su meðu vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." 24Odgovori narod Jošui: "Služit æemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas æemo njegov slušati." 25Tako sklopi Jošua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Šekemu. 26Jošua upisa te rijeèi u Knjigu zakona Božjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijaše u svetištu Jahvinu. 27Zatim reèe Jošua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je èuo rijeèi što ih je govorio Jahve; on æe biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." 28Tada Jošua otpusti narod, svakoga na njegovu baštinu. 29Poslije ovih dogaðaja umrije Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. 30Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša. 31Izrael je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su Jošuu nadživjele i vidjele sva djela što ih je Jahve uèinio Izraelu. 32Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu, na zemljištu koje Jakov bijaše kupio od sinova Hamora, oca Šekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u baštinu sinova Josipovih. 33Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.

Judges

Chapter 1

1 Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi poæi na Kanaance da se protiv njih bori?" 2A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam zemlju." 3Tada Juda reèe svome bratu Šimunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je dosuðena u baštinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim. 4Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuæa ljudi. 5U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. 6Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. 7Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. 8Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad. 9Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. 10Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe Šešaja, Ahimana i Talmaja. 11Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer. 12Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu." 13Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kæer Aksu za ženu. 14Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siðe ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što hoæeš?" 15Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore. 16Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše meðu Amaleèanima. 17Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izruèiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni Aškelona s njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem. 19Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. 22Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. 23I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz. 24Uhode opaziše èovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa æemo ti biti milostivi." 25On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše maèem, a onoga èovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. 26Èovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.

27Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji. 28Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. 29Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli meðu njima. 30Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka. 31Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 32Ašerovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. 33Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka. 34Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu. 35Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka. 36Podruèje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.

Chapter 2

1 Anðeo Jahvin doðe iz Gilgala u Bokim i reèe: "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeæao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neæu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka. 2A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste uèinili? 3Zato vam kažem: neæu ih odagnati pred vama. Nego, oni æe vas tlaèiti i bogovi njihovi bit æe vam zamkom." 4Kad Anðeo Jahvin izreèe te rijeèi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. 5I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi. 6Tada Jošua otpusti narod i raziðoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju. 7Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve uèinio Izraelu. 8Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. 9Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. 10A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je uèinio Izraelu.

11Tada su sinovi Izraelovi poèeli èiniti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. 12Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. 13Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. 14Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaèkašima da ih plijene, izruèi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. 15Što bi god poèeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreæu, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju. 16Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljaèkali. 17Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajuæi Jahvine zapovijedi; oni nisu èinili tako. 18Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suèeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 19A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veæu pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajuæi od svojih opakih djela i postupaka. 20Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reèe: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oèeve i nije poslušao glasa moga, 21ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", 22da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoæe li se ili neæe držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 23Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke.

Chapter 3

1 Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. 2Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: 3ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 4Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. 5Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; 6ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. 7I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom. 13Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad. 14Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. 18Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. 19Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu. 20Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja. 21Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 22Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande. 23Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih. 24Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe." 25Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. 26Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru. 27Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu. 28I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. 29Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. 30Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. 31Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.

Chapter 4

1 Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali èiniti što Jahvi nije po volji 2i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. 3Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlaèio Izraelce dvadeset godina. 4U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, žena Lapidotova. 5Živjela je pod Deborinom palmom izmeðu Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuðuje u njihovim sporovima. 6Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša i reèe mu: "Evo što ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih sinova. 7Ja æu k tebi na Kišonski potok privuæi Siseru, vojskovoðu Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te æu ga predati u tvoje ruke.'" 8Barak joj odgovori: "Ako ti poðeš sa mnom, iæi æu; ako li ne poðeš sa mnom, ne idem." 9"Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš. 10Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora. 11Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša. 12Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor. 13Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka. 14Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom. 15Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i pobježe pješice. 16Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog maèa i nijedan èovjek nije umakao. 17Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer izmeðu Jabina, kralja hasorskog, i kuæe Hebera Kenijca bijaše mir. 18Jaela iziðe Siseri u susret i reèe mu: "Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se nièega!" On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivaèem. 19On joj reèe: "Daj mi malo vode jer sam žedan." Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. 20"Stani na ulazu u šator", reèe joj on, "pa ako tko naiðe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'" 21A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i èekiæ u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepooèice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. 22I gle, doðe Barak progoneæi Siseru. Jaela iziðe preda nj i reèe mu: "Doði da ti pokažem èovjeka koga tražiš." On uðe k njoj, i gle - Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepooèici. 23Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. 24Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla.

Chapter 5

1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: 2Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! 3Èujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. 4Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. 5Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! 6U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. 7Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. 8Tuðe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u Izraelu! 9Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu! 10Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji hodite putovima, pjevajte, 11uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata. 12Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov! 13Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki. 14Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže meðu èete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednièki. 15Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 16Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 17Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim laðama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? 18Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. 19Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše. 20Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri. 21Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi èvrsto, moja dušo! 22Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! 23"Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima." 24Blagoslovljena meðu ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, meðu ženama šatora nek' je slavljena! 25On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. 26Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu. 27Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. 28Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: što im je zapreg tako spor?" 29Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: 30"Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!" 31Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina.

Chapter 6

1 Opet su Izraelci èinili što je zlo u Jahvinim oèima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. 2Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta. 3I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amaleèani i sinovi Istoka. 4Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, 5jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. 6Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. 7Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, 8Jahve posla Izraelcima proroka koji im reèe: "Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam vas izveo iz Egipta, izbavio vas iz kuæe ropstva. 9Ja sam vas oslobodio od ruke Egipæana i od ruke svih vaših tlaèitelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju 10i rekao vam: Ja sam Jahve, Bog vaš. Ne štujte bogova Amorejaca u kojih zemlji živite. Ali vi ne poslušaste moga glasa.'" 11Anðeo Jahvin doðe i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je saèuvao od Midjanaca. 12I ukaza mu se Anðeo Jahvin i reèe mu: "Jahve s tobom, hrabri junaèe!" 13Gideon mu odgovori: "Oh, gospodaru, ako je Jahve s nama, zašto nas sve ovo snaðe? Gdje su sva ona èudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreæi: 'Nije li nas Jahve iz Egipta izveo?' A sada nas je Jahve ostavio, predao nas u ruke Midjancima." 14Jahve se tad okrenu prema njemu i reèe mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit æeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" 15"Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako æu izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kuæi svoga oca." 16Jahve mu reèe: "Ja æu biti s tobom te æeš pobijediti Midjance kao jednoga." 17Gideon mu reèe: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 18Nemoj otiæi odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat æu dok se ne vratiš." 19Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna naèini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. 20Anðeo Jahvin reèe mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On uèini tako. 21Anðeo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. Anðeo Jahvin nato išèeze pred njegovim oèima. 22Tad Gideon vidje da je to bio Anðeo Jahvin i reèe: "Jao, Jahve, Gospode! Anðela Jahvina vidjeh licem u lice!" 23Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, neæeš umrijeti!" 24Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. 25Iste noæi Jahve reèe Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega. 26Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasijeèeš." 27Tada Gideon uze deset ljudi izmeðu svojih slugu i uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i graðana, uèini to noæu. 28Kad su graðani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posjeèen pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru. 29I pitahu jedni druge: "Tko je to uèinio?" Ispitaše, istražiše pa rekoše: "Gideon, Joašev sin, uèini to." 30Tada graðani rekoše Joašu: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega." 31Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar æete vi braniti Baala? Zar æete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit æe pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik." 32Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obraèuna što mu je srušio žrtvenik." 33Svi Midjanci, Amaleèani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. 34Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. 35Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret. 36Gideon reèe Bogu: "Ako zaista hoæeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obeæao, 37evo æu metnuti ovèje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada æu znati da æeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obeæao." 38I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. 39Opet Gideon reèe Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" 40I Bog one noæi uèini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa.

Chapter 7

1 Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. 2Tada Jahve reèe Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reæi: 'Vlastita me ruka izbavila.' 3Zato oglasi da narod èuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati.'" Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuæe ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuæa. 4Jahve reèe Gideonu: "Još je previše naroda. Povedi ih na vodu i ondje æu ih iskušati. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom', taj æe s tobom iæi. A za koga ti kažem: 'Neka ne ide s tobom', taj neæe iæi." 5Gideon povede narod na vodu i Jahve mu reèe: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapæe pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu." 6Onih koji su laptali vodu jezikom - prinoseæi vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. 7Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kuæi." 8Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini. 9One noæi reèe mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. 10Ako se bojiš napasti, siði najprije u tabor s Purom, momkom svojim; 11slušaj što govore; ohrabrit æeš se i napast æeš na tabor." On siðe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža. 12Midjanci, Amaleèani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. 13Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: "Usnuo sam kako se pogaèa jeèmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se." 14A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego maè Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." 15Kada je Gideon èuo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protumaèio, baci se nièice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!" 16Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri èete. Svakome èovjeku dade u ruke rog, prazan vrè i luè u vrèu: 17"Gledajte mene", reèe im, "i èinite što i ja! Kada doðem na rub tabora, èinite što budem i ja èinio! 18Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'" 19Gideon i stotina ljudi što ga je pratila doðoše na rub tabora pri poèetku ponoæne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrèeve koje su imali u ruci. 20Tako tri èete zasviraše u rogove i razbiše vrèeve; lijevom rukom držahu luèi, a desnom rogove da trube i udariše vikati: "Za Jahvu i Gideona!" 21I svaki stajaše nepomièno na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vièuæi nagoše u bijeg. 22Dok su one tri stotine trubile u rogove, uèini Jahve te oni u taboru okrenuše maè jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata. 23A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se i pognaše Midjance. 24Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Siðite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. 25I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.

Chapter 8

1 Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše. 2On im odgovori: "Pa što sam ja uèinio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabirèenje bolje od Abiezerove berbe? 3U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi uèinili?" Na te rijeèi utiša se njihova srdžba prema njemu.

4Kad je Gideon došao do Jordana, prijeðe ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. 5Stoga reèe ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske." 6Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?" 7Gideon im reèe: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat æu vam meso trnjem i draèem pustinjskim." 8Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Sukoæani. 9On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit æu ovu kulu." 10Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisuæa ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisuæa ratnika bijaše palo. 11Gideon poðe putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, istoèno od Nobaha i Jogbohe, te potuèe vojsku kad stajaše bezbrižna. 12Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi. 13Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine. 14I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi. 15Potom Gideon ode Sukoæanima i reèe: "Evo Zebaha i Salmune zbog kojih ste mi se rugali govoreæi: 'Je li Zebahova i Salmunina šaka veæ u tvojoj ruci pa da dademo kruha tvojim iznemoglim ljudima?'" 16I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i draèa da ih oæute leða Sukoæana. 17Poruši Penuelsku kulu i pobi graðane. 18Onda reèe Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovoriše. "Svaki bijaše kao kraljev sin." 19"To su bila moja braæa, sinovi moje matere", reèe Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio." 20Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali djeèak ne izvuèe maèa: bojao se, bijaše još mlad. 21Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je èovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjeseèiæe što su visjeli o vratu njihovih deva. 22Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." 23Ali im Gideon odgovori: "Ne, neæu ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve æe biti vaš vladar." 24Još im reèe Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobijeðeni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. 25"Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. 26Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisuæu i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjeseèiæa, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lanèiæa što bijahu oko vrata njihovih deva. 27Gideon naèini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. 28Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna èetrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 29Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kuæi. 30Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 31Njegova inoèa koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. 32Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. 33Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita. 34Izraelci se nisu više sjeæali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35I nisu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je uèinio Izraelu.

Chapter 9

1 Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u Šekem k braæi svoje matere i reèe njima i svemu rodu kuæe svoje majke: 2"Upitajte sve šekemske graðane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!" 3To braæa njegove matere prenesoše ostalim šekemskim graðanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!" 4I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji poðoše za njim. 5Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. 6Tada se skupiše svi šekemski graðani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. 7Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici šekemski, tako vas èuo Bog! 8Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji æe vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!' 9Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na èast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?' 10Tad rekoše stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!' 11Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveæem?' 12Tad rekoše stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!' 13Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveæem?' 14Sva stabla rekoše tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!' 15A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i sažeæi cedrove libanonske!' 16Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas uèini? 17Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima Šekema uèiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sažeže graðane Šekema i Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" 21Onda Jotam pobježe, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. 22Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 23Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i šekemske graðane i šekemski se graðani pobuniše protiv Abimeleka. 24Bijaše to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braæu. 25Hoteæi mu napakostiti, šekemski su graðani postavili zasjede po vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku. 26Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u Šekemu; a šekemski se graðani pouzdaše u njega. 27Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožðe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 28A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? 29O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'" 30A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 31Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe. 32Zato ustani noæu, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 33A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima što ti prilike posavjetuju." 34Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u èetiri èete. 35Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede. 36Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se ljudi." 37Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta." 38Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði sada i pobij se s Abimelekom." 39I Gaal iziðe na èelu šekemskih graðana i pobi se s Abimelekom. 40Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. 41Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braæu i nije im više dao da ostanu u Šekemu.

42Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. 43On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 44Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije èete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. 45Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. 46Kad su to èuli gospodari Migdal Šekema, uðoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 47Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal Šekema ondje sakupili, 48popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi." 49I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuæu ljudi i žena. 50Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 51Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. 52Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 53neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. 54On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reèe mu: "Trgni maè i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. 55Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kuæama. 56Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braæe. 57I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.

Chapter 10

1 Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijaše iz Jisakarova plemena, a živio je u Šamiru, u Efrajimovoj gori. 2Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u Šamiru. 3Poslije njega ustao je Jair Gileaðanin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. 4Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji. 5Kad umrije Jair, pokopaše ga u Kamonu. 6Izraelci su opet stali èiniti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. 7Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. 8Oni su od tada osamnaest godina satirali i tlaèili Izraelce - sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. 9Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael naðe u velikoj nevolji. 10Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreæi: "Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima." 11A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tlaèili Egipæani i Amorejci, Amonci i Filistejci, 12Sidonci, Amaleèani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? 13Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neæu više izbavljati. 14Idite i vapite za pomoæ onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!" 15Izraelci odgovoriše Jahvi: "Sagriješili smo! Èini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!" 16I odstraniše tuðe bogove i poèeše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate. 17Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi. 18Tada narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: "Koji èovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu."

Chapter 11

1 Gileaðanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. 2Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreæi mu: "Neæeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene." 3Jiftah zato pobježe od svoje braæe i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa beskuænika koji su s njim pljaèkali. 4Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela. 5Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu. 6"Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." 7Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuæe moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" 8Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: poði s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit æeš poglavar nama i svima u Gileadu." 9Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, hoæu li biti vaš poglavar?" 10"Jahve neka bude svjedokom meðu nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne uèinimo kako si rekao!" 11I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. 12Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izmeðu tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?" 13Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" 14Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca 15i poruèi mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 16nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 17Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: 'Htio bih proæi kroz tvoju zemlju!' Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu. 18Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeæi granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska meða. 19Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruèi mu: 'Pusti nas da proðemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je odreðeno.' 20Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe preko njegova podruèja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. 21Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podruèje. 22Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? 24Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! 25Po èemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? 26Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, veæ tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? 27Nisam ja tebi skrivio nego ti meni èiniš krivo ratujuæi protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izmeðu sinova Izraelovih i sinova Amonovih." 28Ali kralj Amonaca ne posluša rijeèi što mu ih je poruèio Jiftah. 29Duh Jahvin siðe na Jiftaha te on poðe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, proðe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe doðe iza Amonaca. 30I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, 31tko prvi iziðe na vrata moje kuæe u susret meni kada se budem vraæao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit æe Jahvin i njega æu prinijeti kao paljenicu." 32Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izruèi u njegove ruke. 33I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. 34Kada se Jiftah vratio kuæi u Mispu, gle, iziðe mu u susret kæi plešuæi uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kæeri. 35Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, kæeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreæu! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta poreæi." 36Ona mu odgovori: "Oèe moj, ako si uèinio zavjet Jahvi, uèini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima." 37Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat æu po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevièanstvo." 38"Idi", reèe joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevièanstvo. 39Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše uèinio. I nikada nije upoznala èovjeka. Otada je potekao obièaj u Izraelu 40da svake godine odlaze Izraelove kæeri i oplakuju kæer Jiftaha Gileaðanina èetiri dana na godinu.

Chapter 12

1 Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeðoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit æemo ti kuæu i tebe!" 2Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlaèili. Pozvao sam vas u pomoæ, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. 3Videæi da mi nitko ne pritjeèe u pomoæ, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?" 4Tada skupi Jiftah sve Gileaðane i udari na Efrajima. Gileaðani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileaðani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea." 5Zatim Gileaðani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeðem", Gileaðani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", 6oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim pliæacima. Tako je poginulo èetrdeset i dvije tisuæe ljudi iz Efrajimova plemena. 7Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gileaðanin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu. 8Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema. 9On je imao trideset sinova i trideset kæeri, koje je poudao iz kuæe, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina. 10Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu. 11Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina. 12Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaše ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj. 13Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. 14On je imao èetrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. 15Zatim umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu.

Chapter 13

1 Izraelci su opet okrenuli da èine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za èerdeset godina. 2A bijaše neki èovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 3Toj se ženi ukaza Anðeo Jahvin i reèe joj: "Ti si neplodna i nisi raðala. 4Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka piæa i da ne jedeš ništa neèisto. 5Jer, zatrudnjet æeš, evo, i rodit æeš sina. I neka mu britva ne prijeðe po glavi, jer æe od majèine utrobe dijete biti Bogu posveæeno - bit æe nazirej Božji i on æe poèeti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca." 6Žena ode i kaza mužu: "Božji èovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anðela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 7Ali mi je rekao: 'Ti æeš zaèeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka piæa i ne jedi ništa neèisto jer æe ti dijete biti nazirej Božji od majèine utrobe do smrti.'" 8Tada se Manoah pomoli Jahvi i reèe: "Molim te, Gospode, neka Božji èovjek koga si jednom poslao doðe još jednom k nama i pouèi nas što æemo èiniti s djetetom kad se rodi!" 9Jahve usliši Manoaha i Anðeo Jahvin doðe opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. 10Žena brzo otrèa da obavijesti muža i reèe mu: "Gle, ukazao mi se èovjek koji mi je došao onog dana." 11Manoah ustade, poðe za ženom i kada doðe k èovjeku, upita ga: "Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?" A on odgovori: "Jesam." 12"Kada se ispuni ono što si rekao", opet æe Manoah, "po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?" 13Anðeo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se žena èuva svega što sam joj zabranio. 14Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka piæa, neka ne jede ništa neèisto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio." 15Tada reèe Manoah Anðelu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom." 16Anðeo Jahvin nato æe Manoahu: "Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi." Manoah, ne znajuæi da je to Anðeo Jahvin, 17reèe tada Anðelu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te možemo èastiti kada se ispuni što si obeæao." 18Anðeo Jahvin odgovori mu: "Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno." 19Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji èini tajanstvene stvari. 20Kada se poèe dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se Anðeo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše nièice. 21Anðeo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to Anðeo Jahvin. 22"Zacijelo æemo umrijeti", reèe ženi, "jer smo vidjeli Boga." 23"Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što èujemo." 24Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 25I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, izmeðu Sore i Eštaola.

Chapter 14

1 I siðe Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku meðu filistejskim kæerima. 2Vrativši se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", reèe on, "djevojku meðu filistejskim kæerima: oženite me njome." 3Otac i mati rekoše: "Zar nema djevojaka meðu kæerima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu izmeðu neobrezanih Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "Oženi me njome jer mi ona omilje." 4Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. 5Samson siðe tako u Timnu i kad doðe do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj iskoèi mladi lav rièuæi. 6Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne reèe ni ocu ni majci što je uèinio. 7Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. 8Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj pèela i med. 9On uze meda u ruke i jeo ga je iduæi putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne reèe da ga je uzeo iz mrtvog lava. 10Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako obièavahu mladi ljudi. 11Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. 12Tad im reèe Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat æu vam trideset truba finog platna i trideset sveèanih haljina. 13Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi æete meni dati trideset truba platna i trideset sveèanih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu oni, "mi te slušamo." 14A on im reèe: "Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. 15Èetvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili æemo spaliti i tebe i oèev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?" 16Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreæi: "Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?" 17Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. 18Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: "Što ima slaðe od meda i što ima jaèe od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." 19Tada duh Jahvin doðe na njega, te on siðe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeæu i dade sveèane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati oèevoj kuæi. 20A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac.

Chapter 15

1 Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson doðe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reèe: "Želim uæi k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. 2"Mislio sam," reèe mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlaða sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" 3Samson mu odgovori: "Ovaj put neæu biti krivac Filistejcima kad im uèinim zlo." 4I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luèi i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luè meðu dva repa. 5Tad zapali luèi, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike. 6Filistejci zapitaše: "Tko je to uèinio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj. 7"Kad ste to uèinili", reèe im Samson, "neæu mirovati dok vam se ne osvetim." 8I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani. 9Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 10"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu uèinimo kako je on uèinio nama." 11Tri tisuæe Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to uèinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše: 12"Doðosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", reèe im, "da me neæete ubiti." 13"Ne", odgovoriše mu, "mi æemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje. 14Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vièuæi od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 15Spazivši još sirovu magareæu èeljust, pruži on ruku, uze onu èeljust i pobi njome tisuæu ljudi. 16Tad reèe Samson: "Magareæom èeljusti gomile prebih, Magareæom èeljusti tisuæu pobih." 17Rekavši to, baci èeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreæi: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeði i pasti u ruke neobrezanima?" 19Tad Jahve rasijeèe udubinu što je kod Lehija i voda poteèe iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.

Chapter 16

1 Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i uðe k njoj. 2Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu noæ na gradskim vratima. Svu noæ bijahu mirni. "Prièekajmo do zore", mišljahu, "pa æemo ga ubiti." 3Ali je Samson ležao samo do ponoæi, a o ponoæi ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, išèupa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje. 4Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. 5Filistejski knezovi doðoše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i uèinimo nemoænim. A dat æe ti svaki od nas po tisuæu i sto srebrnih šekela." 6Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i èime bi se mogao svezati i svladati." 7Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." 8Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. 9Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine kuèina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage. 10Tad reèe Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži èime bi te trebalo vezati." 11On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." 12Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci. 13Tada Delila reèe Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon èime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalaèkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoæao bih i postao kao obièan èovjek." 14Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalaèkom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkalaèki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. 15Delila mu reèe: "Kako možeš reæi da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me veæ prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." 16Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i muèila ga, njemu veæ dozlogrdje. 17I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majèine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoæao bih i postao bih kao obièan èovjek." 18Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reèe im: "Doðite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi doðoše k njoj i donesoše sa sobom novac. 19Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva èovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poèe slabiti i ostavi ga snaga. 20Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvuæi æu se kao i uvijek i oslobodit æu se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oèi i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. 22Ali kosa gdje mu je obrijaše poène opet rasti. 23A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja." 24A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu èast govoreæi: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio." 25Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše meðu stupove. 26Samson tada reèe djeèaku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima poèiva zdanje da se naslonim na njih." 27A kuæa bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisuæe ljudi koji su gledali kako Samson igra. 28Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." 29I Samson napipa dva srednja stupa na kojima poèivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umiruæi nego što ih pobi za života. 31Poslije doðoše njegova braæa i sva kuæa njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga izmeðu Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina.

Chapter 17

1 Bijaše u Efrajimovoj gori èovjek po imenu Mikajehu. 2On reèe majci: "Tisuæu i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje èule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" 3I Mikajehu vrati joj tisuæu i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova reèe: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." 4Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On naèini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj kuæi. 5On mu sagradi svetište, zatim naèini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sveæenik. 6U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. 7Bijaše neki mladiæ iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. 8Taj èovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putujuæi, doðe u Efrajimovu goru do Mikine kuæe. 9Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." 10"Ostani kod mene", reèe mu Mika, "i budi mi ocem i sveæenikom, a ja æu ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit uðe. 11Levit je pristao da ostane u njega, i mladiæ mu bijaše kao jedan od sinova. 12Mika posveti levita za sveæenika; mladiæ je postao njegovim sveæenikom i živio je u Mikinoj kuæi. 13"Sad znam", reèe Mika, "da æe mi Jahve uèiniti dobro kad imam levita za sveæenika."

Chapter 18

1 U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište meðu Izraelovim plemenima. 2Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni doðoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuæe, i ondje zanoæiše. 3Kako bijahu blizu Mikine kuæe, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što æeš tu?" 4A on im odgovori: "Mika je uèinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao sveæenik." 5"Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo hoæe li nam uspjeti put koji smo poduzeli." 6"Idite u miru", odgovori im sveæenik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi." 7Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po obièaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. 8Kad se vratiše svojoj braæi u Sori i Eštaolu, braæa ih upitaše: "Što ste doznali?" 9Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenèine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. 10Kada doðete, naæi æete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u èemu što rodi zemlja!" 11Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. 12Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i doðoše do Mikine kuæe. 14A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi." 15Skrenuvši, oni uðoše u kuæu mladog levita, u Mikinu kuæu, i pozdraviše ga. 16I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 17ona petorica što su išla izviðati zemlju uðoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sveæenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. 18Kad su ušli u Mikinu kuæu i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sveæenik im reèe: "Što to radite?" 19"Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit æeš nam otac i sveæenik. Zar ti je bolje biti sveæenikom u kuæi jednog èovjeka nego da budeš sveæenikom jednog plemena i roda u Izraelu?" 20Sveæenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 21Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti. 22Bijahu veæ daleko od Mikine kuæe, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kuæama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 23Kada poèeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?" 24On odgovori: "Uzeli ste moga boga koga sam sebi naèinio i sveæenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'" 25Danovci mu odgovore: "Da te više nismo èuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuæu!" 26Danovci odoše dalje, a Mika, videæi da su jaèi od njega, okrenu se i vrati kuæi. 27I tako, uzevši boga što ga je naèinio Mika i sveæenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim maèem i spališe grad. 28Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. 30I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sveæenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 31I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika naèinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.

Chapter 19

1 U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki èovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoèu ženu iz Judina Betlehema. 2Rasrdivši se jednom, njegova ga inoèa ostavi i vrati se u oèevu kuæu u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva èetiri mjeseca. 3Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kuæi oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziðe u susret. 4Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noæivali. 5Èetvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reèe zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." 6I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reèe èovjeku: "Hajde, ostani još noæas i proveseli se!" 7A kad èovjek ustade da poðe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoæi. 8Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reèe: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jeduæi zajedno dok se nije nagnuo dan. 9Muž ustade da ide, s inoèom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reèe: "Evo se dan nagnuo k veèeru. Prenoæi još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru." 10Ali èovjek ne htjede prenoæiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoèa i sluga. 11Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se veæ jako nagnuo, pa sluga reèe svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoæimo." 12Ali mu gospodar odgovori: "Neæemo se svraæati u grad tuðinaca koji nisu Izraelci, nego æemo iæi do Gibee." 13Još reèe sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje æemo prenoæiti, u Gibeu ili Ramu." 14I proðoše, nastavljajuæi put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. 15Oni skrenuše onamo da prenoæe u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuæu da prenoæe. 16I doðe neki starac koji se predveèer vraæao s posla u polju. Bijaše to èovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. 17Podigavši oèi, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo æeš?" - upita ga starac. 18A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraæam se kuæi, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuæu. 19Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." 20"Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noæiti na trgu." 21I uvede ga u svoju kuæu i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. 22Dok su se oni krijepili, gle, neki graðani, opaki ljudi, okružiše kuæu i, lupajuæi svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuæe: "Izvedi toga èovjeka što je ušao u tvoju kuæu da ga se namilujemo." 23Tad iziðe domaæin iz kuæe i reèe im: "Ne, braæo moja, ne èinite zla. Taj je èovjek ušao u moju kuæu, zato ne èinite bezakonja. 24Evo, moja je kæi djevica, prepustit æu vam je. Èinite od nje što vam drago, ali ovom èovjeku ne èinite bezakonja." 25Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj èovjek uze inoèu te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noæ do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je. 26Pred zoru žena doðe i pade na ulaz kuæe onog èovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. 27Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kuæna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoèu, kako leži na kuænim vratima s rukama na pragu. 28"Ustani, idemo!" - reèe joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kuæi. 29Kada je došao kuæi, trže nož i uze mrtvo tijelo inoèino, rasijeèe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. 30I tko god vidje reèe: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijeæati i govoriti."

Chapter 20

1 Tada iziðe sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan èovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. 2Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, doðoše na zbor Božjeg naroda, èetiri stotine tisuæa pješaka viènih maèu. 3A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zloèin!" 4Levit, muž ubijene žene, uze rijeè: "Došao sam s inoèom u Benjaminovu Gibeu da prenoæim. 5A graðani Gibee ustadoše na mene i noæu opkoliše kuæu u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su inoèu silovali tako da je umrla. 6Zato sam uzeo mrtvu inoèu, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su poèinili sramotno djelo u Izraelu. 7Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." 8Sav narod ustade kao jedan èovjek govoreæi: "Neka se nitko od nas ne vraæa svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj kuæi! 9Nego da sada ovo uèinimo Gibei: bacit æemo ždrijeb; 10i uzet æemo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisuæe i po tisuæu od deset tisuæa: oni æe nositi hranu vojsci, onima koji æe krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je poèinila u Izraelu." 11I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan èovjek. 12Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zloèin dogodio meðu vama? 13Sada izruèite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje braæe Izraelaca. 14Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. 15A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisuæa ljudi viènih maèu, bez stanovnika Gibee. 16Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj gaðao kamenom iz praæke navlas toèno, ne promašujuæi cilja. 17A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, èetiri stotine tisuæa, sve ljudi viènih maèu i sve samih ratnika. 18I sinovi Izraelovi, ustavši, poðoše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko æe od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda poðe prvi." 19Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom. 20Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom. 21A Benjaminovci iziðoše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju. 22Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!" 23Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. 24Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima, 25ali toga drugog dana Benjamin iziðe iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisuæe ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vièni maèu. 26Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do veèeri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom. 27I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, 28i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite, jer æu ih sutra predati u vaše ruke." 29Tad Izrael postavi èete u zasjedu oko Gibee. 30Treæega dana poðoše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. 31Benjaminovci iziðoše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca. 32I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tuèemo kao i prvi put." A Izraelci rekoše: "Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!" 33Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova iziðe iz svog skrovišta zapadno od Gibee. 34Deset tisuæa vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da æe ih zadesiti zlo. 35I Jahve potuèe Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisuæa i sto ljudi viènih maèu. 36Benjaminovci vidješe da su pobijeðeni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdajuæi se u zasjedu što su je postavili oko Gibee. 37A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim maèem sve stanovništvo. 38Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: 39tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin poèe ubijati Izraelce i posijeèe im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju." 40A kada se znak, stup dima, poèeo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu. 41Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo. 42I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s leða. 43Tako su opkolili Benjamina i, goneæi ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na istoènoj strani. 44I palo je Benjaminu osmnaest tisuæa ljudi, sve samih vrsnih junaka. 45Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijekuæi po cestama, Izraelci pobiše još pet tisuæa ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisuæe ljudi. 46Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuæa ljudi viènih maèu, sve samih vrsnih junaka. 47Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. 48Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim maèem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.

Chapter 21

1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu." 2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi. 3Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" 4Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice. 5Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi. 6Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. 7Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"

8Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu. 9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu. 10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom. 11Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše. 12I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu. 13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir. 14Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve. 15Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima. 16"Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?" 17Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 18A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!" 19"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. 20I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. 21Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju. 22A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'" 23Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima. 24Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu. 25U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.

Ruth

Chapter 1

1 U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa iz Betlehema Judina jedan èovjek ode sa svojom ženom i sa svoja dva sina da se naseli na Moapskim poljanama. 2Taj se èovjek zvao Elimelek, žena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon; svi bijahu Efraæani iz Betlehema Judina. Stigoše na Moapske poljane i tu se nastaniše. 3Tada Elimelek, Noemin muž, umrije, i ona osta sama sa svoja dva sina. 4Oni se oženiše Moapkama; jedna se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboraviše deset godina. 5Onda umriješe i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva sina i bez svoga muža. 6Tada se ona diže sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana jer je èula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj i dao mu kruha. 7Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je živjela, a s njome i njezine snahe; krenuše na put da se vrate u zemlju Judinu. 8Noemi tada reèe svojim dvjema snahama: "Vratite se svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao što vi bijaste pokojnicima i meni. 9Neka vam Jahve udijeli da obje naðete mir, svaka u domu svoga muža!" I poljubi ih, a one briznuše u plaè. 10I rekoše joj: "Ne! Mi æemo s tobom, tvome narodu." 11Ali im reèe Noemi: "Vratite se natrag, kæeri moje! Zašto biste išle sa mnom? Zar æu još imati sinova u utrobi svojoj da vam budu muževi? 12Vratite se natrag, kæeri moje, idite samo! Odviše sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade da se udam još noæas i da rodim sinove' - 13zar biste mogle èekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kæeri moje, tuga bi moja bila veæa od vaše, jer se ruka Jahvina digla na me." 14One i opet zaplakaše i zajecaše. Orpa poljubi svoju svekrvu i vrati se, a Ruta ostade s njom. 15Noemi joj reèe: "Eto vidiš, jetrva se tvoja vratila narodu svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!" 16A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit æu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. 17Gdje ti umreš, umrijet æu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat æe i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe." 18Videæi gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade je odvraæati. 19Tako su zajedno išle dok ne doðoše u Betlehem. A kad doðoše u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo Noemi?" - pitahu žene. 20A ona im odgovaraše: "Ne zovite me više Noemi nego me zovite Mara; jer me Šadaj gorèinom ispunio! 21Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraæa bez igdje ièega. Zašto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoèi protiv mene i Svemoguæi me u tugu zavi?" 22Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem baš kad je poèela žetva jeèma.

Chapter 2

1 Noemi imaše roðaka po mužu, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz. 2Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!" 3I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za žeteocima. A sreæa je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova. 4I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: "Jahve te blagoslovio!" 5Boaz æe nato momku koji je nadzirao žeteoce: "Èija je ona mlada žena?" 6A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka što je došla prateæi Noemi s Moapskih poljana. 7Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuæu." 8Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika. 9Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju." 10Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuješ pažnju kad sam tuðinka?" 11Boaz joj odgovori: "Èuo sam što si sve uèinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavièaj svoj te došla u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi poznavala. 12Neka ti Jahve plati sve što si uèinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!" 13Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja." 14Kad bijaše vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteèe. 15Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati. 16Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!" 17I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovrše ono što je napabirèila: bijaše otprilike jedna efa jeèma. 18Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila. 19Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se Boaz." 20Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraæuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je èovjek naš rod; jedan od naših skrbnika." 21Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi reèe: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'" 22Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi." 23I tako se držala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne požeše i jeèam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.

Chapter 3

1 Onda æe joj Noemi, svekrva njezina: "Kæeri moja, da ti potražim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? 2Vidiš, Boaz, s èijim si se poslenicima našla, naš je roðak. Evo, on æe noæas vijati jeèam na gumnu. 3Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije. 4Kad bude lijegao, dobro pazi gdje æe leæi; pa kad legne, otiði onamo, podigni mu pokrivaè s nogu i lezi ondje! Tada æe ti on reæi što ti je èiniti." 5Ona joj odgovori: "Uèinit æu sve kako mi kažeš." 6I siðe na gumno i uèini sve kako joj je svekrva naredila. 7A Boaz, pošto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leže kraj stoga. Onda ona priðe polako, otkri mu noge i leže. 8Kad bijaše oko ponoæi, trže se èovjek i obrnu se, i gle: žena leži do njegovih nogu. 9"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik." 10"Blagoslovio te Jahve, kæeri moja!" - doèeka on. "Ovaj drugi tvoj èin milosti još je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijediš mlade poslenike, bili oni bogati ili siromašni. 11I zato se, kæeri moja, sada ne plaši: uèinit æu ti sve što zatražiš, jer sva vrata moga naroda znaju da si èestita žena. 12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji još bliži od mene. 13Ostani noæas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet æu te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra." 14I spavaše ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego što mogaše èovjek èovjeka razaznati jer mišljaše: "Ne treba da znaju da je žena bila na gumnu." 15I kaza joj: "Daj ogrtaè što je na tebi i drži ga dobro." Ona ga pridrža, a on joj nasu šest mjerica jeèma i naprti joj. I ode ona u grad. 16Kad je stigla, upita je svekrva: "Što je s tobom, kæeri moja?" A ona joj pripovjedi sve što je uèinio za nju. 17I nadoveza: "Ovih šest mjerica jeèma dade mi kazujuæi: 'Ne smiješ se vratiti svekrvi praznih ruku.'" 18Nato æe joj Noemi: "Budi mirna, kæeri moja, dok ne vidiš što æe biti: jer neæe on imati spokoja dok sve još danas ne dokrajèi."

Chapter 4

1 Boaz potom iziðe na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naiðe onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo i sjedni!" Onaj doðe i sjede. 2Onda Boaz uze deset ljudi izmeðu starješina gradskih i reèe: "Posjedajte ovdje!" I posjedaše. 3Zatim reèe skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih polja, htjela bi prodati ono zemlje našega brata Elimeleka. 4Zato sam odluèio da se s tobom razgovorim i predložim ti: otkupi njivu pred ovima koji sjede ovdje i pred starješinama moga naroda. Ako je kaniš otkupiti, onda otkupi; ako ne kaniš, kaži mi da znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu tek iza tebe." A onaj reèe: "Hoæu, otkupit æu je." 5Onda kaza Boaz: "Kad uzmeš zemlju iz ruke Noemi, treba da uzmeš i Rutu Moapku, pokojnikovu ženu, da se pokojniku saèuva ime na baštini." 6Ali skrbnik reèe: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne raspem svoje baštine. Otkupi ti po svome skrbnièkom pravu jer ja ne mogu." 7A bijaše od starine obièaj u Izraelu: da se èemu potkrijepi valjanost otkupa ili zamjene, èovjek bi izuo sandalu i dao je drugome. To bijaše svjedoèanstvo u Izraelu. 8Tako dakle i onaj skrbnik reèe Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i dade mu je. 9Tada Boaz kaza starješinama i svemu narodu: "Vi ste danas svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono što je bilo Elimelekovo, sve što je bilo Kiljonovo i Mahlonovo. 10Uz to uzimam za ženu Rutu Moapku, ženu Mahlonovu, da bi se saèuvalo ime pokojnikovo na baštini i da se ime njegovo ne bi zatrlo meðu braæom njegovom i nestalo s vrata zavièaja njegova. Vi ste danas tome svjedoci." 11Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starješine rekoše: "Svjedoci smo! Dao Jahve da žena koja ulazi u dom tvoj bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kuæu Izraelovu! Obogati se u Efrati, a prodièi u Betlehemu! 12Neka tvoja kuæa, po potomstvu koje æe ti dati Jahve od ove mlade žene, bude kao kuæa Peresa, koga Judi rodi Tamara!" 13Tako Boaz uze Rutu i ona posta žena njegova. Uðe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina. 14Onda žene rekoše Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji ti danas nije uskratio skrbnika! I prodièio njegovo ime u Izraelu! 15On æe biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi više od sedam sinova." 16Noemi uze djeèaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom. 17Susjede mu nadjenuše ime govoreæi: "Noemi se rodio sin!" I prozvaše ga Obed; on je otac Jišaja, oca Davidova. 18A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona, 19Hesron Rama, Ram Aminadaba, 20Aminadab Nahšona, Nahšon Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda, 21Obed Jišaja, a Jišaj Davida.

1 Samuel

Chapter 1

1 Bio jedan èovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3Taj je èovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveæenici Jahvini. 4Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obièno svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kæerima davao više žrtvenih dijelova, 5a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 6Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 7Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8Tada joj reèe Elkana, njezin muž: "Zašto plaèeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" 9Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveæenik Eli sjeðaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10I ojaðena u duši pomoli se Ana Jahvi, plaèuæi gorko. 11I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško èedo, ja æu ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neæe prijeæi preko glave njegove." 12Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije èuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14I reèe joj Eli: "Dokle æeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" 15Ali Ana odgovori i reèe: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna piæa nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." 17Tada joj Eli odgovori ovako: "Poði u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18A ona reèe: "Neka službenica tvoja naðe milost u oèima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. 19Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i doðoše svojoj kuæi u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. 20Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reèe, "izmolila od Jahve". 21Poslije godine dana uziðe njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. 22Ali Ana ne poðe s njim jer reèe svome mužu: "Neæu poæi dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda æu ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." 23I odgovori joj Elkana, njezin muž: "Èini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod kuæe dojeæi sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. 24Èim ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A djeèak je bio još vrlo mlad. 25Tada zaklaše junca, a majka djeèakova pristupi k Eliju. 26I reèe Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleæi se Jahvi. 27Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. 28Zato i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi.

Chapter 2

1 Nato se Ana pomoli ovako: "Klièe srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomoæi tvojoj. 2Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. 3Ne govorite mnogo hvastavih rijeèi, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznajuæi Bog, pravo on prosuðuje djela. 4Lomi se luk junacima, nemoæni se snagom opasuju. 5Nekoæ siti sad se za kruh muèe, nekoæ gladni ne gladuju više. Nerotkinja raða sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. 6Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. 7Jahve èini uboga i bogata, obara èovjeka i uzvisuje. 8Diže slabiæa iz prašine, iz bunjišta izvlaèi uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poèasna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. 9Korake èuva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku (svojom snagom èovjek ne stjeèe pobjede). 10Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi meðama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga." 11Potom se Ana vrati u Ramu, a djeèak ostade da služi Jahvi pod okom sveæenika Elija. 12A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13ni za prava sveæenika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga sveæenikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14i zabadao njom u kotliæ ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sveæenik sebi. Tako su èinili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. 15Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga sveæenikov i rekao èovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispeèem sveæeniku! On neæe od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." 16Ako bi mu èovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet æu silom." 17Grijeh je mladiæa bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. 18A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u opleæku lanenom. 19Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. 20A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govoreæi: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vraæali svojoj kuæi. 21Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kæeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. 22Eli je bio veæ vrlo star, ali je ipak èuo sve što su njegovi sinovi èinili svemu Izraelu. 23I on im reèe: "Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? 24Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih èujem ... Sablažnjujete narod Jahvin. 25Ako èovjek zgriješi èovjeku, Bog æe prosuditi. Ali ako èovjek zgriješi Jahvi, tko æe se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odluèio da ih pogubi. 26A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. 27Uto doðe jedan Božji èovjek k Eliju i reèe mu: "Ovako govori Jahve: 'Nisam li se jasno objavio domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, robovi u kuæi faraonovoj? 28Odabrao sam ih izmeðu svih plemena Izraelovih da mi budu sveæenici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose opleæak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, toveæi ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30Zato sam - rijeè je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da æe dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rijeè je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja èastim one koji mene èaste, a koji mene preziru, bit æe osramoæeni. 31Gle, dolaze dani kad æu odsjeæi mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više neæe biti starca u tvom domu. 32Ti æeš kivnim okom gledati na sve dobro kojim æu obasuti Izraela, i nikada više neæe biti starca u tvom domu. 33Zadržat æu ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oèi i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut æe od ljudskoga maèa. 34Znak æe ti biti ono što æe stiæi oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica æe poginuti istoga dana. 35Ja æu sebi podiæi vjerna sveæenika koji æe raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu æu sazdati trajan dom, i on æe svagda stupati pred pomazanikom mojim. 36A koji god ostane od tvoga doma, dolazit æe da mu se pokloni i da izmoli srebrn novèiæ ili hljeb kruha i kazat æe: 'Molim te, primi me u kakvu god službu sveæenièku, da imam zalogaj kruha.'"

Chapter 3

1 Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viðenja nisu bila èesta. 2No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - oèi su njegove poèele slabiti te više nije mogao vidjeti - 3svijeænjak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kovèeg Božji. 4I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!" 5I otrèa k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli reèe: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i leže. 6I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!" 7Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena rijeè Jahvina. 8I Jahve zovnu Samuela po treæi put. On usta, ode k Eliju i reèe: "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao djeèaka. 9Zato reèe Samuelu: "Idi i lezi; a ako te zovne, ti reci: 'Govori, sluga tvoj sluša.'" I Samuel ode i leže na svoje mjesto. 10I doðe Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša." 11Tada Jahve reèe Samuelu: "Evo, uèinit æu nešto u Izraelu da æe oba uha zujati svakome koji èuje. 12U onaj æu dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za kuæu njegovu, od poèetka do kraja. 13Ti æeš mu objaviti da osuðujem kuæu njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. 14Zato - kunem se domu Elijevu - neæe oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka." 15Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel se bojao kazati viðenje Eliju. 16Ali Eli zovnu Samuela govoreæi: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo me!" 17I on upita: "Kakva je rijeè koju ti reèe? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog uèinio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao." 18Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli reèe: "On je Jahve, neka èini što je dobro u oèima njegovim!" 19Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih rijeèi padne na zemlju. 20Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. 21Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, [4:1] i rijeè se Samuelova obraæala svemu Izraelu. (Eli je bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.)

Chapter 4

1 U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci iziðoše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. 2Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko èetiri tisuæe ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju. 3Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: "Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Poðimo u Šilo po Kovèeg saveza Jahvina neka doðe u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja." 4Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kovèeg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, doðoše kao pratioci Kovèega. 5Kad je Kovèeg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. 6Filistejci èuše taj gromki poklik i zapitaše: "Što znaèi taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatiše da je Kovèeg Jahvin stigao u njihov tabor. 7Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. 8Jao nama! Tko æe nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. 9Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" 10Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potuèeni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisuæa pješaka poginulo na izraelskoj strani. 11I Kovèeg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas. 12Jedan Benjaminovac otrèa iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. 13Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, pazeæi na cestu, jer mu je srce strepilo za Kovèeg Božji. Taj dakle èovjek doðe da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. 14Kad je Eli èuo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" Èovjek se požuri i doðe da obavijesti Elija. - 15A Eliju bijaše devedeset i osam godina, oèi mu bijahu ukoèene te ništa više nije vidio. - 16Èovjek reèe Eliju: "Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "Što se dogodilo, sine?" 17Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kovèeg je Božji otet!" 18Kad je spomenuo Kovèeg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star èovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu èetrdeset godina. 19Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je èula vijest da je otet Kovèeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. 20Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. 21Djetetu nadjenu ime Ikabod govoreæi: "Otišla je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Kovèeg Božji i na svoga svekra i svoga muža. 22Zato reèe: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kovèeg Božji.

Chapter 5

1 Kad su Filistejci osvojili Kovèeg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 2Nato Filistejci uzeše Kovèeg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 3Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 4Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše nièice na zemlji pred Kovèegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsjeèene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 5Zato Dagonovi sveæenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 6Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih èirevima, Ašdod i njegovo podruèje. 7Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: "Kovèeg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprijeèila protiv nas i protiv našega boga Dagona." 8Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: "Što da radimo s Kovèegom Boga Izraelova?" A oni odgovoriše: "U Gat neka se prenese Kovèeg Boga Izraelova." I prenesoše Kovèeg Boga Izraelova onamo. 9Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari graðane, od najmanjega do najveæega, tako da im se pojaviše èirevi. 10Oni tada poslaše Kovèeg Božji u Ekron. Ali kad je Kovèeg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: "Donesoše Kovèeg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" 11Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kovèeg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 12Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni èirevima i bolni se vapaj grada dizao do neba.

Chapter 6

1 Kovèeg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. 2Tada Filistejci sazvaše sveæenike i vraèe i zapitaše ih: "Što da radimo s Kovèegom Jahvinim? Pouèite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto." 3Oni odgovoriše: "Ako hoæete vratiti Kovèeg Boga Izraelova, ne šaljite ga natrag prazna nego uza nj pošaljite i naknadnicu. Tada æete se izlijeèiti i znat æete zašto se njegova ruka nije okrenula od vas." 4Oni zapitaše: "Kakvu naknadnicu treba da mu pošaljemo?" Oni odgovoriše: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih èireva i pet zlatnih štakora, jer je ista nevolja na vama i na vašim knezovima. 5Naèinite, dakle, likove svojih èireva i likove svojh štakora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda æe dignuti ruku svoju od vas, od vaših bogova i od vaše zemlje. 6Zašto hoæete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egipæanima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? 7Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje još nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. 8Tada æete uzeti Kovèeg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao žrtvu naknadnicu stavit æete u kovèežiæ kraj njega i tako neka poðe. 9Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Šemeša, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat æemo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo sluèajno." 10Ljudi uèiniše tako: uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad zadržaše u staji. 11Kovèeg Jahvin staviše na kola i kovèežiæ sa zlatnim štakorima i s likovima svojih èireva. 12Krave udariše ravno cestom prema Bet Šemešu i jednako su išle istim putem, mukale su iduæi, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet Šemeša. 13Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši oèi, ugledaše Kovèeg i potrèaše mu s veseljem u susret. 14Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave kao žrtvu paljenicu Jahvi. 15Leviti bijahu skinuli Kovèeg Jahvin i kovèežiæ što je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. 16Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiše se u Ekron isti dan. 17A ovo je pet zlatnih èireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. 18A zlatnih je štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvrðenih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovèeg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša. 19Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kovèeg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi meðu njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. 20Tada ljudi u Bet Šemešu rekoše: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome æe otiæi sada od nas?" 21I poslaše poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poruèiše im: "Filistejci su vratili Kovèeg Jahvin. Doðite i odnesite ga sebi."

Chapter 7

1 Tada doðoše ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoše Kovèeg Jahvin sebi. Unesoše ga u kuæu Abinadabovu, na uzvišici, i posvetiše njegova sina Eleazara da èuva Kovèeg Jahvin. 2Od dana kad je Kovèeg bio postavljen u Kirjat Jearimu, proðe mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom. 3Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega srca svoga vraæate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuðe bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada æe vas on izbaviti iz ruke Filistejaca." 4Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. 5Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas." 6Oni se dakle skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagriješili smo Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7Kad su Filistejci èuli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 8I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca." 9Samuel uze jedno janje sisanèe i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. 10Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. 11Ratnici izraelski iziðoše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tukuæi ih sve do ispod Bet Kara. 12A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izmeðu Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govoreæi: "Dovde nam je Jahve pomogao." 13Tako su Filistejci bili poniženi i nikada više ne navališe na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. 14I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiše se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podruèje iz ruke filistejske. I bio je mir izmeðu Izraela i Amorejaca. 15Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka. 16Svake je godine obilazio Betel, Gilgal i Mispu i u svim je tim mjestima sudio Izraelu. 17Zatim se vraæao u Ramu, jer je ondje imao svoju kuæu i ondje je sudio Izraelu. Ondje je podigao i žrtvenik Jahvi.

Chapter 8

1 Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. 2Njegov prvoroðenac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. 3Ali sinovi nisu išli stopama oèevim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. 4Tada se skupiše sve starješine izraelske i doðoše k Samuelu u Ramu. 5I rekoše mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda." 6Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: "Daj nam kralja da nam vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi. 7A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeæi da ja kraljujem nad njima. 8Sve što su èinili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tuðim bogovima - tako oni èine i tebi. 9Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih sveèano opomeni i pouèi o pravima kralja koji æe vladati nad njima." 10Samuel ponovi sve Jahvine rijeèi narodu koji je od njega tražio kralja. 11I reèe: "Ovo æe biti pravo kralja koji æe kraljevati nad vama: uzimat æe vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni æe trèati pred njegovim bojnim kolima. 12Postavljat æe ih za tisuænike i pedesetnike; orat æe oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izraðivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. 13Uzimat æe kralj vaše kæeri da mu prireðuju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. 14Uzimat æe najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat æe ih svojim dvoranima. 15Uzimat æe desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat æe je svojim dvoranima i svojim službenicima. 16Uzimat æe vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat æe ih za svoj posao. 17Uzimat æe desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat æete mu robovi. 18I kad jednoga dana budete vapili za pomoæ zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas neæe uslišati u onaj dan!" 19Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego reèe: "Ne! Hoæemo da kralj vlada nad nama! 20Tako æemo i mi biti kao svi narodi: sudit æe nam naš kralj, bit æe nam voða i vodit æe naše ratove." 21Kad je Samuel èuo što narod govori, kaza sve Jahvi. 22A Jahve reèe Samuelu: "Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!" Tada Samuel reèe Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!"

Chapter 9

1 Živio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, èovjek imuæan. 2Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega èovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. 3Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reèe svome sinu Šaulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!" 4I proðoše oni Efrajimovu goru i proðoše zemlju Šališu, ali ne naðoše ništa; proðoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; proðoše i zemlju Benjaminovu, ali ne naðoše ništa. 5Kad su došli u zemlju Suf, reèe Šaul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!" 6A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi èovjek Božji; to je vrlo ugledan èovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo, dakle, k njemu, možda æe nas uputiti u ono zbog èega smo pošli na put." 7A Šaul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, što æemo ponijeti èovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo èovjeku Božjem. Što mu možemo dati?" 8A momak opet progovori i reèe Šaulu: "Gle, imam u ruci èetvrt šekela srebra: dat æu ga Božjem èovjeku da nas uputi kamo bismo išli." 9Nekoæ se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao vidjelac. - 10Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji. 11Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: "Je li gore vidjelac?" - 12One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici. 13Èim uðete u grad, naæi æete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne doðe, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda æe tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer æete ga sada još naæi." 14Oni otiðoše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazeæi na uzvišicu. 15A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu: 16"Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti æeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene." 17A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'" 18Šaul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi kaži gdje je vidioèeva kuæa." 19A Samuel odgovori Šaulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na uzvišicu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve æu ti kazati što ti je na srcu. 20A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?" 21A Šaul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve rijeèi?" 22Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. 23Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga staviš na stranu." 24Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu reèe: "Evo, pred tobom je ono što je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano baš za ovu zgodu." Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom. 25Potom odande siðoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu. 26I on leže na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu Šaula (na krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je Šaul ustao, izaðoše obojica, on i Samuel. 27Kad su došli na kraj grada, reèe Samuel Šaulu: "Kaži momku neka poðe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Božju."

Chapter 10

1 Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i reèe: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti æeš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit æeš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom baštinom. 2Kad odeš sada od mene, naæi æeš dva èovjeka kod Rahelina groba, na granici zemlje Benjaminove, u Selsahu. Oni æe ti reæi: 'Našle su se magarice koje si pošao tražiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas i govori: Što da uèinim za svoga sina?' 3A kad odeš odande dalje i doðeš do Taborskog Hrasta, srest æeš ondje tri èovjeka koja æe iæi gore k Bogu u Betel. Jedan æe nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a treæi mijeh vina. 4Oni æe te pozdraviti i dat æe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. 5Poslije toga doæi æeš u Gibeu Božju (gdje se nalazi filistejski stup). Kad uðeš u grad, namjerit æeš se na povorku proroka koji æe silaziti s uzvišice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni æe biti u proroèkom zanosu. 6Tada æe na te siæi duh Jahvin te æeš pasti u proroèki zanos s njima i promijenit æeš se u drugog èovjeka. 7A kad ti se ispune ti znakovi, onda èini kako ti se prilika pruži jer je Bog s tobom. 8Zatim æeš siæi preda mnom u Gilgal i ja æu siæi k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve prièesnice. Sedam dana èekaj dok ne doðem k tebi i ne pouèim te što æeš èiniti." 9Èim je Šaul okrenuo leða da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. 10Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, doðe mu u susret povorka proroka i duh Božji siðe na njega te on pade u proroèki zanos usred njih. 11I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, poèeše govoriti jedan drugome: "Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul meðu prorocima?" 12A jedan od njih odvrati i reèe: "A tko je njihov otac?" Otuda je nastala poslovica: "Zar je i Šaul meðu prorocima?" 13Kad je prošao njegov zanos, Šaul se vrati kuæi. 14A Šaulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste išli?" A Šaul odgovori: "Da tražimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otišli smo k Samuelu." 15A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel." 16A Šaul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se našle magarice." Ali mu ništa ne reèe o kraljevskoj èasti koju mu je prorekao Samuel. 17Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu 18i reèe sinovima Izraelovim: "Ovako govori Jahve: 'Ja sam izveo Izraela iz Egipta i izbavio sam vas iz egipatske ruke i iz ruke svih kraljevstava koja su vas tlaèila. 19A vi ste danas odbacili svoga Boga, onoga koji vas je izbavljao od svih vaših zala i svih vaših nevolja i rekli ste mu: 'Ne, nego postavi kralja nad nama!' Zato sada stanite pred Jahvom po svojim plemenima i rodovima.'" 20Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ždrijeb pade na pleme Benjaminovo. 21Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ždrijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, èovjeka po èovjeka, ždrijeb pade na Šaula, sina Kiševa; ali kad ga potražiše, na naðoše ga. 22Tada još jednom upitaše Jahvu: "Je li taj èovjek došao ovamo?" A Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom." 23Otrèaše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. 24Tada Samuel reèe svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "Živio kralj!" 25Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj kuæi. 26Šaul se takoðer vrati kuæi u Gibeu, a s njim poðoše junaci kojima je Bog taknuo srce. 27Ali neke ništarije rekoše: "Kako æe nas taj spasiti?" I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara.

Chapter 11

1 Otprilike poslije mjesec dana doðe Amonac Nahaš i utabori se kod Jabeša Gileadskog. Svi Jabešani poruèiše Nahašu: "Sklopi savez s nama pa æemo ti se pokoriti." 2Ali im Amonac Nahaš odgovori: "Ovako æu sklopiti savez s vama: svakome æu od vas iskopati desno oko, i tako æu uèiniti sramotu svemu Izraelu." 3A jabeške mu starješine rekoše: "Ostavi nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne naðe nitko da nas izbavi, predat æemo se tebi." 4I doðoše poslanici u Šaulovu Gibeu te izložiše sve narodu da èuje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. 5A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: "Što je ljudima te plaèu?" I pripovjediše mu što su rekli Jabešani. 6Kad je Šaul èuo te rijeèi, duh Jahvin siðe na njega i silan gnjev uskipje u njemu. 7I uze on dva vola, isijeèe ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poruèi: "Tko ne poðe za Šaulom, ovako æe biti s njegovim govedima." I strah Božji obuze ljude te poðoše kao jedan èovjek. 8Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisuæa, a Judinih ljudi trideset tisuæa. 9Zatim reèe poslanicima koji bijahu došli: "Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripeèe, stiæi æe vam pomoæ." Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. 10I poruèiše Nahašu: "Sutra æemo izaæi k vama, pa uèinite s nama što vam bude drago." 11Sutradan Šaul razdijeli narod u tri èete, koje provališe u tabor o jutarnjoj straži i tukoše Amonce do najveæe dnevne žege; a što preživje, rasprša se da ni dvojica ne ostaše zajedno. 12Tada narod reèe Samuelu: "Tko je onaj što je govorio: 'Zar æe Šaul kraljevati nad nama?' Dajte te ljude da ih pogubimo!" 13Ali Šaul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu." 14Tada Samuel reèe narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo kraljevstvo." 15I sav narod krenu u Gilgal i ondje postaviše Šaula za kralja pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje žrtvovaše pred Jahvom žrtve prièesnice i ondje je Šaul sa svim Izraelcima slavio slavlje.

Chapter 12

1 Tada Samuel reèe svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam vašu želju u svemu što ste od mene tražili i postavih kralja nad vama. 2I od sada æe kralj iæi pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su meðu vama. Ja sam išao pred vama od svoje mladosti pa do današnjega dana. 3Evo me! Posvjedoèite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tlaèio? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja æu vam sve natrag vratiti." 4A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tlaèio, nisi ni od koga primio ništa." 5Još im reèe: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste našli ništa u mojoj ruci." A oni odgovoriše: "Tako je!" 6Tada Samuel reèe narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz Egipta. 7Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je uèinio Jahve vama i vašim ocima. 8Kad je Jakov došao u Egipat, Egipæani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomoæ. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu. 9Ali oni zaboraviše Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. 10I opet su vapili Jahvi za pomoæ govoreæi: 'Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama; izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa æemo ti služiti!' 11I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha. 12Ali kad vidjeste Nahaša, kralja amonskoga, kako ide na vas, rekoste mi: 'Ne, nego kralj neka vlada nad nama!' Pa ipak je vaš kralj Jahve, vaš Bog! 13I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio kralja nad vama. 14Ako se budete bojali Jahve i njemu budete služili, ako budete slušali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit æete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama. 15Ako li ne budete slušali Jahvina glasa, ako se budete protivili njegovim zapovijedima, tada æe se ruka Jahvina spustiti na vas i na vašega kralja da vas uništi. 16Sada još jednom pristupite i vidite veliki znak koji æe Jahve uèiniti pred vašim oèima. 17Nije li sada pšenièna žetva? Ali ja æu zazvati Jahvu i on æe poslati gromove i kišu. I jasno æete razabrati kako je veliko zlo koje ste uèinili pred Jahvom tražeæi sebi kralja." 18Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. 19I sav narod reèe Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeæi sebi kralja." 20Ali Samuel reèe narodu: "Ne bojte se! Vi ste, doduše, uèinili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. 21Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. 22A Jahve neæe odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas uèini svojim narodom. 23A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajuæi moliti za vas i upuæivati vas na dobar i pošten put. 24Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim oèitovao meðu vama. 25Ako li budete èinili zlo, propast æete vi i vaš kralj."

Chapter 13

1 Šaulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom. 2Šaul izabra sebi tri tisuæe Izraelaca: dvije tisuæe od njih bijahu sa Šaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuæa bijaše s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Šaul otpustio svakoga u njegov šator. 3Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji 4i sav Izrael doznade novost: "Šaul je srušio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!" I narod se poèe skupljati oko Šaula u Gilgalu. 5A Filistejci se skupiše da vojuju na Izraela: tri tisuæe bojnih kola, šest tisuæa konja, a mnoštvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaboriše se kod Mikmasa, istoèno od Bet Avena. 6Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u peæine, jame, kamenjake, jarke i èatrnje. 7Neki su prešli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. 8On prièeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula. 9Tada reèe Šaul: "Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve prièesnice!" I prinese žrtvu paljenicu. 10I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Šaul mu iziðe u susret da ga pozdravi. 11Samuel ga upita: "Što si uèinio?" A Šaul odgovori: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do odreðenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, 12pomislio sam: sad æe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neæu stiæi molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu." 13Samuel tada reèe Šaulu: "Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uèvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. 14A sada se tvoje kraljevstvo neæe trajno održati: Jahve je potražio sebi èovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio." 15Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Što je naroda ostalo, poðe za Šaulom u susret ratnicima. Kad su došli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, Šaul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijaše ga oko šest stotina ljudi. 16Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. 17Tada iz filistejskog tabora izaðe èeta pljaèkaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku; 18drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treæi odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom. 19A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaèa, jer su Filistejci rekli: "Treba sve uèiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maèeva i kopalja." 20Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. 21A cijena je bila dvije treæine šekela za raonike i motike, jedna treæina za oštrenje sjekire i za nasaðivanje ostana. 22Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni maèa ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan. 23A dotle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa.

Chapter 14

1 Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reèe svome momku štitonoši: "Hajde da prijeðemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio. 2Šaul je sjedio na meði Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. 3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveæenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. 4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 6Jonatan reèe svome štitonoši: "Hajde da prijeðemo do straže onih neobrezanika. Možda æe Jahve uèiniti nešto za nas, jer ništa ne prijeèi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." 7A štitonoša mu odgovori: "Èini sve na što te srce tvoje potièe. Ja æu s tobom, moje je srce kao tvoje srce." 8Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im se. 9Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima. 10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak." 11Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." 12I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto nauèimo!" A Jonatan reèe svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." 13Jonatan se poèe penjati pomažuæi se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. 14U tome prvom pokolju što ga uèiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. 15Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i èetu pljaèkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. 16A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. 17I Šaul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše! 18Tada Šaul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim. 19Ali dok je Šaul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veæa, pa Šaul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!" 20Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše meðu njima. 21A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom. 22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj. 23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona. 24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije veèeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. 25Ali je ondje bilo medenoga saæa na površini zemlje. 26Kad je narod došao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 27Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oèi. 28Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" 29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda. 30Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veæi?" 31Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 33I javiše to Šaulu govoreæi: "Gle, narod griješi Jahvi jeduæi meso s krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" 34Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete griješiti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod još iste noæi dovede što je tko imao i to su ondje klali. 35A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.

36Nato reèe Šaul: "Poðimo još noæas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!" A narod mu odgovori: "Èini sve što misliš da je dobro!" Ali sveæenik reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!" 37I Šaul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38Zato Šaul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u èemu je bio današnji prestupak. 39Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 40Šaul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Èini ono što misliš da je dobro!" 41Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izaðe slobodan. 42Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. 43Tada Šaul reèe Jonatanu: "Priznaj mi što si uèinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" 44Šaul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" 45Ali narod reèe Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 46Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. 47Kad je Šaul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao. 48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali. 49Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala. 50Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica. 51Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. 52Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna èovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.

Chapter 15

1 Jednom Samuel reèe Šaulu: "Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, rijeèi Jahvine. 2Ovako govori Jahve nad vojskama: 'Odluèio sam osvetiti ono što je Amalek uèinio Izraelu zatvarajuæi mu put kad je izlazio iz Egipta. 3Sada idi i udari na Amaleka, izvrši "herem", kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenèad, goveda i ovce, deve i magarce!'" 4Šaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaše ih dvije stotine tisuæa pješaka (i deset tisuæa Judejaca). 5Šaul doðe do amaleèkoga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. 6Potom Šaul poruèi Kenijcima: "Otiðite i odvojite se od Amaleèana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvojiše od Amaleèana. 7Šaul potuèe Amaleèane od Havile pa sve do Šura, koji leži pred Egiptom. 8I živa uhvati Agaga, amaleèkog kralja, a sav narod zatre oštricom maèa, izvršujuæi "herem", kleto uništenje. 9Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti "herem"; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše "herem". 10Zato doðe rijeè Jahvina Samuelu ovako: 11"Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi." Samuel se ražalosti i svu je noæ vapio Jahvi. 12U rano jutro krenu Samuel da potraži Šaula. I javiše Samuelu ovako: "Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otišao dalje i sišao u Gilgal." 13Kad je Samuel došao k Šaulu, reèe mu Šaul: "Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed." 14Ali Samuel upita: "Kakvo je to ovèje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje èujem?" 15A Šaul odgovori: "Dognali su ih od Amaleèana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Jahvi, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo 'herem'." 16A Samuel reèe Šaulu: "Stani da ti kažem što mi je noæas objavio Jahve." A on reèe: "Govori!" 17Tada æe Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim oèima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom. 18Jahve te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: 'Idi, izvrši 'herem' na tim grešnicima, na Amaleèanima, vojuj na njih do istrebljenja.' 19Zašto nisi poslušao rijeèi Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i uèinio ono što je zlo u Jahvinim oèima?" 20Šaul odgovori Samuelu: "Ja sam poslušao rijeè Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amaleèkoga kralja, i izvršio 'herem' na Amaleèanima. 21Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na èemu se imao izvršiti 'herem', da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu, u Gilgalu." 22A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 23Nepokornost je kao grijeh èaranja, samovolja je kao zloèin s idolima. Ti si odbacio rijeè Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!" 24Tada Šaul odvrati Samuelu: "Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. 25A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi." 26Ali Samuel odgovori Šaulu: "Neæu se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu rijeè, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom." 27Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul èvrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. 28Tada mu reèe Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." - 29Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije èovjek da bi se kajao. - 30Šaul reèe: "Sagriješio sam; ali mi sada uèini èast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu." 31I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. 32Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amaleèkoga kralja!" I Agag doðe k njemu opiruæi se i reèe: "Zaista, smrt je gorka!" 33Samuel mu odvrati: "Kao što je tvoj maè mnogim ženama oteo djecu, tako æe meðu ženama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posijeèe Agaga pred Jahvom u Gilgalu. 34Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj kuæi u Šaulovu Gibeu. 35I Samuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom.

Chapter 16

1 Jahve reèe Samuelu: "Dokle æeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i poði na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam izmeðu njegovih sinova izabrao sebi kralja." 2A Samuel reèe: "Kako bih mogao iæi onamo? Šaul æe to èuti i ubit æe me!" Ali mu Jahve odgovori: "Uzmi sa sobom junicu pa reci: 'Došao sam da žrtvujem Jahvi!' 3I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja æu te sam pouèiti što æeš èiniti: pomazat æeš onoga koga ti kažem." 4Samuel uèini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršæuæi doðu u susret i zapitaju: "Znaèi li tvoj dolazak dobro?" 5Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Oèistite se i doðite sa mnom na žrtvu!" Potom oèisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu. 6Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reèe u sebi: "Jamaèno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" 7Ali Jahve reèe Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda èovjek: èovjek gleda na oèi, a Jahve gleda što je u srcu." 8Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." 9Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reèe: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." 10Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reèe Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih." 11Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmlaði, on je na paši, za stadom." Tada Samuel reèe Jišaju: "Pošalji po njega, jer neæemo sjedati za stol dok on ne doðe." 12Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih oèiju i krasna stasa. I Jahve reèe Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" 13Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braæe. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. 14Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. 15Tada rekoše Šaulu sluge njegove: "Evo, zao duh Božji salijeæe te. 16Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa æe sluge tvoje potražiti èovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa æe ti biti bolje." 17Šaul reèe svojim slugama: "Naðite mi èovjeka koji umije vješto udarati u harfu i dovedite ga k meni!" 18Jedan od njegovih slugu odgovori i reèe: "Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jišaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i èovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim." 19Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poruèi mu: "Pošalji mi svoga sina Davida (koji je kod stada)!" 20A Jišaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Šaulu po svome sinu Davidu. 21Tako David doðe k Šaulu i stupi u njegovu službu. I Šaul ga veoma zavolje i David posta njegov štitonoša. 22Potom Šaul posla k Jišaju i poruèi mu: "Neka David ostane kod mene u službi, jer je stekao moju naklonost." 23I kad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega.

Chapter 17

1 Filistejci skupiše svoje èete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše izmeðu Soka i Azeke kod Efes Damima. 2A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. 3Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila meðu njima. 4Iz filistejskih redova izaðe jedan izazivaè. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. 5Na glavi je imao mjedenu kacigu, obuèen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuæa mjedenih šekela. 6Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. 7Kopljaèa njegova koplja bila je kao tkalaèko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša. 8On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite izmeðu sebe jednoga èovjeka pa neka siðe k meni! 9Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi æemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda æete vi biti naše sluge i nama æete robovati." 10Još je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi èovjeka da se ogledamo u dvoboju!" 11Kad je Šaul i sav Izrael èuo što je rekao Filistejac, obuze ih strah i drhat. 12David je bio sin nekoga Efraæanina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je èovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. 13Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a treæi Šama. 14David bijaše najmlaði. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. - 15David je odlazio k Šaulu i vraæao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. 16A Filistejac izlazio svakoga jutra i veèeri i postavljao se tako èetrdeset dana. - 17A Jišaj reèe svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju braæu ovu efu prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj braæi u tabor. 18A ovih deset sireva odnesi njihovu tisuæniku. Propitaj se za zdravlje svoje braæe i donesi od njih znak da si izvršio nalog! 19Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca." 20David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom èuvaru, spremi se i ode kako mu bijaše zapovjedio Jišaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. 21Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima. 22David ostavi svoje stvari èuvaru opreme pa otrèa u bojni red. Došavši, zapita svoju braæu za zdravlje. 23Dok je s njima govorio, gle, onaj izazivaè (zvao se Golijat, Filistejac iz Gata) iziðe iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rijeèi kao prije. I David ih je èuo. 24A èim su Izraelci ugledali toga èovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. 25Neki Izraelac reèe: "Jeste li vidjeli onoga èovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj æe mu dati silno blago i dat æe mu svoju kæer i oslobodit æe od poreza njegov oèinski dom u Izraelu." 26Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što æe to dobiti èovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" 27A narod mu odgovori istim rijeèima kao prije: "Eto to æe dobiti èovjek koji ga pogubi." 28A kad je Eliab, njegov najstariji brat, èuo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu reèe: "A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!" 29A David odgovori: "A što sam uèinio? Zar se ne smije ni rijeè reæi?" 30Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rijeèima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. 31Kad su ljudi èuli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. 32David reèe Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga èovjeka! Tvoj æe sluga izaæi i borit æe se s tim Filistejcem." 33Ali Šaul odvrati Davidu: "Ne možeš ti izaæi na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti." 34Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga èuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, 35ja bih potrèao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. 36I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa æe i taj neobrezani Filistejac proæi kao jedan od njih jer je izazvao bojne èete Boga živoga." 37David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeðe šape izbavit æe me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul reèe Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!" 38Šaul obuèe Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustaèe mjedenu kacigu i stavi mu oklop. 39Pripasa Davidu svoj maè preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reèe Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe. 40David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praæku, te s praækom u ruci poðe prema Filistejcu. 41A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. 42A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladiæ, rumen, lijepa lica. 43Zato Filistejac reèe Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. 44Zatim Filistejac reèe Davidu: "Doði k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!" 45A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me maèem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih èeta koje si ti izazvao. 46Danas æe te Jahve predati u moju ruku, ja æu te ubiti, skinut æu tvoju glavu i još æu danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva æe zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 47I sav æe ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu maèem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke." 48Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izaðe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. 49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praæke. I pogodi Filistejca u èelo; kamen mu se zabi u èelo i on pade nièice na zemlju. 50Tako je David praækom i kamenom nadjaèao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao maèa u ruci. 51Zato David potrèa i stade na Filistejca, zgrabi njegov maè, izvuèe ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. 52Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 53Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljaèkaše njihov tabor. 54A David uze Filistejèevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator. 55Kad je Šaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je svoga vojvodu Abnera: "Èiji je sin taj mladiæ, Abnere?" A Abner je odgovorio: "Tako mi tvoga života, kralju, ne znam!" 56A kralj mu reèe: "Raspitaj se èiji je sin taj mladiæ!" 57A kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejèevu glavu. 58Šaul ga upita: "Èiji si ti sin, momèe?" A David odgovori: "Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja."

Chapter 18

1 Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. 2Šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kuæi svoga oca. 3I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. 4I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, èak i svoj maè, svoj luk i svoj pojas. 5Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke i Šaul ga postavi na èelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima. 6Za njihova povratka, kad se David vraæao ubivši Filistejca, izaðoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo klièuæi, pjevajuæi i plešuæi uza zvuke bubnjeva i cimbala. 7Žene su plešuæi pjevale: "Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa." 8Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe: "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Još mu samo treba kraljevstvo!" 9I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida. 10Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po kuæi. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje. 11I Šaul baci koplje govoreæi u sebi: "Sad æu pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izmaèe dva puta. 12Šaul se poèe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio. 13Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuænika: on je izlazio i vraæao se na èelu naroda. 14David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim. 15Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. 16Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima. 17Šaul reèe Davidu: "Evo svoju najstariju kæer Merabu dat æu ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mišljaše Šaul: "Neæu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!" 18A David odgovori: "Tko sam ja i što znaèi moj život, što li kuæa oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?" 19I kad doðe vrijeme da Šaulova kæi Meraba poðe za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole. 20Ali je Davida ljubila Šaulova kæi Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. 21Reèe on u sebi: "Dat æu mu je, ali æe mu ona biti zamka i ruka filistejska diæi æe se na njega." (Šaul je po drugi put rekao Davidu: "Danas æeš mi biti zet.") 22Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'" 23I Šaulove sluge ponoviše te rijeèi Davidu, ali im David odgovori: "Zar je u vašim oèima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali èovjek!" 24Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreæi: "Evo rijeèi što ih je rekao David." 25A Šaul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.'" Šaul mišljaše da æe tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. 26Šaulove sluge dojaviše te rijeèi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego što je isteklo vrijeme, 27spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kæer Mikalu za ženu. 28Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov. 29I Šaul se još veæma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. 30A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.

Chapter 19

1 Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. 2I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac Šaul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. 3A ja æu izaæi i stajat æu pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš i govorit æu za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit æu ti." 4Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i reèe mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. 5On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijajuæi Davida bez razloga?" 6Šaul posluša Jonatanove rijeèi i zakle se: "Živoga mi Jahve, David neæe umrijeti!" 7Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rijeèi. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu koju je imao prije. 8Kad je rat i opet buknuo, iziðe David na bojište da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. 9Tada zao duh Jahvin obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj kuæi, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, 10Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se. 11Iste noæi Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu kuæu jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govoreæi: "Ako noæas ne umakneš na sigurno mjesto, sutra æeš biti mrtav!" 12Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. 13A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokrivaèem. 14Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im reèe: "Bolestan je." 15Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" 16A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! 17Tada Šaul reèe Mikali: "Zašto si me tako prevarila i pustila moga neprijatelja da pobjegne i da se spasi?" A Mikala odgovori Šaulu: "On mi je rekao: 'Pusti me da odem, ili æu te ubiti!'" 18Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve što mu je uèinio Šaul. Potom odoše on i Samuel i nastaniše se u Najotu. 19A Šaulu javiše ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami." 20Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proroèkom zanosu, a Samuela im na èelu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proroèki zanos. 21Kad su to javili Šaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoše u proroèki zanos. Potom Šaul posla i treæe glasnike, ali i oni padoše u proroèki zanos. 22Tada Šaul krenu sam u Ramu i kad doðe do velikog bunara kod Sekua, zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovoriše mu: "Eno ih u Najotu u Rami." 23On odmah poðe prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proroèkom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. 24Tu i on svuèe svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noæ. Tako je nastala uzreèica: "Zar je i Šaul meðu prorocima?"

Chapter 20

1 David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" 2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!" 3Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti." 4Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?" 5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera. 6Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.' 7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi. 8Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?" 9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?" 10David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" 11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje. 12Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida." 17Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. 18Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno. 19Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. 20A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo. 21A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! 22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde. 23A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!" 24Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede. 25Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. 26Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist." 27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?" 28A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." 30Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu! 31Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt." 32A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?" 33Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida. 34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. 35Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. 36I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. 37Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" 38Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. 39Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi. 40Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!" 41Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. 42Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"

Chapter 21

1 Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad. 2David doðe u Nob k sveæeniku Ahimeleku. Ovaj dršæuæi poðe u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?" 3A David odgovori sveæeniku Ahimeleku: "Kralj mi je dao nalog i rekao mi: 'Nitko neka ništa ne dozna zašto te šaljem i što sam ti zapovjedio!' A momke sam poslao da me doèekaju na tom i tom mjestu. 4A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se naðe!" 5A sveæenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obiènoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." 6David odgovori sveæeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraæene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka èista. Iako je ovo obièan put, uistinu su danas èisti tijelom." 7Tada mu sveæenik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. 8Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira. 9David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili maè? Nisam uzeo sa sobom ni svoga maèa ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan." 10A sveæenik mu odgovori: "Ovdje je maè Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza opleæka; ako ga hoæeš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!" 11Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i doðe Akišu, kralju Gata. 12A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešuæi pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa.'" 13David se zamisli o tim rijeèima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša. 14Tada se David poèe pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao luðak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu teèe slina niz bradu. 15Tada Akiš reèe svojim dvoranima: "Vidite dobro da je èovjek lud! Zašto ga dovodite k meni? 16Zar nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosaðuje svojim ludilom? Zar æe taj uæi u moju kuæu?"

Chapter 22

1 David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula njegova braæa i sva njegova obitelj, doðoše onamo da mu se prikljuèe. 2Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta voðom. A bijaše ih oko njega do èetiri stotine ljudi. 3Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što æe Bog uèiniti sa mnom." 4I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. 5Ali prorok Gad reèe Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zaði u zemlju Judinu." I David ode i zaðe u Heretsku šumu. 6Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. 7I reèe Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoæe li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoæe li vas sve postaviti za tisuænike i stotnike? 8A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga meðu vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se dogaða danas." 9Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meðu Šaulovim dvoranima, i reèe: "Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. 10Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu maè Filistejca Golijata." 11Šaul nato zapovjedi da pozovu sveæenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveæenike u Nobu. I doðoše svi pred kralja. 12Tada reèe Šaul: "Èuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" 13A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i maè i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas dogaða." 14Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meðu svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, èovjek koji je poštovan u tvojoj kuæi? 15Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" 16Ali kralj odvrati: "Ti æeš umrijeti, Ahimeleèe, ti i sva tvoja obitelj!" 17I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite sveæenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stražari ne htjedoše diæi ruke na Jahvine sveæenike da ih smaknu. 18Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveæenike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu sveæenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleæak. 19I Nob, sveæenièki grad, pohara oštricom maèa, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenèad, goveda, magarce i ovce. 20Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. 21Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine sveæenike. 22A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veæ onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da æe on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga oèinskog doma. 23Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit æe moj. Kod mene æeš biti dobro èuvan."

Chapter 23

1 Javiše onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaèkaju gumna." 2David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoæu li ih potuæi?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuæi æeš Filistejce i oslobodit æeš Keilu." 3Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veæ ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što æe tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih èeta!" 4Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i siði u Keilu jer æu predati Filistejce u tvoje ruke!" 5David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio graðane Keile. - 6Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseæi u ruci opleæak. 7Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reèe Šaul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama." 8I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 9Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reèe sveæeniku Ebjataru: "Donesi opleæak!" 10Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga èuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 11Hoæe li Šaul doæi kao što je tvoj sluga èuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doæi æe!" 12David opet upita: "Hoæe li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat æe vas!" 13Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziðoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. 14David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. 15David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. 16Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i doðe k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje. 17Reèe mu: "Ne boj se, jer te neæe stiæi ruka moga oca Šaula. Ti æeš kraljevati nad Izraelom, a ja æu biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro." 18I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kuæi. 19Jednoga dana doðoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: "David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona. 20Sada, kralju, kad god zaželiš siæi, siði, a naše je da ga predamo u ruke kralju." 21A Šaul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili! 22Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav. 23Zato pretražite sve rupe u koje se zavlaèi, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada æu ja poæi s vama, pa ako bude gdje u zemlji, iæi æu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima." 24Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. 25Potom i Šaul poðe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siðe on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. 26Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeæi na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, 27doðe glasnik Šaulu s porukom: "Doði brže, Filistejci provališe u zemlju!" 28Tada Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".

Chapter 24

1 David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. 2Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!" 3Tada Šaul uze tri tisuæe odabranih ljudi iz svega Izraela i poðe da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. 4Iduæi doðe k ovèjim torovima pokraj puta; ondje bijaše peæina i Šaul uðe da èuène; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu peæine. 5I rekoše Davidu ljudi njegovi: "Evo dana za koji ti je rekao Jahve: 'Ja æu predati tvoga neprijatelja u tvoje ruke, postupaj s njim kako ti se mili!'" A David ustade i neprimjetno odsijeèe skut od Šaulova plašta. 6Ali poslije zapeèe Davida savjest što je odsjekao skut od Šaulova plašta, 7pa reèe svojim ljudima: "Oèuvao me Jahve da takvo što uèinim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." 8I David oštrim rijeèima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. A Šaul izaðe iz peæine i poðe svojim putem. 9Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni mu se. 10Tada David reèe Šaulu: "Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? 11Gle, upravo u ovaj dan tvoje su oèi mogle vidjeti da te Jahve predao danas u moje ruke u ovoj peæini. Rekoše mi da te ubijem, ali te poštedjeh i rekoh: 'Neæu diæi svoje ruke na svoga gospodara, jer je Jahvin pomazanik.' 12O, moj oèe, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opaèine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! 13Jahve neka sudi izmeðu mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka neæe diæi na tebe. 14Kako kaže stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka neæe diæi protiv tebe. 15Za kim je izišao izraelski kralj? Za kim ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za obiènom buhom! 16Jahve neka bude sudac, on neka sudi izmeðu mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!" 17Kad je David izgovorio te rijeèi Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka. 18Zatim reèe Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni uèinio dobro, a ja sam tebi uèinio zlo. 19A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. 20Kad se èovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro što si mi danas uèinio! 21Sada pouzdano znam da æeš zacijelo biti kralj i da æe se kraljevstvo nad Izraelom trajno održati u tvojoj ruci. 22Zato mi se sada zakuni Jahvom da neæeš zatrti moga potomstva poslije mene i da neæeš izbrisati moga imena iz moga oèinskoga doma!" 23David se zakle Šaulu, Šaul ode svojoj kuæi, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska skloništa.

Chapter 25

1 Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim; i pokopaše ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju Paran. 2U Maonu živio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. 3Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac. 4David je u pustinji èuo da Nabal striže svoje ovce. 5Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, otiðite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 6I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! 7Sada, èujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. 8Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer smo došli u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se naðe pri ruci.'" 9Doðoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove rijeèi, a onda prièekaše. 10Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. 11Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?" 12Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove rijeèi Davidu. 13A David reèe svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj maè!" I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. 14A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. 15A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. 16Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasuæi stada. 17Razmisli sada i vidi što æeš uèiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne može ništa kazati." 18Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožða, dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce. 19I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama." Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. 20Dok je, jašuæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. 21A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštiæivao u pustinji sve što je taj èovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro! 22Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!" 23Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida nièice, poklonivši se do zemlje. 24Bacivši mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati rijeèi službenice svoje! 25Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. 26Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te oèuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! 27A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. 28Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neæe se naæi zlo na tebi. 29Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke. 30I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, 31onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!" 32David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! 33Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. 34Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!" 35Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reèe joj: "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." 36Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reèe ništa dok nije svanulo jutro. 37A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. 38A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. 39Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ženu. 40Davidove sluge doðoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu." 41A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" 42Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom. 43I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene. 44Jer Šaul bijaše svoju kæer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima.

Chapter 26

1 Ljudi iz Zifa doðoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu." 2Šaul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 3Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. 4Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. 5David se podiže i doðe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. 6David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja æu s tobom." 7I tako David i Abišaj dopriješe noæu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. 8Tada Abišaj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati." 9Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?" 10Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti. 11Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!" 12I uze David koplje i vrè za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. 13David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meðu njima bio velik prostor. 14Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?" 15A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. 16Nije lijepo to što si uèinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu što mu bijaše do uzglavlja!" 17Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!" 18I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam uèinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? 19Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeèi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuðim bogovima!' 20Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini." 21Tada Šaul reèe: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti više èiniti zla, kad je danas moj život u oèima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!" 22A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i neka ga uzme! 23A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina. 24I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim oèima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" 25A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo æeš izvršiti svoje djelo i uspjet æeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuæi.

Chapter 27

1 David reèe u sebi: "Ipak æu jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada æe Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim i izbavit æu se iz njegove ruke." 2David se dakle podiže i prijeðe, sa šest stotina ljudi koje je imao, k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata. 3David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela. 4Kad je Šaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga više progonio. 5David reèe Akišu: "Ako sam našao milost u tvojim oèima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" 6Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude. 7I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i èetiri mjeseca. 8David je sa svojim ljudima izlazio da pljaèka Gešurce, Girzijce i Amaleèane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje. 9David je pustošio zemlju ne ostavljajuæi na životu ni èovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vraæao se da sve to donese Akišu. 10Akiš bi ga pitao: "Gdje ste danas pljaèkali?" A David bi odgovorio da su pljaèkali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. 11David nije ostavljao na životu ni èovjeka ni žene da ih dovede u Gat jer mišljaše: "Mogli bi nas optužiti i reæi: 'Tako je David radio.'" Takav je imao obièaj za sve vrijeme dok je boravio u filistejskoj zemlji. 12Akiš je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato æe mi biti sluga dovijeka!"

Chapter 28

1 U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje èete za rat protiv Izraela. I Akiš reèe Davidu: "Znaj da æeš iæi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!" 2A David odgovori Akišu: "Dobro! Sad æeš vidjeti što æe uèiniti tvoj sluga!" A Akiš odvrati Davidu: "Dobro! Zato æu te postaviti da budeš mojim èuvarom zauvijek." 3Samuel bijaše umro, a sav ga Izrael bijaše oplakao narièuæi za njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Šaul bijaše istjerao iz zemlje sve zazivaèe duhova i vraèeve. 4Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema, Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. 5Kad Šaul ugleda filistejski tabor, uplaši se i srce mu snažno zadrhta. 6Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka. 7Zato Šaul reèe svojim slugama: "Potražite mi ženu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovoriše: "Evo, u En Doru ima žena koja zaziva duhove." 8Tada se Šaul preruši, obuèe druge haljine i otputi se sa dva èovjeka. I doðe noæu k onoj ženi i reèe joj: "Daj mi vraèaj pomoæu duha i dozovi mi onoga koga ti reknem." 9A žena mu odgovori: "Ta ti znaš što je uèinio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zazivaèe duhova i vraèeve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?" 10A Šaul joj se zakle Jahvom govoreæi: "Tako mi živog Jahve, neæeš biti ništa kriva za ovo!" 11Tada žena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi Samuela!" 12Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda reèe Šaulu: "Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!" 13A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego što vidiš?" A žena odgovori Šaulu: "Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje." 14Šaul je upita: "Kakva je oblièja?" A ona odgovori: "Izlazi starac, ogrnut plaštem." Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. 15Samuel upita Šaula: "Zašto si pomutio moj mir dozivajuæi me gore?" A Šaul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me pouèiš što da èinim." 16A Samuel odvrati: "Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? 17Jahve ti je uèinio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, 18jer nisi poslušao rijeèi Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako uèinio. 19Jahve æe predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra æeš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve æe predati u filistejske ruke." 20Šaul se užasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah od Samuelovih rijeèi. I ponestade mu snage, jer nije ništa jeo cijeli dan i cijelu noæ. 21Kad ona žena doðe k Šaulu i opazi kako je sav zaplašen, reèe mu: "Gle, tvoja je službenica poslušala tvoju rijeè, stavila sam svoj život na kocku i poslušala tvoje zapovijedi koje si mi naložio. 22Zato sada poslušaj i ti rijeèi službenice svoje: dopusti da ti pružim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneš poæi svojim putem." 23Ali on ne htjede nego reèe: "Neæu jesti!" Ali kad ga zaokupiše njegove sluge, zajedno sa ženom, posluša ih, ustade sa zemlje i sjede na postelju. 24Žena je imala kod kuæe tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze brašna, umijesi ga i napeèe beskvasnoga kruha. 25Potom stavi sve pred Šaula i njegove ljude. Pošto su jeli, ustadoše i još iste noæi krenuše natrag.

Chapter 29

1 Filistejci skupiše sve svoje èete u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu. 2Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisuæama, a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. 3Filistejski knezovi zapitaše: "Što hoæe ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja Šaula! Veæ je godinu-dvije kod mene, ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana." 4Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga èovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu oznaèio. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! Èime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi? 5To je onaj isti David o kome se pjevalo igrajuæi: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa!'" 6Tada Akiš dozva Davida i reèe mu: "Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u oèima knezova. 7Zato se sada vrati i otiði s mirom kuæi da ne ozlovoljiš filistejske knezove!" 8David odvrati Akišu: "Ta što sam uèinio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu iæi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?" 9A Akiš odgovori Davidu: "Ti znaš da si mi drag kao Božji anðeo, ali su filistejski knezovi rekli: 'Neka ne ide s nama u boj!' 10Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i otiðite na mjesto koje sam vam oznaèio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat æete, dakle, u rano jutro, èim svane, i otiæi æete!" 11Tako David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel.

Chapter 30

1 Kad je David sa svojim ljudima treæi dan stigao u Siklag, a to Amaleèani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; opljaèkali su Siklag i ognjem ga spalili. 2Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem. 3Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri odvedeni u ropstvo. 4Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za plaè. 5I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 6David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi poèeli govoriti da æe ga kamenovati, buduæi da su svi bili ogorèeni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih kæeri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. 7David reèe sveæeniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo opleæak!" I Ebjatar donese Davidu opleæak. 8Tada David upita Jahvu za savjet govoreæi: "Hoæu li u potjeru za onim razbojnicima i hoæu li ih stiæi?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer æeš ih zacijelo stiæi i zarobljenike æeš izbaviti." 9I poðe David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i doðoše do potoka Besora. 10Odavde David sa èetiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prijeæi preko potoka Besora. 11U polju naiðoše na nekog Egipæanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije. 12Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grožða. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri noæi ne bijaše ništa jeo i ništa pio. 13Tada ga David upita: "Èiji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egipæanin, sluga jednog Amaleèanina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. 14Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." 15David ga upita: "Hoæeš li me odvesti k toj razbojnièkoj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me neæeš pogubiti i da me neæeš predati u ruke mome gospodaru, pa æu te odvesti k njima!" 16On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jeduæi, pijuæi i slaveæi slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. 17I David ih poèe biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršujuæi na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim èetiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše. 18Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amaleèani; i obje svoje žene izbavi David. 19I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najveæih, od plijena sve do sinova i kæeri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David. 20Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vièuæi: "Ovo je plijen Davidov!" 21Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu iæi za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, iziðoše oni u susret Davidu i èeti njegovoj: približivši se Davidu i èeti, pozdraviše ih. 22Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije izmeðu ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: "Buduæi da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!" 23Ali David reèe: "Ne èinite tako, braæo moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je èuvao i predao nam u ruke razbojnièku družbu koja bijaše izišla protiv nas. 24Ta tko æe vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." 25Tako ostade od onoga dana unapredak. David to uèini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana. 26Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" 27Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; 28onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi; 29onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; 30onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru; 31onima u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.

Chapter 31

1 Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. 3Boj je postao žešæi oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. 4Šaul tada reèe svome štitonoši: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne doðu ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato Šaul uze maè i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. 6Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. 7Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci doðoše i nastaniše se u njima. 8Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeðene, naðoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. 9Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu. 10Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana. 11Ali kad oni u Jabešu Gileadskom èuše što su Filistejci uèinili od Šaula, 12ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu noæ, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. 13Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu i postiše sedam dana.

2 Samuel

Chapter 1

1 Poslije Šaulove smrti David se vratio kuæi pobijedivši Amaleèane. Dva je dana proveo u Siklagu. 2Treæega dana doðe neki èovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 3David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." 4A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." 5Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" 6A mladi glasonoša odgovori: "Sluèajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 7Šaul, obazrevši se, ugleda mene pa me zovnu, a ja mu se odazvah: 'Evo me!' 8I upita me on: 'Tko si ti?' A ja mu odgovorih: 'Amaleèanin sam.' 9Tada mi on reèe: 'Doði ovamo k meni pa me ubij, jer me obuzeo smrtni grè, a duša je još sva u meni!' 10Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da neæe preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." 11Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 12I naricali su, plakali i postili do veèera za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od maèa. 13Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amaleèanina." 14Tada mu reèe David: "Kako se nisi bojao diæi ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?" 15I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Doði ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. 16A David mu još doviknu: "Tvoja krv na tvoju glavu! Tvoja su usta posvjedoèila protiv tebe kad si rekao: 'Ja sam ubio pomazanika Jahvina.'"

17Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. 18Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je uèe sinovi Judini. David reèe: 19"Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu! 20O porazu vi u Gatu ne prièajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se kæeri ne vesele filistejske, mlade žene da ne klièu nevjernièke. 21O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vraæala rod za sjeme, jer kod vas je osramoæen štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan, 22nego krvlju ranjenika, mašæu palih! Luk Jonate nikad nije promašio, maè Šaulov nikad bezuspješan bio! 23Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom jaèi! 24Za Šaulom sad plaèite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam prièvršæivo. 25Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! 26Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske èudesnija. 27Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!"

Chapter 2

1 Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da poðem u koji Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Poði!" David opet upita: "Kamo da poðem?" A odgovor bješe: "U Hebron!" 2Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 3I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradiæima Hebrona. 4Tada doðoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula. 5Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poruèi im: "Budite blagoslovljeni od Jahve što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali! 6Zato neka vam Jahve iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja æu vam uèiniti dobro zato što ste tako radili. 7A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja."

8Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim. 9Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. 10Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše èetrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. 11A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci.

12Potom iziðe Abner, Nerov sin, s ljudima Šaulova sina Išbaala iz Mahanajima prema Gibeonu. 13Ali i Joab, Sarvijin sin, iziðe s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviše, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane. 14Tada Abner reèe Joabu: "Neka ustanu mladiæi i neka se bore pred nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!" 15I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi. 16I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu maè u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a leži kod Gibeona. 17Potom se zametnu onoga dana vrlo žestoka bitka i Davidove èete razbiše Abnera i Izraelce. 18A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju. 19I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skreæuæi ni desno ni lijevo. 20Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori: "Jesam." 21A Abner mu reèe: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladiæa i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene od njega. 22Abner opet reèe Asahelu: "Ukloni se od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda još smio doæi na oèi tvome bratu Joabu?" 23Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz leða van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je došao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel. 24Ali Joab i Abišaj nastaviše da gone Abnera, a kad je sunce zašlo, stigoše do brežuljka Ame, koji leži istoèno od doline, na putu prema Gebi. 25Dotle se Benjaminovi sinovi skupiše za Abnerom, sastaviše èetu i stadoše na vrh brežuljka Ame. 26Tada Abner viknu Joabu: "Zar æe nas dovijeka proždirati maè? Ne znaš li da æe to svršiti nesreæom? Kad æeš napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje braæe?" 27A Joab odvrati: "Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje braæe." 28Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoše goniti Izraela i ne nastaviše boja. 29Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu cijelu onu noæ; onda prijeðoše preko Jordana, nastaviše put cijelo jutro i stigoše napokon u Mahanajim. 30Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidješe da izmeðu Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela. 31A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i šezdeset ljudi. 32Asahela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu noæ i veæ se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron.

Chapter 3

1 Rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jaèao, a Šaulova kuæa postajala sve slabija. 2Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; 3drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treæi Abšalom, sin Maake, kæeri gešurskoga kralja Tolmaja; 4èetvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin; 5šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu. 6Dok je trajao rat izmeðu Šaulove kuæe i Davidove kuæe, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj kuæi. 7A u kuæi bijaše Šaulova inoèa po imenu Rispa, kæi Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio inoèi moga oca?" 8Na te Išbaalove rijeèi Abner se razgnjevi i reèe: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro èinio domu tvoga oca Šaula, njegovoj braæi i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obiène žene! 9Neka Abneru Bog uèini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu: 10da æe oduzeti kraljevstvo Šaulovoj kuæi i da æe utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!" 11Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rijeèi Abneru jer ga se bojaše. 12Nato Abner posla glasnike k Davidu i poruèi mu: "Èija je zemlja?" Htio je reæi: "Uèini savez sa mnom i moja æe ti ruka pomoæi da okupiš oko sebe svega Izraela." 13David odgovori Abneru: "Dobro! Uèinit æu savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi doæi na oèi ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu kæer, kad doðeš da vidiš moje lice." 14Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka." 15Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina. 16A njezin muž poðe s njom i pratio ju je plaèuæi sve do Bahurima. Tada mu Abner reèe: "Hajde, vrati se sada kuæi!" I on se vrati. 17Abner je veæ bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Veæ odavna želite Davida za svoga kralja. 18Uèinite to sada, jer je Jahve rekao o Davidu ovo: 'Rukom svoga sluge Davida izbavit æu svoj narod Izraela iz ruke filistejske i iz ruku svih njegovih neprijatelja.'" 19Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu. 20Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim. 21Tada Abner reèe Davidu: "Hajdemo! Ja æu skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni æe sklopiti s tobom savez i ti æeš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru. 22I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vraæali sa èetovanja, noseæi sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru. 23Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. 24Tada Joab doðe kralju i reèe mu: "Što si uèinio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru? 25Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što èiniš!" 26Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. 27Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. 28Kad je David to poslije èuo, reèe: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. 29Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov oèinski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se laæaju vretena ili padaju od maèa, ljudi koji nemaju kruha!" - 30Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - 31Nato David reèe Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i narièite za Abnerom!" I kralj David poðe za nosilima. 32Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan plaè na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. 33Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? 34Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još ljuæe zaplaka za njim. 35Nato pristupi sav narod nutkajuæi Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!" 36Sav je narod to èuo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj èinio. 37Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. 38Nato kralj reèe svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik èovjek u Izraelu? 39Ali ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, jaèi su od mene. Neka Jahve plati zloèincu po njegovoj zloæi!"

Chapter 4

1 Kad je Šaulov sin Išbaal èuo da je poginuo Abner u Hebronu, klonuše mu ruke i sav se Izrael zaprepasti. 2A Šaulov sin Išbaal imaše dvojicu voða svojih èeta; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beeroæanina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu. 3A Beeroæani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao došljaci do današnjeg dana. 4Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal. 5Sinovi Rimona Beeroæanina, Rekab i Baana, digoše se i doðoše za najveæe dnevne vruæine Išbaalu do kuæe, a on upravo spavaše podnevni poèinak. 6A vratarica, èisteæi pšenicu, bijaše zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. 7Kad su ušli u kuæu, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu noæ išli putem kroz Arabu. 8Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu." 9Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reèe im: "Tako mi živog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje! 10Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest! 11Što æu tek uèiniti sa zlikovcima koji su ubili poštena èovjeka u njegovoj kuæi, na njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas raèun za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?" 12Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.

Chapter 5

1 Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 2Još prije, dok je još Šaul bio kralj nad nama, ti si upravljao svim pokretima Izraela, a Jahve ti je rekao: 'Ti æeš pasti moj izraelski narod i ti æeš biti knez nad Izraelom!'" 3Tako doðoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. 4Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je èetrdeset godina. 5U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. 6David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poruèiše Davidu: "Neæeš uæi ovamo! Slijepci æe te i kljasti odbiti!" (To je imalo znaèiti: David neæe uæi ovamo.) 7Ipak David osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad. 8Onoga dana reèe David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. (Stoga se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) 9David se nastani u tvrðavi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. 10David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. 11Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. 12Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. 13Po dolasku iz Hebrona David uze još inoèa i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i kæeri. 14Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, 15Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, 16Elišama, Beeljada i Elifelet. 17Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, iziðoše svi da se doèepaju Davida. Èuvši to, David siðe u svoj zaklon. 18Filistejci doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 19Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæeš li ih predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat æu Filistejce tebi u ruke!" 20Tada David doðe u Baal Perasim i ondje ih pobi. David reèe: "Jahve je preda mnom prodro meðu moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. 21Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoše ih. 22Filistejci opet doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 23David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im zaði za leða i navali na njih s protivne strane Bekaima. 24Kad zaèuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer æe tada Jahve iæi pred tobom da pobije filistejsku vojsku." 25David uèini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer.

Chapter 6

1 Jednoga dana David opet skupi svu izabranu momèad u Izraelu, trideset tisuæa ljudi. 2Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kovèeg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima. 3Kovèeg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz kuæe Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola. 4Uza je stupao kraj Kovèega Božjeg, a Ahjo išao pred njim. 5David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. 6Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovèegom Božjim da ga pridrži jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 7Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovèega Božjega. 8Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 9Toga se dana David uplaši Jahve i reèe u sebi: "Kako bi mogao doæi k meni Kovèeg Jahvin?" 10Zato David ne htjede dovesti Kovèeg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u kuæu Obed-Edoma iz Gata. 11I ostade Jahvin Kovèeg u kuæi Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj. 12Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kovèega Božjeg, ode David i ponese Kovèeg Božji iz Obed-Edomove kuæe gore u Davidov grad s velikim veseljem. 13Tek što su nosioci Kovèega Božjeg pokroèili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. 14David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim opleækom. 15Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kovèeg Jahvin klièuæi i trubeæi u rog. 16A kad je Kovèeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je kæi Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skaèe i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. 17Tada unesoše Kovèeg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i prièesnice. 18Pošto je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota. 19Potom razdijeli meðu sav narod, meðu sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kolaè od suhoga grožða. Zatim se raziðe sav narod, svaki svojoj kuæi. 20Kad se David vratio kuæi da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova kæi Mikala iziðe u susret Davidu i reèe mu: "Kako se èasno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred oèima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost èovjek!" 21Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom æu igrati! 22I još æu se dublje poniziti. Bit æu neznatan u tvojim oèima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima æu biti u èasti." 23A Mikala, Šaulova kæi, ne imade poroda do dana svoje smrti.

Chapter 7

1 Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, 2reèe kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg Božji stoji pod šatorom." 3A Natan odgovori kralju: "Idi i èini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." 4Ali još iste noæi doðe Natanu ova Jahvina rijeè: 5"Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve: 'Zar æeš mi ti sagraditi kuæu da u njoj prebivam? 6Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. 7Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu rijeè rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom i kazao: 'Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?' 8Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 9Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 10Odredit æu prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muèe kao prije, 11onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja æu mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve æe te uèiniti velikim. Jahve æe ti podiæi dom. 12I kad se ispune tvoji dani i ti poèineš kod svojih otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe se roditi od tvoga tijela, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo. 13On æe sagraditi dom imenu mojem, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 14Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: ako uèini što zlo, kaznit æu ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. 15Ali svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. 16Tvoja æe kuæa i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje æe prijestolje èvrsto stajati zasvagda.'" 17Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje. 18Nato kralj David uðe u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 19Pa i to je još premalo u tvojim oèima, Gospode Jahve, te daješ svoja obeæanja kuæi svoga sluge za daleku buduænost i gledaš na me kao na ugledna èovjeka! 20Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! 21Radi svoje rijeèi i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. 22Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. 23Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 24Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obeæanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. 26Neka se velièa tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji èvrsto pred tobom. 27Jer si ti, Jahve nad vojskama, Bože Izraelov, objavio svome sluzi ovo: 'Ja æu ti podiæi dom.' Zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da ti se pomoli ovom molitvom. 28Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rijeèi istinite i ti daješ ovo lijepo obeæanje svome sluzi. 29Udostoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, kuæa tvoga sluge bit æe blagoslovljena zasvagda."

Chapter 8

1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 2Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu. Tako Moapci postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 3David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izišao da proširi svoju vlast do Rijeke. 4David zarobi od njega tisuæu i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuæa pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu. 5Damašèanski su Aramejci došli u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi. 6Postavio je namjesnike u Damašèanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 7David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 8Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tuè. 9Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, 10poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tuèanih predmeta. 11I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: 12od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amaleèana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. 13David steèe novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisuæa njih. 14I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. 15David kraljevaše nad svim Izraelom, èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. 16Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. 17Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sveæenici; Seraja bijaše državni pisar; 18Benaja, sin Jojadin, zapovijedaše Kereæanima i Peleæanima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici.

Chapter 9

1 Jednoga dana upita David: "Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuæe da mu uèinim milost zbog Jonatana?" 2A bijaše u Šaulovoj kuæi sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam, tvoj sluga!" 3A kralj nastavi: "Zar nema više nikoga od Šaulove kuæe da mu iskažem milost kao što je Božja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge." 4Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u kuæi Makira, sina Amielova, u Lo Debaru." 5Tada kralj David posla po njega u kuæu Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. 6Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade nièice i pokloni se. A David reèe: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" 7A David mu reèe: "Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit æu ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti æeš svagda jesti kruh za mojim stolom." 8Meribaal se pokloni i reèe: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?" 9Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i reèe mu: "Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj kuæi, sve to dajem sinu tvoga gospodara. 10Ti æeš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obraðivati zemlju, od nje æeš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest æe svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. 11Siba odgovori kralju: "Tvoj æe sluga uèiniti sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izmeðu kraljevih sinova. 12Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj kuæi bijahu u službi Meribaala. 13A Meribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge.

Chapter 10

1 Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. 2A David reèe u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze suæut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, 3rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?" 4Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. 5Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!" 6Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za plaæu unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisuæa pješaka, zatim kralja Maake, tisuæu ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisuæa vojnika. 7Kad je David to èuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. 8Amonci iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. 9Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 10Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 11I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ. 12Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima." 13Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 14Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem. 15Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje èete. 16Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi doðoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. 17Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, doðe u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. 18Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. 19A kad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.

Chapter 11

1 U poèetku slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. 2A jednoga dana predveèe usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palaèe. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. 3David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, kæi Eliamova i žena Urije Hetita!" 4Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila oèistila od svoje neèistoæe. Zatim se ona vrati svojoj kuæi. 5Žena zatrudnje te poruèi Davidu: "Trudna sam!" 6Tada David posla poruku Joabu: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. 7Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8Potom David reèe Uriji: "Siði u svoju kuæu i operi svoje noge!" Urija iziðe iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. 9Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj kuæi. 10Javiše to Davidu govoreæi: "Urija nije otišao svojoj kuæi!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj kuæi?" 11A Urija odgovori Davidu: "Kovèeg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da uðem u svoju kuæu da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista neæu uèiniti nešto takvo!" 12Tada David reèe Uriji: "Ostani još danas ovdje, a sutra æu te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 13Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uveèer Urija iziðe i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj kuæi nije otišao. 14Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 15A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najžešæi boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogoðen i neka pogine!" 16Zato Joab, opsjedajuæi grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 17Kad su onda graðani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. 18Potom Joab posla èovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. 19I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, 20možda æe se kralj razljutiti pa ti kazati: 'Zašto ste se primakli tako blizu gradu da navalite? Zar niste znali da se obièno izmeæu strijele sa zida? 21Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?' Ako ti tako kaže, a ti mu reci: 'Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.'" 22Glasnik krenu na put, doðe k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i reèe glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" 23Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 24ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izmeðu kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." 25Tada David reèe glasniku: "Ovako reci Joabu: 'Nemoj to uzimati toliko k srcu, jer maè proždire sad ovoga, sad onoga. Udaraj još jaèe na grad i obori ga!' Tako æeš mu vratiti srèanost!" 26Kad je Urijina žena èula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. 27A kad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje uèini David bijaše zlo u oèima Jahvinim.

Chapter 12

1 Jahve posla proroka Natana k Davidu. On uðe k njemu i reèe mu: "U nekom gradu živjela dva èovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ovèice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove èaše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao kæi. 4I doðe putnik k bogatom èovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovèicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5Tada David planu žestokim gnjevom na toga èovjeka i reèe Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio èovjek koji je to uèinio! 6Èetverostruko æe naknaditi ovcu zato što je uèinio to djelo i što nije znao milosrða!" 7Tada Natan reèe Davidu: "Ti si taj èovjek! Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. 8Predao sam ti kuæu tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat æu ti još ovo ili ono. 9Zašto si prezreo Jahvu i uèinio ono što je zlo u njegovim oèima? Ubio si maèem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio maèem Amonaca. 10Zato se neæe nikada više okrenuti maè od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.' 11Ovako govori Jahve: 'Evo ja æu podiæi na te zlo iz tvoga doma. Uzet æu tvoje žene ispred tvojih oèiju i dat æu ih tvome bližnjemu, koji æe spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. 12Ti si doduše radio tajno, ali ja æu ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!'" 13Tada David reèe Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: neæeš umrijeti. 14Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno æe umrijeti dijete koje ti se rodilo!" 15Potom Natan ode svojoj kuæi.

A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vraæao se kuæi i ležao preko noæi na goloj zemlji, pokriven vreæom. 17A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!" 19A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." 20Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuèe se u druge haljine. Zatim uðe u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kuæi, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 21A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" 22A on odgovori: "Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: 'Tko zna? Jahve æe se možda smilovati na me i dijete æe ostati živo!' 23A sada, kad je umrlo, èemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja æu otiæi k njemu, ali se ono neæe vratiti k meni!" 24Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Doðe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rijeèi Jahvinoj. 26Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 27Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. 28Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime." 29I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. 30Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. 31A narod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto èinio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem.

Chapter 13

1 A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. 2Amnon se toliko muèio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio moguænosti da joj uèini bilo što. 3Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat. 4I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma." 5A Jonadab mu reèe: "Lezi u postelju i prièini se bolestan, pa kad doðe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doðe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oèima zgotovi jelo da to vidim, onda æu iz njezine ruke jesti.'" 6Amnon, dakle, leže i prièini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke." 7Tada David poruèi Tamari u palaèu: "Idi u kuæu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" 8Tamara ode u kuæu svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, naèini kolaèe pred njegovim oèima te ih ispeèe. 9Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reèe: "Otpremite sve odavde!" I svi iziðoše od njega. 10Tada Amnon reèe Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaèe koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. 11A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reèe joj: "Doði, sestro moja, lezi sa mnom!" 12A ona mu reèe: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne èini takve sramote! 13Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neæe uskratiti tebi!" 14Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom. 15Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veæa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reèe joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" 16A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit æe to veæe zlo od onoga koje si mi uèinio!" Ali je on ne htjede slušati, 17nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljuèaj vrata za njom!" 18(A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoæ u takve haljine oblaèile kraljeve kæeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljuèa vrata za njom. 19Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi glasno dok je išla. 20A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kuæi svoga brata Abšaloma. 21Kad je kralj David èuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvoroðenac. 22A Abšalom ne reèe Amnonu ni rijeèi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. 23A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj. 24Abšalom doðe kralju i reèe mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doæi svome sluzi." 25Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, neæemo doæi svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede iæi, nego ga blagoslovi i otpusti. 26Ali Abšalom nastavi: "Ako ti neæeš, dopusti da bar moj brat Amnon poðe s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?" 27Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu 28i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!" 29I Abšalomove sluge uèiniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skoèiše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše. 30Dok su oni još bili na putu, doðe ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini." 31Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine. 32Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiæe, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predviðati nesreæa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. 33Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, 34a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže oèi i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar doðe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku." 35Tada Jonadab reèe kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga." 36Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi uðoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. 37Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka. 38A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine. 39Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.

Chapter 14

1 A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okreæe k Abšalomu. 2Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i reèe joj: "Uèini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je veæ dugo vremena u žalosti za mrtvim. 3Otiæi æeš kralju i govorit æeš mu ovako." I Joab je nauèi što æe govoriti. 4Žena iz Tekoe ode kralju, pade nièice na zemlju i pokloni se, zatim reèe: "Pomozi, kralju!" 5Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro, 6a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga. 7I sad se podiže sav rod na tvoju službenicu i reèe: 'Predaj nam toga što je ubio svoga brata: mi æemo ga pogubiti za život njegova brata koga je ubio, a time æemo zatrti i baštinika.' Tako hoæe da ugase žeravicu koja mi je ostala, da ne ostave mome mužu ni imena ni potomstva na zemlji." 8A kralj reèe ženi: "Idi svojoj kuæi, ja æu odrediti što treba za te." 9A žena iz Tekoe reèe kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj oèinski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!" 10A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te neæe više dirnuti!" 11A ona reèe: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik neæe umnožiti zator i da neæe pogubiti moga sina!" A on obeæa: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas neæe pasti s glave tvome sinu!" 12A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu rijeè svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!" 13A žena reèe: "Dakle, zašto je kralj - jer se izrièuæi ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta kuæi onoga koga je prognao? 14Mi smo svi osuðeni na smrt, slièni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misli na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. 15A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda æe kralj uèiniti ono što mu njegova službenica kaže. 16Jer æe kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku èovjeka koji hoæe da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine. 17Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi rijeè moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!" 18Tada progovori kralj i reèe ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što æu te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!" 19Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nauèio tvoju službenicu sve ove rijeèi. 20Tvoj je sluga Joab to uèinio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji anðeo, on zna sve što se zbiva na zemlji." 21Tada se kralj okrenu Joabu i reèe mu: "Dobro, uèinit æu to. Idi i dovedi natrag mladiæa Abšaloma!" 22A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim reèe Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim oèima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge." 23Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem. 24Ali kralj reèe: "Neka ide u svoju kuæu, a meni neka ne dolazi na oèi!" I Abšalom se povuèe u svoju kuæu i ne doðe kralju na oèi. 25U svemu Izraelu ne bijaše èovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izreæi tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane. 26A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri. 27Abšalomu se rodiše tri sina i jedna kæi po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena. 28Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na oèi. 29Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede doæi k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede doæi. 30Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste jeèam: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje. 31Tada se diže Joab, doðe k Abšalomu u kuæu i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?" 32A Abšalom odgovori Joabu: "Ja sam poslao k tebi i poruèio ti: 'Doði ovamo, želio bih te poslati kralju s ovom porukom: Zašto sam se vratio iz Gešura?' Bolje bi bilo za mene da sam još ondje. Zato sad hoæu da doðem kralju na oèi, pa ako ima na meni kakva krivica, neka me pogubi!" 33Joab ode kralju i javi mu te rijeèi. Zatim kralj pozva Abšaloma. Doðe on pred kralja, pokloni mu se i pade nièice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma.

Chapter 15

1 Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trèali pred njim. 2Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio: "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena", 3tada bi mu Abšalom rekao: "Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali neæeš naæi nikoga koji bi te saslušao kod kralja." 4Abšalom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!" 5A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. 6Tako je èinio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. 7Kad su prošle èetiri godine, Abšalom reèe kralju: "Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. 8Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: 'Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat æu èast Jahvi u Hebronu.'" 9A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron. 10Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruèi im: "Kad èujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu." 11A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajuæi što se sprema. 12Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. 13Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu." 14Tada David reèe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bježimo! Inaèe neæemo uteæi od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom maèa!" 15A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: "Što god odluèi naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!" 16I kralj iziðe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoèa da èuvaju palaèu. 17I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuæe. 18Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kereæani, svi Peleæani, Itaj i svi Giæani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, proðoše pred kraljem. 19Kralj upita Itaja Giæanina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20Juèer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreæa nanese. Vrati se i odvedi svoju braæu natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!" 21Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje æe biti i tvoj sluga!" 22Tada David reèe Itaju: "Hajde, proði!" I Itaj iz Gata proðe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. 24Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovèeg Božji. I oni spustiše Kovèeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. 25Tada kralj reèe Sadoku: "Odnesi Kovèeg Božji natrag u grad. Ako naðem milost u Jahve, on æe me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. 26A ako rekne ovako: 'Nisi mi po volji!' - onda evo me, neka èini sa mnom što je dobro u njegovim oèima!" 27Još kralj reèe sveæeniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 28Evo, ja æu se zadržati na ravnicama pustinje dok ne doðe od vas glas da me obavijesti." 29Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovèeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. 30David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaèuæi, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iðaše pokrivene glave i plaèuæi. 31Tada javiše Davidu da je i Ahitofel meðu urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!" 32Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doðe mu u susret Hušaj Arèanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 33David mu reèe: "Ako poðeš sa mnom, bit æeš mi na teret. 34Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: 'Bit æu tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada æu služiti tebi', moæi æeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. 35S tobom æe biti i sveæenici Sadok i Ebjatar. Sve što èuješ iz palaèe, javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru. 36S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što èujete." 37Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u èasu kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem.

Chapter 16

1 Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina. 2Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji." 3Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'" 4Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!" 5Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. 6Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. 7A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo! 8Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik." 9Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" 10Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'" 11Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. 12Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku." 13Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu. 14Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše. 15Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. 16A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!" 17A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?" 18A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati. 19A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi." 20Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?" 21Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe." 22Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu. 23A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.

Chapter 17

1 Nato Ahitofel reèe Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisuæa ljudi pa da se dignem i poðem u potjeru za Davidom još noæas. 2Navalit æu na njega kad bude umoran i bez snage; plašit æu ga i razbježat æe se sav narod koji je s njim. Onda æu ubiti samoga kralja. 3A sav æu narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vraæa svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome èovjeku, a sav æe narod onda biti miran." 4Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim. 5Ali Abšalom reèe: "Pozovimo još Hušaja Arèanina da èujemo što æe nam on kazati!" 6Kad je Hušaj došao k Abšalomu, reèe mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Hoæemo li uèiniti kako je on predložio? Ako ne, govori ti!" 7A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar." 8I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjediæe. Tvoj je otac ratnik, neæe on dopustiti da narod poèiva preko noæi. 9On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u poèetku koji od naših padne, proširit æe se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma. 10Tada æe i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti srèanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. 11Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini. 12Tada æemo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit æemo se na nj kao što rosa pada na zemlju i neæemo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. 13Ako li se povuèe u koji grad, sav æe izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa æemo ga povlaèiti do potoka, sve dok više ni kamenèiæa ne bude od njega." 14Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Arèanina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odluèio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreæu na Abšaloma. 15Potom Hušaj javi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. 16Zato sad brzo javite to Davidu i poruèite mu: 'Nemoj noæas noæiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeði na drugu stranu da ne bude uništen kralj i sva vojska koja je s njim.'" 17Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulazeæi u grad. 18Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i doðoše u kuæu nekoga èovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj. 19A žena uze i razastrije pokrivaè preko otvora studencu i posu po njem stuèenoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti. 20Abšalomove sluge doðoše k toj ženi u kuæu i upitaše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im odgovori: "Otišli su dalje prema vodi." Potom su ih još tražili, ali ih ne naðoše pa se vratiše u Jeruzalem. 21A kad su oni otišli, ona dvojica iziðoše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: "Ustajte i prijeðite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel." 22Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prijeðe preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana. 23Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuæi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuæu, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca.

24David je veæ bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. 25Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga èovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, kæeri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke. 26Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj. 27Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gileaðanin iz Rogelima, 28donesoše postelja, pokrivaèa, èaša i zemljanog suða, uz to pšenice, jeèma, brašna, pržena žita, boba, leæe, 29meda, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ovèjeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i žeðu."

Chapter 18

1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisuænike i stotnike. 2Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treæinu predade Joabu, drugu treæinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treæu treæinu Itaju iz Gata. Tada David reèe narodu: "I ja æu s vama u rat." 3Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti iæi. Jer ako mi i pobjegnemo, neæe nitko na to obraæati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neæe se na to obraæati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuæa. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš." 4A kralj im odgovori: "Uèinit æu sve što vam se èini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuæama. 5A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!" I sav je narod èuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. 6Tako vojska iziðe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. 7Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuæa mrtvih. 8Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego maè. 9Abšalom sluèajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiðe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseæi izmeðu neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. 10Vidje to neki èovjek i javi Joabu govoreæi: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu." 11A Joab odvrati èovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!" 12Ali èovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuæu srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Èuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreæi: 'Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!' 13Da sam podmuklo napao na njega izlažuæi opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani." 14A Joab odvrati: "Neæu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseæi o hrastu. 15Nato priðe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. 16Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. 17Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. 18Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik". 19Ahimaas, Sadokov sin, reèe Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." 20Ali mu Joab reèe: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego æeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin." 21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrèa. 22A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrèim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trèao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neæe pribaviti nagrade?" 23A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trèat æu!" A Joab mu odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe Etiopljanina. 24David je upravo sjedio meðu dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oèi, stražar ugleda èovjeka kako trèi sam. 25Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reèe: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Èovjek je dolazio sve bliže. 26Uto stražar ugleda drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga èovjeka koji trèi sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas." 27Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga èovjeka: trèi kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar èovjek, dolazi s dobrim glasom." 28Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!" 29A kralj upita: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo." 30Kralj mu reèe: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade. 31Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe." 32A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - proðu kao taj mladiæ!"

Chapter 19

1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajuæi govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!" 2I javiše Joabu: "Eno kralj plaèe i tuguje za Abšalomom." 3Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska èula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. 4I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeæi iz boja. 5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!" 6Tada Joab doðe kralju u kuæu i reèe mu: "Postiðuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kæerima, život tvojim ženama i život inoèama tvojim, 7jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli. 8Zato sada ustani, iziði i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziðeš, nijedan èovjek neæe ostati noæas s tobom, i to æe ti biti veæa nesreæa od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada." 9Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreæi: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod doðe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator. 10I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreæi: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeæi iz zemlje ispred Abšaloma. 11A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?" 12Te rijeèi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuæu. Zato kralj David poruèi sveæenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: 'Zašto da vi budete posljednji koji æe kralja dovesti u njegovu kuæu? 13Vi ste moja braæa, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji æe dovesti kralja natrag?' 14Recite i Amasi: 'Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog uèini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!'" 15Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan èovjek i poruèiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!" 16I tako se kralj vrati i doðe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeæi u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana. 17Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu. 18Imao je sa sobom tisuæu ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, doðe do Jordana pred kralja. 19Dovezli su splav da prevezu kraljevu èeljad i da uèine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeæi preko Jordana; 20i reèe kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je uèinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! 21Tvoj sluga uviða da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siðem u susret svome gospodaru i kralju." 22Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reèe: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?" 23A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom." 24Tada kralj reèe Šimeju: "Neæeš poginuti!" I kralj mu se zakle. 25I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ureðivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. 26Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" 27A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: 'Osamari mi magaricu da je uzjašem i poðem s kraljem!' Jer tvoj je sluga hrom. 28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anðeo: zato èini što je dobro u tvojim oèima. 29Jer sav moj oèinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu meðu one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?" 30A kralj mu odgovori: "Èemu da još duljiš svoj govor? Odreðujem: ti i Siba podijelite njive!" 31Meribaal reèe kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" 32I Barzilaj Gileaðanin doðe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. 33Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imuæan èovjek. 34Kralj reèe Barzilaju: "Poði sa mnom, ja æu te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu." 35A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 36Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevaèa i pjevaèica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? 37Tvoj æe sluga još samo prijeæi preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? 38Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu uèini što je dobro u tvojim oèima!" 39Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja æu mu uèiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve æu mu uèiniti za tebe." 40Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeðe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto. 41Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iðaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova. 42Uto svi Izraelci doðu pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša braæa Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?" 43A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev raèun? Ili sam si što prigrabio?" 44Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoroðenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rijeè bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrði od govora Izraelova.

Chapter 20

1 Ondje se sluèajno našao opak èovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!" 2Tako svi Izraelci ostaviše Davida i poðoše za Bikrijevim sinom Šebom; a Judejci prionuše uza svoga kralja i otpratiše ga od Jordana do Jeruzalema. 3Kad se David vratio u svoju palaèu u Jeruzalem, uze deset inoèa koje je bio ostavio da èuvaju palaèu i stavi ih da budu èuvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža. 4Potom kralj zapovjedi Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti da budeš ovdje!" 5Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrža preko vremena koje mu bijaše odredio kralj. 6Tada David reèe Abišaju: "Sad æe nam Bikrijev sin Šeba biti opasniji nego Abšalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i poði za njim u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz oèiju!" 7Za Abišajem krenu na put Joab, Kereæani, Peleæani i svi junaci; oni iziðu iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 8Kad su bili kod velikoga kamena što je kod Gibeona, doðe Amasa prema njima. Joab imaše na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaše pripasan maè uz bedro, u koricama; ali mu se maè iskliznu i pade. 9Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. 10Amasa se nije obazirao na maè koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abišajem nastavi potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 11Jedan od Joabovih momaka osta na straži kod Amase i tu je vikao: "Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!" 12A Amasa ležao u krvi nasred puta. Videæi onaj èovjek gdje se ustavlja sav narod, odvuèe Amasu s puta u polje i baci preko njega kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko naiðe blizu njega. 13Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi poðoše za Joabom da gone Bikrijeva sina Šebu. 14Šeba je prošao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupiše se oni i poðoše za njim. 15Joab doðe i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bijaše s Joabom navali potkopavati zid da ga obori. 16Tada se jedna mudra žena uspe na zid i povika iz grada: "Èujte! Èujte! Recite Joabu: 'Priði ovamo, da govorim s tobom!'" 17Kad je prišao, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." A ona æe: "Poslušaj rijeè sluškinje svoje!" On odgovori: "Slušam." 18Žena nastavi: "Nekoæ se govorilo ovako: 'Treba pitati u Abelu i u Danu 19je li svršeno s onim što su utvrdili vjernici u Izraelu.' Ti bi htio uništiti jedan grad, i to jedan od matiènih gradova u Izraelu. Zašto zatireš baštinu Jahvinu?" 20Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. 21Ne radi se o tome, nego je jedan èovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa æu otiæi od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah æe ti njegovu glavu baciti preko zida!" 22Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se raziðoše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem. 23Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kereæanima i Peleæanima. 24Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je peèatnik. 25Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sveæenici. 26Uz to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov.

Chapter 21

1 U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce." 2Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. 3David, dakle, upita Gibeonce: "Što da vam uèinim i èime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" 4Gibeonci odgovoriše: "Ne tražimo mi ni srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji èovjek u Izraelu." David æe im nato: "Što reknete uèinit æu za vas." 5A oni odgovoriše kralju: "Èovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom podruèju, 6od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat æu vam ih." 7Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova. 8Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine kæeri, koje je rodila Šaulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Šaulove kæeri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole. 9Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na poèetku jeèmene žetve. 10Rispa, Ajina kæi, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od poèetka jeèmene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima noæu. 11Kad su Davidu javili što je uèinila Ajina kæi Rispa, Šaulova inoèa, 12ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. 13David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. 14I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. 15Jednom opet nasta rat izmeðu Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. 16Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, èije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov maè, hvastao se tada da æe ubiti Davida. 17Ali Davidu priskoèi u pomoæ Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: "Neæeš više iæi s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!" 18Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. 19Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao tkalaèko vratilo. 20Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i èetiri; i on bijaše potomak Rafin. 21Kad je poèeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. 22Ta èetvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu.

Chapter 22

1 David upravi Jahvi rijeèi ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 2Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; 3Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, spasenje moje, tvrðavo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. 4Zazvat æu Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit æu izbavljen. 5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, 6Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 9Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 10On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni. 11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 13od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. 14Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. 15Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 16Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 17On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 18Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene. 19Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, 20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi, 22jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 23Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 24do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga. 25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje. 26S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš. 27S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš, 28jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš oèi ohole. 29Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 30s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine. 31Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utjeèu. 32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. 34Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, 35ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. 36Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. 37Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu. 38Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. 39Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže. 40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 41Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 42Vapiju u pomoæ, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. 43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. 44Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. 45Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tuðinci meni laskaju, 46sinovi tuðinski gube srèanost izlaze dršæuæ iz svojih utvrda. 47Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 49Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš. 50Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 51umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke."

Chapter 23

1 Ovo su posljednje Davidove rijeèi: "Rijeè Davida, sina Jišajeva, rijeè èovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjevaèa pjesama Izraelovih: 2Jahvin duh govori po meni, njegova je rijeè na mom jeziku. 3Reèe mi Jakovljev Bog, reèe mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, 4taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. 5Da, moja kuæa stoji èvrsto pred Bogom: on je uèinio vjeèan Savez sa mnom, u svemu dobro ureðen i utvrðen. Da, on æe dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. 6Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. 7Nitko ih se ne dotièe, osim gvožðem i kopljaèom, i potpuno se spaljuju u ognju." 8Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak meðu trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. 9Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. 10Ali se on èvrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukoèila i ostala kao prirasla uz maè. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. 11Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno leæe, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. 12Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. 13Trojica izmeðu tridesetorice jednom su krenula na put i o poèetku žetve došla k Davidu u Adulamsku peæinu kad jedna filistejska èeta bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. 14David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. 15David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?" 16Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi 17govoreæi: "Ne dao mi Jahve da to uèinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažuæi život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, uèinila ta tri junaka. 18Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom. 19On se odlikovao meðu tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. 20Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. 21Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka golema stasa. Egipæanin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egipæaninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. 22To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se meðu tridesetoricom junaka. 23Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. 24Asahel, brat Joabov, bio je meðu tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; 25Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; 26Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; 27Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; 28Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; 29Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; 30Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; 31Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; 32Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; 33Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; 34Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; 35Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; 36Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; 37Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; 38Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; 39Urija Hetit. Svega trideset i sedam.

Chapter 24

1 Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!" 2I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda." 3Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?" 4Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. 5Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. 6Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. 7Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. 8Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. 9Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi. 10Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." 11Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: 12"Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'" 13Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 14David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" 15David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe. 16Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 17Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!" 18Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" 19I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve. 20Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje. 21Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." 22Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! 23Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" 24Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela. 25Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

1 Kings

Chapter 1

1 Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivaèima, nije se mogao ugrijati. 2Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to æe ugrijati kralja gospodara." 3Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i naðoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. 5Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja æu biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako èiniš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sveæenikom Ebjatarom, pa se obojica prikljuèiše Adoniji. 8Ali sveæenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braæu, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. 11Tada reèe Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi èula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? 12Doði da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 13Hajde, otiði kralju Davidu i reci mu: 'Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreæi: Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, i on æe sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?' 14I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, doæi æu ja za tobom i potvrditi tvoje rijeèi." 15Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 16Pokloni mu se Bat-Šeba i pade nièice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" 17Ona mu odgovori: "Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: 'Tvoj sin Salomon kraljevat æe poslije mene, on æe sjesti na moje prijestolje.' 18A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 19Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sveæenika Ebjatara i vojskovoðu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oèi svega Izraela da mu ti objaviš tko æe te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21Inaèe, èim poèine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit æemo krivci." 22Dok je ona još govorila s kraljem, doðe prorok Natan. 23Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On uðe kralju i pade nièice pred njim. 24Natan reèe: "Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: 'Adonija æe kraljevati poslije mene i sjedit æe na mome prijestolju?' 25Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovoðe i sveæenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i klièu: 'Živio kralj Adonija!' 26Ali mene, tvoga slugu, sveæenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko æe biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?"

28Tada progovori David i reèe: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona doðe kralju i stupi preda nj. 29Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! 30Danas æu ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj æe sin Salomon kraljevati poslije mene, on æe sjediti na mome prijestolju!" 31Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reèe: "Neka vjeèno živi gospodar moj kralj David!" 32A kralj David reèe: "Pozovite mi sveæenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I doðoše oni pred kralja, 33a on im reèe: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 34Ondje neka ga sveæenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: 'Živio kralj Salomon!' 35Zatim se uspnite amo s njim i neka uðe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." 36Benaja, sin Jojadin, reèe kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rijeè Jahve, Gospodara kraljeva! 37Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" 38Sveæenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kereæani i Peleæani siðoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 39Sveæenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" 40I sav narod poðe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. 41Èuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je èuo trube pa upita: "Èemu ta buka u gradu?" 42Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin sveæenika Ebjatara, i Adonija mu reèe: "Ti si valjan èovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" 43Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, uèinio je Salomona kraljem! 44Kralj je poslao s njim sveæenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kereæane i Peleæane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 45i sveæenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno klièuæi, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste èuli. 46Još više: Salomon je veæ sjeo na kraljevsko prijestolje 47i došle su sluge kraljeve èestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreæi: 'Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.' Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48i ovako rekao: 'Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim oèima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.'" 49Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziðoše se svaki svojim putem. 50Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 51Javiše Salomonu: "Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreæi: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neæe sluge svoga maèem pogubiti.'" 52Salomon reèe nato: "Ako se pokaže poštenim èovjekom, neæe mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a naðe li se u zlu, poginut æe." 53Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on doðe i pade nièice pred Salomonom, koji mu reèe: "Poði svome domu!"

Chapter 2

1 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se èovjekom! 3Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 4da bi Jahve ispunio svoje obeæanje koje mi je dao: 'Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeæi preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek æe jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.' 5I sam znaš što mi je uèinio Joab, sin Sarvijin, kako je uèinio obojici vojskovoða Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuæu na nogama svojim. 6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno poèine u Podzemlju. 7A sinovima Barzilaja Gileaðanina vrati ljubav: neka budu meðu onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 8Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: 'Neæu te pogubiti maèem.' 9Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si èovjek razborit, i veæ æeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." 10I potom poèinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11David je kraljevao nad Izraelom èetrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma uèvrsti. 13Ali Adonija, sin Hagitin, doðe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade nièice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." 14I nastavi: "Imam ti nešto reæi." Ona reèe: "Govori." 15Tada æe on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael oèekivao da æu ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reèe: "Govori." 17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neæe odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" 18A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit æu kralju o tebi." 19Kada dakle uðe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i poðe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 20Tada mu reèe: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neæu odbiti." 21Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu." 22Kralj Salomon odgovori i reèe svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sveæenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" 23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! 24Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obeæao: još danas æe Adonija umrijeti." 25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. 26Sveæeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neæu pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovèeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." 27I Salomon iskljuèi Ebjatara iz sveæenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rijeè koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. 28Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije prikljuèio Abšalomu - on uteèe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 29I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruèi Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" 30Benaja ode u Šator Jahvin i reèe Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziði!" On odgovori: "Neæu, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." 31Kralj mu reèe: "Uèini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako æeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32Jahve æe uèiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva èovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je maèem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, voðu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalaèkoj kuæi i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." 34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35Mjesto njega postavi kralj na èelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sveæenika Sadoka. 36Salomon pozva Šimeja i reèe mu: "Sagradi sebi kuæu u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 37Onoga dana kad iziðeš i prijeðeš potok Kidron, znaj dobro da æeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." 38Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako æe uèiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. 39Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu." 40Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. 41I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se." 42Kralj pozva Šimeja i reèe mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: 'Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da æeš umrijeti!' A ti si mi tada odgovorio: 'Dobra je rijeè koju sam èuo.' 43Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?" 44Još reèe kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si uèinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka uèini da se tvoja zloæa obori na tvoju glavu. 45A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje æe Davidovo biti èvrsto pred Jahvom dovijeka." 46I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziðe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se uèvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

Chapter 3

1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kæerju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. 2Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagraðen do toga vremena dom imenu Jahvinu. 3A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama. 4Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najveæa uzvišica. Salomon prinese tisuæu paljenica na tom žrtveniku. 5U Gibeonu se Jahve javi Salomonu noæu u snu. Bog reèe: "Traži što da ti dadem." 6Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i saèuvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7Sada, o Jahve, Bože moj, ti si uèinio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 11Zato mu Jahve reèe: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosuðivanju pravice, 12evo æu uèiniti po rijeèima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti æe ga imati itko poslije tebe, 13ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko meðu kraljevima. 14I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je èinio tvoj otac David, umnožit æu tvoje dane." 15Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kovèeg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve prièesnice i priredi gozbu svim slugama svojim. 16Tada doðoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. 17I reèe jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kuæi živimo i ja sam rodila kraj nje u kuæi. 18A treæega dana poslije moga poroðaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kuæi. 19Jedne noæi umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. 20I ustade ona usred noæi, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naruèje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 21A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" 22Tada reèe druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. 23A kralj onda progovori: "Ova kaže: 'Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj'; druga pak kaže: 'Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.' 24Donesite mi maè!" naredi kralj. I donesoše maè pred kralja, 25a on reèe: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." 26Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" 27Onda progovori kralj i reèe: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." 28Sav je Izrael èuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.

Chapter 4

1 Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, 2a evo njegovih odliènika: Azarja, sin Sadokov, sveæenik; 3Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; 4Benaja, sin Jojadin, vojskovoða; Sadok i Ebjatar, sveæenici. 5Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; 6Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. 7Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan mjesec u godini podmiruje to uzdržavanje. 8Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj; 9...sin Dekerov, u Makasu, Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu do Bet Hanana; 10...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sav kraj heferski; 11...sin Abinadabov, nad svim okružjem dorskim; žena mu je bila Tafata, kæi Salomonova; 12Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. 13...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira, sina Manašeova, koja su u Gileadu; imao je i podruèje Argob koje leži u Bašanu, šezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od tuèa; 14Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu; 15Ahimaas u Naftaliju; i on se oženio jednom Salomonovom kæeri - Bosmatom. 16Baana, sin Hušajev, u Ašeru i na visoravnima; 17Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru; 18Šimej, sin Elin, u Benjaminu; 19Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja bašanskoga. Povrh toga bio je još jedan namjesnik u zemlji. 20Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.

Chapter 5

1 Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do meðe egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. 2Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora obiènog brašna, 3deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. 4Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. 5Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. 6Salomon je imao èetrdeset tisuæa konja za vuèu i dvanaest tisuæa za jahanje. 7Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da ièega ponestane. 8I jeèam i slamu za konje i tegleæu marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. 9Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. 10Mudrost je Salomonova bila veæa od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. 11Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo meðu svim narodima unaokolo. 12Izrekao je tri tisuæe mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisuæu i pet. 13Zborio je o drveæu: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. 14Dolazili su od sviju naroda da èuju mudrost Salomonovu, od svih zemaljskih kraljeva koji su èuli glas o njegovoj mudrosti. 15Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše èuo da su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. 16Tada Salomon poruèi Hiramu: 17"Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu njegovih. 18Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. 19Namjeravam, dakle, sagraditi Dom imenu Jahve, Boga svoga, kako je Jahve rekao mome ocu Davidu: 'Tvoj sin koga æu mjesto tebe postaviti na tvoje prijestolje, on æe sagraditi Dom mome Imenu.' 20Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje æe sluge biti sa slugama tvojim, i ja æu platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sjeæi drva kao Sidonci." 21Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i reèe: "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." 22I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit æu u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva èempresova. 23Moje æe ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit æu ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje æeš mi oznaèiti; ondje æu ih razložiti i ti æeš ih uzeti. Ti æeš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj èeljadi." 24Hiram je davao Salomonu drva cedrova i èempresova koliko je htio, 25a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisuæa kora pšenice za hranu ljudstvu, i dvadeset tisuæa kora ulja od tiještenih maslina. Toliko je Salomon davao Hiramu godinu za godinom. 26Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obeæao; izmeðu Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. 27Tada diže kralj Salomon kuluèare iz svega Izraela; kuluèara je bilo u svemu trideset tisuæa ljudi. 28Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisuæa ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod kuæe. Adoniram je bio nad svim kuluèarima. 29Salomon je imao i sedamdeset tisuæa nosaèa tereta, osamdeset tisuæa kamenorezaca u gori, 30ne raèunajuæi glavara službenièkih koji su upravljali poslovima; njih je bilo tri tisuæe i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na radovima. 31Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih klešu za temelje Hrama. 32Graditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama.

Chapter 6

1 Èetiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, èetvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - poèeo je Salomon graditi Dom Jahvin. 2Hram što ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata. 3Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok, prema dužini Hrama. 4Na Hramu je napravio prozore zatvorene rešetkama. 5Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove, sve unaokolo. 6Donji kat bio je pet lakata širok, srednji šest, a treæi sedam lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi morao ugraðivati u hramske zidove. 7Hram je graðen od kamena koji je veæ u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije èuo ni èekiæ ni dlijeto, ni ikakvo željezno oruðe. 8Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na treæi. 9Sagradio je tako Hram i dovršio ga; i pokrio ga cedrovim gredama i daskama. 10I sagradi još prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama. 11I rijeè Jahvina stiže Salomonu: 12"To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada æu ispuniti tebi obeæanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: 13prebivat æu meðu sinovima Izraelovim i neæu ostaviti naroda svoga Izraela." 14I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga.

15I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama èempresovim obloži pod Hrama. 16I naèini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. 17A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše èetrdeset lakata. 18A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvijeæa; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. 19Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kovèeg saveza Jahvina. 20Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je èistim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, 21pred Debirom, i obložio ga èistim zlatom. 22I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. 23U Debiru naèini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. 24Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. 25I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. 26Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. 27Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. 28I kerubine je obložio zlatom. 29Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, 30zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana. 31A za ulaz u Debir naèini dvokrilna vrata od maslinova drveta; dovraci s pragom bijahu na pet uglova. 32Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloži zlatom; listiæima zlata oblijepi kerubine i palme. 33Tako i za ulaz u Hekal naèini vrata od maslinova drveta, sa èetverokutnim dovracima. 34Oba krila na vratima bijahu od èempresova drveta i oba se otvarahu na jednu i na drugu stranu. 35Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i obložio zlatom sve što bijaše urezano. 36Potom je sagradio unutrašnje predvorje od tri reda klesanog kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih. 37Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni èetvrte godine, mjeseca Ziva; 38a jedanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je dovršen sa svim dijelovima i sa svim što mu pripada. Salomon ga sagradi za sedam godina.

Chapter 7

1 Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno dovršio. 2Sagradio je dvor od libanonske šume: stotinu lakata dug, pedeset širok i trideset lakata visok, na èetiri reda cedrovih stupova, a na stupovima bijahu cedrove grede. 3Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su poèivale na stupovima. Ovih je bilo èetrdeset i pet: petnaest u svakom redu. 4Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema drugome. 5Sva vrata s dovratnicima bila su èetverokutna i po tri su prozora stajala jedan prema drugome. 6Naèinio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset širok. 7Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i sudaèki trijem, obložen cedrovinom od poda do stropa. 8Njegovo prebivalište, u drugom dvorištu i unutar predvorja, bilo je istoga oblika. Sagradio je i kuæu, nalik na onaj trijem, faraonovoj kæeri, kojom se bijaše oženio. 9Sve su te graðevine bile od biranog kamena, sjeèena po mjeri, a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani sve do velikog predvorja. 10Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam lakata, 11a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine. 12A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruživali veliko predvorje, a tako i unutrašnje predvorje Doma Jahvina. 13Salomon posla po Hirama iz Tira. 14Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaše iz Tira, kovaè tuèa. Bio je pun vještine, umijeæa i znanja da svašta izraðuje od tuèa. Doðe on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. 15Salio je dva stupa od tuèa; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi. 16I naèini dvije glavice od tuèa da se stave povrh stupova; jedna je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka. 17Naèini dva opleta u obliku pletera i lanèaste žice da pokriju glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu. 18Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreže. 19Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od èetiri lakta. 20Stajale su na oba stupa kod izboèine što je bila prema lanèancu. Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge. 21Podiže stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. 22Na samom vrhu stupova postavi izraðene ljiljane. I tako dovrši stupove. 23Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 24Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne èaške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su èaške bile u dva reda i salivene s njim. 25Poèivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 26Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuæe bata. 27Naèinio je deset tuèanih podnožja; svako je podnožje bilo èetiri lakta dugo, èetiri lakta široko, a tri lakta visoko. 28Podnožja su bila ovako izraðena: imala su okvire, a okviri su stajali meðu preponama. 29Na okvirima meðu preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca. 30Svako je podnožje imalo èetiri tuèana toèka i osovine od tuèa; èetiri su njihove noge imale držaèe; pod umivaonikom bijahu držaèi sliveni s ukrasima. 31Gore, gdje su se držaèi sastavljali, bio je otvor podnožja; imao je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu èetvrtaste, a ne okrugle. 32Èetiri su toèka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki toèak bijaše visok lakat i pol. 33Toèkovi su bili slièni toèkovima obiènih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glavèine - sve bijaše liveno. 34Bila su èetiri držaèa na èetiri ugla svakog podnožja; podnožje i držaèi saèinjavahu jednu cjelinu. 35Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima saèinjavale cjelinu. 36Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, veæ prema velièini praznog oplošja i vijenaca naokolo. 37Tako naèini deset podnožja: jednako salivenih, jednake velièine i oblika. 38I naèini deset umivaonika od tuèa. Svaki je umivaonik sadržavao èetrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od èetiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. 39Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. 40Hiram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovrši on sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin: 41dva stupa, okrugle glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da pokriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 42èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 43deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 44jedno more i dvanaest volova pod njim; 45lonce, lopate i kotliæe. Svi ti predmeti koje je Hiram naèinio kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tuèa. 46Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini, izmeðu Sukota i Sartana. 47Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bijaše ih toliko da se nije mogla obraèunati težina tuèa. 48Salomon naèini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni žrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi; 49pet svijeænjaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od èistoga zlata; cvjetove, svjetiljke, usekaèe od zlata; 50vrèeve, noževe, kotliæe, plitice i kadionice od èistoga zlata; stožere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. 51Tako bi priveden kraju sav posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i posuðe - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina.

Chapter 8

1 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. 2Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec). 3I kad su došle Izraelove starješine, sveæenici ponesoše Kovèeg 4i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih sveæenici i leviti. 5Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. 6Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 7Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu odozgo Kovèeg i njegove motke. 8[8a] Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. 9U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas. 10A kad su sveæenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, 11i sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 12Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku, 13a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." 14I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 15Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 16'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.' 17Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 18ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom mojem Imenu, i dobro uèini, 19ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego sin tvoj koji izaðe iz tvoga krila, on æe podiæi Dom mojem Imenu.' 20Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 21i odredio sam da ondje bude mjesto Kovèegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske." 22Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 23i reèe: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem. 24Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 25Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 26Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 27Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 28Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upuæuje! 29Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe: 'Tu æe biti moje Ime.' Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 30I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 31Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 32tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. 33Ako narod tvoj bude potuèen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, 34onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oèevima. 35Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 36tada ti èuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi im valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 37Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, 38ako koji èovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, 39ti èuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome èovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - 40da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim oèevima. 41Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42jer je èuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako doðe i pomoli se u ovom Hramu, 43usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 44Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 45usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu. 46Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 47pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki', 48i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50uèini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uèini da mu se smiluju osvajaèi i da budu milostivi prema njemu, 51jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. 52Neka oèi tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da èuješ sve njihove molbe što æe ih tebi uputiti. 53Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" 54Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je kleèao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, 55pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreæi jakim glasom: 56"Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 57Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 58Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 59Bile ove moje rijeèi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noæu nazoène pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom èinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 60ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 61A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeæi se njegovih zakona i obdržavajuæi njegove zapovijedi kao danas!" 62Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. 63Kao žrtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. 64Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline prièesnica, jer je tuèani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline prièesnica. 65Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. 66Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kuæama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve uèinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.

Chapter 9

1 Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, 2javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. 3Jahve mu reèe: "Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje æe oèi i srce biti ovdje svagda. 4A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, 5ja æu uèvrstiti zauvijek tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kako sam obeæao tvome ocu Davidu kad sam rekao: 'Nikada ti neæe nestati nasljednika na prijestolju Izraelovu.' 6Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, 7tada æu istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj æu Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael æe biti poruga i podsmijeh svim narodima. 8Ovaj je Dom uzvišen, ali svi koji budu uza nj prolazili bit æe zaprepašteni; zviždat æe i govoriti: 'Zašto je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' 9A reæi æe im se: 'Jer su ostavili Jahvu, Boga svoga, koji je izveo oce njihove iz Egipta, a priklonili se drugim bogovima, èastili ih i služili im, zato je Jahve pustio na njih sva ova zla.'" 10Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, 11a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i èempresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. 12Hiram izaðe iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. 13I reèe: "Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?" I od tada ih zovu "zemlja Kabul" do današnjega dana. 14A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata. 15Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. 16Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj kæeri, ženi Salomonovoj, 17a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, 18Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, 19sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. 20Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 21sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. 22Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovoðe, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. 23A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. 24Èim je faraonova kæi ušla iz Davidova grada u kuæu koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. 25Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i prièesnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram. 26Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj. 27Hiram je poslao na tim laðama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim. 28Oni otploviše u Ofir, uzeše odande èetiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

Chapter 10

1 Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona doðe da Salomona iskuša zagonetkama. 2Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 3Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 4Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, 5jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. 6Tada reèe kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji èula o tebi i o tvojoj mudrosti. 7Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam èula. 8Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 9Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da èiniš pravo i pravicu." 10Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 11Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. 12Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjevaèe; nikada se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. 13Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju zemlju. 14Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 15osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodavaèa-potukaèa i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih. 16Kralj Salomon naèini tri stotine velikih štitova od kovanog zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina zlatnih šekela; 17i naèini trista štitiæa od kovanog zlata; za svaki je štitiæ utrošio tri zlatne mine. Pohranio je sve u kuæu zvanu Libanonska šuma. 18Kralj je još napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga èistim zlatom. 19Prijestolje je imalo šest stepenica, straga je na njemu bila teleæa glava, a s obje strane sjedala bile su ruèice, a kraj ruèica stajala dva lava. 20Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu. 21Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posuðe u kuæi zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 22Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake treæe godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseæi zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune. 23Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošæu. 24Sav je svijet želio vidjeti Salomona i èuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 25Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posuðe, haljine, oružje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu.

26Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisuæu i èetiri stotine bojnih kola i dvanaest tisuæa konja i rasporedio ih je po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 27Salomon je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Šefeli. 28Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavljaèi uvozili su ih iz Koe za odreðenu svotu. 29Kola se dovozila iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela; a konj se plaæao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavljaèa dobivahu svi kraljevi hetitski i aramejski.

Chapter 11

1 Kralj je Salomon - uz kæer faraonovu - volio mnoge žene tuðinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, 2od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Neæete odlaziti k njima i oni neæe dolaziti k vama; oni æe zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. 3Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine inoèa. Njegove su žene zavodile njegovo srce. 4I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. 5Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. 6Èinio je ono što ne bijaše pravo u oèima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. 7Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori istoèno od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. 8To uèini za sve svoje žene tuðinke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. 9Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio 10i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. 11Tada Jahve reèe Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja æu sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat æu ga jednom od tvojih slugu. 12Ali neæu to uèiniti za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet æu ga iz ruke tvoga sina. 13Ipak neæu od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit æu jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah." 14Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske kuæe Edomaca. 15Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovoða, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - 16Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - 17Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi djeèak. 18Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade kuæu, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. 19Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. 20Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj palaèi, i Genubat je ostao u palaèi meðu faraonovom djecom. 21Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David poèinuo kod svojih otaca i da je vojskovoða Joab umro, reèe faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju zemlju!" 22Faraon mu reèe: "Što ti nedostaje u mene te želiš poæi u svoju zemlju?" A on mu odgovori: "Ništa, ali me pusti da odem!" [25b] To je bilo zlo što ga je uèinio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. 23Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; 24Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im èetovoða kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. 25[25a] On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. 26Jeroboam bijaše sin Efraæanina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. 27Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. 28Taj Jeroboam bijaše valjan èovjek; Salomon opazi kako se mladi èovjek prihvaæa posla i postavi ga nad svom rabotom kuæe Josipove. 29Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. 30Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. 31I reèe Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo æu istrgnuti kraljevstvo iz ruke Salomonove i dat æu tebi deset plemena. 32On æe imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao izmeðu svih plemena Izraelovih. 33To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne èini što je pravo u mojim oèima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je èinio njegov otac David. 34Ali mu neæu iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. 35Ali æu uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi æu ga dati, to jest deset plemena. 36A njegovu æu sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. 37Tebe æu uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. 38Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te èinio što je pravedno u oèima mojim držeæi moje zakone i zapovijedi moje, kako je to èinio moj sluga David, tada æu ja biti s tobom i sagradit æu ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat æu ti Izraela. 39Ponizit æu potomke Davidove; ali ne zauvijek.'" 40Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. 41Ostala povijest Salomonova, sve što je uèinio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? 42A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. 43Onda poèinu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega.

Chapter 12

1 Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer 3bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4"Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa æemo ti služiti!" 5A on im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode. 6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek ostati sluge." 8Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 9Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reèe: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" 10Mladiæi koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reèe: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 11Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja æu još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima.'" 12A treæi dan doðe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni treæega dana." 13Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. 14I reèe im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dodati na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima." 15Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Jahve da se ispuni rijeè što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. 16Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. 17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. 19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. 20Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuæu Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. 21Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. 22Ali doðe Jahvina rijeè Božjem èovjeku Šemaji: 23"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 24Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše rijeè Jahvinu i vratiše se kako im reèe Jahve. 25Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izaðe odatle i utvrdi Penuel. 26Jeroboam reèe u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce æe se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene æe ubiti." 28Pošto se kralj posavjetovao, naèini dva zlatna teleta i reèe narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." 29Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 30To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 31I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka sveæenike koji nisu bili sinovi Levijevi. 32Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzaðe k žrtveniku. Tako je uèinio u Betelu, žrtvujuæi teocima koje je naèinio. U Betelu je postavio i sveæenike uzvišica što ih bijaše podigao. 33I uzaðe k žrtveniku koji je naèinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzaðe k žrtveniku da prinese kad.

Chapter 13

1 A neki èovjek Božji doðe na rijeè Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. 2I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtvenièe, žrtvenièe! Ovako veli Jahve: 'Evo æe se roditi u kuæi Davidovoj sin po imenu Jošija. On æe na tebi žrtvovati sveæenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on æe na tebi spaliti ljudske kosti!'" 3U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik æe se raspuknuti i prosut æe se pepeo što je na njemu." 4Kada je kralj èuo što je èovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reèe: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema èovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. 5Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao èovjek Božji po naredbi Jahvinoj. 6Kralj progovori i reèe èovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji èovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. 7Kralj onda reèe èovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kuæi da se okrijepiš. I dat æu ti dar." 8Ali èovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuæe, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, 9jer mi je ovako zapovjeðeno rijeèju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraæaj istim putem kojim si došao.'" 10I otišao je drugim putem, nije se vraæao putem kojim je došao u Betel. 11A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana uèinio èovjek Božji u Betelu; i rijeèi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 12A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao èovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 13Prorok æe nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 14Krenuo je za èovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti èovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." 15Prorok mu reèe: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." 16Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 17jer mi je Jahvinom rijeèju nareðeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraæaj putem kojim si onamo pošao'." 18Nato æe mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anðeo mi je rijeèju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuæi da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je. 19Božji èovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuæi jeo kruha i pio vode. 20Dok su sjedili za stolom, doðe rijeè Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 21i povika on èovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 22nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neæe leæi u grob otaca tvojih." 23Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 24I ode onaj. A na putu ga zaskoèi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 25Ljudi prolazeæi vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 26Kad je to èuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reèe: "To je èovjek Božji koji se usprotivio rijeèi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeèi koju je Jahve rekao." 27I reèe svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. 28Ode on i naðe mrtvo tijelo baèeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 29Tada prorok podiže mrtvo tijelo èovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 30Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" 31A kad ga je pokopao, reèe svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan èovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32Jer æe se sigurno ispuniti rijeè koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." 33Ni poslije ovoga dogaðaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveæenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane sveæenik uzvišica. 34Takvim je postupkom padala u grijeh kuæa Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.

Chapter 14

1 U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, 2i Jeroboam reèe svojoj ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da æu biti kraljem ovoga naroda. 3I ponesi deset hljebova, kolaèa i posudu meda i otiði k njemu! On æe ti reæi što æe biti s djeèakom." 4I uèini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i uðe u kuæu Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu oèi od duboke starosti. 5Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti æeš joj reæi tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat æe se kao da je druga." 6Kad Ahija èu šum njenih koraka na vratima, reèe joj: "Uði, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe? 7Idi, reci Jeroboamu: 'Ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: Podigao sam te isred naroda i uèinio sam te knezom nad mojim narodom Izraelom, 8istrgnuo sam kraljevstvo iz kuæe Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i èinio samo ono što je pravedno u mojim oèima. 9Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i naèinio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za leða. 10Zato, evo, puštam zlo na kuæu Jeroboamovu, istrijebit æu iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja æu netragom pomesti kuæu Jeroboamovu kao što se mete neèist, da ga ništa ne ostane. 11One koji iz Jeroboamove obitelji umru u gradu, proždrijet æe psi, a one koji umru u polju, pojest æe ptice nebeske.' - Eto tako je Jahve rekao. 12A ti ustani i poði svome domu: tek što nogama stupiš u grad, djeèak æe umrijeti. 13Sav æe ga Izrael oplakati i pokopat æe ga. On æe biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u kuæi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu. 14Jahve æe sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj æe istrijebiti kuæu Jeroboamovu. Evo dana! Što? Èak i trenutka! 15Jahve æe udariti Izraela te æe se njihati kao trska u vodi. Išèupat æe Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat æe ih s onu stranu Rijeke, jer su naèinili sebi ašere koje srde Jahvu. 16Odbacit æe Izraela kao smeæe, zbog grijeha što ih je uèinio Jeroboam i na koje je navodio Izraela." 17Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila kuæni prag, djeèak bijaše mrtav. 18Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rijeèi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji. 19Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 20Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam poèinuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega. 21Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaše mu èetrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 22I Juda uèini zlo u oèima Jahvinim. Grijesima koje su poèinili razjarili su ga više od svega što su uèinili njihovi oci. 23Jer su i oni podigli uzvišice, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. 24Bilo je èak posveæenih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. 25Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 26Opljaèka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 27Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskog dvora. 28Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraæali u stražaru. 29Ostala povijest Roboamova, sve što je uèinio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 30Za sve vrijeme bio je rat izmeðu Roboama i Jeroboama. 31Roboam je poèinuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam.

Chapter 15

1 Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se Abijam u Judeji. 2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je kæi Abšalomova. 3On je hodio u svim grijesima što ih je njegov otac èinio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. 4Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i saèuvavši Jeruzalem. 5Jer je David èinio sve što je pravo u oèima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od èega što mu je zapovjedio, osim onog što je uèinio Uriji Hetitu. 6# 7Ostala povijest Abijamova, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat izmeðu Abijama i Jeroboama. 8Potom je Abijam poèinuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. 9Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. 10Kraljevao je èetrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je kæi Abšalomova. 11Asa je èinio što je pravo u oèima Jahvinim, kao i njegov praotac David. 12Protjerao je iz zemlje posveæene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu naèinili. 13Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše naèinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. 14Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 15Unio je u Dom Jahvin posveæene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posuðe. 16Bio je rat izmeðu Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. 17Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi. 18Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: 19"Neka bude savez izmeðu mene i tebe, izmeðu moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." 20Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali. 21A kada to Baša dozna, presta utvrðivati Ramu i vrati se u Tirsu. 22Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrðivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu. 23Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve što je uèinio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu. 24Asa je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto njega. 25Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. 26Èinio je zlo u oèima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela. 27Baša, sin Ahijin, iz kuæe Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael. 28Baša ga ubi treæe godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega. 29Kad je postao kraljem, pobi svu kuæu Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rijeèi koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila. 30Zbog grijeha što ih je uèinio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova. 31Ostala povijest Nadabova, i sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 32Izmeðu Ase i Izraelova kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane. 33Treæe godine Asina kraljevanja Judejom postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i èetiri godine. 34Èinio je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.

Chapter 16

1 Tada bi upuæena rijeè Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše: 2"Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima; 3zato æu netragom pomesti Bašu i kuæu njegovu: uèinit æu s tvojom kuæom kao i s kuæom Jeroboama, sina Nebatova. 4Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest æe ga psi, a tko im umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske." 5Ostala povijest Bašina, što je uèinio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 6Baša je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega. 7Ali rijeè Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuæe samo zbog toga što je èinio zlo u oèima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuæa Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio. 8Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine. 9Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuæi Arse, upravitelja dvora u Tirsi. 10Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. 11Èim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih roðaka ni prijatelja. 12Tako Zimri iskorijeni svu kuæu Bašinu po rijeèi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, 13zbog sviju grijeha što su ih èinili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeæi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima. 14Ostala povijest Elina, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 15Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. 16Kad je utaboreni narod èuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija. 17Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu. 18Kad je Zimri vidio da æe grad biti osvojen, uðe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. 19To je bilo zbog grijeha koje je poèinio radeæi što je zlo u oèima Jahvinim i hodeæi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela. 20Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 21Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluèila za Tibnija, sina Ginatova, da ga uèini kraljem, a druga polovica za Omrija. 22Ali pristaše Omrijeve nadjaèaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem. 23Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. 24Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. 25Ali je Omri èinio zlo u oèima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. 26U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima. 27Ostala povijest Omrijeva, sve što je uèinio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 28Omri poèinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. 29Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. 30Ahab, sin Omrijev, èinio je u oèima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. 31I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kæerju Etbaala, kralja sidonskog, i poèe služiti Baalu i klanjati mu se; 32Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. 33Ahab je podigao i Ašeru i uèinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. 34Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu.

Chapter 17

1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." 2Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako: 3"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. 4Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." 5Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. 6Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio. 7Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. 8Tada Iliji doðe rijeè Jahvina: 9"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." 10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!" 11Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" 12Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." 13Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'" 15Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. 17Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"

Chapter 18

1 Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." 2I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, 3pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; 4jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. 5I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda æemo naæi trave da saèuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka." 6Podijelili su zemlju koju æe pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. 7I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!" 8On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'" 9Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 10Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. 11I sada mi nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' 12Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! 13Zar nije poznato mome gospodaru što sam uèinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. 14I sada ti nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on æe me ubiti!" 15Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još æu mu se danas pokazati." 16Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret Iliji. 17Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropašæuješ Izraela?" 18Ilija odgovori: "Ne upropašæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. 19Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim." 20Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. 21Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. 22Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset. 23Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga junca i neæu podmetati ognja. 24Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!" 25Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja." 26Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su naèinili. 27U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" 28A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv. 29Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. 30Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. 31Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!" 32I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. 33Složi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva. 34Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na drva!" Uèiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put. 35Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. 36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reèe: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo. 37Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æeš ti obratiti njihova srca." 38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, èak i vodu u jarku isuši. 39Sav narod se uplaši, ljudi padoše nièice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" 40Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. 41Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem šumor kiše." 42Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena. 43Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reèe: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." 44Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji, diže od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'" 45Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. 46Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrèa pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

Chapter 19

1 Ahab isprièa Izebeli sve što je Ilija uèinio i kako je maèem poubijao sve proroke. 2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi uèine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uèinim s tvojim životom kao što si ti uèinio sa životom svakoga od njih!" 3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reèe: "Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anðeo ga taknu i reèe mu: "Ustani i jedi." 6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peèen kruh i vrè vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anðeo Jahvin javi i drugi put, dotaèe ga i reèe: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je èetrdeset dana i èetrdeset noæi sve do Božje gore Horeba. 9Ondje je ušao u neku spilju i prenoæio u njoj. I gle, eto k njemu rijeèi Jahvine: "Što æeš ti ovdje, Ilija?" 10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili maèem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." 11Glas mu reèe: "Iziði i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13Kad je to èuo Ilija, zakri lice plaštem, iziðe i stade na ulazu u peæinu. Tada mu progovori glas i reèe: "Što æeš ovdje, Ilija?" 14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i maèem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život." 15Jahve mu reèe: "Idi, vrati se istim putem u damašèansku pustinju. Kad doðeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 17Koji utekne od maèa Hazaelova, njega æe pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova maèa, njega æe pogubiti Elizej. 18Ali æu ostaviti u Izraelu sedam tisuæa, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala." 19Ode on i na povratku naiðe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija proðe kraj njega i baci na nj svoj plašt. 20On ostavi volove, potrèa za Ilijom i reèe: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa æu poæi za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti uèinio?" 21On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poðe za Ilijom da ga poslužuje.

Chapter 20

1 Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. 2Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu 3i reèe mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'" 4Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada." 5Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poruèuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu. 6Budi siguran da æu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni æe pretražiti tvoju kuæu i kuæe tvojih sluga i stavit æe svoju ruku na sve što im se svidi i to æe odnijeti.'" 7Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reèe: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." 8Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" 9Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja æu uèiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor. 10Tada mu Ben-Hadad poruèi: "Neka mi bogovi uèine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!" 11Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'" 12A kad je Ben-Hadad to èuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. 13Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja æu ti ga danas evo predati u ruke i ti æeš spoznati da sam ja Jahve.'" 14Ahab reèe: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko æe poèeti boj?" On odgovori: "Ti!" 15Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuæa. 16Oni iziðoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 17Momci pokrajinskih upravitelja iziðoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." 18On reèe: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" 19Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska 20i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. 21Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. 22Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reèe mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je èiniti, jer æe dogodine aramejski kralj napasti na te." 23Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jaèi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno æemo mi biti jaèi od njih. 24Uèinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. 25Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada æemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno æemo ih nadvladati." On ih posluša i uèini tako. 26Na poèetku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i poðe na Afek da vojuje s Izraelom. 27Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 28Tada pristupi Božji èovjek izraelskom kralju i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja æu predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'." 29Sedam dana bijahu utaboreni jedni suèelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuæa pješaka u jedan jedini dan. 30Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. 31Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo èuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izaðimo pred kralja izraelskog: možda æe ti poštedjeti život." 32I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat." 33Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za rijeè govoreæi: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad doðe i on ga uze na kola. 34Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. 35Neki od proroèkih sinova reèe po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali èovjek ne htjede da ga tuèe. 36Tada mu onaj reèe: "Buduæi da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav æe te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiðe na lava koji ga razdera. 37Prorok naðe drugoga èovjeka i reèe: "Udari me!" Èovjek ga izudara i izrani. 38Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oèiju navuèe povez da ga ne prepoznaju. 39Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog èovjeka govoreæi: 'Èuvaj ovoga èovjeka! Ako nestane, tvoj æe život biti za njegov život, ili æeš platiti srebrni talenat.' 40I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" 41Nato onaj odmah ukloni povez s oèiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. 42A on reèe kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduæi da si pustio da ti iz ruke utekne èovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj æe život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'" 43I kralj izraelski ode svojoj kuæi, mrk i srdit, i uðe u Samariju.

Chapter 21

1 Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog, 2i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat æu ti novca koliko vrijedi." 3Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!" 4Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. 5Doðe mu njegova žena Izebela i reèe: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?" 6On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat æu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'" 7Tada mu žena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." 8I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima. 9U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda. 10Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine." 11I uèiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. 12Proglasiše post i Nabota postaviše na èelo naroda. 13Tada doðoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. 14Zatim poruèiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15Pošto je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav." 16Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. 17Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: 18"Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 19Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i tvoju.'" 20Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naðoh te, jer si se prodao da èiniš što je zlo u oèima Jahvinim. 21Evo, tek što nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 23I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske." 25Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini što je zlo u oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. 26Èinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. 27Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuæi. 28Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu: 29"Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."

Chapter 22

1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela. 2Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. 3Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." 4Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji." 5Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." 6Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke." 7Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" 8Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!" 9Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja." 10Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 11Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'." 12Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke." 13Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" 14Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!" 15Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve." 16Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" 17Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'" 18Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!" 19A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 20Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono. 21Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' 22On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!' 23Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo." 24Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" 25Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." 26Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. 27Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" 28Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!" 29Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 30Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj. 31Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" 32Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. 33A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 34Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." 35Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. 36O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! 37Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. 38Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve. 39Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 40Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. 41Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. 42Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. 43Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim. 44Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama. 45Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. 46Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 47Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. 48Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. 49Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. 50Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati. 51Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. 52Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. 53On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. 54Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.

2 Kings

Chapter 1

1 Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 2Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima reèe: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, hoæu li ozdraviti od ove bolesti." 3Ali je Anðeo Jahvin rekao Iliji Tišbijcu: "Ustani! Idi u susret glasnicima samarijanskoga kralja i reci im: 'Zar nema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal Zebubom, bogom ekronskim?' 4I zato veli Jahve ovako: 'Neæeš siæi s postelje u koju si se popeo; sigurno æeš umrijeti.'" I ode Ilija. 5Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im reèe: "Kako to da ste se veæ vratili?" 6Oni mu odgovoriše: "Sreo nas neki èovjek i rekao nam: 'Idite, vratite se pred kralja koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Jahve: Zar nema Boga u Izraelu te si poslao po savjet k Baal Zebubu, bogu ekronskom? Zato neæeš siæi s postelje na koju si se popeo, nego æeš umrijeti.'" 7On ih upita: "Kakav bijaše na oèi taj èovjek koji vas je sreo i rekao vam te rijeèi?" 8A oni mu odgovoriše: "Bio je to èovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara." On reèe: "To je Ilija Tišbijac!" 9Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, reèe mu: "Èovjeèe Božji! Kralj je naredio: Siði!" 10Ilija odgovori i reèe pedesetniku: "Ako sam èovjek Božji, neka oganj siðe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 11Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad doðe, reèe mu: "Èovjeèe Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže siði!" 12Ilija odgovori i reèe mu: "Ako sam èovjek Božji, neka siðe oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 13Kralj posla opet treæega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Treæi pedesetnik doðe, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "Èovjeèe Božji! Neka bude dragocjen u tvojim oèima moj život i život ovih pedeset tvojih slugu! 14Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim oèima!" 15Anðeo Jahvin reèe Iliji: "Siði s njim, ne boj se!" On ustade i siðe s njim pred kralja 16i reèe mu: "Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neæeš siæi s postelje na koju si se popeo, nego æeš umrijeti." 17I umrije po rijeèi Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 18Ostala povijest Ahazje, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

Chapter 2

1 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. 2I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela. 3A proroèki sinovi koji su boravili u Betelu iziðoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" 4Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon. 5Proroèki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priðoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" 6Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica. 7I pedeset proroèkih sinova poðe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8Tada Ilija uze svoj ogrtaè, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeðoše po suhu. 9A kad prijeðoše, Ilija æe Elizeju: "Traži što da ti još uèinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" 10Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit æe ti tako; ako pak ne budeš vidio, neæe ti biti." 11I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše meðu njih i Ilija u vihoru uziðe na nebo. 12Elizej je gledao i vikao: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. 14Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreæi: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeðe. 15Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin poèinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju 16i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." 17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reèe im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 18Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reèe: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte iæi!'" 19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." 20On reèe: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. 21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neæe od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" 22I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rijeèi koju je izrekao Elizej. 23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, djeèaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreæi: "Hodi, æelo! Hodi, æelo!" 24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziðoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše èetrdeset i dvoje djece. 25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.

Chapter 3

1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. 2Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac. 3Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

4Meša, kralj moapski, bio je stoèar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuæa janjaca i vunu od stotine tisuæa ovnova. 5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. 6U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. 7Zatim je poruèio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoæeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoæu! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji." 8I doda: "Kojim æemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju." 9I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode èetama ni stoci koja je išla za njima. 10Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!" 11Ali Jošafat reèe: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izmeðu slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." 12Jošafat reèe: "U njega je rijeè Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. 13A Elizej reèe kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima." 14Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraæao pažnje niti bih te pogledao. 15Sada mi dovedite sviraèa." I dok je glazbenik svirao, siðe ruka Jahvina nada nj. 16I on reèe: "Ovako veli Jahve: 'Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama. 17Jer ovako veli Jahve: neæete osjetiti vjetra niti æete vidjeti dažda, a ova æe se dolina napuniti vodom. I pit æete vi, vaš marva i vaša stoka.' 18Ali to još nije ništa u oèima Jahve: on æe predati Moab u vaše ruke. 19Vi æete zauzeti sve utvrðene gradove, posjeæi sve plodno drveæe, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem æete ih zasijati." 20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, doðe voda od Edoma i preplavi svu okolinu. 21Kad su Moapci èuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu. 22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda uèini crvenom kao krv. 23I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi meðusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!" 24Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce. 25Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveæe. Konaèno, ostao je samo grad Kir Harešet; praæari su ga opkolili i tukli ga. 26Kada je moapski kralj vidio da neæe izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih maèevima, pokuša se probiti i doæi do kralja edomskog, ali ne uspje. 27Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.

Chapter 4

1 Žena jednoga od proroèkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i uèini ih svojim robovima." 2Elizej joj reèe: "Što ti mogu uèiniti! Reci mi što imaš u kuæi?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kuæi, osim vrèa ulja." 3Tada joj reèe: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 4Zatim se vrati kuæi, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." 5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 6I kad se sudovi napuniše, reèe ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. 7Ona ode i kaza èovjeku Božjem, a on joj reèe: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet æeš ti i tvoji sinovi!" 8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. 9Ona reèe svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj èovjek Božji što prolazi ovuda. 10Naèinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad doðe k nama, povuæi æe se onamo." 11Jednoga dana doðe on onamo, povuèe se u gornju sobu i poèinu ondje. 12Reèe zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj. 13I još mu reèe: "Kaži joj: 'Lijepo se brineš za nas. Što možemo uèiniti za te? Treba li reæi rijeè za te kralju ili vojskovoði?'" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda." 14On nastavi: "Dakle, što da uèinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan." 15A on reèe: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. 16"Dogodine u ovo doba", reèe joj, "zagrlit æeš sina u naruèju." A ona reèe: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!" 17Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. 18Djeèak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. 19I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. 20On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. 21Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega èovjeka. Izišla je zatim i zakljuèala vrata. 22Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrèat æu do èovjeka Božjeg i vratit æu se." 23On je upita: "Zašto da danas poðeš k njemu? Nije ni mlaðak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!" 24Pošto joj je momak osamario magaricu, ona æe mu: "Povedi i poði! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim." 25Ode ona i doðe k èovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je èovjek Božji ugleda izdaleka, reèe svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke. 26Otrèi pred nju i pitaj je: 'Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?'" Ona odgovori: "Zdravi smo." 27Kada je stigla do èovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu èovjek Božji reèe: "Pusti je jer joj je duša ojaðena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." 28A ona reèe: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" 29On tada reèe Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na djeèaka." 30Ali djeèakova majka reèe: "Života mi Jahvina i tvoga, neæu te ostaviti!" On tada ustade i poðe za njom. 31Gehazi je otišao prije njih i položio štap na djeèaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Djeèak se nije probudio." 32Elizej uðe u kuæu i naðe djeèaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. 33Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34Zatim se pope na postelju, leže na djeèaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oèi na njegove oèi, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo djeèakovo. 35Potom ustade i prošeta se po kuæi tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A djeèak tada kihnu sedam puta i otvori oèi. 36I zovnu Elizej Gehazija i reèe: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reèe joj: "Uzmi svoga sina." 37Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziðe. 38Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proroèki sinovi sjedili pred njim, reèe svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proroèkim." 39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali naðe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. 40Usuše ljudima da jedu. Ali kad su poèeli jesti, povikaše: "Èovjeèe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. 41Tada æe Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reèe: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu. 42Neki èovjek došao iz Baal Šališe i donio èovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset jeèmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" 43Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: 'Jest æe i preostat æe.'" 44I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema rijeèi Jahvinoj.

Chapter 5

1 Naaman, vojskovoða aramskoga kralja, bijaše ugledan èovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2Jednom su Aramejci otišli u pljaèku i na podruèju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3Ona reèe svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" 4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." 5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja æu poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuæa zlatnih šekela i deset sveèanih haljina. 6I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlijeèiš od gube." 7Kad je izraelski kralj proèitao pismo, razdera haljine na sebi i reèe: "Zar sam ja Bog da mogu usmræivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izlijeèim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" 8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeæu, poruèi kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo doðe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." 9I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuæe. 10A Elizej poruèi dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo æe ti opet biti èisto." 11Naaman se naljuti i poðe govoreæi: "Gle, ja mišljah, iziæi æe preda me, zazvat æe ime Jahve, Boga svoga, stavit æe ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem èist?" Okrenu se i ode odande ljutit. 13Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oèe moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi uèinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit æeš èist.'" 14I tako siðe, opra se sedam puta u Jordanu, prema rijeèi èovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - oèistio se! 15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uðe, stade preda nj i reèe mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." 16Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17Tada Naaman reèe: "Dobro, kad neæeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neæe više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar poðe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj èin sluzi tvome." 19A on mu reèe: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeðe dio puta. 20Gehazi, momak Elizeja, Božjega èovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrèat æu ja za njim i uzet æu štogod od njega." 21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trèi, skoèi mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" 22On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladiæa iz Efrajimove gore, dvojica od proroèkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine." 23Naaman reèe: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kuæi. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 25Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." 26Ali Elizej reèe: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. 27Ali æe se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.

Chapter 6

1 Proroèki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. 2Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i naèinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite." 3Jedan od njih reèe mu: "Udostoj se poæi sa svojim slugama." On odgovori: "Hoæu." 4I poðe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeæi drva. 5A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuðena!" 6A èovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsijeèe komad drveta, baci ga na ono mjesto i uèini da sjekira ispliva. 7I reèe: "Izvadi je!" I èovjek pruži ruku te je uze.

8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim èasnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu." 9Ali Elizej poruèi izraelskom kralju: "Èuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." 10I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao èovjek Božji. On je upozoravao i kralj se èuvao; a bilo je to više puta. 11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje èasnike te ih upita: "Neæete li mi reæi tko od naših drži s kraljem Izraelovim?" 12Jedan od èasnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rijeèi koje kazuješ u svojoj spavaonici." 13On reèe: "Idite i pogledajte gdje je, pa æu veæ poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu." 14Tada kralj posla onamo konje, kola i jake èete. Oni stigoše noæu i opkoliše grad. 15Ujutro, ustavši, èovjek Božji iziðe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reèe: "Ah, gospodaru moj, što nam je èiniti?" 16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima." 17I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oèi da vidi!" I Jahve otvori oèi momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! 18Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoæom ove ljude!" I na rijeè Elizejevu udari ih sljepoæom. 19Elizej im reèe: "Nije ovo put i nije ovo grad. Poðite za mnom, ja æu vas odvesti èovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju. 20Kad su ulazili u Samariju, Elizej reèe: "Jahve, otvori ovima oèi da progledaju." Jahve im otvori oèi i oni vidješe da su usred Samarije! 21Kad ih vidje kralj Izraela, reèe Elizeju: "Treba li ih poubijati, oèe moj?" 22A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar æeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i maèem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." 23Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljaèkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo. 24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzaðe i opkoli Samariju. 25I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareæa glava stajala osamdeset šekela srebra, a èetvrt kaba golubinje neèisti pet šekela srebra. 26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" 27On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako æu ti ja pomoæi? Neèim s gumna ili iz tijeska?" 28Još joj kralj reèe: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: 'Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra æemo pojesti moga!' 29Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: 'Daj svoga sina da ga pojedemo.' Ali je ona sakrila svoga sina." 30Kada je kralj èuo rijeèi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. 31I reèe tada kralj: "Neka mi Bog uèini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!" 32Elizej sjedio u svojoj kuæi i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reèe starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnièki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne èuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" 33Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reèe mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još oèekujem od Jahve?"

Chapter 7

1 Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenog brašna za šekel.'" 2Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." 3A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i oèekujemo smrt? 4Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet æemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet æemo!" 5U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 6Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." 7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. 8Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. 9Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi. Zato poðimo! Javimo dvoru novost." 10I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu." 11Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. 12Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti što su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih žive pohvatati i uæi u grad." 13A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa æemo vidjeti." 14I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreæi: "Idite, izvidite!" 15Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. 16I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj. 17Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi što ju je rekao Božji èovjek kad mu kralj bijaše došao. 18Dogodilo se kako je èovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel." 19Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." 20I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.

Chapter 8

1 Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, poði sa svojom obitelji i skloni se kao tuðinka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; veæ je došla u zemlju za sedam godina." 2Žena usta i uèini kako joj je rekao èovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. 3Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju kuæu i njivu. 4Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega èovjeka. Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej uèinio." 5I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje kuæe i njive. A Gezahi reèe: "Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio." 6Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!" 7Elizej doðe u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji èovjek došao ovamo." 8Tada reèe kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg èovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao hoæu li se izlijeèiti od ove bolesti." 9Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na èetrdeset deva. Doðe on i stade preda nj i reèe: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita hoæe li ozdraviti od one bolesti." 10Elizej mu odgovori: "Idi i reci mu: 'Ozdravit æeš, dakako!' Ali mi je Jahve pokazao da æe umrijeti." 11I èovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. 12Hazael reèe: "Zašto plaèeš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja æeš ti uèiniti Izraelcima: spalit æeš im utvrde, maèem æeš poubijati njihove ratnike, njihovu æeš djecu satirati, a trudne žene parati." 13Hazael reèe: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da uèini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." 14Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da æeš ozdraviti." 15Ali sutradan uze pokrivaè, namoèi ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. 16Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jošafatov. 17Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 18Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima. 19Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. 20U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 21Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diže se noæu i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobježe u svoje šatore. 22Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna. 23Ostala povijest Jorama, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 24Joram poèinu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. 25Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. 26Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je kæi izraelskog kralja Omrija. 27I on je hodio putem obitelji Ahabove i èinio je zlo u oèima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. 28On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. 29Kralj Joram vratio se u Jizreel da se lijeèi od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.

Chapter 9

1 Prorok Elizej pozva jednoga od proroèkih sinova i reèe mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. 2Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga naðeš, izvedi ga izmeðu njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. 3I uzmi posudu s uljem, izlij mu je na glavu i reci: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja izraelskoga.' Zatim otvori vrata i bježi, ne oklijevaj." 4Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. 5Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On reèe: "Imam ti rijeè reæi, zapovjednièe!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjednièe!" 6Jehu tada ustade i uðe u kuæu. Mladi mu èovjek izli ulje na glavu i reèe mu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Pomazao sam te za kralja nad Jahvinim narodom, nad Izraelom. 7Ti æeš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja æu osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli 8i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit æu Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 9Uèinit æu s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. 10A Izebelu æe proždrijeti psi na polju jizreelskom i nitko je neæe pokopati.'" - Zatim otvori vrata i pobježe. 11Jehu iziðe k èasnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate èovjeka i besjedu njegovu." 12Oni rekoše: "Ne znamo! Kazuj nam!" On im reèe: "Govorio mi je tako i tako i rekao mi: 'Ovako veli Jahve: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom.'" 13Odmah oni uzeše svoje ogrtaèe i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!" 14Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. 15Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lijeèi rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I reèe Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel." 16Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. 17Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, videæi da dolazi Jehuova èeta, javi: "Vidim nekakvu èetu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom." 18Ode konjanik preda nj i reèe: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraæa." 19Kralj posla drugoga konjanika. Taj doðe k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." 20Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vraæa. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!" 21Joram reèe: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja iziðoše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. 22Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga èaranja!" 23Joram okrenu i udari u bijeg govoreæi Ahazji: "Izdaja, Ahazja!" 24Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama meðu pleæa: strijela mu proðe posred srca te se on sruši u kola. 25Jehu reèe svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izreèe protiv njega: 26'Kunem se: kako sinoæ vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova,' rijeè je Jahvina, 'tako æu ti vratiti isto na ovome polju,' rijeè je Jahvina. Digni ga, dakle, i baci ga na to polje, prema rijeèi Jahvinoj." 27Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. 28Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 29Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. 30A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to èula Izebela, namaza oèi, uresi glavu i pogleda s prozora. 31I kad je Jehu ulazio na vrata, ona reèe: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?" 32Jehu okrenu lice prema prozoru i reèe: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. 33On reèe: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. 34Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kæi." 35I odoše da je sahrane, ali ne naðoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. 36Vratiše se i javiše, a Jehu reèe: "To je rijeè koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi æe proždrijeti Izebelino tijelo. 37Izebelino truplo bit æe kao gnoj u polju, da se neæe moæi kazati: Ovo je Izebela.'"

Chapter 10

1 U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: 2"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - 3pogledajte koji je izmeðu sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara." 4Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako æemo mu mi odoljeti?" 5Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poruèiše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, èinit æemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati neæemo nikoga. Èini što misliš da je dobro." 6Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reèe: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih graðana koji su ih odgajali. 7I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. 8Glasnik doðe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reèe: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." 9Ujutro iziðe, stade i reèe svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? 10Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rijeè koju reèe Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije." 11I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuæe Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i sveæenike njegove. Nije poštedio nikoga. 12Potom usta Jehu i poðe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga, 13naðe braæu judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braæa Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljièine." 14Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih èetrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. 15Otišavši odatle, naðe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reèe mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je tako, daj mi ruku." Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola. 16I reèe mu: "Hodi sa mnom, divit æeš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima. 17Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po rijeèi koju Jahve bijaše rekao Iliji.

18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu æe ga više poštivati. 19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove sveæenike, neka ni jedan ne izostane, jer æu žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit æe život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. 20Jehu reèe: "Sazovite sveèani zbor Baalu." I sazvaše ga. 21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. 22Jehu reèe èuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. 23Jehu uðe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reèe Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje meðu vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." 24I poðe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim æe životom platiti njegov život." 25Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uðite, pobijte ih! Nitko neka ne iziðe!" Tjelesna straža i dvorani uðoše, pobiše ih oštricom maèa i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. 26Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. 27Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za neèist, koje su ostale do danas. 28Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. 29Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. 30Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si uèinio sve što sam nosio u srcu protiv kuæe Ahabove, tvoji æe sinovi sve do èetvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." 31Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. 32U ono je vrijeme Jahve poèeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom podruèju, 33od Jordana prema sunèevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. 34Ostala povijest Jehuova, sve što je uèinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 35Poèinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. 36Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.

Chapter 11

1 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. 2Ali Jošeba, kæi kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. 3Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. 4Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. 5I reèe im: "Evo što valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u službu neka èuva stražu kod kraljevskoga dvora. 6Druga treæina, ona kod Surskih vrata, i treæa treæina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka èuvaju stražu kod ulaza u dvor; 7a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka èuvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. 8Tako æete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša proæi kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili izaðe." 9Satnici su uèinili sve kako im je naredio sveæenik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli sveæeniku Jojadi. 10Sveæenik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. 11Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. 12Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedoèanstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" 13Kad Atalija èu viku naroda, doðe k narodu u Dom Jahvin. 14Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obièaju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klikæe od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" 15Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga maèem." Još je sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Domu Jahvinu." 16Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. 17Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. 18Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova sveæenika Matana ubiše pred žrtvenicima. A sveæenik opet postavi straže kod Doma Jahvina. 19Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. 20Sav se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili maèem u kraljevskom dvoru.

Chapter 12

1 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. 2Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. 3Joaš je èinio što je pravo u oèima Jahve svega svog vijeka jer ga je pouèavao sveæenik Jojada. 4Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Joaš reèe sveæenicima: "Sav novac od posveæenih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin 6neka sveæenici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se naðe koje ošteæenje." 7Ali u dvadeset i treæoj godini kraljevanja Joaševa sveæenici nisu još popravili Doma. 8Tada kralj Joaš pozva sveæenika Jojadu i druge sveæenike i reèe im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." 9Sveæenici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. 10Tada sveæenik Jojada uze kovèeg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sveæenici, èuvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. 11Kad bi se vidjelo da u kovèegu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim sveæenikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. 12Prebrojeni novac uruèivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su isplaæivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu 13i zidarima i klesaèima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena odreðena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. 14Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne èaše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, 15nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. 16Nije se tražio obraèun od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. 17Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao sveæenicima. 18Tada Hazael, aramejski kralj, poðe u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odluèi poæi protiv Jeruzalema. 19Joaš, judejski kralj, uze sve posveæene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. 20Ostala povijest Joaševa i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 21Njegovi èasnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. 22Njegovi èasnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega.

Chapter 13

1 Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. 2On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. 3Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. 4Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. 5Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. 6Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. 7Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuæa pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. 8Ostala povijest Joahazova, sve što je uèinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 9Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. 10Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. 11Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. 12Ostala povijest Joaševa, sve što je uèinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 13Joaš je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. 14Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" 15Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. 16Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, 17zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æeš potuæi Aramejce kod Afeka." 18I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. 19Tada se rasrdi na njega Božji èovjek i reèe: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æeš ih pobijediti samo tri puta." 20Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljaèkaške èete Moabaca napadale zemlju svake godine. 21Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. 22Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. 23Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. 24Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. 25Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.

Chapter 14

1 Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. 2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 3Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. 4Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Kad je uèvrstio kraljevstvo, smakao je one èasnike koji su mu ubili oca. 6Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." 7On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuæa njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. 8Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poruèi mu: "Doði da se ogledamo!" 9A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. 10Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?" 11Ali Amasja ne posluša. Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 12Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. 13Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. 14Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. 15Ostala povijest Joaševa, sve što je èinio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva? 16Joaš je poèinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega. 17Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. 18A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 19Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 20Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 21Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. 22On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. 23Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao èetrdeset i jednu godinu. 24Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 25On je dobio natrag izraelsko podruèje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema rijeèi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera. 26Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu. 27Ali Jahve nije odluèio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa. 28Ostala povijest Jeroboama, sve što je uèinio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 29Jeroboam je poèinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.

Chapter 15

1 Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. 2Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 3Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 4Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kuæi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. 6Ostala povijest Azarjina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 7Azarja je poèinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. 8Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. 9On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što su èinili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. 10Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. 11Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 12Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je bilo. 13Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. 14Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uðe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. 15Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 16Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo podruèje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. 17Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji. 18Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme 19Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. 20Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. 21Ostala povijest Menahema i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 22Menahem je poèinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto. 23Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine. 24On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 25Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega. 26Ostala povijest Pekahje i sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 27Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. 28On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 29U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. 30Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina. 31Ostala povijest Pekahova, sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 32Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin. 33Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kæi. 34Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i otac mu Uzija. 35Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu. 36Ostala povijest Jotama i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 37U njegove je dane Jahve poèeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina. 38Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

Chapter 16

1 Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. 2Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u oèima Jahve, Boga njegova, kao što je èinio predak mu David. 3Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obièaju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 4Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 5Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, poðoše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. 6U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - 7Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Doði i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene." 8Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. 9I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. 10Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sveæeniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove graðe. 11Sveæenik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio sveæenik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 12Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. 13Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju prièesnica poškropio žrtvenik. 14A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio izmeðu novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. 15Kralj Ahaz zapovjedio je sveæeniku Uriji: "Na velikom æeš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i veèernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu æeš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još æu razmisliti." 16Sveæenik Urija uèini sve što mu je naredio kralj Ahaz. 17Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. 18Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. 19Ostala povijest Ahazova i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 20Ahaz je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

Chapter 17

1 Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. 2On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. 3Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaæao mu danak. 4Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. 5Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. 6Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

7I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, 8slijedili obièaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po obièajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. 9Izraelci i njihovi kraljevi potajno su èinili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrðenih gradova. 10Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. 11Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po obièaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i èinili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. 12Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne èinite toga!" 13A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." 14Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. 15Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upuæivao. Težili su za ispraznošæu, pa su i sami postali isprazni slijedeæi narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne èine kao oni. 16Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naèinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. 17Provodili su svoje sinove i kæeri kroz oganj, odavali se vraèanju i gatanju, èineæi tako zlo u oèima Jahvinim i razjarujuæi ga. 18Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. 19Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obièaje kojih su se držali Izraelci. 20I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaèkašima, dok ih konaèno ne odbaci daleko od svoga lica. 21On je, konaèno, otrgnuo Izraelce od kuæe Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. 22Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poèinio i od njega se nisu odvraæali, 23dok konaèno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. 24Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. 25U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. 26Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmræuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." 27Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od sveæenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouèi ih u štovanju Boga one zemlje." 28Tako ode jedan od sveæenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pouèio kako treba štovati Jahvu. 29Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. 30Babilonci naèiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaæani Ašimu; 31Avijci naèiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u èast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. 32Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke izmeðu sebe za sveæenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. 33Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po obièaju onih naroda izmeðu kojih su ih preselili. 34Oni se još i danas drže starih obièaja. Ne štuju Jahve i ne usklaðuju svojih pravila i obièaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 35Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuðih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 36Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 37Držite se pravila i obièaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuðih bogova. 38Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 39samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on æe vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." 40Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog obièaja. 41Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova èine do dana današnjega onako kako su èinili njihovi oci.

Chapter 18

1 Treæe godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov. 2Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina kæi. 3Èinio je što je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David. 4On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše naèinio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan. 5Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna meðu kraljevima judejskim. 6Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija. 7I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan. 8On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo podruèje od stražarskih kula sve do utvrðenih gradova. 9Èetvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. 10Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. 11Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. 12Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili. 13Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvrðene judejske gradove i osvoji ih. 14Tada judejski kralj Ezekija poruèi asirskom kralju u Lakiš: "Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit æu sve što mi nametneš." Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. 15I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora. 16U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju. 17Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 18Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 19Veliki peharnik reèe im: "Kažite Ezekiji: 'Ovako veli veliki kralj, kralj asirski: kakvo je to pouzdanje u koje se uzdaš? 20Misliš li da su prazne rijeèi veæ savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 21Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja probada i prodire dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' 22Možda æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom u Jeruzalemu klanjajte.' 23Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat æu ti dvije tisuæe konja ako mogneš naæi jahaèe za njih! 24Kako æeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da æe ti dati kola i konjanika. 25Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ovoga mjesta da ga razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" 26Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da èuje narod koji je na zidinama!" 27Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?" 28Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskog! 29Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 30Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas sigurno izbaviti, ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom.' 31Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: 'Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 32dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda, u zemlju ulja i meda da biste živjeli i da ne pomrete. Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti.' 33Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 34Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje? 35Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" 36Šutjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" 37Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, doðoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopæiše mu rijeèi velikoga peharnika

Chapter 19

1 Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do roðenja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" 8Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja! 11Ti znaš što su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. 16Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. 17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." 20Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' 21Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. 22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 23Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. 24Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 25Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. 26Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. 27Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. 28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si i došao! 29A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. 30Preživjeli iz kuæe Judine žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 31Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahvina! 32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 33Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina je rijeè. 34Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." 35Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 36Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Chapter 20

1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju jer æeš umrijeti; neæeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam èinio što je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè. 4Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla rijeè Jahvina: 5"Vrati se i reci Ezekiji, glavaru moga naroda. Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio sam tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. 6Dodat æu tvome vijeku još petnaest godina. Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja; zakrilit æu ovaj grad radi sebe i sluge svoga Davida.'" 7Izaija naloži: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on æe ozdraviti." 8Ezekija upita Izaiju: "Po kojem æu znaku prepoznati da æe me Jahve izlijeèiti i da æu za tri dana uziæi u Dom Jahvin?" 9Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti što je rekao: hoæeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?" 10Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!" 11Prorok Izaija zazva Jahvu i on uèini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunèaniku. 12U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše èuo da se razbolio i ozdravio. 13Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 14Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 15Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima nièega što im nisam pokazao." 16Tada Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahvinu: 17'Evo dolaze dani kada æe sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neæe ostati, ' kaže Jahve. 18A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke æe uzeti da budu uškopljeni dvorani u palaèi babilonskoga kralja." 19Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!" 20Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 21Ezekija je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega.

Chapter 21

1 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. 2Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 3Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, naèinio ašere kako bijaše uèinio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. 4Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu æe prebivati moje Ime zauvijek." 5Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 6I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraèao je, gatao, stvorio bajaèe i opsjenare, uèinio je premnogo zla u oèima Jahve i razjarivao ga. 7Dao je naèiniti lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu svoje Ime zauvijek. 8Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." 9Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima. 10Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: 11"Zato što je judejski kralj Manaše èinio te gnusobe, zato što je uèinio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, 12ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da doðe nevolja na Jeruzalem i Judeju, takva da æe zazujati oba uha onima koji o njoj èuju. 13Nategnut æu nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad kuæom Ahabovom; zbrisat æu Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. 14Odbacit æu ostatke svoje baštine, predat æu ih u ruke njihovih neprijatelja; služit æe za plijen i grabež svim svojim neprijateljima 15jer su èinili što je zlo u mojim oèima jer su izazivali moj gnjev od dana kada su njihovi oci izišli iz Egipta pa sve do danas.'" 16I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da èini što je zlo u oèima Jahvinim. 17Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je poèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 18Manaše je poèinuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. 19Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, kæi Harusova, i bila je iz Jotbe. 20On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što je èinio njegov otac Manaše. 21U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. 22On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. 23Amonovi se èasnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. 24Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 25Ostala povijest Amonova i sve što je èinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 26Pokopali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega.

Chapter 22

1 Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, kæi Adajina, i bila je iz Boskata. 2Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. 3Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i reèe mu: 4"Idi velikom sveæeniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su èuvari praga sakupili od naroda. 5Neka ga uruèi poslovoðama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, 6drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. 7Ali neka se ne traži od njih raèun za uruèeni novac jer oni rade pošteno." 8Veliki sveæenik Hilkija reèe tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je proèitao. 9Tajnik Šafan doðe kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", reèe on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovoðama postavljenim u Domu Jahvinu." 10Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. 11Èuvši rijeèi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 12I naredi sveæeniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 13"Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je naðena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši oèevi nisu slušali rijeèi ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano." 14Sveæenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proroèici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, èuvara odjeæe; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 15ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 16Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve što kaže knjiga koju je proèitao judejski kralj. 17Jer su me ostavili i prinose žrtve tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti.' 18A judejskom kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: 'Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo. 19Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Jahvom èuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, koje æe pogoditi pustošenje i prokletstvo, i jer si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam te uslišio' - rijeè je Jahvina. 20'Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æeš leæi u grob da ne vidiš svojim oèima svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju.

Chapter 23

1 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. 2Kralj potom uzaðe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najveæega. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza koja je naðena u Domu Jahvinu. 3Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. 4Kralj je zapovjedio velikom sveæeniku Hilkiji, sveæenicima drugog reda i èuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu naèinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. 5Uklonio je lažne sveæenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova puèkih. 7Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. 8Iz svih judejskih gradova doveo je sveæenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti sveæenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. 9Isto tako sveæenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meðu svojom braæom. 10Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kæerku provodio kroz oganj u èast Moleku. 11Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunèana kola. 12Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. 13Uzvišice koje su bile suèelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. 14Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. 15Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. 16A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajuæi rijeè Jahvinu, koju je objavio èovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme sveèanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oèi na grob èovjeka Božjeg koji je objavio sve to 17i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob èovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti uèinio s betelskim žrtvenikom." 18"Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. 19Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uèinio je s njima kao što je uèinio u Betelu. 20Sve sveæenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. 21Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u èast Jahve, Boga svoga, po obièaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza." 22Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. 23Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u èast Jahve, u Jeruzalemu. 24Osim toga, sve bajaèe i sve vraèare, sve kuæne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši rijeèi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, sveæenik Doma Jahvina. 25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 27Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'" 28Ostala povijest Jošijina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 29U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. 30Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. 31Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kæi Jeremije, i bila je iz Libne. 32On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili oci njegovi. 33Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruèju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. 34Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. 35Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. 36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kæi Pedajina, i bila je iz Rume. 37On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili i oci njegovi.

Chapter 24

1 U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega. 2Ovaj pak posla protiv njega kaldejske pljaèkaške èete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvrðujuæi rijeè koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima. 3To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da æe je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše uèinio 4i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti. 5Ostala povijest Jojakimova i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 6Jojakim je poèinuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega. 7Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju. 8Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, kæi Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. 9On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio i njegov otac. 10U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. 11Doðe i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. 12Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovoðe i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. 13On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, naèinio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila rijeè Jahvina. 14Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovoðe i sve vrsne ratnike, oko deset tisuæa prognanika, sa svim kovaèima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. 15Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. 16Sve sposobne ljude, njih sedam tisuæa na broju; kovaèe i bravare, tisuæu na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. 17Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. 18Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kæi Jeremije, i bila je iz Libne. 19Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio Jojakin. 20To je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja.

Chapter 25

1 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 2Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 3Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 4neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noæu kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 5Kaldejske èete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 6Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izreèe presudu. 7Sidkijine sinove pokla pred njegovim oèima, Sidkiji iskopa oèi, okova ga verigama i odvede u Babilon.

8Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i èasnik babilonskog kralja. 9On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu. 10Kaldejske èete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. 11Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 12Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. 13Kaldejci razbiše tuèane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tuè odniješe u Babilon. 14Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopæe sav tuèani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 15Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uopæe sve što bijaše od zlata i srebra, 16dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguæe procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim predmetima. 17Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tuèa, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tuèa. Takav je bio i drugi stup. 18Zapovjednik straže odveo je sveæenièkog poglavara Seraju, drugog sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga. 19Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojnièkog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novaèio puk i šezdeset puèana koji se takoðer zatekoše u gradu. 20Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. 21I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 22Narodu što je ostao u zemlji judejskoj i što ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova. 23Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaše da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i doðoše pred njega u Mispu: Netanijin sin Jišmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi. 24Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se služiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podložni babilonskom kralju i bit æe vam dobro." 25Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, koji bijaše kraljevskog roda, i još deset ljudi s njim ubiše Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi. 26Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici èeta ustadoše i odoše u Egipat jer se bojahu Kaldejaca. 27Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 28Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio više nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 29Jojakin je odložio svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 30Do kraja njegova života babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

1 Chronicles

Chapter 1

1 Adam, Šet, Enoš, 2Kenan, Mahalalel, Jared, 3Henok, Metušalah, Lamek, 4Noa, Šem, Ham i Jafet. 5Sinovi Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešek i Tiras. 6Gomerovi sinovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 7Javanovi sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 8Hamovi sinovi: Kuš, Misrajim, Put i Kanaan. 9Kuševi sinovi: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka; Ramini sinovi: Šeba i Dedan. 10Kušu se rodi Nimrod, koji bijaše prvi vlastodržac na zemlji. 11Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Neftuhijci, 12Patrušani i Kasluhijci, od kojih su potekli Filistejci i Kaftorci. 13Kanaan rodi Sidona, svog prvenca, i Heta, 14i Jebusejce, Amorejce, Girgašane, 15Hivijce, Arkijce, Sinijce, 16Arvadijce, Semarijce i Hamatijce. 17Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. 18Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. 19Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 20Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 21Hadoram, Uzal, Dikla, 22Obal, Abimael, Šeba, 23Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi. 24Šem, Arpakšad, Šalah, 25Eber, Peleg, Rau, 26Serug, Nahor, Tarah, 27Abram, to jest Abraham. 28Abrahamovi sinovi: Izak i Jišmael. 29Ovo je njihovo rodoslovlje: Jišmaelov prvenac Nebajot, zatim Kedar, Adbeel, Mibsam, 30Mišma, Duma, Masa, Hadad, Tema, 31Jetur, Nafiš i Kedma. To su Jišmaelovi sinovi. 32Sinovi Keture, Abrahamove inoèe: ona rodi Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. Sinovi Jokšanovi jesu: Šeba i Dedan. 33Midjanovi su sinovi bili: Efa, Efer, Henok, Abida i Eldaa. Svi su oni bili Keturini sinovi. 34Abrahamu se rodi Izak; Izakovi su sinovi bili: Ezav i Izrael. 35Ezavovi su sinovi bili: Elifaz, Reuel, Jeuš, Jalam i Korah. 36Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefi, Gatan, Kenaz, Timna i Amalek. 37Reuelovi su sinovi bili: Nahat, Zerah, Šama i Miza. 38Seirovi su sinovi bili: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, Dišon, Eser i Dišan. 39Lotanovi su sinovi bili: Hori i Homam; Lotanova je sestra bila Timna. 40Šobalovi su sinovi bili: Alvan, Manahat, Ebal, Šefi i Onam. Sibeonovi su sinovi bili: Aja i Ana. 41Anin je sin bio Dišon, a Dišonovi su sinovi bili: Hamram, Ešban, Jitran i Keran. 42Eserovi su sinovi bili: Bilhan, Zaavan i Jaakan. Dišonovi su sinovi bili Us i Aran. 43Evo kraljeva koji su kraljevali u zemlji edomskoj prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih: Bela, sin Beorov; gradu mu je bilo ime Dinhaba. 44Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zareha iz Bosre. 45Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 46Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju; gradu mu je bilo ime Avit. 47Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 48Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 49Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 50Kad je umro Baal Hanan, zavladao je Hadad; gradu mu je bilo ime Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kæi Matredova iz Me Zahaba. 51Kad je umro Hadad, nastali su knezovi u Edomu: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 52knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 53knez Kenaz, knez Teman, knez Mibsar, 54knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski.

Chapter 2

1 Evo Izraelovih sinova: Ruben, Šimun, Levi, Juda, Jisakar i Zebulun, 2Dan, Josip i Benjamin, Naftali, Gad i Ašer. 3Judini sinovi: Er, Onan i Šela. Ta mu je tri rodila Kanaanka, Šuina kæi. Ali Er, Judin prvenac, bijaše nevaljao u Jahvinim oèima i Jahve ga pogubi. 4Njegova nevjesta Tamara rodi mu Peresa i Zeraha. U svemu je bilo pet Judinih sinova. 5Peresovi su sinovi bili: Hesron i Hamul. 6Zerahovi su sinovi bili: Zimri, Etan, Heman, Kalkol i Dara; u svemu pet. 7Karmijevi su sinovi bili: Akar, koji je nanio zlo Izraelu prekršivši kletvu. 8A sinovi Etanovi: Azarja. 9Hesronovi sinovi koji mu se rodiše bijahu: Jerahmeel, Ram i Kelubaj. 10Ram rodi Aminadaba, a Aminadab rodi Nahšona, kneza Judinih sinova. 11Nahšon rodi Salmu, Salma rodi Boaza. 12Boaz rodi Obeda, Obed rodi Jišaja. 13Jišaj rodi prvenca Eliaba, drugog Abinadaba, treæeg Šimu, 14èetvrtog Netanela, petog Radaja, 15šestog Osema, sedmoga Davida. 16Sestre im: Sarviju i Abigajilu. Sarvijini su sinovi bili: Abišaj, Joab, Asahel, trojica. 17Abigajila je rodila Amasu, Amasin je otac bio Jišmaelac Jeter. 18Hesronov sin Kaleb imao je sa ženom Azubom i s Jeriotom sinove, a sinovi su mu bili: Ješer, Šobab i Ardon. 19Kad je umrla Azuba, uze Kaleb za ženu Efratu i ona mu rodi Hura. 20Hur rodi Urija, a Uri rodi Besalelu. 21Potom Hesron uze kæer Makira, oca Gileadova; uzeo ju je za ženu kad mu je bilo šezdeset godina i ona mu rodi Seguba. 22Segub rodi Jaira, koji je imao dvadeset i tri grada u gileadskoj zemlji. 23Ali su Gešurci i Aramejci osvojili od njih Jairova Sela, Kenat sa selima, šezdeset gradova. To su sve osvojili sinovi Makira, oca Gileadova. 24Kad je umro Hesron u Kaleb Efrati, Hesronova žena Abija rodi mu Ašhura, oca Tekoina. 25Sinovi Jerahmeela, Hesronova prvenca, bili su: prvenac Ram, pa Buna, Oren, Osem i Ahija. 26Jerahmeel je imao i drugu ženu, zvala se Atara, koja je bila Onamova majka. 27Sinovi Rama, Jerahmeelova prvenca, bili su Maas, Jamin i Eker. 28Onamovi su sinovi bili: Šamaj i Jada; Šamajevi sinovi: Nadab i Abišur. 29Abišurova se žena zvala Abihajla, koja mu rodi Ahbana i Molida. 30Nadabovi su sinovi bili: Seled i Afajim, ali je Seled umro bez djece. 31Sinovi su Afajimovi bili: Jiši; Jišijevi sinovi: Šešan; Šešanov sin Ahlaj. 32Sinovi Jade, brata Šamajeva, bili su: Jeter i Jonatan; ali je Jeter umro bez djece. 33Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. 34Šešan nije imao sinova, nego kæeri; ali je Šešan imao slugu Egipæanina po imenu Jarhu. 35Zato je Šešan dao kæer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. 36Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada. 37Zabad rodi Eflala, Eflal rodi Obeda; 38Obed rodi Jehua, Jehu rodi Azarju, 39Azarja rodi Helesa, Heles rodi Elasu; 40Elasa rodi Sismaja, Sismaj rodi Šaluma, 41Šalum rodi Jekamju, Jekamja rodi Elišamu. 42Sinovi Kaleba, Jerahmeelova brata, bili su: njegov prvenac Meša, otac Zifov; sinovi oca Mareše bili su: Hebron. 43Hebronovi sinovi Korah, Tapuah, Rekem i Šema. 44Šema rodi Rahama, oca Jorkoamova, a Rekem rodi Šamaja. 45Šamajev je sin bio Maon, a Maon je bio otac Bet-Sarov. 46Efa, Kalebova inoèa, rodila je Harana, Mosu i Gazeza; Haran je rodio Gazeza. 47Johdajevi su sinovi bili: Regem, Jotam, Gešan, Felet, Efa i Šaaf. 48Maaka, Kalebova inoèa, rodila je Šebera i Tirhanu. 49Rodila je Šaafa, oca Madmanina, Ševu, oca Makbenina, i oca Gibina; a Kalebova je kæi bila Aksa. 50To su bili sinovi Kalebovi. A sinovi Hura, Efratina prvenca: Šobal, otac Kirjat Jearimov, 51Salma, otac Betlehemov, i Haref, otac Bet-Gaderov. 52A sinovi Šobala, oca Kirjat Jearimova: Reaja, polovica Manahaæana. 53Kirjatjearimske su porodice bile: Jitrani, Puæani, Šumaæani i Mišrani; od njih su potekli Soraæani i Eštaoljani. 54Salmini su sinovi: Betlehem, Netofaæani, Atrot, Bet Joab i polovina Manahaæana, Saraæani. 55Književnièke obitelji koje su živjele u Jabesu bile su: Tiraæani, Simeaæani, Sukaæani. To su Kinejci koji su potekli od Hamata, oca Rekabova doma.

Chapter 3

1 Ovo su Davidovi sinovi koji mu se rodiše u Hebronu: prvenac Amnon od Jizreelke Ahinoame, drugi Daniel od Karmelke Abigajle, 2treæi Abšalom, sin Maake, kæeri Talmaja, gešurskoga kralja, èetvrti Adonija, sin Hagitin, 3peti Šefatja od Abitale, šesti Jitream od njegove žene Egle. 4Šest mu se sinova rodilo u Hebronu, gdje je kraljevao sedam godina i šest mjeseci; a trideset je i tri godine kraljevao u Jeruzalemu. 5Ovi mu se sinovi rodiše u Jeruzalemu: Šimeja, Šobab, Natan i Salomon; èetiri od Bat-Šebe, kæeri Amielove. 6Jibhar, Elišama, Elifalet, 7Nogah, Nefeg, Jafija, 8Elišama, Elijada, Elifelet: devet. 9Sve Davidovi sinovi osim inoèkih sinova i njihove sestre Tamare. 10Salomonov je sin bio Roboam, njegov sin Abija, njegov sin Asa, njegov sin Jošafat, 11njegov sin Joram, njegov sin Ahazja, njegov sin Joaš, 12njegov sin Amasja, njegov sin Azarja, njegov sin Jotam, 13njegov sin Ahaz, njegov sin Ezekija, njegov sin Manaše, 14njegov sin Amon, njegov sin Jošija. 15Jošijini su sinovi bili: prvenac Johanan, drugi Jojakim, treæi Sidkija, èetvrti Šalum. 16Jojakimovi su sinovi bili: Jekonija, njegov sin, i Sidkija, njegov sin. 17Sinovi sužnja Jekonje bili su Šealtiel, njegov sin, 18Malkiram, Pedaja, Šenasar, Jekamja, Jošama i Nebadja. 19Pedajini su sinovi bili: Zerubabel i Šimej; Zerubabelovi sinovi: Mešulam i Hananija, i sestra im Šelomita. 20Hašuba, Ohel, Berekja, Hasadja i Jušab-Hesed, njih petorica. 21Hananijini su sinovi bili: Pelatja i Jišaja, Refajini sinovi, Arnanov sin, Obadjin sin, Šekanijin sin. 22Šekanijini su sinovi bili: Šemaja, a Šemajini su sinovi bili: Hatuš, Jigal, Barijah, Nearja i Šafat, šestorica. 23Nearjini su sinovi bili Elijoenaj, Ezekija i Azrikam, trojica. 24Elijoenajevi su sinovi bili Hodavja, Elijašib, Felaja, Akub, Johanan, Delaja i Anani, sedmorica.

Chapter 4

1 Judini su sinovi bili: Peres, Hesron, Karmi, Hur i Šobal. 2Šobalov sin Reaja rodi Jahata, a Jahat rodi Ahumaja i Lahada. To su soratski rodovi. 3Ovo su sinovi od oca Etama: Jizreel, Jišma i Jidbaš, a njihovoj je sestri bilo ime Haslelponija. 4Fenuel je bio otac Gedoru, a Ezer je bio Hušin otac. To su bili sinovi Hura, prvenca Efrate, oca Betlehema. 5A otac Tekoe Ašhur imao je dvije žene, Helu i Naaru. 6Naara mu je rodila Ahuzama, Hefera, Temnance i Ahaštarce. To su Naarini sinovi. 7Helini su sinovi bili: Seret, Sohar i Etnan. 8Kos rodi Anuba i Hasobebu i porodice Harumova sina Aharhela. 9Jabes je bio izvrsniji meðu braæom i mati mu je nadjela ime Jabes govoreæi: "Rodila sam ga s bolom." 10Jabes je prizvao Izraelova Boga govoreæi: "Ako me odista blagoslivljaš, raširi moje podruèje, neka bude tvoja ruka uza me i saèuvaj me oda zla, tako da se ne muèim!" Ispuni mu Bog za što ga je molio. 11Šuhin brat Kelub rodi Mehira; on je bio Eštonov otac. 12Od Eštona poteèe Bet Rafa, Paseah i Tehina, otac Ir Nahaša. To su Rekini ljudi. 13A Kenazovi su sinovi bili: Otniel i Seraja. Otnielovi sinovi: Hatat i Meonotaj. 14Meonotaj rodi Ofru; Šeraja rodi Joaba, oca onih što žive u Dolini rukotvoraca, jer bijahu rukotvorci. 15Sinovi Jefuneova sina Kaleba bili su: Ir, Ela i Naam; Elin je sin bio Kenaz. 16Jehalelelovi su sinovi bili Zif, Zifa, Tirja i Asrael. 17Ezrini sinovi: Jeter, Mered, Efer i Jalon; Jeter rodi Mirjamu, Šamaja i Jišboha, Eštemoina oca. 18Njegova žena Judejka rodila je Jereda, Gedorova oca, Hebera, Sokova oca, i Jekutiela, Zanoahova oca. To su bili sinovi Bitje, faraonove kæeri koju je za ženu uzeo Mered. 19Sinovi Hodijine žene, sestre Nahama, Keilina oca, bili su: Šimun, otac Jomama Garmijca, i Eštemoa Maakaæanin. 20Šimunovi su sinovi bili: Amnon, Rina, Ben-Hanan i Tilon. Išijevi sinovi: Zohet i Ben-Zohet. 21Sinovi Judina sina Šele bili su: Er, Lekin otac, Lada, Marešin otac, i obitelji platnarske kuæe u Bet Ašbeji; 22Jokim i ljudi iz Kozebe Joaš i Saraf, koji su vladali nad Moabom i vratili se u Betlehem. Ali su to stari dogaðaji. 23To su bili lonèari koji su živjeli u Netajimu i u Gederi kod kralja i bili su ondje zaposleni u njega. 24Šimunovi su sinovi bili Nemuel, Jamin, Jarib, Zerah i Šaul. 25Njegov je sin bio Šalum, a njegov je sin Mibsam, njegov sin Mišma. 26Mišmini su sinovi bili: Hamuel, sin mu, i njegov sin Zakur i njegov sin Šimej. 27Šimej je imao šesnaest sinova i šest kæeri; njegova braæa nisu imala mnogo sinova, i sve njihove porodice nije bilo tako mnogo kao Judinih sinova. 28Živjeli su u Beer Šebi, Moladi i Hasar Šualu, 29u Bilhi, u Esemu, u Toladu, 30u Betuelu, u Hormi, u Siklagu, 31u Bet Markabotu, u Hasar Susimu, u Bet Biriju i u Šaarajimu. To su bili njihovi gradovi do Davidova kraljevanja. 32A njihova su naselja bila: Etam i Ajin, Rimon, Token i Ašan, pet gradova. 33I sva njihova naselja što su bila oko tih gradova do Baala. To su bili njihovi stanovi i njihovi plemenski popisi. 34Mešobad, Jamlek i Amasjin sin Joša, 35Joel i Jehu, sin Jošibje, sina Serajina, sina Asielova, 36Elijoenaj, Jaakoba, Ješohaja, Asaja, Adiel, Jesimiel i Benaja, 37Ziza, sin Šifija, sina Alonova, sina Jedajeva, sina Šimrijeva, sina Šemajina. 38Ti su imenovani bili starješine svojim rodovima i njihove su se porodice veoma umnožile. 39Zato su otišli do mjesta kako se ide u Gedor do istoène strane doline da traže pašu stoci. 40Našli su obilatu i dobru pašu i prostranu, sigurnu i mirnu zemlju. Buduæi da su ondje prije živjeli Hamovi potomci, 41Šimunovci, poimence popisani, navališe za vremena judejskoga kralja Ezekije te razbiše njihove šatore i njihove zaklone koji se naðoše ondje. Baciše na njih kletvu, koja traje do današnjega dana, i nastaniše se na njihovo mjesto jer su ondje bili pašnjaci za njihovu stoku. 42Onda su neki meðu onima što su pripadali Šimunovim sinovima, njih pet stotina, izbili na planinu Seir, na èelu s Felatjom, Nearjom, Refajom i Uzielom, Išijevim sinovima. 43Oni pobiše ostatak koji se spasio izmeðu Amaleèana i naseliše se ondje do današnjega dana.

Chapter 5

1 Sinovi Izraelova prvenca Rubena. On je doista bio prvenac; ali kad je oskvrnuo oèevu postelju, njegovo je pravo prvorodstva bilo dano sinovima Izraelova sina Josipa, ali im nije bilo upisano u rodovnik, 2jer je Juda nadvladao meðu braæom, a od njega se rodio knez. Ipak je pravo prvorodstva pripalo Josipu. 3Sinovi Izraelova prvenca Rubena bili su Henok, Falu, Hesron i Karmi. 4Joelovi sinovi: njegov sin Šemaja, njegov sin Gog, njegov sin Šimej, 5njegov sin Mika, njegov sin Reaja, njegov sin Baal, 6njegov sin Beera, koga je odveo u sužanjstvo asirski kralj Tiglat Pileser; on je bio poglavar Rubenova plemena. 7Njegovoj braæi, po obiteljima, kad su se zapisali u plemenski rodovnik po naraštajima, bio je poglavar Jeiel, Zaharija, 8Bela, sin Azazov, sin Šemin, sin Joelov. On je živio u Aroeru i do Neba i Baal Meona. 9Prema istoku njegova se zemlja prostirala do ulaza u pustinju, od rijeke Eufrata, jer mu se stoka umnožila u gileadskoj zemlji. 10Za Šaulovih vremena vojevali su s Hagrijcima koji su izginuli od njihove ruke; tako su se naselili u njihove šatore po svemu istoènom podruèju od Gileada. 11Gadovi su sinovi živjeli blizu njih u bašanskoj zemlji do Salke. 12Poglavar je bio Joel, a drugi Šafan, pa Janaj i Šafat u Bašanu. 13Njihova su braæa po svojim rodovima bila: Mihael, Mešulam, Šeba, Joraj, Jakan, Zija, Eber, sedmorica. 14To su bili sinovi Abihajila, sina Hurija, sina Jaroaha, sina Gileada, sina Mihaela, sina Ješišaja, sina Jahdona, sina Buza. 15Ahi, sin Abdiela, Gunijeva sina, bio je poglavar njihova roda. 16Živjeli su u Gileadu i u njihovim zaseocima te po svim šaronskim pašnjacima do njihovih krajeva. 17Svi su bili zapisani u plemenski rodovnik za vremena judejskoga kralja Jotama i za vremena izraelskoga kralja Jeroboama. 18Rubenovih i Gadovih sinova, i polovine Manašeova plemena, hrabrih junaka koji su nosili štit i maè te zapinjali luk i bili vješti boju, bijaše èetrdeset tisuæa sedam stotina i šezdeset vojnika. 19Ratovali su protiv Hagrijaca, Iturejaca, Nafišejaca i Nodabejaca. 20U boju su zavapili k Bogu i on ih je uslišao jer su se pouzdali u nj: potpomognuti su protiv neprijatelja te su im predani u ruke Hagrijci sa svim njihovim saveznicima. 21Zaplijenili su njihovu stoku - pedeset tisuæa deva, dvije stotine i pedeset tisuæa ovaca i koza i dvije tisuæe magaraca - i odveli u ropstvo sto tisuæa ljudi. 22Pobijenih je mnogo palo, jer je taj boj bio od Boga; onda se naseliše na njihovo mjesto do sužanjstva. 23Sinovi polovine Manašeova plemena nastanili su se u toj zemlji od Bašana do Baal Hermona i Šenira i do Hermonske gore. I bijahu se umnožili. 24Ovo su bili poglavari njihovih rodova: Efer, Jiši, Eliel, Azriel, Jeremija, Hodavja i Jahdiel, hrabri junaci i ugledni muževi: poglavari u svojim rodovima. 25Ali kad su se iznevjerili Bogu svojih otaca i odali se preljubu s bogovima naroda one zemlje koje je Bog iskorijenio pred njima, 26probudio je Izraelov Bog neprijateljstvo asirskoga kralja Pula i neprijateljstvo asirskoga kralja Tiglat Pilesera. Oni su odveli u sužanjstvo Rubenovo i Gadovo pleme i polovinu Manašeova plemena. Doveli su ih u Helah, Habor i Haru i na Gozansku rijeku do današnjega dana. 27Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. 28Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 29Amramovi sinovi: Aron, Mojsije i Mirjama. Aronovi sinovi: Nabad i Abihu, Eleazar i Itamar. 30Eleazar rodi Pinhasa, Pinhas rodi Abišuu; 31Abišua rodi Bukija, Buki rodi Uziju; 32Uzija rodi Zerahju; Zerahja rodi Merajota. 33Merajot rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 34Ahitub rodi Sadoka; Sadok rodi Ahimaasa; 35Ahimaas rodi Azarju, Azarja rodi Johanana; 36Johanan rodi Azarju, koji je bio sveæenik u Hramu što ga je sagradio Salomon u Jeruzalemu. 37Azarja rodi Amarju; Amarja rodi Ahituba; 38Ahitub rodi Sadoka, Sadok rodi Šaluma; 39Šalum rodi Hilkiju, Hilkija rodi Azarju; 40Azarja rodi Seraju; Seraja rodi Josadaka. 41Josadak je otišao kad je Jahve odveo u sužanjstvo Judu i Jeruzalem Nabukodonozorovom rukom.

Chapter 6

1 Levijevi su sinovi bili Geršom, Kehat i Merari. 2Evo imena Geršomovih sinova: Libni i Šimej. 3Kehatovi su sinovi bili: Amram, Jishar, Hebron i Uziel. 4Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Ovo su rodovi Levijevaca po svojim ocima. 5Od Geršoma: sin mu Libni, njegov sin Jahat, njegov sin Zima, 6njegov sin Joah, njegov sin Ido, njegov sin Zerah, njegov sin Jeatraj. 7Kehatovi sinovi: sin mu Aminadab, njegov sin Korah, njegov sin Asir, 8njegov sin Elkana, njegov sin Ebjasaf, njegov sin Asir; 9njegov sin Tahat, njegov sin Uriel, njegov sin Uzija, njegov sin Šaul. 10Elkanini sinovi: Amasaj i Ahimot; 11njegov sin Elkana, njegov sin Sufaj, njegov sin Nahat; 12njegov sin Eliab, njegov sin Jeroham, njegov sin Elkana. Elkanini sinovi: 13Samuel, njegov prvenac, drugi Abija. 14Merarijevi sinovi: Mahli, njegov sin Libni, njegov sin Šimej, njegov sin Uza, 15njegov sin Šima, njegov sin Hagija, njegov sin Asaja. 16Ovo su oni koje je postavio David da se brinu za pjevanje u Domu Jahvinu kad je Kovèeg ondje našao svoje poèivalište; 17oni koji su služili pred Prebivalištem, Šatorom sastanka, pjevajuæi, dok nije Salomon sagradio Dom Jahvin u Jeruzalemu i koji su obavljali službu po propisanom redoslijedu. 18Evo onih što su obavljali službu i njihovih sinova: od Kehatovih sinova: pjevaè Heman, sin Joela, sina Samuela, 19sina Elkane, sina Jerohama, sina Eliela, sina Toaha, 20sina Sifa, sina Elkane, sina Mahata, sina Amasaja, 21sina Elkane, sina Joela, sina Azarje, sina Sefanije, 22sina Tahata, sina Asira, sina Abjasafa, sina Koraha, 23sina Jishara, sina Kehata, sina Levija, sina Izraelova. 24Brat mu Asaf stajao je s desne strane; Asaf je bio sin Berekje, sina Šime, 25sina Mihaela, sina Baaseja, sina Malkije, 26sina Etnija, sina Zeraha, sina Adaje, 27sina Etana, sina Zime, sina Šimeja, 28sina Jahata, sina Geršoma, sina Levijeva. 29Merarijevi sinovi, njihova braæa, stajala su mu s lijeve strane: Etan, sin Kušija, sina Abdija, sina Maluka, 30sina Hašabje, sina Amasje, sina Hilkije, 31sina Amsija, sina Banija, sina Šomera, 32sina Mahlija, sina Mušija, sina Merarija, sina Levijeva. 33Njihova braæa leviti bili su postavljeni za svu službu u svetom Prebivalištu, u Domu Božjem. 34Aron i njegovi sinovi prinosili su kad na žrtveniku za paljenice i na kadionom žrtveniku, obavljajuæi sav posao u Svetinji nad svetinjama i izvršujuæi obred pomirenja nad Izraelom, prema svemu što je zapovjedio Božji sluga Mojsije. 35Ovo su Aronovi sinovi: sin mu Eleazar, njegov sin Pinhas, njegov sin Abišua, 36njegov sin Buki, njegov sin Uzi, njegov sin Zerahja, 37njegov sin Merajot, njegov sin Amarja, njegov sin Ahitub, 38njegov sin Sadok, njegov sin Ahimaas. 39Ovo su im boravišta po naseljima u njihovu podruèju: Aronovim sinovima od Kehatove obitelji - jer na njih je pao ždrijeb - 40dali su Hebron u judejskoj zemlji s pašnjacima oko njega. 41Gradsko polje i njegova sela dali su Jefuneovu sinu Kalebu. 42Dali su, dakle, Aronovim sinovima gradove-utoèišta Hebron i Libnu s pašnjacima, Jatir i Eštemou s pašnjacima, 43Hilez s pašnjacima, Debir s pašnjacima, 44Ašan s pašnjacima i Bet Šemeš s pašnjacima. 45Od Benjaminova plemena: Gebu s pašnjacima, Alemet s pašnjacima i Anatot s pašnjacima; dakle trinaest gradova po njihovim rodovima. 46Ostalim Kehatovim sinovima prema plemenskim rodovima pripalo je ždrijebom deset gradova od polovine Manašeova plemena. 47Geršomovim sinovima po njihovim rodovima pripalo je od Jisakarova plemena, od Ašerova plemena, od Naftalijeva plemena i od Manašeova plemena u Bašanu trinaest gradova. 48Merarijevim sinovima po njihovim rodovima pripalo je ždrijebom od Rubenova plemena, od Gadova plemena i od Zebulunova plemena dvanaest gradova. 49Tako su Izraelovi sinovi dali levitima te gradove s pašnjacima. 50Dali su ždrijebom od plemena Judinih sinova, od plemena Šimunovih sinova i od plemena Benjaminovih sinova te gradove koje su spomenuli poimence. 51Onima koji su bili od rodova Kehatovih sinova te dobili ždrijebom gradove od Efrajimova plemena 52dali su kao gradove-utoèišta Šekem s pašnjacima u Efrajimovoj gori i Gezer s pašnjacima, 53Jokmeam s pašnjacima, Bet Horon s pašnjacima, 54Ajalon s pašnjacima i Gat-Rimon s pašnjacima. 55Od polovine Manašeova plemena dali su rodovima ostalih Kehatovih sinova: Aner s pašnjacima i Bileam s pašnjacima. 56Geršomovim sinovima dali su od rodova polovine Manašeova plemena Golan u Bašanu s pašnjacima i Aštarot s pašnjacima. 57Od Jisakarova plemena Kedeš s pašnjacima, Dobrat s pašnjacima, 58Ramot s pašnjacima i Anem s pašnjacima. 59Od Ašerova plemena Mašal s pašnjacima, Abdon s pašnjacima, 60Hukok s pašnjacima i Rehob s pašnjacima. 61Od Naftalijeva plemena Kedeš u Galileji s pašnjacima, Hamon s pašnjacima i Kirjatajim s pašnjacima. 62Ostalim Merarijevim sinovima dali su od Zebulunova plemena Rimon s pašnjacima i Tabor s pašnjacima. 63S onu stranu Jordana, prema Jerihonu, na istoènoj strani Jordana, dali su im od Rubenova plemena Beser u pustinji s pašnjacima, Jahsu s pašnjacima, 64Kedemot s pašnjacima i Mefaat s pašnjacima. 65Od Gadova plemena Ramot u Gileadu s pašnjacima, Mahanajim s pašnjacima, 66Hešbon s pašnjacima i Jazer s pašnjacima.

Chapter 7

1 Jisakarovi su sinovi bili Tola i Fua, Jašub i Šimron, njih èetvorica. 2Tolini sinovi: Uzi, Refaja, Jeriel, Jahmaj, Jibsam i Samuel, glavari obitelji od Tole, hrabri junaci svrstani po srodstvu; bilo ih je na broju za Davidova vremena dvadeset i dvije tisuæe i šest stotina. 3Uzijevi sinovi: Jizrahja; Jizrahjini sinovi: Mihael, Obadja, Joel i Jišija, u svemu pet glavara. 4S njima je po obiteljima srodnih bilo u vojnim èetama za rat trideset i šest tisuæa ljudi, jer su imali mnogo žena i sinova. 5Njihove braæe po svim Jisakarovim rodovima, hrabrih junaka, bilo je svega osamdeset i sedam tisuæa i svi su bili popisani u plemenskim rodovnicima. 6Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica. 7Belini sinovi: Esbon, Uzi, Uziel, Jerimot i Iri, pet obiteljskih glavara, hrabrih junaka; u plemenskom popisu bilo je zapisanih dvadeset dvije tisuæe i trideset èetiri. 8Bekerovi sinovi: Zimra, Joaš, Eliezer, Elijoenaj, Omri, Jerimot, Abija, Anatot i Alamet, svi Bekerovi sinovi. 9U plemenskom popisu po koljenima, po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je zapisano dvadeset tisuæa i dvije stotine. 10Jediaelovi sinovi: Bilhan, Bilhanovi sinovi: Jeuš, Benjamin, Ahud, Kenaana, Zetan, Taršiš i Ahišahar. 11Svih Jediaelovih sinova po obiteljskim glavarima, hrabrih junaka, bilo je sedamnaest tisuæa i dvije stotine, sve za rat sposobnih. 12Šupim i Hupim. Sinovi Irovi: Hušim; njegov sin Aher. 13Naftalijevi sinovi: Jahasiel, Guni, Jeser i Šalum. Bilhini sinovi. 14Manašeovi sinovi: Asriel, koga je rodila Manašeova inoèa Aramejka; ona je rodila i Makira, Gileadova oca. 15Makir je oženio Hupima i Šupima; sestra mu se zvala Maaka; ime drugome bilo je Selofhad, a Selofhad je imao kæeri. 16Makirova žena Maaka rodila je sina, komu je nadjela ime Pereš. Bratu mu je dala ime Šareš, a njegovi su sinovi bili Ulam i Rakem. 17Ulamovi sinovi: Bedan. To su sinovi Gileada, sina Makira, Manašeova sina. 18Njegova sestra Hamoleketa rodila je Išhoda, Abiezera i Mahlu. 19Šemidini su sinovi bili: Ahjan, Šekem, Likhi i Aniam. 20Efrajimovi sinovi: Šutelah, njegov sin Bered, njegov sin Tahat, njegov sin Elada, njegov sin Tahat, 21njegov sin Zabad, njegov sin Šutelah, Ezer i Elad. Njih su ubili gatski graðani, roðeni u zemlji, jer su sišli da im otmu stoku. 22Zato je njihov otac Efrajim tugovao dugo vremena, a braæa su mu odlazila da ga tješe. 23Onda je ušao k svojoj ženi i ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu nadjenu ime Berija, jer se nesreæa dogodila u njegovoj kuæi. 24Kæi mu je bila Šeera, koja je sagradila Donji i Gornji Bet Horon i Uzen Šeeru. 25Sin mu je bio Refah i Rešef, njegov sin Telah, njegov sin Tahan, 26njegov sin Ladan, njegov sin Amihud, njegov sin Elišama, 27njegov sin Nun, njegov sin Jošua. 28Njihov posjed i njihova naselja bili su Betel i njegova sela, s istoka Naaran, sa zapada Gazer i njegova sela, Šekem i njegova sela do Gaze s njezinim selima. 29U rukama Manašeovih sinova bio je Bet Šean sa svojim selima, Tanak sa svojim selima, Megido sa svojim selima, Dor sa svojim selima. U njima su živjeli sinovi Izraelova sina Josipa. 30Ašerovi su sinovi bili: Jimna, Jišva, Jišvi i Berija, i njihova sestra Seraha. 31Berijini sinovi: Heber i Malkiel; on je bio Birzajitov otac. 32Heber postade otac Jafletu, Šomeru, Hotamu i njihovoj sestri Šui. 33Jafletovi su sinovi bili: Pasak, Bimhal i Ašvat; to su bili Jafletovi sinovi. 34A sinovi njegova brata Šomera: Rohga, Huba i Aram. 35Sinovi njegova brata Helema: Sofah, Jimna, Šeleš i Amal. 36Sofahovi sinovi: Suah, Harnefer, Šual, Beri, Jimra, 37Beser, Hod, Šama, Šilša, Jitran i Bera. 38Jeterovi sinovi: Jefune, Fispa i Ara. 39Ulini sinovi: Arah, Haniel i Risja. 40Svi su oni bili Ašerovi sinovi, obiteljski glavari, probrani hrabri junaci, glavari meðu knezovima; kad su bili popisani, bilo ih je dvadeset i šest tisuæa ljudi u bojnim èetama.

Chapter 8

1 Benjamin rodi prvenca Belu, drugog Ašbela, treæeg Ahraba, 2èetvrtog Nohu i petog Rafu. 3Belini su sinovi bili: Adar, Gera, Ehudov otac, 4Abišua, Naaman, Ahoah, 5Gera, Šefufan i Huram. 6Oni su bili Ehudovi sinovi i bili su obiteljski glavari onima koji su živjeli u Gebi, odakle su ih odveli u sužanjstvo u Manahat; 7Naaman, Ahija i Gera; on ih je vodio u sužanjstvo i rodio Uzu i Ahihuda. 8Šaharajim, pošto je otpustio žene Hušimu i Baru, dobio je sinove u Moapskom polju: 9sa svojom ženom Hodešom imao je sinove Jobaba, Sibju, Mešu, Malkama, 10Jeusa, Sakju i Mirmu; to su bili njegovi sinovi, obiteljski glavari. 11S Hušimom je rodio Abituba i Elpaala. 12Elpaalovi su sinovi bili: Eber, Mišam i Šamed; on je sagradio Ono i Lod s njihovim selima. 13Zatim Berija i Šema. Oni su bili obiteljski glavari onima koji su živjeli u Ajalonu i istjerali su gatske stanovnike. 14Njegov brat: Šešak. Jeremot, 15Zabadja, Arad i Eder, 16Mihael, Jišpa i Joha bili su Berijini sinovi. 17Zebadja, Mešulam, Hizki, Haber, 18Jišmeraj, Jizlia i Jobab bili su Elpaalovi sinovi. 19Jakim, Zikri, Zabdi, 20Elijoenaj, Siltaj, Eliel, 21Adaja, Beraja i Šimrat bili su Šimijevi sinovi. 22Jišpan, Eber, Eliel, 23Abdon, Zikri, Hanan, 24Hananija, Elam, Antotija, 25Jifdeja, Fenuel bili su Šešakovi sinovi. 26Šamšeraj, Šeharja, Atalija, 27Jaarešja, Elija i Zikri bili su Jerohamovi sinovi. 28To su bili glavari obitelji svrstanih po koljenima. Živjeli su u Jeruzalemu. 29U Gibeonu su živjeli: praotac Gibeon, èija se žena zvala Maaka. 30Njegov je sin prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Nadab, 31Gedor, Ahjo, Zaker, 32i Miklot, koji je rodio Šimu; pa su i oni živjeli kod svoje braæe u Jeruzalemu, sa svojom braæom. 33Ner rodi Kiša, a Kiš rodi Šaula, Šaul rodi Jonatana, Malki-Šua, Abinadaba, Ešbaala, 34Jonatanov je sin bio Merib Baal; Merib Baal rodi Miku. 35Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tarea i Ahaz. 36Ahaz rodi Joadu; Joada rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. 37Mosa rodi Biniju, èiji je sin bio Rafa, a njegov sin Elasa, njegov sin Asel. 38Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, njegov prvenac, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; svi su oni bili Aselovi sinovi. 39Sinovi njegova brata Ešeka bili su: Ulam, prvenac mu, drugi Jehuš, treæi Elifelet. 40Ulamovi su sinovi bili hrabri junaci koji su zapinjali luk i imali mnogo sinova i unuka, sto pedeset. Svi su oni bili od Benjaminovih sinova.

Chapter 9

1 Svi su Izraelci bili upisani u plemenskim rodovnicima, a zapisani su i u Knjizi izraelskih kraljeva. A Judejci su zbog nevjere bili odvedeni u sužanjstvo u Babilon. 2Prvi su stanovnici na svojem posjedu i u svojim gradovima bili Izraelci, sveæenici, leviti i netinci. 3U Jeruzalemu su živjeli ljudi od Judinih sinova, od Benjaminovih sinova, od Efrajimovih i Manašeovih sinova, i to: 4Utaj, sin Amihuda, sina Omrija, sina Imrija, sina Banija, od sinova Judina sina Peresa. 5Od Šilonaca: Asaja, prvenac, sa svojim sinovima. 6Od Zarehovih sinova: Jeuel i njegova braæa, šest stotina i devedeset. 7Od Benjaminovih sinova Salu, sin Mešulama, sina Hodavje, Hasenuina sina; 8Ibneja, Jerohamov sin, i Ela, sin Uzije, Mokrijeva sina, i Mešulam, sin Šefatje, sina Reuela, Ibnijina sina. 9Imali su po svojim rodovima devet stotina pedeset i šestero braæe. Svi su oni bili glavari, svaki svoga roda. 10Od sveæenika: Jedaja, Jojarib i Jakin, 11Azarja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, Ahitubova sina, predstojnik Doma Božjeg. 12Adaja, sin Jerohama, sina Pašhura, Malkijina sina, Masaj, sin Adiela, sina Jahzere, sina Mešulama, sina Mešilemita, Imerova sina. 13Njihove braæe, glava obitelji, boraca što su obavljali službu u Domu Božjem, bilo je tisuæu sedam stotina i šezdeset. 14Od levita Šemaja, sin Hašuba, sin Azrikama, Hašabjina sina, izmeðu Merarijevih sinova; 15Bakbakar, Hereš, Galal i Matanija, sin Mike, sina Zikrija, Asafova sina; 16Obadja, sin Šemaje, sina Galala, Jedutunova sina, i Berekja, sin Ase, Elkanina sina, koji je živio u Netofatskim selima. 17Vratari: Šalum, Akub, Talmon i Ahiman, i njihova braæa; Šalum je bio poglavar, 18i dosad je bio na kraljevskim vratima prema istoku. Oni su bili vratari po èetama levita. 19Šalum, sin Korea, sina Abjasafa, Korahova sina, sa svojom braæom Korahovcima iz njihove obitelji, bili su odgovorni za bogoslužje; oni su èuvali pragove Šatora, dok su njihovi oci èuvali ulaz u Jahvin tabor. 20Eleazarov sin Pinhas bio je predstojnik nad njima nekada (Jahve bio s njim!). 21Mešelemjin sin Zaharija bio je vratar na vratima Šatora sastanka. 22Svih izabranih vratara pragova bilo je dvjesta i dvanaest. Bili su upisani u rodovnike u svojim selima. Postavili su ih u službu David i vidjelac Samuel zbog njihove vjernosti. 23Oni i njihovi sinovi èuvali su stražu na vratima Doma Jahvina, Doma Šatora. 24Vratari su stajali na èetiri strane: na istoku, na zapadu, na sjeveru i na jugu. 25Njihova braæa po selima dolazila su od vremena do vremena da im se pridruže po sedam dana. 26Samo su èetiri vratarska predstojnika bila neprestano u službi. Bili su leviti, postavljeni nad sobama i nad riznicama Božjega Doma. 27Noæivali su oko Božjega Doma jer im je bila dužnost da stražare i da otkljuèavaju svako jutro. 28Neki su od njih bili odgovorni za bogoslužno posuðe. Prebrojavali su ga kad bi ga unosili i kad bi ga iznosili. 29Neki su se od njih brinuli za pokuæstvo, sve posveæene stvari, fino brašno, vino, ulje, tamjan i miomirise; 30a neki od sveæenièkih sinova miješali su pomast od miomirisa. 31Matitja, jedan od levita, prvenac Šaluma Korahovca, brinuo se za stvari koje se peku na tavi. 32Neki od Kehatovaca, njihove braæe, bili su odgovorni za kruhove što se postavljaju svake subote. 33Oni su bili i pjevaèi, glavari levitskih obitelji. Kad su bili slobodni, živjeli su u hramskih sobama, jer su dan i noæ bili na dužnosti. 34To su bili glavari levitskih obitelji prema svom srodstvu. Ti su poglavari živjeli u Jeruzalemu. 35U Gibeonu su živjeli: Gibeonov otac Jeiel, èijoj je ženi bilo ime Maaka. 36Sin mu je prvenac bio Abdon, pa Sur, Kiš, Baal, Ner, Nadab, 37Gedor, Ahjo, Zaharija i Miklot. 38Miklot rodi Šimeama. I oni su živjeli u Jeruzalemu, naprama svojoj braæi. 39Ner rodi Kiša; a Kiš rodi Šaula; Šaul rodi Jonatana, Malki-Šuu, Abinadaba i Ešbaala. 40Jonatanov je sin bio Merib Baal. Merib Baal rodi Miku. 41Mikini su sinovi bili: Piton, Melek, Tahrea i Ahaz. 42Ahaz rodi Jaru; Jara rodi Alemeta, Azmaveta i Zimrija; Zimri rodi Mosu. 43Mosa rodi Binu; njegov je sin bio Rafaja, njegov sin Elasa, njegov sin Asel. 44Asel je imao šest sinova, kojima su imena: Azrikam, Bokru, Jišmael, Šearja, Obadja i Hanan; to su Aselovi sinovi.

Chapter 10

1 Filistejci su zavojštili na Izraelce. Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. 3Boj je postao žešæi oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. 4Tada Šaul reèe svome štitonoši: "Izvuci svoj maè i probodi me da ne doðu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga uèiniti. Zato Šaul uze maè i baci se na nj. 5Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj maè i umrije s njim. 6Tako onog dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina i sav njegov dom. 7Kad su svi Izraelci koji su bili u dolini vidjeli da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostavili su svoje gradove i razbježali se. Filistejci doðoše i nastaniše se u njima. 8Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijene, našli su Šaula s njegovim sinovima gdje leže mrtvi na gori Gilboi. 9Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajuæi veselu vijest svojim idolima i narodu. 10Potom su oružje metnuli u hram svoga boga, a lubanju mu izložili u Dagonovu hramu. 11Kad su èuli svi Jabeš-Gileaðani što su Filistejci uèinili od Šaula, 12ustali su svi hrabri ljudi i uzeli Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova i, donijevši ih u Jabeš, pokopali su njihove kosti pod tamarisom u Jabešu; i postiše sedam dana. 13Tako je poginuo Šaul za svoju nevjeru kojom se iznevjerio Jahvi: nije držao Jahvine zapovijedi i povrh toga je pitao za savjet bajaèicu, 14a nije pitao Jahvu; zato ga je ubio i prenio kraljevstvo na Jišajeva sina Davida.

Chapter 11

1 Tada se sabraše svi Izraelci k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i tvojeg mesa. 2Još prije, dok je Šaul bio kralj, ti si upravljao svim pokretima Izraela; Jahve, tvoj Bog, rekao ti je: 'Ti æeš pasti moj izraelski narod i ti æeš biti knez nad mojim narodom Izraelom.'" 3Tako doðoše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David s njima sklopi savez u Hebronu pred Jahvom i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom, kako bijaše Jahve rekao Samuelu. 4Onda je otišao David sa svim Izraelom na Jeruzalem, a to je Jebus, jer su ondje bili Jebusejci i živjeli su u onoj zemlji. 5Ali su Jebusejci poruèili Davidu: "Neæeš uæi ovamo!" Ipak David osvoji Sionsku tvrðavu, to jest Davidov grad. 6Jer je David rekao: "Tko prvi porazi Jebusejce, bit æe vrhovni vojvoda i knez." Prvi se popeo Sarvijin sin Joab i postao vojvoda. 7Tada se David nastanio u toj tvrðavi; zato su je prozvali Davidovim gradom. 8Sazidao je tada grad unaokolo, od Milona do ograde, a Joab je obnovio ostali dio grada. 9David je postajao sve silniji, jer je Jahve nad vojskama bio s njim. 10Evo vojvoda Davidovim junacima koji su junaèki radili uza nj za njegovo kraljevstvo sa svim Izraelom da ga po Jahvinoj rijeèi zakralje nad Izraelom. 11Evo popisa Davidovih junaka: Hakmonijev sin Jašobam, glavar nad tridesetoricom; on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobio ih odjednom. 12Za njim Dodonov sin Eleazar, Ahošanin, jedan izmeðu tri junaka. 13On je bio s Davidom u Pas Damimu, kad su se Filistejci skupili na boj, a ondje je bilo polje puno jeèma; kad je narod poèeo bježati ispred Filistejaca, 14oni su stali usred toga polja i obranili ga pobivši Filistejce. Tako im Jahve dade veliku pobjedu. 15Trojica su izmeðu tridesetorice jednom sišla do hridi k Davidu u Adulamsku peæinu kad su filistejske èete stajale u taboru u Refaimskoj dolini. 16David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada tada bila u Betlehemu. 17David uzdahnu: "O kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata!" 18Tada ta trojica prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskoga studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti nego je proli kao ljevanicu Jahvi 19govoreæi: "Ne dao mi moj Bog da to uèinim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažuæi život pogibli donijeli su vode." I nije htio piti. To su, eto, uèinila ta tri junaka. 20Abišaj, Joabov brat, bio je vojvoda nad tridesetoricom; on je vitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se meðu tridesetoricom. 21Bio je meðu trojicom ugledniji od druge dvojice i bio im vojvoda, ali prve trojice nije dostigao. 22Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat junaèkim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. 23Ubio je i nekog Egipæanina, èovjeka od pet lakata. Egipæanin je imao u ruci koplje kao tkalaèko vratilo, a on je izišao preda nj sa štapom i, istrgavši Egipæaninu koplje iz ruke, ubio ga njegovim kopljem. 24To je uèinio Jojadin sin Benaja i proslavio se imenom meðu ona tri junaka. 25Bio je najznamenitiji meðu tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao. David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. 26Hrabri su junaci bili: Joabov brat Asahel, Dodonov sin Elhanan iz Betlehema, 27Haroranin Šamot, Pelonjanin Heles; 28Akešov sin Ira, Tekoanin, Abiezer Anatoæanin; 29Sibkaj Hušaæanin, Ilaj Ahošanin; 30Mahraj Netofaæanin, Baanin sin Heled, Netofaæanin; 31Ribajev sin Itaj iz Gibeata sinova Benjaminovih, Benaja Piratonjanin; 32Huraj iz Gaaških potoka, Abiel Arbaæanin; 33Azmavet Bahurimljanin, Eljahba Šaalbonjanin. 34Sinovi Hašema Gizonjanina: Sagejin sin Jonatan, Hararanin; 35Sakarov sin Ahiam, Hararanin, Urov sin Elipal; 36Hefer Mekeranin, Ahija Pelonjanin; 37Hesro Karmelac, Ezbajev sin Naaraj; 38Natanov brat Joel, Hagrijev sin Mibhar; 39Amonac Selek, Beroæanin Nahraj, štitonoša Sarvijina sina Joaba; 40Ira Jitranin, Gareb Jitranin; 41Urija Hetit, Ahlajev sin Zabad; 42Šizin sin Adina, Rubenovac, vojvoda Rubenova plemena, i s njime tridesetorica. 43Maakin sin Hanan i Jošafat Mitnjanin. 44Uzija Aštaroæanin, Šama i Jeiel, sinovi Aroerca Hotama; 45Šimrijev sin Jediael i njegov brat Joha Tišanin. 46Mahavac Eliel i Elnaamovi sinovi Jeribaj i Jošavja i Moabac Jitma; 47Eliel i Obed i Mesobajanin Jaasiel.

Chapter 12

1 Evo onih što doðoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula i bili su mu meðu junacima pomagaèi u boju; 2umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom i znali se služiti kamenjem i strijelama. Izmeðu Šaulove braæe, Benjaminovaca: 3vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoæanin; 4Gibeonac Išmaja, junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom, 5Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoæanin; 6Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac; 7Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani, 8Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca. 9Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrðavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama: 10vojvoda Ezer, drugi Obadja, treæi Eliab; 11èetvrti Mišmana, peti Jeremija, 12šesti Ataj, sedmi Eliel; 13osmi Johanan, deveti Elzabad, 14deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj. 15To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveæi nad tisuæom. 16To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana kad se razlio preko svih svojih obala i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad. 17Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrðavu. 18David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje æe se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!" 19Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reèe: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoænik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih meðu vojvode nad èetama. 20Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreæi: "Mogao bi prijeæi k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava." 21Kad se, dakle, vraæao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisuænici u Manašeovu plemenu. 22Oni su pomagali Davidu protiv razbojnièkih èeta jer su svi bili hrabri junaci te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci. 23Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor. 24Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovijedi: 25Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuæa i osam stotina naoružanih za rat. 26Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuæa i sto. 27Od Levijevih sinova èetiri tisuæe i šest stotina. 28Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuæe i sedam stotina; 29i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza. 30A od Benjaminovih sinova, Šaulove braæe, tri tisuæe, jer ih je dotad najveæi dio još ostao vjeran Šaulovoj kuæi. 31Efrajimovih sinova dvadeset tisuæa i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama. 32Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuæa, poimence spomenutih, da doðu da zakralje Davida. 33Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da uèini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braæa bila podložna. 34Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuæa, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove. 35Od Naftalijeva plemena tisuæu knezova i s njima trideset i sedam tisuæa ljudi sa štitovima i kopljima; 36od Danova plemena dvadeset i osam tisuæa i šest stotina naoružanih za boj, 37a od Ašerova plemena èetrdeset tisuæa sposobnih za vojsku i za boj opremljenih. 38Od onih s onu stranu Jordana, od Rubenova, od Gadova i od polovine Manašeova plemena, sto i dvadeset tisuæa ljudi sa svakojakim ratnim oružjem. 39Svi ti vojnici, svrstani u bojne redove, doðoše poštena srca u Hebron da zakralje Davida nad svim Izraelom; i svi su ostali Izraelci bili jednodušni da Davida postave za kralja. 40Proveli su s Davidom tri dana, jeduæi i pijuæi. Braæa sve spremiše za njih. 41Njihovi su najbliži susjedi, sve do Jisakara, Zebuluna i Naftalija, donosili hranu na magarcima, devama i mazgama, a na volovima jela: brašna, smokvenih kolaèa, suha grožða, vina, ulja, krupne i sitne stoke izobila, jer je bilo veselje u Izraelu.

Chapter 13

1 David je vijeæao s tisuænicima, stotnicima i sa svim voðama. 2I reèe on svemu zboru Izraelovu: "Ako vam je pravo te ako je naš Bog Jahve odluèio tako, poslat æemo glasnike k svojoj ostaloj braæi u svim izraelskim zemljama, a tako i sveæenicima s njima i levitima po gradovima pašnjaka njihovih, da se ujedine s nama. 3Prenijet æemo k sebi Kovèeg svoga Boga, jer ga nismo doista tražili za Šaulovih dana." 4Sav zbor odluèi da se tako uèini, jer je to bilo pravo u oèima svega naroda. 5Tako je David sabrao sav narod Izraelov od Egipatskoga Šihora pa do Ulaza u Hamat da donesu Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima. 6Pošao je David sa svim Izraelom u Baalu, u Kirjat Jearim, koji je u Judi, da odande ponesu Kovèeg Božji nazvan imenom Jahve, koji stoluje nad kerubinima. 7Povezli su Kovèeg Božji na novim kolima iz Abinadabove kuæe; a Uza i Ahjo upravljali su kolima. 8David i sav Izrael igrali su pred Bogom iz sve snage pjevajuæi uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, cimbala i truba. 9Kad su došli do Kidonova gumna, posegnu Uza rukom da pridrži Kovèeg jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 10Ali se Jahve razgnjevio na Uzu i udario ga zato što je pružio ruku prema Kovèegu. Umro je ondje pred Bogom. 11Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 12Toga se dana David uplaši Boga i reèe: "Kako æu donijeti k sebi Kovèeg Božji?" 13Nije dao svratiti Kovèega k sebi u Davidov grad nego ga skloni u kuæu Obed-Edoma Gitejca. 14I ostade Kovèeg Božji kod Obed-Edomove obitelji, u njegovoj kuæi, tri mjeseca. Jahve stoga blagoslovi Obed-Edomovu kuæu i sve što je imao.

Chapter 14

1 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrovih drva, zidara i tesara da mu grade dvor. 2Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. 3David je uzeo još žena u Jeruzalemu i imao još sinova i kæeri. 4Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, 5Jibhar, Elišua, Elpalet, 6Nogah, Nefeg, Jafija, 7Elišama, Beeljada i Elifelet. 8Kad su Filistejci èuli da su Davida pomazali za kralja nad svim Izraelom, iziðoše svi da se doèepaju Davida. David, èuvši to, iziðe pred njih. 9Filistejci doðoše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 10Tada David upita Boga: "Mogu li napasti Filistejce? Hoæeš li ih predati meni u ruke?" Jahve mu odgovori: "Napadni, jer æu ih predati tebi u ruke!" 11Tada krenuše u Baal Perasim i David ih ondje pobi. David reèe: "Bog je prodro meðu moje neprijatelje mojom rukom, kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. 12Ostavili su ondje svoje bogove; a David zapovjedi da ih spale. 13Opet se Filistejci raširiše po onoj dolini. 14David opet upita Boga, a Bog mu odgovori: "Ne idi za njima nego ih opkoli i navali na njih s protivne strane Bekaima. 15Pa kad zaèuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda izaði u boj, jer æe tada iæi Bog pred tobom da pobije filistejsku vojsku." 16David uèini kako mu je zapovjedio Bog; i pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. 17Davidovo se ime proèulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima.

Chapter 15

1 Onda je David sazidao dvore u Davidovu gradu, pripravio mjesto za Kovèeg Božji i razapeo mu Šator. 2Potom je rekao David: "Ne smije nositi Kovèeg Božji nitko osim levita, jer je njih izabrao Jahve da nose Kovèeg Jahvin i da mu služe dovijeka." 3David je sakupio sav Izrael u Jeruzalem da prenesu Kovèeg Jahvin gore na njegovo mjesto koje mu bijaše pripravio. 4Skupio je David i Aronove sinove i levite. 5Od Kehatovih sinova: kneza Uriela i sto dvadeset njegove braæe; 6od Merarijevih sinova: kneza Asaju i dvjesta dvadeset njegove braæe; 7od Geršomovih sinova: kneza Joela i sto trideset njegove braæe. 8Od Elisafanovih sinova: kneza Šemaju i dvjesta njegove braæe. 9Od Hebronovih sinova: kneza Eliela i osamdeset njegove braæe; 10od Uzielovih sinova: kneza Aminadaba i sto dvanaest njegove braæe. 11Tada David pozva sveæenike Sadoka i Ebjatara i levite Uriela, Asaju, Joela, Šemaju, Eliela i Aminadaba, 12pa im reèe: "Vi ste glavari levitskih porodica; posvetite sebe i svoju braæu da prenesete gore Kovèeg Jahve, Izraelova Boga, na mjesto koje sam mu pripravio. 13Jer nas je pobio Jahve, Bog naš, zato što prvi put vi niste bili nazoèni i što ga nismo tražili onako kako je trebalo." 14Posvetiše se tada sveæenici i leviti da prenesu gore Kovèeg Jahve, Izraelova Boga. 15Levitski su sinovi ponijeli Božji Kovèeg, na svojim ramenima, o motkama, kako je zapovjedio Mojsije po Jahvinoj rijeèi. 16Tada David reèe levitskim knezovima da izmeðu svoje braæe postave pjevaèe s glazbalima, s harfama, citrama i cimbalima da se èuje i da gromko odjekuje radosno pjevanje. 17Leviti su postavili Joelova sina Hemana, a od njegove braæe Berekjina sina Asafa, i od njihove braæe, Merarijevih sinova, Kušajina sina Etana. 18S njima njihovu braæu drugoga reda: Zahariju, sina Jaazielova, Šemiramota, Jehiela, Unija, Eliaba, Benaju, Maaseju, Matitju, Eliflehua, Mikneju, Obed Edoma i Jeiela, vratare. 19A pjevaèi, Heman, Asaf i Etan gromko su udarali u mjedene cimbale. 20A Zaharija, Uziel, Šemiramot, Jehiel, Uni, Eliab, Maaseja i Benaja u harfe s visokim zvucima; 21a Matitja, Eliflehu, Mikneja, Obed Edom, Jeiel i Azazja u citre, u osminskoj pratnji. 22Kenanja, knez onih levita koji su nosili Kovèeg, upravljao je prenošenjem jer je bio vješt u tome. 23Berekja i Elkana bili su vratari kod Kovèega. 24Šebanija, Jošafat, Netanel, Amasaj, Zaharija, Benaja i Eliezer, sveæenici, trubili su u trube pred Božjim Kovèegom; Obed Edom i Jehija bili su vratari kod Kovèega. 25Tako je David s izraelskim starješinama i tisuænicima radosno išao prenoseæi gore Kovèeg saveza Jahvina iz Obed-Edomove kuæe. 26Kad je Bog pomogao levitima koji su nosili Kovèeg saveza Jahvina, žrtvovali su sedam junaca i sedam ovnova. 27David bijaše ogrnut plaštem od tanka platna, a tako i svi leviti što su nosili Kovèeg, kao i pjevaèi i Kenanija koji je upravljao pjevaèima. David je imao na sebi lanen opleæak. 28Tako je sav Izrael prenosio gore Kovèeg saveza Jahvina, radosno klièuæi uz jeku rogova, truba i cimbala, igrajuæi uza zvuke harfe i citre. 29Kad je Kovèeg saveza Jahvina ulazio u Davidov grad, Šaulova kæi Mikala, gledajuæi s prozora, vidje kralja Davida kako skaèe i igra i prezre ga ona u svom srcu.

Chapter 16

1 Tada unesoše Kovèeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i prièesnice pred Bogom. 2Pošto je prinio paljenice i prièesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom. 3Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolaè od suhoga grožða. 4Onda je postavio pred Jahvinim Kovèegom službenike meðu levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to: 5poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale. 6Sveæenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovèegom saveza Jahvina. 7Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braæi da slave Jahvu ovom pohvalnicom: 8"Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime; navješæujte meðu narodima djela njegova! 9Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova èudesa! 10Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 11Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 12Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih. 13Izraelov rod njegov je sluga, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici. 14On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 15Sjeæajte se uvijek njegova Saveza, Rijeèi koju objavi tisuæi naraštaja; 16Saveza koji sklopi s Abrahamom i njegove zakletve Izaku. 17Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez. 18Govoreæi 'Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu, 19kad vas još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.' 20Išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu. 21Ne dopusti nikom da ih tlaèi, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 22'Ne dirajte u moje pomazanike, ne èinite zla mojim prorocima!' 23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješæujte iz dana u dan spasenje njegovo! 24Kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova. 25Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova. 26Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa. 27Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu. 28Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 29Dajte Jahvi slavu imena njegova, nosite prinose i dolazite pred njegovo lice! Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove! 30Strepi pred njim, zemljo sva! Uèvrstio je svemir da se ne poljulja. 31Neka se vesele nebesa i neka klikæe zemlja; neka se govori meðu poganima: 'Jahve kraljuje!' 32Neka huèi more i što je u njemu; nek' se raduje polje i što je na njemu! 33Neka klikæe šumsko drveæe pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji. 34Slavite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova. 35I recite: 'Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš, i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda, da slavimo tvoje sveto ime, da se ponosimo tvojom slavom. 36Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!' Sav narod neka kaže: 'Amen! Aleluja!'" 37I ondje pred Kovèegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braæu da služe pred Kovèegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan; 38i Obed-Edoma s njegovom braæom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari; 39a sveæenika Sadoka s njegovom braæom sveæenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu 40da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i veèerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu; 41s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, "jer je vjeèna njegova ljubav"; 42i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na èast; a Jedutunove sinove da budu vratari. 43Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kuæi; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.

Chapter 17

1 Kad se David nastanio u dvoru, rekao je proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovèeg saveza Jahvina pod zavjesama!" 2Natan odgovori Davidu: "Što ti je god na srcu, èini, jer je Bog s tobom." 3Ali još iste noæi doðe Natanu ova Božja rijeè: 4"Idi i reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve: Ti mi neæeš sagraditi kuæe da prebivam u njoj. 5Nisam nikad prebivao u kuæi otkako sam izveo Izraela iz Egipta pa do današnjega dana, nego sam išao od šatora do šatora i od prebivališta do prebivališta. 6Dok sam hodio sa svim Izraelom, jesam li ijednu rijeè rekao nekom od Izraelovih sudaca, kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu, i kazao: Zašto mi ne sagradite kuæu od cedrovine?' 7Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: 'Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 8Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja æu ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 9Odredit æu prebivalište svome izraelskom narodu i posadit æu ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo niti da ga zlikovci muèe kao prije, 10onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Pokorit æu sve tvoje neprijatelje i uèinit æu te velikim. Jahve æe ti podiæi dom. 11Jer kad se ispune tvoji životni dani i doðe vrijeme da poèineš kod otaca, podiæi æu tvoga potomka nakon tebe, koji æe biti izmeðu tvojih sinova, i utvrdit æu njegovo kraljevstvo. 12On æe mi sagraditi dom, a ja æu utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 13Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin: svoje naklonosti neæu odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od tvoga prethodnika. 14Utvrdit æu ga u svojem domu i u svom kraljevstvu zauvijek, i prijestolje æe mu èvrsto stajati zasvagda.'" 15Natan prenese Davidu sve te rijeèi i cijelo viðenje. 16Tada kralj David doðe i stade pred Jahvu i reèe: "Tko sam ja, o Bože Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 17Pa i to je bilo premalo u tvojim oèima, o Bože, nego si dao obeæanja domu svoga sluge i za daleku buduænost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna èovjeka, o Bože Jahve! 18Pa što da ti još David govori o slavi tvoga sluge; tÓa ti poznaješ svoga slugu! 19Jahve, radi svoga sluge i po svome srcu uèinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove velièajnosti. 20Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim èuli. 21Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako steèeš sebi ime velikim i strašnim èudesima, izgoneæi krivobožaèka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 22Tako si uèinio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 23Zato sada, Jahve, neka bude èvrsta dovijeka rijeè koju si dao svome sluzi i njegovu domu i uèini kako si obrekao. 24Neka bude èvrsta, da se velièa tvoje ime zauvijek i da se govori: Jahve nad vojskama, Izraelov Bog, jest Bog nad Izraelom, a dom tvoga sluge Davida neka stoji èvrsto pred tobom. 25Jer si ti, moj Bože, javio uhu svoga sluge da æeš mu podiæi dom, zato je tvoj sluga smogao hrabrosti da se pomoli pred tobom. 26Uistinu, Jahve, ti si Bog i ti si ovo lijepo obeæanje dao svome sluzi. 27Zato se sada udostoj blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom, jer kad ti, Jahve, blagosloviš, bit æe blagoslovljen zasvagda."

Chapter 18

1 Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 2Porazio je i Moapce i oni postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 3David je porazio i Hadadezera, sopskoga kralja u Hamatu, kad je izišao da utvrdi svoju vlast do rijeke Eufrata. 4David zarobi od njega tisuæu bojnih kola, sedam tisuæa konjanika i dvadeset tisuæa pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola, ostavio ih je samo stotinu. 5Damašèanski su Aramejci bili došli u pomoæ Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio meðu Aramejcima dvadeset i dvije tisuæe ljudi. 6Postavio je namjesnike u Damašèanskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu plaæati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 7David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 8I iz Hadadezerovih gradova Tibhata i Kuna odnio je silni tuè od kojega je Salomon naèinio mjedeno more, stupove i tuèano posuðe. 9Kad je èuo hamatski kralj Tou da je David porazio svu vojsku Hadadezera, sopskoga kralja, 10posla svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu èestita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Tou bio u ratu s Hadadezerom; i da mu odnese svakojakih zlatnih, srebrnih i tuèanih predmeta. 11I njih je kralj David posvetio Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda, od Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amaleèana. 12Sarvijin sin Abišaj pobio je osamnaest tisuæa Edomaca u Slanoj dolini. 13David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. 14David kraljevaše nad svim Izraelom èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. 15Sarvijin je sin Joab bio zapovjednik vojske; Ahiludov sin Jošafat bijaše tajni savjetnik. 16Ahitubov sin Sadok i Ahimelekov sin Ebjatar bili su sveæenici, Šavša pisar. 17Jojadin sin Benaja bio je nad Kereæanima i Peleæanima, a Davidovi su sinovi bili prvi do kralja.

Chapter 19

1 Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, i zakralji mu se sin na njegovo mjesto. 2David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut, 3rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" 4Tada Hanun pograbi Davidove sluge i obrija ih, podreza im haljine dopola, do zadnjice, i posla ih natrag! 5Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su bili vrlo osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada pa se onda vratite." 6Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima tisuæu srebrnih talenata da za plaæu najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba. 7Najmili su za plaæu trideset i dvije tisuæe bojnih kola, i kralja Maake s njegovim narodom te su oni došli i utaborili se pred Medebom. Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj. 8Kad je to èuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaèkom vojskom. 9Amonovi sinovi iziðoše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima; a kraljevi koji su došli stajali su zasebno na polju. 10Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi, sprijeda i straga, Joab probra najvrsnije meðu Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 11Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 12I reèe mu: "Ako Aramejci budu jaèi od mene, onda ti meni priskoèi u pomoæ; ako li Amonci budu jaèi od tebe, ja æu tebi pohrliti u pomoæ. 13Budi hrabar i junaèki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka uèini što je dobro u njegovim oèima." 14Tada se Joab i vojska koja je bila s njim poèeše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 15Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Tada se Joab vrati u Jeruzalem. 16A Aramejci, vidjevši gdje su ih potukli Izraelci, uputili su poslanike i doveli Aramejce što su s onu stranu Rijeke, na èelu sa Šofakom, vojvodom Hadadezerove vojske. 17Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primaèe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. 18Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuæa konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. 19Kad Hadadezerove sluge vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Davidom i poèeše mu služiti. A Aramejci se više nisu usuðivali pomagati Amoncima.

Chapter 20

1 Slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab vojsku i poèe pustošiti zemlju amonsku. Došavši, opsjeo je Rabu; David bijaše ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je. 2Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. 3Narod koji bijaše u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama, gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uèinio svim gradovima Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem. 4Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gezeru; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, koji je bio od Refaimovih potomaka; i bili su pokoreni. 5Uz to je nastao i rat s Filistejcima, u kojem je Jairov sin Elhanan pogubio Lahmija, brata Golijata Gitejca, koji je imao kopljaèu kao tkalaèko vratilo. 6Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki èovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i èetiri; i on bijaše Rafin potomak. 7Kad je poèeo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. 8To su bili Rafini potomci u Gatu koji su izginuli od Davidove ruke i od ruke njegovih slugu.

Chapter 21

1 Tada Satan ustade na Izraela i potaèe Davida da izbroji Izraelce. 2Kralj reèe Joabu i narodnim knezovima: "Idite, izbrojte Izraelce od Beer Šebe pa do Dana, onda se vratite i kažite mi koliko ih je na broju." 3Joab reèe: "Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?" 4Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove. Tako je Joab otišao i poèeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jeruzalem. 5Joab dade Davidu popis naroda; Izraelaca bijaše milijun i sto tisuæa ljudi viènih maèu, a Judejaca èetiri stotine i sedamdeset tisuæa viènih maèu. 6Ali nije pobrojio meðu njima ni Levijeva ni Benjaminova plemena, jer je Joabu bila odvratna kraljeva zapovijed. 7Bilo je to mrsko i u Božjim oèima, pa Bog udari Izraela. 8David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" 9Jahve reèe Davidovu vidiocu Gadu: 10"Idi i kaži Davidu: 'Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti uèinim!'" 11Došavši k Davidu, Gad mu reèe: "Ovako veli Jahve: 'Biraj sebi 12ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima i maè tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin maè i kuga bude na zemlji i Jahvin anðeo da ubija po svim izraelskim krajevima.' Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 13David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" 14Tako je Jahve poslao kugu na Izraela te pomrije sedamdeset tisuæa Izraelaca. 15Bog je poslao anðela na Jeruzalem da ga istrebljuje; a kad je poèeo istrebljivati, pogledao je Jahve i sažalilo mu se zbog zla, pa je rekao anðelu zatorniku: "Dosta je sada, spusti ruku!" Jahvin je anðeo stajao kraj gumna Jebusejca Ornana. 16David, podigavši oèi, vidje Jahvina anðela kako stoji izmeðu zemlje i neba držeæi u ruci isukan maè koji je podigao na Jeruzalem, i on pade nièice sa starješinama obuèenim u kostrijet. 17David reèe Bogu: "Nisam li ja zapovjedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo naèinio, a što uèiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka doðe na me i na moju obitelj, a ne na taj narod da ga pomori!" 18Tada Jahvin anðeo reèe Gadu da kaže Davidu neka uziðe i neka podigne žrtvenik Jahvi na gumnu Jebusejca Ornana. 19David je otišao po rijeèi koju mu je Gad rekao u Jahvino ime. 20A Ornan, okrenuvši se, opazi anðela, a njegova se èetiri sina sakriše. Ornan je vrhao pšenicu. 21Uto doðe David do Ornana, a on, pogledavši i opazivši Davida, doðe s gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje. 22Tada David reèe Ornanu: "Daj mi to gumno da sagradim na njemu žrtvenik Jahvi; za potpunu cijenu daj mi ga da bi prestao pomor u narodu!" 23Ornan odgovori Davidu: "Neka ga uzme i neka èini moj gospodar kralj što je dobro u njegovim oèima; evo, dajem ti goveda za paljenice, i mlatilice za drva, i pšenicu za prinosnicu; sve ti to poklanjam." 24Kralj David reèe Ornanu: "Ne, nego hoæu da kupim u tebe i da platim, jer neæu da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene." 25I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru. 26Tada sagradi ondje žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice. 27Jahve zapovjedi anðelu da vrati maè u korice. 28U ono vrijeme, vidjevši da ga je Jahve uslišio na gumnu Jebusejca Ornana, David poèe prinositi žrtve ondje. 29Jahvino prebivalište, koje je napravio Mojsije u pustinji, i žrtvenik za paljenice bio je u to vrijeme na uzvisini u Gibeonu. 30David nije mogao iæi k njemu da traži Boga jer ga je bio spopao strah od maèa Jahvina anðela.

Chapter 22

1 Zato David reèe: "Ovo je Dom Jahve i ovo je žrtvenik za paljenice Izraelu!" 2David zapovjedi da se skupe stranci koji su bili u izraelskoj zemlji i odredi klesare da propisno klešu kamenje za gradnju Doma Božjeg. 3David je pripravio mnogo željeza za èavle na vratnim krilima i za kvaèice; i bez mjere mnogo tuèa. 4Mnogo cedrovine, jer su Sidonci i Tirci dovozili mnogo cedrovih drva Davidu. 5Jer David mišljaše: "Moj je sin Salomon mlad i nježan, a Dom koji treba graditi Jahvi mora biti velièanstven, na slavu i èast po svim zemljama. Hajde da mu sve pripravim." I David je pripravio mnogo toga prije svoje smrti. 6Potom dozva sina Salomona i zapovjedi mu da sagradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu. 7Još David reèe Salomonu: "Sine! Bio sam nakanio u srcu da sagradim Dom imenu Jahve, svoga Boga. 8Ali mi je došla Jahvina rijeè: 'Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; neæeš ti graditi Doma mome imenu jer si mnogo krvi prolio na zemlju preda mnom. 9Gle, rodit æe ti se sin; on æe biti miroljubac i dat æu mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime æe mu biti Salomon. Mir i pokoj dat æu Izraelu za njegova vremena. 10On æe sagraditi Dom mome imenu, on æe mi biti sin, a ja æu njemu biti otac i utvrdit æu njegovo kraljevsko prijestolje nad Izraelom zauvijek.' 11Sada, moj sine, neka bude Jahve s tobom da izvršiš i sagradiš Dom Jahve, svoga Boga, kao što je rekao za te. 12Samo neka ti Jahve poda razum i mudrost kad te postavi nad Izraelom zato da se držiš Zakona Jahve, svoga Boga! 13Bit æeš sretan budeš li brižno vršio uredbe i zakone koje je Jahve preko Mojsija dao Izraelu. Budi junak i hrabar, ne boj se i ne plaši se! 14Ja sam, evo, svojim trudom pripravio za Dom Jahvin sto tisuæa zlatnih talenata i milijun srebrnih talenata, a tuèa i željeza bez mjere, jer ga je tako mnogo. Pripravio sam i drva i kamenja, a i ti dodaj nešto k tomu. 15Imaš mnogo valjanih radnika, klesara, zidara, tesara i svakovrsnih vještaka u svakom umijeæu; 16zlatu, srebru, tuèu i željezu nema mjere; idi, dakle, i gradi, i neka Jahve bude s tobom!" 17Tada David zapovjedi svim izraelskim knezovima da pomažu njegovu sinu Salomonu: 18"Nije li s vama Jahve, Bog vaš, koji vam je dao mir odasvud unaokolo jer je predao u moje ruke stanovnike ove zemlje i zemlja je pokorena pred Jahvom i pred njegovim narodom. 19Sada, dakle, pregnite svojim srcem i svojom dušom da tražite Jahvu, svoga Boga; idite i gradite Svetište Bogu Jahvi, unesite Kovèeg saveza Jahvina i Božje sveto posuðe u Dom koji æe se sagraditi Jahvinu imenu!"

Chapter 23

1 Ostarjevši i nauživši se dana, postavi David svoga sina Salomona kraljem nad Izraelom. 2Potom skupi sve izraelske knezove, sveæenike i levite. 3On izbroji levite od trideset godina naviše, i bilo ih je po muškim glavama trideset i osam tisuæa. 4Izmeðu njih bilo je dvadeset i èetiri tisuæe onih koji su upravljali poslom oko Jahvina Doma, a šest tisuæa nadzornika i sudaca, 5èetiri tisuæe vratara i èetiri tisuæe onih koji su hvalili Jahvu uz glazbala što ih je napravio za hvalu. 6David ih razdijeli na redove po Levijevim sinovima: Geršonu, Kehatu i Merariju. 7Od Geršonova su koljena bili: Ladan i Šimej. 8Ladanovi sinovi: poglavari Jehiel, Zetam i Joel, njih trojica. 9Šimejevi sinovi: Šelomit, Haziel i Haram, njih trojica; to su poglavari Ladanovih obitelji. 10Šimejevi sinovi: Jahat, Zina, Jeuš i Berija. Ta su èetvorica Šimejevi sinovi. 11Jahat je bio poglavar, a drugi Ziza; a Jeuš i Berija nisu imali mnogo djece, zato su se brojili u jednu obitelj, u jedan razred. 12Kehatovi sinovi: Amram, Jishar, Hebron i Uziel, èetvorica. 13Amramovi sinovi: Aron i Mojsije. Aron je bio odreðen da posveæuje Svetinju nad svetinjama; on i njegovi sinovi dovijeka da kade pred Jahvom, da mu služe i da blagoslivljaju u njegovo ime dovijeka. 14Mojsije je bio Božji èovjek. Njegovi se sinovi broje u Levijevo pleme. 15Mojsijevi su sinovi Geršom i Eliezer. 16Geršomovi sinovi: poglavar Šebuel. 17Eliezerovi su sinovi bili: poglavar Rehabja. Eliezer nije imao drugih sinova, nego su se Rehabjini sinovi vrlo namnožili. 18Jisharovi sinovi: poglavar Šelomit. 19Hebronovi sinovi: poglavar Jerija, drugi Amarja, treæi Jahaziel, èetvrti Jekamam. 20Uzielovi sinovi: poglavar Mika, drugi Ješija. 21Merarijevi sinovi: Mahli i Muši. Mahlijevi sinovi: Eleazar i Kiš. 22Eleazar je umro nemajuæi sinova, nego samo kæeri, koje su sebi uzeli za žene njihovi roðaci, Kiševi sinovi. 23Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot, trojica. 24To su bili Levijevi sinovi po obiteljima, poglavari porodica, koji su bili popisani poimence; oni su radili posao za službu Jahvina Doma u dobi od dvadeset godina naviše. 25David je rekao: "Jahve, Izraelov Bog, dao je mir svojem narodu i živjet æe u Jeruzalemu zauvijek. 26Zato ni leviti neæe više nositi Prebivališta ni svakovrsnog pribora za njegovu službu." 27Po posljednjim Davidovim rijeèima, bili su izbrojeni Levijevi sinovi od dvadeset godina naviše. 28Bili su odreðeni da budu kraj Aronovih sinova u službi u Jahvinu Domu, u predvorjima i u dvoranama, da èiste sve svete stvari, da rade u službi oko Jahvina Doma, 29oko prinesenih hljebova, oko sitnog brašna za prinos, oko beskvasnih kolaèa pripravljenih na tavi i u ulju zamiješenih i oko mjera za sadržaj i dužinu; 30da pristupaju svakoga jutra, da slave i hvale Jahvu; tako i veèerom. 31A kad se god prinose paljenice Jahvi, subotom, za mlaðaka i na blagdane, da dolaze prema svom broju, po svom redu, svagdje pred Jahvu. 32I da vrše što treba vršiti u Šatoru sastanka, službu u Svetištu i službu za svoju braæu, Aronove sinove, u službi oko Jahvina Doma.

Chapter 24

1 Aronovi su sinovi imali svoje redove. Sinovi Aronovi bili su: Nadab, Abihu, Eleazar i Itamar. 2Ali su Nadab i Abihu umrli prije oca i nisu imali djece; zato su sveæenièku službu vršili Eleazar i Itamar. 3David je razdijelio na redove njih i Sadoka, od Eleazarovih sinova, i Ahimeleka, od Itamarovih sinova, po njihovu redu u njihovoj službi. 4Ali se u Eleazarovih sinova našlo više muških poglavara nego u Itamarovih sinova, pa kad ih podijeliše, od Eleazarovih je sinova bilo šesnaest porodiènih poglavara, a od Itamarovih sinova samo osam porodiènih poglavara. 5Zato su ih razdijelili ždrebovima, jedne i druge, jer su posveæeni knezovi i Božji knezovi bili i od Eleazarovih sinova i od Itamarovih sinova. 6Popisao ih je Netanelov sin Šemaja, pisar od Levijeva plemena, pred kraljem, knezovima, sveæenikom Sadokom, Ebjatarovim sinom Ahimelekom, pred poglavarima porodica meðu sveæenicima i levitima, uzevši po jednu porodicu za Eleazara, a po jednu opet za Itamara. 7Prvi je ždrijeb pao na Jojariba, drugi na Jedaju, 8treæi na Harima, èetvrti na Seorima, 9peti na Malkiju, šesti na Mijamina, 10sedmi na Hakosa, osmi na Abiju, 11deveti na Ješuu, deseti na Šekaniju, 12jedanaesti na Elijašiba, dvanaesti na Jakima, 13trinaesti na Hupu, èetrnaesti na Ješebaba, 14petnaesti na Bilgu, šesnaesti na Imera, 15sedamnaesti na Hezira, osamnaesti na Hapisesa, 16devetnaesti na Petahju, dvadeseti na Ezekiela, 17dvadeset i prvi na Jakina, dvadeset i drugi na Gamula, 18dvadeset i treæi na Delaju, dvadeset i èetvrti na Maazju. 19To je njihov red u službi kojim treba da idu u Jahvin Dom, po svom pravilu, primljenu od oca im Arona, kako mu je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. 20Od ostalih Levijevih sinova bio je od Amramovih sinova Šubael; od Šubaelovih sinova Jehdeja; 21od Rehabje, od Rehabjinih sinova poglavar Jišija; 22od Jisharovaca Šelomot; od Šelomotovih sinova Jahat. 23Od Jerijinih sinova: drugi Amarja, treæi Jahaziel, èetvrti Jekaman. 24Od sinova Uzielovih Mika; od Mikinih sinova Šamir; 25Mikin brat Jišija; od Jišijinih sinova Zaharija; 26Merarijevi sinovi: Mahli i Muši; sinovi Jaazije, njegova sina. 27Merarijevi sinovi po Jaaziji, njegovu sinu: Šoham, Zakur i Ibri; 28po Mahliju Eleazar, koji nije imao djece; 29po Kišu, Kišovi sinovi, Jerahmeel. 30Mušijevi sinovi: Mahli, Eder i Jerimot. To su bili levitski sinovi po svojim porodicama. 31I oni su bacali ždrebove kao njihovi roðaci, Aronovi sinovi, pred kraljem Davidom, Sadokom, Ahimelekom i porodiènim poglavarima meðu sveæenicima i levitima, i to jednako glavar obitelji kao i njegov najmlaði brat.

Chapter 25

1 David je s vojnièkim zapovjednicima izabrao za službu Asafove, Hemanove i Jedutunove sinove koji æe zanosno pjevati hvalu uz citre, harfe i cimbale; izmeðu njih su bili izbrojeni ljudi za posao u svojoj službi: 2od Asafovih sinova: Zakur, Josip, Netanija i Asarela; Asafovi sinovi pod upravom Asafa, koji je zanosno pjevao hvalu po kraljevoj uredbi. 3Od Jedutuna: Jedutunovih šest sinova: Gedalija, Sori, Ješaja, Šimej, Hašabja i Matitja pod upravom svog oca Jedutuna koji je zanosno pjevao hvalu uz citru slaveæi i hvaleæi Jahvu. 4Od Hemana: Hemanovi sinovi: Bukija, Matanija, Uziel, Šebuel, Jerimot, Hananija, Hanani, Eliata, Gidalti, Romamti-Ezer, Jošbekaša, Maloti, Hotir, Mahaziot. 5Svi su oni bili sinovi kraljeva vidioca Hemana koji je objavljivao Božje stvari da uzvisi njegovu moæ; a Bog je dao Hemanu èetrnaest sinova i tri kæeri. 6Svi su oni pod vodstvom svoga oca Asafa te Jedutuna i Hemana pjevali u Jahvinu Domu uz cimbale, harfe i citre za službu u Božjem Domu, po kraljevoj uredbi. 7Bilo ih je, s njihovom braæom, uvježbanih u pjevanju Jahvinih pjesama, dvjesta osamdeset i osam, sve samih vještaka. 8Bacili su ždrebove za svoju službenu dužnost, najmanji isto kao i najveæi, uèitelj kao i uèenik. 9Prvi je ždrijeb pao na Asafovca Josipa, drugi na Gedaliju s njegovom braæom i sinovima, njih dvanaest, 10treæi na Zakura s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 11èetvrti na Jisrija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 12peti na Netaniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 13šesti na Bukiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest, 14sedmi na Isarelu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 15osmi na Ješaja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 16deveti na Mataniju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 17deseti na Šimeja s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 18jedanaesti na Azarela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 19dvanaesti na Hašabju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 20trinaesti na Šubaela s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 21èetrnaesti na Matitju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 22petnaesti na Jeremota s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 23šesnaesti na Hananiju s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 24sedamnaesti na Jošbekaša s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 25osamnaesti na Hananija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 26devetnaesti na Malotija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 27dvadeseti na Elijatu s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 28dvadeset i prvi na Hotira s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 29dvadeset i drugi na Gidaltija s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 30dvadeset i treæi na Mahaziota s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest; 31dvadeset i èetvrti na Romamti-Ezera s njegovim sinovima i braæom, njih dvanaest.

Chapter 26

1 Vratarski su redovi bili: od Korahovaca: Korahov sin Mešelemja izmeðu Asafovih sinova; 2a Mešelemjini sinovi: prvenac Zaharija, drugi Jediael, treæi Zebadja, èetvrti Jatniel; 3peti Elam, šesti Johanan, sedmi Elijoenaj. 4Sinovi Obed-Edomovi: prvenac Šemaja, drugi Jozabad, treæi Joah, èetvrti Sakar, a peti Netanel, 5šesti Amiel, sedmi Jisakar, osmi Peuletaj, jer ga je blagoslovio Bog, 6a njegovu su se sinu Šemaji rodili sinovi koji su bili poglavari u porodici jer bijahu hrabri junaci. 7Šemajini su sinovi bili: Otni, Rafael, Obed, Elzabad sa svojom braæom, vrsnim ljudima, Elihu i Semakja. 8Svi su oni bili od Obed-Edomovih sinova, oni i njihovi sinovi i njihova braæa, vrsni ljudi, sposobni za službu; bilo ih je šezdeset i dva od Obed-Edoma. 9Mešelemjinih sinova i braæe, vrsnih ljudi, bilo je osamnaest. 10Hosini sinovi od Merarijevih sinova: poglavar Šimri, iako nije bio prvenac, njegov ga je otac postavio za poglavara; 11drugi Hilkija, treæi Tebalija, èetvrti Zaharija; Hosinih svih sinova i braæe bilo je trinaest. 12Ovo su vratarski redovi. Glavari ovih junaka bili su, kao i njihova braæa, èuvari u službi Jahvina Doma. 13Bacali su ždrebove, najmanji kao i najveæi, po obiteljima za svaka pojedina vrata. 14Ždrijeb na istok pao je Šelemji; njegov sin Zaharija bio je mudar savjetnik. Kad su bacili ždrebove, dopao mu je ždrijeb na sjever, 15Obed-Edomu na jug; a njegovim sinovima na spremište; 16Šufimu i Hosi na zapad Šaleketskim vratima, na putu koji vodi k usponu; straža je bila do straže. 17S istoka šest levita, sa sjevera èetiri na dan, s juga èetiri na dan; a kod spremišta po dva. 18Na hramskoj prigradnji, sa zapada, èetiri na usponu, dva kod prigradnje. 19To su vratarski redovi meðu Korahovim i Merarijevim sinovima. 20Leviti, njihova braæa, bili su: Ahija nad blagom Božjega Doma i nad blagom posveæenih stvari. 21Ladanovi sinovi, Geršonovci po Ladanu, poglavari obitelji Ladana Geršonovca, bili su Jehielovci. 22Jehielovci Zetam i brat mu Joel bili su nadstojnici nad blagom Jahvina Doma. 23Od Amramovaca, Jisharovaca, Hebronovaca i Uzielovaca bili su: 24Šebuel, sin Mojsijeva sina Geršoma, nadstojnik nad blagom. 25Njegova braæa po Eliezeru: Rehabja, sin mu, njegov sin Izaija, njegov sin Joram, njegov sin Zikri, njegov sin Šelomit. 26Taj je Šelomit sa svojom braæom bio odgovoran za sve blago od posveæenih stvari koje je posvetio kralj David s porodiènim poglavarima, s tisuænicima, stotnicima i vojnim zapovjednicima. 27Posvetili su dio ratnog plijena da se bolje ojaèa Jahvin Dom. 28Što je god bio posvetio vidjelac Samuel, Kišev sin Šaul, Nerov sin Abner i Sarvijin sin Joab, sve posveæeno, bilo je pod nadzorom Šelomita i njegove braæe. 29Jisharovci Kenanija i njegovi sinovi bili su nad svjetovnim poslovima kao nadzornici i suci u Izraelu. 30Hebronovci Hašabja i njegova braæa, tisuæu i sedam stotina vrsnih ljudi, upravljali su Izraelom s ovu stranu Jordana na zapadu u svakom Jahvinu poslu i u kraljevskoj službi. 31Poglavar Hebronovaca bio je Jerija. Èetrdesete godine Davidova kraljevanja potražili su obiteljska rodoslovlja Hebronovaca i našlo se meðu njima vrsnih ljudi u Gileadskom Jazeru. 32Njegove braæe, vrsnih ljudi, bilo je dvije tisuæe i sedam stotina porodiènih poglavara; kralj David postavio ih je nad Rubenovim i Gadovim plemenom i nad polovinom Manašeova plemena za sve Božje poslove i za kraljevske poslove.

Chapter 27

1 Izraelovi sinovi po svome broju. Poglavari porodica, tisuænici, stotnici i nadzornici služili su kralju u svakom poslu. U redovima su dolazili i odlazili od mjeseca do mjeseca, u svim godišnjim mjesecima; svaki je red imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. 2Nad prvim je redom, prvoga mjeseca, bio Zabdielov sin Jašobam. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. 3Pripadao je Peresovim sinovima i bio zapovjednik svih vojvoda u vojsci prvoga mjeseca. 4Nad redom drugoga mjeseca bio je Ahošanin Dodaj, a predstojnik u njegovu redu bio je Mikelot. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe ljudi. 5Vojvoda treæe vojske, treæega mjeseca, bio je sin sveæenika Jojade, poglavar Benaja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 6Taj je Benaja bio junak meðu tridesetoricom i nad tridesetoricom i u njegovu je redu bio sin mu Amizabad. 7Èetvrti, èetvrtoga mjeseca, bio je Joabov brat Asahel, a za njim sin mu Zebadja. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 8Peti, petoga mjeseca, bio je vojvoda Jizrahanin Šamhut. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 9Šesti, šestoga mjeseca, bio je Ikešov sin Ira, Tekoanac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 10Sedmi, sedmoga mjeseca, bio je Pelonjanin Heles od Efrajimovih sinova. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 11Osmi, osmoga mjeseca, bio je Hušaæanin Sibkaj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 12Deveti, devetoga mjeseca, bio je Anatoæanin Abiezer, Benjaminovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 13Deseti, desetoga mjeseca, bio je Netofaæanin Mahraj, Zarhijevac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 14Jedanaesti, jedanaestoga mjeseca, bio je Piratonjanin Benaja, Efrajimovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 15Dvanaesti, dvanaestoga mjeseca, bio je Netofaæanin Heldaj, Otnielovac. U svom je redu imao dvadeset i èetiri tisuæe. 16Nad Izraelovim plemenima bili su knezovi: nad Rubenovim Zikrijev sin knez Eliezer; nad Šimunovim Maakin sin Šefatja; 17nad Levijevim Kemuelov sin Hašabja; nad Aronovim Sadok; 18nad Judinim Elihu od Davidove braæe; nad Jisakarovim Mihaelov sin Omri; 19nad Zebulunovim Obadjin sin Jišmaja; nad Naftalijevim Azrielov sin Jerimot. 20Nad Efrajimovim sinovima Azazjin sin Hošea; nad polovinom Manašeova plemena Pedajin sin Joel, 21nad drugom polovinom Manašeova plemena u Gileadu Zaharijin sin Jido; nad Benjaminom Abnerov sin Jaasiel; 22nad Danom Jerohamov sin Azarel. To su bili knezovi izraelskih plemena. 23Ali David nije dao izbrojiti onih kojima bijaše dvadeset godina i manje, jer Jahve bijaše rekao da æe umnožiti Izraelce kao nebeske zvijezde. 24Sarvijin je sin Joab poèeo vršiti popis, ali ga nije dovršio. Stoga je Srdžba došla na Izrael i zato taj broj nije bio primljen u brojèani izvještaj Ljetopisa kralja Davida. 25Nadstojnik nad kraljevim blagom bio je Adielov sin Azmavet, a nadstojnik za blago u zemlji, u gradovima, selima i tvrðavama, bio je Uzijin sin Jonatan. 26Nadstojnik nad poljskim radnicima koji su obraðivali zemlju bio je Kelubov sin Ezri. 27Nadstojnik nad vinogradarima Ramaæanin Šimej. Nadstojnik nad vinogradrskim klijetima bio je Šifmejac Zabdi. 28Nadstojnik nad maslinama i dudovima što su po Šefeli bio je Gederac Hanan; nadstojnik nad skladištima ulja Joaš. 29Nadstojnik nad govedima što su pasla u Šaronu bio je Šaronac Šitraj. Nadstojnik nad krupnom stokom u dolinama bio je Edlajev sin Šafat. 30Nadstojnik nad devama Jišmaelac Obil. Nadstojnik nad magaricama Meronoæanin Jehdeja. 31Nadstojnik nad ovcama i kozama Hagrijac Jaziz. Svi su oni bili nadstojnici nad imanjem kralja Davida. 32Savjetnik je bio Davidov stric Jonatan, mudar èovjek; bio je i književnik; a Hakmonijev sin Jehiel bio je s kraljevim sinovima. 33Ahitofel je bio kraljev savjetnik, Arkijac Hušaj kraljev prijatelj. 34Ahitofela su naslijedili Benajin sin Jojada i Ebjatar, kraljev je vojvoda bio Joab.

Chapter 28

1 David sakupi u Jeruzalem sve izraelske knezove, plemenske knezove i poglavare od redova koji su služili kralja, tisuænike, stotnike i nadstojnike nad svim imanjem i blagom kraljevim i blagom njegovih sinova, zajedno s dvoranima i junacima i svim hrabrim vojnicima. 2Ustavši na noge, kralj David reèe: "Èujte me, moja braæo i moj narode! Ja sam bio namislio u svom srcu da sagradim dom gdje bi poèivao Kovèeg saveza Jahvina i da bude podnožje nogama našega Boga te sam pripravio što treba za gradnju. 3Ali mi je Bog rekao: 'Neæeš ti sagraditi Doma mome imenu jer si ratnik i prolijevao si krv.' 4Jahve, Izraelov Bog, izabrao je mene od sveg moga roda da budem kralj nad Izraelom zauvijek; jer je Judu izabrao za kneza, a iz Judina doma dom moga oca; izmeðu sinova moga oca bilo mu je drago da mene postavi kraljem nad svim Izraelom. 5Tako je izmeðu mojih sinova, jer mi je mnogo sinova dao Jahve, izabrao moga sina Salomona da sjedi na prijestolju Jahvina kraljevstva nad Izraelom. 6I rekao mi je: 'Tvoj sin Salomon sagradit æe meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina i ja æu mu biti otac. 7Utvrdit æu njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijedi i moje zakone kao danas.' 8Sada, dakle, pred oèima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijedi Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u baštinu svojim sinovima nakon sebe dovijeka. 9A ti, sine moj Salomone, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu èitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat æe ti se da ga naðeš; ako li ga ostaviš, odbacit æe te zauvijek. 10Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetište, budi junak i radi!" 11Tada David predade sinu Salomonu uzorak trijema, njegovih kuæa, riznica, gornjih soba, æelija i doma Pomirilišta; 12uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posveæenih stvari, 13za sveæenièke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina: 14zlato u šipkama, zlato potrebno za sve zlatno posuðe ove ili one službe; srebro u šipkama potrebno za sve srebrno posuðe, za sve posuðe ove ili one službe; 15šipke za zlatne svijeænjake sa zlatnim svjetiljkama, prema težini svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka, i za srebrne svijeænjake prema težini svakoga svijeænjaka i njegovih svjetiljaka i prema namjeni svakog svijeænjaka; 16zlato u šipkama za stolove na kojima æe stajati prineseni hljebovi, za svaki stol; srebro za srebrne stolove, 17za viljuške i kotliæe, za èaše od èista zlata, za zlatne pehare, zlato u šipkama za svaki pehar; za srebrne pehare, srebro u šipkama za svaki pehar, 18za kadioni žrtvenik žeženoga zlata u šipkama; za uzorak od kola sa zlatnim kerubinima koji æe raširenim krilima zaklanjati Jahvin Kovèeg. 19Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak. 20Tada David reèe svome sinu Salomonu: "Budi junak, hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer æe Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neæe te napustiti niti te ostaviti dok ne svršiš sav posao za službu oko Jahvina Doma. 21Evo sveæenièkih i levitskih redova za svaku službu u Božjem Domu; imaš uza se za svaki posao svakovrsnih ljudi, spremnih i vještih svakoj službi, knezovi i sav narod pod tvojim su zapovjedništvom."

Chapter 29

1 Kralj David reèe svemu zboru: "Bog je izabrao moga sina Salomona, mlado i nježno momèe, a ovo je velik posao, jer neæe biti za èovjeka dvor nego za Boga Jahvu. 2Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuèa za tuèane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. 3Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom. 4Tri tisuæe zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuæa talenata èistoga srebra da se oblože zidovi prostorija. 5Zlato za zlatne stvari, a srebro za srebrne i za svako djelo umjetnièkih ruku. Bi li danas još tko htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?" 6Tada su dragovoljno priložili knezovi obitelji i knezovi izraelskih plemena, tisuænici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. 7Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuæa talenata i deset tisuæa zlatnih darika, srebra deset tisuæa talenata, tuèa osamnaest tisuæa talenata, željeza sto tisuæa talenata. 8U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma na ruke Jehiela Geršonovca. 9Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca. 10Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reèe David: "Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! 11Tvoja je, Jahve, velièina, sila, slava, sjaj i velièanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! 12Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moæ, u tvojoj je vlasti da uèiniš velikim i jakim sve. 13I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dièno ime. 14Tko sam ja i što je moj narod da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! 15Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši oèevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena i nema nade. 16Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! 17Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost; ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo i s radošæu sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. 18Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Izaka i Jakova, saèuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru i upravi njegovo srce k sebi! 19A mome sinu Salomonu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijedi, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio!"

20Tada David reèe svemu zboru: "Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!" I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši nièice, poklonio se Jahvi i kralju. 21Žrtvovali su Jahvi klanice i prinijeli Jahvi paljenice sutradan: tisuæu junaca, tisuæu ovnova, tisuæu jaganjaca s njihovim ljevanicama, mnogo drugih žrtava za sav Izrael. 22Jeli su i pili pred Jahvom onoga dana vrlo se radujuæi. Zakraljili su po drugi put Davidova sina Salomona i pomazali ga po Jahvinoj volji za kneza, a Sadoka za sveæenika. 23Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga oca Davida. Bio je sretan i slušao ga je sav Izrael. 24Svi su knezovi i junaci i svi sinovi kralja Davida pružili ruku kralju Salomonu i sveèano mu obeæali pokornost. 25Jahve je vrlo uzvisio Salomona pred oèima sveg Izraela i dao njegovu kraljevstvu velièanstvo kakvo nijedan kralj prije njega nije imao u Izraelu. 26Tako je Jišajev sin David kraljevao nad svim Izraelom. 27Nad Izraelom je kraljevao èetrdeset godina; u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 28Umro je u lijepoj starosti, nauživši se života, bogatstva i slave. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Salomon. 29Djela kralja Davida, od prvog do posljednjeg, zapisana su u povijesti vidioca Samuela, u povijesti proroka Natana i u povijesti vidioca Gada, 30sa svim njegovim kraljevanjem, njegovim junaštvom i dogaðajima što prijeðoše preko njega i Izraela i svih drugih kraljevstava zemaljskih.

2 Chronicles

Chapter 1

1 Salomon, sin Davidov, bio se uèvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. 2Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisuænicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, 3te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. 4David bijaše prenio Kovèeg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. 5Tuèani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo doðoše Salomon i zbor da mu se obrate. 6Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tuèani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisuæu paljenica. 7Iste se noæi Bog ukaza Salomonu i reèe mu: "Traži što da ti dadem." 8Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. 9Bože Jahve, neka se ispuni sada obeæanje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. 10Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko æe upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!" 11Bog reèe Salomonu: "Buduæi da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, 12dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve neæe imati ni oni koji doðu poslije tebe." 13Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. 14Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisuæu èetiri stotine kola i dvanaest tisuæa konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu. 15Salomon uèini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli. 16Konji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro. 17Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih. 18Salomon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac.

Chapter 2

1 Odbroji sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa kamenolomaca u gori i tri tisuæe i šest stotina poslovoða. 2Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje æe živjeti, tako uèini i meni. 3Kanim podiæi Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i veèerom, subotom, na dane mlaðaka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. 4Dom koji gradim bit æe velik, jer je naš Bog najveæi meðu svim bozima. 5TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? 6Pošalji mi èovjeka vièna obradi zlata, srebra, tuèa, željeza, grimiza, karmezina i ljubièastog baršuna, i vièna umjetnosti rezbarstva: radit æe s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David. 7Pošalji mi iz Libanona cedrovine, èempresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sjeæi libanonska stabla. Moje æe sluge raditi s tvojima. 8Morat æe mi pripraviti mnogo drva, jer æe kuæa što je mislim graditi biti velika i velièanstvena. 9Drvosjeèama što æe obarati stabla dajem dvadeset tisuæa kora pšenice, dvadeset tisuæa kora jeèma, dvadeset tisuæa bata vina i dvadeset tisuæa bata ulja za izdržavanje tvojih slugu." 10Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." 11Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji æe jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. 12Stoga ti šaljem èovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, 13sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obraðivati zlato, srebro, tuè, željezo, kamen, drvo, grimiz, ljubièasti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On æe raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. 14Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, jeèma, ulja i vina kako je obeæao. 15A mi æemo nasjeæi stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest æemo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." 16Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i naðe ih sto pedeset tri tisuæe i šest stotina. 17Od njih odredi sedamdeset tisuæa nosaèa, osamdeset tisuæa tesara u planini, tri tisuæe i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.

Chapter 3

1 Salomon tada poèe graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao viðenje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana. 2Salomon otpoèe gradnju drugoga mjeseca èetvrte godine svojega vladanja. 3Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata. 4Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra èistim zlatom. 5Veliku je dvoranu obložio èempresovinom, koju je prekrio èistim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence. 6Optoèio je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko. 7Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima. 8Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata. 9Za èavle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom. 10U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom. 11Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina. 12Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina. 13Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani. 14Napravi zastor od ljubièastog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na njemu izveze kerubine. 15Pred Dvoranom napravi dva stupa dugaèka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata. 16U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi meðu vijence. 17Postavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.

Chapter 4

1 Napravi tuèani žrtvenik dugaèak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. 2Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 3Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. 4More je poèivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 5Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u èaše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisuæe bata. 6Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno sveæenicima da se umivaju u njemu. 7Napravi deset zlatnih svijeænjaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. 8Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotliæa. 9Onda naèini trijem sveæenièki veliko dvorište s vratima koja prevuèe tuèem. 10More stavi s desne strane prema jugoistoku. 11Huram naèini lonce, lopate i kotliæe. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: 12dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 13èetiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 14deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 15jedno more i dvanaest volova pod njim; 16lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tuèa Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. 17Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, izmeðu Sukota i Serede. 18Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tuèa. 19Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, 20zlatne svijeænjake sa svjetiljkama od èistoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; 21cvjetove, svjetiljke i usekaèe od zlata; bilo je to èisto zlato; 22nožice, kotliæe, mašice i kadionice od èistoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna.

Chapter 5

1 Tako bi priveden kraju posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve posuðe - i stavi ih u riznicu Božjega Doma. 2Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. 3Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. 4Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kovèeg 5i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru; sveæenici ih i leviti prenesoše. 6Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. 7Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa. 8Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu Kovèeg i njegove motke. 9Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. 10U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. 11Svi sveæenici izaðoše iz Svetišta, jer su se svi nazoèni sveæenici posvetili bez obzira na redove. 12Svi levitski pjevaèi, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i braæom, stajahu obuèeni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, istoèno od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset sveæenika koji su trubili u trube. 13I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižuæi glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleæi Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. 14Sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!

Chapter 6

1 Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku, 2a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." 3I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 4Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 5'Od dana kad izvedoh svoj narod iz egipatske zemlje nisam izabrao grada ni iz kojeg Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, niti sam izabrao ikoga da vlada nad mojim narodom izraelskim. 6Ali sam izabrao Jeruzalem da u njemu obitava moje Ime i odabrao Davida da zapovijeda mojem narodu izraelskom.' 7Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 8ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom Imenu mojem, i dobro uèini, 9ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego tvoj sin koji izaðe iz tvoga krila; on æe podiæi Dom Imenu mojem.' 10Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 11i namjestio Kovèeg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim." 12Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. 13Salomon je, naime, bio napravio tuèano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, 14rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem. 15Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 16Jahve, Bože Izraelov, sada ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si mu obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.' 17Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu! 18Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 19Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upuæuje! 20Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe da æeš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. 21I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! 22Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu nareðeno da se zakune i zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 23ti je èuj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj. 24Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, 25onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim oèevima. 26Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 27tada èuj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi mu valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. 28Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, 29poèuj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god èovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, 30usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi 31da te se boje iduæi tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim oèevima. 32Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi velièine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako doðe i pomoli se u ovom Domu, 33usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izraelski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 34Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, 35usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu. 36Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 37pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo' 38i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 39usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, uèini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. 40Sada, Bože moj, neka tvoje oèi budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 41Pa sada ustani, o Bože Jahve, poði k svojem poèivalištu, ti i Kovèeg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sveæenici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sreæi! 42Bože Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!"

Chapter 7

1 Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. 2Sveæenici ne mogoše uæi, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. 3Svi sinovi Izraelovi, videæi gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše nièice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, poèeše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vjeèna njegova ljubav". 4Potom kralj i èitav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. 5Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisuæe goveda, sto i dvadeset tisuæa ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. 6Dok su sveæenici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih uèini kralj David, slavili Jahvu "jer je vjeèna njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su sveæenici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. 7Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od prièesnica, jer na tuèani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. 8U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. 9A osmoga su dana svetkovali sveèani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. 10Dvadeset treæega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve uèinio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. 11Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. 12Potom se Jahve ukaza Salomonu noæu i reèe mu: "Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve. 13Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, 14i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja æu ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izlijeèit æu mu zemlju. 15Moje æe oèi biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. 16Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek i ovdje æe sve dane biti moje oèi i moje srce. 17A ti, budeš li išao preda mnom kako ti je išao otac David, vršeæi sve što sam ti zapovjedio i držeæi se mojih uredaba i zakona, 18uzdržat æu tvoje kraljevsko prijestolje kako sam obeæao tvome ocu Davidu govoreæi: 'Neæe ti ponestati nasljednika koji bi vladao u Izraelu.' 19Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao te otiðete i poènete služiti tuðim bogovima i klanjati im se, 20istjerat æu Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit æu od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i uèinit æu od njega prièu i sramotu meðu svim narodima. 21Tko god proðe mimo ovaj Dom koji bijaše preslavan zaprepastit æe se od užasa i pitati: 'Zašto je Jahve tako uèinio s ovom zemljom i s ovim Domom?' 22I odgovorit æe mu se: 'Ostavili su Jahvu, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuðinskim bogovima, i klanjali im se, i služili im, i zato je Jahve pustio na njih sve ovo zlo.'"

Chapter 8

1 A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, 2posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. 3Potom otiðe Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. 4Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. 5Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; 6i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. 7Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 8sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. 9Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. 10Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. 11Salomon preseli i faraonovu kæer iz Davidova grada u kuæu koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Neæe moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovèeg Jahvin." 12Tada Salomon poèe prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, 13i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mlaðake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. 14Postavio je, po uredbi oca Davida, sveæenièke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred sveæenicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega èovjeka Davida. 15Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sveæenike i levite ni u èemu, ni za riznice. 16Tako se svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. 17Tada je Salomon otišao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u zemlji edomskoj. 18A Hiram mu je poslao po slugama laðe i mornare viène moru te su otišli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeše odande èetiri stotine i pedeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

Chapter 9

1 Uto kraljica od Sabe èu glas o Salomonu; hoteæi iskušati Salomona zagonetkama, doðe u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 2Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 3Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 4jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 5Tada reèe kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji èula o tebi i o tvojoj mudrosti. 6Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje oèi; i doista, ni pola mi nije bilo reèeno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. 7Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 8Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da èiniš pravo i pravicu." 9Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 10Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz Ofira, dovezle su takoðer sandalovine i dragulja. 11Kralj je napravio i citre i harfe za pjevaèe: nikad se prije nisu vidjele takve stvari u zemlji judejskoj. 12Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je zaželjela i zatražila, izuzev ono što je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama ode u svoju zemlju. 13Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 14osim onoga što je dolazilo od trgovaca i putujuæih prodavaèa. I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i srebro. 15Kralj Salomon naèini dvjesta štitova od kovanoga zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina šekela kovanoga zlata; 16i naèini trista štitiæa od kovanoga zlata; za svaki je štitiæ utrošio trista zlatnih šekela. Kralj ih je pohranio u kuæu zvanu Libanonska šuma. 17Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga èistim zlatom. 18Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje sastavljeno s prijestoljem, i ruèice s obiju strana prijestolja, a kraj ruèica stajala dva lava. 19Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izraðeno ni u jednom kraljevstvu. 20Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posuðe u kuæi zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; srebro se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 21Kraljeve su laðe išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake treæe godine vraæale su se i dolazile taršiške laðe donoseæi zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune. 22Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudrošæu. 23Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i èuti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 24Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posuðe, haljine, oružje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. 25Salomon je imao èetiri tisuæe konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisuæa konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 26Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do egipatske meðe. 27Kralj je uèinio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. 28Salomon je uvozio konje iz Musrija i iz svih zemalja. 29Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proroèkoj knjizi Šilonjanina Ahije i u proroèkoj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. 30Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom èetrdeset godina. 31Potom je poèinuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam.

Chapter 10

1 Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2Èim to èu Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, 3jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad doðoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4"Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa æemo ti služiti." 5On im odgovori: "Za tri dana doðite opet k meni." I narod ode. 6Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rijeèima, oni æe ti uvijek biti sluge." 8Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladiæima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 9Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovomu narodu koji mi reèe: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac!'" 10Odgovoriše mu mladiæi koji bijahu s njim odrasli: "Narodu koji ti je rekao 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', odvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 11Dakle, moj vam je otac nametnuo težak jaram, a ja æu još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima.'" 12Treæega dana doðe Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj bijaše naredio: "Vratite se k meni treæega dana." 13Kralj im oštro odgovori; odbacivši savjet starijih, 14odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja æu još dometnuti na nj; moj vas je otac šibao bièevima, a ja æu vas šibati bièevima sa željeznim štipavcima." 15Kralj, dakle, ne htjede poslušati naroda, jer tako uprilièi Bog da se ispuni rijeè što je preko Šilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu. 16Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. 17Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 18Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. 19Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.

Chapter 11

1 Došavši u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisuæa vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate kraljevstvo. 2Ali doðe Jahvina rijeè Božjem èovjeku Šemaji: 3"Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu: 4Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tuæi s braæom! Neka se svatko vrati svojoj kuæi, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše rijeè Jahvinu, vratiše se i ne udariše na Jeroboama. 5Roboam, stolujuæi u Jeruzalemu, poèe dizati tvrde gradove po Judeji. 6Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, 7Bet Sur, Sokon, Adulam, 8Gat, Maresu, Zif, 9Adorajim, Lakiš, Azeku, 10Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. 11Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovuèe zalihe hrane, ulja i vina; 12u svaki pojedini grad stavi štitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako. Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme. 13Sveæenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. 14Leviti ostaviše pašnjake i posjed te otiðoše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju sveæenièku službu Jahvi, 15a postavio je sveæenike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. 16Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. 17Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. 18Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, kæer Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, kæer Jišajeva sina Eliaba, 19koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. 20A poslije nje oženio se Abšalomovom kæerju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. 21Roboam je ljubio Abšalomovu kæer Maaku više od svih svojih žena i inoèa, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset inoèa i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset kæeri. 22I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom braæom, jer ga je naumio postaviti za kralja. 23I, mudro radeæi, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena.

Chapter 12

1 Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. 2Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. 3Došao je sa tisuæu i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuæa konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. 4Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. 5Tada doðe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeæi od Šišaka, i reèe im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'" 6Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!" 7Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. 8Bit æe mu sluge, da vide što znaèi služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." 9Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 10Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora. 11Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraæali u stražaru. 12Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. 13Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 14Èinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. 15Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili izmeðu Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. 16Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.

Chapter 13

1 Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom. 2Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama. 3Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka. 4Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele! 5Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? 6Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. 7Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. 8Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. 9Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sveæenik vašim ništavim bogovima. 10Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. 11Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan svijeænjak sa svijeæama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. 12Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!" 13Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. 14Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sveæenici stadoše trubiti u trube. 15Uto Judejci snažno povikaše, a kad su poèeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. 16Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. 17Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi. 18Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. 19Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima. 20Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro. 21Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri. 22A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumaèenju proroka Adona. 23Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.

Chapter 14

1 Asa je èinio što je dobro i pravo u oèima Jahve, njegova Boga. 2Uklonio je tuðinske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere. 3Naredio je Judejcima da traže Jahvu, Boga svojih otaca, da se drže zakona i zapovijedi. 4Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvišice i sunèane stupove, a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena. 5Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. 6Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; još je zemlja pred nama naša, jer smo tražili Jahvu, svoga Boga; tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni. 7Asa je imao vojske trista tisuæa ljudi izmeðu Judejaca koji su nosili štit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisuæa koji su nosili štit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci. 8Izašao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisuæu tisuæa vojnika i tri stotine bojnih kola i došao do Mareše. 9Asa je izašao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše. 10Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ništa pomoæi silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu èovjeku protiv sebe!" 11Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani pobjegoše. 12Asa ih je s narodom koji bijaše s njim potjerao sve do Gerara. Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao živ jer ih je satro Jahve i njegove èete; i one su odnijele vrlo velik plijen. 13Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah došao na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena. 14Poharale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem.

Chapter 15

1 Tada duh Božji doðe na Odedova sina Azarju. 2On je izišao pred Asu i rekao mu: "Èujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naæi æete ga; ako li ga ostavite, i on æe ostaviti vas. 3Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sveæenika-uèitelja i bez Zakona. 4Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali meðu svim zemaljskim stanovnicima. 6Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." 8Èuvši te rijeèi i proroèku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. 9Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 10I skupili su se u Jeruzalemu treæega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisuæa sitne stoke. 12Zavjetovaše se da æe tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 13A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, èovjek ili žena. 14Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. 15Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. 16I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila naèinila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu. 17Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 18Unio je u Dom Božji posveæene darove svoga oca i svoje: srebro i zlato i posuðe. 19Nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.

Chapter 16

1 Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvrðivati Ramu da sprijeèi svako kretanje judejskom kralju Asi. 2Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poruèi mu: 3"Neka bude savez izmeðu mene i tebe i izmeðu moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." 4Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovoðe na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta. 5A kada to Baša dozna, presta utvrðivati Ramu i obustavi posao. 6Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvrðivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu. 7U to vrijeme doðe vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i reèe mu: "Buduæi da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. 8Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne èete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke. 9Jer Jahve svojim oèima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato æe se od sada dizati ratovi na te." 10Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potlaèio i neke iz naroda. 11I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 12Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego lijeènike. 13Tako Asa poèinu sa svojim ocima i umrije èetrdeset i prve godine svoga kraljevanja. 14Sahranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastilaèkom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo.

Chapter 17

1 Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jošafat; on pokaza svoju silu protiv Izraela. 2Razmjestio je vojsku po svim utvrðenim judejskim gradovima i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bijaše zauzeo otac mu Asa. 3Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. 4Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne èineæi kao Izraelovi sinovi. 5Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. 6Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. 7Treæe godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da uèe po judejskim gradovima. 8I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sveæenike Elišamu i Jorama. 9Pouèavali su po Judeji noseæi sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove uèeæi narod. 10Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. 11Sami su mu neki Filistejci donosili darove i novèani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisuæa i sedam stotina ovnova te sedam tisuæa i sedam stotina jaraca. 12Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. 13Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. 14Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisuænici: vojvoda Adna i s njim trista tisuæa hrabrih junaka; 15do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisuæa; 16za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu službu, a s njim dvjesta tisuæa hrabrih junaka. 17Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisuæa ljudi naoružanih lukom i štitom; 18za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisuæa pripravnih za boj. 19To su oni koji su služili kralju, ne brojeæi one što ih je kralj namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji.

Chapter 18

1 Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom. 2Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da poðe na Ramot Gilead. 3Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom æemo u rat." 4Jošafat još reèe kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!" 5Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih èetiri stotine, i upita ih: "Hoæemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Bog predati kralju u ruke." 6Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" 7Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne prorièe dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!" 8Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!" 9Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u sveèanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 10Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako veli Jahve: njima æeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš." 11Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead, uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke." 12Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Evo, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!" 13Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Bog kaže!" 14Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet æete, jer æe vam se predati u ruke!" 15Na to mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" 16Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate!'" 17Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo?" 18A Mihej reèe: "Zato èujte rijeè Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 19Jahve upita: 'Tko æe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono. 20Tada uðe jedan duh, stade pred Jahvu i reèe: 'Ja æu ga zavesti!' Jahve ga upita: 'Kako?' 21On odvrati: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve mu reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!' 22Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješæuje zlo." 23Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?" 24Mihej odvrati: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." 25Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu. 26Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'" 27Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "Èujte, svi puci!" 28Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 29Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, a ti ostani u svojoj odjeæi!" Preobuèe se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj. 30Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!" 31Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoæ te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega. 32Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 33Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeðu nabora na pojasu i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen." 34Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veèeri. Umro je o zalasku sunca.

Chapter 19

1 Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati kuæi u Jeruzalem, 2iziðe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reèe kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina. 3Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!" 4Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio meðu narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraæao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6I reèe im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime èovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." 8Jošafat postavi levite, sveæenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izrièu Jahvine sudove i da presuðuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 9i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10Kakav god spor iziðe pred vas od vaše braæe što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili obièaji, valja sve da im rastumaèite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braæu. Tako radite pa neæete sagriješiti. 11I evo, sveæenièki æe poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti æe vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve æe biti s onim tko je dobar."

Chapter 20

1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. 2Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju." 3Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. 4Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. 5Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem 6i reèe: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožaèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. 7Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; 8i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreæi: 9'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maè ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.' 10Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - 11sada, dakle, oni nama uzvraæaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. 12O Bože naš, zar im neæeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oèi uprte u te." 13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. 14Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. 15On reèe: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji. 16Sutra siðite na njih; oni æe se penjati uz Hasiški uspon, a vi æete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji. 17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vam pomoæi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziðite pred njih, i Jahve æe biti s vama!'" 18Tada Jošafat pade nièice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. 19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i poèeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. 20Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reèe: "Èujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat æete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!" 21Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaèe i hvalitelje koji æe u svetom ruhu iæi pred naoružanim èetama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vjeèna ljubav njegova!" 22Kad poèeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. 23Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. 24Kad Judejci doðoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. 25Tada doðe Jošafat s narodom da pokupi plijen i naðoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeæe i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljaèkali plijen jer ga je bilo mnogo. 26Èetvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. 27Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na èelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. 28Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin. 29A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su èula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. 30Tako je poèinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. 31Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva. 32Išao je putem oca Ase ne skreæuæi s njega nego èineæi što je pravo u Jahvinim oèima. 33Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca. 34Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima. 35Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio. 36Udružio se s njim zato da naprave laðe i da odu u Taršiš; napravili su laðe u Esjon Geberu. 37Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Buduæi da si se udružio s Ahazjom, Jahve æe razoriti tvoja djela." Laðe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.

Chapter 21

1 Jošafat poèinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. 2Joram je imao šestoricu braæe, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. 3Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrðenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac. 4Stupivši na oèevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braæu maèem, pa i neke izraelske knezove. 5Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 6Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima. 7Ipak Jahve ne htjede razoriti kuæe Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. 8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 9Zato Joram poðe sa svojim vojskovoðama i sa svim bojnim kolima. Diže se noæu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. 10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašæu, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. 11Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. 12Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase, 13nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je uèinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braæu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: 14evo, Jahve æe svaliti veliku nesreæu na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. 15Oboljet æeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da æe ti crijeva izaæi od bolesti koja æe trajati dane i dane.'" 16Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. 17Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlaðega sina, Joahaza. 18Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeèivom crijevnom bolešæu. 19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešæu te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. 20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.

Chapter 22

1 Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlaðeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala èeta koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. 2Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi. 3I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. 4Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije oèeve smrti, na njegovu propast. 5Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. 6On se vratio da se lijeèi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. 7Ali Bog uèini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuæu. 8Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kuæom, Jehu zateèe judejske knezove i sinove Ahazjine braæe koji su posluživali Ahazju i pobi ih, 9a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuæe koji bi imao snage da bude kralj. 10Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. 11Ali kraljeva kæi Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kæi kralja Jorama, žena sveæenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. 12Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.

Chapter 23

1 Sedme se godine Jojada ojunaèi i poèe tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. 2Poèeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te doðoše u Jeruzalem. 3Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reèe: "Gle, kraljev æe sin kraljevati kao što je obeæao Jahve za Davidove sinove. 4Evo što valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u službu, i sveæenici i leviti, neka budu vratari na pragovima; 5treæina neka bude u kraljevskom dvoru, treæina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. 6Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. 7Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša uæi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili izaðe." 8Leviti i sav judejski narod uèinili su sve onako kako je naredio sveæenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer sveæenik Jojada nije otpustio redova. 9Sveæenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. 10Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. 11Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" 12Kad Atalija èu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doðe k narodu u Jahvin Dom. 13Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klièe od radosti i trubi u trube, pjevaèi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" 14Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maèem!" Još je sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" 15Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. 16Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. 17Potom sav narod otiðe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova sveæenika Matana ubiše pred žrtvenicima. 18Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom sveæenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. 19Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio èovjek neèist od bilo èega. 20Uzevši satnike, odliènike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. 21Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maèem.

Chapter 24

1 Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je èetrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. 2Joaš je èinio što je pravo u Jahvinim oèima dok je bio živ sveæenik Jojada. 3Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i kæeri. 4Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. 5Skupivši sveæenike i levite, reèe im: "Zaðite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo. 6Zato kralj pozva poglavara Jojadu i reèe mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedoèanstva? 7Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posveæene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale." 8Potom kralj zapovjedi da se napravi kovèeg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 9Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 10Obradovaše se svi knezovi i sav narod i poèeše donositi i bacati u kovèeg dok se nije napunio. 11Leviti bi donosili kovèeg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sveæenièkog poglavara te bi ispraznili kovèeg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su èinili svaki dan i sabrali mnogo novca. 12Onda su ga kralj i Jojada davali poslovoðama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za plaæu unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kovaèe i mjedare da se popravi Jahvin Dom. 13Poslovoðe su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. 14A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posuðe za Jahvin Dom, posuðe za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. 15Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. 16Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je èinio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. 17Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj poèe slušati. 18Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 20Tada Božji duh napuni Jojadina sina, sveæenika Zahariju, koji, stavši poviše naroda, reèe: "Ovako veli Bog: 'Zašto kršite Jahvine zapovijedi? Zašto neæete da budete sretni? Kako ste vi ostavili Jahvu, i on æe vas ostaviti.'" 21Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 22Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu uèini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umiruæi rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" 23Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 24Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 25Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi èasnici jer bijaše ubio sina sveæenika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 26Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27A o njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tumaèenju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja.

Chapter 25

1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 2Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne svim srcem. 3Kad je uèvrstio kraljevstvo, pogubio je èasnike koji su ubili kralja, njegova oca. 4Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." 5Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisuænicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, naðe trista tisuæa izabranih momaka za vojsku, viènih koplju i štitu. 6Meðu Izraelcima najmi sto tisuæa hrabrih junaka za sto srebrnih talenata. 7Ali k njemu doðe èovjek Božji i reèe: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima, 8nego idi ti sam, ponesi se junaèki u boju; inaèe æe te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoæi i oboriti." 9Tada Amasja upita èovjeka Božjeg: "A što æe biti od sto talenata koje sam dao izraelskim èetama?" Božji èovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga." 10Tada Amasja odvoji èete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteæi od srdžbe. 11A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuæa seirskih sinova. 12Judini su sinovi zarobili deset tisuæa živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše. 13Èeta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuæe ljudi i naplijenila silan plijen. 14Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i poèeo im se klanjati i kaditi im. 15Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?" 16Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odluèio uništiti kad to èiniš a ne slušaš mojega savjeta." 17Tada judejski kralj Amasja smisli i poruèi izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Doði da se ogledamo!" 18A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poruèio: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile. 19Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?" 20Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove. 21Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 22Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator. 23Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata. 24Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. 25Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. 26Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 28Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu.

Chapter 26

1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. 2On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. 3Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 4Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 5Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je uèio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreæu. 6On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. 7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. 9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. 11Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u èetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. 12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuæe i šest stotina. 13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuæa i pet stotina boju viènih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. 14Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praæke. 15Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašæe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio. 16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i poèeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 17Ali je za njim ušao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveæenika, èestitih ljudi. 18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreæi: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost sveæenika, Aronovih sinova, koji su posveæeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na èast pred Bogom Jahvom!" 19Tada se Uzija rasrdi držeæi u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveæenike, izbi mu guba na èelu pred sveæenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario. 21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kuæi, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23Uzija je poèinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.

Chapter 27

1 Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova kæi. 2Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren. 3Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. 4Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule. 5Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisuæa kora pšenice i deset tisuæa kora jeèma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i treæe godine. 6Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom. 7Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. 8Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. 9Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

Chapter 28

1 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije èinio što je pravo u Jahvinim oèima kao što je èinio njegov otac David. 2Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. 3Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom obièaju krivobožaèkih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 4Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 5Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potuèe, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. 6Remalijin je sin Pekah pobio meðu Judejcima sto dvadeset tisuæa hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. 7A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. 8Izraelovi su sinovi zarobili od svoje braæe dvjesta tisuæa žena, sinova i kæeri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. 9Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. 10A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu? 11Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje braæe, jer æe se izliti na vas Jahvin gnjev." 12Tada ustadoše neki izmeðu glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vraæali s vojske. 13Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu." 14Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom. 15Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odjeæu iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove braæe, a potom se vratili u Samariju. 16U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. 17Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. 18Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. 19Jahve je poèeo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. 20Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. 21Ahaz bijaše opljaèkao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. 22Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. 23Poèeo je žrtvovati damašèanskim bogovima koji su ga porazili, misleæi: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat æu im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. 24Ahaz je pokupio posuðe iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. 25I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tuðim bogovima, dražeæi Jahvu, Boga otaca. 26Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27Onda je Ahaz poèinuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija.

Chapter 29

1 Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, kæi Zaharijina. 2Èinio je što je pravo u oèima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. 3Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. 4Onda je pozvao sveæenike i levite i, sabravši ih na istoèni trg, 5rekao: "Èujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite neèist iz Svetinje. 6Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u oèima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu leða. 7Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. 8Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim oèima. 9I oèevi su nam, eto, pali od maèa, a sinovi, kæeri i žene zato su nam u ropstvu. 10Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. 11Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." 12Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; 13od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; 14od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. 15Oni skupiše braæu, posvetiše se i doðoše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim rijeèima da oèiste Jahvin Dom. 16Sveæenici uðoše u Jahvin Dom da ga oèiste. Poèeli su svu neèist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznoseæi je napolje na potok Kidron. 17Poèeli su posveæivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posveæivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. 18Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "Oèistili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, 19a sve posuðe koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." 20Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. 21Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima sveæenicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. 22Zaklavši goveda, sveæenici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. 23Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. 24Onda ih zaklaše sveæenici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. 25Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. 26Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sveæenici s trubama. 27Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, poèela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. 28Sav se zbor klanjao, pjevaèi pjevali, a trubaèi trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica. 29Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se. 30Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rijeèima Davida i vidioca Asafa; oni su poèeli hvaliti s najveæim veseljem i, pavši nièice, poklonili se. 31Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice. 32Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi. 33Ostalih posveæenih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisuæe grla sitne stoke. 34Ali je sveæenika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala braæa leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi sveæenici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego sveæenici. 35Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od prièesnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu. 36I Ezekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo.

Chapter 30

1 Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca. 3Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posveæenih sveæenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4I to je bilo prÓavo u kraljevim oèima i u oèima svega zbora, 5pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa æe se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7I nemojte biti kao vaši oèevi i vaša braæa, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši oèevi: pružite ruku Jahvi i doðite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa æe odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9Ako se obratite Jahvi, vaša æe braæa i vaši sinovi naæi milost u onih koji su ih zarobili pa æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neæe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." 10I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. 11Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. 12Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošæu da èine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeèi. 13Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. 14Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. 15Onda su stali klati Pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a sveæenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poèeli unositi paljenice u Jahvin Dom. 16Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita. 17Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili èisti, da bi ih posvetili Jahvi. 18Najveæi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oèistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreæi: "Blagi Jahve neka oèisti od grijeha svakoga 19tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije èist kako dolikuje Svetištu!" 20Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. 21Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i sveæenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. 22Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sveèanu žrtvu sedam dana, žrtvujuæi žrtve prièesnice i slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca. 23Potom je sav zbor vijeæajuæi odluèio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. 24Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuæu mladih junaca i sedam tisuæa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuæu mladih junaca i deset tisuæa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveæenika. 25Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveæenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. 26Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. 27Onda su ustali sveæenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.

Chapter 31

1 Kad se sve to svršilo, svi Izraelovi sinovi koji su se našli ondje zaðoše po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli ašere i obarali uzvišice i žrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i Manašeovu plemenu dokle god nisu završili. Onda se svi Izraelovi sinovi vratiše svaki na svoj posjed, u svoje gradove. 2Ezekija je opet uredio sveæenièke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, sveæenike i levite, za paljenice i za prièesnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. 3Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i veèernje i za paljenice što se prinose subotom, za mlaðaka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. 4Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio sveæenicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. 5Kad se to razglasilo, poèeli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. 6Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, takoðer su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posveæenih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. 7Treæega su mjeseca poèeli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. 8Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. 9Potom se Ezekija propitao kod sveæenika i levita za hrpe. 10Odgovarajuæi, sveæenièki poglavar Azarja, od Sadokova doma, reèe: "Otkako su poèeli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretjeèe, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo." 11Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, 12poèeli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. 13A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. 14Kore, sin levita Jimne, vratar Istoènih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. 15Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šekanija po sveæenièkim gradovima da savjesno dijele svojoj braæi po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - 16osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. 17U rodovnike su bili popisani sveæenici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. 18U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove kæeri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. 19Aronovi sinovi, sveæenici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odreðeni da daju dio svakome muškarcu meðu sveæenicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. 20Ezekija je uradio tako po svoj Judeji èineæi što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. 21U svakom poslu koji je poèeo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi tražeæi Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao.

Chapter 32

1 Poslije tih dogaðaja i dokaza vjernosti doðe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleæi ih osvojiti. 2Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, 3posavjetova se s knezovima i s junacima da zaèepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. 4Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi naðu toliko vode kad doðu!" 5Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, 6zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeèima: 7"Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moæniji nego s njim: 8s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u rijeèi judejskoga kralja Ezekije. 9Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruèio im: 10"Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeæi opsjednuti u Jeruzalemu? 11Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeði kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit æe nas iz ruke asirskoga kralja? 12Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreæi: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! 13Zar ne znate što sam uèinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 14Koji je meðu svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?' 15Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli æe vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" 16Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. 17Napisao je i pismo ružeæi Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neæe ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke." 18I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. 19Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo èovjeèjih ruku. 20Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoæ. 21Tada Jahve posla anðela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje maèem neki koji su se rodili iz njegova krila. 22Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo. 23Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oèima svih naroda. 24U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i uèinio èudo. 25Ali se Ezekija nije odužio dobroèinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 26Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 27Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 28skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 29Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. 30Isti je Ezekija zaèepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. 31Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za èudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. 32Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proroèkom viðenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 33Ezekija je poèinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poèast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše.

Chapter 33

1 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. 2Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, povodeæi se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. 3Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, naèinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. 4Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu æe prebivati Ime moje zauvijek." 5Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 6I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vraèao je, gatao, èarao, stvorio bajaèe i opsjenare i uopæe uèinio premnogo zla u Jahvinim oèima razjarujuæi ga. 7Naèinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao meðu svim izraelskim plemenima, postavit æu Ime svoje zauvijek. 8Neæu više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim oèevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obièaje dane preko Mojsija." 9Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. 10Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. 11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovoðe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12Kad se našao u nevolji, poèeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuðinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve prièesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, rijeèi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20Tada Manaše poèinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. 21Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. 22Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše naèinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. 23Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. 24Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. 25Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju.

Chapter 34

1 Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. 2Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. 3Osme godine kraljevanja, dok još bijaše djeèak, poèeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao èistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. 4Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunèane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. 5Sveæenièke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako oèistio Judeju i Jeruzalem. 6Isto je uèinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. 7Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunèane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. 8Osamnaeste godine kraljevanja, oèistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. 9Oni su došli k velikom sveæeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, èuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. 10Dali su to na ruku poslovoðama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajuæi što je bilo trošno i obnavljajuæi Hram. 11Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuæe koje bijahu porušili judejski kraljevi. 12Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vièni glazbalima. 13Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. 14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je sveæenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. 15I, progovorivši, Hilkija reèe tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. 16Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. 17Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovoðama i poslenicima." 18Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sveæenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poèe èitati pred kraljem. 19Èuvši rijeèi Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 20I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je naðena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši oèevi nisu èuvali Jahvine rijeèi, nisu vršili što je pisano u knjizi." 22Hilkija s kraljevim ljudima ode proroèici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, èuvara odjeæe; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 23ona im reèe: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Kažite èovjeku koji vas je poslao k meni: 24Ovako veli Jahve: Evo, dovest æu nesreæu na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit æu sve kletve napisane u knjizi što je proèitaše pred judejskim kraljem. 25Jer su me ostavili i kadili tuðim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut æe jarost moja na to mjesto i neæe se ugasiti. 26A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rijeèi si èuo. 27Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom èuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - rijeè je Jahvina! 28Evo, sjedinit æu te s ocima tvojim i s mirom æeš leæi u grob da ne vidiš svu nesreæu koju æu svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.'" Oni odnesoše taj odgovor kralju. 29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. 30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima, levitima i sa svim narodom, od najveæega do najmanjeg. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza što je naðena u Domu Jahvinu. 31Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. 32I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. 33Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i uèini te svi koji su se našli u Izraelu poèeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.

Chapter 35

1 Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje èetrnaestoga dana prvoga mjeseca. 2Postavio je sveæenike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. 3Zatim je rekao levitima koji su pouèavali sve Izraelce i bili posveæeni Jahvi: "Metnite sveti Kovèeg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! 4I pripravite se po otaèkim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. 5Stojte u Svetinji po redovima otaèkih domova svoje braæe, obiènoga puka, i po redu levitskoga otaèkog doma. 6I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju braæu da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija." 7Jošija je darovao obiènom puku od sitne stoke jaganjaca i jariæa, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisuæa, i tri tisuæe goveda, sve to s kraljeva imanja. 8Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sveæenicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su sveæenicima za Pashu dvije tisuæe i šest stotina jaganjaca i jariæa i tri stotine goveda. 9A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova braæa Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisuæa grla sitne stoke i pet stotina goveda. 10A kad je bila ureðena služba, stali su sveæenici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. 11Klali su Pashu, a sveæenici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. 12Onda su pripravili paljenice da ih dadu obiènom puku po redovima otaèkih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su uèinili i s govedima. 13Pekli su Pashu na ognju po obièaju, a ostale su posveæene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu obiènom puku. 14Poslije su pripravljali Pashu sebi i sveæenicima, jer su sveæenici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do noæi; zato su leviti pripravljali sebi i sveæenicima, Aronovim sinovima. 15A pjevaèi, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova braæa leviti pripravljala sve. 16Tako je bila ureðena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. 17Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. 18Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa sveæenicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. 19Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. 20Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. 21Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poruèio: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!" 22Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojunaèio da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih rijeèi iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. 23Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on reèe slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen." 24Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. 25I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjevaèi i pjevaèice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u obièaj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. 26Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, 27svi njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima.

Chapter 36

1 Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca. 2Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 3Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat. 4Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat. 5Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; èinio je što je zlo u oèima Jahve, njegova Boga. 6Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon. 7Dio posuða iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu. 8Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je èinio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin. 9Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; èinio je što je zlo u Jahvinim oèima. 10O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova roðaka Sidkiju. 11Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. 12Èinio je što je zlo u oèima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, 13nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. 14Pa i svi su sveæenièki poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeæi gnusna djela krivobožaèkih naroda, oskvrnjujuæi Dom Jahvin, posveæen u Jeruzalemu. 15Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, preziruæi njegove rijeèi i podsmjehujuæi se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. 17Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod maè njihove mladiæe u domu njihova Svetišta, ne štedeæi ni mladiæa ni djevojke, ni starca ni nemoæna.Sve mu je predao u ruke. 18Sve posuðe Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. 19Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. 20One što izbjegoše maèu odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. 21Da bi se ispunila rijeè koju Jahve reèe na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, poèivat æe za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." 22Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: 23"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"

Ezra

Chapter 1

1 Prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rijeè Jahvina objavljena na Jeremijina usta, nadahnu Jahve perzijskoga kralja Kira te on objavi po svemu svojem kraljevstvu, usmeno i pismeno: 2"Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. 3Tko je god meðu vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim! Neka ide u Jeruzalem u Judeji i neka gradi Dom Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu. 4I gdje god se još zadržao ostatak toga naroda, neka ga stanovništvo mjesta u kojima boravi podupre srebrom i zlatom, imanjem i stokom i dragovoljnim prinosima za Dom Božji u Jeruzalemu.'" 5Tada ustadoše glavari obitelji Jude i Benjamina, sveæenici i leviti, i svi kojima je Bog potaknuo duh i krenuše graditi Dom Jahvin u Jeruzalemu. 6I svi su im susjedi pomagali: srebrom, zlatom, darovima u naravi, stokom, dragocjenostima mnogim, osim svega što su dragovoljno prilagali. 7Kralj Kir iznese posuðe Jahvina Doma koje Nabukodonozor bijaše odnio iz Jeruzalema i stavio u hram svoga boga. 8Kir, kralj perzijski, uruèi ga Mitredatu, riznièaru, koji ga izbroji judejskom knezu Šešbasaru. 9Evo njegova popisa. Zlatnih zdjela: trideset; srebrnih zdjela: tisuæu i dvadeset devet; 10zlatnih èaša: trideset; srebrnih èaša: èetiri stotine i deset; ostalog posuða: tisuæu. 11Svega zlatnog i srebrnog posuða: pet tisuæa i èetiri stotine. Sve je to odnio Šešbasar kada se sužnji vraæahu iz Babilona u Jeruzalem.

Chapter 2

1 Ovo su ljudi one pokrajine koji su se vratili iz sužanjstva u Babilonu, kamo ih bijaše odveo babilonski kralj Nabukodonozor. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 2Stigli su oni i s njima Zerubabel, Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Nahamani, Mordokaj, Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana. Evo popisa ljudi od naroda Izraelova: 3sinovi Paroševi: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva; 4sinovi Šefatjini: tri stotine sedamdeset i dva; 5Arahovi sinovi: sedam stotina sedamdeset i pet; 6sinovi Pahat-Moabovi, to jest sinovi Ješuini i Joabovi sinovi: dvije tisuæe osam stotina i dvanaest; 7Elamovi sinovi: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri; 8sinovi Zatuovi: devet stotina èetrdeset i pet; 9Zakajevi sinovi: sedam stotina i šezdeset; 10Banijevi sinovi: šest stotina èetrdeset i dva; 11Bebajevi sinovi: šest stotina dvadeset i tri; 12sinovi Azgadovi: tisuæu dvije stotine dvadeset i dva; 13Adonikamovi sinovi: šest stotina šezdeset i šest; 14sinovi Bigvajevi: dvije tisuæe pedeset i šest; 15Adinovi sinovi: èetiri stotine pedeset i èetiri; 16sinovi Aterovi, od Ezekije: devedeset i osam; 17Besajevi sinovi: tri stotine dvadeset i tri; 18sinovi Jorini: stotinu i dvanaest; 19Hašumovi sinovi: dvije stotine dvadeset i tri; 20sinovi Gibarovi: devedeset i pet; 21ljudi iz Betlehema: stotinu dvadeset i tri; 22ljudi iz Netofe: pedeset i šest; 23ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 24ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva; 25ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i tri; 26ljudi iz Rame i Gebe: šest stotina dvadeset i jedan; 27ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 28ljudi iz Betela i Aja: dvije stotine dvadeset i tri; 29nebonski sinovi: pedeset i dva; 30sinovi Magbiša: stotinu pedeset i šest; 31sinovi jednoga drugog Elama: tisuæu dvije stotine pedeset i èetiri; 32Harimovi sinovi: tri stotine i dvadeset; 33sinovi Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i pet; 34sinovi Jerihona: tri stotine èetrdeset i pet; 35sinovi Senajini: tri tisuæe šest stotina trideset. 36Sveæenici: Jedajini sinovi, to jest iz kuæe Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 37sinovi Imerovi: tisuæu pedeset i dva; 38Pašhurovi sinovi: tisuæu dvije stotine èetrdeset i sedam; 39sinovi Harimovi: tisuæu i sedamnaest. 40Leviti: sinovi Ješuini i Kadmielovi od Hodavjinovaca: sedamdeset i èetiri. 41Pjevaèi: sinovi Asafovi: stotinu dvadeset i osam. 42Vratari: sinovi Šalumovi, sinovi Aterovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akubovi, sinovi Hatitini i sinovi Šobajevi: u svemu stotinu trideset i devet. 43Netinci - sluge hramske: Sihini sinovi, sinovi Hasufini, sinovi Tabaotovi, 44Kerosovi sinovi, Siahini sinovi, Fadonovi sinovi, 45sinovi Lebanovi, sinovi Hagabini, sinovi Akubovi, 46Hagabovi sinovi, Šamlajevi sinovi, Hananovi sinovi, 47sinovi Gidelovi, sinovi Gaharovi, sinovi Reajini, 48Resinovi sinovi, Nekodini sinovi, Gazamovi sinovi, 49sinovi Uzini, sinovi Faseahini, sinovi Besajevi, 50Asnanini sinovi, Meunimovi sinovi, Nefusimovi sinovi, 51sinovi Bakbukovi, sinovi Hakufini, sinovi Harhurovi, 52Baslutovi sinovi, Mehidini sinovi, Haršini sinovi, 53sinovi Barkosovi, sinovi Sisrini, sinovi Tamahovi, 54Nesiahovi sinovi, Hatifini sinovi. 55Sinovi slugu Salomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Hasoferetovi, sinovi Farudini, 56Jalini sinovi, Darkonovi sinovi, Gidelovi sinovi, 57sinovi Šefatjini, sinovi Hatilovi, sinovi Pokeret-Hasebajimovi, sinovi Amijevi. 58Svega netinaca i sinova slugu Salomonovih: tri stotine dvadeset i dva. 59Oni koji su pošli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adana, Imera, a nisu mogli dokazati da li je njihov dom i njihovo sjeme izraelskog podrijetla: 60sinovi Dalajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini - njih šest stotina pedeset i dva. 61A od sveæenièkih sinova: Hobajini sinovi, Hakosovi sinovi, sinovi Barzilaja - onoga koji je uzeo za ženu jednu kæer Barzilaja Gileaðanina te se prozvao tim imenom. 62Oni su tražili svoje rodoslovne popise, ali ih nisu našli. Bili su izluèeni iz sveæeništva. 63I namjesnik im zabrani jesti od svetinja sve dok se ne pojavi sveæenik za Urim i Tumim. 64Sav je zbor brojio èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset duša, 65ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine i sedam. Bijaše i dvije stotine pjevaèa i pjevaèica. 66Njihovih je konja bilo sedam stotina trideset i šest, njihovih mazga dvije stotine èetrdeset i pet, 67deva je bilo èetiri stotine trideset i pet, a njihovih magaraca ukupno šest tisuæa sedam stotina i dvadeset. 68Stanovit broj obiteljskih glavara kad su stigli u Dom Jahvin, koji je u Jeruzalemu, dragovoljno su priložili darove za Dom Božji da bi se podigao na svome mjestu. 69Dali su prema svojim moguænostima u riznicu šezdeset tisuæa drahmi zlata, pet tisuæa mina srebra i stotinu sveæenièkih haljina. 70Sveæenici, leviti i dio naroda nastaniše se u Jeruzalemu; a vratari, pjevaèi, netinci i svi ostali Izraelci u svojim gradovima.

Chapter 3

1 Kad je došao sedmi mjesec - sinovi su Izraelovi bili veæ u svojim gradovima - sabrao se sav narod kao jedan èovjek u Jeruzalemu. 2Tada Ješua, sin Josadakov, sa svojom braæom sveæenicima, i Zerubabel, sin Šealtielov, sa svojom braæom, poèeše graditi žrtvenik Bogu Izraelovu da bi prinosili paljenice, kako je pisano u Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg. 3I podigoše žrtvenik na starome mjestu - iako su bili u strahu od naroda u zemlji - i prinosili su paljenice Jahvi, paljenice jutarnje i veèernje; 4i slavili su Blagdan sjenica, kako je pisano: prinosili su svakodnevno broj paljenica propisan za svaki dan. 5Osim toga prinosili su svakidašnje paljenice, zatim žrtve odreðene za mlaðak i za sve blagdane Jahvine i za sve one koji su htjeli dragovoljno žrtvovati Jahvi. 6Od prvoga dana u sedmom mjesecu poèeli su prinositi Jahvi žrtve paljenice, premda još nisu bili položeni temelji svetišta Jahvina. 7I dadoše novac kamenarima i drvodjelcima; Sidoncima i Tircima poslaše hranu i piæe i ulje da dovezu drva cedrova s Libanona do Jafe po dopuštenju perzijskoga kralja Kira. 8A druge godine poslije njihova dolaska k Domu Božjemu u Jeruzalemu, drugoga mjeseca kako su Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, s ostalom svojom braæom sveæenicima, levitima i sa svim narodom koji se iz ropstva vratio u Jeruzalem poèeli graditi, postavili su levite od dvadeset godina naviše da upravljaju poslovima oko Doma Jahvina. 9Ješua, njegovi sinovi i braæa njegova Kadmiel, Binuj i Hodavja bijahu postavljeni da kao jedan upravljaju poslenicima na gradnji Doma Božjega. 10Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina, postavili su se sveæenici u sveèanim odjeæama, s trubama, a tako i leviti, sinovi Asafovi, s cimbalima da slave Jahvu prema odredbama Davida, kralja Izraelova. 11I pjevahu Jahvi hvalu i slavu: "Jer je dobar, jer je vjeèna njegova ljubav prema Izraelu." I sav je narod klicao hvaleæi Jahvu, jer je Dom Jahvin bio postavljen na svoje temelje. 12Zaista, mnogi sveæenici, mnogi leviti i glavari obiteljski i starješine, koji su svojim oèima vidjeli temelje prijašnjega Hrama, plakahu iza glasa, a mnogi opet snažno klicahu od radosti. 13I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plaèa u narodu; jer je narod glasno klicao i vika se èula vrlo daleko.

Chapter 4

1 Ali kada su èuli Judini i Benjaminovi neprijatelji da povratnici iz sužanjstva grade svetište Jahvi, Bogu Izraelovu, 2potražiše Zerubabela, Ješuu i glavare obiteljske i rekoše im: "Mi želimo s vama graditi, jer, kao i vi, tražimo Boga vašega i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar Hadona, asirskoga kralja, koji nas je ovamo doveo." 3Zerubabel, Ješua i glavari izraelskih obitelji odgovoriše im: "Nije na vama da s nama gradite Dom našemu Bogu: gradit æemo mi sami Jahvi, Bogu Izraelovu, kako nam je naredio Kir, kralj perzijski." 4Tada je narod one zemlje plašio ljude Judeje i smetao im u gradnji. 5Podmitili su savjetnike da im ometaju naum: tako je bilo za vrijeme perzijskoga kralja Kira sve do perzijskoga kralja Darija. Samarijanske smetnje za Kserksove i Artakserksove vladavine 6Za Kserksova kraljevanja, na poèetku njegove vladavine, sastaviše tužbu protiv stanovnika Judeje i Jeruzalema. 7I za vremena Artakserksova pisali su Bišlam, Mitredat, Tabel i ostali njihovi drugovi protiv Jeruzalema perzijskom kralju Artakserksu. Podnesak je bio pisan aramejskim pismom i jezikom. 8Zatim su upravitelj Rehum i tajnik Šimšaj napisali kralju Artakserksu slijedeæe pismo protiv Jeruzalema - 9upravitelj Rehum, tajnik Šimšaj i ostali drugovi njihovi: perzijski suci, poslanici, èinovnici; Arkevajci, Babilonci, Suzanci - to jest Elamci - 10i ostali narodi koje je veliki i slavni Asurbanipal bio odveo u sužanjstvo i naselio ih u gradove Samarije i druge krajeve s onu stranu Rijeke. 11Evo prijepisa pisma koje su mu poslali: "Kralju Artakserksu, tvoje sluge, ljudi s onu stranu Rijeke. Sada, dakle, 12neka zna kralj da su Judejci stigli k nama od tebe; došavši u Jeruzalem, žele ponovo sagraditi odmetnièki i opaki grad; podižu zidine, a temelje su veæ postavili. 13Neka zna kralj: ako ovaj grad bude sagraðen i zidovi podignuti, neæe se više plaæati porez, ni danak, ni carina, i ovaj æe grad biti na štetu kraljevske riznice. 14Buduæi da jedemo dvorsku sol, ne èini nam se doliènim gledati ovu sramotu nanesenu kralju. Zato, dakle, obavještavamo kralja: 15neka se poduzmu istraživanja u ljetopisima tvojih oèeva: u tim æeš ljetopisima naæi i utvrditi da je ovaj grad odmetnièki grad, nesretan za kraljeve i pokrajine i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad bio razoren. 16Obavješæujemo kralja da neæe biti više tvoje podruèje preko Rijeke ako ovaj grad bude ponovo sagraðen i zidovi podignuti!" 17Kralj je poslao ovaj odgovor: "Rehumu, upravitelju, Šimšaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji borave u Samariji i drugdje, s onu stranu Rijeke - mir! Evo, 18podnesak koji ste mi poslali bio je preda mnom prièitan u njegovu prijevodu. 19Po mojoj su naredbi poduzeli istraživanja i utvrdili da se taj grad dizao od davnine protiv kraljeva i da su u njemu bivali ustanci i bune. 20I moæni su kraljevi kraljevali u Jeruzalemu, koji su gospodarili svime s onu stranu Rijeke: njima se plaæao danak, porez i carina. 21Zapovjedite, dakle, da se prekine pothvat onih ljudi: taj se grad neæe zidati dok ja o tome ne odluèim. 22Èuvajte se svakog propusta u postupku, da ne bi zlo poraslo na štetu kraljeva." 23Pošto je prijepis otpisa kralja Artakserksa proèitan pred Rehumom, upraviteljem, Šimšajem, tajnikom, i pred njihovim drugovima, oni brzo odoše u Jeruzalem k Judejcima te im oružanom snagom zabraniše radove. 24Tako su obustavljeni poslovi oko gradnje Doma Božjega u Jeruzalemu. Bili su prekinuti sve do druge godine kraljevanja Darija, perzijskoga kralja.

Chapter 5

1 Tada su proroci Hagaj i Zaharija, sin Adonov, poèeli prorokovati Judejcima u Judeji i Jeruzalemu, u ime Boga Izraelova, koji je bio nad njima; 2na to ustadoše Zerubabel, sin Šealtielov, i Ješua, sin Josadakov, i poèeše zidati Dom Božji u Jeruzalemu: proroci su Božji bili s ljudima i bodrili ih. 3U to vrijeme doðoše k njima Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i drugovi njihovi poslanici i upitaše ih: "Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podižete ove zidove? 4Kako se zovu ljudi koji su sagradili ovu zgradu?" 5Ali je oko Božje bdjelo nad starješinama judejskim, te im nisu zabranili da rade dok obavijest nije otišla Dariju i stigao o tom pismeni odgovor. 6Ovo je prijepis pisma koje su kralju Dariju poslali Tatnaj, satrap s one strane Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi poslanici s one strane Eufrata. 7Oni su mu uputili izvješæe ovog sadržaja: "Kralju Dariju svaki mir! 8Neka znade kralj da smo došli u pokrajinu Judeju k Domu Boga velikoga: grade ga od krupnog kamenja, drvetom oblažu zidove; posao se brižljivo izvodi i napreduje u njihovim rukama. 9Zapitali smo njihove starješine i rekli smo im: 'Tko vam je dopustio da gradite ovaj hram i da podignete njegove zidove?' 10Pitali smo ih i za njihova imena da bismo ti javili. Tako smo i zapisali imena onih koji zapovijedaju ljudstvu. 11A oni nam ovako odgovoriše: 'Mi smo sluge Boga neba i zemlje; gradimo Hram koji je bio sagraðen prije mnogo godina i koji je bio sagradio i podigao veliki kralj Izraela. 12Ali kad su naši oci rasrdili Boga neba, on ih je predao u ruke Nabukodonozora Kaldejca, babilonskog kralja, koji je razorio ovaj Hram i odveo narod u sužanjstvo u Babilon. 13Ali prve godine Kira, kralja babilonskog, zapovjedio je kralj Kir da se ponovo sazida ovaj Dom Božji. 14Još i zlatno i srebrno posuðe Doma Božjega, koje Nabukodonozor bijaše odnio iz svetišta u Jeruzalemu i prenio ga u svetište babilonsko, uzeo je kralj Kir iz svetišta u Babilonu i predao èovjeku po imenu Šešbasaru, koga je postavio upraviteljem, 15i rekao mu je: 'Uzmi ovo posuðe, poði i metni ga u svetište jeruzalemsko, i neka se Dom Božji zida na svome starom mjestu.' 16Taj je Šešbasar došao, dakle, i postavio temelje Doma Božjega u Jeruzalemu. I od tada pa do danas gradi se, i još nije dovršen.' 17Sada, dakle, ako kralj želi, neka se istraži u pismohrani kraljevoj u Babilonu je li zaista kralj Kir izdao zapovijed da se sagradi Dom Božji u Jeruzalemu. A kraljeva odluka o tome neka nam se saopæi."

Chapter 6

1 Tada, po naredbi kralja Darija, uzeše tražiti u Babilonu, u spremištu gdje je bila pismohrana, 2i naðoše u Ekbatani, tvrðavi u medijskoj pokrajini, svitak s ovom poveljom: "Na spomen. 3Prve godine kraljevanja Kira proglasio je kralj Kir: Dom Božji u Jeruzalemu. Dom neka se sagradi kao mjesto gdje æe se prinositi žrtve i gdje æe se donositi prinosi za paljenje. Neka bude visok šezdeset lakata i širok šezdeset lakata. 4Tri reda neka budu od velikog kamenja, a jedan od drveta. Trošak æe se podmiriti iz kraljevskog dvora. 5Povrh toga, posuðe zlatno i srebrno iz Doma Božjeg koje Nabukodonozor bijaše uzeo iz svetišta u Jeruzalemu i prenio u Babilon neka se vrati i bude na svome mjestu u svetištu jeruzalemskom i neka se postavi u Domu Božjem." 6"Sada, dakle, Tatnaju, satrape s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaju i drugovi vaši poslanici s onu stranu Rijeke, udaljite se odatle! 7Pustite neka taj Dom Božji grade upravitelji i starješine židovske. Dom Božji treba sagraditi na njegovu prvotnom mjestu. 8Evo mojih naredaba o vašem držanju prema starješinama judejskim kako bi se ponovo sagradio taj Dom Božji: od kraljevskog blaga - to jest od danka s onu stranu Rijeke - neka se plaæa onim ljudima brižljivo, bez prijekida, 9i što im bude trebalo za žrtve paljenice Bogu neba: junaca, ovnova i jaganjaca, i pšenice, soli, vina i ulja, neka im se redovito daje svakoga dana, prema uputama sveæenika u Jeruzalemu. 10Neka prinose žrtve na ugodan miris Bogu neba, neka mole za život kralja i njegovih sinova. 11Nareðujem osim toga: tko god prekrši ovu naredbu, neka mu se izvadi greda iz kuæe pa neka na njoj bude pogubljen, a kuæa da mu zato postane bunište. 12I Bog, koji je ondje nastanio svoje Ime, neka obori svakog kralja i narod koji bi se drznuo da prekrši moju naredbu i sruši Dom Božji u Jeruzalemu! Ja, Darije, izdao sam ovu zapovijed. Neka se toèno vrši!" 13Tada Tatnaj, satrap s onu stranu Rijeke, Šetar Boznaj i njihovi drugovi uèiniše onako kako je zapovjedio kralj Darije. 14A židovske su starješine nastavile uspješno graditi po nadahnuæu proroka Hagaja i Zaharije, sina Adonova. Dovršili su gradnju po naredbi Boga Izraelova i po naredbi Kira i Darija i Artakserksa, kralja perzijskoga. 15Hram je zavšen dvadeset i treæeg dana mjeseca Adara. Bilo je to šeste godine vladavine kralja Darija. 16Izraelci - sveæenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva - radosno posvetiše taj Dom Božji. 17Žrtvovaše za posveæenje Doma Božjega stotinu junaca, dvije stotine ovnova, èetiri stotine janjaca i, kao žrtvu za grijehe svega Izraela, dvanaest jaraca - prema broju plemena Izraelovih. 18Zatim postaviše sveæenike po njihovim redovima i levite po njihovim razredima za službu Domu Božjem u Jeruzalemu, kako je propisano u knjizi Mojsijevoj. 19Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu èetrnaestog dana prvoga mjeseca. 20Svi su se leviti, kao jedan èovjek, oèistili: svi su bili èisti; žrtvovali su pashu za sve povratnike iz ropstva, za svoju braæu sveæenike i za sebe. 21Blagovali su pashu Izraelci koji su se vratili iz ropstva i svi oni koji su im se, prekinuvši s neèistoæom naroda zemlje, pridružili da traže Jahvu, Boga Izraelova. 22I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih hljebova sedam dana: jer ih je Jahve ispunio radošæu i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojaèa njihove ruke u radovima oko Doma Boga, Boga Izraelova.

Chapter 7

1 Poslije tih dogaðaja, za kraljevanja Artakserksa, kralja perzijskoga, Ezra - sin Seraje, sina Azarje, sina Hilkije, 2sina Šaluma, sina Sadoka, sina Ahituba, 3sina Amarje, sina Azarje, sina Merajota, 4sina Zerahje, sina Uzije, sina Bukija, 5sina Abišue, sina Pinhasa, sina Eleazara, sina vrhovnog sveæenika Arona - 6taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio. 7Stanovit broj Izraelaca, sveæenika, levita, pjevaèa, vratara i sluga krenuše u Jeruzalem sedme godine kralja Artakserksa. 8A Ezra je došao u Jeruzalem petoga mjeseca: bilo je to sedme godine kraljeve. 9Pošao je iz Babilona prvoga dana prvoga mjeseca, a stigao je u Jeruzalem prvoga dana petoga mjeseca: nad njim je bila blaga ruka Boga njegova! 10Jer je Ezra nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin, vršiti ga i pouèavati Izraela u zakonima i obièajima. 11Evo prijepisa isprave koju je kralj Artakserkso dao sveæeniku Ezri, književniku vještu naredbama i zakonima što ih je Jahve dao Izraelu: 12"Artakserkso, kralj kraljeva, sveæeniku Ezri, pisaru Zakona Boga nebeskoga, potpuni mir. 13Evo mojih zapovijedi: Tko god u mome kraljevstvu od naroda izraelskog, njegovih sveæenika ili od njegovih levita želi poæi u Jeruzalem, može iæi s tobom. 14Osim toga, šalje te kralj i njegovih sedam savjetnika da pregledaš Judeju i Jeruzalem prema Zakonu Boga tvoga, koji ti je u ruci, 15i da odneseš srebro i zlato koje kralj i njegovih sedam savjetnika dragovoljno prinose Bogu Izraelovu, koji prebiva u Jeruzalemu, 16i sve srebro i zlato koje skupiš po svoj pokrajini babilonskoj s dragovoljnim prinosima koje narod i sveæenici prinesu za Dom svoga Boga u Jeruzalemu. 17I pobrini se da tim novcem kupiš junaca, ovnova i jaganjaca, a tako i darova i naljeva koji uz to idu: to prinesi na žrtvenik Doma Boga vašega u Jeruzalemu. 18Sa srebrom i zlatom što preostane uèinite ti i tvoja braæa kako vam se bude najviše svidjelo, vršeæi volju Boga vašega. 19Posuðe koje si primio za službu Domu Boga tvoga ostavi pred Bogom tvojim, u Jeruzalemu. 20I što bi još trebalo za Dom Boga tvoga i što bi trebalo nabaviti primit æeš iz kraljevskih riznica. 21Ja, kralj Artakserkso, još zapovijedam svim riznièarima s one strane Rijeke: sve što od vas zatraži sveæenik Ezra, pisar Zakona Boga nebeskoga, podajte odmah najtoènije, 22do stotinu talenata srebra, stotinu kora pšenice, do stotinu bata vina, do stotinu bata ulja, a soli po želji. 23Sve što naredi Bog nebeski, neka se odmah izvrši u svoj gorljivosti za Dom Boga nebeskog, da gnjev njegov ne doðe na kraljevstvo kraljevo i na djecu njegovu. 24I još vam javljamo da se ne smije udariti danak, ni porez, ni carina ni na jednoga od sveæenika, levita, pjevaèa, netinaca i drugih službenika toga Doma Božjega. 25A ti, Ezra, po mudrosti Boga svoga koju imaš u rukama, postavi èinovnike i suce koji æe suditi svemu narodu s onu stranu Rijeke, to jest svima koji poznaju Zakon Boga tvoga. Tko ne zna, vi ga pouèite. 26Tko ne bude držao Zakona Boga tvojega - koji je i kraljev zakon - neka se oštro osudi: na smrt, na progonstvo, na novèanu globu ili na tamnicu."

27"Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu 28i koji je okrenuo prema meni naklonost kralja, njegovih savjetnika i svih najmoænijih kraljevskih èinovnika. A ja se osmjelih jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom i sabrah glavare Izraela da poðu sa mnom."

Chapter 8

1 Evo glavara obitelji s rodoslovljem koji su sa mnom pošli iz Babilona za vladavine kralja Artakserksa: 2Od Pinhasovih sinova: Geršom; od Itamarovih sinova: Daniel; od Davidovih sinova: Hatuš, 3Šekanijini sinovi; od sinova Paroševih: Zaharija i s njim upisanih muškaraca stotinu i pedeset; 4od Pahat-Moabovih sinova: Elijoenaj, sin Zerahjin, i s njim dvije stotine muškaraca; 5od Zatuovih sinova: Šekanija, sin Jahazielov, i s njim tri stotine muškaraca; 6od sinova Adinovih: Ebed, sin Jonatanov, i s njim pedeset muškaraca; 7od Elamovih sinova: Izaija, sin Atalijin, i s njim sedamdeset muškaraca; 8od Šefatjinih sinova: Zebadja, sin Mihaelov, i s njim osamdeset muškaraca; 9od Joabovih sinova: Obadja, sin Jehielov, i s njim dvije stotine i osamnaest muškaraca; 10od sinova Banijevih: Šelomit, sin Josifjin, i s njim stotinu i šezdeset muškaraca; 11od Bebajevih sinova: Zaharija, sin Bebajev, i s njim dvadeset i osam muškaraca; 12od Azgadovih sinova: Johanan, sin Hakatanov, i s njim stotinu i deset muškaraca; 13od posljednjih Adonikamovih sinova poimence: Elifelet, Jeiel i Šemaja, i s njima šezdeset muškaraca; 14i od sinova Bigvajevih: Utaj, sin Zabudov, i s njim sedamdeset muškaraca. 15Sabrao sam ih kod rijeke koja teèe prema Ahavi. Utaborili smo se za tri dana ondje. Pregledao sam svjetovnjake i sveæenike, ali nisam ondje našao ni jednog levita. 16Tada sam poslao glavare Eliezera, Ariela, Šemaju, Elnatana, Jariba, Elnatana, Natana, Zahariju, Mešulama i uèitelje Jojariba i Elnatana 17i uputio sam ih Idonu, poglavaru mjesta Kasifje. Stavio sam u njihova usta rijeèi koje æe reæi Idonu i njegovoj braæi koja su se nalazila u mjestu Kasifji da nam pribave sluge za Dom Boga našega. 18Milostiva ruka Boga našega bijaše nad nama i oni nam dovedoše razumna èovjeka izmeðu sinova Mahlija, sina Levijeva, sina Izraelova: Šerebju s njegovim sinovima i braæom - njih osamnaest. 19Još Hašabju i s njim njegova brata Izaiju, sina Merarijeva, i njihove sinove: njih dvadeset. 20A od poslužitelja koje su David i glavari postavili levitima da im služe: dvije stotine i dvadeset poslužitelja. Svi su bili poimence zabilježeni. 21Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. 22Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: "Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju." 23I tako smo postili i molili Boga svoga na ovu nakanu, i on nas usliša. 24Izabrao sam dvanaest glavara sveæenièkih, Šerebju i Hašabju, i s njima desetoricu njihove braæe; 25izmjerih im srebro, zlato i posuðe, darove koje su kralj, njegovi savjetnici, velikaši i svi Izraelci darovali za Dom Boga našega. 26Izmjerih i stavih u njihove ruke šest stotina i pedeset talenata srebra, stotinu srebrnih posuda od po dva talenta, stotinu talenata zlata, 27dvadeset zlatnih èaša od tisuæu darika i dva vrèa od dobre pozlaæene mjedi, skupocjene kao zlato. 28I rekoh im: "Vi ste Jahvi posveæeni; ovo je posuðe posveæeno, ovo srebro i zlato dragovoljno je darovano Jahvi, Bogu otaca vaših. 29Pazite i èuvajte ovo sve dok ne izmjerite pred glavarima sveæenièkim i pred levitima i glavarima obitelji Izraelovih u Jeruzalemu, u dvoranama Doma Jahvina." 30Sveæenici i leviti primiše, dakle, izmjereno srebro, zlato i posuðe da ga odnesu u Jeruzalem, u Dom Boga našega. 31Dvanaestog dana prvoga mjeseca krenusmo od rijeke Ahave da poðemo u Jeruzalem: ruka Boga našega bijaše nad nama; on nas je na putu štitio od napada neprijatelja i od pljaèkaša. 32Stigli smo u Jeruzalem i ondje smo se tri dana odmarali. 33Èetvrtoga dana izmjereno je srebro, zlato i posuðe u Domu Boga našega i predano je u ruke Merimotu, sinu Urijinu, s kojim je bio Eleazar, sin Pinhasov; a pred njima bijahu leviti: Jozabad, sin Ješuin, i Noadja, sin Binujev. 34Sve je bilo na broju i težini. Zabilježena je tada sveukupna težina. U to vrijeme 35oni koji su se vratili iz sužanjstva, povratnici, priniješe žrtvu paljenicu Bogu Izraelovu: dvanaest junaca za sav Izrael, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam janjaca, dvanaest jaraca za grijehe - sve to kao paljenicu Jahvi. 36Zatim predaše kraljeve naredbe kraljevskim satrapima i upraviteljima s one strane Rijeke i oni pomogoše narod i Dom Božji.

Chapter 9

1 Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca, 2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kæeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poèinili tu nevjernost." 3Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen. 4Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve. 5A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome, 6i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba. 7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas. 8Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoèište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oèi i dao nam malo života u robovanju našem. 9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u Judeji i Jeruzalemu. 10Ali sada, što možemo reæi, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje 11koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga. 12Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kæeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreæu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.' 13I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak! 14Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo? 15Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"

Chapter 10

1 Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plaèuæi i ležeæi pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao. 2Tada Šekanija, sin Jehielov, jedan od sinova Elamovih, uzimajuæi rijeè reèe Ezri: "Mi smo izdali Boga svoga ženeæi se tuðinkama iz naroda zemlje. Ali još ima nade Izraelu. 3Obnovimo sada Savez s Bogom svojim: obeæajmo da æemo, prema savjetu moga gospodara i onih koji osjeæaju strahopoèitanje prema zapovijedi Boga našega, otpustiti svoje žene tuðinke i djecu koju su rodile. Uèinimo dakle po Zakonu! 4Ustani, jer to je tvoja dužnost, a mi æemo biti uza te. Budi hrabar i na djelo!" 5Tada ustade Ezra i zakle glavare sveæenièke, i levite, i sve Izraelce da æe uèiniti kako im bijaše rekao. I zakleše se. 6Ezra se udalji ispred Doma Božjega i uðe u dvoranu Johanana, sina Elijašibova. Ondje provede noæ i nije jeo ni kruha niti je pio vode jer tugovaše zbog nevjernosti povratnika. 7Zatim je objavljeno u Judeji i Jeruzalemu svima povratnicima da se skupe u Jeruzalemu: 8a tko ne bude došao u Jeruzalem za tri dana, toga æe pozvati glavari i starješine, bit æe mu zaplijenjeno imanje i iskljuèit æe ga iz zbora povratnika. 9Svi su se ljudi od Jude i Benjamina sakupili tako za tri dana u Jeruzalemu. Bilo je to devetoga mjeseca, dvadesetoga dana u mjesecu. Sav se narod smjestio na trgu pred Domom Božjim, dršæuæi zbog svega toga i zbog jake kiše. 10Tada, ustavši, sveæenik Ezra reèe im: "Vi ste se iznevjerili kad ste se oženili tuðinkama. Tako ste poveæali grijeh Izraelov! 11Ali podajte sada hvalu Jahvi, Bogu otaca svojih, i izvršite volju njegovu te se rastavite od naroda zemlje i od žena tuðinki." 12Sav je zbor odgovorio snažnim glasom: "Jest, dužnost nam je uèiniti po tvome savjetu! 13Ali naroda ima mnogo i dažd nahodi: vani se ne može stajati. Osim toga, nije to posao od dan-dva, jer nas je mnogo koji smo u tome sagriješili. 14Mogu nas na zajednièkom zboru zastupati naši glavari: svi koji su po našim gradovima oženjeni tuðinkama mogu doæi u odreðeno vrijeme u pratnji starješina i sudaca svakoga grada, sve dok ne budemo odvratili gnjev Boga svojega zbog ovoga." 15Samo Jonatan, sin Asahelov, i Jahzija, sin Tikvin, bijahu se usprotivili; a podupirahu ih Mešulam i levit Šabetaj. 16Povratnici uèiniše tako: rastaše se. Sveæenik Ezra izabra za pomoænike glavare obitelji, prema njihovim domovima, i svi su bili poimence odreðeni. Poèeli su zasjedati prvoga dana desetoga mjeseca da bi sve ispitali. 17I prvoga dana prvoga mjeseca završiše sa svima koji se bijahu oženili tuðinkama. 18Meðu pripadnicima sveæenstva evo koji bijahu oženjeni tuðinkama: izmeðu sinova Ješue, sina Josadakova, i meðu njegovom braæom: Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija; 19oni dadoše svoju ruku da æe otpustiti svoje žene i da æe za svoj grijeh prinijeti ovna kao naknadnicu. 20Od sinova Imerovih: Hanani i Zebadja; 21od Harimovih sinova: Maaseja, Ilija, Šemaja, Jehiel i Uzija; 22od Pašhurovih sinova: Elijoenaj, Maaseja, Jišmael, Netanel, Jozabad i Elasa. 23Od levita: Jozabad, Šimej, Kelaja - nazvan Kelita - Petahja, Juda i Eliezer. 24Od pjevaèa: Elijašib i Zakur. Od vratara: Šalum, Telem i Uri. 25A izmeðu Izraelaca: od sinova Paroševih: Ramja, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja; 26od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Ilija; 27od sinova Zatuovih: Elijoenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza; 28od sinova Bebajevih: Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj; 29od Banijevih sinova: Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot; 30od Pahat-Moabovih sinova: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše; 31od sinova Harimovih: Eliezer, Jišija, Malkija, Šemaja, Šimun, 32Benjamin, Maluk, Semarja; 33od sinova Hašumovih: Matnaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše, Šimej; 34od sinova Banijevih: Maadaj, Amram, Joel, 35Benaja, Bedja, Kelu, 36Vanija, Meremot, Elijašib, 37Matanija, Matnaj i Jaasaj; 38od sinova Binujevih: Šimej, 39Šelemja, Natan i Adaja; 40od Zakajevih sinova: Šašaj, Šaraj, 41Azareel, Šelemja, Šemarja, 42Šalum, Amarja, Josip; 43od Nebovih sinova: Jeiel, Matitja, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel, Benaja. 44Svi su ovi bili oženjeni tuðinkama, ali su ih otpustili, žene i djecu.

Nehemiah

Chapter 1

1 Povijest Nehemije, sina Hakalijina. Mjeseca Kisleva, dvadesete godine, kad sam bio u Susi, 2doðe Hanani, jedan od moje braæe, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o Židovima - o Ostatku što se spasio od sužanjstva i o Jeruzalemu. 3Oni mi odgovoriše: "Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena." 4Kad sam èuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim. 5I rekoh: "O, Jahve, Bože nebeski, veliki i strašni Bože koji èuvaš Savez i naklonost onima koji te ljube i drže zapovijedi tvoje! 6Neka uho tvoje bude pažljivo i oèi tvoje otvorene da èuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noæu, za sinove Izraelove, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih koje smo uèinili protiv tebe; sagriješili smo i ja i kuæa oca mojega! 7Veoma smo zlo èinili prema tebi, ne držeæi naredaba tvojih, zakona i obièaja koje si ti naredio po Mojsiju, sluzi svome. 8Ali se opomeni rijeèi koje si povjerio Mojsiju, sluzi svome: 'Ako budete nevjerni, ja æu vas rasuti meðu narode; 9ali ako se obratite meni i budete poštovali moje naredbe i držali ih, budu li neki od vas prognani i nakraj neba, ja æu vas sakupiti i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje prebiva moje Ime.' 10A, eto, oni su tvoje sluge i tvoj narod, koji si izbavio svojom velikom moæi i snažnom rukom svojom. 11Ah, Gospode, neka uho tvoje bude pažljivo na molitvu sluge tvoga, na molitvu slugu tvojih, koji su spremni bojati se tvoga Imena. Smjerno te molim, udijeli danas sreæu sluzi svome i uèini da naðe milost pred ovim èovjekom." A ja bijah tada peharnik kraljev.

Chapter 2

1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan. 2Tada mi kralj reèe: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših 3i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?" 4Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga 5i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim." 6Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada æeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem. 7Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje; 8i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrði Hrama, za gradski bedem i za kuæu u kojoj æu se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom. 9I doðoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom èasnike i konjanike. 10Kad to èu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao èovjek da se zauzme za dobro Izraelaca. 11Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana. 12Zatim ustah noæu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da uèinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao. 13Iziðoh, dakle, noæu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena. 14Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao. 15Uspeo sam se zato noæu uz Potok, i dalje razgledajuæi zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio, 16a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam uèinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni sveæenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima. 17Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu." 18I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopæih im i rijeèi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo. 19Na te vijesti poèeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoæete li se pobuniti protiv kralja?" 20Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."

Chapter 3

1 Tada usta veliki sveæenik Elijašib sa svojom braæom sveæenicima te sagradiše Ovèja vrata. Posvetiše ih, postaviše im krila i nastaviše graditi sve do kule Meaha i do Hananelove kule. 2Kraj njih su gradili Jerihonci, a do njih je gradio Zakur, sin Imrijev. 3Sinovi Hasnaini gradili su Riblja vrata, stavili dovratke, utvrdili krila, stožere i prijevornice. 4Kraj njih je popravljao Merimot, sin Urije, sina Hakosova; a do njega je popravljao Mešulam, sin Berekje, sina Mešezabelova; a do njega je popravljao Sadok, sin Baanin. 5Kraj njih su popravljali Tekoanci, ali su njihovi plemenitaši odbili da prignu šiju na službu svojim gospodarima. 6Stara vrata popravljali su Jojada, sin Paseahov, i Mešulam, sin Besodjin. Oni su stavili dovratke, uèvrstili krila, stožere i prijevornice. 7A kraj njih obnavljahu Melatja Gibeonjanin, Jadon Meronoæanin i ljudi iz Gibeona i Mispe, podložnici upravitelja s onu stranu Rijeke. 8A do njih je popravljao Uziel, Harhajin sin, zlatar, a do njega je popravljao Hananija, jedan od pomastara: oni su utvrdili Jeruzalem sve do Širokog zida. 9Do njih je popravljao Refaja, sin Hurov, glavar polovice jeruzalemskog okruga. 10A do njega je popravljao Jedaja, sin Harumafov, pred svojom kuæom; a do njega je popravljao Hatuš, sin Hašabnejin. 11Malkija, sin Harimov, i Hašub, sin Pahat-Moabov, popravljali su dio sve do Peæne kule. 12A do njih je popravljao Šalum, sin Halohešov, glavar polovice okruga, on i njegovi sinovi. 13Dolinska vrata popravljao je Hanum i stanovnici Zanoaha: sagradili su ih, uèvrstili krila, stožere i prijevornice i postavili tisuæu lakata zida do Smetlišnih vrata. 14Smetlišna vrata popravljao je Malkija, sin Rekabov, glavar bethakeremskog okruga, sa svojim sinovima: uèvrstili su krila, stožere i prijevornice. 15Izvorska vrata popravljao je Šalum, sin Kol-Hozeov, glavar nad mispanskim okrugom: sagradio ih je, pokrio ih, utvrdio vratna krila, stožere i prijevornice. On je popravio i zid kod ribnjaka Šiloaha, koji se proteže od Kraljevskog vrta do stepenica što silaze iz Davidova grada. 16Za njim je popravljao Nehemija, sin Azbukov, glavar nad polovicom betsurskog okruga, sve do nasuprot Davidovim grobnicama i do umjetnog ribnjaka i Vojarne. 17Za njim su popravljali leviti: Rehum, sin Banijev; a do njega je popravljao Hašabja, glavar nad polovicom keilskog okruga, za svoje podruèje. 18Do njih su popravljala njihova braæa: Bavaj, sin Henadadov, glavar nad polovicom keilskog kotara; 19a do njega Ezer, sin Ješuin, glavar Mispe, popravljao je drugi dio, suèelice usponu prema Oružarnici na uglu. 20Za njim je popravljao Baruk, sin Zabajev, i popravio je drugi dio, od ugla do kuænih vrata velikog sveæenika Elijašiba. 21Za njim je popravljao Meremot, sin Urije, sina Hakosova, drugi dio: od Elijašibova kuænog ulaza do kraja Elijašibove kuæe. 22Za njima su radili na popravcima sveæenici koji su živjeli u Okružju. 23Za njima su pak popravljali Benjamin i Hašub suèelice svojim kuæama. Za njima je popravljao Azarja, sin Ananijina sina Maaseje, nasuprot svojoj kuæi. 24Za njima je popravljao Binuj, sin Henadadov, drugi dio - od Azarjine kuæe do ugla, do zidnog kruništa. 25Palal, sin Uzajev, popravljao je nasuprot uglu i kuli koja se uzdiže iznad Gornje kraljevske palaèe, a nalazi se prema dvorištu Tamnice. Za njim je Pedaja, sin Parošev, popravljao 26sve do Vodenih vrata, u smjeru istoka, i sve do pred Uzdignutu kulu. 27Za njima su popravljali Tekoanci drugi dio nasuprot velikoj Uzdignutoj kuli, sve do Ofelskog zida. 28Od Konjskih vrata popravljali su sveæenici, svaki nasuprot svojoj kuæi. 29Za njima je Sadok, sin Imerov, popravljao nasuprot svojoj kuæi. Za njim je popravljao Šemaja, sin Šekanijin, èuvar Istoènih vrata. 30Za njim su Hananija, sin Šelemjin, i Hanun, šesti sin Salafov, popravljali drugi dio. Za njima je popravljao Mešulam, sin Berekjin, nasuprot svome stanu. 31Za njim je Malkija, zlatar, popravljao sve do prebivališta netinaca i trgovaca, nasuprot Nadglednièkim vratima do Gornje dvorane na zidnom kruništu. 32A zlatari su i trgovci popravljali izmeðu Gornje dvorane na zidnom kruništu do Ovèjih vrata. 33Kad je Sanbalat èuo da gradimo zid, razljutio se. Bio je veoma srdit, ismijavao je Židove 34i vikao je pred svojom braæom i samarijanskom vojskom: "Što poduzimaju ovi jadni Židovi? Kane li možda popraviti, žrtvovati i završiti sve u jedan dan? Zar æe iz hrpe praha dozvati u život spaljeno kamenje?" 35Tobija, Amonac, koji je bio uz njega, reèe: "Neka samo grade! Ali popne li se lisica, srušit æe im kamene zidove." 36Èuj, o Bože naš, kako nas preziru! Navrni njihove poruge na njihovu glavu. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. 37Ne pokrivaj njihova bezakonja i grijeh njihov neka ne bude izbrisan pred licem tvojim jer su se rugali graditeljima. 38Tako smo gradili zid, koji je uskoro bio završen do pola visine. Narod je imao oduševljenja za rad.

Chapter 4

1 Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdoðani èuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše. 2Zakleše se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti. 3Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noænu stražu da bismo zaštitili grad. 4A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!" 5A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!" 6A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!" 7Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima. 8Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!" 9Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu. 10Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina, 11koji je gradio zid. I nosaèi tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje. 12Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene. 13Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih: 14skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog naš borit æe se za nas." 15Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima. 16U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi." 17Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.

Chapter 5

1 Velika se vika digla meðu ljudima i ženama protiv njihove braæe Židova. 2Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kæeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti." 3Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuæe svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi." 4Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete. 5Tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kæeri; meðu našim kæerima neke su veæ robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi." 6Razljutio sam se veoma kad sam èuo njihovu viku i te rijeèi. 7Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odliènike rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih velik zbor. 8I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braæu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braæu da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio. 9Nastavio sam: "Nije dobro to što èinite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda? 10I ja, i moja braæa, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili. 11Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuæe njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli." 12A oni odgovoriše: "Vratit æemo; neæemo od njih ništa tražiti. Uèinit æemo kako si rekao." Tada pozvah sveæenike i naredih neka se zakunu da æe uèiniti kako su obeæali. 13Zatim istresoh skute svoje odjeæe govoreæi: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuæe i imanja svakog èovjeka koji se ne bude držao ovog obeæanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleæi Jahvu. I narod je uèinio prema ovom dogovoru. 14I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braæa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha. 15Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali èetrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako èinio, zbog straha Božjega. 16Èak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu. 17Za mojim su stolom jeli Židovi i odliènici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda. 18Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveèe, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod veæ bio teško optereæen. 19Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam uèinio ovome narodu!

Chapter 6

1 Kad su Sanbalat, Tobija, Gešem Arapin i ostali naši neprijatelji doèuli da sam obnovio zid i da nije u njemu ostalo pukotine - do toga vremena nisam zapravo bio namjestio krila na vratima - 2poruèiše mi Sanbalat i Gešem: "Doði da se sastanemo u Kefiri, u Dolini ononskoj." Ali su mi oni zlo mislili. 3Zato sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: "Zauzet sam velikim poslom i ne mogu siæi: posao bi zastao kad bih ga ostavio da doðem k vama!" 4Èetiri su mi puta slali isti poziv i ja sam im odvraæao isti odgovor. 5Tada, peti put, s istom nakanom, posla mi Sanbalat svoga slugu s otvorenim pismom. 6U njemu je pisalo: "Èuje se u narodima - a Gašmu potvrðuje - da se ti i Židovi spremate na bunu; zato da i gradiš zid i da želiš postati njihovim kraljem, kako vele. 7I da si postavio proroke da proglase tvoj uspjeh u Jeruzalemu i da kažu: Judeja ima kralja! Sada æe ti glasovi stiæi kralju do ušiju: zato doði da se posavjetujemo." 8Ali sam mu ja odgovorio: "Ništa nije tako kao što tvrdiš; sve je to samo izmišljotina tvoga srca." 9Jer su nas oni htjeli uplašiti govoreæi: "Klonut æe im ruke od posla i neæe ga završiti nikada." A ja sam, naprotiv, ukrijepio ruke svoje! 10Pošao sam Šemaji, sinu Delaje, sina Mehetabelova, koji se bijaše zatvorio u svojoj kuæi. On mi objavi: "Naðimo se u Domu Božjemu, usred Hekala, i zatvorimo vrata Hekala jer æe doæi da te ubiju. Jest, još noæas doæi æe da te ubiju!" 11A ja odgovorih: "Zar da bježi èovjek kao što sam ja? Koji èovjek, meni slièan, može uæi u Hekal i ostati živ? Ne, ja ne idem." 12I tada razabrah: nije ga poslao Bog, nego mi je objavio proroštvo, jer su ga Tobija i Sanbalat podmitili, 13da bih, uplašen, uèinio onako te sagriješio. To bi im poslužilo da me ozloglase i da mi se rugaju! 14Sjeti se, Bože moj, Tobije i Sanbalata prema ovim njihovim djelima, a i proroèice Noadje i ostalih proroka što me htjedoše uplašiti. 15Zid je završen dvadeset i petog Elula, za pedeset i dva dana. 16A kad su èuli svi naši neprijatelji i vidjeli svi pogani oko nas, bilo je to èudo u oèima njihovim, jer su shvatili da je Bog naš uèinio to djelo. 17A onih dana mnogi su židovski velikaši èesto slali svoja pisma Tobiji i mnoga su primali od Tobije. 18Jer u Judeji bijahu mnogi s njime zakletvom povezani: tÓa bio je u rodu sa Šekanijom, sinom Arahovim, i sinom njegovim Johananom, koji je uzeo za ženu kæer Mešulama, sina Berekjina. 19I velièali su preda mnom njegova djela, a njemu prenosili moje rijeèi. Zato je Tobija i slao pisma da me uplaši.

Chapter 7

1 A kad je zid bio sagraðen i kad sam namjestio vratna krila, postavljeni su èuvari na vratima i pjevaèi i leviti. 2Upravu sam Jeruzalema povjerio Hananiju, svome bratu, i Hananiji, zapovjedniku tvrðave, jer je ovaj bio èovjek povjerenja i bojao se Boga kao malo tko. 3Rekao sam im: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice. Treba postaviti straže uzete izmeðu žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kuæi. 4Grad je bio prostran i velik, ali je u njemu bilo malo stanovnika jer nije bilo sagraðenih kuæa. 5A Bog me moj nadahnuo te sam skupio velikaše, odliènike i narod da se unesu u rodovnike. Tada sam našao rodovnik onih koji su se prije vratili. U njemu naðoh zapisano: 6Evo ljudi iz pokrajine koji su došli iz sužanjstva u koje ih bijaše odveo Nabukodonozor, babilonski kralj. Vratili su se u Jeruzalem i Judeju, svaki u svoj grad. 7Došli su sa Zerubabelom, Ješuom, Nehemijom, Azarjom, Raamjom, Nahamanijem, Mordokajem, Bilšanom, Misperetom, Bigvajem, Nehumom, Baanom. Broj ljudi naroda Izraelova: 8Paroševih sinova: dvije tisuæe stotinu sedamdeset i dva; 9sinova Šefatjinih: tri stotine sedamdeset i dva; 10Arahovih sinova: šest stotina pedeset i dva! 11Pahat-Moabovih sinova, to jest Ješuinih i Joabovih sinova: dvije tisuæe osam stotina i osamnaest; 12sinova Elamovih: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri; 13Zatuovih sinova: osam stotina èetrdeset i pet; 14sinova Zakajevih: sedam stotina i šezdeset; 15Binujevih sinova: šest stotina èetrdeset i osam; 16sinova Bebajevih: šest stotina dvadeset i osam; 17Azgadovih sinova: dvije tisuæe tri stotine dvadeset i dva; 18sinova Adonikamovih: šest stotina šezdeset i sedam; 19Bigvajevih sinova: dvije tisuæe šezdeset i sedam; 20sinova Adinovih: šest stotina pedeset i pet; 21Aterovih sinova, to jest od Ezekije: devedeset i osam; 22sinova Hašumovih: trista dvadeset i osam; 23Besajevih sinova: trista dvadeset i èetiri; 24sinova Harifovih: stotinu i dvanaest; 25Gibeonovih sinova: devedeset i pet; 26ljudi iz Betlehema i Netofe: stotinu osamdeset i osam; 27ljudi iz Anatota: stotinu dvadeset i osam; 28ljudi iz Bet Azmaveta: èetrdeset i dva; 29ljudi iz Kirjat Jearima, Kefire i Beerota: sedam stotina èetrdeset i tri; 30ljudi iz Rame i Gabe: šest stotina dvadeset i jedan; 31ljudi iz Mikmasa: stotinu dvadeset i dva; 32ljudi iz Betela i Aja: stotinu dvadeset i tri; 33ljudi iz Neba: pedeset i dva; 34sinova drugoga Elama: tisuæu dvjesta pedeset i èetiri; 35Harimovih sinova: trista dvadeset; 36ljudi iz Jerihona: trista èetrdeset i pet; 37ljudi iz Loda, Hadida i Onona: sedam stotina dvadeset i jedan; 38sinova Senajinih: tri tisuæe devet stotina i trideset. 39Sveæenika: sinova Jedajinih, to jest iz kuæe Ješuine: devet stotina sedamdeset i tri; 40Imerovih sinova: tisuæu pedeset i dva; 41sinova Fašhurovih: tisuæu dvjesta èetrdeset i sedam; 42Harimovih sinova: tisuæu i sedamnaest. 43Levita: Ješuinih sinova, to jest Kadmielovih i Hodvinih: sedamdeset i èetiri. 44Pjevaèa: Asafovih sinova: stotinu èetrdeset i osam. 45Vratara: sinova Šalumovih, sinova Aterovih, sinova Talmonovih, sinova Akubovih, Hatitinih sinova, sinova Šobajevih: stotinu trideset i osam. 46Netinaca: sinova Sihinih, sinova Hasufinih, sinova Tabaotovih, 47sinova Kerosovih, sinova Sijajevih, sinova Fadonovih, 48sinova Lebaninih, sinova Hagabinih, sinova Šalmajevih, 49sinova Hananovih, sinova Gidelovih, sinova Gaharovih, 50sinova Reajinih, sinova Resinovih, sinova Nekodinih, 51sinova Gazamovih, sinova Uzinih, sinova Fasealovih, 52sinova Besajevih, sinova Merinimovih, sinova Nefišesimovih, 53sinova Bakbukovih, sinova Hakufinih, sinova Harhurovih, 54sinova Baslitovih, sinova Mehidinih, sinova Haršinih, 55sinova Barkošovih, sinova Sisrinih, sinova Tamahovih, 56sinova Nasijahovih, sinova Hatifinih. 57Sinova Salomonovih slugu: sinova Sotajevih, sinova Soferetovih, sinova Feridinih, 58sinova Jaalinih, sinova Darkonovih, sinova Gidelovih, 59sinova Šefatjinih, sinova Hatilovih, sinova Pokeret-Sebajinih, sinova Amonovih. 60Svega netinaca i sinova Salomonovih slugu tri stotine devedeset i dva. 61Slijedeæi ljudi koji su došli iz Tel Melaha, Tel Harše, Keruba, Adona i Imera nisu mogli dokazati da su njihove obitelji i njihov rod izraelskog podrijetla: 62sinovi Delajini, sinovi Tobijini, sinovi Nekodini: šest stotina èetrdeset i dva. 63A od sveæenika: sinovi Hobajini, sinovi Hakosovi, sinovi Barzilaja - onoga koji se oženio jednom od kæeri Barzilaja Gileaðanina te uzeo njegovo ime. 64Ovi su ljudi tražili svoj zapis u rodovnicima, ali ga nisu mogli naæi: bili su iskljuèeni iz sveæeništva 65i namjesnik im zabrani blagovati od svetinja sve dok se ne pojavi sveæenik za Urim i Tumin. 66Ukupno je na zboru bilo èetrdeset i dvije tisuæe tri stotine i šezdeset osoba, 67ne raèunajuæi njihove sluge i sluškinje, kojih bijaše sedam tisuæa tri stotine trideset i sedam. Bilo je i dvije stotine èetrdeset i pet pjevaèa i pjevaèica, 68èetiri stotine trideset i pet deva i šest tisuæa sedam stotina i dvadeset magaraca. 69Pojedini glavari obitelji dadoše priloge za gradnju. Namjesnik je položio u riznicu tisuæu drahmi zlata, pedeset vrèeva, trideset sveæenièkih haljina. 70Neki su od glavara obitelji dali u poslovnu riznicu dvadeset tisuæa drahmi zlata i dvije tisuæe dvije stotine mina srebra. 71A darova ostalog puka bilo je do dvadeset tisuæa drahmi zlata, dvije tisuæe mina srebra i šezdeset i sedam sveæenièkih haljina. 72Sveæenici, leviti, vratari, pjevaèi, netinci i sav Izrael naseliše se svaki u svoj grad. A kada se približio sedmi mjesec, veæ su sinovi Izraelovi bili u svojim gradovima.

Chapter 8

1 Tada se skupi sav narod kao jedan èovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. 2I prvoga dana sedmoga mjeseca sveæenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. 3Na trgu koji je pred Vodenim vratima poèeo je èitati knjigu, od ranoga jutra do podneva, pred ljudima, ženama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona. 4Književnik Ezra stajaše na drvenu besjedištu koje su podigli za tu zgodu. Kraj njega stajahu: s desne strane Matitja, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam. 5Ezra je otvorio knjigu naoèigled svemu narodu - jer je bio poviše od svega naroda - a kad ju je otvorio, sav narod ustade. 6Tada Ezra blagoslovi Jahvu, Boga velikoga, a sav narod, podignutih ruku, odgovori: "Amen! Amen!" Zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje. 7A leviti Ješua, Bani, Šerebja, Jamin, Akub, Šabtaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarja, Jozabad, Hanan i Pelaja objašnjavahu Zakon narodu, a narod stajaše na svome mjestu. 8I èitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod može razumjeti što se èita. 9Potom namjesnik Nehemija, i sveæenik i književnik Ezra, i leviti koji pouèavahu narod rekoše svemu narodu: "Ovo je dan posveæen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plaèite!" Jer sav narod plakaše slušajuæi rijeèi Zakona. 10I još im reèe Nehemija: "Poðite i jedite masna jela, i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju ništa pripremljeno, jer ovo je dan posveæen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost." 11I leviti umirivahu sav narod govoreæi: "Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!" 12I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje: jer su shvatili rijeèi koje su im objavljene. 13Drugog dana skupiše se glavari obitelji svega naroda, sveæenici i leviti oko književnika Ezre da prouèe rijeèi Zakona. 14I naðoše napisano u Zakonu što ga je Jahve naredio preko sluge Mojsija: "Sinovi Izraelovi neka borave pod sjenicama za sveèanosti u sedmom mjesecu." 15Èim su èuli, proglasiše u svim svojim gradovima i u Jeruzalemu: "Idite u goru i donesite granja maslinova i granja divlje masline, mirtovih i palmovih grana i granja ostaloga lisnatog drveæa da naèinimo sjenice, kako je propisano." 16I ode narod i donese granja i naèiniše sjenice, svaki na svom krovu i svojim dvorištima, u predvorjima Doma Božjega, na trgu kod Vodenih vrata i na onom kod Efrajimovih vrata. 17Sav zbor onih koji su se vratili iz sužanjstva naèini sjenice i boravili su u njima - Izraelci nisu toga èinili od vremena Jošue, sina Nunova, sve do toga dana. I bila je veoma velika radost. 18Ezra je èitao knjigu Zakona Božjeg svakog dana, od prvoga do posljednjega. Sedam se dana svetkovao blagdan, a osmoga je dana bio sveèani zbor, kako je propisano.

Chapter 9

1 Dvadeset i èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokornièkim vreæama i posuti prašinom. 2Rod se Izraelov odvojio od svih tuðinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca. 3Stajali su, svatko na svome mjestu, i èitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, èetvrtinu dana; za druge su èetvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome. 4A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome. 5I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno. 6Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju. 7Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham. 8Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da æeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeæanja ispunio, jer si pravedan. 9Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov èuo kraj Mora crvenoga. 10Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje. 11More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meðu vode silovite. 12Stupom oblaka danju si ih vodio, a noæu si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili. 13Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, èvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe. 14Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija. 15S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeð iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poðu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da æeš im dati. 16Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali. 17Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio! 18Èak su naèinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili, 19a ti u beskrajnom milosrðu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noæu pred njima svijetlio putem kojim su hodili. 20Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeði si im vode pružio. 21Èetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale. 22I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga. 23I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da æe uæi u nju i zaposjesti je. 24Sinovi su ušli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima što ih je volja; 25osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuæe pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drveæa: jeli su, sitili se i debljali i uživali u velikoj dobroti tvojoj. 26Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leða, ubijali su proroke, koji su ih obraæali da se tebi vrate, i grdno su hulili. 27U ruke si ih tada predao osvajaèima, koji su ih tlaèili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaèitelja njihovih izbavljali. 28Ali èim bi se smirili, opet su pred tobom zlo èinili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muèili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrðu svojem mnogo si ih puta izbavio. 29Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a èovjek živi kad ih obdržava. Leða su izvlaèili, šije ukruæivali i nisu slušali. 30Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih. 31U velikom milosrðu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti. 32A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji èuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, sveæenike i proroke naše, oèeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas. 33Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloæu svoju. 34Kraljevi naši i knezovi, sveæenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao. 35Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im èinio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraæali. 36Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo. 37Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji!

Chapter 10

1 I zbog svega toga obvezujemo se pismeno na vjernost." Na zapeèaæenoj ispravi stajala su imena naših knezova, levita i sveæenika ... 2Na zapeèaæenoj ispravi su bili: namjesnik Nehemija, sin Hakalijin, i Sidkija, 3Seraja, Azarja, Jeremija, 4Pašhur, Amarja, Malkija, 5Hatuš, Šebanija, Maluk, 6Harim, Meremot, Obadja, 7Daniel, Gineton, Baruk, 8Mešulam, Abija, Mijamin, 9Maazja, Bilgaj, Šemaja - to su sveæenici. 10Zatim leviti: Ješua, sin Azanijin, Binuj, od sinova Henadadovih - Kadmiel, 11i braæa njihova: Šekanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, 12Mika, Rehob, Hašabja, 13Zakur, Šerebja, Šebanija, 14Hodija, Bani, Beninu. 15Glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, 16Buni, Azgad, Bebaj, 17Adonija, Bigvaj, Adin, 18Ater, Ezekija, Azur, 19Hodija, Hašum, Besaj, 20Harif, Anatot, Nebaj, 21Magpijaš, Mešulam, Hazir, 22Mešezabel, Sadok, Jadua, 23Pelatja, Hanan, Anaja, 24Hošea, Hananija, Hašub, 25Haloheš, Pilha, Šobek, 26Rehum, Hašabna, Maaseja, 27Ahija, Hanan, Anan, 28Maluk, Harim, Baana. 29... ali i ostali narod, sveæenici, leviti - vratari, pjevaèi, netinci - i svi koji su se prema Zakonu Božjem odvojili od zemaljskih naroda, a i njihove žene, sinovi i kæeri, svi koji su bili sposobni da razumiju, 30prikljuèili su se svojoj braæi i glavarima te su se obvezali prisegom i zakletvom da æe stupati prema Zakonu Božjem, koji je dan po rukama Mojsija, sluge Božjega, i da æe držati i vršiti sve zapovijedi Jahve, Boga našega, njegove naredbe i zakone. 31I osobito: da neæemo davati svojih kæeri narodima zemaljskim i njihovih kæeri neæemo uzimati svojim sinovima. 32I ako narodi zemlje donesu na prodaju robu ili kakvo god žito u dan subotnji, mi ništa neæemo od njih kupovati u subotu ni u drugi posveæeni dan. Svake sedme godine ostavljat æemo zemlju da poèine i otpuštati dugove svake ruke. 33Uzeli smo kao obavezu: da æemo svake godine davati treæinu šekela za bogoslužje u Domu Boga svojega: 34za postavljeni kruh, za trajne prinosnice i za svagdanje paljenice, za žrtve subotnje, mladog mjeseca, blagdanske i za okajnice, da se pomiri Izrael; i za svaku službu u Domu Boga našega. 35Mi sveæenici, leviti i narod bacili smo ždrijeb za prinos drva koja treba da odreðenog dana svake godine prema svojim obiteljima donosimo u Dom Boga našega za vatru na žrtveniku Jahve, Boga našega, kako je zapisano u Zakonu; 36da æemo svake godine donositi u Dom Jahvin prvine od plodova zemlje i prve plodove svakoga drveta 37i prvoroðene sinove i prvine svoje stoke, kako je to pisano u Zakonu - prvine od krupne i sitne stoke neka se odnose u Dom Boga našega, jer su odreðene sveæenicima koji služe u Domu Boga našega. 38Povrh toga prvine svojih naæava, plodova svakog drveta, novoga vina i ulja nosit æemo sveæenicima u sobe Doma Boga našega; a desetinu od svoje zemlje levitima, jer leviti uzimaju desetinu u svim mjestima gdje radimo. 39Sveæenik, sin Aronov, neka prati levite kad skupljaju desetinu. Leviti neka donose desetinu desetine u Dom Boga našega, u sobe riznice, 40jer su onamo dužni, Izraelci i leviti donositi prinos od žita, vina i ulja. Ondje se nalaze posude svetišta, sveæenici u službi, vratari i pjevaèi. Neæemo više zanemarivati Doma Boga svojega.

Chapter 11

1 Tada se nastaniše knezovi narodni u Jeruzalemu. Ostali je narod bacao ždrijeb da od svakih deset ljudi izaðe jedan koji æe stanovati u svetom gradu Jeruzalemu, dok æe ostalih devet ostati u drugim gradovima. 2I narod je blagoslovio sve ljude koji su dragovoljno htjeli živjeti u Jeruzalemu. 3A evo glavara pokrajinskih koji su se nastanili u Jeruzalemu i po gradovima Judeje. Izrael, sveæenici, leviti, netinci i sinovi Salomonovih slugu nastanili su se u svojim gradovima, svaki na svome posjedu. 4U Jeruzalemu se nastaniše sinovi Judini i sinovi Benjaminovi. Od sinova Judinih: Ataja, sin Uzije, sina Zaharijina, sina Amarjina, sina Šefatjina, sina Mahalalelova, od sinova Faresovih; 5Maaseja, sin Baruha, sina Kol-Hozea, sina Hazaje, sina Adaje, sina Jojariba, sina Zaharije, sina Šelina. 6Svega je bilo Faresovih sinova u Jeruzalemu èetiri stotine šezdeset i osam ljudi sposobnih za boj. 7Evo Benjaminovih sinova: Salu, sin Mešulama, sina Joedova, sina Pedajina, sina Kolajina, sina Maasejina, sina Itielova, sina Ješajina, 8i braæa njegova: sposobnih za boj devet stotina dvadeset i osam. 9Joel, sin Zikrijev, bio je njihov zapovjednik, i Juda, sin Hasenuin, drugi upravitelj grada. 10Od sveæenika: Jedaja, Jojarib, Jakin, 11Seraja, sin Hilkije, sina Mešulama, sina Sadoka, sina Merajota, sina Ahituba, predstojnik Doma Božjega, i 12njihova braæa koja su vršila službu u Domu: osam stotina dvadeset i dvojica; i Adaja, sin Jerohama, sina Pelalije, sina Amsija, sina Zaharije, sina Pašhura, sina Malkijina, 13i njegova braæa, glavari obitelji: dvjesta èetrdeset i dvojica; i Amasaj, sin Azarela, sina Ahzaja, sina Mešilemota, sina Imerova, 14i njihove braæe, sposobnih za boj: stotinu dvadeset i osam. Zapovjednik nad njima bio je Zabdiel, sin Hagedolimov. 15Od levita: Šemaja, sin Hašuba, sina Azrikama, sina Hašabje, sina Bunijeva; 16i Šabtaj i Jozabad, od glavara levitskih, za nadzor vanjskih poslova Doma Božjega; 17i Matanija, sin Miheja, sina Zabdijeva, sina Asafova, koji je ravnao psalmima, poèinjao zahvale i molitve; i Bakbukja, drugi meðu svojom braæom; i Abda, sin Šamue, sina Galala, sina Jedutunova. 18Svega je levita bilo u Svetom gradu: dvjesta osamdeset i èetiri. 19A vratari: Akub, Talmon i njihova braæa koja su èuvala stražu na vratima: stotinu sedamdeset i dva. 20A ostali Izraelci, sveæenici i leviti, nastaniše se u svim gradovima Judeje, svaki na svojoj baštini i po naseljima u njihovim poljima. 21Netinci su stanovali u Ofelu; Siha i Gišpa bijahu na èelu netinaca. 22Predstojnik je levitima u Jeruzalemu bio Uzi, sin Banija, sina Hašabje, sina Matanije, sina Mihejina. On je bio od sinova Asafovih, koji su bili pjevaèi za službu Doma Božjega. 23Jer je za njih bila kraljeva zapovijed i uredba za svakodnevnu službu. 24Petahja, sin Mešezabelov, od sinova Zeraha, sina Judina, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom. 25Od sinova Judinih nastanili su se u Kirjat Haarbi i njezinim zaseocima, u Dibonu i njegovim zaseocima, u Jekabseelu i njegovim naseljima, 26u Jesui, u Moladi, u Bet Peletu, 27u Hasar Šualu, u Beer Šebi i u njenim zaseocima, 28u Siklagu, u Mekoni i njenim zaseocima, 29u En Rimonu, u Sori, u Jarmutu, 30Zanoahu, Adulamu i njihovim naseljima; u Lakišu i njegovim poljima, u Azeki i njenim zaseocima: tako su se naselili od Beer Šebe sve do Hinomske doline. 31Benjaminovi sinovi življahu u Gebi, Mikmasu, Aju i Betelu i u njihovim zaseocima, 32u Anatotu, Nobu, Ananiji, 33Hasoru, Rami, Gitajimu, 34Hadidu, Seboimu, u Nebalatu, 35Lodu, Ononu i u Dolini rukotvoraca. 36Skupine levita nalazile su se u Judi i Benjaminu.

Chapter 12

1 Ovo su sveæenici i leviti koji su došli sa Zerubabelom, sinom Šealtielovim, i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra, 2Amarja, Maluk, Hatuš, 3Šekanija, Rehum, Meremot, 4Ido, Gineton, Abija, 5Mijamin, Maadja, Bilga, 6Šemaja, Jojarib, Jedaja, 7Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. To su bili glavari sveæenièki i njihova braæa za Ješuina vremena. 8A leviti: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebja, Juda i Matanija - ovaj potonji i njegova braæa ravnali su hvalospjevima. 9Bakbukja i Uni i braæa njihova izmjenjivali su se s njima u službi. 10Ješua rodi Jojakima; Jojakim rodi Elijašiba, a Elijašib Jojadu; 11Jojada rodi Jonatana, a Jonatan rodi Jaduu.

12U Jojakimovo vrijeme glavari sveæenièkih obitelji bijahu: Serajine obitelji Meraja; Jeremijine Hananja; 13Ezrine Mešulam; Amarjine Johanan; 14Malukove Jonatan; Šebanijine Josip; 15Harimove Adna; Meremotove Helkaj; 16Idove Zaharija; Ginetonove Mešulam; 17Abijine Zikri; Minjaminove ...; obitelji Moadjine Piltaj; 18Bilgine Šamua; Šemajine Jonatan; 19Jojaribove Matenaj; Jedajine Uzi; 20Saluove Kelaj; Amokove Eber; 21Hilkijine Hašabja; Jedajine Netanel. 22U vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue bili su popisani glavari levitskih obitelji i sveæenici sve do kraljevanja Darija Perzijanca. 23Sinovi Levijevi: glavari obitelji bili su zabilježeni u Knjizi ljetopisa, do vremena Johanana, sina Elijašibova. 24Glavari levitski bili su: Hašabja, Šerebja, Ješua, Binuj, Kadmiel, a njihova braæa, koja su stajala prema njima da pjevaju naizmjenièno pohvale i zahvalnice prema uredbama Davida, Božjeg èovjeka, 25bijahu: Matanija, Bakbukja i Obadja. A Mešulam, Talmon i Akub, vratari, èuvali su stražu kod skladišta blizu vrata. 26Ti su živjeli u vrijeme Jojakima, sina Ješue, sina Josadakova, i u vrijeme upravitelja Nehemije i književnika sveæenika Ezre. 27Kad je bila posveta jeruzalemskoga zida, potražili su levite svugdje gdje su stanovali da ih dovedu u Jeruzalem te proslave posvetu radošæu, zahvalnicama i pjesmom uz cimbale, harfe i citre. 28I skupiše se pjevaèi, sinovi Levijevi, iz kraja oko Jeruzalema, iz netofatskih sela, 29iz Bet Hagilgala, iz Gebe i polja Azmaveta: jer su pjevaèi sebi sagradili sela oko Jeruzalema. 30Sveæenici i leviti oèistili su sebe, a zatim su oèistili narod, vrata i zid. 31Tada sam izveo judejske knezove na zid i sastavio dva velika zbora. Prvi je išao desno niza zid, prema Smetlišnim vratima; 32za njima su išli Hošaja i polovina judejskih knezova - 33Azarja, Ezra i Mešulam, 34Juda, Benjamin, Šemaja i Jeremija, 35a od sveæenièkih sinova s trubljama: Zaharija, sin Jonatana, sina Šemaje, sina Matanije, sina Mikaje, sina Zakura, sina Asafa, 36s braæom njihovom Šemajom, Azarelom, Milalajem, Gilalajem, Maajem, Netanelom, Judom, Hananijem, s glazbalima Davida, Božjega èovjeka. A Ezra, književnik, išao je pred njima. 37Kod Izvorskih vrata popeli su se njima nasuprot kraj stepenica Davidova grada, zidnim usponom od Davidove palaèe sve do Vodenih vrata na istoku. 38Drugi zbor, a za njim ja i polovica narodnih knezova, išao je nalijevo zidom i Peækom kulom sve do Tržnog zida, 39pa onda iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata, Ribljih vrata, Hananelove kule, kule Meaha, sve do Ovèjih vrata. Zaustavili su se kod Zatvorskih vrata. 40Potom su oba zbora zauzela mjesto u Domu Božjem. Tako i ja i sa mnom polovica odliènika, 41sveæenici Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elijoenaj, Zaharija, Hananija s trubama, 42zatim Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Pjevaèi su pjevali pod ravnanjem Jizrahjinim. 43Toga su dana prinesene velike žrtve, ljudi su dali oduška radosti, jer ih je Bog ispunio velikom radošæu, veselile se i žene i djeca. I radost Jeruzalema èula se nadaleko. 44U to su vrijeme postavljeni ljudi da nadziru spremišta prinosa, prvina, desetina i da s polja uz gradove sabiru dijelove koje Zakon dodjeljuje sveæenicima i levitima. Jer su se Judejci radovali sveæenicima i levitima koji su bili u službi. 45Oni su vršili službu Bogu svome i službu oèišæenja - kao i pjevaèi i vratari - prema odredbi Davida i njegova sina Salomona. 46Jer od Davidovih i Asafovih dana, od davnine, postoje pjevaèki glavari i pjesme pohvalne i zahvalnice Bogu. 47Zato je sav Izrael u vrijeme Zerubabela i u Nehemijino vrijeme dan za danom davao dijelove odreðene za pjevaèe i vratare. Davali su levitima posveæene darove, a leviti su davali sinovima Aronovim.

Chapter 13

1 U ono vrijeme èitala se narodu knjiga Mojsijeva i ondje se našlo zapisano da Amonac i Moabac ne smiju nikada uæi u zbor Božji, 2jer nisu sinovima Izraelovima izašli u susret s kruhom i vodom, nego su èak najmili protiv njih Bileama da ih prokune, ali je naš Bog obratio kletvu u blagoslov. 3Kad su èuli Zakon, iskljuèili su iz Izraela sve strance. 4A prije toga sveæenik Elijašib, postavljen nad sobama Doma Boga našega, bijaše svom roðaku Tobiji 5uredio prostranu sobu gdje su se prije ostavljali prinosi, tamjan, posuðe, desetine žita, vina i ulja, odreðene za levite, pjevaèe i vratare, i doprinosi za sveæenike. 6U to vrijeme nisam bio u Jeruzalemu, jer sam trideset i druge godine babilonskog kralja Artakserksa otišao kralju; ali poslije nekog vremena izmolio sam u kralja 7da se mogu vratiti u Jeruzalem. Tada doznadoh za zlo djelo što ga uèini Elijašib uredivši Tobiji sobu u predvorjima Doma Božjega. 8To me veoma rasrdilo: izbacih iz sobe sav namještaj Tobijina stana 9i naredih da se sobe oèiste, zatim unesoh onamo posuðe Doma Božjega, prinose i tamjan. 10Doznadoh i to da levitima nisu davali njihovih dijelova i da su se i leviti i pjevaèi, odreðeni za službu, razbježali svaki u svoje polje. 11I prekorih odliènike i rekoh: "Zašto je zapušten Dom Božji?" Zatim skupih levite i pjevaèe i vratih ih k njihovim službama. 12Tada je sva Judeja donosila u spremišta desetinu žita, vina i ulja. 13Nad spremištima postavio sam sveæenika Šelemju, književnika Sadoka i levita Pedaju, a uz njih Hanana, sina Zakura, sina Matanijina. Njih su smatrali pouzdanima; njihova je dužnost bila da dijele svojoj braæi. 14Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja uèinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu. 15U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. 16A Tirci koji su živjeli u Jeruzalemu donosili su onamo ribu i svakovrsnu robu da je prodaju Židovima u subotu. 17Prekorih judejske velikaše i rekoh im: "Kakvo to zlo djelo èinite i skrnavite dan subotnji? 18Nisu li tako èinili i vaši oci te je Bog naš doveo svu ovu nesreæu na nas i na ovaj grad? A zar vi želite umnažati gnjev protiv Izraela skrnaveæi subotu?" 19I zapovjedih još da uoèi subote, kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote! Postavio sam nekoliko svojih momaka na vrata da se ne unosi nikakav tovar u dan subotnji. 20Jednom su ili dvaput trgovci i prodavaèi svakovrsne robe proveli noæ izvan Jeruzalema, 21ali sam ih upozorio i rekao im: "Zašto provodite noæ pod zidom? Ako to ponovite, dignut æu na vas ruku!" Od toga vremena nisu više dolazili u subotu. 22Zapovjedio sam levitima da se oèiste i da doðu èuvati vrata, kako bi se svetkovao dan subotnji. I za ovo se spomeni mene, Bože moj, i smiluj mi se po svome velikom milosrðu! 23Onih sam dana vidio i Židove koji se bijahu oženili Ašdoðankama, Amonkama i Moapkama. 24Polovica njihovih sinova govorila je ašdodski ili jezikom ovoga ili onoga naroda: više nisu znali govoriti židovski. 25Korio sam ih i proklinjao, neke sam i tukao, èupao im kose i zaklinjao ih Bogom: "Ne dajite svojih kæeri njihovim sinovima i ne uzimajte žene od njihovih kæeri za svoje sinove, a ni za sebe! 26Nije li u tome sagriješio Salomon, kralj Izraelov? Meðu mnogim narodima nije bilo kralja njemu ravna. Bio je drag Bogu svome i Gospod ga je postavio kraljem nad svim Izraelom. Ali su i njega tuðinke navele na grijeh! 27Treba li slušati kako i vi èinite veliko zlo i postajete nevjerni Bogu našemu ženeæi se tuðinkama?" 28Jedan od sinova Jojade, sina velikog sveæenika Elijašiba, bijaše zet Horonjaninu Sanbalatu. Njega sam otjerao od sebe. 29Spomeni se, Bože moj, ovih ljudi, jer su oskvrnuli sveæeništvo i zavjet sveæenièki i levitski. 30Tako sam ih oèistio od svega tuðega i opet uspostavio službe sveæenika i levita dodijelivši svakome njegov posao. 31Uredio sam i da se nose drva u odreðene dane i prvine. Sjeti me se, Bože moj, za moje dobro!

Esther

Chapter

1 1Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. 2Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan èovjek, èinovnik na kraljevu dvoru; 3bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. 4Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. 5Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brekæu snažno. 6Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. 7Bio je dan mraka i tame, jada i peèali, èemera i velike pometenosti na zemlji. 8Sav narod pravednih, smuæen od straha pred vlastitim nesreæama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. 9Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. 10Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe moæne. 11Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani uèiniti, pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeæi se do noæi da svakoj pojedinosti dokuèi znaèenje. i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su èuvala dvor. 13Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podiæi ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. 14A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmræeni. 15Kralj odredi da se zapišu ti dogaðaji da bi se saèuvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. 16Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj palaèi i obdari ga poklonima. 17Ali Haman Hamdatin, Agaðanin, koji bijaše u èasti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha.

Chapter 1

1 Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. 2U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze, 3treæe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odliènici i pokrajinski upravitelji. 4Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i velièanstveni sjaj velièine svoje. 5Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. 6Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su prièvršæene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. 7Za piæe su služili zlatni pehari, sve jedan drugaèiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moæi. 8Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji. 9I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palaèi kralja Ahasvera. 10Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, 11da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlaèna. 12Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. 13Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prouèavao meðu onima koji su poznavali zakone i pravo. 14Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. 15Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopæili dvorani?" 16Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 17Jer æe za držanje kraljièino doznati sve žene pa æe prezirati svoje muževe govoreæi: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doæi.' 18I žene æe knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljièino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa æe biti prkosa i prezira u izobilju. 19Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku èast drugoj ženi, boljoj od nje. 20Kad se ta naredba koju æe kralj uèiniti proèuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve æe žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." 21Rijeè se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uèini kako mu je savjetovao Memukan. 22Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kuæi.

Chapter 2

1 Poslije tih dogaðaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona uèinila i što je bilo odluèeno protiv nje. 2Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. 3Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrðavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, èuvara žena. On æe se pobrinuti za njihovu njegu. 4Ona djevojka koja se najviše svidi oèima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. 5U tvrðavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. 6On je bio protjeran iz Jeruzalema meðu prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. 7On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kæerku strica svoga, jer ona ne imaðaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kæerku. 8Kako se zaèu za kraljevu rijeè i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrðavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaèu, pod nadzor Hegeja, èuvara žena. 9Djevojka se svidje njegovim oèima, steèe ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. 10Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to uèini. 11Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeæa i kako se prema njoj odnose. 12Svaka je djevojka morala uæi kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku njegu. 13Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku palaèu ponese sve što bi zatražila. 14Ona bi ulazila uveèer, a ujutro bi se vraæala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, èuvara priležnica. Više se ne bi vraæala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence. 15Kada doðe red na Esteru, kæerku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokæerio, da uðe kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, èuvar žena. Ipak je pobuðivala udivljenje svih koji su je gledali. 16Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaèu, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. 17Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. 18Nakon toga priredi kralj u èast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. 19Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeðaše na vratima kraljevim. 20Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. 21U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, èuvari praga, planuše gnjevom i poèeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. 22Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopæi kralju. 23Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.

Chapter 3

1 Poslije tih dogaðaja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Agaðanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. 2Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali nièice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao nièice. 3Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" 4Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. 5Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada nièice pred njim, jako se razljuti. 6A kad dozna kojemu narodu pripada, uèini mu se premalo podiæi ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. 7U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazoènosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. 8I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut meðu drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugaèiji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. 9Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja æu izbrojiti deset tisuæa srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." 10Nakon toga kralj skinu peèatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Agaðaninu, neprijatelju Židova, 11i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa uèini s njim što bude dobro u tvojim oèima." 12Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na èelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev peèat. 13Po skoroteèama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od djeèaka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. [13a] Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: [13b]Buduæi da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odluèih, ne zanesen ohološæu moæi nego u želji da uvijek blago i èovjeèno vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te uèvrstiti mir za kojim svi ljudi žude. [13c] Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se meðu nama izdvaja razboritošæu i koji se istièe prokušanom odanošæu i ustrajnom vjernošæu i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, [13d] prokazao je da se meðu ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vjeèno prezire kraljeve odluke tako te se ne može uèvrstiti zajednièko carstvo kojim inaèe besprijekorno upravljamo. [13e] Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se istièe naèinom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima poèinja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može uèvrstiti. [13f] Stoga nareðujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim maèevima bez ikakva sažaljenja i milosrða potpuno iskorijene oni koji vam budu naznaèeni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to èetrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, tekuæe godine. [13g] Tako æe se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduæe za sva vremena naši poslovi moæi odvijati postojano i nesmetano." 14Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. 15Skoroteèe žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvrðavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i èastili se, grad je Suza bio uznemiren.

Chapter 4

1 Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno i gorko. 2Doðe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proæi. 3U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov proglas, meðu Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. 4Esterine djevojke i njezini eunusi doðoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 5Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odreðen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog èega je takav. 6Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 7Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeæao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. 8Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi èovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b] Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 9Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 10Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopæi Mordokaju: 11"Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uðe kralju u unutrašnje predvorje èeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja veæ trideset dana nisam bila pozvana kralju." 12Mordokaju bjehu saopæene Esterine rijeèi, 13pa on poruèi Esteri: "Nemoj misliti da æeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palaèi spasiti jedina od svih Židova: 14jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doæi æe Židovima pomoæ i spas s druge strane, a ti æeš s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao što je ovaj?" 15Estera i opet poruèi Mordokaju: 16"Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noæi ne jedite niti pijte. I ja æu tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena uæi æu kralju i unatoè zakonu, pa treba li da poginem, poginut æu." 17Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17o] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"

Chapter 5

1 Treæega dana, pošto presta moliti, svuèe molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. [1a] Tako èarobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odjeæu. [1b] Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. [1c] Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom velièanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. [1d] Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. [1e] Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj skoèi sa svoga prijestolja i uze je u naruèje dok ne doðe k sebi. Hrabrio ju je utješnim rijeèima i upitao: [1f] "Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, neæeš umrijeti - naša je uredba za obiène ljude. Priði!" 2I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reèe: "Govori mi!" [2a] Ona mu reèe: "Spazih te, gospodaru, kao anðela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." [2b] Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. 3Kralj joj reèe: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit æeš je!" 4Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, doðe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." 5Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle doðe s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. 6Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit æeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!" 7Estera odgovori: "Molba mi je i želja, 8ako sam našla milost u oèima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i uèiniti što želim, da kralj ponovo doðe s Hamanom na gozbu koju æu sutra pripremiti za njih i tad æu postupiti po rijeèi kraljevoj." 9Toga dana Haman iziðe sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. 10Haman se ipak svlada. Ode kuæi i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. 11Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome èime ga je kralj uzvelièao i èime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. 12Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. 13Ali me sve to ne može uèiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." 14Reèe mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu uèini dobar, pa on naredi da se podignu vješala.

Chapter 6

1 Te noæi kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i èitaju knjigu znamenitih dogaðaja, Ljetopise. 2Tu se naðe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. 3Kralj upita: "Kakva je èast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije uèinjeno za nj." 4Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palaèe bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su veæ bila podignuta za nj. 5Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uðe!" - naredi kralj. 6Kako Haman uðe, kralj ga upita: "Što treba uèiniti èovjeku koga kralj hoæe da poèasti?" Haman reèe u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi poèastiti?" 7Zato odgovori kralju: "Za èovjeka koga kralj želi poèastiti 8treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaèi i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. 9Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj želi poèastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikujuæi pred njim: 'Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!'" 10Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa uèini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" 11Haman uze haljine i konja: obuèe u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vièuæi pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!" 12Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kuæi 13te isprièa Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si poèeo posrtati, pripada židovskom rodu, neæeš ga nadjaèati, nego æe te on zacijelo oboriti." 14Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.

Chapter 7

1 Kralj i Haman doðoše na gozbu kraljici Esteri. 2I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit æe ti!" 3Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim oèima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." 5Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeè pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što uèiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" 6Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova. 8Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 9Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuæe i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" 10Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

Chapter 8

1 Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri kuæu Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. 2Kralj skinu peèatni prsten, koji je veæ bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom kuæom. 3Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvruæe ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agaðanina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. 4Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem 5i reèe: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim oèima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. 6TÓa kako bih ja mogla gledati nesreæu koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" 7Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri kuæu Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, 8a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviða i zapeèatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim peèatom zapeèaæen." 9Tada, dvadeset i treæeg dana treæega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravljaèima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. 10On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zapeèati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skoroteèama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. 11Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štedeæi ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; 12sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravljaèima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! [12c] Mnogi, koliko su više obasuti èastima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobroèinitelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobroèiniteljima. [12d] Oni ne samo da iskorjenjuju osjeæaj harnosti nego, zaneseni nadutošæu onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da æe umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. [12e] Èesto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: [12f] smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju èestitu dobronamjernost upravljaèa. [12g] To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zloèine pred našim oèima poèinila opakost nedostojnih vladara. [12h] Zato æemo se ubuduæe truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. [12i] Uvest æemo promjene, a što nam se na uvid podastre prosuðivat æemo s najdobrohotnijom susretljivošæu. [12k]Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, [12l] a on se toliko okoristio dobrohotnošæu koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. [12m] Ali ne znajuæi obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, [12n] tražeæi da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobroèinitelja, i našu neporoènu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. [12o] Mislio je da æe nas tako osamljene zaskoèiti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. [12p] Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, [12q] sinovi Najvišega, Najveæega, živoga Boga koji èuva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. [12r] Uèinit æete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zloèina, veæ obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. [12s] Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u èasu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan [12t] u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. [12u] Zato i vi meðu svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sveèanosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubuduæe bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. [12v] Svaki grad ili uopæe pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit æe nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat æe ne samo ljudima nepristupaèna nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." 13Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen meðu svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. 14Skoroteèe, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvrðavi Suzi. 15Mordokaj izaðe od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrtaèem od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. 16Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. 17U svakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada meðu Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi meðu pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova.

Chapter 9

1 Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. 2Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usuðivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. 3Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravljaèi i èinovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. 4Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve moæniji. 5Židovi, dakle, udariše maèem po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. 6Samo u tvrðavi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; 7pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 8Poratu, Adaliju, Aridatu, 9Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu 10i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. 11Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvrðavi Suzi, 12kralj reèe kraljici Esteri: "U tvrðavi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit æe uslišana! Koja je tvoja želja? Bit æe ispunjena!" 13"Ako je kralju po volji," reèe Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." 14Kralj naredi da se tako uèini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. 15Tako se Židovi Suze sakupiše i èetrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. 16Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisuæa dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. 17Èetrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. 18Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i èetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. 19Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvrðenim selima, blagdanski svetkuju èetrnaesti dan mjeseca Adara veseleæi se i gozbujuæi i meðu sobom izmjenjujuæi darove. [19a] A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjujuæi meðu sobom darove. 20Mordokaj opisa te dogaðaje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. 21Naložio im je da èetrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave 22kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujuæi meðu sobom darove i dijeleæi poklone ubogima. 23Židovi prihvatiše da drže ono što su veæ sami od sebe poèeli slaviti i o èemu im je pisao Mordokaj: 24"Haman, sin Hamdatin, Agaðanin, progonitelj svih Židova, kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jest ždrijeb, za njihovo smaknuæe i zator; 25ali kad je za njegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Neka se na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijaše zasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovi njegovi.'" 26Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rijeèi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno 27Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da æe svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. 28Te dane valja slaviti i njih se sjeæati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju išèeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. 29Kraljica Estera, kæi Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. 30Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 31da obdržavaju te dane Purima u njihovo odreðeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 32Tako Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu.

Chapter 10

1 Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske. 2Sva djela njegove moæi i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignuæu Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: 3kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera, velik u oèima Židova, voljen od mnoštva svoje subraæe kao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira za svoj rod. [3a] Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo! [3b] Sjeæam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništa nije ostalo neispunjeno: [3c] malen izvor koji posta rijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Estera kojom se kralj oženio i uèinio je kraljicom. [3d] Dva zmaja, to smo ja i Haman. [3e] Narodi, to su svi oni koji su se udružili da bi zatrli ime židovsko. [3f] Moj narod, to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i biše spašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nas oslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i èudesa kakvih nema meðu poganima! [3g] Zato on baca dva ždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode. [3h] I oba ova ždrijeba izaðoše u èas, vrijeme i dan koji je dosudio Bog za sve narode. [3i] Sjetio se Bog naroda svoga i dosudio pravdu baštini svojoj. [3k] I bit æe im - narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jest èetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veselja pred Bogom za pokoljenja dovijeka." [3l] Èetvrte godine kraljevanja Ptolemejeva i Kleopatrina, Dositej, koji se kazao kao sveæenik i levit, i njegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu, tvrdeæi da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sin Ptolemejev, iz Jeruzalema.

Job

Chapter 1

1 Bijaše nekoæ u zemlji Usu èovjek po imenu Job. Bio je to èovjek neporoèan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla. 2Rodilo mu se sedam sinova i tri kæeri. 3Imao je sedam tisuæa ovaca, tri tisuæe deva, pet stotina jarmova goveda, pet stotina magarica i veoma mnogo služinèadi. Èovjek taj bijaše najugledniji meðu svim istoènjacima. 4Sinovi su njegovi obièavali naizmjence prireðivati gozbe kod jednoga od njih, svaki u svoj dan, te su pozivali svoje tri sestre da jedu i piju s njima. 5A kad bi se izredali s gozbama, Job bi ih pozvao na oèišæenje. Uranio bi izjutra i prinio paljenice za svakog od njih; mislio je: "Tko zna nisu li mi sinovi griješili i u srcu Boga hulili!" Tako je Job svagda èinio. 6Jednoga dana doðu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. 7Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. 8Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!" 9A Satan odgovori Jahvi: "Zar se Job uzalud Boga boji? 10Zar nisi ogradio njega, kuæu mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njegovih ruku, stoka mu se namnožila po zemlji. 11Ali pruži jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice æe te prokleti!" 12"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - Sa svime što ima radi što ti drago; samo ruku svoju na nj ne diži." I Satan ode ispred lica Jahvina. 13Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata, 14doðe glasnik k Jobu i reèe: "Tvoji su volovi orali a magarice pokraj njih pasle, 15kad iznenada Sabejci navališe na njih i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti ovo javim." 16Dok je on još to govorio, doðe drugi i reèe: "Oganj Božji udari s neba, spali tvoje ovce i pastire te ih proždrije. Jedini ja utekoh da ti javim." 17Dok je još govorio, doðe treæi i reèe: "Kaldejci navališe sa tri èete na tvoje deve i oteše ih, pobivši momke oštrim maèem. Jedini ja utekoh da ti javim." 18Dok je ovaj još govorio, doðe èetvrti i reèe: "Tvoji su sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata. 19I gle, vjetar se silan diže iz pustinje, udari na sva èetiri ugla kuæe, obori je na djecu te ona zaglaviše. Jedini ja utekoh da ti javim." 20Tad ustade Job, razdrije haljinu na sebi, obrija glavu pa nièice pade na zemlju, pokloni se 21i reèe: "Go iziðoh iz krila majèina, go æu se onamo i vratiti. Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!" 22Uza sve to, nije sagriješio Job niti je kakvu ludost protiv Boga izustio.

Chapter 2

1 Jednoga dana doðu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a meðu njima pristupi i Satan. 2Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo proðoh zemljom i obiðoh je", odgovori on. 3Nato æe Jahve: "Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Èovjek je to neporoèan i pravedan: boji se Boga i kloni zla! On je još postojan u neporoènosti, pa si me uzalud izazvao da ga upropastim." 4A Satan odvrati: "Koža za kožu! Sve što èovjek ima dat æe za život. 5Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice æe te prokleti!" 6"Neka ti bude! - reèe Jahve Satanu. - U tvojoj je ruci; život mu samo saèuvaj!" 7I Satan ode ispred lica Jahvina. On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. 8Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. 9Tada mu njegova žena reèe: "Zar si još postojan u neporoènosti? Prokuni Boga i umri!" 10Job joj odgovori: "Brbljaš kao luðakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. 11U to èuše tri Jobova prijatelja za sve nevolje koje ga zadesiše; svaki se zaputi iz svoga kraja - Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha, Sofar iz Naama - i odluèiše da odu zajedno ožaliti ga i utješiti. 12A kad su izdaleka upravili oèi na njega, nisu ga prepoznali. Tad udariše u plaè; svaki razdrije svoju haljinu i prosu prah po glavi. 13Potom sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noæi. Nijedan mu ne progovori ni rijeèi, jer vidješe da je velika njegova bol.

Chapter 3

1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj; 2poèe svoju besjedu i reèe: 3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noæi što javi: 'Zaèeo se djeèak!' 4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunèeva ne svijetlila mu više! 5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrèine dnevne stravom ga morile! 6O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci! 7A noæ ona bila žalosna dovijeka, ne èulo se u njoj radosno klicanje! 8Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri! 9Pomrèale zvijezde njezina svanuæa, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeða ne gledala nigda! 10Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih oèiju! 11Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeæ' iz utrobe? 12Èemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje? 13U miru bih vjeènom poèivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao 14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice, 15ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuæe svoje srebrom napunili. 16Ne bih bio - k'o nedonošèe zakopano, k'o novoroðenèe što svjetla ne vidje. 17Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze poèinka. 18Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara. 19Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga. 20Èemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorèene duše 21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju? 22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreæe kad bi grob svoj našli. 23Što æe to èovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprijeèio? 24Zato videæ' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici. 25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, èega god se bojah. 26Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi poèinka."

Chapter 4

1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reèe: 2"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od rijeèi! 3Eto, mnoge ljude ti si pouèio, okrijepio si iznemogle mišice; 4rijeèju svojom klonule si pridizao, ojaèavao si koljena klecava. 5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, èitav si se smeo! 6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporoènost tvoja životu ufanje? 7TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici? 8Iz iskustva zborim: nesreæom tko ore i nevolju sije, nju æe i požeti. 9Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje. 10Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u laviæa. 11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavièini. 12Tajna rijeè se meni objavila, šapat njen je uho moje èulo. 13Noæu, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada, 14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle. 15Dah mi neki preko lica proðe, digoše se dlake na mom tijelu. 16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred oèima mojim. Posvuda tišina; uto zaèuh šapat: 17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je èovjek èist pred svojim Stvoriteljem? 18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anðele svoje za grijeh okrivljuje - 19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru: 20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi. 21Išèupan je kolèiæ njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'

Chapter 5

1 Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'? 2Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat ljubomora. 3Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu pade. 4Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštiæene na Vratima tlaèe. 5Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima. 6Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može niæi sama, 7nego èovjek raða muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu. 8Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio. 9Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu. 10On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa. 11Da bi ponižene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario, 12redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoèeli, on im izjalovi. 13On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ništa. 14Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi. 15On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku diže siromaha. 16Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta. 17Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog! 18On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom. 19Iz šest æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe. 20U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, oštru æe te otet maèu. 21Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti. 22Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš. 23Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti. 24U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat. 25Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste. 26U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori. 27Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."

Chapter 6

1 A Job progovori i reèe: 2"O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju! 3Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju. 4Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me. 5TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala? 6Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu? 7Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti. 8O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam! 9O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre! 10Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga. 11Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim? 12Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno? 13Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena? 14Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga. 15Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito. 16Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao; 17al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita. 18Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube. 19Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima. 20A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili. 21U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste. 22Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga; 23iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?' 24Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni. 25O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori? 26Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov! 27Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim? 28U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice. 29Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam! 30Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?

Chapter 7

1 Nije l' vojska život èovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? 2Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadnièara štono plaæu èeka, 3mjeseci jada tako me zapadoše i noæi su muène meni dosuðene. 4Liježuæ' mislim svagda: 'Kada æu ustati?' A dižuæ se: 'Kada veèer doèekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. 5PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i rašèinja se. 6Dani moji brže od èunka proðoše, promakoše hitro bez ikakve nade. 7Spomeni se: život moj je samo lahor i oèi mi neæe više vidjet' sreæe! 8Prijateljsko oko neæe me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. 9Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siðe, više ne izlazi. 10Domu svome natrag ne vraæa se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje. 11Ustima ja svojim stoga branit' neæu, u tjeskobi duha govorit æu sada, u gorèini duše ja æu zajecati. 12Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio? 13Kažem li: 'Na logu æu se smirit', ležaj æe mi olakšati muke', 14snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viðenjima muènim. 15Kamo sreæe da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža. 16Ja ginem i vjeèno živjet neæu; pusti me, tek dah su dani moji! 17Što je èovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao 18i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš? 19Kada æeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvaèku progutat'? 20Ako sam zgriješio, što uèinih tebi, o ti koji pomno nadzireš èovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog èega sam tebi na teret postao? 21Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeæi preko krivnje moje? Jer, malo æe proæi i u prah æu leæi, ti æeš me tražiti, al' me biti neæe."

Chapter 8

1 Bildan iz Šuaha progovori tad i reèe: 2"Dokad æeš jošte govoriti tako, dokle æe ti rijeè kao vihor biti? 3TÓa zar može Bog pravo pogaziti, može li pravdu izvrnut' Svesilni? 4Ako mu djeca tvoja sagriješiše, preda ih zato bezakonju njinu. 5Al' ako Boga potražiš iskreno i od Svesilnog milost ti izmoliš; 6ako li budeš èist i neporoèan, odsad æe svagda on nad tobom bdjeti i obnovit æe kuæu pravedniku. 7Bit æe malena tvoja sreæa prošla prema buduæoj što te oèekuje. 8No pitaj samo prošle naraštaje, na mudrost preða njihovih pripazi. 9Od juèer mi smo i ništa ne znamo, poput sjene su na zemlji nam dani. 10Oni æe te pouèit' i reæi ti, iz srca æe svog izvuæi besjede: 11'Izvan moèvare zar æe rogoz niæi? Zar æe bez vode trstika narasti? 12Zeleni se sva, al' i nekošena usahne prije svake druge trave. 13To je kob svakog tko Boga zaboravi; tako propada nada bezbožnika: 14Nit je tanana njegovo uzdanje, a ufanje mu kuæa paukova. 15Nasloni li se, ona mu se ljulja, prihvati li se, ona mu se ruši. 16Zeleni se i sav na suncu buja, vrt su mu cio mladice prerasle. 17Svojim korijenjem krš je isprepleo te život crpe iz živa kamena. 18A kad ga s mjesta njegova istrgnu, ono ga nijeèe: 'Nikada te ne vidjeh!' 19I evo gdje na putu sada trune dok drugo bilje veæ nièe iz zemlje. 20Ne, Bog neæe odbacit' neporoène, niti æe rukom poduprijet' opake. 21Smijeh æe ti opet ispuniti usta, s usana æe odjeknuti klicanje. 22Dušmane æe ti odjenut' sramota i šatora æe nestat' zlikovaèkog.'"

Chapter 9

1 Job progovori i reèe: 2"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo? 3Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu. 4Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? 5On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe. 6Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. 7Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati. 8Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao. 9Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu. 10Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu. 11Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam. 12Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?' 13Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba. 14Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem? 15I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. 16A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. 17Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. 18Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja! 19Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud? 20Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. 21A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! 22Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava. 23I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih. 24U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? 25Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.' 26K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti. 27Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti, 28od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. 29Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe. 30Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, 31u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! 32Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti. 33Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, 34da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! 35Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!

Chapter 10

1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteèe slobodno, zborit æu u gorèini duše svoje. 2Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš. 3TÓa što od toga imaš da me tlaèiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih? 4Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidiš kao što èovjek vidi? 5Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine? 6Zbog èega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoæeš razotkriti, 7kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu? 8Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet rašèiniš! 9Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æeš me ponovo vratiti. 10Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgrušam? 11Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama. 12S milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom. 13Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera: 14da paziš budno hoæu li zgriješiti i da mi grijeh ne proðe nekažnjeno. 15Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen! 16Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni, 17optužbe nove na mene podižeš, jarošæu veæom na mene usplamtiš i sa svježim se èetama obaraš. 18Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi, 19bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili. 20Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim 21prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne, 22u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj."

Chapter 11

1 Sofar iz Naama progovori tad i reèe: 2"Zar na rijeèi mnoge da se ne odvrati? Zar æe se brbljavac još i opravdati? 3Zar æe tvoje trice ušutkati ljude, zar æe ruganje ostat' neizrugano? 4Rekao si: 'Nauk moj je neporoèan, u oèima tvojim èist sam i bez ljage.' 5Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori 6kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe raèun ište. 7Možeš li dubine Božje proniknuti, dokuèiti savršenstvo Svesilnoga? 8Od neba je više: što još da uèiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? 9Duže je od zemlje - šire je od mora! 10Ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti? 11Jer on u èovjeku prozire prijevaru, vidi opaèinu ako i ne gleda. 12Èovjek se bezuman obraæa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. 13Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu, 14ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana, 15èisto æeš èelo moæi tad podiæi, èvrst æeš biti i bojati se neæeš. 16Svojih se kušnja neæeš sjeæat' više kao ni vode koja je protekla. 17Jasnije æe tvoj život sjat' no podne, tmina æe se obratit' u svanuæe. 18U uzdanju svom živjet æeš sigurno i zaštiæen poèivat æeš u miru. 19Kad legneš, nitko te buniti neæe; mnogi æe tvoju tražiti naklonost. 20A zlikovcima ugasnut æe oèi, neæe im više biti utoèišta: izdahnut', bit æe jedina im nada."

Chapter 12

1 Job progovori i reèe: 2"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost. 3Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? 4Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan! 5Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe! 6Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! 7Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti. 8Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti. 9Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?! 10U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela. 11Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? 12Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. 13Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. 14Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða. 15Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. 16Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. 17On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. 18On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. 19On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara. 20On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje. 21On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje. 22On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. 23On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. 24On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom 25i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.

Chapter 13

1 Oèima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim èuh i razumjeh. 2Sve što vi znate znadem to i ja, ni u èemu od vas gori nisam. 3Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti. 4Jer, kovaèi laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni lijeènici! 5Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali! 6Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana poèujte. 7Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega rijeèi te prijevarne? 8Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici? 9Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o èovjeka? 10Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti. 11Zar vas velièanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada? 12Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata. 13Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snaðe što mu drago. 14Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašæujem? 15On me ubit' može: nade druge nemam veæ da pred njim svoje držanje opravdam. 16I to je veæ zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti. 17Pažljivo mi rijeèi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda. 18Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren. 19Tko se sa mnom hoæe parnièiti? - Umuknut æu potom te izdahnut'. 20Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam: 21digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me. 22Tada me pitaj, a ja æu odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš. 23Koliko poèinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu. 24Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja? 25Zašto strahom muèiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamèicu? 26O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti, 27koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ! 28Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

Chapter 14

1 Èovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja. 2K'o cvijet je nikao i vene veæ, poput sjene bježi ne zastajuæ'. 3Na takva, zar, ti oèi otvaraš i preda se na sud ga izvodiš? 4Tko æe èisto izvuæ' iz neèista? Nitko! 5Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu, 6skini s njega pogled da poèinut' može, poput najamnika da svoj dan uživa. 7TÓa ni drvu nije nada sva propala, posjeèeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju. 8Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu, 9oæutjevši vodu, ono æe propupat' i pustiti grane kao stablo novo. 10Al' kad èovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada? 11Može sva voda iz mora ispariti i presahnut' rijeke, isušit posvema', 12al' èovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neæe se podiæi, od sna se svojega probuditi neæe. 13O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad æeš me se spomenuti, 14- jer, kad umre èovjek, zar uskrsnut' može? - èekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš. 15Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku. 16A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha neæeš oprostiti, 17u vreæi si prijestup moj zapeèatio i krivicu moju svu si zapisao. 18Vaj! K'o što se jednom uruši planina, k'o što se hridina s mjesta svog odvali, 19k'o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u èovjeku. 20Oborio si ga - on ode za svagda, nagrðena lica, otjeran, odbaèen. 21Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja. 22On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života."

Chapter 15

1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe: 2"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje? 3Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste? 4Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. 5Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, 6vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe. 7Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? 8Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio? 9Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo? 10Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. 11Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi? 12Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima 13kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze! 14Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan? 15Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu, 16a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu! 17Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim, 18i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða 19kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio. 20Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena. 21Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. 22Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen, 23strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži. 24Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. 25On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom 26Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. 27Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. 28Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda; 29cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti. 30On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga. 31U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom. 32Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'. 33Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove. 34Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. 35Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."

Chapter 16

1 Job progovori i reèe: 2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi muèni tješioci! 3Ima li kraja tim rijeèima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš? 4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti rijeèima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom; 5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana. 6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar æe me minuti? 7Zlopakost me sada shrvala posvema, èitava se rulja oborila na me. 8Ustao je proti meni da svjedoèi i u lice mi se baca klevetama. 9Jarošæu me svojom razdire i goni, škrguæuæ' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me oèima, 10prijeteæi, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno æuškaju, u èoporu svi tad navaljuju na me. 11Da, zloæudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izruèio. 12Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me šèepa da bi me slomio. 13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuèi zemlju žednu natopi. 14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasræe na mene. 15Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam èelo svoje u prašinu. 16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeða mi je pala. 17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek èista. 18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da poèine. 19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj. 20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju: 21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega. 22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.

Chapter 17

1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene veæ se skupljaju grobari. 2Rugaèi su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu. 3Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neæe da udari. 4Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im neæeš da opstanu. 5K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oèi gasnu, 6narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može. 7Od tuge vid mi se muti u oèima, poput sjene moji udovi postaju. 8Zaèudit æe se zbog toga pravednici, na bezbožnika æe planuti èestiti; 9neporoèni æe na svom ustrajat' putu, èovjek èistih ruku ojaèat æe još više. 10Hajde, svi vi, neæete li opet poèet', tÓa meðu vama ja mudra ne nalazim! 11Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se. 12'U noæi najcrnjoj, dan se približava; blizu je veæ svjetlo što tminu izgoni.' 13A meni je nada otiæi u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. 14Dovikujem grobu: 'Oèe moj roðeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!' 15Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreæu moju tko æe ikada vidjeti? 16Hoæe li u Šeol ona sa mnom siæi da u prahu zajedno otpoèinemo?"

Chapter 18

1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: 2"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo! 3Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim oèima? 4O ti, koji se od jarosti razdireš, hoæeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoèe peæine? 5Al' ugasit æe se svjetlost opakoga, i neæe mu sjati plamen na ognjištu. 6Potamnjet æe svjetlo u njegovu šatoru i nad njime æe se utrnut' svjetiljka. 7Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotièe namjere. 8Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje veæ koraèa po mreži. 9Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta èvrsto ga pritežu. 10Njega vreba omèa skrivena na zemlji, njega èeka klopka putem kojim hodi. 11Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju. 12Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreæa je uvijek o njegovu boku. 13Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove. 14Njega izvlaèe iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota. 15U njegovu stanu tuðinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor. 16Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu. 17Spomen æe se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše. 18Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoæe iz kruga zemaljskog. 19U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu. 20Sudba je njegova Zapad osupnula, i èitav je Istok obuzela strepnja. 21Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."

Chapter 19

1 Job progovori i reèe: 2"TÓa dokle æete muèit' dušu moju, dokle æete me rijeèima satirat'? 3Veæ deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate. 4Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje. 5Mislite li da ste me nadjaèali i krivnju moju da ste dokazali? 6Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom. 7Vièem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema. 8Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio. 9Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu. 10Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je išèupao. 11Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem. 12U bojnom redu pristižu mu èete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator. 13Od mene su se udaljila braæa, otuðili se moji poznanici. 14Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me. 15Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim oèima. 16Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati. 17Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe. 18I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni. 19Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah. 20Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba. 21Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila. 22Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa? 23O, kad bi se rijeèi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; 24kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vjeèan u stijenu uklesale! 25Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji æe on nad zemljom ustati. 26A kad se probudim, k sebi æe me diæi: iz svoje æu puti tad vidjeti Boga. 27Njega ja æu kao svojega gledati, i oèima mojim neæe biti stranac: za njime srce mi èezne u grudima. 28Kad kažete: 'Kako æemo ga goniti? Koji æemo razlog protiv njega naæi?', 29maèa tad se bojte: grijehu maè je kazna. Saznat æete tada da imade suda!"

Chapter 20

1 Sofar iz Naamata progovori tad i reèe: 2"Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuðenje 3dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um æe moj veæ naæi. 4Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je èovjek na zemlju stavljen bio, 5da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren proðe sreæa bezbožnièka. 6Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka, 7poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?' 8Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviðenja noænog. 9Nijedno ga oko više gledat neæe, niti æe ga mjesto njegovo vidjeti 10Njegovu æe djecu gonit' siromasi: rukama æe svojim vraæati oteto. 11Kosti su njegove bujale mladošæu; gle, zajedno s njome pokošen je sada. 12Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao; 13sladio se pazeæ' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga. 14Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje. 15Blago progutano mora izbljuvati. Bog æe ga istjerat' njemu iz utrobe. 16Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina. 17Potoke ulja on gledat' više neæe, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku. 18Vratit æe dobitak ne okusivši ga, neæe uživat' u plodu trgovine. 19Jer je sirotinju gnjeo i tlaèio, otimao kuæe koje ne sazida, 20jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neæe izbaviti. 21Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreæa njegova dugo trajat neæe. 22Sred izobilja u škripcu æe se naæi, svom æe snagom na nj se oboriti bijeda. 23I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog æe na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo. 24Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk æe mjedeni njega prostrijeliti. 25Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leða, a šiljak blistavi viri mu iz žuèi. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju, 26na njega tmine sve tajom oèekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom. 27Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i èitava zemlja na njega se diže. 28Njegovu æe kuæu raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti. 29Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuðuje."

Chapter 21

1 Job progovori i reèe: 2"Slušajte, slušajte dobro što æu reæi, utjehu mi takvu barem udijelite. 3Otrpite da rijeè jednu ja izreèem, kad završim, tad se rugajte slobodno. 4Zar protiv èovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim? 5Pogledajte na me: užas æe vas spopast', rukom æete svoja zakloniti usta; 6pomislim li na to, prestravim se i sam i èitavim svojim tad protrnem tijelom. 7Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moæniji bivaju? 8Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred oèima. 9Strah nikakav kuæe njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru. 10Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se. 11K'o jagnjad djeca im slobodno skakuæu, veselo igraju njihovi sinovi. 12Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale. 13Dane svoje završavaju u sreæi, u Podzemlje oni silaze spokojno. 14A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove! 15TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?' 16Zar svoju sreæu u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni? 17Zar se luè opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreæa? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu? 18Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi? 19Hoæe l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti! 20Vlastitim oèima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga! 21TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad æe se presjeæ' niz njegovih mjeseci? 22Ali tko æe Boga uèiti mudrosti, njega koji sudi najvišim biæima? 23Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru, 24bokova od pretiline otežalih i kostiju soène moždine prepunih. 25A drugi umire s gorèinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreæe. 26Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba. 27O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete. 28Jer pitate: 'Gdje je kuæa plemiæeva, šator u kojem stanovahu opaki?' 29Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedoèanstvo ne primate: 30'Opaki je u dan nesreæe pošteðen i u dan Božje jarosti veseo je.' 31Al' na postupcima tko æe mu predbacit' i tko æe mu vratit' što je poèinio? 32A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu. 33Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide èitavo puèanstvo. 34O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!"

Chapter 22

1 Elifaz Temanac progovori tad i reèe: 2"Zar Bogu koristan može biti èovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi. 3Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporoèan? 4Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoæe s tobom parnièiti? 5Nije l' to zbog zloæe tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema? 6Od braæe si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlaèio haljine; 7ti nisi žednoga vodom napojio, uskraæivao si kruh izgladnjelima; 8otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca; 9puštao si praznih ruku udovice i siroèadi si satirao ruku. 10Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muèe iznenadni. 11Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile. 12Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? 13Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire? 14Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.' 15TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni? 16Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela. 17Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni uèiniti može?' 18A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa. 19Videæ' im propast, klikæu pravednici, neporoèni se njima izruguju: 20'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!" 21S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraæena æe ti opet biti sreæa. 22Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje rijeè njegovu usadi. 23Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš, 24tad æeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potoèni. 25Svesilni æe postat' tvoje suho zlato, on æe biti tvoje gomile srebrene. 26Da, Svesilni bit æe tvoje radovanje, i lice æeš k Bogu dizati slobodno. 27Molit æeš mu se, i uslišat æe tebe, ispunit æeš što si mu zavjetovao. 28Što god poduzeo, sve æe ti uspjeti, i putove æe ti obasjavat' svjetlost. 29Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoæ smjernim oèima pritjeèe. 30Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe æe spasit' tvoje èiste ruke."

Chapter 23

1 Job progovori i reèe: 2"Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi: 3o, kada bih znao kako æu ga naæi, do njegova kako doprijeti prijestolja, 4pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi. 5Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti rijeè što bi je rekao! 6Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša. 7U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila. 8Na istok krenem li, naæi ga ne mogu; poðem li na zapad, ne razabirem ga. 9Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem. 10Pa ipak, on dobro zna put kojim kroèim! Neka me kuša: èist k'o zlato æu iziæi! 11Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skreæuæ'; 12slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu rijeèi u grudima svojim. 13Al' htjedne li štogod, tko æe ga odvratit'? Što zaželi dušom, to æe ispuniti. 14Izvršit æe što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odluèio! 15Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jaèe strah me hvata. 16U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni, 17premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.

Chapter 24

1 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici? 2Bezbožnici pomièu granice, otimaju stado i pasu ga. 3Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu. 4Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje. 5K'o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane. 6Po tuðem polju oni pabirèe, paljetkuju vinograd opakog. 7Goli noæe, nemaju haljine, ni pokrivaèa protiv studeni. 8Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju. 9Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe. 10Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuðe snoplje nose. 11Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama. 12Samrtnici hropæu iz gradova, ranjenici u pomoæ zazivlju. Al' na sve to Bog se oglušuje. 13Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih. 14Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noæi lopov skiæe [16a] i u tmini provaljuje kuæe. 15Sumrak žudi oko preljubnika: 'Nitko me vidjet neæe', kaže on i zastire velom svoje lice. 16[16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neæe da za svjetlost znaju. 17Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata. 18Prije nego svane, on veæ hitro bježi kloneæi se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji. 19K'o što vruæina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike. 20Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opaèina. 21Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije uèinio dobra. 22Al' Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi. 23Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze. 24Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posjeèeni kao glave klasovima." 25Nije li tako? Tko æe me u laž utjerat'? Tko moje rijeèi poništiti može?"

Chapter 25

1 Bildad iz Šuaha progovori tad i reèe: 2"Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci i on stvara mir u svojim visinama. 3Zar se njemu èete izbrojiti mogu i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi? 4Pa kako da èovjek prav bude pred Bogom i od žene roðen kako da èist bude? 5Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim oèima zvijezde nisu èiste. 6Što reæi onda o èovjeku, tom crvu, o sinu èovjekovu, crviæu jadnom?

Chapter 26

1 Job progovori i reèe: 2"Kako dobro znadeš pomoæi nemoænom i mišicu iznemoglu poduprijeti! 3Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao. 4Kome li si ove uputio rijeèi i koji duh je iz tebe govorio?" 5Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršæu i nemani njine. 6Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. 7On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu. 8On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru. 9On zastire puno lice mjeseèevo razastiruæi svoj oblak preko njega. 10On je na vodi oznaèio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine poèinju. 11Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti. 12Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošæu. 13Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola. 14Sve to samo djeliæ je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi èujemo. Ali tko æe shvatit' grom njegove moæi?"

Chapter 27

1 Job nastavi svoju besjedu i reèe: 2"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa: 3sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, 4usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik. 5Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. 6Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe. 7Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov! 8Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? 9Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? 10Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati? 11Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog. 12Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?" 13"Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg. 14Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha. 15Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe. 16Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata, 17nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro. 18Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar: 19bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema. 20Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese. 21Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta. 22Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke. 23Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.

Chapter 28

1 "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se proèišæava. 2Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudaèe rastaljene bakar. 3Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom u mraku zakopanim. 4Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuæ' se, daleko od ljudi. 5Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nièe kao od vatre sve je razrovano. 6Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima. 7Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža. 8Zvijeri divlje njima nisu kroèile niti je kada lav njima prošao. 9Ali na kamen diže èovjek ruku te iz korijena prevraæa planine. 10U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža. 11Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo. 12Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? 13Èovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili. 14Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!' 15Zlatom se èistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti; 16ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom. 17Sa zlatom, staklom ne poreðuje se, nit' se daje za sud od suha zlata. 18Èemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steæi Mudrost no biserje. 19Što je prema njoj topaz etiopski? Ni èistim zlatom ne procjenjuje se. 20Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? 21Sakrivena je oèima svih živih; ona izmièe pticama nebeskim. 22Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo èuli.' 23Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi. 24Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. 25Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti, 26kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove, 27tad ju je vidio te izmjerio, uèvrstio i do dna ispitao. 28A potom je rekao èovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."

Chapter 29

1 Job nastavi svoju besjedu i reèe: 2"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, 3kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, 4kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, 5kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu djeèaci, 6kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja kljuèaše mi kamen! 7Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, 8vidjevši me, sklanjali bi se mladiæi, starci bi ustavši stojeæi ostali. 9Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. 10Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. 11Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. 12Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoæi. 13Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraæah. 14Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. 15Bjeh oèi slijepcu i bjeh noge bogalju, 16otac ubogima, zastupnik strancima. 17Kršio sam zube èovjeku opaku, plijen sam èupao iz njegovih èeljusti. 18Govorah: 'U svom æu izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' 19Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. 20Pomlaðivat æe se svagda slava moja i luk æe mi se obnavljati u ruci.' 21Slušali su željno što æu im kazati i šutjeli da od mene savjet èuju. 22Na rijeèi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. 23Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. 24Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. 25Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj meðu svojim kad je èetama kao onaj koji tješi ojaðene.

Chapter 30

1 "A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlaði od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovèarskim psima stada svojega. 2Ta što æe mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glaðu i oskudicom. 3Glodali su u pustinji korijenje i èestar opustjelih ruševina. 4Lobodu su i s grmlja lišæe brali, kao kruh jeli korijenje žukino. 5Od društva ljudskog oni su prognani, za njima vièu k'o za lopovima. 6Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama. 7Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti. 8Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bièevima su iz zemlje prognani. 9Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao prièa! 10Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice. 11I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu. 12S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju. 13Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko, 14prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje. 15Strahote sve se okreæu na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka išèeznu spasenje. 16Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili. 17Noæu probada bolest kosti moje, ne poèivaju boli što me gloðu. 18Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeæe. 19U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo. 20K Tebi vièem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš. 21Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš. 22U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš. 23Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajednièkom svih živih. 24Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne vièe li kad padne u nevolju? 25Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha? 26Sreæi se nadah, a doðe nesreæa; svjetlost èekah, a gle, zavi me tama. 27Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi. 28Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo. 29Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom. 30Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica. 31Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikaèa ima.

Chapter 31

1 Sa svojim oèima savez sam sklopio da pogledat neæu nijednu djevicu. 2A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? 3TÓa nije li nesreæa za opakoga, a nevolja za one koji zlo èine? 4Ne pronièe li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? 5Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? 6Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa æe uvidjeti neporoènost moju! 7Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, 8neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! 9Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, 10neka moja žena drugom mlin okreæe, neka s drugim svoju podijeli postelju! 11Djelo bestidno time bih poèinio, zloèin kojem pravda treba da presudi, 12užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu. 13Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili, 14što æu uèiniti kada Bog ustane? Što æu odvratit' kad raèun zatraži? 15Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majèinu? 16Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oèi udovièine? 17Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? 18TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! 19Zar sam beskuænika vidio bez odjeæe ili siromaha kog bez pokrivaèa 20a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? 21Ako sam ruku na nevina podigao znajuæ' da mi je na vratima branitelj, 22nek' se rame moje od pleæa odvali i neka mi ruka od lakta otpadne! 23Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio velièanstvu. 24Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!' 25Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke? 26Zar se, gledajuæi sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje, 27moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao? 28Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao. 29Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo, 30ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjuæi ga i želeæi da umre? 31Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'? 32Nikad nije stranac vani noæivao, putniku sam svoja otvarao vrata. 33Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu 34jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam muèao ne prelazeæ' svoga praga? 35O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju rijeè ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik, 36i ja æu je nosit' na svome ramenu, èelo æu njome k'o krunom uresit'. 37Dat æu mu raèun o svojim koracima i poput kneza pred njega æu stupiti." 38Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale; 39ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare, 40[40a] neka mjesto žita po njoj nièe korov, a mjesto jeèma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac rijeèi Jobovih.

Chapter 32

1 Ona tri èovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. 2Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; 3a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. 4Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. 5Ali kad vidje da ona tri èovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe. 6I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reèe: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama. 7Mišljah u sebi: 'Govorit æe starost, mnoge godine pokazat æe mudrost.' 8Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim èini èovjeka. 9Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uèi. 10Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim. 11S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što æete kazati. 12Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko rijeè opovrgne. 13Nemojte reæi: 'Na mudrost smo naišli! Bog æe ga pobit jer èovjek ne može.' 14Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neæu vašim rijeèima. 15Poraženi, otpovrgnut ne mogu, rijeèi zapeše u grlu njihovu. 16Èekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni rijeè više da kažu! 17Na meni je da progovorim sada, znanje æu svoje i ja izložiti. 18Rijeèi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni. 19Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova æe se raspuæi mješina. 20Da mi odlane, govorit æu stoga, otvorit æu usne i odvratit' vama. 21Nijednoj strani priklonit se neæu niti laskat ja namjeravam kome. 22Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.

Chapter 33

1 Èuj dakle, Jobe, što æu ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. 2Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik rijeèi pod nepcem mi stvara. 3Iskreno æe ti zborit' srce moje, usne æe èistu izreæi istinu. 4TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. 5Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni! 6Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh naèinjen; 7zato ja strahom tebe motrit' neæu, ruka te moja neæe pritisnuti. 8Dakle, na moje uši rekao si - posve sam jasno tvoje èuo rijeèi: 9'Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni. 10Al' On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. 11Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.' 12Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom èovjek mjerit' se ne može. 13Pa zašto s njime zameæeš prepirku što ti na svaku rijeè ne odgovara? 14Bog zbori nama jednom i dva puta, al' èovjek na to pažnju ne obraæa. 15U snovima, u viðenjima noænim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, 16tad on govori na uho èovjeku i utvarama plaši ga jezivim 17da ga od djela njegovih odvrati, da u èovjeku obori oholost, 18da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje. 19Bolešæu on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka, 20kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; 21kada mu tijelo gine naoèigled i vide mu se kosti ogoljele, 22kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih. 23Ako se uza nj naðe tad anðeo, posrednik jedan izmeðu tisuæu, da èovjeka na dužnost opomene, 24pa se sažali nad njim i pomoli: 'Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov naðoh otkupninu! 25Neka mu tijelo procvate mladošæu, nek' se vrati u dane mladenaèke!' 26Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati èovjeku pravednost njegovu. 27Tada èovjek pred ljudima zapjeva: 'Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio. 28On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.' 29Gle, sve to Bog je spreman uèiniti do dva i do tri puta za èovjeka: 30da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošæu obasja. 31Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao. 32Ako rijeèi još imaš, odvrati mi, zbori - rado bih opravdao tebe. 33Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te pouèit' mudrosti."

Chapter 34

1 Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: 2"I vi, mudraci, èujte što æu reæi, vi, ljudi umni, poslušajte mene, 3jer uši nam prosuðuju besjede isto kao što nepce hranu kuša. 4Zajedno ispitajmo što je pravo i razmislimo skupa što je dobro. 5Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraæuje. 6U pravu sam, a lašcem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' 7Zar gdje èovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, 8sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? 9On tvrdi: 'Kakva korist je èovjeku od tog što Bogu ugoditi želi?' 10Stoga me èujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemoguæega, 11te on èovjeku plaæa po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. 12Odista, Bog zla nikada ne èini, niti Svesilni kad izvræe pravo. 13TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? 14Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi èitav svoj duh k sebi vratio, 15sva biæa bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio èovjek. 16Ako razuma imaš, slušaj ovo, prikloni uho glasu rijeèi mojih. 17Može li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoæeš li osudit'? - 18Onog koji kaže kralju: 'Nitkove!' a odlièniku govori: 'Zlikovèe!' 19Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i moguænik, jer oni su djelo ruku njegovih? 20Zaglave za tren, usred gluhe noæi: komešaju se narodi, prolaze; ni od èije ruke moæni padaju. 21Jer, on nadzire pute èovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. 22Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. 23Bog nikome unaprijed ne kaže kada æe na sud pred njega stupiti. 24Bez saslušanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. 25TÓa odveæ dobro poznaje im djela! Sred noæi on ih obara i gazi. 26Æuškom ih bije zbog zloæe njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. 27Jer prestadoše za njime hoditi, zanemariše putove njegove 28goneæ uboge da vape do njega i potlaèene da k njemu leleèu. 29Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' može? 30Nad pucima bdi k'o i nad èovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. 31Kada bezbožnik Bogu svome kaže: 'Zavedoše me, više griješit neæu. 32Ne uviðam li, ti me sad pouèi, i ako sam kad nepravdu èinio, ubuduæe ja èiniti je neæu!' 33Misliš da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezireš? Al' kada ti odluèuješ, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! 34Svi ljudi umni sa mnom æe se složit' i svatko razuman koji èuje mene: 35Nepromišljeno Job je govorio, u rijeèima mu neima mudrosti. 36Stoga, nek' se Job dokraja iskuša, jer odgovara poput zlikovaca; 37a svom grijehu još pobunu domeæe, meðu nama on plješæe dlanovima i hule svoje na Boga gomila."

Chapter 35

1 Elihu nastavi svoju besjedu i reèe: 2"Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ, 3kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti èinim time?' 4Na sve to ja æu odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno. 5Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši! 6Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao? 7Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva? 8Opakost tvoja tebi sliène pogaða i pravda tvoja èovjeku koristi. 9Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moænika, 10nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noæ pjesmom veselom ispunja, 11umnijim nas od zvijeri zemskih èini i mudrijima od ptica nebeskih?' 12Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca. 13Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne èuje vapaje, da pogled na njih ne svraæa Svesilni! 14A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još èekam.' 15Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.' 16Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."

Chapter 36

1 Elihu nastavi i reèe: 2"Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga. 3Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam. 4Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen. 5Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega. 6Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja. 7S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni. 8Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani, 9djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti. 10Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane. 11Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove. 12Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako. 13A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje; 14u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika. 15Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi: 16izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga. 17Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti, 18nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari. 19Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba. 20Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš. 21Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje. 22Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega? 23Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'? 24Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše. 25S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka. 26Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih! 27U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara. 28Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato. 29Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora? 30Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva. 31Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva. 32On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi. 33Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.

Chapter 37

1 Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe. 2Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi. 3Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje - 4iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo. 5Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara. 6Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!' 7svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo. 8U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju. 9S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose. 10Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina. 11I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama; 12kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga. 13Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari. 14Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna. 15Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta? 16Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog. 17Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre? 18Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog? 19DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više. 20Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati? 21Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri? 22Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu! 23Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi. 24Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

Chapter 38

1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe: 2"Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? 3Bokove svoje opaši k'o junak: ja æu te pitat', a ti me pouèi. 4Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. 5Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjernièko napeo? 6Na èemu joj poèivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni 7dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? 8Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majèina; 9kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; 10kad sam njegovu odredio meðu, vrata stavio sa prijevornicama? 11Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! 12Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, 13da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; 14da je pretvori u glinu peèatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. 15Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. 16Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? 17Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? 18Zar si prostranstvo zemlje uoèio? Govori, ako ti je znano sve to. 19Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, 20da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? 21Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! 22Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuèe spremišta vidio 23što ih prièuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? 24Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? 25Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrèio pute grmljavini 26da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, 27da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? 28Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose raða? 29Iz èijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? 30Kako èvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? 31Možeš li lancem vezati Vlašiæe i razdriješiti spone Orionu, 32u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? 33Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moæ na zemlji dodijeliš? 34Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? 35Zar na zapovijed tvoju munje lijeæu i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? 36Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? 37Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove 38dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? 39Zar æeš ti plijen uloviti lavici ili æeš glad utažit' laviæima 40na leglu svojem dok gladni èekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? 41Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptiæi njegovi cijuèu i naokolo oblijeæu bez hrane?

Chapter 39

1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute? 2Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade? 3Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu, 4a kad im porod ojaèa, poraste, ostave ga i ne vraæaju mu se. 5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave? 6U zavièaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje. 7Buci gradova on se podruguje i ne sluša gonièevih povika. 8Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom. 9Možeš li slugom uèinit' bivola, zadržat' ga noæ jednu za jaslama? 10Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuèe po docima tvojim? 11Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao? 12Misliš li tebi da æe se vratiti i na gumno ti dotjerati žito? 13Krilima svojim noj trepæe radosno, iako krila oskudnih i perja. 14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, 15ne mareæ' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnjeèiti. 16S nojiæima k'o s tuðima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. 17Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. 18Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku. 19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio? 20Zar ti èiniš da skaèe k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem? 21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje. 22Strahu se ruga, nièeg se ne boji, ni pred maèem uzmaknuti neæe. 23Na sapima mu zvekeæe tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica. 24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko æe ga zadržat': 25na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj veæ njuši, viku bojnu i pokliè vojskovoða. 26Zar po promislu tvojem lijeæe soko i prema jugu krila svoja širi? 27Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije? 28Na litici on stanuje i noæÄi, na grebenima vrleti visokih. 29Odatle na plijen netremice vreba, oèi njegove vide nadaleko. 30Krvlju se hrane njegovi orliæi; gdje je ubijenih, tamo je i on."

Chapter 40

1 I Jahve se obrati Jobu i reèe mu: 2"Zar æe se s Jakim preti još kudilac? Tužitelj Božji nek' sam odgovori!" 3A Job odgovori Jahvi i reèe: 4"Odveæ sam malen: što da odgovorim? Rukom æu svoja zatisnuti usta. 5Rijeè rekoh - neæu više zapoèeti; rekoh dvije - al' neæu nastaviti." 6Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reèe: 7"Bokove svoje opaši k'o junak, ja æu te pitat', a ti me pouèi. 8Zar bi i moj sud pogaziti htio, okrivio me da sebe opravdaš? 9Zar ti mišica snagu Božju ima, zar glasom grmjet' možeš poput njega? 10Ogrni se sjajem i velièanstvom, dostojanstvom se odjeni i slavom. 11Plani dÓe bijesom ognja jarosnoga, pogledom jednim snizi oholnika. 12Ponositoga pogledaj, slomi ga, na mjestu satri svakoga zlikovca. 13U zemlju sve njih zajedno zakopaj, u mraènu ih pozatvaraj tamnicu. 14Tada æu i ja tebi odat' hvalu što si se svojom desnicom spasio. 15A sada, dÓe promotri Behemota! Travom se hrani poput goveèeta, 16u bedrima je, gle, snaga njegova, a krepkost mu u mišiæju trbušnom. 17Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile. 18Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. 19Prvenac on je Božjega stvaranja; maèem ga je naoružao tvorac. 20Gore mu danak u hrani donose i sve zvijerje što po njima se igra. 21Pod lotosom on zavaljen poèiva, guštik moèvarni i glib kriju ga. 22Sjenu mu pravi lotosovo lišæe, pod vrbama on hladuje potoènim. 23Nabuja li rijeka, on ne strahuje: nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale i sav Jordan jurne. 24Tko bi za oèi uhvatio njega i tko bi mu nos sulicom probio? 25Zar loviš Levijatana udicom? Zar æeš mu jezik zažvalit' užetom? 26Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu? 27Hoæe li te on preklinjat' za milost, hoæe li s tobom blago govoriti? 28I zar æe s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude? 29Hoæeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kæeri razveseliš? 30Hoæe li se za nj cjenkati ribari, meðu sobom podijelit' ga trgovci? 31Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima? 32Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit æe ti posljednji!

Chapter 41

1 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov èovjek veæ pogiba. 2Junaka nema da njega razdraži, tko æe mu se u lice suprotstavit'? 3Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog èovjeka nema! 4Prešutjet neæu njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa. 5Tko mu smije razodjenut' odjeæu, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop? 6Tko æe mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih? 7Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapeèaæenih peèatom kamenim. 8Jedni uz druge tako se sljubiše da meðu njima dah ne bi prošao. 9Tako su èvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu. 10Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeða oèi su mu. 11Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju. 12Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri. 13Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suèu. 14U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire. 15Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmièu puèini. 16Poput peæine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno. 17Pregibi tusta mesa srasli su mu, èvrsti su kao da su saliveni. 18Zgodi li ga maè, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela. 19Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotoèeno. 20On ne uzmièe od strelice s luka, stijenje iz praæke na nj k'o pljeva pada. 21K'o slamèica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim. 22Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljaèom. 23Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu. 24Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva. 25Ništa slièno na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv. 26I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."

Chapter 42

1 A Job ovako odgovori Jahvi: 2"Ja znadem, moæ je tvoja bezgranièna: što god naumiš, to izvesti možeš. 3Tko je taj koji rijeèima bezumnim zamraèuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o èudesima meni neshvatljivim. 4O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja æu te pitat', a ti me pouèi. 5Po èuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oèi moje vidješe. 6Sve rijeèi svoje zato ja porièem i kajem se u prahu i pepelu." 7Kada Jahve izgovori Jobu ove rijeèi, reèe on Elifazu Temancu: "Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job. 8Zato uzmite sada sedam junaca i sedam ovnova i poðite k mome sluzi Jobu, pa prinesite za sebe paljenicu, a sluga moj Job molit æe se za vas. Imat æu obzira prema njemu i neæu vam uèiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job." 9Tada odoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naamata i uèiniše kako im je Jahve zapovjedio. I Jahve se obazre na Joba. 10I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruèi ono što je posjedovao. 11Tad se vratiše Jobu sva njegova braæa, i sve njegove sestre, i svi prijašnji znanci te su jeli s njim kruh u njegovoj kuæi, žaleæi ga i tješeæi zbog svih nevolja što ih Jahve bijaše na nj poslao. Svaki mu darova po jedan srebrnik i po jedan zlatan prsten. 12Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje. Blago mu je brojilo èetrnaest tisuæa ovaca, šest tisuæa deva, tisuæu jarmova volova i tisuæu magarica. 13Imao je sedam sinova i tri kæeri. 14Prvoj nadjenu ime Jemima, drugoj Kasija, a treæoj Keren-Hapuk. 15U svem onom kraju ne bijaše žena tako lijepih kao Jobove kæeri. I otac im dade jednaku baštinu kao i njihovoj braæi. 16Poslije toga Job doživje dob od sto èetrdeset godina i vidje djecu svoju i djecu svoje djece do èetvrtog koljena. Potom umrije Job, star, nauživši se života.

Psalms

Chapter 1

1 Blago èovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešnièkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, 2veæ uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noæ. 3On je k'o stablo zasaðeno pokraj voda tekuæica što u svoje vrijeme plod donosi; lišæe mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. 4Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su k'o pljeva što je vjetar raznosi. 5Stoga se opaki neæe održati na sudu, ni grešnici u zajednici pravednih. 6Jer Jahve zna put pravednih, a propast æe put opakih.

Chapter 2

1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 2Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rotÄe protiv Jahve i Pomazanika njegova: 3"Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo!" 4Smije se onaj što na nebu stoluje, Gospod im se podruguje. 5Tad im veli u svom gnjevu, žestinom ih on zbunjuje: 6"TÓa ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom." 7Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reèe: "Ti si sin moj, danas te rodih. 8Zatraži samo, i dat æu ti puke u baštinu, i u posjed krajeve zemaljske. 9Vladat æeš njima palicom gvozdenÄom i razbit ih kao sud lonèarski." 10Opametite se sada, vi kraljevi, Urazumite se, suci zemaljski. 11Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, 12da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, kad uskoro plane srdžba njegova. Blago svima koji se njemu utjeèu!

Chapter 3

1 Psalam. Davidov. Kad je David bježao pred sinom Abšalomom. 2Jahve, koliko je tlaèitelja mojih, koliki se podižu na me! 3Mnogi su što o meni zbore: "Nema mu spasenja u Bogu!" 4Ti si ipak štit moj, Jahve; slavo moja, ti mi glavu podižeš. 5Iza sveg glasa Jahvi zavapih, i on me usliša sa svete gore svoje. 6Sad mogu leæ' i usnuti, i onda ustat' jer me Jahve drži. 7Ne bojim se tisuæa ljudi što me opsjedaju dušmanski. 8Ustani, o Jahve! Spasi me, o Bože moj! Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, opakima zube razbijaš. 9U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Chapter 4

1 Zborovoði. Uz žièana glazbala. Psalam. Davidov. 2Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja, ti što me u tjeskobi izbavÄi: smiluj mi se, usliši moju molitvu! 3Sinovi èovjeèji, dokle æe vam srca ostati tvrda? Zašto ispraznost ljubite, opsjenu slijedite? 4Znajte: Jahve èudesno uzvisuje prijatelja svoga; Gospodin æe me uslišiti kad ga zazovem. 5Promislite u srcima i ne griješite, dršæite na svojim ležajima i zanijemite. 6Prinesite žrtve pravedne, u Jahvu se uzdajte! 7Mnogi govore: "Tko æe nam pokazati sreæu?" Obasjaj nas, Jahve, svjetlom svoga lica! 8Više si u srce moje ulio radosti nego kad obilno rode pšenica i vino. 9Èim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, o Jahve, daješ miran poèinak.

Chapter 5

1 Zborovoði. Uz frule. Psalam. Davidov. 2Èuj, o Jahve, rijeèi moje, jecaje moje razaberi! 3Osvrni se na glas mog prizivanja, o Kralju moj i Bože moj, jer tebe vruæe zazivam! 4Jahve, zorom glas mi veæ èuješ, zorom ti veæ lijem molitve u nadi èekajuæ'. 5Jer ti nisi Bog kom je nepravda mila: zlobniku nema boravka s tobom, 6opaki ne mogu opstati pred tvojim pogledom. Mrziš sve što èine bezakonje 7i uništavaš lažljivce. Varalica i krvopija Jahvi se gadi. 8Po velikoj dobroti tvojoj uniæi æu u Dom tvoj; past æu nièice pred svetim Domom tvojim, Jahve, prepun poštovanja. 9U svojoj me pravdi vodi poradi mojih dušmana, svoj put mi poravnaj pred oèima. 10U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloæe; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. 11Kazni ih, o Bože! Nek' propadnu oni i osnove njine, otjeraj ih zbog mnogih nedjela njihovih; tÓa oni se digoše na tebe. 12Nek' se raduju svi što se utjeèu tebi, neka klièu sve dovijeka! Štiti ih i nek se vesele u tebi koji ljube ime tvoje, 13jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom k'o štitom zaklanjaš.

Chapter 6

1 Zborovoði. Uz žièano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov. 2Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! 3Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršæu kosti moje. 4Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle æeš? 5Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote: 6jer meðu mrtvima tko te se sjeæa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva? 7Iznemogoh od pusta jecanja, u noæi postelju plaèem zalijevam, suzama ležaj natapam. 8Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji. 9Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaè moj èuo. 10Èuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu. 11Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe.

Chapter 7

1 Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. 2O Jahve, Bože moj, tebi se utjeèem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, 3da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. 4Jahve, Bože moj, ako to uèinih, ako je nepravda na rukama mojim, 5ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: 6neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. 7Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlaèitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! 8Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! 9O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. 10Dokrajèi bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji pronièeš srca i bubrege. 11Meni je štit Bog koji spasava èestita srca. 12Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: 13ako se ne obrate, maè æe naoštriti, luk æe svoj zapet' i pravo smjerit'. 14Spremit æe za njih smrtonosno oružje, strijele æe svoje užariti. 15Eto, zlotvor zaèe nepravdu, otrudnje pakošæu i podlost rodi. 16Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! 17Pakost æe njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. 18A ja æu hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat æu imenu Jahve višnjega.

Chapter 8

1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Psalam. Davidov. 2Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji, velièanstvom nebo natkriljuješ! 3U ustima djece i dojenèadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidiš mrzitelja, zlotvora. 4Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih uèvrsti - 5pa što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohodiš? 6Ti ga uèini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. 7Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži: 8ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, 9ptice nebeske i ribe morske, i što god prolazi stazama morskim. 10Jahve, Gospode naš, divno je ime tvoje po svoj zemlji!

Chapter 9

1 Zborovoði. Po napjevu "Umri za sina". Psalam. Davidov. $ALEF 2Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva èudesna djela tvoja. 3Radujem se i klièem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji! $BET 4Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše. 5Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan: $GIMEL 6ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka. 7Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena. $HE 8Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi: 9sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreèe pucima osudu pravednu. $VAU 10Jahve je tvrðava tlaèenom, tvrðava spasa u danima tjeskobe. 11Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve. $ZAJIN 12Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte meðu pucima djela njegova, 13jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi. $HET 14Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me 15da naviještam sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionske, da radostan klièem zbog spasenja tvoga. $TET 16Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu. 17Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja. $JOD 18Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga. $KAF 19Jer siromah neæe pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neæe biti zaludu dovijeka. 20Ustani, Jahve, da se ne osili èovjek, nek' pogani budu osuðeni pred tobom! 21Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!

Chapter 10

1 $LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe? 2Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi. 3Bezbožnik se pohlepom hvali, $NUN lakomac psuje i Jahvu prezire. 4Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: "Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!" I u tome sva mu je misao. 5Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire. 6U srcu veli: "Neæu posrnuti! Ni u kojem koljenu neæu biti nesretan." $PE 7Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreæa. 8U zasjedi èuèi pokraj ograda, potajno ubija nevina, $AJIN oèima siromaha vreba. 9U zaklonu sjedi k'o lav u peæini, vreba da opljaèka jadnika i da ga povuèe u mrežu. 10Pritajen èuèi na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju. 11U srcu svome veli: "ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!" $KOF 12Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha. 13Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: "Neæe kazniti!" $REŠ 14Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoæ! $ŠIN 15Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude! 16Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat æe pogana. $TAU 17Poèuj, o Jahve, èežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni: 18da zaštitiš pravo ubogih i tlaèenih, da straha više ne zadaje èovjek zemljanÄi.

Chapter 11

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Jahvi se utjeèem! Zašto dakle govorite duši mojoj: "Odleti u goru kao ptica! 2Gle, bezbožnici veæ luk napeše, za tetivu strijelu zapeše da iz potaje ustrijele pravednika. 3Kad su temelji uzljuljani, što da uèini pravednik?" 4Jahve je u svom svetom Hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oèi njegove motre, vjeðama pronièe sinove ljudske. 5Jahve pronièe pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. 6Na grešnike æe izlit' žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit æe dio njine sudbine. 7Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, èestiti æe gledat' lice njegovo.

Chapter 12

1 Zborovoði. U oktavi. Psalam. Davidov. 2U pomoæ, Jahve, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više meðu ljudima! 3Svatko laže svome bližnjemu, govori usnama lažljivim i srcem dvoliènim. 4Istrijebi, Jahve, sve usne lažljive i jezik hvastavi; 5one što zbore: "Jezik je naša snaga, naše su usne za nas: tko nam što može?" 6"Zbog nevolje tlaèenih i jauka ubogih sada æu ustati - govori Jahve - spasenje donijet' onom tko ga želi." 7Rijeèi su Jahvine rijeèi iskrene, srebro prokušano, od zemlje odvojeno, sedam puta oèišæeno. 8O Jahve, ti æeš bdjeti nad nama, od naraštaja ovog èuvat' nas svagda, 9pa nek' se okolo vrzu zlotvori, nek' se izdižu ljudi najgori.

Chapter 13

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2TÓa dokle, Jahve, dokle æeš me zaboravljati? Dokle æeš skrivati lice od mene? 3Dokle æu nositi bol u duši; tugu u srcu obdan i obnoæ? Dokle æe se dušmanin dizat' na me? 4Pogledaj, usliši, Jahve, Bože moj! Prosvijetli mi oèi da ne zaspim nasmrt, 5nek' ne kaže dušmanin: "Nadjaèah njega!" Nek' ne klièu protivnici ako posrnem! 6Ja se u tvoju dobrotu uzdam, nek' mi se srce raduje spasenju tvome! Pjevat æu Jahvi koji mi uèini dobro, pjevat æu imenu Jahve Svevišnjeg!

Chapter 14

1 Zborovoði. Davidov. Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga." Pokvareni rade gadosti; nitko da èini dobro. 2Jahve s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. 3No, svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da èini dobro - nikoga nema. 4Neæe li se urazumiti svi što bezakonje èine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino: 5jednom æe drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim. 6Želite razbiti nakane ubogog: Jahve je utoèište njegovo. 7O neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Jahve promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat se Izrael.

Chapter 15

1 Psalam. Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome, tko li stanovati na svetoj gori tvojoj? 2Onaj samo tko živi èestito, koji èini pravicu, i istinu iz srca zbori, 3i ne kleveæe jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga; 4koji zlikovca prezire, a poštuje one što se Jahve boje; 5koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege, i ne daje novca na lihvu, i ne prima mita protiv nedužna. Tko tako èini, pokolebat' se neæe dovijeka.

Chapter 16

1 Miktam. Davidov. Èuvaj me, Bože, jer se tebi utjeèem. 2Jahvi rekoh: "Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez tebe!" 3Za svetima što su u zemlji sav plamtim od èežnje! 4Gomilaju patnje moje koji slijede bogove tuðe. Ja im ljevanica nalijevat' neæu, ime im spominjat' neæu usnama. 5Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu. 6Na divnu zemlju padoše mi konopi, vrlo mi je mila moja baština. 7Blagoslivljam Jahvu koji me svjetuje te me i noæu srce opominje. 8Jahve mi je svagda pred oèima; jer mi je zdesna, neæu posrnuti. 9Stog' mi se raduje srce i klièe duša, i tijelo mi spokojno poèiva. 10Jer mi neæeš ostavit' dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 11Pokazat æeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vjeèno.

Chapter 17

1 Molitva. Davidova. Poèuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih! 2Od tebe nek' mi doðe presuda, tvoje oèi vide što je pravo. 3Istraži mi srce, pohodi noæu, ognjem me iskušaj, al' u meni neæeš naæ' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja 4kao što griješe ljudi: po rijeèima usta tvojih èuvah putove Zakona. 5Korak mi èvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. 6Zazivam te, Bože, ti æeš me uslišit': prikloni mi uho i èuj rijeèi moje. 7Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utjeèu desnici tvojoj. 8Èuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih 9od zlotvora što na me nasræu. Dušmani me bijesni opkoljuju, 10bešæutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, 11Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore; 12slièni lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviæu što vreba u potaji. 13Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život maèem spasi, 14a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. 15A ja æu u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit æu ga se nagledati.

Chapter 18

1 Uèitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja 2Ljubim te, Jahve, kreposti moja! 3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, peæino moja kojoj se utjeèem, štite moj, snago spasenja moga, tvrðavo moja! 4Zazvat æu Jahvu, hvale predostojna, i od dušmana bit æu izbavljen. 5Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. 6Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi zaèu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 9Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 10On nagnu nebesa i siðe, pod nogama oblaci mu mraèni. 11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 13od blijeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. 14Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. 15Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 16Morska se dna pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 17On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 18Od protivnika moænog mene oslobodi, od dušmana mojih jaèih od mene. 19Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, 20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po èistoæi ruku mojih on me nagradi, 22jer èuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 23Odredbe njegove sve su mi pred oèima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 24do srži odan njemu sam bio, èuvam se grijeha svakoga. 25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, èistoæu ruku mojih vidje. 26S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvraæaš. 27S èovjekom èistim ti si èist, a lukavca izigravaš, 28jer narodu poniženu spasenje donosiš, a ponižavaš oèi ohole. 29Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 30s tobom udaram na èete dušmanske, s Bogom svojim preskaèem zidine. 31Savršeni su puti Gospodnji, i rijeè je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utjeèu. 32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, 34noge mi dade brze k'o u košute i postavi me na visine èvrste, 35ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. 36Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. 37Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posræu. 38Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. 39Obaram ih, ne mogu se diæi, padaju, pod nogama mi leže. 40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 41Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 42Vapiju u pomoæ - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. 43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. 44Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. 45Svaki moj šapat pokorno on sluša, sinovi tuðinci meni laskaju; 46sinovi tuðinski gube srèanost, izlaze dršæuæ' iz svojih utvrda. 47Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 49Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od èovjeka silnika spasavaš. 50Zato te slavim, Jahve, meðu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 51umnožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Chapter 19

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 3Dan danu to objavljuje, a noæ noæi glas predaje. 4Nije to rijeè, a ni govor nije, nije ni glas što se može èuti, 5al' po zemlji razliježe se jeka, rijeèi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator, 6te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div klièe kad prelijeæe stazu. 7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu. 8Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedoèanstvo Jahvino - neuka uèi; 9prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; èista je zapovijed Jahvina - oèi prosvjetljuje; 10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, 11dragocjeniji od zlata, od zlata èistoga, slaði od meda, meda samotoka. 12Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih èuva. 13Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oèisti me! 14Od oholosti èuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad æu biti neokaljan, èist od grijeha velikoga. 15Moje ti rijeèi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!

Chapter 20

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Uslišio te Jahve u dan nevolje, štitilo te ime Boga Jakovljeva! 3Poslao ti pomoæ iz Svetišta, branio te sa Siona! 4Spomenuo se svih ti prinosnica, bila mu mila paljenica tvoja! 5Udijelio ti što ti srce želi, ispunio sve namisli tvoje! 6Radovali se tvojoj pobjedi, u ime Boga svoga dizali stjegove! Ispunio Jahve svaku molbu tvoju! 7Znam evo: Jahve æe pobjedu dati svom pomazaniku, uslišit ga iz svetih nebesa snagom pobjedne desnice svoje. 8Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima, mi imenom Jahve, Boga našega! 9Oni posræu i padaju, mi se držimo i stojimo. 10Jahve, daruj pobjedu kralju, usliši nas u dan kad te zazovemo!

Chapter 21

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Jahve, zbog tvoje se moæi kralj veseli, zbog pomoæi tvoje radosno klièe. 3Ti mu ispuni želju srca, ne odbi molitve usana njegovih. 4Ti ga predusrete blagoslovima sretnim, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata. 5Za život te molio, i ti mu dade premnoge dane - za vijeke vjekova. 6Pomoæu tvojom slava je njegova velika, uresio si ga velièanstvom i sjajem. 7Ti ga uèini blagoslovom za vjekove, veseliš ga radošæu lica svojega. 8Doista, kralj se uzda u Jahvu i po dobroti Svevišnjega neæe se pokolebati. 9Tvoja ruka nek' pronaðe sve dušmane tvoje, desnica tvoja neka stigne one koji te mrze! 10Nek' budu kao u peæi ognjenoj kad se ukaže lice tvoje! Nek' ih Jahve gnjevom uništi, neka ih proguta oganj! 11Njihovo potomstvo satri sa zemlje i rod im iz sinova ljudskih. 12Ako li stanu zlo kovati protiv tebe, ako spremaju spletke, neæe uspjeti. 13Ti æeš ih natjerati u bijeg, svoj luk æeš usmjeriti na njih. 14Ustani, Jahve, u sili svojoj! Daj nam da pjesmama slavimo snagu tvoju!

Chapter 22

1 Zborovoði. Po napjevu "Košuta u zoru". Psalam. Davidov. 2Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. 3Bože moj, vièem danju, al'ne odvraæaš; noæu vapijem i nema mi poèinka. 4A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! 5U tebe se oèevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; 6k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. 7A ja, crv sam, a ne èovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. 8Koji me vode, podruguju se meni, razvlaèe usne, mašu glavom: 9"U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" 10Iz krila majèina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. 11Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majèina ti si Bog moj. 12Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. 13Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. 14Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i rièe. 15Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. 16Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. 17Opkolio me èopor pasa, rulje me zloèinaèke okružile. Probodoše mi ruke i noge, 18sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. 19Haljine moje dijele meðu sobom i kocku bacaju za odjeæu moju. 20Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoæ! 21Dušu moju istrgni maèu, iz šapa pasjih život moj. 22Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih! 23A sada, braæi æu svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit æu te usred zbora. 24"Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! 25Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je èuo." 26Zato æu te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete. 27Siromasi æe jesti i nasitit æe se, hvalit æe Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka! 28Spomenut æe se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim æe n§icÄe pasti sve obitelji pogana. 29Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima. 30Njemu æe se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja æe duša za njega živjeti, 31njemu æe služiti potomstvo moje. O Gospodu æe se pripovijedat' 32slijedeæem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu buduæem: "Ovo uèini Jahve!"

Chapter 23

1 Psalam. Davidov. Jahve je pastir moj: ni u èem ja ne oskudijevam; 2na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi 3i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. 4Pa da mi je i dolinom smrti proæi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. 5Trpezu preda mnom prostireš na oèi dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, èaša se moja prelijeva. 6Dobrota i milost pratit æe mene sve dane života moga. U Jahvinu æu domu prebivati kroz dane mnoge.

Chapter 24

1 Psalam. Davidov. Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. 2On ga na morima utemelji i na rijekama uèvrsti. 3Tko æe uziæi na Goru Jahvinu, tko æe stajati na svetom mjestu njegovu? 4Onaj u koga su ruke èiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. 5On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. 6Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva. 7"Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vjeène, da uniðe Kralj slave!" 8"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve silan i junaèan, Jahve silan u boju!" 9"Podignite, vrata, nadvratnike svoje dižite se, dveri vjeène, da uniðe Kralj slave!" 10"Tko je taj Kralj slave?" "Jahve nad Vojskama - on je Kralj slave!"

Chapter 25

1 Davidov. $ALEF K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju, $BET 2u tebe se uzdam, Bože moj: ne daj da se postidim, da se ne vesele nada mnom dušmani! $GIMEL 3Koji se u tebe uzdaju, postidjet se neæe: postidjet æe se koji se lako iznevjere. $DALET 4Pokaži mi, Jahve, svoje putove, nauèi me svojim stazama! $HE 5Istinom me svojom vodi i pouèi me, jer ti si Bog, moj Spasitelj: $VAU u tebe se pouzdajem svagda. $ZAJIN 6Spomeni se, Jahve, svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. $HET 7Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa, spomeni me se po svojoj ljubavi - radi dobrote svoje, o Jahve! $TET 8Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. $JOD 9On ponizne u pravdi vodi i uèi malene putu svome. $KAF 10Sve su staze Jahvine istina i ljubav za onog koji èuva Savez njegov i propise. $LAMED 11Jahve, radi svojeg imena grijeh moj mi oprosti, jer je velik. $MEM 12Ima li koga da se boji Jahve? On æe ga pouèiti kojim æe putem krenuti. $NUN 13Duša æe mu u sreæi poèivati, a potomci æe njegovi zaposjesti zemlju. $SAMEK 14Prisan je Jahve s onima koji ga se boje i Savez svoj objavljuje njima. $AJIN 15K Jahvi su svagda oèi moje upravljene, jer mi nogu izvlaèi iz zamke. $PE 16Pogledaj na me i smiluj se meni, jer osamljen sam i nevoljan. $SADE 17Odagnaj tjeskobe srca moga, iz bojazni mojih izbavi me! 18Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! $REŠ 19Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo i kakvom me mržnjom žestokom mrze. $ŠIN 20Èuvaj dušu moju, izbavi me: neæu se postidjeti, jer se tebi utekoh. $TAU 21Nedužnost i èestitost nek' me štite, jer u tebe se uzdam, o Jahve. 22Izbavi, Bože, Izraela iz sviju tjeskoba njegovih.

Chapter 26

1 Davidov. Dosudi mi pravo, Jahve, jer hodih u nedužnosti, i uzdajuæ' se u Jahvu ja se ne pokolebah. 2Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce. 3Jer tvoja je dobrota pred oèima mojim, u istini tvojoj ja hodim. 4S ljudima opakim ja ne sjedim i ne svraæam podlima. 5Mrsko mi je društvo zlotvora, i s bezbošcima sjesti ne želim. 6U nedužnosti ruke svoje perem i obilazim žrtvenik tvoj, Jahve, 7da tvoju hvalu javno razglasim i pripovijedam sva divna djela tvoja. 8O Jahve, ljubim dom u kojem prebivaš i mjesto gdje slava tvoja stoluje. 9Ne pogubi mi dušu s grešnicima ni život moj s krvolocima; 10na rukama je njihovim zloèin, a desnica im puna mita. 11A ja u nedužnosti svojoj hodim: izbavi me, milostiv mi budi. 12Noga mi stoji na pravu putu: u zborovima blagoslivljat æu Jahvu.

Chapter 27

1 Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je štit života moga: pred kime da strepim? 2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo žderu, protivnici moji i dušmani, oni posræu i padaju. 3Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. 4Za jedno molim Jahvu, samo to ja tražim: da živim u Domu Jahvinu sve dane života svoga, da uživam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. 5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovištu Šatora svoga, na hridinu on me uzdiže. 6I sada izdižem glavu iznad dušmana oko sebe. U njegovu æu Šatoru prinositi žrtve radosne, Jahvi æu pjevat' i klicati. 7Slušaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! 8Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. 9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoæi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Bože, Spasitelju moj! 10Ako me otac i mati ostave, Jahve æe me primiti. 11Nauèi me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. 12Bijesu dušmana mojih ne predaj me, jer ustadoše na mene svjedoci lažni koji dašæu nasiljem. 13Vjerujem da æu uživati dobra Jahvina u zemlji živih. 14U Jahvu se uzdaj, ojunaèi se, èvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!

Chapter 28

1 Davidov. K tebi, o Jahve, vapijem, hridino moja, ne ogluši se na me: da neuslišan ne postanem kao oni koji u grob silaze. 2Èuj moje zazivanje dok tebi vapijem, dok ruke uzdižem svetomu Hramu tvojem. 3Ne uzmi me s bezbožnicima i s onima koji èine bezakonje, koji govore slatko s bližnjima a u srcu im je pakost. 4Daj im po djelima njihovim i po zloæi njihovih nedjela! Po djelu ruku njihovih plati im, uzvrati im po njihovoj zasluzi! 5Jer ne mare za èine Jahvine ni za djelo ruku njegovih: nek' ih obori i više ne podigne! 6Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj. 7U njega se srce moje pouzdalo i pomoæ mi doðe; zato mi klièe srce i pjesmom njega slavim. 8Jahve je jakost narodu svome, tvrðava spasa svom pomazaniku. 9Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka!

Chapter 29

1 Psalam. Davidov. Prinesite Jahvi, o sinovi Božji, prinesite Jahvi slavu i moæ! 2Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu! 3Èuj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim! 4Èuj! Jahve u sili, Jahve u velièanstvu! 5Èuj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, 6i Liban skakuæe poput teleta, a Sirion kao mlado bivolèe! 7Èuj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene! 8Èuj! Jahve potresa pustinjom, Jahve potresa pustinjom kadeškom! 9Èuj! Od straha se mladÄe košute, prerano se mladÄe košute šumske. [3b] Èuj! Bog velièanstveni zagrmje, [9a] a u Hramu njegovu svi kliknuše: Slava! 10Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve - kralj dovijeka! 11Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje.

Chapter 30

1 Psalam. Pjesma za posveæenje Doma. Davidov. 2Velièam te, Jahve, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. 3Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio; 4Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio. 5Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! 6Jer samo za tren traje srdžba njegova, a èitav život dobrota njegova. Veèer donese suze, a jutro klicanje. 7U svojoj sreæi rekoh: "Neæu se pokolebati nikada!" 8Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali èim lice sakriješ, sav se uplašim. 9Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrðe Boga svojega: 10"Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siðem? Zar æe te prašina slaviti, zar æe naviještati vjernost tvoju?" 11Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoæ! 12Okrenuo si moj plaè u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošæu. 13Zato ti pjeva duša moja i neæe zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka æu te hvaliti!

Chapter 31

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Tebi se, Jahve, utjeèem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi! 3Prikloni k meni uho svoje, pohiti da me oslobodiš! Budi mi hrid zaštite, tvrðava spasenja. 4Jer ti si hrid moja, tvðava moja, radi svoga imena vodi me i ravnaj. 5Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, jer ti si moje utoèište. 6U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Bože vjerni. 7Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, a ja se u Jahvu uzdam. 8Radosno æu klicat' tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. 9Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo. 10Smiluj mi se, Jahve, jer sam u tjeskobi, od jada slabi mi oko, duša i tijelo. 11Život mi se troši u gorèini, ljeta moja u jecanju. U muci mi se iscrpila snaga i kosti su moje klonule. 12Dušmanima svojim postao sam ruglo, susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; koji me vide vani, bježe od mene. 13Nestalo me k'o mrtvaca iz sjeæanja ljudi, postadoh k'o razbijena posuda. 14Èujem šaputanje mnogih, užas odasvud: sastaju se protiv mene i smišljaju kako da mi život oduzmu. 15A ja se, Jahve, u tebe uzdam; govorim: Ti si Bog moj! 16U tvojoj je ruci sudbina moja: istrgni me iz ruke dušmana i onih koji me progone! 17Rasvijetli lice nad slugom svojim, po svojoj me dobroti spasi. 18Jahve, ne bilo me stid što tebe zazvah! Neka se postide zlotvori, nek' u Podzemlju zamuknu. 19Nek' zanijeme usne lažljive koje protiv pravednika govore drsko, oholo i prezirno. 20O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju èuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utjeèu naoèigled sinovima èovjeèjim. 21Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih. 22Blagoslovljen Jahve jer me obasu èudesnom dobrotom u gradu tvrdom. 23U tjeskobi svojoj veæ mišljah: "Odbaèen sam od pogleda tvoga." Ali ti si èuo glas mog zaziva dok sam tebi vapio. 24Ljubite Jahvu, svi sveti njegovi: èuva Jahve svoje vjernike, a po zasluzi vraæa onima koji postupaju oholo. 25Budite hrabri i jaka srca, svi koji se u Jahvu uzdate!

Chapter 32

1 Davidov. Pouèna pjesma. Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zloèin pokriven! 2Blago èovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u èijemu duhu nema prijevare! 3Prešutjet' sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. 4Danju i noæu ruka me tvoja tištala, snaga mi se trošila k'o za ljetnih žega. 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: "Priznat æu Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. 6Zato nek' ti se moli pobožnik svaki u èasu nevolje. Kad bujice silne navale, njega neæe stiæi. 7Utoèište ti si moje, od tjeskobe ti æeš me saèuvat', odjenut' me radošæu spasenja. 8Uèit æu te, put ti kazat' kojim ti je iæi, svjetovat æu te, oko æe moje bdjeti nad tobom. 9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš voðicama i uzdom, inaèe im se ne primièi! 10Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. 11Radujte se Jahvi i klièite, pravedni, klièite svi koji ste srca èestita!

Chapter 33

1 Pravednici, Jahvi klièite! Hvaliti ga pristoji se èestitima. 2Slavite Jahvu na harfi, na liri od deset žica velièajte njega! 3Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima. 4Jer prÓava je rijeè Jahvina i vjernost su sva djela njegova. 5On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine. 6Jahvinom su rijeèju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. 7Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. 8Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! 9Jer on reèe - i sve postade, naredi - i sve se stvori. 10Jahve razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. 11Naum Jahvin dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena. 12Blago narodu kojemu je Jahve Bog, Narodu koji on odabra sebi za baštinu! 13Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove èovjeèje. 14Iz svoga prebivališta motri sve stanovnike zemaljske: 15on je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. 16Ne spasava kralja vojska mnogobrojna, ne spasava velika sila junaka. 17Isprazno se od konja nadati spasenju, jaèina njegova ne izbavlja. 18Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: 19da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi. 20Naša se duša Jahvi nada, on je pomoæ i zaštita naša. 21Srce nam se u njemu raduje, u njegovo sveto ime mi se uzdamo. 22Neka dobrota tvoja, o Jahve, bude nad nama, kao što se mi u tebe uzdamo!

Chapter 34

1 Davidov. Kada se David pravio ludim pred Abimelekom, a on $ALEF 2Blagoslivljat æu Jahvu u svako doba, njegova æe mi hvala biti svagda na ustima! $BET 3Nek' se Jahvom duša moja hvali: nek' èuju ponizni i nek' se raduju! $GIMEL 4Velièajte sa mnom Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! $DALET 5Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. $HE 6U njega gledajte i razveselite se, da se ne postide lica vaša. $ZAJIN 7Eto, jadnik vapi, a Jahve ga èuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba. $HET 8Anðeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. $TET 9Kušajte i vidite kako dobar je Jahve: blago èovjeku koji se njemu utjeèe! $JOD 10Bojte se Jahve, vi sveti njegovi: ne trpe oskudice koji ga se boje. $KAF 11Osiromašiše moguænici i gladuju, a koji traže Jahvu ne trpe oskudice. $LAMED 12Doðite, djeco, i poslušajte me, uèit æu vas strahu Gospodnjem. $MEM 13O èovjeèe, ljubiš li život? Želiš li dane mnoge uživati dobra? $NUN 14Jezik svoj oda zla suspreži i usne od rijeèi prijevarnih! $SAMEK 15Zla se kloni, a èini dobro, traži mir i za njim idi! $PE 16Oèi Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove. $AJIN 17Lice se Jahvino okreæe protiv zloèinaca da im spomen zatre na zemlji. $SADE 18Pravednici zazivaju, i Jahve ih èuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. $KOF 19Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. $REŠ 20Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja. $ŠIN 21On èuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neæe slomiti. $TAU 22Opakost bezbošca ubija, platit æe koji mrze pravednika. 23Jahve izbavlja duše slugu svojih, i neæe platiti tko god se njemu utjeèe.

Chapter 35

1 Davidov. Optuži, Jahve, tužitelje moje i napadni one koji mene napadaju! 2Stavi oklop, uzmi štit svoj i ustani meni u pomoæ! 3Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, reci mojoj duši: "Ja sam tvoje spasenje." 4Nek' se smetu i postide koji život moj traže, nek' uzmaknu i nek' se posrame koji mi propast snuju! 5Nek' budu k'o pljeva na vjetru kad ih Anðeo Jahvin potjera! 6Mraèni i skliski bili im putovi kad ih Anðeo Jahvin bude gonio! 7Bez razloga napeše mi mrežu, bez razloga grob duši mojoj iskopaše. 8Propast æe ih stiæi iznenada, u mrežu koju napeše sami æe se uhvatiti, past æe u jamu što je iskopaše! 9A moja æe duše klicati u Jahvi, radovat æe se u spasenju njegovu. 10Sve æe kosti moje govoriti: Tko je, Jahve, poput tebe koji ubogog spasavaš od silnika, jadnika i siromaha od pljaèkaša? 11Ustadoše svjedoci opaki: pitaju me za ono što ne znam. 12Vraæaju mi zlo za dobro, duša moja zapada u osamu. 13U bolesti njihovoj nosio sam kostrijet, dušu svoju postom morio, i molitva mi se u krilo vraæala. 14Kao za prijateljem, za bratom - obilažah tužan; od žalosti se pogurih kao onaj što za majkom žali. 15A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, skupiše se protiv mene da udare iznenada, i bez prestanka oni me razdiru. 16Ruglom na ruglo iskušavaju me i zubima škripaju na mene. 17O Jahve, dokle æeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi lavovima jedino dobro moje! 18Zahvalit æu ti u velikom zboru, slavit æu te meðu pukom brojnim. 19Nek' se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek' ne namiguju oèima oni koji me nizašto mrze! 20Jer oni ne misle o miru, veæ spletke snuju protiv mirnih u zemlji. 21Razvaljuju svoja usta na me i govore: "Ha, ha, vidjesmo oèima svojim!" 22Ti sve vidiš, o Jahve! Nemoj šutjeti! Gospode, od mene se ne udaljuj! 23Preni se, ustani da me obraniš, Bože moj, Gospode, vodi parnicu moju! 24Po svojoj me pravdi sudi, Jahve, Bože moj, nek' se ne raduju nada mnom! 25Nek' ne misle u srcu: "Ispunila nam se želja!" Nek' ne reknu: "Progutali smo ga!" 26Nek' se postide i posrame svi zajedno koji se nesreæi mojoj raduju! Nek' se odjenu stidom i sramotom oni koji se podižu na me! 27Nek' radosno klièu kojima je pravo moje na srcu i nek' svagda govore: "Velik je Jahve! Milo mu je spasenje sluge njegova!" 28A moj æe jezik kazivati pravdu tvoju i hvalu tebi navijeke.

Chapter 36

1 Zborovoði. Od sluge Jahvina Davida. 2Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred oèima. 3Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi. 4Rijeèi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari. 5Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje. 6Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 7Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš. 8Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; 9site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš. 10U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošæu mi svjetlost vidimo. 11Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošæu svojom sve koji su srca èestita. 12Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni. 13Gle, padoše koji èine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.

Chapter 37

1 Davidov. $ALEF Nemoj se žestiti na opake, zavidjet nemoj pakosnicima: 2kao trava brzo se osuše, k'o mlada zelen brzo uvenu. $BET 3U Jahvu se uzdaj i èini dobro, da smiješ stanovati u zemlji i živjeti u miru. 4Sva radost tvoja neka bude Jahve: on æe ispuniti želje tvoga srca! $GIMEL 5Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on æe sve voditi. 6Pravda æe tvoja zasjati k'o svjetlost i tvoje pravo k'o sunce podnevno. $DALET 7Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreæe, na èovjeka koji spletke kuje. $HE 8Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne uèiniš. 9Jer æe biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit æe zemlju. $VAU 10Još malo i nestat æe bezbožnika: mjesto æeš njegovo tražiti, a njega više nema. 11Zemlju æe posjedovati krotki, obilje mira oni æe uživat'. $ZAJIN 12Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguæe na njega. 13A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi. $HET 14Maè potežu bezbošci i zapinju lukove da obore jadnika i siromaha, da pokolju one koji hode pravim putem. 15Maèem æe vlastito srce probiti, slomit æe se njihovi lukovi. $TET 16Bolje je i malo u pravednika no golemo blago u zlotvora: 17jer æe se ruke zlotvora slomiti, a Jahve je oslon pravedniku. $JOD 18Jahve se brine za život èestitih, dovijeka æe trajati baština njihova. 19Neæe se postidjeti u vrijeme nevolje, bit æe siti u danima gladi. $KAF 20A bezbožnici æe propasti, dušmani Jahvini povenut æe k'o ures livada, poput dima se rasplinuti. $LAMED 21Bezbožnik zaima, ali ne vraæa, pravednik se sažaljeva i daje. 22Oni koje Jahve blagoslovi baštinit æe zemlju, a koje prokune bit æe zatrti. $MEM 23Jahve vodi i uèvršæuje korake èovjeku i mio mu je put njegov. 24Ako i posrne, ne pada jer ga Jahve drži za ruku. $NUN 25Mlad bijah i ostarjeh, al' ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. 26Uvijek je milosrdan i u zajam daje, na njegovu je potomstvu blagoslov. $SAMEK 27Zla se kloni i èini dobro, i ostat æeš dovijeka. 28Jer Jahve ljubi pravdu i pobožnika svojih ne ostavlja. $AJIN Zauvijek æe biti zatrti zlikovci, istrijebit æe se potomstvo bezbožnika. 29Zemlju æe posjedovati pravednici i živjet æe na njoj dovijeka. $PE 30Pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo. 31Zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi. $SADE 32Bezbožnik vreba pravednoga i smišlja da ga usmrti. 33Jahve ga neæe ostaviti u njegovoj vlasti i neæe dopustiti da ga na sudu osude. $KOF 34U Jahvu se uzdaj i drži se puta njegova: on æe te uzvisit' i baštinit æeš zemlju; radostan æeš gledati propast bezbožnih. $REŠ 35Vidjeh obijesna zlotvora gdje se k'o cedar krošnjat širi. 36Proðoh, i gle - nema ga više; potražih ga i ne naðoh. $ŠIN 37Promatraj èestita i gledaj neporoèna: mirotvorac ima potomstvo. 38A grešnici bit æe svi iskorijenjeni, istrijebit æe se zlikovaèko sjeme. $TAU 39Od Jahve dolazi spas pravednicima, on im je zaklon u vrijeme nevolje. 40Jahve im pomaže, on ih izbavlja: on æe ih izbaviti od zlotvora i spasiti, jer u njemu traže okrilje.

Chapter 38

1 Psalam. Davidov. Za spomen. 2Jahve, u srdžbi svojoj nemoj ne karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. 3Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: 4na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. 5Zloæe moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. 6Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. 7Pogurih se sav i zgrèih, povazdan lutam žalostan. 8Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. 9Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. 10O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. 11Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida oèinjeg gasi se. 12Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. 13Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreæu, propašæu mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. 14A ja sam kao gluh i ništa ne èujem i, kao nijem, usta ne otvaram. 15Postadoh k'o èovjek koji ne èuje i koji u ustima nema odgovora. 16Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti æeš me uslišati, Jahve, Bože moj! 17Rekoh: "Nek' se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek' se ne uzdižu nada mnom!" 18Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. 19Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. 20A koji su bez razloga protiv mene, moæni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. 21Za dobro zlom mi uzvraæaju, protive mi se što tražim dobro. 22O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! 23Požuri se meni u pomoæ, Gospode, spase moj!

Chapter 39

1 Zborovoði. Jedutunu. Psalam. Davidov. 2Odluèio sam: "Èuvat æu put svoj da ne zgriješim jezikom; usta æu svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." 3Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorèa. 4U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: 5"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. 6Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki èovjek. 7Poput sjene èovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgræe, a ne zna tko æe ga pokupiti." 8A sada, èemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! 9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luðaku! 10Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti uèinio. 11Biè svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. 12Ti kaznama popravljaš èovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastaèeš: tek dašak je svaki èovjek. 13Èuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. 14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!

Chapter 40

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. 3Izvuèe me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu, korake moje ukrijepi. 4U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet æe mnogi i strah æe ih obuzeti: uzdanje æe svoje staviti u Jahvu. 5Blago èovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. 6Èudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli èudesne - ravna ti nema! Kazivat' ih i objavljivati želim, al' odveæ ih je da bi se nabrojit' mogli. 7Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. 8Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: 9Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim." 10Tvoju æu pravdu naviještat' u velikom zboru, i usta svojih zatvoriti neæu, o Jahve, sve ti je znano. 11Tvoju pravdu neæu kriti u srcu, kazivat æu vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neæu dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini. 12A ti, o Jahve, milosrða mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda èuvaju. 13Jer me okružiše nesreæe nebrojene, krivice me moje sustigoše da gledat' ne mogu: više ih je no vlasi na glavi, i srce mi je stoga klonulo. 14Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš; Gospodine, u pomoæ mi pohitaj! 15Neka se postide i smetu svi koji mi o glavi rade. Nek' uzmaknu i neka se posrame koji se nesreæi mojoj raduju! 16Neka se skamene u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu! 17Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji te traže! Neka govore svagda: "Velik je Jahve!" svi koji spasenje tvoje ljube. 18Bijedan sam ja i nevoljan, al' Jahve se brine za me. Ti si pomoæ moja i moj spasitelj; o Bože moj, ne kasni!

Chapter 41

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Blago onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje Jahve æe ga spasiti! 3Jahve æe ga štititi i živa saèuvati, sreæu mu dati na zemlji i neæe ga predati na volju dušmanima. 4Jahve æe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu okrenuti u snagu. 5Zavapih: "Jahve, smiluj mi se, iscijeli mi dušu jer tebi sagriješih!" 6Neprijatelji zlo govore o meni: "Kad æe umrijeti i kad æe mu nestati imena?" 7I doðe li tko da me posjeti, himbeno govori, u srcu pakosti skuplja i vani opada. 8Mrzitelji moji svi složno šapuæu o meni; zlo mi dosuðuju: 9"Pogubna se pošast na nj oborila." Ili: "Tko jednom leže, više ne ustaje." 10Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže. 11A ti, Jahve, smiluj se meni i podigni me da im mogu uzvratiti. 12Po tome æu znati da sam mio tebi: što se dušmanin moj neæe veseliti nada mnom. 13A mene æeš zdrava uzdržati i pred svoje me lice staviti dovijeka. 14Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!

Chapter 42

1 Zborovoði. Pouèna pjesma. Sinova Korahovih. 2Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja èezne, Bože, za tobom. 3Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada æu doæi i lice Božje gledati? 4Suze su kruh moj danju i noæu, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 5Duša moja gine kada se spomenem kako koraèah u mnoštvu predvodeæ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveèanoj. 6Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 7Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeðoše. 9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noæu pjesmom æu hvalit' Boga života svog. 10Reæi æu Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?" 11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 12Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 43

1 Dosudi mi pravo, Bože, i povedi parbu moju protiv èeljadi bezbožne, izbavi me od èovjeka zlobna i opaka! 2Jer ti si, Bože, zaklon moj: zašto me odbacuješ? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? 3Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek' me vode, nek' me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje! 4I pristupit æu Božjem žrtveniku, Bogu, radosti svojoj. Harfom æu slaviti tebe, Bože, o Bože moj! 5Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet æu ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Chapter 44

1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma. 2Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. 3Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio. 4Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. 5Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu. 6Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše. 7U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao. 8Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze. 9Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. 10A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim. 11Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši. 12Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce. 13U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. 14Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas. 15Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama. 16Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva 17zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina. 18Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, 19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, 20kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom. 21Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli: 22zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca! 23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. 24Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! 25Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu? 26Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. 27Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!

Chapter 45

1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Pouèna pjesma. Svadbena pjesma. 2Iz srca mi naviru rijeèi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. 3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. 4Pripaši maè uz bedra, junaèe, ogrni se sjajem i velièanstvom! 5Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! 6Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. 7Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! 8Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 9Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. 10Kraljevske ti kæeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. 11"Slušaj, kæeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! 12Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. 13Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda." 14Sva lijepa koraèa kæi kraljeva u haljinama zlatom vezenim. 15U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. 16S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. 17Oce tvoje naslijedit æe tvoji sinovi, postavit æeš ih knezovima na svoj zemlji. 18Iz koljena u koljeno naviještat æe ime tvoje, hvalit æe te narodi u vijeke vjekova.

Chapter 46

1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Po napjevu "Djevice". Pjesma. 2Bog nam je zaklon i utvrda, pomoænik spreman u nevolji. 3Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more. 4Nek' buèe i bjesne valovi morski, nek' bregovi dršæu od žestine njihove: s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! 5Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. 6Bog je sred njega, poljuljat se neæe, od rane zore Bog mu pomaže. 7Ma bješnjeli puci, rušila se carstva, kad glas njegov zagrmi, zemlja se rastopi: 8s nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev! 9Doðite, gledajte djela Jahvina, strahote koje on na zemlji uèini. 10Do nakraj zemlje on ratove prekida, lukove krši i lomi koplja, štitove ognjem sažiže. 11Prestanite i znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! 12S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev!

Chapter 47

1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. 2Narodi svi, plješæite rukama, klièite Bogu glasom radosnim. 3Jer Jahve je to - svevišnji, strašan, kralj velik nad zemljom svom. 4Narode je nama podložio, pogane stavio pod noge naše, 5baštinu nam odabrao - ponos Jakova, svoga ljubimca. 6Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje. 7Pjevajte Bogu, pjevajte, pjevajte kralju našemu, pjevajte! 8Jer on je kralj nad zemljom svom, pjevajte Bogu, pjevaèi vrsni! 9Bog kraljuje nad narodima, stoluje Bog na svetom prijestolju. 10Prvaci se pribiru poganski k narodu Boga Abrahamova. Božji su svi vlastodršci zemlje, nad svima on je uzvišen.

Chapter 48

1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. 2Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega. 3Sveto brdo njegovo, brijeg velièanstven, radost je zemlji svoj. Gora Sion, na krajnjem sjeveru, grad je Kralja velikog. 4Bog u kulama njegovim jakom se pokaza utvrdom. 5Jer gle, složiše se kraljevi, navališe zajedno. 6Èim vidješe, zapanjiše se i zbunjeni u bijeg nagnuše. 7Ondje ih trepet obuze kao muka porodilje, 8kao kad vjetar istoèni razbija brodove taršiške. 9Što smo èuli, sada vidimo: grad Jahve nad Vojskama, grad Boga našega - Bog ga utvrdi dovijeka. 10Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote usred Hrama tvojega. 11Kao ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja do nakraj zemlje doseže. Puna je pravde desnica tvoja; neka se raduje brdo sionsko! 12Neka klièu gradovi Judini zbog tvojih sudova! 13Obiðite Sion i proðite njime, prebrojite kule njegove! 14Pogledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko dvorove: da biste kazivali buduæem koljenu: 15"Takav je Bog, Bog naš zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi!"

Chapter 49

1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. 2Poslušajte ovo, svi narodi, èujte, svi stanovnici zemlje, 3vi, djeco puka, i vi, odliènici, bogati i siromašni zajedno! 4Moja æe usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. 5K pouènoj izreci priklonit æu uho, uz harfu æu izložit' svoju zagonetku. 6Što da se bojim u danima nesreæe kad me opkoli zloba izdajica 7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? 8TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: 9životu je cijena previsoka, i nikada je neæe platiti 10tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. 11Jer, i mudri umiru, pogiba i luðak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. 12Grobovi im kuæe zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. 13Èovjek koji nerazumno živi slièan je stoci koja ugiba. 14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreæi: 15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova æe lika brzo nestati, Podzemlje æe im biti postojbina. 16A moju æe dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. 17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveæa blago doma njegova: 18kad umre, ništa neæe ponijeti sa sobom, i blago njegovo neæe s njime siæi. 19Ako se u životu držao sretnim - "Govorit æe se da ti je dobro bilo!" - 20i on æe doæi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neæe. 21Èovjek koji nerazumno živi slièan je stoci koja ugiba.

Chapter 50

1 Psalam. Asafov. Bog nad bogovima, Jahve, govori i zove zemlju od izlaza sunèeva do zalaza. 2Sa Siona predivnog Bog zablista: 3Bog naš dolazi i ne šuti. Pred njim ide oganj što proždire, oko njega silna bjesni oluja. 4On zove nebesa odozgo i zemlju da sudi narodu svojemu: 5"Saberite mi sve pobožnike koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše!" 6Nebesa objavljuju pravednost njegovu: on je Bog sudac! 7"Slušaj, narode moj, ja æu govoriti, o Izraele, svjedoèit æu protiv tebe: ja, Bog - Bog tvoj! 8Ne korim te zbog žrtava tvojih - paljenice su tvoje svagda preda mnom. 9Neæu od doma tvog' uzet junca, ni jaraca iz tvojih torova: 10tÓa moje su sve životinje šumske, tisuæe zvjeradi u gorama mojim. 11Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se mièe u poljima. 12Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. 13Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? 14Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje! 15I zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit æu te, a ti æeš me slaviti." 16A grešniku Bog progovara: "Što tumaèiš naredbe moje, što meæeš u usta Savez moj? 17Ti, komu stega ne prija, te rijeèi moje iza leða bacaš? 18Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. 19Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. 20U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. 21Sve si to èinio, a ja da šutim? Zar misliš da sam ja tebi slièan? Pokarat æu te i stavit æu ti sve to pred oèi." 22Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim i nitko vas spasiti neæe. 23Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim - njemu æu pokazati spasenje svoje.

Chapter 51

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2 Kad je k Davidu došao prorok Natan poslije njegova grijeha 3Smiluj mi se, Bože, po milosrðu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! 4Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg oèisti! 5Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 6Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i uèinio što je zlo pred tobom: pravedan æeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš. 7Evo, grešan sam veæ roðen, u grijehu me zaèe majka moja. 8Evo, ti ljubiš srce iskreno, u dubini duše uèiš me mudrosti. 9Poškropi me izopom da se oèistim, operi me, i bit æu bjelji od snijega! 10Objavi mi radost i veselje, nek' se obraduju kosti satrvene! 11Odvrati lice od grijeha mojih, izbriši svu moju krivicu! 12Èisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! 13Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene! 14Vrati mi radost svoga spasenja i uèvrsti me duhom spremnim! 15Uèit æu bezakonike tvojim stazama, i grešnici tebi æe se obraæati. 16Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek' mi jezik klièe pravednosti tvojoj! 17Otvori, Gospodine, usne moje, i usta æe moja naviještati hvalu tvoju. 18Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. 19Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, neæeš prezreti. 20U svojoj dobroti milostiv budi Sionu i opet sagradi jeruzalemske zidine! 21Tada æe ti biti mile žrtve pravedne i tad æe se prinosit' teoci na žrtveniku tvojemu.

Chapter 52

1 Zborovoði. Pouèna pjesma. Davidova. 2 Kad je Edomac Doeg Šaulu javio: "David je ušao u kuæu Abimelekovu. 3Što se to hvališ pakošæu, silnièe nesmiljeni? 4Neprestano snuješ o propasti, jezik ti je britva nabrušena, spletkaru! 5Zlo voliš više nego dobro, i laž više nego pravednost! 6Mili su ti pogubni govori, lažljivi jezièe! 7Bog æe te zato satrti, zauvijek te ukloniti; išèupat æe te iz tvog šatora, iskorijeniti iz zemlje živih. 8Pravednici æe gledati s užasom i njemu se smijati: 9"Gle èovjeka koji ne uze Boga za svoju zaštitu, veæ se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zloèinima!" 10A ja, k'o zelena maslina u Domu Božjem, uzdam se u Božju dobrotu dovijeka. 11Hvalit æu te svagda što si to uèinio i slavit æu tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobožnika.

Chapter 53

1 Zborovoði. Prema napjevu "Bolest". Pouèna pjesma. Davidova. 2Bezumnik reèe u srcu: "Nema Boga!" Pokvareni rade gadosti; nitko da èini dobro. 3Bog s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. 4No svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da èini dobro - nikoga nema. 5Neæe li se urazumiti svi što èine bezakonje, koji proždiru narod moj kao da jedu kruh? Boga oni ne zazivlju: 6od straha æe drhtat' gdje straha i nema jer Bog æe rasuti kosti onih koji tebe opsjedaju, bit æe posramljeni jer æe ih Bog odbaciti. 7O, neka doðe sa Siona spas Izraelu! Kad Bog promijeni udes naroda svoga, klicat æe Jakov, radovat' se Izrael.

Chapter 54

1 Zborovoði. Uza žièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova. 2 Kad su Zifijci došli k Šaulu govoreæi: "David se kod nas 3Spasi me, Bože, svojim imenom i jakošæu svojom izbori mi pravdu! 4Poslušaj, Bože, moju molitvu i usliši rijeèi usta mojih! 5Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici: na Boga se ne osvræu. 6Evo, Bog mi pomaže, Gospodin krijepi život moj. 7Okreni nesreæu na dušmane moje, zatri ih u vjernosti svojoj. 8Od srca rado æu ti žrtvovati, slavit æu ti ime, Jahve, jer je dobrostivo, 9jer ti me izbavi iz svake nevolje, i oko moje vidje postiðene moje dušmane.

Chapter 55

1 Zborovoði. Uza žièana glazbala. Pouèna pjesma. Davidova. 2Poèuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj: 3obazri se na me i usliši me! Muèim se u svojoj tjeskobi, 4zbuni me vika dušmanska i tlaèenje grešnièko. Navališe na me nesreæom, bijesno me progone. 5Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. 6Užas me i trepet hvata, groza me obuze. 7Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoèinem! 8Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; 9brzo bih si potražio sklonište od bijesne oluje i vihora." 10Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svaðu vidim u gradu; 11danju i noæu zidinama kruže; bezakonja su i nevolje u njemu. 12Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. 13Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. 14Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik 15s kojim sam slatko drugovao i složno hodismo u Domu Božjemu. 16Smrt neka ih zaskoèi, živi nek' siðu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. 17A ja æu Boga prizvati, i Jahve æe me spasiti. 18Veèerom, jutrom i o podne tužan æu jecati, i on æe èuti vapaj moj. 19Dat æe mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. 20Bog æe èuti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. 21Podižu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. 22Usta su im glaða od maslaca, a srce ratoborno; rijeèi blaže od ulja, a oni - isukani maèevi. 23Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on æe te pokrijepiti: neæe dati da ikada posrne pravednik. 24A njih ti, o Bože, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana neæe doživjeti! A ja se u tebe uzdam!

Chapter 56

1 Zborovoði. Prema napjevu "Golubica nijema u daljini". Davidov. Miktam. Kad su ga u Gatu uhitili Filistejci. 2Smiluj mi se, moj Bože, jer me dušmanin hoæe zgaziti, napadaè me moj neprestano tlaèi. 3Dušmani moji nasræu na me povazdan, mnogo ih je koji se na me obaraju. Svevišnji, 4kad me strah spopadne, u te æu se uzdati. 5Božje obeæanje slavim, u Boga ja se uzdam i neæu se bojati: što mi može uèiniti smrtnik? 6Od jutra do veèeri obružuju me, svi naumi njihovi meni su na zlo. 7Sastaju se i vrebaju, paze mi na korake, o glavi mi rade. 8Plati im prema bezakonju, u gnjevu, o Bože, obori pogane! 9Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj? 10Moji æe dušmani uzmaknuti èim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene! 11Božje obeæanje slavim, 12u Jahvu se uzdam i neæu se bojati: što mi može uèiniti èovjek? 13Vežu me zavjeti koje uèinih tebi, o Bože: prinijet æu ti žrtve zahvalne 14jer si mi dušu od smrti spasio. Ti si oèuvao noge moje od pada, da pred Bogom hodim u svjetlosti živih.

Chapter 57

1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u peæinu. 2Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utjeèe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 3Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi èini dobro. 4Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! 5Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maè je naoštren. 6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 7Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! 8Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat æu i svirati. 9Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju. 10Hvalit æu te, Gospode, meðu narodima, meðu pucima pjevat æu tebi: 11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 12Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

Chapter 58

1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. 2Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi ljudski? 3Ne, veæ bezakonje smišljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde. 4Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe. 5U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši zaèepljuje 6da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vješta bajanju. 7O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima! 8K'o vode što hitro otjeèu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše. 9Nek' budu k'o puž koji se pužuæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide. 10Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese. 11Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi zlotvora. 12I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"

Chapter 59

1 Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuæu da ubije Davida. 2Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika! 3Izbavi me od bezakonika, od krvoloka spasi me! 4Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha: 5bez moje krivnje na me nasræu. Probudi se! Doði mi u pomoæ i pogledaj, 6Jahve, Bože nad Vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati! 7Uveèer se vraæaju, reže poput pasa i trèe po gradu. 8Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: "Tko nas èuje?" 9No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima. 10Jakosti moja, gledat æu na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrðe moje. 11Bog neka mi pohiti u susret, nek' me razveseli nad dušmanima mojim! 12Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošæu svojom, štite naš, Gospodine. 13Grijeh je svaka rijeè usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore! 14Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek' se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje! 15Uveèer se vraæaju, reže poput pasa i trèe po gradu. 16Nek' lutaju okolo tražeæi hranu; i kad se nasite, neka zavijaju. 17A ja æu opjevati silu tvoju i klicat æu jutrom milosrðu tvome, jer mi ti postade utoèište i sklonište u dan nevolje. 18Jakosti moja, tebi æu pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrðe moje.

Chapter 60

1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Miktam. Davidov. 2 Kad je David izišao protiv Aram Naharajima i protiv Aram Sobe i kad je Joab na povratku potukao dvanaest tisuæa Edomaca 3Bože, ti nas ÓodbÄaci i bojne nam redove prÓobi, razjari se, a sad nas opet vrati! 4Potrese zemlju, rasjeèe je, zatvori joj usjeline jer se poljuljala. 5Zlu si kob na svoj narod navalio, napio nas vinom omamnim. 6Al' si i stijeg dao vjernicima svojim da umaknu luku dušmanskom. 7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! 8Bog reèe u svom Svetištu: "Šekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu Sukot izmjeriti. 9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! 10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad Filistejcem slavit' pobjedu!" 11Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma? 12Zar neæeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar više neæeš, Bože, s èetama našim? 13Pomozi nam protiv dušmana, jer ljudska je pomoæ ništavna! 14S pomoæu Božjom hrabro æemo se boriti, a on æe zgaziti naše dušmane.

Chapter 61

1 Zborovoði. Uza žièana glazbala. Davidov. 2O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju! 3S kraja zemlje vapijem k tebi jer mi srce klonu. Dignut æeš me na liticu i pokoj mi dati, 4jer ti si moje sklonište, utvrda èvrsta protiv dušmana. 5O, da mi je stanovati uvijek u tvom šatoru, da se sklanjat' mogu pod okrilje tvoje! 6Jer ti, Bože, usliši molbe moje, dade mi baštinu onih što ime ti štuju. 7Kraljevim danima pridometni danÄa, kroz koljena mnoga nek' mu ljeta traju, 8nek' pred Bogom uvijek vlada; dobrotu i vjernost pošalji da ga èuvaju! 9Ovako æu pjevat svagda tvom imenu, dan za danom vršit' zavjete svoje.

Chapter 62

1 Zborovoði. Po Jedutunu. Psalam. Davidov. 2Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. 3Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati. 4Dokle æete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu? 5Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju. 6Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. 7Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neæu se pokolebati. 8U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utoèište. 9U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utoèište! 10Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca èovjeèja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. 11U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione. 12Bog rekao jedno, a ja dvoje èuo: 13"U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraæaš svakom po djelima."

Chapter 63

1 Psalam. Davidov. Dok David bijaše u Judejskoj pustinji. 2O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeða duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. 3U Svetištu sam tebe motrio gledajuæ' ti moæ i slavu. 4Ljubav je tvoja bolja od života, moje æe te usne slavit'. 5Tako æu te slavit' za života, u tvoje æu ime ruke dizati. 6Duša æe mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit æu te kliktavim ustima. 7Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noænim mislim na tebe. 8Ti postade meni pomoæ, klièem u sjeni krila tvojih. 9Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži. 10Oni što dušu u propast guraju neka siðu u dubinu zemlje, 11nek' vlasti maèa predani budu, nek' postanu plijen šakalima. 12A kralj æe se radovat' u Bogu, slavit æe se tko se kune njime, jer æe lašcima biti zaèepljena usta.

Chapter 64

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; od strašna dušmanina život mi èuvaj! 3Štiti me od mnoštva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora 4koji bruse jezike k'o maèeve, otrovne rijeèi izbacuju kao strijele, 5da iz potaje rane nedužna, da ga rane iznenada ne bojeæ' se nièega. 6Spremni su na djelo pakosno, snuju kako æe kradom zamke staviti i govore: "Tko æe nas vidjeti?" 7Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: pamet i srce èovjeèje bezdan su duboki. 8No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. 9Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni što ih vide: 10svi se boje, Božje djelo slave i misle o onom što on uèini. 11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjeèe, i klièu svim srcem èestiti.

Chapter 65

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Pjesma. 2Bože, tebi dolikuje hvalospjev sa Sionu, tebi se ispunja zavjet - 3ti molitve uslišuješ. Svaka pÓut dolazi k tebi 4pod teretom grijeha. Naši nas prijestupi taru, ti ih pomiruješ. 5Blažen kog izabra i k sebi uze: on boravi u dvorima tvojim. Daj da se nasitimo dobrima Doma tvoga i svetošæu tvoga Hrama. 6Èudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj, o Bože, spasenje naše, nado svih krajeva svijeta i mora dalekih. 7Uèvršæuješ bregove jakošæu svojom silom opasÄan. 8Krotiš huku mora, huku valova i buku naroda. 9Oni što žive nakraj svijeta boje se znamenja tvojih; dveri jutra i veèeri radošæu napunjaš. 10Ti pÓohodÄi zemlju i ti je nÓatopÄi, ÓobogatÄi nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni, ti pripravi ljudima žito. Ovako pripremi zemlju: 11brazde joj natopi, grude joj poravna; kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi. 12Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost nièe za stopama tvojim. 13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja, brežuljci se pašu radošæu. 14Njive se kite stadima, doline se pokrivaju žitom: svagdje klicanje, pjesma.

Chapter 66

1 Zborovoði. Pjesma. Psalam. 2Klièi Bogu, zemljo sva, opjevaj slavu imena njegova, podaj mu hvalu dostojnu. 3Recite Bogu: "Kako su potresna djela tvoja! Zbog velike sile tvoje dušmani ti laskaju. 4Sva zemlja nek' ti se klanja i nek' ti pjeva, neka pjeva tvom imenu!" 5Doðite i gledajte djela Božja: èuda uèini meðu sinovima ljudskim. 6On pretvori more u zemlju suhu te rijeku pregaziše. Stog' se njemu radujmo! 7Dovijeka vlada jakošæu svojom, oèi mu paze na narode da se ne izdignu ljudi buntovni. 8Blagoslivljajte, narodi, Boga našega, razglašujte hvalu njegovu! 9Našoj je duši darovao život i ne dade da nam posrne noga. 10Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebro. 11Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. 12Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, onda si pustio da odahnemo. 13S paljenicama æu u Dom tvoj uæi, zavjete ispuniti pred tobom 14što ih obeæaše usne moje, što ih usta moja u tjeskobi obrekoše. 15Prinijet æu ti paljenice s kadom ovnova, žrtvovati volove i jarad. 16Doðite, poèujte, koji se Boga bojite, pripovjedit æu što uèini duši mojoj! 17Na svoja sam usta njega zvao, jezikom ga hvalio. 18Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod. 19No Bog me uslišio: obazro se na glas molitve moje. 20Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!

Chapter 67

1 Zborovoði. Uza žièana glazbala. Psalam. Pjesma. 2Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, 3da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! 4Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 5Nek' se vesele i klièu narodi, jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji. 6Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 7Zemlja plodom urodila! Bog nas blagoslovio, Bog naš! 8Bog nas blagoslovio! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Chapter 68

1 Zborovoði. Davidov. Psalam. Pjesma. 2Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim! 3Kao što dim išèezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim! 4Pravedni neka se raduju, neka klikæu pred Bogom, neka klièu od radosti. 5Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i klièite pred njim! 6Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru. 7Napuštene okuæit æe Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji. 8Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom, 9tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela. 10Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu. 11Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu. 12Jahve rijeè zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika: 13kraljevi vojska bježe te bježe, domaæice plijen dijele. 14Dok vi poèivaste meðu stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žuækastim zlatom: 15ondje Svemoguæi razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu. 16Božanska je gora gora bašanska vrletna. 17Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve æe na njoj boraviti svagda! 18Božja su kola bezbrojna, tisuæu tisuæa: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! 19Na visinu uzaðe vodeæi sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga. 20Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj. 21Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja. 22Zaista, Bog æe satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima. 23Reèe Gospodin: "Iz Bašana æu ih dovesti, dovest æu ih iz dubine mora, 24da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana." 25Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište: 26sprijeda pjevaèi, za njima sviraèi, u sredini djevojke s bubnjiæima. 27"U sveèanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!" 28Predvodi ih najmlaði, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa èetama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi. 29Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas 30iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose! 31Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele! 32Nek' doðu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu! 33Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, 34koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Èuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: 35"Priznajte silu Božju!" Nad Izraelom velièanstvo njegovo, u oblacima sila njegova! 36Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moæ i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!

Chapter 69

1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. 2Spasi me, Bože: vode mi doðoše do grla! 3U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. 4Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oèi mi klonuše Boga mog èekajuæ'. 5Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrði su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? 6Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. 7Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! 8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. 9Tuðinac postadoh braæi i stranac djeci majke svoje. 10Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 11Dušu sam postom muèio, okrenulo mi se u ruglo. 12Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraèka. 13Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. 14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoæi! 15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. 16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! 17Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrðu pogledaj na me! 18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! 19Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! 20Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oèima svi koji me muèe. 21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; èekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne naðoh. 22U jelo mi žuèi umiješaše, u mojoj me žeði octom napojiše. 23Nek' im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! 24Nek' im potamne oèi da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! 25Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! 26Njihova kuæa nek' opusti, u njihovu šatoru nek' nitko ne stanuje! 27Jer su progonili koga ti pokara, bol poveæaše onomu koga ti rani. 28Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! 29Nek' budu izbrisani iz knjige živih, meðu pravednike neka se ne broje! 30A ja sam jadnik i bolnik - nek' me štiti tvoja pomoæ, o Bože! 31Božje æu ime hvaliti popijevkom, hvalit æu ga zahvalnicom. 32Bit æe to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. 33Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oživi srce, svima koji Boga tražite. 34Jer siromahe Jahve èuje, on ne prezire sužanja svojih. 35Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe. 36Jer Bog æe spasiti Sion - on æe sagradit' gradove Judine - tu æe oni stanovat', imati baštinu. 37Baštinit æe ga potomci slugu njegovih; prebivat æe u njemu oni što ljube ime Božje.

Chapter 70

1 Zborovoði. Davidov. Za spomen. 2O Bože, spasi me, Jahve, u pomoæ mi pohitaj! 3Nek' se postide i smetu svi koji mi o glavi rade! Nek' odstupe i nek' se posrame koji se nesreæi mojoj raduju! 4Nek' uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na me grohoæu! 5Neka klièu i nek' se vesele u tebi svi koji tebe traže! Neka govore svagda: "Velik je Bog!" svi koji spasenje tvoje ljube! 6A bijedan sam ja i nevoljan, o Bože, u pomoæ mi pohitaj! Ti si pomoæ moja i spasitelj; Jahve, ne kasni!

Chapter 71

1 Tebi si, Jahve, utjeèem, ne daj da se ikada postidim! 2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! 3Budi mi hrid utoèišta i èvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. 4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlaèitelja: 5jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! 6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majèina krila: u te se svagda uzdam. 7Mnogima postadoh èudo, jer ti si mi bio silna pomoæ. 8Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan! 9Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me! 10Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju: 11"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!" 12O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoæ! 13Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreæu! 14A ja æu se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleæ' te sve više. 15Ustima æu naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoæ tvoju: jer im ne znam broja. 16Kazivat æu silu Jahvinu, Gospode, slavit æu samo tvoju pravednost. 17Bože, ti mi bijaše uèitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam èudesa tvoja. 18Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima buduæima silu tvoju, 19i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom uèini velika djela. Bože, tko je kao ti! 20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti æeš me opet oživiti i opet me podiæi iz dubine zemlje. 21Poveæaj dostojanstvo moje i opet me utješi: 22A ja æu uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat æu ti u citaru, Sveèe Izraelov! 23Moje æe usne klicati pjevajuæ' tebi i moja duša koju si spasio. 24I moj æe jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiðeni i posramljeni oni što traže moju nesreæu.

Chapter 72

1 Salomonov. Bože, sud svoj daj kralju i svoju pravdu sinu kraljevu. 2Nek' puku tvojem sudi pravedno, siromasima po pravici! 3Nek' bregovi narodu urode mirom, a brežuljci pravdom. 4Sudit æe pravo ubogim puèanima, djeci siromaha donijet æe spasenje, a tlaèitelja on æe smrviti. 5I živjet æe dugo kao sunce i kao mjesec u sva pokoljenja. 6Siæi æe kao rosa na travu, kao kiša što natapa zemlju! 7U danima njegovim cvjetat æe pravda i mir velik - sve dok bude mjeseca. 8I vladat æe od mora do mora i od Rijeke do granica svijeta. 9Dušmani æe njegovi preda nj kleknuti i protivnici lizati prašinu. 10Kraljevi Taršiša i otoka nosit æe dare, vladari od Arabije i Sabe danak donositi. 11Klanjat æe mu se svi vladari, svi æe mu narodi služiti. 12On æe spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoænika nema; 13smilovat æe se ubogu i siromahu i spasit æe život nevoljniku: 14oslobodit æe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oèima krv njihova. 15Stog' neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije, nek' mole za njega svagda i neka ga blagoslivljaju! 16Nek' bude izobila žita u zemlji, po vrhuncima klasje neka šušti k'o Libanon! I cvjetali stanovnici gradova kao trava na livadi. 17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca, živjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaženima! 18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji jedini tvori èudesa! 19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka! Sva se zemlja napunila slave njegove! Tako neka bude. Amen! 20Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.

Chapter 73

1 Psalam. Asafov Kako je dobar Bog èestitima, Bog onima koji su èista srca! 2A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, 3jer zloèincima zavidjeh motreæi sreæu grešnika. 4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. 5Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. 6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. 7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. 8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. 9Ustima na nebo nasræu, a jezik se njihov obara na zemlju. 10Zato moj narod za njima leti i srèe obilne vode 11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?" 12Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgræu. 13Jesam li, dakle, samo ja uzalud èuvao srce èisto i u nedužnosti prao ruke 14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? 15Da sam kazao: "Govorit æu kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. 16Promišljah tada da bih spoznao: al' mi se uèini muèno u oèima mojim 17sve dok ne naðoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak. 18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. 19Kako uèas propadoše, nestaše, užas ih izjede! 20Kao što èovjek prezire san kad se probudi, tako æeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. 21Kad mi duša bijaše ojaðena, a bubrezi probodeni, 22bezumnik bijah bez razbora, k'o živinèe pred tobom. 23Al' æu odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: 24vodit æeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. 25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. 26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! 27Doista, propast æe oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. 28A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat æu sva tvoja djela na vratima Kæeri sionske.

Chapter 74

1 Pouèna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje? 2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namaèe kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario! 3Korakni k ruševinama vjeènim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj. 4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove. 5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari, 6sjekirom i maljem vrata mu razbijali. 7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena. 8Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!" 9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko meðu nama ne zna dokle ... 10Dokle æe se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoæe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? 11Zašto povlaèiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju? 12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! 13Ti svojom silom rasjeèe more, smrska glave nakazama u vodi. 14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. 15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne. 16Tvoj je dan i noæ je tvoja, ti uèvrsti mjesec i sunce; 17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. 18Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. 19Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! 20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. 21Ne daj da jadnik otiðe postiðen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! 22Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. 23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

Chapter 75

1 Zborovoði. Po napjevu "Ne razori!" Psalam. Asafov. Pjesma. 2Slavimo te, Bože, slavimo i zazivamo ime tvoje, pripovijedamo èudesa tvoja. 3"Kad odredim vrijeme, sudit æu po pravu. 4Pa neka se strese zemlja sa stanovnicima svojim, ja sam uèvrstio stupove njezine." 5Drznike opominjem: "Ne budite drski!" bezbožnike: "Ne budite tako rogati!" 6Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! 7Jer niti sa istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova ... 8Bog je koji sudi: ovoga snizuje, onog uzvisuje! 9Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, zaèinjena mirisnim travama; iz njega on napaja, do taloga æe ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta. 10A ja æu klicati dovijeka, pjevat æu Bogu Jakovljevu. 11Rogove æu polomiti bezbožniku, a pravednik æe podiæi glavu.

Chapter 76

1 Zborovoði. Uza žièana glazbala. Psalam. Asafov. Pjesma. 2Na glasu je Bog u Judeji, u Izraelu veliko je ime njegovo! 3U Šalemu je Šator njegov, na Sionu boravište. 4Tu polomi strijele lukovima, štitove, maèeve, sve oružje. 5Blistav si od svjetla, velièanstveniji od bregova drevnih. 6Opljaèkani su oni koji bijahu jaki srcem, i san svoj snivaju - klonuše ruke svim hrabrima. 7Od prijetnje tvoje, Bože Jakovljev, skameniše se kola i konji. 8Strašan si ti, i tko da opstane kraj žestine gnjeva tvojega. 9S neba reèe presudu - od straha zemlja zadrhta i zanijemje 10kad se diže Bog da sudi, da spasi uboge na zemlji. 11Jer æe te i bijes Edoma slaviti, i preživjeli iz Hamata štovat æe te. 12Zavjetujte i izvršite zavjete Jahvi, Bogu svojemu, svi oko njega neka donose darove Strašnome 13koji obuzdava oholost knezova, koji je strašan kraljevima zemlje.

Chapter 77

1 Zborovoði. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. 2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me èuje. 3U dan nevolje tražim Gospodina, noæu mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja. 4Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane. 5Vjeðe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 6Mislim na drevne dane i sjeæam se davnih godina; 7razmišljam noæu u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8"Hoæe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoæe li ikad još biti milostiv? 9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeæanje propalo za sva pokoljenja? 10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" 11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega." 12Spominjem se djela Jahvinih, sjeæam se tvojih pradavnih èudesa. 13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si uèinio. 14Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? 15Ti si Bog koji èudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. 16Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 17Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. 18Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe. 19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. 21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

Chapter 78

1 Pouèna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeèima usta mojih! 2Otvorit æu svoja usta na pouku, iznijet æu tajne iz vremena davnih. 3Ono što èusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, 4neæemo kriti djeci njihovoj, predat æemo buduæem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela èudesna što ih uèini. 5Svjedoèanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, 6da sazna buduæi naraštaj, i sinovi koji æe se roditi da djeci svojoj kazuju 7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, veæ da vrše zapovijedi njegove, 8kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. 9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leða. 10Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. 11Zaboraviše na djela njegova, na èudesa koja im pokaza. 12Pred njihovim ocima èinio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. 13On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. 14Danju ih vodio oblakom, a svu noæ ognjem blistavim. 15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. 16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. 17A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. 18Boga su kušali u srcima svojim ištuæ' jela svojoj pohlepnosti. 19Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? 20Eno, udari u hrid, i voda poteèe i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" 21Kad to zaèu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, 22jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoæ uzdaše. 23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, 24k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. 25Èovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. 26Probudi na nebu vjetar istoèni i svojom silom južnjak dovede. 27Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. 28Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. 29Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. 30Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, 31kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smræu prvake njihove i mladiæe pobi Izraelove. 32Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u èudesna djela njegova. 33I skonèa im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. 34Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; 35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. 36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. 37Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. 38A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; èesto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošæu. 39Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraæa se više. 40Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! 41Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeðahu Sveca Izraelova 42ne spominjuæ' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, 43ni znakova njegovih u Egiptu, ni èudesnih djela u polju Soanskom. 44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. 45Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. 46I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaèu. 47Vinograde im tuèom udari, a mrazom smokvike njihove. 48I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. 49Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anðele nesreæe. 50I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruèi pošasti. 51Pobi u Egiptu sve prvoroðeno, prvence u šatorju Hamovu. 52I povede narod svoj kao ovce i voðaše ih kao stado kroz pustinju. 53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. 54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. 55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. 56A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. 57Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. 58Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. 59Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. 60I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. 61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. 62Narod svoj prepusti maèu, raspali se na svoju baštinu. 63Mladiæe njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. 64Sveæenici njihovi padoše od maèa, ne zaplakaše Óudove njihove. 65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. 66Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vjeèitu zadade. 67On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, 68veæ odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. 69Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. 70Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovèjih; 71odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. 72I pasao ih je srcem èestitim i brižljivim rukama vodio.

Chapter 79

1 Psalam. Asafov. Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše, pretvoriše Jeruzalem u ruševine. 2Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. 3Krv im k'o vodu prolijevahu oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih pokopa. 4Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. 5Dokle još, Jahve? Zar æeš se svagda srditi? Zar æe ljubomora tvoja poput ognja gorjeti? 6Izlij gnjev na pogane koji te ne priznaju i na kraljevstva što ne zazivlju ime tvoje! 7Jer izjedoše Jakova i opustošiše boravište njegovo. 8Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje jer smo jadni i nevoljni. 9Pomozi nam, Bože, pomoæi naša, zbog slave imena svojega, oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga! 10Zašto da pogani govore: "TÓa gdje je njihov Bog?" Nek' se na poganima pokaže, pred oèima našim, kako osveæuješ prolivenu krv slugu svojih! 11Nek' do tebe dopru uzdasi sužanja, snagom svoje mišice poštedi predane smrti! 12A našim susjedima vrati sedmerostruko u krilo pogrdu koju naniješe tebi, o Jahve! 13A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, slavit æemo te dovijeka, kazivat æemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Chapter 80

1 Zborovoði. Po napjevu "Ljiljan svjedoèanstva". Asafov. Psalam. 2Pastiru Izraelov, poèuj, ti što vodiš Josipa k'o stado ovaca! Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj 3pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom: probudi silu svoju, priteci nam u pomoæ! 4Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 5Jahve, Bože nad Vojskama, dokle æeš plamtjeti, premda se moli narod tvoj? 6Dokle æeš nas hraniti kruhom suza i obilno pojiti suzama? 7Dokle æe se oko nas svaðat' susjedi i rugat' nam se naši dušmani? 8Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas! 9Ti prenese èokot iz Egipta, pogane istjera, a njega zasadi. 10Ti mu tlo pripravi, i on pusti korijenje i napuni zemlju. 11Sjena mu prekri bregove, lozje mu k'o Božji cedrovi. 12Mladice svoje ispruži do mora i svoje ogranke do Rijeke. 13Zašto si mu srušio ogradu da ga beru svi što putem prolaze, 14da ga pustoši vepar iz šume, da ga pasu poljske zvijeri? 15Vrati se, Bože nad Vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiði ovaj vinograd: 16zakrili što zasadi desnica tvoja, sina kog za se odgoji! 17Oni koji ga spališe i posjekoše nek' izginu od prijetnje lica tvojega! 18Tvoja ruka nek' bude nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèjim kog za se odgoji! 19Neæemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi æemo zazivati ime tvoje. 20Jahve, Bože nad Vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!

Chapter 81

1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Asafov. 2Kliknite Bogu, našoj jakosti, klièite Bogu Jakovljevu! 3Nek' zazvuèe žice, nek' se èuje bubanj, svirajte u milozvuènu harfu s citarom! 4Zatrubite u rog za mlaðaka, za uštapa, na svetkovinu našu! 5Jer to je propis Izraelu, zapovijed Boga Jakovljeva. 6Takav je zakon dao Josipu kad je izlazio iz zemlje Egipta. 7Šapat tajnovit èuh: "Oslobodih od tereta rame njegovo, ruke su mu slobodne od košare. 8U tjeskobi si zavapio i ja te izbavih; iz gromovna oblaka odgovorih tebi, iskušah te kod voda meripskih. 9Slušaj, puèe moj, i ja æu te opomenuti: o, da me poslušaš, Izraele! 10Nek' ne bude u tebe drugog boga i ne klanjaj se bogu tuðem! 11Ja sam Jahve, Bog tvoj koji te izvedoh iz Egipta: otvori svoja usta da ih napunim!" 12"Ali moj narod ne slušaše glasa moga, Izrael me ne posluša. 13Zato ga pustih okorjelom srcu njegovu: neka hodi kako mu se hoæe! 14O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, 15brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. 16Oni što ga sada mrze dodvarali bi mu se i njihov bi udes bio zapeèaæen zauvijek. 17A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz peæine.

Chapter 82

1 Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava. 2"Dokle æete sudit' krivo, iæ' na ruku bezbožnima? 3Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! 4Izbavite potlaèenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih!" 5Ne shvaæaju nit' razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. 6Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! 7Ali æete k'o svi ljudi umrijeti, past æete kao svatko od velikih!" 8Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda.

Chapter 83

1 Pjesma. Psalam. Asafov. 2Ne šuti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Bože! 3Jer evo: dušmani tvoji buèe, i mrzitelji tvoji glave podižu. 4Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv štiæenika tvojih. 5Govore: "Doðite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael više ne spominje!" 6Zaista, jednodušno se svjetuju i protiv tebe savez sklopiše: 7šatori edomski i Jišmaelci, Moapci i Hagrijci, 8Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira. 9I Asirci se s njima udružiše, pružiše ruke potomcima Lotovim. 10Uèini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: 11koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi. 12K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve voðe njihove 13koji jednodušno vikahu: "Osvojimo krajeve Božje!" 14Daj, o Bože, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. 15Kao što oganj proždire šumu, kao što plamen sažiže bregove, 16tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom žestinom! 17Pokrij im lice sramotom, da traže tvoje ime, Jahve! 18Neka se stide i plaše navijek, neka se posrame i neka izginu! 19Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Višnji nada svom zemljom.

Chapter 84

1 Zborovoði. Po napjevu "Tijesci". Sinova Korahovih. 2Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama! 3Duša mi gine i èezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo klièu Bogu živomu. 4I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje æe položiti mlade svoje: 5a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj! Blaženi koji prebivaju u Domu tvome slaveæ' te bez prestanka! 6Blažen komu je pomoæ u tebi dok se sprema na svete putove! 7Prolaze li suhom dolinom, u izvor je vode promeæu i prva je kiša u blagoslov odijeva. 8Snaga im raste od èasa do èasa: dok ne ugledaju Boga na Sionu. 9Jahve, Bože nad Vojskama, èuj molitvu moju, poslušaj, Bože Jakovljev! 10Pogledaj, štite naš, Bože, pogledaj lice pomazanika svoga! 11Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuæu drugih. Volim biti na pragu Doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika. 12Jahve, Bog, sunce je i štit: on daje milost i slavu. Ne uskraæuje Jahve dobara onima koji idu u nedužnosti. 13Jahve nad Vojskama, blago onom tko se u te uzda.

Chapter 85

1 Zborovoði. Sinova Korahovih. Psalam. 2Zavolje opet, Jahve, zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev. 3Otpusti krivnju narodu svome, pokri sve grijehe njegove. 4Suspregnu svu ljutinu svoju, odusta od žestine gnjeva svoga. 5Obnovi nas, Bože, Spasitelju naš, i odbaci zlovolju prema nama! 6Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, prenositi srdžbu svoju od koljena na koljeno? 7Zar nas neæeš opet oživiti da se narod tvoj raduje u tebi? 8Pokaži nam, Jahve, milosrðe svoje i daj nam svoje spasenje. 9Da poslušam što mi to Jahve govori: Jahve obeæava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. 10Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava æe njegova živjeti u zemlji našoj. 11Ljubav æe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti. 12Vjernost æe nicat' iz zemlje, Pravda æe gledat' s nebesa. 13Jahve æe dati blagoslov i sreæu, i zemlja naša urod svoj. 14Pravda æe stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.

Chapter 86

1 Molitva. Davidova. Prigni uho svoje, Jahve, i usliši me jer sam bijedan i ubog. 2Èuvaj dušu moju jer sam posveæen tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u te! Ti si moj Bog; 3o Gospode, smiluj mi se jer povazdan vapijem k tebi. 4Razveseli dušu sluge svoga jer k tebi, Jahve, dušu uzdižem. 5Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju. 6Slušaj, Jahve, molitvu moju i pazi na glas vapaja mog. 7U dan tjeskobe vapijem k tebi jer æeš me uslišati. 8Nema ti ravna meðu bozima, Gospode, nema djela kakvo je tvoje. 9Svi narodi što ih stvori doæi æe i klanjat' se tebi, o Jahve, i slavit æe ime tvoje. 10Jer ti si velik i èiniš èudesa: ti si jedini Bog. 11Uèi me, Jahve, svojemu putu da hodim vjeran tebi, usmjeri srce moje da se boji imena tvojega! 12Hvalit æu te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim, slavit æu ime tvoje dovijeka, 13jer tvoje ljubavi prema meni ima izobila, istrgao si moju dušu iz dubine Podzemlja. 14O Bože, oholice se digoše na me, mnoštvo silnika život mi vreba i nemaju tebe pred oèima. 15No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu - sama ljubav i vjernost. 16Pogledaj na me i smiluj se meni; daj svome sluzi snage svoje i spasi sina sluškinje svoje! 17Daj mi milostivo znak naklonosti svoje, da vide moji mrzitelji i da se postide, jer si mi ti, o Jahve, pomogao, ti me utješio.

Chapter 87

1 Sinova Korahovih. Psalam. Pjesma. Zdanje svoje na svetim gorama 2ljubi Jahve; draža su mu vrata sionska nego svi šatori Jakovljevi. 3Divote se govore o tebi, grade Božji! 4"Rahab i Babilon brojit æu k onima što me štuju; Filisteja i Tir i narod etiopski - i oni su roðeni ondje." 5O Sionu se govori: "Ovaj i onaj u njemu je roðen! Svevišnji ga utemelji!" 6Gospodin æe zapisati u knjigu naroda: "Ovi su roðeni ondje." 7I pjevat æe igrajuæi kolo: "Svi su izvori moji u tebi!"

Chapter 88

1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovoði. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Pouèna pjesma. Ezrahijca Hemana. 2Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noæu narièem pred tobom. 3Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome. 4Jer mi je duša zasiæena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. 5Broje me k onima što u grob silaze, postadoh slièan nemoæniku. 6Meðu mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku. 7Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. 8Teško me pritišæe ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš. 9Udaljio si od mene znance moje, Óuèini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaæi. 10Od nevolje oèi mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam. 11Zar na mrtvima èiniš èudesa? Zar æe sjene ustati i hvaliti tebe? 12Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? 13Zar se u tmini objavljuju èudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu? 14Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretjeèem. 15Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene? 16Bijedan sam i umirem veæ od djeèaštva, klonuh noseæi tvoje strahote. 17Preko mene prijeðoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše, 18okružuju me kao voda sveudilj, optjeèu me svi zajedno. 19Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.

Chapter 89

1 Pouèna pjesma. Ezrahijca Etana. 2O ljubavi Jahvinoj pjevat æu dovijeka, kroza sva koljena vjernost æu tvoju naviještati. 3Ti reèe: "Zavijeke je sazdana ljubav moja!" U nebu utemelji vjernost svoju: 4"Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: 5tvoje potomstvo održat æu dovijeka, za sva koljena sazdat æu prijestolje tvoje." 6Nebesa velièaju èudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih. 7TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi slièan meðu sinovima Božjim? 8Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe. 9Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje. 10Ti zapovijedaš buènome moru, obuzdavaš silu valova njegovih; 11ti sasjeèe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje. 12Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu; 13sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon klièu imenu tvojemu. 14Tvoja je mišica snažna, ruka èvrsta, desnica dignuta. 15Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koraèaju pred tobom. 16Blago narodu viènu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve, 17u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi. 18Jer ti si ures moæi njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša. 19Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. 20Nekoæ si u viðenju govorio pobožnima svojim: "Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh; 21naðoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah, 22da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi. 23Neæe ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja. 24Razbit æu pred njim protivnike njegove, pogubit æu mrzitelje njegove. 25Vjernost moja i dobrota bit æe s njime i u mome imenu rast æe mu snaga. 26Pružit æu njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. 27On æe me zvati: 'Oèe moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' 28A ja æu ga prvoroðencem uèiniti, najvišim meðu kraljevima svijeta. 29Njemu æu saèuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. 30Njegovo æu potomstvo uèiniti vjeènim i prijestolje mu kao dan nebeski. 31Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, 32ako li prestupe odredbe moje i ne budu èuvali zapovijedi mojih; 33šibom æu kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, 34ali mu naklonosti svoje oduzeti neæu niti æu prekršiti vjernosti svoje. 35Neæu povrijediti Saveza svojega i neæu poreæi obeæanja svoga. 36Jednom se zakleh svetošæu svojom: Davida prevariti neæu: 37potomstvo æe njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, 38ostat æe dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." 39A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga. 40Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi. 41Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci. 42Pljaèkaju ga svi što naiðu, na ruglo je susjedima svojim. 43Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove. 44Otupi oštricu maèa njegova, u boju mu ne pomože. 45Njegovu sjaju kraj uèini, njegovo prijestolje na zemlju obori. 46Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio. 47TÓa dokle æeš, Jahve? Zar æeš se uvijek skrivati? Hoæe li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti? 48Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio! 49Tko živ smrti vidjeti neæe? Tko æe od ruke Podzemlja dušu saèuvati? 50Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju? 51Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana 52s kojom nasræu dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasræu na korake pomazanika tvoga. 53Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!

Chapter 90

1 Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena. 2Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! 3Smrtnike u prah vraæaš i veliš: "Vratite se, sinovi ljudski!" 4Jer je tisuæu godina u oèima tvojim k'o juèerašnji dan koji je minuo i kao straža noæna. 5Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni: 6jutrom cvate i sva se zeleni, a uveèer - veæ se suši i vene. 7Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja. 8Naše si grijehe stavio pred svoje oèi, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega. 9Jer svi naši dani proðoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje. 10Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a veæina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. 11Tko æe mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju? 12Nauèi nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. 13Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle æeš? Milostiv budi slugama svojim! 14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da klièemo i da se veselimo u sve dane! 15Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali! 16Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 17Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.

Chapter 91

1 Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što poèivaš u sjeni Svemoguæega, 2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!" 3Jer on æe te osloboditi od zamke ptièarske, od kuge pogubne. 4Svojim æe te krilima zaštititi i pod njegova æeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! 5Neæeš se bojati strašila noænoga ni strelice što leti danju, 6ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. 7Pa nek' padaju tisuæe kraj tebe, deseci tisuæa s desne tvoje, tebi se neæe primaæi! 8Tek što okom pogledaš, veæ æeš vidjeti plaæu grešnika. 9Jer Jahve je zaklon tvoj, Višnjega odabra sebi za okrilje. 10Neæe te snaæi nesreæa, nevolja se neæe prikuèiti šatoru tvojemu. 11Jer anðelima svojim zapovjedi da te èuvaju na svim putima tvojim. 12Na rukama æe te nositi da se ne spotakneš o kamen. 13Nogom æeš gaziti lava i ljuticu, zgazit æeš laviæa i zmiju. 14Izbavit æu ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. 15Zazvat æe me, a ja æu ga uslišiti, s njim æu biti u nevolji, spasit æu ga i proslaviti. 16Nasitit æu ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."

Chapter 92

1 Psalam. Pjesma. Za dan subotnji. 2Dobro je slaviti Jahvu, pjevati imenu tvome, Svevišnji; 3naviještati jutrom ljubav tvoju i noæu vjernost tvoju, 4uz harfu od deset žica i liru, s pjesmom uz citaru. 5Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, klièem zbog djela ruku tvojih. 6Kako su silna djela tvoja, o Jahve, i duboki naumi tvoji! 7Bezuman èovjek ne spoznaje, luðak ne shvaæa. 8Sve ako bi bezbošci nicali k'o trava i cvali svi što zlo èine, odreðeni su za vjeènu propast; 9a ti, Jahve, dovijeka uzvišen ostaješ. 10Doista, dušmani tvoji, o Jahve, tvoji æe dušmani propasti; raspršit æe se svi što èine zlo. 11Rog si mi digao k'o u bivola, pomazao me uljem preèistim; 12i oko mi s visoka gleda dušmane i uho mirno sluša o onima što na me ustaju. 13K'o palma cvate pravednik i raste k'o cedar libanonski. 14Zasaðeni u Domu Jahvinu, cvatu u dvorima Boga našega. 15Rod donose i u starosti, soèni i puni svježine: 16da navijeste kako je pravedan Jahve, Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Chapter 93

1 Jahve kraljuje, u sjaj zaodjeven, Jahve zaodjeven moæi i opasan. Èvrsto stoji krug zemaljski, neæe se poljuljati. 2Èvrsto je prijestolje tvoje odiskona, ti si od vjeènosti! 3Rijeke podižu, Jahve, rijeke podižu glase svoje, rijeke podižu svoj buèni huk. 4Jaèi od glasova voda golemih, silniji od bijesnoga mora: silan je Jahve u visinama. 5Tvoja su obeæanja vjere predostojna, svetost je ures Doma tvojega, Jahve, u sve dane!

Chapter 94

1 Bože osvetnièe, Jahve, Bože osvetnièe, pokaži se. 2Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima! 3Dokle æe bezbošci, Jahve, dokle æe se bezbošci hvastati? 4Dokle æe brbljati, drsko govoriti, dokle æe se bezakonici hvastati? 5Tlaèe narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišæu; 6kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju 7i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!" 8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad æete se urazumiti? 9Onaj što uho zasadi da ne èuje? Koji stvori oko da ne vidi? 10Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uèi mudrosti? 11Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. 12Blago onom koga ti pouèavaš, Jahve, i uèiš Zakonu svojemu: 13da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu. 14Jer neæe Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neæe napustiti; 15jer æe se pravo dosuditi pravednosti i za njom æe iæi svi èestiti srcem. 16Tko æe ustati za me protiv zlotvora? Tko æe se zauzeti za me protiv zloèinaca? 17Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine. 18Èim pomislim: "Noga mi posræe", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. 19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele. 20Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? 21Nek' samo pritišæu dušu pravednog, nek' osuðuju krv nedužnu: 22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoèišta moga. 23Platit æe im bezakonje njihovo, njihovom æe ih zloæom istrijebiti, istrijebit æe ih Jahve, Bog naš.

Chapter 95

1 Doðite, klièimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome! 2Pred lice mu stupimo s hvalama, klièimo mu u pjesmama! 3Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima. 4U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina. 5Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje naèiniše ruke njegove. 6Doðite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori! 7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih èuva. O, da danas glas mu poslušate: 8"Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji 9gdje me iskušavahu oèevi vaši premda vidješe djela moja. 10Èetrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promièu moje putove.' 11Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neæe uæi u moj pokoj!'"

Chapter 96

1 Pjevajte Jahvi pjesmu novu! Pjevaj Jahvi, sva zemljo! 2Pjevajte Jahvi, hvalite ime njegovo! Navješæujte iz dana u dan spasenje njegovo, 3kazujte poganima njegovu slavu, svim narodima èudesa njegova. 4Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova! 5Ništavni su svi bozi naroda. Jahve stvori nebesa! 6Slava je i velièanstvo pred njim, sila i sjaj u Svetištu njegovu. 7Dajte Jahvi, narodna plemena, dajte Jahvi slavu i silu! 8Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uðite u dvorove njegove, 9poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva! 10Nek' se govori meðu poganima: "Jahve kraljuje!" Svijet on uèvrsti da se ne pomakne, narodima pravedno upravlja. 11Raduj se, nebo, i klièi, zemljo! Neka huèi more i što je u njemu! 12Nek' se raduje polje i što je na njemu, neka klikæe šumsko drveæe 13pred Jahvom, jer dolazi, jer dolazi suditi zemlji. Sudit æe svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.

Chapter 97

1 Jahve kraljuje: neka klièe zemlja, nek' se vesele otoci mnogi! 2Oblak i tama ovijaju njega, pravda i pravo temelji su prijestolja njegova. 3Oganj ide pred njim i sažiže okolo dušmane njegove. 4Munje mu svijet osvjetljuju; zemlja to vidi i strepi. 5Brda se tope pred Jahvom k'o vosak, pred vladarom zemlje sve. 6Nebesa navješæuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu. 7Nek' se postide svi što likove štuju i koji se hvale kumirima. Poklonite mu se, svi bozi! 8Sion radostan sluša, gradovi Judini klièu zbog tvojih sudova, o Jahve! 9Jer ti si, o Jahve, Svevišnji - nad svom zemljom, visoko, visoko nad bozima svima. 10Jahve ljubi one koji mrze na zlo, on èuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih. 11Svjetlost sviæe pravedniku i radost èestitima u srcu. 12Radujte se, pravednici, u Jahvi, slavite sveto ime njegovo!

Chapter 98

1 Psalam. Pjevajte Jahvi pjesmu novu, jer uèini djela èudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova. 2Jahve obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. 3Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu. Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. 4Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, klièi i pjevaj! 5Zapjevajte Jahvi uz citaru, uz citaru i uza zvuke harfe; 6uz trublje i zvuke rogova: klièite Jahvi kralju! 7Neka huèi more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! 8Rijeke nek' plješæu rukama, zajedno s njima neka se brda raduju! 9Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat æe krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici.

Chapter 99

1 Jahve kraljuje - nek' zadršæu narodi; sjedi nad kerubima - zemlja nek' se potrese! 2Velik je Jahve na Sionu, uzvišen nada sve narode. 3Nek' slave ime tvoje veliko i strašno: ono je sveto! 4Ti kralj si moæan koji ljubiš što je pravo, pravednost ti si utvrdio, pravo i pravednost vršiš u Jakovu. 5Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred podnožje njegovo: ono je sveto. 6Mojsije i Aron meðu sveæenicima njegovim i Samuel meðu onima koji zazivaju ime njegovo: zazivahu Jahvu, i on ih usliša. 7Iz stupa od oblaka govoraše njima: slušahu zapovijedi njegove i odredbe što ih dade. 8Jahve, Bože naš, ti si ih uslišivao; Bože, milostiv si bio njima premda si kažnjavao grijehe njihove. 9Uzvisujte Jahvu, Boga našega, padnite pred svetu goru njegovu: jer svet je Jahve, Bog naš.

Chapter 100

1 Psalam. Zahvalnica. Klièi Jahvi, zemljo sva! 2Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu doðite s radosnim klicanjem! 3Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove. 4Uðite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite! 5Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova.

Chapter 101

1 Davidov. Psalam. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Jahve, da zasviram! 2Razmatrat æu put savršenstva: kad li æeš k meni doæi? Hodit æu u nedužnosti srca u domu svojemu. 3Neæu stavljati pred oèi svoje ništa opako. Mrzim èovjeka koji èini zlo: on neæe biti uza me. 4Opako æe srce biti daleko od mene; o zlu neæu da znadem. 5Tko kleveæe bližnjeg u potaji, toga æu pogubiti. Èovjeka oholih oèiju i srca naduta ja ne podnosim. 6Pogled upravljam k vjernima na zemlji da sa mnom stanuju. Tko hodi putem nedužnim taj æe mi služiti. 7Neæe prebivati u kuæi mojoj tko spletke snuje. Tko govori laži, neæe opstati pred mojim oèima. 8Svaki æu dan istrebljivati sve zlikovce u zemlji; iskorijenit æu iz grada Jahvina sve koji èine bezakonje.

Chapter 102

1 Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva 2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe! 3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši! 4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj. 5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti. 6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše. 7Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini. 8Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu. 9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me. 10Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama 11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio. 12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave. 13A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena. 14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas! 15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove. 16Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje 17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj, 18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove. 19Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu. 20Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda 21da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane, 22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu 23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi. 24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane. 25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje. 26U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih. 27Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: 28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 29Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.

Chapter 103

1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo! 2Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobroèinstva njegova: 3on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; 4on ti od propasti èuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju; 5život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja. 6Jahve èini pravedna djela i potlaèenima vraæa pravicu, 7Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. 8Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. 9Jarostan nije za vjeèna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. 10Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaæa po našim krivnjama. 11Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje. 12Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša. 13Kako se otac smiluje djeèici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje. 14Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. 15Dani su èovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi; 16jedva ga dotakne vjetar, i veæ ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. 17Al' ljubav Jahvina vjeèna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova, 18nad onima što njegov Savez èuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše. 19Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaæa. 20Blagoslivljajte Jahvu, svi anðeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni rijeèi njegovoj! 21Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje èinite volju njegovu! 22Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!

Chapter 104

1 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, Jahve, Bože moj, silno si velik! Odjeven velièanstvom i ljepotom, 2svjetlošæu ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator, 3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ. 4Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega. 5Zemlju si stavio na stupove njene: neæe se poljuljati u vijeke vjekova, 6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 7na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše. 8Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio. 9Odredio si granicu koju ne smiju prijeæi, da opet ne pokriju zemlju. 10Izvore svraæaš u potoke što žubore meðu brdima. 11Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeð gase u njima. 12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meðu granama. 13Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiæuje plodom tvojih ruku. 14Ti daješ te nièe trava za stoku i bilje na korist èovjeku da izvede kruh iz zemlje 15i vino što razvedruje srce èovjeèje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce èovjeku. 16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 17Ondje se ptice gnijezde, u èempresu dom je rodin. 18Visoki bregovi daju kozorogu a peæine jazavcu sklonište. 19Ti si stvorio mjesec da oznaèuje vremena i sunce znade kada ima zaæi. 20Kad razastreš tmine i noæ se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske. 21Laviæi rièu za plijenom i od Boga hranu traže. 22Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje. 23Tad èovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veèeri. 24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uèinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 25Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike. 26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 27I sva ova biæa željno èekaju da ih nahraniš na vrijeme. 28Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. 29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraæaju. 30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. 31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 33Pjevat æu Jahvi dokle god živim, svirat æu Bogu svome dokle god me bude. 34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja æu se radovati u Jahvi. 35Nek' zloèinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!

Chapter 105

1 Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navješæujte meðu narodima djela njegova! 2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova èudesa! 3Dièite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih što traže Jahvu! 4Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice! 5Sjetite se èudesa koja uèini, njegovih èuda i sudova usta njegovih! 6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 7On je Jahve, Bog naš; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 8On se uvijek sjeæa svojega Saveza, rijeèi koju dade tisuæi naraštaja: 9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeèni Savez, 11govoreæi: "Tebi æu dati kanaansku zemlju kao dio u baštinu vašu." 12Kad ih još bješe malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridošlice u njoj, 13išli su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 14ali ne dopusti nikom da ih tlaèi, kažnjavaše zbog njih kraljeve: 15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uništi krušne. 17Pred njima èovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan. 18Sputaše uzama noge njegove, u gvožðe mu vrat staviše, 19dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga rijeè potvrdi. 20Kralj naredi da ga driješe, narÄodÄa poglavar oslobodi njega. 21Za domaæina ga stavi kuæi svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 22da velikaše njegove po volji uèi i starce njegove mudrosti da vodi. 23Tad Izrael u Egipat uðe, Jakov došljak bješe u Kamovoj zemlji. 24Narod svoj umnoži veoma, uèini ga jaèim od dušmana. 25Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 26Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 27Èinjahu meðu njima znake njegove i èudesa u Kamovoj zemlji. 28Posla tmine, i smrknu se, al' prkosiše oni rijeèima njegovim. 29U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 30Zemljom im žabe provrvješe, prodriješe i u dvore kraljevske. 31Reèe, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 32Mjesto kiše grÓad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 33Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 34Reèe, i skakavci doðoše i bezbrojne gusjenice s njima. 35U zemlji im proždriješe svu bilinu, proždriješe rod njihovih njiva. 36Pobi sve prvoroðene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bješe. 38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obnoæ sja. 40Zamoliše, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom poteèe kao rijeka. 42Tad se sjeti svete rijeèi svoje što je zada sluzi svome Abrahamu. 43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 44I dade im zemlje poganske, trud naroda baštiniše, 45da èuvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!

Chapter 106

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! 2Tko æe izreæ' djela moæi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? 3Blaženi što drže naredbe njegove i èine pravo u svako doba! 4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim 5da uživam sreæu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim. 6Zgriješismo kao oci naši, èinismo bezakonje, bezbožno radismo. 7Oci naši u Egiptu, nehajni za èudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, veæ na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru. 8Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju. 9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju. 10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. 11I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. 12Vjerovahu rijeèima njegovim i hvale mu pjevahu. 13Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu. 14Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoæi. 15I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla. 16Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. 17Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo. 18Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga. 19Naèiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. 20Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu. 21Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja èineæi 22i èudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. 23Veæ namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi. 24Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuæ' njegovoj rijeèi. 25Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina. 26Zakle se tada podignutom rukom: sve æe ih pokosit' u pustinji, 27potomstvo njino með' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. 28Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih. 29Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci. 30Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada. 31U zasluge to mu uðe u sva pokoljenja dovijeka. 32Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 33jer mu duh veæ ogorèiše, nesmotrenu rijeè izusti. 34I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio. 35S poganima miješahu se, nauèiše djela njina. 36Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka. 37Žrtvovahu sinove svoje i svoje kæeri zlodusima. 38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kæeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana, 39djelima se svojim uprljaše, uèiniše preljub svojim nedjelima. 40Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština. 41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. 42Muèili ih neprijatelji i tlaèili rukom svojom. 43Preèesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. 44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zaèu 45i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrðu svome. 46Uèini da naðu milost u onih što ih bjehu zarobili. 47Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. 48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"

Chapter 107

1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 4Lutahu pustinjom, u samoæi pustoj, puta ne nalazeæ' do naseljena grada. 5Gladni su bili, žeðu izmoreni, duša je klonula u njima. 6Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 7Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! 9Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 10U mraku sjeðahu i u tmini, sputani bijedom i gvožðima, 11jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 12Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 13Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 14Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 15Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! 16Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 17Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuæ' svoje opaèine: 18svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni doðoše. 19Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 20Rijeè svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! 22Nek' prinose žrtve zahvalnice i klièuæi nek' djela njegova kazuju! 23Oni koji laðama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 24oni vidješe djela Jahvina, èudesa njegova na puèini. 25On reèe i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 26Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 27Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 28Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 29Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 30Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za èudesa njegova sinovima ljudskim! 32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeæu staraca! 33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloæe žitelja njezinih. 35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje æe živjeti. 37Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 38I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 39Prorijeðeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 40Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuæu pustom lutaju. 41Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 42Videæ' to, èestiti neka se raduju, a zloæa neka sebi usta zaèepi! 43Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!

Chapter 108

1 Pjesma. Psalam. Davidov. 2Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje: pjevat æu i svirati. 3Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit æu zoru jutarnju. 4Hvalit æu te, Jahve, meðu narodima, meðu pucima tebi æu pjevati, 5jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka tvoja vjernost. 6Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 7Da ti se ljubimci izbave, desnicom pomozi, usliši nas! 8Bog reèe u svom Svetištu: "Šekem æu razdijelit' klièuæi, dolinu æu Sukot izmjeriti. 9Moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje! 10Moab je sud iz kojeg se umivam, na Edom æu baciti obuæu, nad Filistejcem slaviti pobjedu!" 11Tko æe me dovesti do utvrðena grada, tko æe me dovesti do Edoma? 12Zar neæeš ti, o Bože, što nas odbaci? Zar neæeš više, Bože, sa èetama našim? 13Pomozi nam protiv dušmana, jer je ljudska pomoæ ništavna! 14S Božjom pomoæu hrabro æemo se boriti, Bog æe zgaziti naše dušmane.

Chapter 109

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. Bože, diko moja, nemoj šutjeti! 2Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim, 3rijeèima me mržnje okružuju, bezrazložno me napadaju. 4Za moju me ljubav oni optužuju, a ja se samo molim. 5Uzvraæaju mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju. 6"Digni protiv njega bezbožnika i tužitelj nek' mu stane zdesna! 7Kad mu se bude sudilo, nek' bude osuðen, i molitva mu se za grijeh uzela! 8Dani njegovi nek' budu malobrojni, njegovu službu nek' dobije drugi! 9Djeca njegova nek' postanu siroèad, a njegova žena udovica! 10Nek' mu djeca budu skitnice, prosjaci, nek' budu baèena iz opustjelih domova! 11Nek' mu lihvar prigrabi sav posjed, tuðinci nek' razgrabe plod muke njegove! 12Nitko ne imao prema njemu samilosti, nitko se ne smilovao siroèadi njegovoj! 13Neka mu se zatre potomstvo, u drugome koljenu neka se utrne ime njegovo! 14Spominjao se Jahve grijeha njegovih, i grijeh njegove majke nek' se ne izbriše: 15nek budu svagda Jahvi pred oèima! Neka se sa zemlje izbriše spomen njihov!" 16Jer se ne spomenu da èini milosrðe, veæ proganjaše bijedna i uboga i u smrt gonjaše èovjeka srca shrvana. 17Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega! 18Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uðe u njega i kao ulje u kosti njegove. 19Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše! 20Tako nek' plati Jahve tužiteljima mojim koji zlo govore protiv duše moje! 21A ti, Jahve, Gospode, rad imena svog zauzmi se za me, spasi me jer je dobrostiva ljubav tvoja! 22Jer bijedan sam i ubog, i srce je moje ranjeno u meni. 23K'o sjena što se naginje ja nestajem, progone me kao skakavca. 24Od posta mi koljena klecaju i tijelo moje omrša. 25Ruglom sam njima postao, kimaju glavom kad me vide. 26Pomozi mi, Jahve, Bože moj, po doborti me svojoj spasi! 27Nek' upoznaju da je ovo ruka tvoja i da si ti ovo uèinio, Jahve! 28Oni nek' proklinju, ti blagoslivljaj; nek' se postide koji se na me podižu, a sluga tvoj nek' se raduje! 29Stidom nek' se odjenu tužitelji moji i sramotom svojom nek' se k'o plaštem pokriju! 30Slavit æu Jahvu iz svega grla i hvalit' ga u veliku mnoštvu 31jer stoji s desne siromahu da mu dušu spasi od sudaca.

Chapter 110

1 Psalam. Davidov. Rijeè Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama! 2Žezlo tvoje moæi protegnut æe Jahve sa Siona: vladaj posred svojih neprijatelja! 3Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva: kao rosa iz krila zorina uza te su mladi ratnici." 4Zakleo se Jahve i neæe se pokajati: "Dovijeka ti si sveæenik po redu Melkisedekovu!" 5Gospodin ti je zdesna, on æe oboriti kraljeve u dan gnjeva svojega. 6On æe sudit' narodima: bit æe trupla na gomile, po svoj zemlji raskoljenih glava. 7Na putu æe se napit' iz potoka, visoko æe dignuti glavu.

Chapter 111

1 Aleluja! $ALEF Hvalit æu Jahvu svim srcem svojim $BET u zboru pravednika, u zajednici njihovoj. $GIMEL 2Silna su djela Jahvina, $DALET nek' razmišljaju o njima svi koji ih ljube. $HE 3Sjajno je i velièanstveno djelo njegovo, $VAU i pravda njegova ostaje dovijeka. $ZAJIN 4Èudesima svojim spomen postavi, $HET blag je Jahve i milosrdan. $TET 5Hranu dade štovateljima svojim, $JOD dovijeka se sjeæa svoga Saveza. $KAF 6Silna djela svoja objavi svom narodu, $LAMED u posjed im dade zemlju pogana. $MEM 7Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, $NUN stalne su sve naredbe njegove, $SAMEK 8utvrðene za sva vremena, dovijeka, $AJIN sazdane na istini i na pravdi. $PE 9On posla spasenje svom narodu, $SADE Savez svoj postavi zauvijek: $KOF sveto je i èasno ime njegovo! $REŠ 10Poèetak mudrosti strah Gospodnji! $ŠIN Mudro èine koji ga poštuju. $TAU Slava njegova ostaje dovijeka!

Chapter 112

1 Aleluja! $ALEF Blago èovjeku koji se boji Jahve $BET i koji uživa u naredbama njegovim: $GIMEL 2moæno æe mu biti na zemlji potomstvo, $DALET na pravednu æe pokoljenju poèivati blagoslov. $HE 3Blagostanje i bogatstvo bit æe u domu njegovu, $VAU njegova pravednost ostaje dovijeka. $ZAJIN 4Èestitima sviæe k'o svjetlost u tami: $HET blag, milosrdan i pravedan Jahve. $TET 5Dobro je èovjeku koji je milostiv i daje u zajam, $JOD koji poslove svoje obavlja pravedno. $KAF 6Dovijeka neæe on posrnuti: $LAMED u vjeènome æe spomenu biti pravednik. $MEM 7Žalosne se vijesti neæe bojati, $NUN mirno je njegovo srce uzdajuæ' se u Jahvu. $SAMEK 8Hrabro mu je srce, nièeg se ne boji, $AJIN neprijatelje svoje prezire. $PE 9On prosipa, daje sirotinji: $SADE pravednost njegova ostaje dovijeka, $KOF njegovo æe se èelo slavno uzdiæi. $REŠ 10Ljutito æe to gledati bezbožnik, $ŠIN škrgutat æe zubima i venuti, $TAU propast æe želja opakih.

Chapter 113

1 Aleluja! Hvalite, sluge Jahvine, hvalite ime Jahvino! 2Blagoslovljeno ime Jahvino sada i dovijeka! 3Od istoka sunca do zalaska hvaljeno bilo ime Jahvino! 4Uzvišen je Jahve nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. 5Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje 6i gleda odozgo nebo i zemlju? 7Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha 8da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. 9Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne.

Chapter 114

1 Aleluja! Kad izaðe Izrael iz Egipta i kuæa Jakovljeva iz naroda barbarskog, 2Judeja mu posta svetište, a Izrael kraljevstvo njegovo. 3Vidje more i uzmaèe, a Jordan ustuknu. 4Bregovi skakahu poput ovnova i brežuljci poput jaganjaca. 5Što ti je, more, da uzmièeš? Jordane, zašto natrag okreæeš? 6Bregovi, zašto skaèete poput ovnova i vi, brežuljci, poput jaganjaca? 7Dršæi, zemljo, pred licem Gospodnjim, pred licem Boga Jakovljeva. 8On hrid pretvara u slap vodeni i stijenu u izvor vode.

Chapter 115

1 Ne nama, o Jahve, ne nama, veæ svom imenu slavu daj zbog ljubavi i vjernosti svoje. 2Zašto da govore pogani: "TÓa gdje je Bog njihov?" 3Naš je Bog na nebesima, sve što mu se svidi to uèini. 4Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. 5Usta imaju, a ne govore, oèi imaju, a ne vide. 6Uši imaju, a ne èuju, nosnice, a ne mirišu. 7Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. 8Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. 9Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoænik njihov. 10Dome Aronov, u Jahvu se uzdaj! - On je štit i pomoænik njihov. 11Štovatelji Jahvini, u Jahvu se uzdajte! - On je štit i pomoænik njihov. 12Jahve æe se nas spomenut' i on æe nas blagoslovit': blagoslovit æe dom Izraelov, blagoslovit æe dom Aronov, 13blagoslovit æe one koji se Jahve boje - i male i velike. 14Umnožio vas Jahve, vas i vaše sinove! 15Blagoslovio vas Jahve koji stvori nebo i zemlju! 16Nebo je nebo Jahvino, a zemlju dade sinovima èovjeèjim. 17Ne, Jahvu mrtvi ne hvale, nitko od onih što siðu u Podzemlje. 18Mi živi, mi Jahvu slavimo sada i dovijeka. Aleluja.

Chapter 116

1 Ljubim Jahvu jer èuje vapaj molitve moje: 2uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah. 3Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba. 4Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!" 5Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun suæuti je Bog naš. 6Jahve èuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi. 7Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj. 8On mi život od smrti izbavi, oèi moje od suza, noge od pada. 9Hodit æu pred licem Jahvinim u zemlji živih. 10Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma." 11U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je èovjek lažac!" 12Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je uèinio? 13Uzet æu èašu spasenja i zazvat æu ime Jahvino. 14Izvršit æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim. 15Dragocjena je u oèima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. 16Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje. 17Tebi æu prinijeti žrtve zahvalne, zazvat æu ime Jahvino. 18Izvršit æu Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim, 19u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!

Chapter 117

1 Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! 2Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!

Chapter 118

1 Aleluja! Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! 2Neka rekne dom Izraelov: "Vjeèna je ljubav njegova!" 3Neka rekne dom Aronov: "Vjeèna je ljubav njegova!" 4Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vjeèna je ljubav njegova!" 5Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. 6Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? 7Jahve je sa mnom, pomoæ moja, i zbunjene gledam dušmane. 8Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u èovjeka. 9Bolje se Jahvi uteæi nego se uzdat' u moguænike. 10Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. 11Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. 12Opkoliše me poput pèela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. 13Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. 14Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. 15Èuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, 16Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! 17Ne, umrijeti neæu nego živjeti i kazivat æu djela Jahvina. 18Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. 19Otvorite mi širom vrata pravde: uæi æu, Jahvi zahvalit'! 20"Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!" 21Zahvalit æu ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. 22Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. 23Jahvino je to djelo: kakvo èudo u oèima našim! 24Ovo je dan što ga uèini Jahve: klièimo i radujmo se njemu! 25O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreæu nam daj! 26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! 27Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s granèicama u ruci sve do rogova žrtvenika. 28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. 29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!

Chapter 119

1 $ALEF Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu! 2Blaženi oni koji èuvaju propise njegove, èitavim srcem njega traže; 3koji ne èine bezakonje, veæ hode putovima njegovim. 4Naredbe si svoje dao da se brižno èuvaju. 5O, kad bi èvrsti bili putovi moji da tvoja èuvam pravila! 6Neæu se postidjeti tada kad budem pazio na zapovijedi tvoje. 7Slavit æu te u èestitosti srca kad nauèim sudove pravde tvoje. 8Tvoja æu pravila èuvati: ne zapusti me nikada! $BET 9Kako æe mladiæ èistim saèuvati put svoj? Èuvajuæi rijeèi tvoje. 10Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih. 11U srce pohranih rijeè tvoju da protiv tebe ne sagriješim. 12Blagoslovljen si, o Jahve, nauèi me svojim pravilima. 13Usnama svojim navješæujem sudove usta tvojih. 14Putu se propisa tvojih radujem više no svemu bogatstvu. 15Razmišljat æu o naredbama tvojim i putove æu tvoje razmatrat'. 16Uživat æu u pravilima tvojim, rijeèi tvojih neæu zaboravit'. $GIMEL 17Milostiv budi meni, sluzi svojem, da živim i tvoje rijeèi èuvam. 18Otvori oèi moje da gledam divote tvoga Zakona! 19Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! 20Duša mi gine u svako doba žudeæi za tvojim odlukama. 21Oholima ti si zaprijetio: prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih. 22Uzmi s mene rug i sramotu, jer tvoje ja èuvam propise. 23Pa nek' se sastaju knezovi i proti meni govore, tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim. 24Jer tvoja su svjedoèanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. $DALET 25Moja duša leži u prašini: po rijeèi svojoj vrati mi život. 26Kazivao sam ti svoje putove i ti si me èuo: pravilima me svojim nauèi. 27Pokaži mi put odredaba svojih i o èudesima æu tvojim razmišljat'. 28Suze roni duša moja od žalosti: po rijeèi svojoj ti me podigni! 29Daleko me drži od puta zablude i Zakonom me svojim obdari! 30Put istine ja sam odabrao, pred oèi sam stavio odluke tvoje. 31Uz propise tvoje ja èvrsto prianjam, o Jahve, nemoj me postidjeti! 32Ja kroèim putem zapovijedi tvojih jer si mi prosvijetlio srce. $HE 33Pokaži mi, Jahve, stazu pravila svojih i ja æu je èuvati do kraja. 34Pouèi me da se tvoga držim Zakona i èuvat æu ga svim srcem. 35Uputi me stazom svojih zapovijedi, jer ja u njoj uživam. 36Prikloni mi srce propisima svojim, a ne k pohlepi! 37Odvrati moje oèi da ne vide ništavost, život mi èuvaj na putu svojemu! 38Ispuni svom sluzi obeæanje koje si onima dao što te se boje. 39Ukloni sramotu od koje strahujem, jer divni su tvoji sudovi. 40Evo, èeznem za naredbama tvojim: pravdom me svojom poživi. $VAU 41Nek' milost tvoja, o Jahve, doðe na mene i spasenje tvoje po tvom obeæanju. 42Odgovorit æu onima koji me ruže, jer se uzdam u rijeè tvoju. 43Od mojih usta ne oduzmi rijeè istine, jer se uzdam u sudove tvoje. 44Tvoj æu Zakon èuvati uvijek i dovijeka. 45Hodit æu putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem. 46Pred kraljevima o tvojim æu propisima govorit' i zbunit' se neæu. 47U zapovijedima tvojim moja je naslada jer ih ljubim. 48Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke i o tvojim odredbama razmišljam. $ZAJIN 49Spomeni se svoje rijeèi sluzi svojem kojom si mi dao nadu. 50U nevolji sva mi je utjeha što mi život èuva rijeè tvoja. 51Oholice me napadaju žestoko, ali ja od tvog Zakona ne odstupam. 52Sjeæam se, o Jahve, davnih sudova tvojih i to me tješi. 53Bijes me hvata zbog grešnika koji tvoj Zakon napuštaju. 54Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem. 55Noæu se spominjem, Jahve, imena tvojega i tvoj èuvam Zakon. 56Evo što je želja moja: èuvati tvoje odredbe. $HET 57Dio je moj, o Jahve - rekoh - da tvoje èuvam rijeèi. 58Svim srcem lice tvoje ganuti hoæu: smiluj mi se po svom obeæanju. 59Promislio sam putove svoje i k tvojem sam svjedoèanstvu upravio noge. 60Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje èuvam. 61Opletoše me užeta grešnika, ali tvoga Zakona ja ne zaboravljam. 62U ponoæi ustajem da te slavim zbog pravednih tvojih odluka. 63Prijatelj sam svima koji te se boje i koji tvoje èuvaju naredbe. 64Dobrote tvoje, Jahve, puna je zemlja; nauèi me odredbama svojim. $TET 65Uèinio si dobro svom sluzi, Jahve, po rijeèi svojoj. 66Nauèi me razumu i znanju, jer u zapovijedi tvoje vjerujem. 67Prije nego bjeh ponižen, lutao sam, ali sada tvoju èuvam rijeè. 68Ti si tako dobar i dobrostiv: nauèi me pravilima svojim. 69Oholi na me prijevare smišljaju, ali se ja svim srcem držim naredaba tvojih. 70Srce im je poput sala bešæutno, a ja uživam u tvom Zakonu. 71Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja nauèio pravila. 72Draži mi je zakon usta tvojih no tisuæe zlatnika i srebrnika. $JOD 73Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše; prosvijetli me da nauèim zapovijedi tvoje. 74Štovatelji tvoji videæ' me vesele se, jer se u rijeè tvoju ja pouzdah. 75Znadem, o Jahve, da su ti sudovi pravedni i da si me s pravom ponizio. 76Tvoja ljubav nek' mi bude tješiteljicom po obeæanju koje si dao sluzi svom. 77Nek' doðe na me milosrðe tvoje da poživim, jer Zakon tvoj moja je naslada. 78Nek' se smetu oholi, jer me tlaèe nizašto, a ja æu o naredbama tvojim razmišljat'. 79Nek' mi se priklone štovatelji tvoji i koji znaju tvoje zapovijedi. 80Nek' mi srce savršeno bude u tvojim pravilima da ne budem postiðen. $KAF 81Duša moja gine za tvojim spasenjem rijeè tvoju željno èekam. 82Oèi mi èeznu za tvojom besjedom: kad æeš mi donijeti utjehu? 83Kao mijeh u dimu postadoh, ali pravila tvojih ne zaboravih. 84Koliko dana ima sluga tvoj? Kad æeš suditi progonitelje moje? 85Oholnici mi jame iskopaše: oni ne rade po Zakonu tvojemu. 86Sve zapovijedi tvoje istina su sama: nekriva me gone, pomozi mi. 87Umalo me smrviše u zemlji, ali naredaba tvojih ja ne ostavljam. 88Po svojoj me milosti poživi i èuvat æu svjedoèanstvo tvojih usta. $LAMED 89Dovijeka, o Jahve, rijeè tvoja ostaje, stalna poput nebesa. 90od koljena do koljena tvoja je vjernost; uèvrstio si zemlju i ona stoji. 91Po tvojim zakonima stoje zauvijek jer sve tebi služi. 92Da nije tvoj Zakon uživanje moje, propao bih u nevolji svojoj. 93Naredaba tvojih neæu zaboravit' dovijeka, jer po njima ti me oživljavaš. 94Tvoj sam, Gospodine: spasi me, jer tvoje ja ištem naredbe. 95Bezbožni vrebaju da me upropaste, ali ja na tvoje pazim propise. 96Svakom savršenstvu vidim granicu, a zapovijed tvoja nema granica. $MEM 97O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. 98Tvoja me zapovijed mudrijim uèini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vjeèito. 99Umniji sam od svih svojih uèitelja jer razmišljam o svjedoèanstvima tvojim. 100Razumniji sam i od staraca jer tvoje èuvam naredbe. 101Zla puta klone mi se noge da rijeè tvoju saèuvam. 102Od tvojih sudova ne odstupam, jer ti si me pouèio. 103Kako su slatke nepcu mom rijeèi tvoje, od meda su slaðe ustima mojim. 104Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. $NUN 105Tvoja rijeè nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. 106Kunem se i èvrsto odluèujem, i rijeè æu održati: pravedne æu tvoje slijedit' odluke. 107U nevolji sam velikoj, Jahve, po rijeèi me svojoj poživi. 108Prinose usta mojih primi, Jahve, uèi me sudovima svojim. 109Život mi je u pogibelji neprestanoj, ali tvog Zakona ja ne zaboravljam. 110Grešnici mi postaviše zamku, ali ne skreæem od tvojih naredaba. 111Svjedoèanstva tvoja vjeèna su mi baština, ona su radost mome srcu. 112Prignuh srce da vrši naredbe tvoje uvijek i do kraja. $SAMEK 113Ja mrzim one koji su dvostruka srca, a ljubim Zakon tvoj. 114Ti si moj štit i moj zaklon, u tvoju se rijeè ja uzdam. 115Odstupite od mene, zlikovci: držat æu zapovijedi Boga svoga. 116Podrži me po svom obeæanju i živjet æu; nemoj da se u svojoj nadi postidim. 117Pomozi mi i spasit æu se, na tvoja æu pravila svagda paziti. 118Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih jer je lažna misao njihova. 119K'o hrðu zlotvore zemlje uklanjaš, zato ljubim tvoje propise. 120Moje tijelo dršæe od straha pred tobom, sudova tvojih ja se bojim. $AJIN 121Èinim što je pravo i pravedno, ne predaj me tlaèiteljima mojim. 122Založi se za slugu svojega da me ne satru oholice! 123Moje oèi ginu od èežnje za spasenjem tvojim, za tvojom rijeèi pravednom. 124Uèini sluzi svom po svojoj dobroti i nauèi me pravilima svojim. 125Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise. 126Èas je, o Jahve, da se javiš: oskvrnuše Zakon tvoj. 127Stoga ljubim zapovijedi tvoje više no zlato, zlato žeženo. 128Zato hodim po odredbama tvojim, mrski su mi svi lažni putovi. $PE 129Divna su tvoja svjedoèanstva, stoga ih èuva duša moja. 130Objava rijeèi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje. 131Otvaram usta svoja zadahtan u žudnji jer èeznem za zapovijedima tvojim. 132Obrati se k meni i milostiv mi budi kao onima koji ljube ime tvoje. 133Korake mi upravljaj po svom obeæanju da nikakva opaèina ne ovlada mnome. 134Izbavi me od nasilja ljudskog, i naredbe tvoje ja æu èuvati. 135Licem svojim obasjaj slugu svog i nauèi me pravilima svojim! 136Potoci suza potekoše mi iz oèiju jer se Zakon tvoj ne èuva. $SADE 137Pravedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji. 138Dao si Zakon pravedan i vjeran veoma. 139Revnost me moja izjeda jer moji tlaèitelji zaboravljaju rijeèi tvoje. 140Tvoje su rijeèi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. 141Malen sam i prezren, ali naredaba tvojih ne zaboravljam. 142Pravda je tvoja pravda vjeèita i Zakon tvoj sama istina. 143Tjeskoba me i nevolja snaðe, al' tvoje su zapovijedi uživanje moje. 144Vjeèna je pravda tvojeg svjedoèanstva, prosvijetli me i živjet æu. $KOF 145Iz svega srca vapijem, Jahve, usliši me: tvoja æu pravila èuvati. 146K tebi vapijem, spasi me, tvojeg æu se držat' svjedoèanstva. 147Pretjeèem zoru i molim za pomoæ, u tvoje se rijeèi uzdam. 148Oèi moje straže noæne pretjeèu da razmišljam o besjedi tvojoj. 149Po svojoj dobroti, Jahve, glas mi poslušaj, i po svojoj odluci poživi me. 150Primièu se koji me podlo progone, daleko su oni od Zakona tvojega. 151A ti si blizu, Jahve, i vjerne su sve zapovijedi tvoje. 152Odavno znam za tvoje propise da si ih sazdao zasvagda. $REŠ 153Pogledaj na nevolju moju, izbavi me, jer Zakona tvog ne zaboravih. 154Parnicu moju brani, po svom obeæanju poživi me! 155Daleko je spasenje od grešnika jer za pravila tvoja ne mare. 156Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje: po odlukama svojim poživi me. 157Mnogi me progone i tlaèe, od tvojih svjedoèanstava ja ne odstupam. 158Otpadnike vidjeh i zgadiše mi se jer tvojih rijeèi ne èuvaju. 159Gle, naredbe tvoje ljubim, o Jahve: po dobroti svojoj poživi me. 160Srž je rijeèi tvoje istina, vjeèan je sud pravde tvoje. $ŠIN 161Moguænici me progone nizašto, al' samo pred tvojim rijeèima srce mi dršæe. 162Radujem se besjedama tvojim kao onaj koji se domogao velika plijena. 163Mrzim na laž, grsti mi se ona, a ljubim tvoj Zakon. 164Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih. 165Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotièu. 166Pomoæ tvoju èekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. 167Moja duša èuva propise tvoje i ljubi ih veoma. 168Èuvam tvoje naredbe i svjedoèanstvo tvoje, jer svi su putovi moji pred tobom. $TAU 169Vapaj moj, Jahve, nek' do tebe dopre, po svojoj me rijeèi prosvijetli. 170Nek' molitva moja doðe pred lice tvoje, po svojoj me rijeèi izbavi. 171Usne moje nek' zapjevaju pohvalnu pjesmu jer si me nauèio pravilima svojim. 172Nek' mi pjeva jezik o rijeèi tvojoj, jer zapovijedi su tvoje sve pravedne. 173Nek' mi ruka tvoja na pomoæ bude jer odabrah tvoje naredbe. 174Jahve, za tvojim spasenjem èeznem, uživam u tvom Zakonu. 175Nek' živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek' mi na pomoæ budu! 176K'o ovca izgubljena ja zalutah: o, potraži slugu svojega jer zapovijedi tvoje ja ne zaboravih.

Chapter 120

1 Hodoèasnièka pjesma Kad bijah u nevolji, Jahvi zavapih i on me usliša. 2Jahve, izbavi dušu moju od usana prijevarnih, od zlobna jezika! 3Kojim zlom da te prokunem, zlobni jezièe? 4Strelicama oštrim iz ratnièke ruke i ugljevljem žarkim. 5Jao meni što mi je boraviti u Mešeku i stanovati u šatorima kedarskim! 6Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira. 7Kada o miru govorim, oni sile na rat.

Chapter 121

1 Hodoèasnièka pjesma. K brdima oèi svoje uzdižem: odakle æe mi doæi pomoæ? 2Pomoæ je moja od Jahve koji stvori nebo i zemlju. 3Tvojoj nozi on posrnuti ne da i neæe zadrijemati on, èuvar tvoj. 4Ne, ne drijema i ne spava on, èuvar Izraelov. 5Jahve je èuvar tvoj, Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje! 6Neæe ti sunce nauditi danju ni mjesec noæu. 7Èuvao te Jahve od zla svakoga, èuvao dušu tvoju! 8Èuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

Chapter 122

1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Obradovah se kad mi rekoše: "Hajdemo u Dom Jahvin!" 2Eto, noge nam veæ stoje na vratima tvojim, Jeruzaleme. 3Jeruzaleme, grade èvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! 4Onamo uzlaze plemena, plemena Jahvina, po Zakonu Izraelovu, da slave ime Jahvino. 5Ondje stoje sudaèke stolice, stolice doma Davidova. 6Molite za mir Jeruzalemov! Blago onima koji tebe ljube! 7Neka bude mir u zidinama tvojim i pokoj u tvojim palaèama! 8Radi braæe i prijatelja svojih klicat æu: "Mir tebi!" 9Radi Doma Jahve, Boga našega, za sreæu tvoju ja æu moliti.

Chapter 123

1 Hodoèasnièka pjesma. Oèi svoje uzdižem k tebi koji u nebesima prebivaš. 2Evo, kao što su uprte oèi slugu u ruke gospodara i oèi sluškinje u ruke gospodarice tako su oèi naše uprte u Jahvu, Boga našega, dok nam se ne smiluje. 3Smiluj nam se, Jahve, smiluj se nama jer se do grla nasitismo prezira. 4Presita nam je duša podsmijeha obijesnih, poruga oholih.

Chapter 124

1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael - 2da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, 3žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, 4voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, 5vode pobješnjele sve nas potopile. 6Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! 7Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! 8Pomoæ je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Chapter 125

1 Hodoèasnièka pjesma. Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomièe se, ostaje dovijeka. 2Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. 3I neæe vladati žezlo bezbožnièko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili. 4Uèini, Jahve, dobro dobrima i èestitima u srcu. 5A koji na krive skreæu putove nek' ih istrijebi Jahve sa zloèincima! Mir nad Izraelom!

Chapter 126

1 Hodoèasnièka pjesma. Kad Jahve vraæaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. 2Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja. Meðu poganima tad se govorilo: "Velika im djela Jahve uèini!" 3Velika nam djela uèini Jahve: opet smo radosni! 4Vrati, o Jahve, sužnjeve naše k'o potoke negepske! 5Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. 6Išli su plaèuæi noseæi sjeme sjetveno: vraæat æe se s pjesmom, noseæi snoplje svoje.

Chapter 127

1 Hodoèasnièka pjesma. Salomonova. Ako Jahve kuæu ne gradi, uzalud se muèe graditelji. Ako Jahve grad ne èuva, uzalud stražar bdi. 2Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noæ sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje. 3Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada. 4Strelica u ruci ratnika - to su sinovi mladosti. 5Blago èovjeku koji njima napuni tobolac, neæe se postidjeti kad se prÓeo bude s dušmanom na vratima.

Chapter 128

1 Hodoèasnièka pjesma. Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama! 2Plod ruku svojih ti æeš uživati, blago tebi, dobro æe ti biti. 3Žena æe ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuæe; sinovi tvoji k'o mladice masline oko stola tvojega. 4Eto, tako æe biti blagoslovljen èovjek koji se Jahve boji! 5Blagoslovio te Jahve sa Siona, uživao sreæu Jeruzalema sve dane života svog! 6Vidio djecu svojih sinova, mir nad Izraelom!

Chapter 129

1 Hodoèasnièka pjesma. "Mnogo su me od mladosti tlaèili" - neka rekne sad Izrael! 2"Mnogo su me od mladosti tlaèili, ali me ne svladaše. 3Po leðima su mojim oraèi orali, duge brazde povlaèili. 4Al' Jahve pravedni isijeèe užeta zlikovcima!" 5Nek' se postide i uzmaknu svi koji mrze Sion! 6Nek' budu k'o trava na krovu što povene prije nego je poèupaju. 7Žetelac njome ne napuni ruku ni naruèje onaj koji veže snopove. 8A prolaznici nek' ne reknu: "Blagoslov Jahvin nad vama! Blagoslivljamo vas imenom Jahvinim!"

Chapter 130

1 Hodoèasnièka pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: 2Gospodine, èuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! 3Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko æe opstati? 4Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali. 5U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda rijeè. 6Duša moja èeka Gospodina više no zoru straža noæna; više no zoru straža noæna 7nek' Izrael èeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrðe i obilno je u njega otkupljenje; 8on æe otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Chapter 131

1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oèi uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za èudima što su iznad mene. 2Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenèe na grudima majke, kao dojenèe duša je moja u meni. 3U Jahvu se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.

Chapter 132

1 Hodoèasnièka pjesma. 2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: 3"Neæu uæi u šator doma svog nit' uzaæi na ležaj svoje postelje, 4neæu pustit' snu na oèi nit' poèinka dati vjeðama, 5dok Jahvi mjesto ne naðem, boravište Snazi Jakovljevoj." 6Eto, èusmo za nj u Efrati, naðosmo ga u Poljima jaarskim. 7Uðimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! 8"Ustani, o Jahve, poði k svom poèivalištu, ti i Kovèeg sile tvoje! 9Sveæenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno klièu! 10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!" 11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neæe odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit æu na prijestolje tvoje. 12Budu li ti sinovi Savez moj èuvali i naredbe kojima ih uèim, i sinovi æe njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju." 13Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. 14"Ovo mi je poèivalište vjeèno, boravit æu ovdje jer tako poželjeh. 15Žitak æu njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. 16Sveæenike njegove u spas æu odjenuti, sveti æe njegovi kliktati radosno. 17Uèinit æu da ondje za Davida rog izraste, pripravit æu svjetiljku za svog pomazanika. 18U sram æu mu obuæi dušmane, a na njemu æe blistat' vijenac moj."

Chapter 133

1 Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Gle, kako je dobro i kako je milo kao braæa zajedno živjeti: 2kao na glavi ulje dragocjeno što slazi na bradu, bradu Aronovu, što slazi na skute haljina njegovih; 3kao rosa s Hermona što slazi na brdo Sion. Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.

Chapter 134

1 Hodoèasnièka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noænim satima! 2Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte! 3"Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"

Chapter 135

1 Aleluja! Hvalite ime Jahvino, hvalite, sluge Jahvine 2koji u Domu Jahvinu stojite u predvorjima Doma Boga našega! 3Hvalite Jahvu jer dobar je Jahve, pjevajte imenu njegovu jer je ljupko! 4Jer Jahve sebi odabra Jakova, Izraela za dragu svojinu. 5Znadem da je velik Jahve, da je nad bozima svim gospodar. 6Što god se Jahvi svidi, to èini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima. 7Oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 8On Egiptu pobi prvoroðence, ljude i stoku podjednako. 9On uèini znamenja i èudesa usred tebe, Egipte, protiv Faraona i svih slugu njegovih. 10On pobi narode mnoge i pogubi kraljeve moæne: 11Sihona, kralja amorejskog, i Oga, kralja bašanskog, i sva kraljevstva kanaanska. 12I dade njihovu zemlju u baštinu, u baštinu Izraelu, narodu svom. 13Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena. 14Jer Jahve štiti narod svoj, slugama svojim on je milostiv. 15Kumiri poganski, srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo: 16usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide; 17uši imaju, a ne èuju; i nema daha u ustima njihovim. 18Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaju. 19Dome Izraelov, Jahvu blagoslivljaj! Dome Aronov, Jahvu blagoslivljaj! 20Dome Levijev, Jahvu blagoslivljaj! Štovatelji Jahvini, Jahvu blagoslivljajte! 21Blagoslovljen sa Siona Jahve koji prebiva u Jeruzalemu!

Chapter 136

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar: vjeèna je ljubav njegova! 2Hvalite Boga nad bogovima: vjeèna je ljubav njegova! 3Hvalite Gospodara nad gospodarima: vjeèna je ljubav njegova! 4Jedini on uèini èuda velika: vjeèna je ljubav njegova! 5Mudro sazda on nebesa: vjeèna je ljubav njegova! 6On utvrdi zemlju nad vodama: vjeèna je ljubav njegova! 7On naèini svjetlila velika: vjeèna je ljubav njegova! 8Sunce da vlada danom: vjeèna je ljubav njegova! 9Mjesec i zvijezde da vladaju noæu: vjeèna je ljubav njegova! 10On pobi prvoroðence Egiptu: vjeèna je ljubav njegova! 11Izvede Izraela iz njega: vjeèna je ljubav njegova! 12Mišicom jakom, rukom ispruženom: vjeèna je ljubav njegova! 13On Crveno more razdvoji: vjeèna je ljubav njegova! 14Provede Izraela posred voda: vjeèna je ljubav njegova! 15I vrgnu Faraona i vojsku mu u Crveno more: vjeèna je ljubav njegova! 16On narod svoj voðaše pustinjom: vjeèna je ljubav njegova! 17On udari kraljeve velike: vjeèna je ljubav njegova! 18I pogubi kraljeve moæne: vjeèna je ljubav njegova! 19Sihona, kralja amorejskog: vjeèna je ljubav njegova! 20Oga, kralja bašanskog: vjeèna je ljubav njegova! 21I njihovu zemlju dade u baštinu: vjeèna je ljubav njegova! 22U baštinu Izraelu, sluzi svome: vjeèna je ljubav njegova! 23On se spomenu nas u poniženju našem: vjeèna je ljubav njegova! 24Od dušmana nas naših oslobodi: vjeèna je ljubav njegova! 25On daje hrane svakom tijelu: vjeèna je ljubav njegova! 26Hvalite Boga nebeskog: vjeèna je ljubav njegova!

Chapter 137

1 Na obali rijeka babilonskih sjeðasmo i plakasmo spominjuæi se Siona; 2o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. 3I tada naši tamnièari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivaèi naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" 4Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuðinskoj! 5Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 6Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! 7Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" 8Kæeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! 9Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenèad!

Chapter 138

1 Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si èuo rijeèi mojih usta. Pred licem anðela pjevam tebi, 2bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelièao obeæanje svoje. 3Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio. 4Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad èuju rijeèi usta tvojih, 5nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!" 6Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. 7Kroz nevolje kad budem kroèio, život mi èuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica! 8Jahve, što ja poèeh, ti dovrši! Jahve, vjeèna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!

Chapter 139

1 Zborovoði. Davidov. Jahve, pronièeš me svega i poznaješ, 2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti veæ misli moje poznaješ. 3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. 4Rijeè mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve veæ znadeš. 5S leða i s lica ti me obuhvaæaš, na mene si ruku svoju stavio. 6Znanje to odveæ mi je èudesno, previsoko da bih ga dokuèio. 7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. 9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj 10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. 11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noæ umjesto svjetla okruži!" - 12ni tmina tebi neæe biti tamna: noæ sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majèinu. 14Hvala ti što sam stvoren tako èudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, 15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 16Oèi tvoje veæ tada gledahu djela moja, sve veæ bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreðeni dok još ne bješe ni jednoga. 17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokuèivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. 18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Doðem li im do kraja, ti mi preostaješ! 19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! 20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. 21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. 23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: 24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjeènim!

Chapter 140

1 Zborovoði. Psalam. Davidov. 2Izbavi me, Jahve, od èovjeka zlobna, zaštiti me od èovjeka nasilna: 3od onih koji pakosti u srcu smišljaju i èitav dan zaèinju kavge. 4Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutièin. 5Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, èuvaj me od èovjeka nasilna koji hoæe da mi noga posrne. 6Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju. 7Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava! 8Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!" 9Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere! 10Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana! 11Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu! 12Opadaè se neæe održat' na zemlji, silnika æe odjednom zgrabiti nesreæa. 13Znam da æe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima. 14Zaista, pravedni æe tvoje ime slaviti, pred tvojim æe licem boraviti èestiti.

Chapter 141

1 Psalam. Davidov. Prizivljem te, Jahve, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! 2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos veèernji! 3Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! 4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno poèinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! 5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešnièko neæe mi glavu pomazat'; zloæi njihovoj oprijet æu se uvijek svojom molitvom. 6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet æe kako blage bjehu rijeèi moje. 7Kao kad oraè ore i para zemlju, tako æe im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. 8U te su, Jahve, uprte oèi moje, k tebi se utjeèem, ne daj da mi duša propadne! 9Èuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zloèinaca! 10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Chapter 142

1 Pouèna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. 2Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. 3Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. 4Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. 5Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeæi, nitko za život moj ne mari. 6K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utoèište, ti si dio moj u zemlji živih. 7Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moæniji. 8Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene æe se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.

Chapter 143

1 Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši! 2Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom! 3Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli. 4Duh moj veæ zamire u meni, srce mi trne u grudima. 5Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam. 6Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeða. 7Usliši me brzo, o Jahve, dah moj veæ je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze! 8Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim æu krenuti jer k tebi dušu uzdižem. 9Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utjeèem. 10Nauèi me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi! 11Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe! 12Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlaèitelje, jer ja sam sluga tvoj!

Chapter 144

1 Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi uèi boju a prste ratu. 2On je ljubav moja i tvrðava moja, zaštita moja, izbavitelj moj, štit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! 3Što je èovjek, o Jahve, da ga poznaješ, što li èedo ljudsko da ga se spominješ? 4Poput daška je èovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. 5Jahve, nagni svoja nebesa i siði, takni bregove: i zadimit æe se! 6Sijevni munjom i rasprši dušmane, odapni strijele i rasprši ih! 7Ruku pruži iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz šaka sinova tuðinskih: 8laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. 9Pjevat æu ti, Bože, pjesmu novu, na harfi od deset žica svirat æu. 10Ti daješ pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maèa 11spasi mene, oslobodi me iz ruke tuðinske; laži govore usta njihova, a desnica krivo priseže. 12Daj da nam sinovi budu kao biljke što rastu od mladosti svoje; a kæeri naše kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; 13da nam žitnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; 14ovce naše plodile se na tisuæe, plodile se beskrajno na našim poljima; stoka naša neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaèa na ulicama našim! 15Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!

Chapter 145

1 Hvalospjev. Davidov. $ALEF Slavit æu te, o Bože, kralju moj, ime æu tvoje blagoslivljat' uvijek i dovijeka. $BET 2Svaki æu dan tebe slaviti, ime æu tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. $GIMEL 3Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokuèiva je velièina njegova! $DALET 4Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. $HE 5Govore o blistavoj slavi tvoga velièanstva i èudesa tvoja objavljuju. $VAU 6Kazuju strahovitu silu djela tvojih, velièinu tvoju pripovijedaju. $ZAJIN 7Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj klièu. $HET 8Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. $TET 9Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim. $JOD 10Nek' te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! $KAF 11Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore $LAMED 12da objave ljudskoj djeci silu tvoju i slavu divnoga kraljevstva tvoga. $MEM 13Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vjeèno, tvoja vladavina za sva pokoljenja. $NUN Vjeran je Jahve u svim rijeèima svojim i svet u svim svojim djelima. $SAMEK 14Jahve podupire sve koji posræu i pognute on uspravlja. $AJIN 15Oèi sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. $PE 16Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo. $SADE 17Pravedan si, Jahve, na svim putovima svojim i svet u svim svojim djelima. $KOF 18Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. $REŠ 19On ispunja želje štovatelja svojih, sluša njihove vapaje i spasava ih. $ŠIN 20Jahve štiti one koji njega ljube, a zlotvore sve æe zatrti. $TAU 21Nek' usta moja kazuju hvalu Jahvinu i svako tijelo nek' slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka.

Chapter 146

1 Aleluja! Hvali, dušo moja, Jahvu! 2Hvalit æu Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom æu pjevati. 3Ne uzdajte se u knezove, u èovjeka od kog nema spasenja! 4Iziðe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraæa i propadaju sve misli njegove. 5Blago onom kome je pomoænik Bog Jakovljev, kome je ufanje u Jahvi, Bogu njegovu, 6koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima; koji ostaje vjeran dovijeka, 7potlaèenima vraæa pravicu, a gladnima kruh daje. Jahve oslobaða sužnje, 8Jahve slijepcima oèi otvara. Jahve uspravlja prignute, Jahve ljubi pravedne. 9Jahve štiti tuðince, sirote i udovice podupire, a grešnicima mrsi putove. 10Jahve æe kraljevati dovijeka, tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena. Aleluja!

Chapter 147

1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! 2Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. 3On lijeèi one koji su srca skršena i povija rane njihove. 4On odreðuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. 5Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. 6Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje. 7Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem! 8Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu èovjeku. 9On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakæu. 10Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra èovjeèja. 11Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu. 12Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione! 13On uèvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove. 14On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom. 15Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trèi rijeè njegova. 16Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela. 17On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni. 18Rijeè svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otjeèu. 19Rijeè svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu. 20Ne uèini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!

Chapter 148

1 Aleluja! Hvalite Jahvu s nebesa, hvalite ga u visinama! 2Hvalite ga, svi anðeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove! 3Hvalite ga, sunce i mjeseèe, hvalite ga, sve zvijezde svjetlosne! 4Hvalite ga, nebesa nebeska, i vode nad svodom nebeskim! 5Neka hvale ime Jahvino jer on zapovjedi i postadoše. 6Postavi ih zauvijek i dovijeka po zakonu koji neæe proæi. 7Hvalite Jahvu sa zemlje, nemani morske i svi bezdani! 8Ognju i grÓade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što rijeè njegovu izvršavaš! 9Gore i svi brežuljci, plodonosna stabla i svi cedrovi! 10Zvijeri i sve životinje, gmizavci i ptice krilate! 11Zemaljski kraljevi i svi narodi, knezovi i suci zemaljski! 12Mladiæi i djevojke, starci s djecom zajedno: 13nek' svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo velièanstvo zemlju i nebo nadvisuje, 14on podiže snagu svom narodu, on proslavlja svete svoje, sinove Izraelove - narod njemu blizak. Aleluja!

Chapter 149

1 Aleluja! Pjevajte Jahvi pjesmu novu i u zboru svetih hvalu njegovu! 2Nek' se raduje Izrael Stvoritelju svojem! Kralju svom neka klikæu sinovi Siona! 3Neka u kolu hvale ime njegovo, bubnjem i citarom neka ga slave! 4Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenèava ponizne! 5Neka se sveti raduju u slavi, neka klièu s ležaja svojih! 6Nek' im pohvale Božje budu na ustima, maèevi dvosjekli u rukama 7da nad pucima izvrše odmazdu i kaznu nad narodima; 8da im kraljeve bace u lance, a odliènike u okove gvozdene; 9da na njima izvrše sud davno napisan - nek' bude na èast svim svetima njegovim! Aleluja!

Chapter 150

1 Aleluja! 2Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u velièanstvu svoda nebeskog! 3Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, slavite ga zbog beskrajne velièine njegove! 4Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citarom! 5Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvuènim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Jahvu neka slavi! Aleluja!

Proverbs

Chapter 1

1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog: 2da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne rijeèi; 3da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost; 4da se dade pamet neiskusnima, mladiæu znanje i umijeæe; 5kad mudar èuje, da umnoži znanje, a razuman steèe mudrije misli; 6da razumije izreke i prispodobe, rijeèi mudraca i njihove zagonetke. 7Strah je Gospodnji poèetak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku. 8Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! 9Jer æe ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata. 10Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj; 11ako bi rekli: "Hodi s nama, da vrebamo krv, èekamo u zasjedi nevina ni za što; 12da ih progutamo žive kao carstvo smrti i cijele kao one koji silaze u grob; 13naplijenit æemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuæe plijenom; 14bacat æeš s nama svoj ždrijeb, svi æemo zajedno imati jednu kesu." 15Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze. 16Jer na zlo trèe svojim nogama i hite prolijevati krv. 17Jer uzalud je razapinjati mrežu pred oèima svima pticama. 18A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu. 19Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane. 20Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas; 21propovijeda po buènim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rijeèi: 22"Dokle æete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle æe podsmjevaèima biti milo podsmijevanje, i dokle æe bezumnici mrziti znanje? 23Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoæu vas pouèiti svojim rijeèima. 24Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi. 25Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene; 26zato æu se i ja smijati vašoj propasti, rugat æu se kad vas obuzme tjeskoba: 27kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. 28Tada æe me zvati, ali se ja neæu odazvati; tražit æe me, ali me neæe naæi. 29Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha 30niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu. 31Zato æe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta. 32Jer glupe æe ubiti njihovo odbijanje, a nemar æe upropastiti bezumne. 33A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."

Chapter 2

1 Sine moj, ako primiš moje rijeèi i pohraniš u sebi moje zapovijedi, 2i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru; 3jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom; 4ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom - 5tada æeš shvatiti strah Gospodnji i naæi æeš Božje znanje. 6Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost. 7On pravednicima pruža svoju pomoæ, štit je onih koji hode u bezazlenosti. 8Jer on štiti staze pravde i èuva pute svojih pobožnika. 9Tada æeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra, 10jer æe mudrost uæi u tvoje srce i spoznaja æe obradovati tvoju dušu. 11Oprez æe paziti na te i razboritost æe te èuvati: 12da te izbavi od zla puta, od varava èovjeka, 13od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mraènim putovima; 14koji se vesele èineæi zlo i likuju u opaèinama zloæe; 15kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima; 16da te izbavi od preljubnice i od tuðinke koja laska rijeèima; 17koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga 18jer joj kuæa tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima. 19Tko god zalazi k njoj ne vraæa se nikad i ne nalazi više putove života. 20Zato idi putem èestitih i drži se staza pravednièkih! 21Jer samo æe pravedni nastavati zemlju i bezazleni æe ostati na njoj. 22A opake æe zbrisati sa zemlje i bogohulnike išèupati iz nje.

Chapter 3

1 Sine moj, ne zaboravljaj moje pouke, i tvoje srce neka èuva moje zapovijedi, 2jer æe ti produljiti dane i životne godine i podariti spokojstvo. 3Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploèu srca svoga. 4Tako æeš steæi ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim oèima. 5Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. 6Misli na nj na svim svojim putovima i on æe ispraviti tvoje staze. 7Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. 8To æe biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. 9Èasti Jahvu svojim blagom i prvinama svega svojeg prirasta. 10I tvoje æe žitnice biti prepune i tvoje æe se kace prelijevati novim vinom. 11Sine moj, ne odbacuj Jahvine opomene i nemoj da ti omrzne njegov ukor. 12Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli. 13Blago èovjeku koji je stekao mudrost i èovjeku koji je zadobio razboritost. 14Jer bolje je steæi nju nego steæi srebro, i veæi je dobitak ona i od zlata. 15Skupocjenija je od bisera, i što je god tvojih dragocjenosti, s njome se porediti ne mogu; 16dug joj je život u desnoj ruci, a u lijevoj bogatstvo i èast. 17Njezini su putovi putovi miline i sve su njene staze pune spokoja. 18Životno je drvo onima koji se nje drže i sretan je onaj tko je zadrži. 19Jahve je mudrošæu utemeljio zemlju i umom utvrdio nebesa; 20njegovim su se znanjem otvorili bezdani i oblaci osuli rosom. 21Sine moj, ne gubi to iz oèiju, saèuvaj razbor i oprez. 22I bit æe život tvojoj duši i ures vratu tvome. 23Bez straha æeš tada kroèiti svojim putem i noga ti se neæe spoticati. 24Kad legneš, neæeš se plašiti, i kad zaspiš, slatko æeš snivati. 25Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. 26Jer æe ti Jahve biti uzdanje i èuvat æe nogu tvoju od zamke. 27Ne uskrati dobroèinstva potrebitim kad god to možeš uèiniti. 28Ne reci svome bližnjemu: "Idi i doði opet, sjutra æu ti dati", kad možeš veæ sada. 29Ne kuj zla svome bližnjemu dok on bez straha kod tebe boravi. 30Ne pravdaj se ni s kim bez razloga ako ti nije uèinio nikakva zla. 31Nemoj zavidjeti nasilniku niti slijediti njegove pute, 32jer su Jahvi mrski pokvarenjaci, a prisan je s pravednima. 33Jahvino je prokletstvo na domu bezbožnika, a blagoslov u stanu pravednika. 34S podsmjevaèima on se podsmijeva, a poniznima dariva milost. 35Mudri æe baštiniti èast, a bezumnici snositi sramotu.

Chapter 4

1 Slušajte, djeco, pouku oèevu i pazite kako biste spoznali mudrost, 2jer dobar vam nauk dajem: ne prezrite moga naputka. 3I ja sam bio sin u svoga oca i nježan jedinac u svoje matere; 4i mene je on uèio i govorio mi: "Zadrži moje rijeèi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet æeš. 5Steci mudrost, steci razbor, ne smeæi ih s uma i ne odstupi od rijeèi mojih usta. 6Ne ostavljaj je i èuvat æe te; ljubi je i obranit æe te. 7Poèetak je mudrosti: steci sebi mudrost i svim svojim imanjem steci razboritost. 8Velièaj je i uzvisit æe te; donijet æe ti èast kad je prigrliš. 9Stavit æe ti ljupki vijenac na glavu, i obdarit æe te krasnom krunom." 10Poslušaj, sine moj, primi moje rijeèi i umnožit æe se godine tvojeg života. 11Pouèih te putu mudrosti, navratih te na prave staze; 12neæe ti se zapletati koraci kad staneš hoditi; potrèiš li, neæeš posrnuti. 13Èvrsto se drži pouke, ne puštaj je, èuvaj je, jer ona ti je život. 14Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca. 15Ostavi ga, ne hodi njime; kloni ga se i zaobiði ga. 16Jer oni ne spavaju ako ne uèine zla, i san im ne dolazi ako koga ne obore. 17Jer jedu kruh opaèine i piju vino nasilja. 18A pravednièka je staza kao svjetlost svanuæa, koja je sve jasnija do potpunog dana. 19A put je opakih kao mrkli mrak: ne znaju o što æe se spotaknuti. 20Sine moj, pazi na moje rijeèi, prigni uho svoje mojim besjedama. 21Ne gubi ih nikad iz oèiju, pohrani ih usred srca svoga. 22Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu. 23A svrh svega, èuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život. 24Drži daleko od sebe lažna usta i udalji od sebe usne prijevarne. 25Nek' tvoje oèi gledaju u lice i neka ti je pogled uvijek prav. 26Pazi na stazu kojom kroèiš i neka ti svi putovi budu pouzdani. 27Ne skreæi ni desno ni lijevo, drži svoj korak daleko oda zla.

Chapter 5

1 Sine moj, èuj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2da saèuvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 3Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glaðe od ulja, 4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli maè. 5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 7Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta. 8Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuæe, 9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuðu kuæu; 11da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 12i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! 13I ne slušah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima što me pouèavahu. 14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" 15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što teèe iz tvoga studenca. 16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci teæi ulicama? 17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuðinaca koji su uza te. 18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 19neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! 20TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuðinki njedra? 21Jer pred Jahvinim su oèima èovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 22Opakoga æe uhvatiti njegova zloæa i sapet æe ga užad njegovih grijeha. 23Umrijet æe jer nema pouke, propast æe zbog svoje goleme gluposti.

Chapter 6

1 Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome, 2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta; 3uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga. 4Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama; 5otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru. 6Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar: 7on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika, 8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve. 9A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga? 10Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak 11i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik. 12Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima; 13namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima; 14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe. 15Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka. 16Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu: 17ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 18srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, 19lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom. 20Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. 21Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; 22da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš. 23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života; 24da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke. 25Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, 26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život. 27Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali? 28Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže? 29Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne. 30Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad: 31uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje. 32Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini. 33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše. 34Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan; 35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.

Chapter 7

1 Èuvaj, sine, rijeèi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. 2Èuvaj moje zapovijedi, i bit æeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. 3Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploèi srca svoga; 4reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestriènom", 5da te èuva od žene preljubnice, od tuðinke koja laskavo govori. 6Kad bijah jednom na prozoru svoje kuæe i gledah van kroz rešetku, 7vidjeh meðu lakovjernima, opazih meðu momcima nerazumna mladiæa: 8prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kuæi 9u sumraku izmeðu dana i veèeri kad se hvata noæna tmina; 10i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. 11Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kuæi zadržati; 12bila je èas na ulici, èas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; 13i uhvati ga i poljubi i reèe mu bezobrazna lica: 14"Bila sam dužna žrtvu prièesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; 15zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i naðoh te. 16Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivaèima misirskim; 17svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. 18Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. 19Jer muža mi nema kod kuæe: otišao je na dalek put; 20uzeo je sa sobom novèani tobolac; a vratit æe se kuæi tek o uštapu." 21Tako ga zavede svojim viènim nagovorom, odvuèe ga svojim glatkim usnama. 22I ludo on poðe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu èeka 23dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeæe u zamku, i ne znajuæi da æe ga to života stajati. 24Zato me, sine moj, poslušaj i èuj rijeèi mojih usta. 25Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. 26Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. 27U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuæu, dolje u odaje smrti.

Chapter 8

1 Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas? 2Navrh brda, uza cestu, na raskršæima stoji, 3kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vièe: 4"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. 5Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. 6Slušajte, jer æu zboriti o važnim stvarima, i moje æe usne otkriti što je pravo. 7Jer moje nepce zbori istinu i zloæa je mojim usnama mrska. 8Sve su rijeèi mojih usta praviène, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. 9Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. 10Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata. 11Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. 12Ja, mudrost, boravim s razboritošæu i posjedujem znanje umna djelovanja. 13Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloæe i usta puna laži - to ja mrzim. 14Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. 15Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu. 16Po meni knezuju knezovi i odliènici i svi suci zemaljski. 17Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže. 18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. 19Moj je plod bolji od èista i žežena zlata i moj je prihod bolji od èistoga srebra. 20Ja kroèim putem pravde, sred praviènih staza, 21da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. 22Jahve me stvori kao poèelo svoga djela, kao najraniji od svojih èina, u pradoba; 23oblikovana sam još od vjeènosti, odiskona, prije nastanka zemlje. 24Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. 25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. 26Kad još ne bijaše naèinio zemlje, ni poljana, ni poèetka zemaljskom prahu; 27kad je stvarao nebesa, bila sam nazoèna, kad je povlaèio krug na licu bezdana. 28Kad je u visini utvrðivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; 29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, 30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajuæi pred njim sve vrijeme: 31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca èovjekova. 32Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji èuvaju moje putove. 33Poslušajte pouku - da steèete mudrost i nemojte je odbaciti. 34Blago èovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji èuva dovratnike moje. 35Jer tko nalazi mene, nalazi život i stjeèe milost od Jahve. 36A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

Chapter 9

1 Mudrost je sazidala sebi kuæu, i otesala sedam stupova. 2Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. 3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 4"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: 5"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. 6Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti." 7Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. 8Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. 9Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje. 10Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. 11"Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. 12Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevaè, sam æeš snositi." 13Gospoða ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. 14I sjedi na vratima svoje kuæe na stolici, u gradskim visinama, 15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: 16"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori: 17"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." 18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poèivaju u Podzemlju.

Chapter 10

1 Mudar sin veseli oca, a lud je sin žalost majci svojoj. 2Ne koristi krivo steèeno blago, dok pravednost izbavlja od smrti. 3Ne dopušta Jahve da gladuje duša pravednika, ali odbija pohlepu opakih. 4Lijena ruka osiromašuje èovjeka, a marljiva ga obogaæuje. 5Tko sabira ljeti, razuman je sin, a tko hrèe o žetvi, navlaèi sramotu. 6Blagoslovi su nad glavom pravedniku, a usta opakih kriju nasilje. 7Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. 8Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada. 9Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat æe se. 10Tko žmirka okom, zadaje tugu, a tko ludo zbori, propada. 11Pravednikova su usta izvor života, a opakomu usta kriju nasilje. 12Mržnja izaziva svaðu, a ljubav pokriva sve pogreške. 13Na usnama razumnoga nalazi se mudrost, a batina je za leða nerazumna èovjeka. 14Mudri kriju znanje, a luðakova su usta blizu propasti. 15Blago je bogatomu tvrdi grad, a ubogima je propast njihovo siromaštvo. 16Pravednik priraðuje za život, a opaki priraðuje za grijeh. 17Tko se naputka drži, na putu je života, a zabluðuje tko se na ukor ne osvræe. 18Lažljive usne kriju mržnju, a tko klevetu širi, bezuman je! 19Obilje rijeèi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je. 20Pravednikov je jezik odabrano srebro, a razum opakoga malo vrijedi. 21Pravednikove su usne hrana mnogima, a luðaci umiru s ludosti svoje. 22Gospodnji blagoslov obogaæuje i ne prati ga nikakva muka. 23Bezumniku je radost uèiniti sramotno djelo, a razumnu èovjeku biti mudar. 24Èega se opaki boji, ono æe ga stiæi, a pravednièka se želja ispunjava. 25Kad oluja prohuja, opakoga nestane, a pravednik ima temelj vjeèni. 26Kakav je ocat zubima i dim oèima, takav je ljenivac onima koji ga šalju. 27Strah Gospodnji umnaža dane, a opakima se prekraæuju godine. 28Pravednièko je ufanje puno radosti, a opakima je nada uprazno. 29Gospodnji je put okrilje bezazlenu, a propast onima koji èine zlo. 30Pravednik se neæe nikad pokolebati, a opakih æe nestati s lica zemlje. 31Pravednikova usta raðaju mudrošæu, a opak jezik èupa se s korijenom. 32Pravednikove usne znaju što je milo, dok usta opakih poznaju zloæu.

Chapter 11

1 Lažna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je. 2S ohološæu dolazi sramota, a u smjernih je mudrost. 3Pravednike vodi nevinost njihova, a bezbožnike upropašæuje njihova opaèina. 4Ne pomaže bogatstvo u dan Božje srdžbe, a pravednost izbavlja od smrti. 5Nedužnomu pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloæe. 6Poštene izbavlja pravda njihova, a bezbožnici se hvataju u svoju lakomost. 7Kad zao èovjek umre, nada propada i ufanje u imetak ruši se. 8Pravednik se od tjeskobe izbavlja, a opaki dolazi na mjesto njegovo. 9Bezbožnik ustima ubija svoga bližnjega, a pravednici se izbavljaju znanjem. 10Sa sreæe pravednièke grad se raduje i klikuje zbog propasti opakoga. 11Blagoslovom pravednika grad se diže, a ustima opakih razara se. 12Nerazumnik prezire svoga bližnjega, dok èovjek uman šuti. 13Tko s klevetom hodi, otkriva tajnu, a èovjek pouzdana duha èuva se. 14Gdje vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u mnogim savjetnicima. 15Veoma zlo prolazi tko jamèi za drugoga, a bez straha je tko mrzi na jamstvo. 16Ljupka žena stjeèe slavu, a krepki muževi bogatstvo. 17Dobrostiv èovjek sam sebi dobro èini, a okrutnik muèi vlastito tijelo. 18Opak èovjek pribavlja isprazan dobitak, a tko sije pravdu, ima sigurnu nagradu. 19Tko je èvrst u pravednosti, ide u život, a tko za zlom trèi, na smrt mu je. 20Mrski su Jahvi srcem opaki, a mili su mu životom savršeni. 21Zaista, zao èovjek neæe proæi bez kazne, a rod æe se pravednièki izbaviti. 22Zlatan je kolut na rilu svinjskom: žena lijepa, a bez razuma. 23Pravednièka je želja samo na sreæu, a nada je opakih prolazna. 24Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. 25Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam æe se napojiti. 26Tko ne da žita, kune ga narod, a blagoslov je nad glavom onoga koji ga prodaje. 27Tko traži dobro, nalazi milost, a tko za zlom ide, ono æe ga snaæi. 28Tko se uzda u bogatstvo, propada, a pravednici uspijevaju kao zeleno lišæe. 29Tko vlastitu kuæu zapusti, vjetar žanje, a luðak je sluga mudromu. 30Plod je pravednikov drvo života, i mudrac je tko predobiva žive duše. 31Ako se pravedniku plaæa na zemlji, još æe se više opakomu i grešniku.

Chapter 12

1 Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je. 2Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu. 3Zloæom se èovjek ne utvrðuje, a korijen se pravedniku ne pomièe. 4Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima. 5Pravednièke su misli praviène, spletke opakih prijevarne. 6Rijeèi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova. 7Opaki se ruše i nema ih više, a kuæa pravednika ostaje. 8Èovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem. 9Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha. 10Pravednik pazi i na život svog živinèeta, dok je opakomu srce okrutno. 11Tko obraðuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trèi za ništavilom, nerazuman je. 12Èežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda. 13Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe. 14Od ploda svojih usta nasitit æe se svatko obilno, a ono što je rukama uèinio vratit æe mu se. 15Luðaku se èini pravim njegov put, a mudar èovjek sluša savjete. 16Luðak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu. 17Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru. 18Nesmotren govori kao da maèem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje. 19Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za èas. 20Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete. 21Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju. 22Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu. 23Promišljen èovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumnièko razglašuje svoju ludost. 24Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost. 25Briga u srcu pritiskuje èovjeka, a blaga rijeè veseli ga. 26Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put. 27Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je èovjeku blago dragocjeno. 28Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.

Chapter 13

1 Mudar sin sluša naputak oèev, a podsmjevaè ne sluša ukora. 2Od ploda usta svojih uživa èovjek sreæu, a srce je nevjernika puno nasilja. 3Tko èuva usta svoja, èuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. 4Uzaludna je žudnja lijenèine, a ispunit æe se želja marljivih. 5Pravednik mrzi na lažljivu rijeè, a opaki goji mržnju i sramotu. 6Pravda èuva pobožna, a opake grijeh obara. 7Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. 8Otkup života bogatstvo je èovjeku; a siromah ne sluša opomene. 9Svjetlost pravednièka blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. 10Oholost raða samo svaðu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. 11Naglo steèeno bogatstvo išèezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. 12Predugo oèekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. 13Tko rijeè prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaæu dobiva. 14Pouka mudraèeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. 15Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. 16Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošæu. 17Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. 18Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doæi æe do èasti. 19Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. 20Druži se s mudrima, i postat æeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. 21Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. 22Valjan èovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo èuva pravedniku. 23Izobilje je hrane na krèevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. 24Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. 25Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.

Chapter 14

1 Ženska mudrost sagradi kuæu, a ludost je rukama razgraðuje. 2Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga. 3U luðakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne. 4Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove. 5Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž. 6Podsmjevaè traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja. 7Idi od èovjeka bezumna jer neæeš upoznati usne što zbore znanje. 8Mudrost je pametna èovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnièka ludost prijevara je. 9Luðacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima. 10Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi. 11Dom opakih propast æe, a šator æe pravednika procvasti. 12Neki se put uèini èovjeku prav, a na koncu vodi k smrti. 13I u smijehu srce osjeæa bol, a poslije veselja dolazi tuga. 14Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar èovjek svojim radom. 15Glupan vjeruje svakoj rijeèi, a pametan pazi na korak svoj. 16Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je. 17Nagao èovjek èini ludosti, a razborit ih podnosi. 18Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenèava znanje. 19Zli padaju nièice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim. 20I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja. 21Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima. 22Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro? 23U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo. 24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost. 25Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica. 26U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utoèište. 27Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti. 28Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada. 29Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost. 30Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima. 31Tko tlaèi siromaha huli na stvoritelja, a èasti ga tko je milostiv ubogomu. 32Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utoèište. 33U razumnu srcu mudrost poèiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže. 34Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima. 35Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.

Chapter 15

1 Blag odgovor ublažava jarost, a rijeè osorna uveæava srdžbu. 2Jezik mudrih ljudi proslavlja znanje, a usta bezumnih prosipaju ludost. 3Oèi su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre. 4Blaga je besjeda drvo života, a pakosna je rana duhu. 5Luðak prezire pouku oca svog, a tko ukor prima, pametno èini. 6U pravednikovoj je kuæi mnogo blaga, a opaki zaraðuje propast svoju. 7Usne mudrih siju znanje, a srce je bezumnika nepostojano. 8Žrtva opakog mrska je Jahvi, a mila mu je molitva pravednika. 9Put opakih Jahvi je mrzak, a mio mu je onaj koji ide za pravicom. 10Oštra kazna èeka onog tko ostavlja pravi put, a umrijet æe tko mrzi ukor. 11I Šeol i Abadon stoje pred Jahvom, a nekmoli srca sinova ljudskih. 12Podsmjevaè ne ljubi onog tko ga kori: on se ne druži s mudrima. 13Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu. 14Razumno srce traži znanje, a bezumnièka se usta bave ludošæu. 15Svi su dani bijednikovi zli, a komu je srce sretno, na gozbi je bez prestanka. 16Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago i s njime nemir. 17Bolji je obrok povræa gdje je ljubav nego od utovljena vola gdje je mržnja. 18Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a ustrpljiv utišava raspru. 19Put je ljenivèev kao glogov trnjak, a utrta je staza pravednika. 20Mudar sin veseli oca, a bezumnik prezire majku svoju. 21Ludost je veselje nerazumnomu, a razuman èovjek pravo hodi. 22Ne uspijevaju nakane kad nema vijeæanja, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika. 23Èovjek se veseli odgovoru usta svojih, i rijeè u pravo vrijeme - kako je ljupka! 24Razumnu èovjeku put života ide gore, da izmakne carstvu smrti koje je dolje. 25Jahve ruši kuæu oholima, a postavlja meðu udovici. 26Mrske su Jahvi zle misli, a dobrostive rijeèi mile su mu. 27Tko se grabežu oda, razara svoj dom, a tko mrzi mito, živjet æe. 28Pravednikovo srce smišlja odgovor, a opakomu usta govore zlobom. 29Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih. 30Bistar pogled razveseli srce i radosna vijest oživi kosti. 31Uho koje posluša spasonosan ukor prebiva meðu mudracima. 32Tko odbaci pouku, prezire vlastitu dušu, a tko posluša ukor, stjeèe razboritost. 33Strah je Gospodnji škola mudrosti, jer pred slavom ide poniznost.

Chapter 16

1 Èovjek snuje u srcu, a od Jahve je što æe jezik odgovoriti. 2Èovjeku se svi njegovi putovi èine èisti, a Jahve ispituje duhove. 3Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje æe se namisli ostvariti. 4Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli. 5Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne. 6Ljubavlju se i vjernošæu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo. 7Kad su Jahvi mili putovi èovjeèji, i neprijatelje njegove miri s njim. 8Bolje je malo s pravednošæu nego veliki dohoci s nepravdom. 9Srce èovjeèje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove. 10Proroèanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neæe ogriješiti. 11Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi. 12Mrsko je kraljevima poèiniti opaèinu, jer se pravdom utvrðuje prijestolje. 13Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo. 14Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar èovjek ublaži. 15U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom. 16Probitaènije je steæi mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro. 17Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, èuva život svoj. 18Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. 19Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima. 20Tko pazi na rijeè, nalazi sreæu, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu. 21Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uveæavaju znanje. 22Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost. 23Mudraèev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava. 24Saæe meda rijeèi su ljupke, slatke duši i lijek kostima. 25Neki se put èini èovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. 26Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova. 27Bezoènik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni. 28Himben èovjek zameæe svaðu i klevetnik razdor meðu prijatelje. 29Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rðav put. 30Tko oèima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišæe, veæ je smislio pakost. 31Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti. 32Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada. 33U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.

Chapter 17

1 Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaðom kuæa puna žrtvene peèenke. 2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braæom æe dijeliti baštinu. 3Taljika je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Jahve sam. 4Zloèinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku. 5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreæi, ne ostaje bez kazne. 6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. 7Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odlièniku usne lažljive. 8Dar je èarobni kamen u oèima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. 9Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje. 10Razumna se ukor jaèe doima nego bezumna stotina udaraca. 11Opak èovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj. 12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. 13Tko dobro zlom uzvraæa neæe ukloniti nesreæu od doma svojeg. 14Zametnuti svaðu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaða izbije, udalji se! 15Tko opravdava krivoga i tko osuðuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. 16Èemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! 17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. 18Nerazuman èovjek daje ruku i jamèi pred svojim bližnjim. 19Grijeh ljubi tko ljubi svaðu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. 20Opak srcem ne nalazi sreæe, i komu je jezik zao, zapada u nesreæu. 21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. 22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti. 23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. 24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oèi na kraj zemlje. 25Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj. 26Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tuæi odliènike. 27Tko usteže svoje rijeèi, razumije mudrost, i razuman je èovjek mirna duha. 28I luðak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.

Chapter 18

1 Vlastitoj požudi popušta onaj tko zastranjuje, i svaða se usprkos svakom razboru. 2Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. 3Kad dolazi opaèina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. 4Duboke su vode rijeèi iz usta neèijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva. 5Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. 6Bezumnikove se usne upuštaju u svaðu i njegova usta izazivlju udarce. 7Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu. 8Klevetnikove su rijeèi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe. 9Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. 10Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjeèe i nalazi utoèišta. 11Bogatstvo je bogatašu njegova tvrðava i kao visok zid u mašti njegovoj. 12Pred slomom se oholi srce èovjeèje, a pred slavom ide poniznost. 13Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu. 14Kad je èovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko æe podiæi? 15Razumno srce stjeèe znanje i uho mudrih traži znanje. 16Dar èovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše. 17Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad doðe njegov protivnik, opovrgne ga. 18Ždrijeb poravna svaðe, pa i meðu moænicima odluèuje. 19Uvrijeðen brat jaèi je od tvrda grada i svaðe su kao prijevornice na tvrðavi. 20Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiæuje se rodom usana svojih. 21Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. 22Tko je našao ženu, našao je sreæu i stekao milost od Jahve. 23Ponizno moleæi govori siromah, a grubo odgovara bogataš. 24Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.

Chapter 19

1 Bolji je siromah koji živi u nedužnosti nego èovjek opakih usana i k tomu bezuman. 2Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotièe se. 3Ludost èovjeku kvari život, a srce mu se ljuti na Jahvu! 4Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. 5Lažljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, neæe uteæi. 6Mnogi laskaju licu odliènikovu i svatko je prijatelj èovjeku darežljivu. 7Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeèima, ali ih ne nalazi! 8Tko stjeèe razboritost, ljubi sebe, a tko èuva razum, nalazi sreæu. 9Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada. 10Ne dolikuje bezumnomu živjeti raskošno, a još manje sluzi vlast nad knezovima. 11Um èovjeka usteže od srdžbe, a èast mu je oprostiti krivicu. 12Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. 13Nesreæa je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svaðe su ženine. 14Kuæa se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna. 15Lijenost navlaèi èovjeku dubok san i nemarna duša gladuje. 16Tko se drži zapovijedi, èuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. 17Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on æe mu platiti dobroèinstvo. 18Kažnjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubiješ. 19Tko je jarostan, plaæa globu, i kad ga štediš, samo uveæavaš njegov gnjev. 20Slušaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. 21Mnogo je namisli u srcu èovjeèjem, ali što Jahve naumi, to i bude. 22Dražest je èovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od lažljivca. 23Strah Gospodnji daje život, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. 24Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. 25Udari podsmjehivaèa, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit æe znanje. 26Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. 27Prestani, sine moj, slušati naputke koji odvode od rijeèi spoznaje! 28Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. 29Pripravljene su kazne podsmjevaèima i udarci za leða bezumnika.

Chapter 20

1 Vino je podsmjevaè, žestoko piæe bukaè, i tko se njima odaje neæe steæi mudrosti. 2Kraljev je gnjev kao rika lavlja: tko ga izaziva, griješi protiv sebe samog. 3Èast je èovjeku ustegnuti se od raspre, a tko je bezuman poèinje svaðu. 4Lijenèina u jesen ne ore: u doba žetve on traži, i ništa nema. 5Savjet je u srcu èovjeèjem voda duboka i razuman æe je èovjek iscrpsti. 6Mnogi se naziva dobrim èovjekom, ali tko æe naæi vjerna èovjeka? 7Pravednik hodi u bezazlenosti svojoj: blago sinovima njegovim poslije njega! 8Kralj koji sjedi na stolici sudaèkoj istražuje svako zlo svojim oèima. 9Tko može reæi: "Oèistih srce svoje, oprah se od grijeha svoga?" 10Dvojaki utezi i dvojaka mjera mrski su Jahvi podjednako. 11I dijete se poznaje po onome što èini, je li èisto i pravedno djelo njegovo. 12I uho koje èuje i oko koje vidi, oboje je Jahve naèinio. 13Ne ljubi sna, da ne osiromašiš; otvori oèi svoje i nasitit æeš se kruha. 14"Loše, loše", govori kupac, a kad ode, hvali se dobrom kupovinom. 15Ima zlata i mnogih bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit. 16Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga; oplijeni njega umjesto tuðinca. 17Sladak je èovjeku kruh prijevare, ali mu se usta poslije napune pijeskom. 18Naumi se provode savjetom: zato dobro razmisli pa vodi boj! 19Tko okolo kleveæe, otkriva tajne: zato se ne miješaj s onim komu su usne uvijek otvorene. 20Tko kune oca svoga i majku svoju svjetiljka mu se gasi usred tmine. 21Od poèetka brzo steèeno imanje na koncu nije blagoslovljeno. 22Nemoj govoriti: "Osvetit æu se za zlo"; èekaj Jahvu, i on æe te spasiti. 23Mrski su Jahvi dvojaki utezi, i kriva mjera ne valja. 24Od Jahve su koraci èovjeèji, i kako da èovjek razumije svoj put? 25Zamka je èovjeku nesmotreno reæi: "Ovo je sveto", a poslije promišljati što je zavjetovao. 26Mudar kralj umije izluèiti opake i stavlja ih pod toèkove. 27Svjetiljka je Gospodnja duh èovjeèji: ona istražuje sve do dna utrobe. 28Dobrota i vjernost èuvaju kralja, jer dobrotom utvrðuje prijestol svoj. 29Ljepota je mladiæima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa. 30Krvave masnice oèiste zlo i udarci proèiste odaje utrobe.

Chapter 21

1 Kraljevo je srce u ruci Jahve kao voda tekuæica; vodi ga kuda god hoæe. 2Svaki je put èovjeku pravedan u vlastitim oèima, a Jahve ispituje srca. 3Da se vrši pravda i èini pravo, draže je Jahvi nego žrtva. 4Ponosite oèi i oholo srce i svjetiljka opakih - to je grijeh. 5Namisli marljivoga samo su na korist, a nagloga samo na siromaštvo. 6Blago steèeno jezikom lažljivim nestalna je ispraznost onih koji traže smrt. 7Opake æe odnijeti nasilje njihovo jer ne žele èiniti pravice. 8Zapleten je put zloèinca, a pravo je djelo èista èovjeka. 9Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom. 10Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega. 11Kad se podsmjevaè kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje. 12Na kuæu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreæu. 13Tko zatvori uho svoje pred vikom siromaha, i sam æe vikati, ali ga neæe nitko uslišati. 14Potajan dar utišava srdžbu, a poklon ispod ruke i žestoku jarost. 15Sud pravièan radost je pravedniku a užas zloèincima. 16Èovjek koji skreæe s puta razbora poèivat æe u zboru mrtvaèkom. 17Tko ljubi veselje, postaje siromah, i tko ljubi vino i mirisno ulje, ne obogati se. 18Opak èovjek otkup je za pravednika, i bezbožnik stupa na mjesto pravednog. 19Bolje je živjeti u pustinji nego sa ženom svadljivom i gnjevljivom. 20Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih èovjek rasipa. 21Tko teži za pravdom i dobrohotnošæu, nalazi život i èast. 22Mudrac nadvladava i grad pun ratnika i krši silu u koju su se uzdali. 23Tko èuva usta i jezik svoj, èuva sebe od nevolje. 24Drzovitom i oholici ime je "podsmjevaè"; on sve radi s prekomjernom drskošæu. 25Lijenèinu ubija želja njegova jer mu ruke bježe od posla. 26Opak po cio dan živo želi, a pravednik daje i ne škrtari. 27Mrska je žrtva opakih, osobito kad se požudno prinosi. 28Lažljiv svjedok propada, a èovjek koji sluša, opet æe govoriti. 29Opaki pokazuju drsko lice, a poštenjak uèvršæuje put svoj. 30Nema mudrosti i nema razuma i nema savjeta protiv Jahve. 31Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu.

Chapter 22

1 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata. 2Bogataš se i siromah sreæu: obojicu ih Jahve stvori. 3Pametan èovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. 4Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo, èast i život. 5Trnje i zamke su na putu varalici: tko èuva život svoj, daleko je od oboga. 6Upuæuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neæe odstupiti od njega. 7Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku. 8Tko sije nepravdu, žanje nesreæu, i šiba njegova gnjeva udarit æe njega samog. 9Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. 10Otjeraj podsmjevaèa i prestat æe svaðe i nestat æe nesloga i pogrda. 11Jahve ljubi èisto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj. 12Pogled Jahvin èuva znanje, Jahve pomuæuje rijeèi bezbožnika. 13Lijenèina veli: "Lav je vani, nasred trga poginuo bih." 14Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo. 15Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega. 16Tko tlaèi siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti. 17Rijeèi mudraca: Prigni uho svoje i èuj rijeèi moje i upravi svoje srce mojem znanju, 18jer milina je ako ih èuvaš u nutrini svojoj, i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim. 19Da bi uzdanje tvoje bilo u Jahvi, upuæujem danas i tebe. 20Napisah ti trideset što savjeta što pouka 21da te pouèim rijeèima istine, da uzmogneš pouzdanim rijeèima odgovoriti onomu tko te zapita. 22Nemoj pljaèkati siromaha zato što je siromah i ne gazi ubogoga na sudu. 23Jer æe Jahve parbiti parbu njihovu i otet æe život onima koji ga njima otimlju. 24Ne druži se sa srditim i ne idi s èovjekom jedljivim 25da se ne bi privikao na staze njegove i namjestio zamku duši svojoj. 26Ne budi meðu onima koji daju ruku, koji jamèe za dugove: 27ako nemaš èime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe? 28Ne pomièi prastare meðe koju su postavili oci tvoji. 29Jesi li vidio èovjeka vièna poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.

Chapter 23

1 Kad sjedneš blagovati s moænikom. dobro pazi što je pred tobom; 2stavljaš nož sebi pod grlo ako si proždrljivac; 3ne poželi slastica njegovih jer su jelo prijevarno. 4Ne trudi se stjecati bogatstvo; okani se takve misli; 5usmjeriš li oèi prema njemu, njega veæ nema jer naèini sebi krila kao orao i odleti u nebo. 6Ne jedi jela zavidnikova, ne èezni za slasticama njegovim, 7jer on je onakav kako u sebi misli: "Jedi i pij", veli ti, ali mu srce nije s tobom. 8Zalogaj koji si pojeo izbljuvat æeš, uzalud æeš prosut' svoje ljupke rijeèi. 9Pred bezumnikom nemoj govoriti jer prezire tvoje umne rijeèi. 10Ne pomièi prastare meðe i ne prodiri u polje siroèadi, 11jer je moæan njihov osvetnik: branit æe njihovo pravo protiv tebe. 12Obrati pouci srce svoje i uho svoje rijeèima mudrim. 13Ne uskraæuj djetetu opomene, jer, udariš li ga šibom, neæe umrijeti: 14biješ ga šibom, ali mu dušu iz Podzemlja izbavljaš. 15Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca veselim; 16i klièe sva nutrina moja kad ti usne govore što je pravo. 17Neka ti srce ne zavidi grešnicima, nego neka ti uvijek bude u strahu Gospodnjem, 18jer imat æeš buduænost i tvoja nada neæe propasti. 19Slušaj, sine moj, i mudar budi i ravnim putem vodi srce svoje. 20Ne druži se s vinopijama ni sa žderaèima mesa, 21jer pijanica i izjelica osiromaše i pospanac se oblaèi u krpe. 22Slušaj svoga oca, svoga roditelja, i ne prezri majku kad ostari. 23Pribavi istinu i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor. 24Radovat æe se otac pravednikov, i roditelj æe se mudroga veseliti. 25Neka se veseli otac tvoj i majka tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja. 26Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oèi tvoje raduju putovi moji. 27Jer bludnica je jama duboka i tuðinka tijesan zdenac. 28Ona i vreba u zasjedi kao lupež i uveæava broj bezbožnika meðu ljudima. 29Komu: ah? komu: jao? komu: svaðe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamuæene oèi? 30Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino zaèinjeno. 31Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u èaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, 32a na kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica. 33Oèi æe ti gledati tlapnje i srce govoriti ludosti. 34I bit æe ti kao da ležiš na puèini morskoj ili kao da ležiš navrh jarbola. 35"Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih; kad se otrijeznim, još æu tražiti."

Chapter 24

1 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima. 2Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu. 3Mudrošæu se zida kuæa i razborom utvrðuje, 4i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 5Bolji je mudar od jakoga i èovjek razuman od silne ljudine. 6Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika. 7Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 8Tko smišlja zlo zove se uèitelj podmukli. 9Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 10Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 11Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posræuæi idu na stratište. 12Ako kažeš: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti èuva dušu? I ne plaæa li on svakomu po njegovim djelima? 13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saæe je slatko nepcu tvome. 14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je naðeš, našao si buduænost i nada tvoja neæe propasti. 15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne èini nasilja boravištu njegovu; 16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreæi. 17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klièi srcem kada on posræe, 18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega. 19Nemoj se srditi zbog zloèinaca, nemoj zavidjeti opakima, 20jer zao èovjek nema buduænosti, svjetiljka opakih gasi se. 21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 22Jer iznenada provaljuje nesreæa njihova i tko zna kad æe doæi propast njihova. 23I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 24Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; 25a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreæe. 26U usta ljubi tko odgovara pošteno. 27Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuæu svoju zidaj. 28Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga: zar æeš varati usnama svojim? 29Ne reci: "Kako je on meni uèinio, tako æu i ja njemu; platit æu tom èovjeku po djelu njegovu!" 30Prolazio sam mimo polje nekog lijenèine i mimo vinograd nekog luðaka, 31i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio èkalj, i kamena ograda porušena. 32Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 33"Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak, 34i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i oskudica kao oružanik!"

Chapter 25

1 I ovo su mudre izreke Salomonove; sabrali ih ljudi Ezekije, kralja judejskog. 2Slava je Božja sakrivati stvar, a slava kraljevska istraživati je. 3Neistražljivo je nebo u visinu, zemlja u dubinu i srce kraljevsko. 4Ukloni trosku od srebra, i uspjet æe posao zlataru. 5Ukloni opakoga ispred kralja, i utvrdit æe se pravicom prijestol njegov. 6Ne velièaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaško, 7jer je bolje da ti se kaže: "Popni se gore" nego da te ponize pred odliènikom. 8Što su ti oèi vidjele ne iznosi prebrzo na raspru; jer što æeš uèiniti na koncu kad te opovrgne bližnji tvoj? 9Kad si u parbi s bližnjim svojim, ne otkrivaj tuðe tajne, 10da te ne izgrdi tko èuje i da ti se kleveta ne vrati. 11Rijeèi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama. 12Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata. 13Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara. 14Tko se dièi lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše. 15Strpljivošæu se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi. 16Kad naiðeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao. 17Rijetko zalazi u kuæu bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te. 18Èovjek koji svjedoèi lažno na bližnjega svoga on je kao bojni malj i maè i oštra strijela. 19Uzdanje u bezbožnika na dan nevolje - krnjav je zub i noga klecava. 20Kao onaj koji skida haljinu u zimski dan ili ocat lije na ranu, takav je onaj tko pjeva pjesmu turobnu srcu. 21Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom. 22Jer mu zgræeš ugljevlje na glavu i Jahve æe ti platiti. 23Sjeverni vjetar donosi dažd, a himben jezik srdito lice. 24Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom. 25Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke. 26Kao zatrpan izvor i vrelo zamuæeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim. 27Jesti mnogo meda nije dobro niti tražiti pretjerane èasti. 28Grad razvaljen i bez zidova - takav je èovjek koji nema vlasti nad sobom.

Chapter 26

1 Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju poèasti bezumnomu. 2Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja. 3Biè konju, uzda magarcu, a šiba leðima bezumnika. 4Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak. 5Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi uèinio sam sebi mudar. 6Odsijeca noge sebi i gorèinu pije tko po bezumnom poruke šalje. 7Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumnièkim. 8Kamen za praæku vezuje tko bezumnom iskazuje èast. 9Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika. 10Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika. 11Bezumnik se vraæa svojoj ludosti kao što se pas vraæa na svoju bljuvotinu. 12Vidiš li èovjeka koji se sam sebi mudrim èini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega! 13Lijenèina veli: "Zvijer je na putu, i lav je na ulicama." 14Kao što se vrata okreæu na stožerima svojim, tako i lijenèina na postelji svojoj. 15Lijenèina umaèe ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima. 16Lijenèina se èini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju. 17Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tièe. 18Kao bjesomuènik koji baca zublje, strelice i sije smrt, 19takav je èovjek koji vara bližnjega svoga i veli: "Samo se našalih." 20Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svaða. 21Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svaðu. 22Klevetnikove su rijeèi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe. 23Srebrna gleða preko zemljana suða: laskave usne i opako srce. 24Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru; 25ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila; 26ako himbom skriva mržnju, njegova æe se opaèina otkriti na zboru. 27Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje. 28Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.

Chapter 27

1 Ne hvali se danom sutrašnjim jer ne znaš što danas može donijeti. 2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðinac, a ne tvoje usne. 3Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes. 4Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko æe odoljeti ljubomoru? 5Bolji je javni ukor nego lažna ljubav. 6Èestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi. 7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko. 8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je èovjek daleko od svojeg zavièaja. 9Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoæa prijateljstva tješi dušu. 10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja oèeva i ne dolazi u kuæu bratovu kad si u nesreæi; bolji je susjed blizu nego brat daleko. 11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi. 12Pametan èovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. 13Uzmi haljinu onomu tko je jamèio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuðinca. 14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu. 15Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto. 16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje. 17Željezo se željezom oštri i èovjek oštri jedan drugoga. 18Tko èuva smokvu, jede od njena ploda, i tko èuva svoga gospodara, poštiva se. 19Kao što se u vodi razlièito odražava lice od lica, tako i u srcu èovjek od èovjeka. 20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oèi èovjeèje. 21Taljika je za srebro i peæ za zlato, a èovjek se poznaje po ustima koja ga hvale. 22Da bezumnika stuèeš tuèkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. 23Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima, 24jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena? 25Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko, 26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja; 27tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuæi svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.

Chapter 28

1 Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav. 2Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s èovjekom razumnim i umnim uprava je postojana. 3Èovjek opak koji tlaèi ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema. 4Koji zapuštaju Zakon, velièaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se. 5Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve. 6Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroèi krivim putem. 7Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga. 8Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima. 9Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska. 10Tko zavodi poštene na put zao, past æe u jamu svoju, a pošteni æe baštiniti sreæu. 11Bogat se èovjek èini sebi mudrim, ali æe ga razuman siromah raskrinkati. 12Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju. 13Tko skriva svoje grijehe, nema sreæe, a tko ih ispovijeda i odrièe ih se, milost nalazi. 14Blago èovjeku uvijek bojaznu, jer èovjek okorjela srca zapada u nesreæu. 15Lav koji rièe i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu. 16Nerazuman knez èini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi. 17Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga. 18Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba izmeðu dva puta, propada na jednom od njih. 19Tko obraðuje svoju zemlju, nasitit æe se kruha, a tko trèi za tlapnjama, nasitit æe se siromaštva. 20Èestit èovjek stjeèe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne. 21Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha èovjek èini zlo. 22Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da æe ga stiæi oskudica. 23Tko kori èovjeka, nalazi poslije veæu milost nego onaj koji laska jezikom. 24Tko pljaèka oca svoga i majku svoju i veli: "Nije grijeh", drug je razbojniku. 25Lakomac zameæe svaðu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet æe. 26Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro. 27Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraæa oèi svoje, bit æe proklet. 28Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici.

Chapter 29

1 Èovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren æe se slomiti, i neæe mu biti spasa. 2Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki. 3Èovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak. 4Kralj pravicom održava državu, a ruši je èovjek koji nameæe daæe. 5Èovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim. 6U grijehu je zamka zlu èovjeku, a pravednik likuje i veseli se. 7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaæa spoznaju. 8Podsmjevaèi uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu. 9Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. 10Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu. 11Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu. 12Ako vladalac posluša rijeè lažljivu, sve mu sluge postaju opake. 13Siromah se i gulikoža susreæu: Jahve obojici prosvjetljuje oèi. 14Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto èvrst dovijeka. 15Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladiæ sramoti majku svoju. 16Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. 17Ukori sina svoga, i zadovoljit æe te i dati radost duši tvojoj. 18Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona! 19Samim se rijeèima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaæa. 20Jesi li vidio èovjeka brza na rijeèima? I bezumnik ima više nade nego on. 21Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit æe mu poslije neposlušan. 22Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, a naprasit èovjek poèini mnoge grijehe. 23Oholost ponizuje èovjeka, a ponizan duhom postiže èasti. 24Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: èuje proklinjanje i ništa ne otkriva. 25Strah èovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. 26Mnogi traže milost vladaoèevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. 27Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

Chapter 30

1 Rijeèi Agura, sina Jakeova, iz Mase; proroèanstvo njegovo za Itiela, za Itiela i Ukala. 2Da, preglup sam da bih bio èovjek i nemam razbora èovjeèjeg. 3Ne stekoh mudrosti i ne poznajem znanosti svetih! 4Tko uzaðe na nebo i siðe? Tko uhvati vjetar u šake svoje? Tko sabra vode u plašt svoj? Tko postavi krajeve zemaljske? Kako se zove i kako mu se zove sin? Znaš li? 5Svaka je Božja rijeè prokušana, štit onima koji se u nj uzdaju. 6Ne dodaji ništa njegovim rijeèima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim. 7Za dvoje te molim, ne uskrati mi, dok ne umrem: 8udalji od mene licemjernu i lažnu rijeè; ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; 9inaèe bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: "Tko je Jahve?" Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnio ime Boga svojega. 10Ne klevetaj sluge gospodaru njegovu, jer bi te mogao kleti i ti morao okajati. 11Ima izrod koji kune oca svoga i ne blagoslivlje majke svoje! 12Izrod koji za se misli da je èist, a od kala svojeg nije opran! 13Izrod uznositih oèiju koji visoko diže svoje trepavice! 14Izrod komu su zubi maèevi i oènjaci noževi da proždiru nesretnike na zemlji i siromahe meðu ljudima! 15Pijavica ima dvije kæeri: "Daj! Daj!" Postoje tri stvari nezasitne i èetiri koje ne kažu: "Dosta!" 16Carstvo smrti, jalova utroba, zemlja nikad gasna vode i vatra koja nikad ne kaže: "Dosta!" 17Oko koje se ruga ocu i odrièe posluh majci iskljuvat æe potoèni gavrani i izjesti mladi orlovi. 18Troje mi je nedokuèivo, a èetvrto ne razumijem: 19put orlov po nebu, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora i put muškarèev djevojci. 20Takav je put preljubnice: najede se, obriše usta i veli: "Nisam sagriješila." 21Od troga se zemlja ljulja, a èetvrtoga ne može podnijeti: 22od roba kad postane kralj i kad se prostak kruha nasiti, 23od puštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu. 24Èetvero je maleno na zemlji, ali mudrije od mudraca: 25mravi, nejaki stvorovi, koji sebi ljeti spremaju hranu; 26jazavci, stvorovi bez moæi, što u stijeni grade sebi stan; 27skakavci, koji nemaju kralja, a svi idu u poretku; 28gušter, što se rukama hvata, a prodire u kraljevske palaèe. 29Troje ima lijep korak, a èetvero lijepo hodi: 30lav, junak meðu zvijerima, koji ni pred kim ne uzmièe; 31pijetao što se odvažno šeæe meðu kokošima; jarac koji vodi stado; i kralj sa svojom vojskom. 32Ako si ludovao oholeæi se ili to svjesno èinio, stavi ruku na usta. 33Kad se mlijeko metÄe, izlazi maslac; kad se nos pritisne, poteèe krv; kad se srdžba potisne, dobiva se spor.

Chapter 31

1 Rijeè Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uèila majka njegova. 2Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! 3Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiraèima kraljeva. 4Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piæe opojno, 5da u piæu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. 6Dajte žestoko piæe onomu koji æe propasti i vino èovjeku komu je gorèina u duši: 7on æe piti i zaboraviti svoju bijedu i neæe se više sjeæati svoje nevolje. 8Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju. 9Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. 10Tko æe naæi ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. 11Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neæe oskudijevati. 12Ona mu èini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. 13Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim. 14Ona je kao laða trgovaèka: izdaleka donosi kruh svoj. 15Još za noæi ona ustaje, hrani svoje ukuæane i odreðuje posao sluškinjama svojim. 16Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. 17Opasuje snagom bedra svoja i živo mièe rukama. 18Vidi kako joj posao napreduje: noæu joj se ne gasi svjetiljka. 19Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno. 20Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima. 21Ne boji se snijega za svoje ukuæane, jer sva èeljad ima po dvoje haljine. 22Sama sebi šije pokrivaèe, odijeva se lanom i purpurom. 23Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim. 24Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. 25Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduæem. 26Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku. 27Na vladanje pazi ukuæana i ne jede kruha besposlice. 28Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je: 29"Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ." 30Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu. 31Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!

Ecclesiastes

Chapter 1

1 Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. 2Ispraznost nad ispraznošæu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošæu, sve je ispraznost! 3Kakva je korist èovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? 4Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. 5Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. 6Vjetar puše na jug i okreæe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraæa se u novom vrtlogu. 7Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok. 8Sve je muèno. Nitko ne može reæi da se oèi nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. 9Što je bilo, opet æe biti, i što se èinilo, opet æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. 10Ima li išta o èemu bi se moglo reæi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veæ davno prije nas postojalo. 11Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u buduænosti neæe biti sjeæanja na ono što æe poslije doæi. 12Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13I trudih se da mudrošæu istražim i dokuèim sve što biva pod nebom; o, kako muènu zadaæu zadade Bog sinovima ljudskim. 14Vidjeh sve što se èini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15Što je krivo, ne može se ispraviti; èega nema, izbrojiti se ne može. 16Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veæu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." 17Mudrost pomnjivo prouèih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

Chapter 2

1 Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! 2O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "Èemu valja?" 3Odluèih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usreæava li ljude ono što pod nebesima èine za izbrojenih dana svojega života. 4Uèinih velika djela: sazidah sebi palaèe, zasadih vinograde; 5uredih perivoje i voænjake, nasadih u njima voæke svakojake. 6Naèinih jezera da plodna sadišta natapam. 7Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domaæe, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. 8Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevaèe i pjevaèice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. 9I postadoh tako velik, veæi no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. 10I što god su mi oèi poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, veæ se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. 11A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih doðem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. 12Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, èini kraljev nasljednik? Ono što je veæ uèinjeno. 13I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. 14Mudracu su oèi u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoðer znam da obojicu stiže ista kob. 15Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina luðaku, takva je i meni. Èemu onda žudjeti za mudrošæu?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" 16Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu æe poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. 17Omrznuh život, jer mi se uèini muènim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. 18Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. 19Tko zna hoæe li on biti mudar ili lud? Pa ipak on æe biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. 20I stao sam srcem oèajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. 21Jer èovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopæe trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; èak ni noæu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. 24Nema èovjeku druge sreæe veæ jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. 25Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. 26Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku nameæe zadaæu da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

Chapter 3

1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. 2Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja posaðenog. 3Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme rušenja i vrijeme graðenja. 4Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. 5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. 6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme odbacivanja. 7Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. 8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 9Koja je posleniku korist od njegovih napora? 10Razmišljam o muènoj zadaæi što je Bog zadade sinovima ljudskim. 11Sve što on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne može dokuèiti djela koja Boga èini od poèetka do kraja. 12Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za svojega života. 13I kad èovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. 14I znam da sve što Bog èini, èini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje. 15Što biva, veæ bijaše, i što æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. 16Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloèinac. 17Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i èin." 18Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." 19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. 20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraæaju. 21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? 22Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna što æe biti poslije njega?

Chapter 4

1 Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle, suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. 2Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od živih što još žive. 3A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se èine pod suncem. 4Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 5Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. 6Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti muèna rada i puste tlapnje. 7I još jednu opazih ispraznost pod suncem: 8Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. 9Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud. 10Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. 11Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati? 12I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. 13Bolji je mladiæ siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. 14Jer mladiæ može iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. 15Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz nastupnika koji ga naslijedi. 16On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. 17Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogneš èuti - žrtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine zlo.

Chapter 5

1 Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi. 2San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi. 3Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. 4Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. 5Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku? 6Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. 7Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. 8Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. 9Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. 10Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda? 11Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. 12I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. 13Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. 14Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. 15I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio. 16Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. 17Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena. 18Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. 19Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

Chapter 6

1 I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. 2Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja. 3I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; 4jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; 5sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. 6Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? 7Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. 8Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima? 9Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 10Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe. 11Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku? 12Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?

Chapter 7

1 Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan roðenja. 2Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego u kuæu gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga èovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! 3Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. 4Srce je mudrih ljudi u kuæi žalosti, a srce bezumnih u kuæi veselja. 5Bolje je poslušati ukor mudra èovjeka negoli slušati hvalospjev luðaka. 6Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luðaka, i to je ispraznost. 7Jer smijeh od mudraca èini luðaka i veselje kvari srce. 8Bolji je svršetak stvari nego njezin poèetak i bolja je strpljivost od oholosti. 9Ne nagli u srdžbu, jer srdžba poèiva u srcu luðaka. 10Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. 11Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. 12Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. 13Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? 14U sretan dan uživaj sreæu, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da èovjek ne otkrije ništa od svoje buduænosti. 15Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoè svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoè svojoj bezbožnosti. 16Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? 17Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? 18Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. 19Mudrost mudraca veæu moæ daje gradu nego deset moguænika. 20Na zemlji nema pravednika koji, èineæi dobro, ne bi nikad sagriješio. 21I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; èut æeš možda da te sluga tvoj proklinjao; 22a zna tvoje srce kako si i ti èesto druge proklinjao. 23Sve sam to mudrošæu iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokuèiva. 24Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronaðe? 25I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opaèinu kao ludost, a ludost kao bezumlje. 26Otkrih da ima nešto gorèe od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmièe joj, a grešnik je njezin sužanj. 27Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. 28I još sam tražio, ali bez uspjeha. Naðoh èovjeka - jednog od tisuæu, a žene ne naðoh meðu svima nijedne. 29Otkrih ovo: Bog stvori èovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.

Chapter 8

1 Tko je kao mudrac? Tko još umije tumaèiti stvari? Mudrost èovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. 2Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. 3Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on èini kako mu odgovara. 4Jer kraljeva je rijeè najjaèa, i tko ga smije pitati: "Što èiniš?" 5Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. 6Jer postoji vrijeme i sud za sve, i èovjeka veoma tereti nedjelo njegovo 7jer on ne zna što æe biti; a tko mu može kazati kad æe što biti? 8Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opaèina izbavlja onoga koji je èini. 9Sve ovo vidjeh pazeæi na sve što se èini pod suncem, kad èovjek vlada nad èovjekom na njegovu nesreæu. 10Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako èinili. I to je ispraznost. 11Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono èiniti zlo. 12I grešnik koji èini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da æe biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. 13Ali opak èovjek neæe biti sretan i neæe produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. 14Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. 15Zato slavim veselje, jer nema èovjeku sreæe pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. 16Poslije svih napora da dokuèim mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, èovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni noæu. 17Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može dokuèiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se èovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.

Chapter 9

1 Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i èovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. 2Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, èistomu i neèistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. 3Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. 4Jer onaj tko je meðu živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. 5Živi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. 6Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u èem što biva pod suncem. 7Zato s radošæu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu veæ prije svidjelo tvoje djelo. 8U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. 9Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. 10I što god nakaniš uèiniti, uèini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. 11Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za uèene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. 12Èovjek ne zna svoga èasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaæene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. 13Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se uèini velikom: 14Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. 15Ali se u njemu naðe èovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošæu, a poslije se nitko nije sjeæao toga èovjeka. 16Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove rijeèi. 17Blage se rijeèi mudraca bolje èuju nego vika zapovjednika nad luðacima. 18Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

Chapter 10

1 Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jaèe je od mudrosti i èasti. 2Mudrac kroèi pravim putem, a luðak krivim. 3Dovoljno je da luðak poðe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. 4Ako se na te digne vladaoèev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost spreèava velike grijehe. 5Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: 6ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. 7Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. 8Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. 9Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. 10Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. 11Ako zmija ujede prije èaranja, ništa onda opèaratelj ne koristi. 12Pune su miline rijeèi iz usta mudraca, a bezumnika upropašæuju njegove usne. 13On poèinje svoje besjede ludošæu i svršava ih potpunim bezumljem. 14Luðak previše govori: èovjek ne poznaje buduænost, i tko mu može kazati što æe poslije njega biti? 15Luðake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. 16Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se veæ ujutro goste. 17Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. 18S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuæa. 19Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. 20Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer æe ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.

Chapter 11

1 Baci kruh svoj na vodu i naæi æeš ga poslije mnogo vremena. 2Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo æe zlo zadesiti zemlju. 3Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. 4Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. 5Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. 6Ujutro sij svoje sjeme, a naveèer nek' ti ruka ne poèiva. Jer ne znaš da li æe biti bolje ovo ili ono, ili æe oboje biti jednako dobro. 7Ljupka je svjetlost i ugodno je oèima vidjeti sunce. 8Ali ako èovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da æe tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što æe doæi. 9Zato se raduj, mladiæu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih oèiju; ali znaj da æe ti za sve to suditi Bog. 10Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

Chapter 12

1 I sjeæaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego doðu zli dani i prispiju godine kad æeš reæi: "Ne mile mi se." 2Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. 3U dan kad zadrhte èuvari kuæe i pognu se junaci, i dosaðuju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; 4kad se zatvore ulièna vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. 5Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skaèe više, i koprov plot puca, jer èovjek ide u svoj vjeèni dom! A narikaèe veæ se kreæu ulicama. 6Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrè na izvoru i slomi toèak na bunaru; 7i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 8Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. 9A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod uèio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 10Ujedno se Propovjednik trudio pronaæi prikladne rijeèi i izravno izraziti istinu. 11Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. 12I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo uèenje umara tijelo. 13Èujmo svemu završnu rijeè: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav èovjek." 14Jer sva æe skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.

Song of Solomon

Chapter 1

1 Salomonova Pjesma nad pjesmama 2Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slaða od vina. 3Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke. 4Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat æemo se i radovati zbog tebe, slavit æemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube. 5Crna sam ali lijepa, kæeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove. 6Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da èuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam èuvala. 7Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeæi te, oko stada tvojih drugova. 8Ako ne znaš, o najljepša meðu ženama, izaði i slijedi tragove stada i pasi kozliæe svoje oko pastirskih koliba. 9Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja. 10Lijepi su obrazi tvoji meðu naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama. 11Uèinit æemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim. 12- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše. 13Dragi mi je moj struèak smirne što mi meðu grudima poèiva. 14Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. 15- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oèi kao golubica. 16- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša. 17- Grede kuæa naših cedri su, a natkrovlje èempresi.

Chapter 2

1 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. 2- Što je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu djevojkama. 3- Što je jabuka meðu šumskim stablima, to je dragi moj meðu mladiæima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. 4Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. 5Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 6Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 7- Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 8Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje brežuljke. 9Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. 10Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doði, 11jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala. 12Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju. 13Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doði. 14Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." 15Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu. 16Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima. 17Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.

Chapter 3

1 Po ležaju svome, u noæima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. 2Ustat æu dakle i optrèati grad, po ulicama i trgovima tražit æu onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. 3Sretoše me èuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?" 4Tek što poðoh od njih, naðoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neæu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuæu majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. 5Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 6Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih? 7Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka izmeðu najkršnijih u Izraelu. 8Svi su vièni maèevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noænih. 9Sebi je prijestolje naèinio kralj Salomon od drveta libanskoga. 10Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kæeri jeruzalemskih. 11Izaðite, kæeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenèala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.

Chapter 4

1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oèi kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izaðoše na brdo Gilead. 2Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 3Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijeèi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 4Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraðena: tisuæu štitova visi na njoj, sve oklopi junaèki. 5Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu meðu ljiljanima. 6Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poæi æu na brdo smirne, na brežuljak tamjana. 7Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. 8Poði sa mnom s Libana, nevjesto, poði sa mnom s Libana. Siði s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. 9Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. 10Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaða je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. 11S usana tvojih, nevjesto, saæe kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. 12Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeèaæen. 13Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: 14nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. 15Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teèe s Libana. 16Ustani, sjevernjaèe, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doðe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.

Chapter 5

1 Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! 2Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi." 3"Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" 4Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. 5Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora. 6Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao. 7Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina. 8Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi. 9Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ? 10Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama. 11Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. 12Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. 13Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe. 14Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima. 15Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. 16Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.

Chapter 6

1 Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša meðu ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom? 2Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. 3Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meðu ljiljanima. 4Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. 5Odvrati oèi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. 6Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 7Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 8Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoèa, a djevojaka ni broja se ne zna. 9Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoèe hvale su joj izrekle. 10Tko je ova koja dolazi kao što zora sviæe, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? 11Siðoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. 12Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog.

Chapter 7

1 Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što æete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? 2Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. 3Pupak ti je kao okrugla èaša koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima. 4Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. 5Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku. 6Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. 7Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, meðu milinama! 8Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. 9Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi æe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 10Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teèe na usnama usnulih. 11Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. 12Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima. 13Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se grožðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju. 14Mandragore šire miris, u našim kuæama ima svakog voæa, novoga i starog, za te sam ga èuvala, o najdraži moj!

Chapter 8

1 O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. 2Povela bih te i uvela u kuæu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. 3Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 4Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela! 5Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. 6Stavi me kao znak na srce, kao peèat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina. 7Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe. 8Imamo malu sestru koja još nema grudi, što æemo èiniti sa svojom sestrom kad bude rijeè o njoj? 9Ako bude poput zida, sagradit æemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit æemo ih cedrovim daskama. 10Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oèima njegovim kao ona što naðe smirenje. 11Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je èuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuæu srebrnjaka. 12Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuæa, a dvjesta onima što èuvaju plodove. 13O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja èujem! 14Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenèe na gorama mirisnim!

Isaiah

Chapter 1

1 Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. 2Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše. 3Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." 4Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða. 5TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; 6od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene. 7Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma. 8Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. 9Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni. 10Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! 11"Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. 12Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima? 13Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine. 14Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu! 15Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, 16operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti! 17Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." 18"Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna. 19Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske. 20U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu. 21Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. 22Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. 23Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima. 24Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! 25Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo! 26Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti." 27Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove. 28Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe. 29Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate. 30Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema. 31Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.

Chapter 2

1 Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi narodi, 3nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu, poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè Jahvina." 4On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe više narod dizat' maèa protiv naroda nit' se više uèit' ratovanju. 5Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! 6Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima. 7Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. 8Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi naèiniše prsti. 9Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne praštaj im. 10Uði meðu peæine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 11Ohol pogled bit æe skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. 12Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; 13protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; 14protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; 15protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina; 16protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. 17Oholost ljudska skršit æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, 18i kumiri æe netragom nestati. 19Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 20U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naèini da im se klanja, 21kad uteèe u šupljine peæina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 22Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?

Chapter 3

1 Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomoæ u kruhu i pomoæ u vodi, 2junaka i ratnika, suca i proroka, vraèa i starješinu, pedesetnika i odliènika, 3savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi èaranjem. 4"A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." 5Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasræe na starca, prostak na odliènika 6te svatko brata hvata u oèinskoj kuæi: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" 7A on æe se, u dan onaj, braniti: "Neæu da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." 8Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. 9Lice njihovo protiv njih svjedoèi, razmeæu se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. 10Kažite: "Blago pravedniku, hranit æe se plodom djela svojih! 11Jao opakome, zlo æe mu biti, na nj æe pasti djela ruku njegovih." 12Deran tlaèi narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. 13Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, 14Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je kuæama što oteste siromahu. 15S kojim pravom narod moj tlaèite i gazite lice siromaha?" - rijeè je Jahve, Gospoda nad Vojskama. 16I reèe Jahve: "Što se to ohole kæeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? 17Oæelavit æe Gospod tjeme kæeri sionskih, obnažit æe Jahve golotinju njihovu." 18U onaj æe dan Gospod strgnuti sve èime se ona ponosi: ukosnice i mjeseèiæe, 19naušnice, narukvice i koprene, 20poveze, lanèiæe, pojaseve, boèice s miomirisima i privjese, 21prstenje i nosne prstenove, 22skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, 23zrcala i košuljice, povezaèe i rupce. 24Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrèa, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. 25Muževi tvoji od maèa æe pasti, junaci tvoji u kreševu. 26Vrata æe tvoja kukat' i tugovati, na zemlji æeš sjedit' napuštena.

Chapter 4

1 I sedam æe se žena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu." 2U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. 3Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit æe upisani da u Jeruzalemu žive. 4Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, 5sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava æe biti zaklon 6i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utoèište od pljuska i oluje.

Chapter 5

1 Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. 2Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da æe uroditi grožðem, a on izrodi vinjagu. 3Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i vinograda mojega. 4Što još mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da æe uroditi grožðem, zašto vinjagu izrodi? 5No sad æu vam reæi što æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. 6U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime. 7Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja. 8Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. 9Na uši moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez žitelja. 10Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu." 11Jao onima što veæ jutrom na uranku žestokim se piæem zalijevaju i kasno noæu sjede vinom raspaljeni. 12Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. 13Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od žeði æe gorjeti. 14Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! 15Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled silnih. 16Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit' svetost svoju. 17Jaganjci æe pasti kao na pašnjacima, a jarci æe brstiti po ruševinama bogataškim. 18Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - 19onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" 20Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a slatko gorkim! 21Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom! 22Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih piæa; 23onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu! 24Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijeè Sveca Izraelova. 25Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta. 26On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. 27U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuæi ne driješi remena. 28Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola. 29Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. 30U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.

Chapter 6

1 One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" 4Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu neèistih usana prebivam, a oèi mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" 6Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7dotaèe se njome mojih usta i reèe: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." 8Tad èuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko æe nam poæi?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" 9On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' neæete razumjeti, gledajte dobro, al' neæete spoznati.' 10Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." 11Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuæe ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, 12dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit æe zemlju, 13i ostane li u njoj još desetina, i ona æe biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj æe njihov biti sveto sjeme."

Chapter 7

1 U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. 2Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drveæe ustrepti od vjetra. 3I Jahve reèe Izaiji: "Iziði pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 4Reci mu: 'Pazi, smiri se, ne boj se, i nek' ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog i sina Remalijina, 5jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast.' 6Poðimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. 7Ovako govori Jahve Gospod: 'To se neæe zbiti: toga biti neæe! 8[8a] Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; 9Samarija je glava Efrajimcima, a Samariji glava je Remalija. [8b]Još šezdeset i pet godina, i Efrajim, razoren, neæe više biti narod. [9b] Ako se na me ne oslonite, održat' se neæete!"

10Jahve opet progovori Ahazu i reèe mu: 11"Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." 12Ali Ahaz odgovori: "Ne, neæu iskati i neæu iskušavati Jahvu." 13Tada reèe Izaija: "Èujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! 14Zato, sam æe vam Gospodin dati znak: Evo, zaèet æe djevica i roditi sina i nadjenut æe mu ime Emanuel! 15Vrhnjem i medom on æe se hraniti dok ne nauèi odbacivat' zlo i birati dobro. 16Jer prije nego djeèak nauèi odbacivat' zlo i birati dobro, opustjet æe zemlja, zbog koje strepiš, od dvaju kraljeva. 17Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv kuæe oca tvojega dovest æe Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. 18U dan onaj zazviždat æe Jahve muhama na ušæu egipatskih rijeka i pèelama u zemlji asirskoj 19da doðu i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. 20U dan onaj Gospod æe obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. 21U dan onaj svatko æe hraniti po kravu i dvije ovce 22i od obilja mlijeka koje æe mu dati hranit æe se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit æe se koji god u zemlji preostanu. 23U dan onaj gdje god bijaše tisuæu èokota, vrijednih tisuæu srebrnika, izrast æe draè i trnje. 24Onamo æe polaziti sa strijelom i lukom, jer sva æe zemlja u draè i trnje zarasti. 25A po svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više neæe iæi, strašeæi se trnja i draèa: onuda æe goveda pasti i gaziti ovce."

Chapter 8

1 Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." 2Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 3Približih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 4jer prije no što dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije." 5I opet mi reèe Jahve: 6"Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice Šiloaha, a dršæe pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, 7navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; 8provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila æe svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele." 9Udružite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit æete smrvljeni, pašite se, bit æete smrvljeni! 10Kujte naum - bit æe uništen, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer s nama je Bog! 11Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 12"Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega se on boji i nemajte straha. 13Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme. 14On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuæe Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. 15Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." 16Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima svojim: 17Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. 18Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. 19Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji šapæu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! - 20Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati. 21Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu, 22pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali æe se tama raspršiti, 23jer više neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba. 24U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.

Chapter 9

1 Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. 2Ti si radost umnožio, uveæao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k'o što klièu kad se dijeli plijen. 3Teški jaram njegov, preèku što mu pleæa pritiskaše, šibu njegova gonièa slomi kao u dan midjanski. 4Da, sva bojna obuæa, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet æe i bit æe ognju hrana. 5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleæima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeèni, Knez mironosni. 6Nadaleko vlast æe mu se sterat' i miru neæe biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: uèvrstit æe ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka uèinit æe to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. 7Gospod posla rijeè protiv Jakova i ona pade na Izraela. 8Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: 9"Opeke nam popadaše, gradit æemo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre æemo posaditi." 10Al' Jahve podiže na brdo Sion njegove protivnike i podbada neprijatelje njegove: 11Aram s istoka, Filistejce sa zapada, da svim ustima proždiru Izraela. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. 12Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. 13Zato Jahve odsijeèe Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. 14Starješina i odliènik - to je glava; prorok, uèitelj laži - to je rep. 15Oni što vode narod taj - zavode ga, a koji se vodit' daju - propali su. 16Stog' mu Gospod neæe poštedjet' mladiæa, sirotama njegovim i udovicama smilovat' se neæe. Sav je taj narod bezbožan i zao, na sva usta bezumno govori. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. 17Da, bezbožnost se k'o oganj razmahala, draè i trnje proždire, pa upali šumsku guštaru, stupovi se dima podižu. 18Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, [19b] svatko jede meso svog susjeda. 19[19a] Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije: 20Manaše Efrajima, Efrajim Manašea, obojica zajedno Judu. Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena.

Chapter 10

1 Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaèiteljske; 2koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote! 3Što æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje 4da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. 5Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! 6Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici. 7Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. 8Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? 9Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? 10Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, 11kao što uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" 12I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oèiju. 13Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudrošæu svojom, jer sam uman; uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. 14Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe." 15Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; 16Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje, slavu æe mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. 17Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji æe zapalit' i proždrijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome danu. 18I krasotu njegovih šuma i voænjaka uništit æe od srèike do kore, ona æe biti k'o bolesnik što se trne; 19ostatak stabala šumskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako popisati. 20U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se više oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. 21Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. 22Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uništenje, pravda se prelila, 23Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju. 24Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuèe, kad štap diže na tebe. 25Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost uništiti." 26Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom. 27U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti nestat'. 28Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. 29Prelaze klance, u Gebi im je noæište; Rama dršæe, Gibea Šaulova bježi. 30Vièi iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! 31Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. 32Još danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. 33Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeèeni, ponajviši sniženi. 34Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.

Chapter 11

1 Isklijat æe mladica iz panja Jišajeva, izdanak æe izbit' iz njegova korijena. 2Na njemu æe duh Jahvin poèivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut æe ga strah Gospodnji: neæe suditi po viðenju, presuðivati po èuvenju, 4veæ po pravdi æe sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom rijeèi svoje ošinut æe silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. 5On æe pravdom opasati bedra, a vjernošæu bokove. 6Vuk æe prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozliæem, tele i laviæ zajedno æe pasti, a djetešce njih æe vodit'. 7Krava i medvjedica zajedno æe pasti, a mladunèad njihova skupa æe ležati, lav æe jesti slamu k'o govedo. 8Nad rupom gujinom igrat æe se dojenèe, sisanèe æe ruku zavlaèiti u leglo zmijinje. 9Zlo se više neæe èiniti, neæe se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja æe se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. 10U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci æe željno tražiti. I prebivalište njegovo bit æe slavno. 11U dan onaj: Jahve æe drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. 12Podignut æe stijeg narodima, sabrat æe Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva èetiri kraja zemlje. 13Ljubomor æe nestat' Efrajimov, bit æe istrijebljeni dušmani Judini; Efrajim neæe više zavidjeti Judi, a Juda neæe biti neprijatelj Efrajimu. 14Filistejcima na zapadu za vrat æe sjesti, zajedno æe plijeniti sinove Istoka; ruku æe svoju pružit' na Edom i Moab, bit æe im pokorni sinovi Amonovi. 15Jahve æe isušit' zaljev mora egipatskog, zamahnut æe rukom protiv Eufrata; snagom daha razbit æe ga na sedam potoka da se u obuæi može prelaziti: 16i bit æe cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad iziðoše iz zemlje egipatske.

Chapter 12

1 Reæi æeš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! 2Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. 3I s radošæu æete crpsti vodu iz izvora spasenja. 4Reæi æete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! 5Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! 6Klièite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik meðu vama Svetac Izraelov!

Chapter 13

1 Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. 2Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Mašite rukom neka doðu na vrata kneževska. 3Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave velièanstvo moje. 4Èuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. 5Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. 6Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog. 7I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, 8strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. 9Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. 10Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neæe više sjati svjetlošæu, pomrèat æe sunce ishodeæi i mjesec neæe više svijetliti. 11Kaznit æu svijet za zloæu, bezbožnike za bezakonje, dokrajèit æu ponos oholih, poniziti nadutost silnika. 12Rjeði æe biti èovjek neg' žeženo zlato, rjeði samrtnik od zlata ofirskog. 13Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. 14I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi. 15Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi; 16pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati žene. 17Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. 18Svi æe mladiæi biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sažaliti. 19Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. 20Nikad se više neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati šatora, nit' æe pastiri ondje poèivati. 21Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe, nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati. 22Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neæe produžiti.

Chapter 14

1 Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poèine u svojoj zemlji. Pridružit æe im se došljak i prikljuèiti se domu Jakovljevu. 2Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim tlaèiteljima. 3U dan kad ti Jahve dade da poèineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4zapjevat æeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaèenja? 5Jahve slomi štap zlikovaèki i žezlo vladarsko 6što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice. 7Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti. 8Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeæi!" 9Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðeš. U tvoju èast ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda. 10Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slièan postao. 11Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè. 12Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? 13U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom sjeveru. 14Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Višnjemu.' 15A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!" 16Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to èovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 17koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?" 18Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici. 19A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima, maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina zgažena! 20Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko. 21Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! 22Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina. 23Dat æu ga u posjed ježevima i moèvarama. Pomest æu ga metlom zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama. 24Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit æe se, što naumih, izvršit æe se! 25Skršit æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo." 26Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! 27A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? 28One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: 29Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer æe iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica što æe izleæi zmaja krilatoga. 30Ubogi æe pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju poèivati siromasi; glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. 31Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko! 32Što æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštiæeni siromasi njegova naroda."

Chapter 15

1 Proroštvo o Moabu. Obnoæ opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obnoæ opustošen, šaptom pade Kir Moab! 2Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da plaèu; nad Nebom i nad Medebom Moab narièe! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; 3na ulicama oblaèe vreæe, na njegovim krovovima leleèu! Na njegovim trgovima svi narièu i suze prolijevaju. 4Jauèu Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se èuje. Zato dršæu bokovi Moabu, strepi duša njegova; 5srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propašæu. 6Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. 7Zato steèevinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. 8Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. 9Da! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesreæu dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji.

Chapter 16

1 Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore Kæeri sionske. 2Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit æe kæeri moapske na arnonskim gazovima. 3Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao noæ razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. 4Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skonèa tlaèitelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjetaè išèezne iz zemlje, 5uèvrstit æe se prijesto u blagosti i na njemu æe vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu èini. 6Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 7Zato kuka Moab, nad Moabom svi jauèu, za kolaèima grožðanim iz Kir Heresa jauèu posve slomljeni. 8Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i lišæe su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. 9Zato plaèem za trsjem sibmanskim kao što plaèe Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se zaèu; 10nestade iz voænjaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne klièe se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. 11Zato utroba moja za Moabom poput harfe dršæe, a grudi mi za Kir Herešom. 12Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolazeæi u svetište da se moli: ništa postiæi neæe. 13Ovo je rijeè koju nekoæ reèe Jahve protiv Moaba. 14A sada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamnièke, slava æe Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit æe maleno, slabo i nemoæno."

Chapter 17

1 Proroštvo o Damasku. Gle, prestat æe Damask biti gradom i postat æe hrpom ruševina; 2njegovi gradiæi, dovijek napušteni, bit æe pašnjak stadima; ležat æe u njima i nitko ih neæe tjerati. 3Izgubit æe Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit æe se što i slavi sinova Izraelovih - rijeè je Jahve nad Vojskama. 4U onaj dan smanjit æe se slava Jakovljeva, spast æe salo tijela njegova. 5Bit æe k'o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirèe klasovi u refajimskoj dolini - 6ostat æe samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, èetiri ili pet na granama drveta - rijeè je Jahve, Boga Izraelova. 7U onaj dan èovjek æe pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oèi k Svecu Izraelovu. 8Neæe više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neæe više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunèane stupove. 9U onaj æe dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet æe, 10jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog' i sadiš ljupke biljke i strane presaðuješ mladice; 11u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al' propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizljeèive. 12Jao, buka naroda mnogobrojnih; buèe kao što buèi more; šum naroda koji šume k'o što šumore silne vode. 13Šume narodi kao što silne vode šumore, al' kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k'o prašina u vihoru. 14Naveèer eto straha; prije svanuæa više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljaèkaju.

Chapter 18

1 Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, 2tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u èamcima rogoznim. Idite, brze skoroteèe, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojevaèu, èija je zemlja rijekama izbrazdana. 3Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. 4Jer ovako mi govori Jahve: "Mirno æu gledati s mjesta svojega, k'o prozirna žega podnevna, k'o rosan oblak za vruæine žetvene. 5Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima æe posjeæi mladice, povezati, ukloniti grane. 6Svi æe biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice æe na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." 7U ono æe vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojevaèki, èija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion.

Chapter 19

1 Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dršæu pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egipæana. 2Podbost æu Egipæane protiv Egipæana, i brat æe se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom. 3Egiptu se pamet muti, ja spreèavam njegove naume; oni traže idole i vraèe, opsjenare i gatare. 4Egipæane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima æe vladati - rijeè je Jahve nad Vojskama. 5Nestat æe vode iz mora, presahnut æe i presušiti Rijeka, 6zaudarat æe prokopi, spast æe rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut æe trska i sita, 7sva zelen pokraj Nila; usahnut æe na Nilu svi usjevi, propast æe, raspršit' se, išèeznuti. 8Tužit æe ribari, kukat æe svi što u Nil udicu bacaju; jadikovat æe oni što u vodi mrežu razapinju. 9Postidjet æe se lanari, grebenari i tkaèi bijela tkanja. 10Snuždit æe se tkalci, rastužiti radnici. 11Pravi su luðaci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usuðujete reæi faraonu: "Uèenik sam mudraca, uèenik drevnih kraljeva?" 12TÓa gdje su tvoji mudraci? Nek' ti dojave i obznane što je Jahve nad Vojskama nakanio s Egiptom. 13Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. 14U njih je ulio Jahve duh vrtoglavi te zavode Egipat u svakom mu èinu da tetura k'o pijanac kada bljuje. 15U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što èine glava i rep, palma i sita. 16U onaj æe dan Egipæani postati kao žene, drhtat æe i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom æe zamahnuti na njih. 17Zemlja æe Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah æe ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. 18U onaj æe se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan æe se od njih zvati Ir Hahres. 19U onaj æe dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posveæen Jahvi blizu granice njegove. 20To æe Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedoèanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlaèitelja, on æe im poslati spasitelja i voðu da ih izbavi. 21I objavit æe se Jahve Egipæanima, i u onaj æe dan Egipæani spoznati Jahvu; služit æe mu žrtvama i prinosima, zavjetovat æe se i izvršavati zavjete. 22Jahve æe teško udariti Egipæane, ali æe ih iscijeliti; obratit æe se oni Jahvi i on æe ih uslišiti i iscijeliti. 23U onaj æe dan iæi cesta od Egipta do Asirije. Asirci æe dolaziti u Egipat, a Egipæani u Asiriju. Egipat i Asirija služit æe Jahvi. 24U onaj æe dan Izrael, treæi s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje. 25Jahve nad Vojskama blagoslovit æe ga: "Nek' je blagoslovljen", reæi æe, "moj narod egipatski, djelo mojih ruku Asirija i baština moja Izrael."

Chapter 20

1 U godini kad je vrhovni vojskovoða, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, 2u to vrijeme reèe Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obuæu izuj s nogu." On to uèini te iðaše gol i bos. 3Tada reèe Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, 4tako æe kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. 5Zbunit æe se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa. 6I reæi æe u onaj dan stanovnici ovog primorja: 'Eto, to je uzdanica naša kojoj se utjecasmo da nam pomogne i spasi nas od kralja asirskoga. A kako da se mi spasimo?'"

Chapter 21

1 Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, hujeæi nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 2- otkri mi se u strašnom viðenju - tako pljaèkaš pljaèka, pustošnik pustoši. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokrajèit æu sve jauke." 3Zato bedra moja probadaju grèevi; bolovi me spopadaju k'o trudovi porodilju; od smuæenosti ogluših, od straha obnevidjeh. 4Srce mi dršæe, groza me obuze, sumrak za kojim èeznuh postade mi užas. 5Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, mažite štit! 6Jer Gospod mi ovako reèe: "Idi, postavi stražara! Što vidi, nek' javi. 7Vidi li konjanike, jahaèe udvojene, jahaèe na magarcima, jahaèe na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!" 8A stražar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, èitavu noæ na straži prostojim." 9I gle, dolaze konjanici, jahaèi udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." 10Omlaæeno žito, èedo gumna moga, što èuh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! 11Proroštvo o Edomu. Vièu mi iz Seira: "Stražaru, koje je doba noæi? Stražaru, koje je doba noæi?" 12Stražar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet noæ. Hoæete li pitati, pitajte, vratite se, doðite!" 13Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim poèivate, dedanske karavane. 14Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, iziðite s kruhom pred bjegunca. 15Pred maèevima bježe oni, pred maèem trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. 16Da, ovako mi reèe Gospod: "Još jedna godina, godina nadnièarska, i nestat æe sve slave Kedrove. 17A od mnogobrojnih strijelaca meðu hrabrim sinovima Kedrovim malo æe ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov.

Chapter 22

1 Proroštvo o Dolini viðenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove, 2grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od maèa, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji; 3glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. 4Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga." 5Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viðenja zid se ruši, vapaj za pomoæ diže se u goru. 6Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. 7Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata. 8Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kuæi. 9Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. 10Prebrojiste kuæe jeruzalemske, porušiste kuæe da zid uèvrstite. 11Izmeðu dva zida naèiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli. 12Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. 13A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." 14Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama. 15Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, 16koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?' 17Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno æe te uhvatiti, 18smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti æeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!" 19Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; 20i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. 21Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu vlast predati u ruke te æe biti otac žiteljima jeruzalemskim i kuæi Judinoj. 22Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti. 23Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave domu oca svojega. 24O njega æe se vješati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova. 25U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.

Chapter 23

1 Proroštvo o Tiru. Kukajte, laðe taršiške, jer vaša je tvrða razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vraæahu zemlje. 2Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj. 3Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima. 4Stidi se, Sidone, jer more govori: "Ne hvataju me trudovi niti raðam, ne odgajam momaka nit' podižem djevojaka." 5Uzdrhtat æe Egipæani kad o Tiru vijest èuju. 6Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja. 7Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli? 8Tko li je to odluèio protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odliènici zemlje? 9Jahve nad Vojskama odluèi tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odliènike zemlje. 10Obraðuj zemlju, kæeri taršiška, tvoje luke više nema! 11Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvrðave kanaanske. 12Rekao je: "Neæeš više klikovati, okaljana djevice, kæeri sidonska!" Ustani i idi u Kitim; ni ondje neæeš imati mira. 13Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina. 14Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvrðava! 15Dogodit æe se, u onaj dan, da æe Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru æe biti kao bludnici iz pjesme: 16"Uzmi citaru i skiæi se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!" 17Poslije sedamdeset godina pohodit æe Jahve Tir. I grad æe opet dobivati svoju plaæu bludnièku. Podavat æe se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. 18Ali æe njegova dobit i plaæa biti posveæena Jahvi; neæe se zgrtati ni èuvati, nego æe njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doliènu odjeæu.

Chapter 24

1 Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. 2Sveæenik æe biti k'o i narod, gospodar k'o i sluga, gospodarica k'o i sluškinja, prodavaè k'o i kupac, zajmodavac k'o i zajmoprimac, vjerovnik k'o i dužnik. 3Opustošena æe biti zemlja, opljaèkana sasvim, jer je Jahve odluèio. 4Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. 5Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vjeèni razvrgoše. 6Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. 7Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. 8Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. 9Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu piæe silovito. 10Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim kuæama. 11Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. 12Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. 13Jer tako se zbiva na zemlji, meðu narodima, kao kad se oberu masline il' paljetkuje grožðe nakon berbe. 14Oni glas podižu, klièu od radosti; uznose s mora velièajnost Jahvinu. 15I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova. 16S kraja zemlje èujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše." 17Strava, jama, zamka tebi, žitelju zemlje: 18tko pred glasom strave uteèe u jamu æe upasti; tko se iz jame izvuèe zamka æe ga uhvatit'. Da, otvorit æe se ustave u visini i zatresti zemlji temelji. 19Zemlja æe se grozno razbiti, zemlja æe se strašno raspuæi, zemlja æe se silno uzdrmati, 20zemlja æe zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko æe joj otežati bezakonje njeno da æe pasti i neæe više ustati. 21I dogodit æe se u onaj dan: Jahve æe kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; 22bit æe sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. 23Pocrvenjet æe mjesec, postidjet se sunce, jer æe kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava æe mu sjati pred starješinama.

Chapter 25

1 Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo èudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, 2jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrðeno u ruševine. Tvrða neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neæe. 3Zato te slavi narod snažan, grad moænih plemena tebe se boji; 4jer ti si utoèište nevoljnom, utoèište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer æud je silnièka kao pljusak zimski; 5kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednièka. 6I Jahve nad Vojskama spremit æe svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soène, od vina staložena. 7Na ovoj gori on æe raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivaè koji sva plemena pokrivaše 8i uništit æe smrt zasvagda. I suzu æe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu æe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reèe. 9I reæi æe se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klièimo i veselimo se spasenju njegovu, 10jer ruka Jahvina na ovoj gori poèiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; 11ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivaè kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. 12Visoku tvrðu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši.

Chapter 26

1 U onaj dan pjevat æu ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziða. 2Otvorite vrata! Nek' uðe narod pravedni koji èuva vjernost, 3èiji je znaèaj èvrst, koji èuva mir jer se u te uzda. 4Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vjeèna; 5on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrðu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, 6te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." 7Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. 8Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, èekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. 9Dušom svojom žudim tebe noæu i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uèe se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. 10Ako se pomiluje opaki, on se ne uèi pravednosti. U zemlji pravednosti on èini bezakonje i ne obazire se na velièanstvo Jahvino. 11Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek' vide i postide se, nek' ih proguta revnost za narod, nek' ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim. 12Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. 13Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, èastimo. 14Mrtvi neæe oživjeti, sjene neæe uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! 15Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! 16Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. 17Kao što se trudna žena pred poroðajem grèi i vièe u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. 18Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da raðamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit' se rodiše stanovnici svijeta. 19Tvoji æe mrtvi oživjeti, uskrsnut æe tijela. Probudite se i klièite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja æe sjene na svijet dati. 20Hajde, narode moj, uði u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se èaskom dok jarost ne proðe. 21Jer, gle, iziæi æe Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg' ogriješiše. Izbacit æe zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neæe više kriti onih koji su na njoj poklani.

Chapter 27

1 U onaj dan kaznit æe Jahve maèem ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit æe zmaja morskoga. 2U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: 3Ja, Jahve, njega èuvam, svaki èas ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i noæu stražim. 4Nema gnjeva u meni! Nek' se trnje i draè samo pojavi, protiv njega ustat æu u boj, svega æu ga sažgati! 5Ili u moje nek' doðe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom! 6Dolaze dani kad æe se ukorijeniti Jakov, razgranit' se i procvasti Izrael, i sav svijet plodovima napuniti. 7Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? 8Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan istoènjaka. 9Tako æe se okajati bezakonje Jakovljevo; a ovo je sve plod oproštenja grijeha njegova. Neka se smrve svi kamenovi žrtvenika kao što se u prah drobi kreèno kamenje! Nek' se više ne dižu ašere i sunèani stupovi! 10Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti. 11Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga neæe žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se neæe smilovati. 12Jahve æe u dan onaj klasje vrijeæi od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit æete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. 13U onaj dan zatrubit æe velika trublja, i doæi æe izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit æe se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu.

Chapter 28

1 Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! 2Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. 3Bit æe izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih 4i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere. 5U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - 6duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji odbija napad na vrata. 7Oni posræu od vina, teturaju od žestoka piæa: sveæenici i proroci od žestoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od žestoka piæa, posræu u viðenjima, ljuljaju se sudeæi. 8Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema! 9"Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? 10Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam." 11Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu. 12On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati. 13Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeæi padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. 14Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. 15Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi sklonište i od obmane skrovište." 16Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe propasti. 17I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; 18propast æe savez vaš sa smræu, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas; 19kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu. 20Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota. 21Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. 22Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uništenje. 23Poslušajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. 24Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? 25A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon raž po rubovima? 26Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom. 27Ne mlati se grahor cijepom, neæeš toèkom po kuminu, veæ se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. 28A da li se žito tare? Ne, neæeš ga dovijeka mlatiti: po njem æeš pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæeš. 29I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošæu velikog.

Chapter 29

1 Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani, 2pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel, 3opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi. 4Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu. 5Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: 6pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. 7Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše. 8Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. 9Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa. 10Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. 11Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena." 12A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati." 13Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba, 14zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika." 15Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" 16Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"? 17Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu? 18I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti. 19A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu, 20jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju: 21oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. 22Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti, 23jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova. 24Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.

Chapter 30

1 Teško sinovima odmetnièkim! - rijeè je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. 2Zaputiše se u Egipat, ne pitajuæi usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. 3Zaklon faraonov bit æe na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. 4Eno mu knezova veæ u Soanu, podanici stigoše u Hanes: 5svi æe se oni razoèarati u narodu beskorisnom, neæe im biti na pomoæ ni na korist, veæ na sramotu i porugu. 6Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji rièu, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na leðima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. 7Jer prazna je i ništavna pomoæ Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. 8Ded napiši na ploèu i zapiši u knjigu da vremenima buduæim svjedoèanstvo ostane. 9Ovo je narod odmetnièki, sinovi lažljivi, sinovi koji neæe da slušaju Zakon Jahvin. 10Vidovitima oni govore: "Okanite se viðenja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! 11Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s oèiju Sveca Izraelova!" 12Stog' ovako zbori Svetac Izraelov: "Jer rijeè ovu odbacujete, a uzdate se u opaèinu i prijevaru i na njih se oslanjate, 13grijeh æe vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izboèene, koja prijeti rušenjem. 14Da se sruši k'o što se glinen sud razbije, slupan nemilice, te mu se meðu krhotinama ne naðe ni rbine, žerave da uzmeš s ognjišta il' zagrabiš vode iz studenca." 15Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obraæenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. 16Rekoste: 'Ne! Pobjeæi æemo na konjima!' - i zato, bježat æete! 'Na brzim æemo konjima jahati!' - i zato, bit æe brži vaši neprijatelji!" 17Pobjeæi æe vas tisuæa kad jedan zaprijeti, zaprijete li petorica, u bijeg æete nagnut' dok vas ne preostane k'o kopljaèa na vrhu gore il' na brijegu zastava. 18Al' Jahve èeka èas da vam se smiluje, i stog izglÄedÄa da vam milost iskaže, jer Jahve je Bog pravedan - blago svima koji njega èekaju. 19Da, puèe sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne plaèi! Èim zaèuje vapaj tvoj, odmah æe ti se smilovati; èim te èuje, uslišit æe te. 20Hranit æe vas Gospod kruhom tjeskobe, pojiti vodom nevolje, al' se više neæe kriti tvoj Uèitelj - oèi æe ti gledati Uèitelja tvoga. 21I uši æe tvoje èuti rijeè gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22Smatrat æeš neèistima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit æeš ih kao neèist i reæi im: "Napolje!" 23A on æe dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit æe obilat i hranjiv. Stoka æe tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24Volovi i magarci što obraðuju zemlju jest æe osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vijaèom. 25I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit æe potoka i rjeèica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26Tada æe svjetlost mjeseèeva biti kao svjetlost sunèana, a svjetlost æe sunèana postati sedam puta jaèa, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlijeèi rane svojih udaraca. 27Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. 28Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u èeljusti naroda. 29Tad æe vam pjesma biti kao u noæima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodoèasti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. 30Jahve æe zagrmjet glasom velièajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. 31Od glasa Jahvina prepast æe se Asur, šibom ošinut. 32I kad god ga udari šiba kaznena, kojom æe ga Jahve išibati, nek' se oglase bubnjevi i citare - u sav jek boja on s njima ratuje! 33Odavna je pripravljen Tofet za Moleka - lomaèa visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega æe spaliti.

Chapter 31

1 Teško onima što slaze u Egipat po pomoæ i nadu u konje polažu te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuæ' s uzdanjem u Sveca Izraelova i od Jahve savjeta ne tražeæ'. 2Al' i on je mudar i navalit æe zlo, i neæe poreæ' svojih prijetnja; on æe ustat' na dom zlikovaèki i na pomoæ zloèinaèku. 3Egipæanin je èovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut æe pomagaè i past æe onaj komu pomaže - svi æe zajedno propasti. 4Da, ovako mi reèe Jahve: Kao što lav ili laviæ nad plijenom reži, pa i kad se strèi na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit' za njihovu graju mari - tako æe Jahve nad Vojskama siæi da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu. 5Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve nad Vojskama zaklanjat æe Jeruzalem, zaklanjat' ga, izbaviti, poštedjet' ga i spasiti. 6Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. 7Da, u onaj æe dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh naèiniste. 8Asur neæe pasti od maèa ljudskoga: proždrijet æe ga maè, ali ne èovjeèji. Od maèa æe bježat', al' æe mu satnici pod tlaku pasti. 9Užasnut, ostavit æe svoju hridinu, prestravljeni, knezovi od svoje æe bježat' zastave - rijeè je Jahve, èiji je oganj na Sionu i èija je peæ u Jeruzalemu.

Chapter 32

1 Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: 2svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. 3Oèi vidovitih neæe više biti slijepe, uši onih što èuju slušat æe pozorno; 4srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno; 5pokvarenjaka neæe više zvati plemenitim, varalicu neæe više držat' odliènikom. 6Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. 7U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 8U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. 9Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi besjedu. 10Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe biti, plodovi se neæe brati. 11Dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! 12Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; 13zbog njiva naroda mojega što raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa veselih, grada razigranog. 14Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima, 15dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat' voænjak, a voænjak se u šumu pretvorit'. 16U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku. 17Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. 18Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim poèivalištima. 19A šuma æe biti oborena, grad æe biti snižen. 20Blago vama: sijat æete kraj svih voda, puštajuæi vola i magarca da slobodno idu!

Chapter 33

1 Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljaèkaš nepljaèkan, kad prestaneš, tebe æe opustošiti, opljaèkat' te kad prestaneš pljaèkati. 2Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. 3Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci 4i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj æe navaliti kao jato skakavaca. 5Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošæu. 6Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. 7Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaèu gorko. 8Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. 9Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. 10"Sada æu ustati", veli Jahve, "sada æu se diæi, sada uzvisiti. 11Zaèeste sijeno, rodit æete slamu; dah moj proždrijet æe vas kao oganj. 12Narodi æe biti sažgani u vapno, kao posjeèeno trnje što gori u vatri. 13Èujte, vi koji ste daleko, što sam uèinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" 14Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko æe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko æe od nas opstati pred žarom vjeènim?" 15Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne èuje o krvoproliæu, koji zatvara oèi da ne vidi zlo: 16on æe prebivati u visinama, tvrðe na stijenama bit æe mu utoèište, imat æe dosta kruha i vode æe mu svagda dotjecati. 17Oèi æe ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat æe zemlju nepreglednu. 18Srce æe ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiæe? 19Neæeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. 20Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oèi æe ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštiæeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolèiæi nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida. 21Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neæe onud proæi nijedna laða s veslima niti æe koji bojni brod projedriti. 22Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on æe nas spasiti. 23Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti æe se naplijeniti plijena! 24I nijedan graðanin neæe reæi: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja æe se oprostiti.

Chapter 34

1 Pristupite, puci, da èujete, pomno slušajte, narodi; èuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! 2Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruèi ih uništenju, pokolju ih predade. 3Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteèe, 4raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi lišæe smokovo. 5Jer na nebu je opijeni maè moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. 6Maè Jahvin krvlju je opijen, omašæen pretilinom, krvlju janjeæom i jareæom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. 7S njima æe biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja æe se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit' pretilinom, 8jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. 9Potoci se njegovi obræu u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja æe mu postat smola goreæa. 10Ni noæu ni danju ugasit' se neæe, dim æe joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta æe ostati, za vjekove vjekova nitko neæe prolaziti njome. 11Zaposjest æe je jež i èaplja, sova i gavran prebivat æe u njoj. Rastegnut æe nad njom uže pustoši i visak praznine. 12Ondje æe se nastaniti jarci, neæe biti više plemiæa njezinih, ondje se više neæe proglašavat' kraljevi, svi æe joj knezovi biti uništeni. 13Niæi æe trnje u njenim dvorcima, u tvrðavama kopriva i strièak, ona æe biti jazbina èagljima, ležaj nojevima. 14Ondje æe se sretat divlje maèke s hijenama, jarci æe dozivati jedan drugoga; ondje æe se odmarati Lilit našav poèivalište. 15Ondje æe se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat' na njima, u sjeni ih tvojoj izleæi; onamo æe slijetati jastrebovi jedan za drugim. 16Istražujte u knjizi Jahvinoj i èitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi. 17Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka æe je oni posjedovati, od koljena do koljena nju æe obitavati.

Chapter 35

1 Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka klièe stepa, nek' ljiljan procvjeta. 2Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klièe i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni æe vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. 3Ukrijepite ruke klonule, uèvrstite koljena klecava! 4Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" 5Sljepaèke æe oèi progledati, uši æe se gluhih otvoriti, 6tad æe hromi skakati k'o jelen, njemakov æe jezik klicati. Jer æe u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, 7sažgana æe zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu èaglji izrast æe rogoz i trska. 8Bit æe ondje èista cesta, a zvat æe se Sveti put: nitko neèist njime neæe proæi, bezumnici njime neæe lutati. 9Ondje neæe više biti lÓava, nit' æe onud zvijer prolaziti, veæ æe hodit' samo otkupljeni, 10vraæati se otkupljenici Jahvini. Doæi æe u Sion klièuæ' od radosti, s veseljem vjeènim na èelima; pratit æe ih radost i veselje, pobjeæi æe bol i jauci.

Chapter 36

1 Èetrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvrðene judejske gradove i osvoji ih. 2Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 3K njemu iziðe upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 4Veliki im peharnik reèe: "Kažite Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, kralj asirski: 'Kakvo je to uzdanje u koje se uzdaš? 5Misliš li da su prazne rijeèi veæ i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 6Eto, oslanjaš se na Egipat, na slomljenu trsku koja prodire i probada dlan onomu tko se na nju nasloni. Takav je faraon, kralj egipatski, svima koji se uzdaju u njega.' 7Možda æete mi odgovoriti: 'Uzdamo se u Jahvu, Boga svojega.' Ali nije li njemu Ezekija uklonio uzvišice i žrtvenike i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemu: 'Samo se pred ovim žrtvenikom klanjajte!' 8Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat æu ti dvije tisuæe konja ako mogneš naæi jahaèe za njih. 9Kako æeš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da æe ti dati kola i konjanike! 10Naposljetku, zar sam ja mimo volju Jahvinu krenuo protiv ove zemlje da je razorim? Sam mi je Jahve rekao: 'Idi na tu zemlju i razori je!'" 11Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da èuje narod koji je na zidinama." 12Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osuðeni da s vama jedu svoju neèist i piju svoju mokraæu?" 13Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rijeèi: "Èujte rijeè velikoga kralja, kralja asirskoga! 14Ovako veli kralj: 'Neka vas Ezekija ne zavarava, jer vas ne može izbaviti iz moje ruke. 15Neka vas Ezekija ne hrabri pouzdanjem u Jahvu govoreæi: Jahve æe nas sigurno izbaviti: ovaj grad neæe pasti u ruke kralju asirskom. 16Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 17dok ne doðem i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. 18Ne dajte da vas Ezekija zaludi govoreæi vam: Jahve æe vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 19Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 20Koji su meðu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke, da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?'" 21Šutjeli su i ni rijeèi mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" 22Upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, doðoše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saopæiše mu rijeèi velikoga peharnika.

Chapter 37

1 Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. 4Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" 5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 6on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. 7Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" 8Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. 9Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja. 11Ti znaš što su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? 12Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" 14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16"Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 17Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. 18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" 21Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' 22Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. 23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 24Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. 25Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 26Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; 27stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. 28Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. 29Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si došao! 30A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. 31Preživjeli iz kuæe Judine, žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. 32Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. 33Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 34Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je Jahvina. 35Grad æu ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." 36Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 37Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

Chapter 38

1 U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, doðe mu i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Uredi kuæu svoju, jer æeš umrijeti, neæeš ozdraviti.'" 2Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3"Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i uèinio što je dobro u tvojim oèima." I Ezekija briznu u gorak plaè. 4Tada doðe rijeè Jahvina Izaiji: 5"Idi i reci Ezekiji: Ovako kaže Jahve, Bog oca tvoga Davida: 'Uslišao sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. Izlijeèit æu te; za tri dana uziæi æeš u Dom Jahvin. Dodat æu tvome vijeku petnaest godina. 6Izbavit æu tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja. Jest, zakrilit æu ovaj grad!'" 7Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da æe uèiniti što je rekao: 8sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sunèanika vratit æu za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše veæ sišlo. 9Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti: 10"Govorio sam: U podne dana svojih ja moram otiæi. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. 11Govorio sam: Vidjet više neæu Jahve na zemlji živih, vidjet više neæu nikoga od stanovnika ovog svijeta. 12Stan je moj razvrgnut, baèen daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do noæi skonèat æeš me, 13vièem sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do noæi skonèat æeš me. 14Poput laste ja pijuèem, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okreæu oèi, zauzmi se, jamèi za me. 15Kako æu mu govoriti i što æu mu reæi? TÓa on je koji djeluje. Slavit æu te sva ljeta svoja, premda s gorèinom u duši. 16Gospodine, za tebe živjet æe srce moje i živjet æe moj duh. Ti æeš me izlijeèiti i vratiti mi život, 17bolest æe mi se pretvorit' u zdravlje. Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, za leða si bacio sve moje grijehe. 18Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. 19Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nauèava sinovima tvoju vjernost. 20U pomoæ mi, Jahve priteci, i mi æemo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim." 21Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na èir i on æe ozdraviti." 22Ezekija upita: "Po kojem æu znaku prepoznati da æu uziæi u Dom Jahvin?"

Chapter 39

1 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše èuo da se razbolio i ozdravio. 2Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo nièega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 3Tada prorok Izaija doðe kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 4Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima nièega što im nisam pokazao." 5Tad Izaija reèe Ezekiji: "Èuj rijeè Jahve nad Vojskama: 6'Evo dolaze dani kada æe sve što je u tvojem dvoru, sve što su tvoji oci nakupili do danas, biti odneseno u Babilon. Ništa neæe ostati,' kaže Jahve. 7'A od sinova koji poteku od tebe, koji ti se rode, neke æe uzeti da budu uškopljeni dvorani babilonskoga kralja.'" 8Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rijeè koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit æe barem mira i sigurnosti za moga života."

Chapter 40

1 "Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. 2Govorite srcu Jeruzalema, vièite mu da mu se ropstvo okonèa, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." 3Glas vièe: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. 4Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. 5Otkrit æe se tada Slava Jahvina i svako æe je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." 6Glas nalaže: "Vièi!" Odgovorih: "Što da vièem?" - "Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest. 7Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih proðe. Doista, narod je trava. 8Sahne trava, vene cvijet, ali rijeè Boga našeg ostaje dovijeka." 9Na visoku se uspni goru, glasnièe radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasnièe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" 10Gle, Gospod Jahve dolazi u moæi, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. 11Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naruèju i brižljivo njeguje dojilice. 12Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? 13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? 14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nauèio ga putovima pravde? Tko li ga je nauèio znanju, pokazao mu put k umnosti? 15Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! 16Libanon je malen za lomaèu, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. 17Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. 18S kime æete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'? 19Ljevaè lijeva idol, zlatar ga pozlaæuje i lijeva od srebra lanèiæe. 20Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu naèini kip nepomièan. 21Zar ne znate? Zar niste èuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? 22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 23On obraæa u ništa knezove, uništava suce zemaljske. 24Tek što su zasaðeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese. 25"S kime æete mene prispodobit', tko mi je ravan?" - kaže Svetac. 26Podignite oèi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. 27Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmièe moja pravica?" 28Zar ne znaš? Zar nisi èuo? Jahve je Bog vjeèni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. 29Umornome snagu vraæa, jaèa nemoænoga. 30Mladiæi se more i malakšu, iznemogli, momci posræu. 31Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trèe i ne sustaju, hode i ne more se.

Chapter 41

1 Umuknite preda mnom, otoci, nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu. 2"Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izruèuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod maèem njegovim, k'o pljevu ih njegov luk raspršuje. 3Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotièu. 4Tko je to uèinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit æu ovaj isti s posljednjima!" 5Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršæu krajevi zemaljski, oni se bliže i veæ su tu. 6Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" 7Ljevaè bodri zlatara, onaj koji gladi èekiæem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i èavlima kip uèvršæuje da se ne pomièe. 8Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomèe Abrahama, mojega ljubimca! 9Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio." 10Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjednièkom desnicom. 11Gle, postidjet æe se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit æe uništeni i propast æe oni što se s tobom parbiše! 12Tražit æeš svoje protivnike, ali ih neæeš naæi. Bit æe uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. 13Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem." 14Ne boj se, Jakove, crviæu, Izraele, lièinko, ja sam pomoæ tvoja - rijeè je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. 15Gle, èinim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit æeš i satirati brda, u prah æeš pretvoriti bregove. 16Vijat æeš ih, vjetar æe ih odnijeti, vihor æe ih raspršiti. A ti æeš kliktati u Jahvi, dièit æeš se Svecem Izraelovim. 17Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeði. Ja, Jahve, njih æu uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit' ih neæu. 18U goleti bregova otvorit æu rijeke i posred dolova izvore. Pustinju æu pretvoriti u moèvaru, a u vrela sušnu zemlju. 19Posadit æu u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu æu pošumiti èempresom, brijestom i šimširom zajedno. 20Nek' svi vide i nek' znaju, nek' promisle i nek' shvate: ruka Jahvina to uèini, Svetac Izraelov stvori sve. 21"Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predoèite dokaze, kaže kralj Jakovljev. 22Nek' pristupe i nek' nam objave ono što æe se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il' objavite što æe biti, da doznamo ono što dolazi. 23Otkrijte nam što æe se poslije zbiti, i poznat æemo da ste bogovi. Uèinite nešto, dobro ili zlo, da se zaèudimo i prepadnemo zajedno. 24Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere." 25Podigoh ga sa sjevera da doðe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lonèar gazi. 26Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da èuje rijeèi vaše. 27Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. 28Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. 29Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.

Chapter 42

1 Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2On ne vièe, on ne diže glasa, niti se èuti može po ulicama. 3On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. 5Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biæima što njome hode. 6Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7da otvoriš oèi slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. 8Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima. 9Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. 10Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! 11Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih vrhova! 12Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! 13Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja. 14"Šutjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao žena kada raða, dašæem i uzdišem. 15Isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti. 16Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti. 17Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" 18Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! 19Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? 20Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi èuo! 21Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi Zakon svoj. 22A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" 23Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? 24Tko je pljaèkašu izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon nismo slušali? 25Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.

Chapter 43

1 Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! 2Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neæe te preplaviti. Poðeš li kroz vatru, neæeš izgorjeti, plamen te opaliti neæe. 3Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. 4Jer dragocjen si u mojim oèima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. 5Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka æu ti dovest' potomstvo i sabrat æu te sa zapada. 6Reæi æu sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kæeri moje s kraja zemlje, 7sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i naèinio." 8Izvedi narod slijep, premda oèi ima, i gluh, premda uši ima. 9Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se èuje da se može reæi: "Istina je!" 10Jer vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio naèinjen i neæe poslije mene biti. 11Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. 12Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meðu vama tuðinca! Vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, a ja sam Bog 13od vjeènosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što uèinim, tko izmijeniti može? 14Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit æu prijevornice zatvorima i Kaldejci æe udarit u kukanje. 15Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" 16Ovako govori Jahve, koji put po moru naèini i stazu po vodama silnim; 17koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 18Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo. 19Evo, èinim nešto novo; veæ nastaje. Zar ne opažate? Da, put æu napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 20Slavit æe me divlje zvijeri, èaglji i nojevi, jer vodu æu stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga. 21I narod koji sam sebi sazdao moju æe kazivati hvalu! 22Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 23Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me èastio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištuæi kada. 24Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim muèio, bezakonjem svojim dosaðivao mi. 25A ja, ja radi sebe opaèine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. 26Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. 27Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, 28knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izruèih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.

Chapter 44

1 Sad èuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. 2Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. 3Jer na žednu æu zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit æu duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. 4Rast æe kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekuæice. 5Jedan æe reæi: 'Ja sam Jahvin', drugi æe se zvati imenom Jakovljevim. Treæi æe sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat æe se imenom Izraelovim." 6Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. 7Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vjeènosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što æe još doæi! 8Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" 9Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste nièemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. 10Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne oèekuje? 11Gle, svi æe štovatelji likova biti osramoæeni, izraðivaèi njihovi više od bilo koga. Nek' se saberu svi i pojave: prepast æe se i postidjeti odjednom. 12Kovaè ga izraðuje na živu ugljevlju, èekiæem ga oblikuje, snažnom ga rukom obraðuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. 13Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko oblièje, da stoji u hramu. 14Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo èempres ili hrast koje je za se njegovao meðu šumskim drveæem; ili je posadio bor koji raste od kiše. 15Èovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeèe kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada nièice, pravi kip i klanja mu se. 16Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peèe meso na žeravi, jede peèenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim nièice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." 18Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oèi pa ne vide, i srce pa ne shvaæaju. 19Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar æu od ostatka naèiniti gnusobu? Zar æu se komadu drveta klanjati?" 20On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neæe spasti svog života i nikad neæe reæi: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" 21Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, neæu te zaboraviti! 22Kao maglu rastjerao sam tvoje opaèine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. 23Klièite, nebesa, jer je Jahve uèinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošæu, planine, i vi, šume, sa svim svojim drveæem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! 24Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i uèvrstio zemlju bez pomoæi ièije. 25Ja osujeæujem znamenja vraèa, i èarobnjake u luðake promeæem; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obraæam u bezumlje, 26ali potvrðujem rijeè sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: 'Naseli se!' I gradovima judejskim: 'Sagradite se!' Iz razvalina ja ih podižem. 27Ja govorim moru: 'Presahni! Presušujem ti rijeke.' 28Ja govorim Kiru: 'Pastiru moj!' I on æe sve želje moje ispuniti govoreæi Jeruzalemu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji se!'"

Chapter 45

1 Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 2Ja æu hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. 3Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. 4Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. 5Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: 6nek' se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo." Ja sam Jahve i nema drugoga; 7ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreæu i dovodim nesreæu, ja, Jahve, èinim sve to. 8Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošæu. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. 9Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je meðu glinenim sudovima! Kaže li glina lonèaru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" 10Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" 11Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? 12Ja sam naèinio zemlju i èovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. 13Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On æe obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako kaže Jahve nad Vojskama. 14Ovako govori Jahve: "Ratari Egipta i trgovci Kuša, i Sebejci, ljudi rasta visoka, prijeæi æe tebi i tvoji æe biti; za tobom æe iæi okovani, tebi æe se klanjati i molit æe ti se: 'Jedino je kod tebe Bog, nema drugoga; ništavni su bogovi.'" 15Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. 16Postidjet æe se i poniknut æe svi zajedno, otiæi æe u ruglu oni koji prave kipove. 17A Jahve æe vjeènim spasenjem spasit' Izraela. Neæete se postidjeti i neæete poniknuti dovijeka. 18Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je uèvrstio i nije je stvorio pustu, veæ ju je uoblièio za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga. 19Nisam govorio u tajnosti, u zakutku mraène zemlje. Nisam rekao potomstvu Jakovljevu: 'Tražite me u pustoši.' Ja, Jahve, govorim pravo i naviještam èestito." 20"Saberite se i doðite, pristupite zajedno, svi preživjeli od naroda! Neznalice puke oni su što nose kip izraðen od drveta i mole boga koji ih spasit' ne može. 21Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. 22Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 23Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rijeè neopoziva, da æe se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome æe se svaki jezik zaklinjati 24govoreæi: 'Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga!'" K njemu æe doæi, postiðeni, svi što na nj su bjesnjeli. 25U Jahvi æe pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo!

Chapter 46

1 Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. 2Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. 3"Slušajte me, kuæo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuæe Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. 4Do starosti vaše ja æu ostat' isti, do vaših sjedina podupirat æu vas. To sam èinio; nosit æu vas i dalje, pomagati vas, izbavljati. 5S kime biste me usporedili i izjednaèili, s kime prispodobili: komu da sam slièan? 6Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naèini te pred njim padaju nièice i klanjaju se. 7Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mièe se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. 8Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, 9sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi slièan nije! 10Onaj sam koji od poèetka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka æe se moja ispuniti, izvršit æu sve što mi je po volji. 11S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem èovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit æu, naumio sam - izvršit æu. 12Slušajte me, vi koji gubite srèanost i koji ste daleko od pobjede. 13Primièem svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti neæe. Na Sion æu spas staviti, u Izraela svoju slavu."

Chapter 47

1 Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kæeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kæeri kaldejska! Jer, neæe te više zvati nježnom i tankoæutnom. 2Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeði preko rijeke! 3Nek' se golotinja tvoja otkrije, nek' se sramota tvoja pokaže! Ja æu se osvetiti, odvraæat' me nitko neæe. 4Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže: 5"Sjedi šutke, u mrak se povuci, kæeri kaldejska. Jer, neæe te više zvati vladaricom kraljevstava. 6Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izruèih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. 7Govorila si: 'Dovijeka gospodaricom æu ostati.' Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako æe se završiti. 8A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: 'Ja, i nitko drugi! Nikad neæu obudovjeti, neæu djece izgubiti!' 9Stiæi æe te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit æeš djecu, obudovjet æeš! Punom æe te mjerom snaæi oboje, pokraj svega tvojeg vraèanja i množine tvojih zaklinjanja! 10U zloæu si se svoju uzdala, govorila si: 'Nitko me ne vidi!' Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: 'Ja i nitko drugi!' 11Zlo æe te snaæi - neæeš ga presresti; oborit æe se na te nesreæa - neæeš je odvratiti; doæi æe na te propast iznenada - neæeš je predvidjeti. 12Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim èaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda æe ti biti od koristi? Možda æeš s njima strah utjerati? 13Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek' ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca prorièu ono što æe te snaæi. 14Gle, oni æe biti poput pljeve, oganj æe ih sažeæi. Ni sami sebe neæe izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neæe ostat' ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne! 15Takvi æe ti biti vraèi tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poæi æe svaki svojim putem, i nikog neæe biti da te spasi."

Chapter 48

1 Èujte ovo, kuæo Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. 2Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 3Dogoðaje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, uèinih brzo, i zbi se. 4Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i èelo da ti je mjedeno. 5Zato sam ti veæ onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip uèini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!" 6Èuo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit æu ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; 7ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa èuo, da ne bi rekao: "Znao sam." 8Nisi o tome èuo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da æeš se iznevjeriti i da te od utrobe majèine zovu otpadnikom. 9Radi imena svoga odgaðah svoj gnjev, radi èasti svoje susprezah se da te ne uništim. 10Gle, proèistio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. 11Sebe radi èinih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obešèasti? Slave svoje drugome ne dam! 12Èuj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. 13Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. 14Saberite se svi i èujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga Jahve ljubi ispunit æe volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim." 15Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. 16Pristupite k meni i poèujte ovo: "Od poèetka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim." 17Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te uèim, vodim te putem kojim ti je iæi. 18O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreæa bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! 19Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!" 20Izaðite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno klièuæi, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! 21Nisu žeðali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je peæinu i potekla je voda." 22"Nema mira opakima," kaže Jahve.

Chapter 49

1 Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!" 4A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 6I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." 7Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." 8Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, 9da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima. 10Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode. 11Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti." 12Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. 13Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. 14Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." 15"Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu. 16Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima. 17Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. 18Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti! 19Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. 20Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.' 21I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'" 22Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima. 23Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti." 24Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku? 25Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti; 26tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."

Chapter 50

1 Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. 2Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju. 3Nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!" 4Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam rijeèju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao uèenici. 5Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6Leða podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu èupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 7Gospod mi Jahve pomaže, zato se neæu smesti. Zato uèinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neæu postidjeti. 8Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko æe se pravdati sa mnom? Iziðimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi! 9Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko æe me osuditi? Svi æe se oni k'o haljina izlizati, moljac æe ih razjesti. 10"Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez traèka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni. 11Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako æe vam moja uèiniti ruka: ležat æete u mukama.

Chapter 51

1 Èujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni i jamu duboku iz koje ste izvaðeni. 2Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio." 3Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru æe njegovu uèiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim æe odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. 4"Pomno me slušaj, puèe moj, poèujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. 5Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja æe mišica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. 6K nebu oèi podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim æe se rasplinut' nebesa, zemlja æe se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat æe joj žitelji. Ali æe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neæe biti kraja. 7Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! 8Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu. Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." 9Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? 10Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put naèinila da njime prolaze otkupljeni? 11Vratit æe se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doæi æe na Sion. Vjeèna æe sreæa biti nad glavama, pratit æe ih klicanje i radost, nestat æe tuge i jecaja. 12Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna èovjeka i sina èovjeèjeg, koji je kao trava? 13Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlaèiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlaèiteljeva? 14Doskora æe biti slobodan sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe mu kruha nedostajati. 15Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buèe, ime mi je Jahve nad Vojskama. 16Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" 17Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine èašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. 18Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. 19Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i maè - tko da te utješi? 20Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. 21Zato èuj ovo, bijednièe, pijan, ali ne od vina. 22Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam èašu opojnu, pehar gnjeva svojega: neæeš ga više piti. 23Stavit æu je u ruke tvojim tlaèiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeðemo!' I ti si im leða kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.

Chapter 52

1 Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više neæe k tebi ulaziti neobrezani i neèisti. 2Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana kæeri sionska." 3Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani nizašto i bit æete otkupljeni bez novaca." 4Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod sišao nekoæ u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potlaèiše. 5Ali sada, èemu sam ja ovdje - rijeè je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rijeè je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. 6Zato æe narod moj poznati moje ime i shvatit æe u onaj dan da sam ja koji govorim: 'Evo me!'" 7Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreæu, i spasenje naviješta govoreæ Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" 8Èuj, stražari ti glas podižu, zajedno svi klièu od radosti, jer na svoje oèi vide gdje se na Sion vraæa Jahve. 9Radujte se, klièite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. 10Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred oèima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega. 11Odlazite, odlazite, iziðite odatle, ne dotièite ništa neèisto! Iziðite iz njegove sredine! Oèistite se, vi koji nosite posude Jahvine! 12Jer neæete iziæi u hitnji, niti æete iæi bježeæi, jer æe vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! 13Gle, uspjet æe Sluga moj, podignut æe se, uzvisit' i proslaviti! 14Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te oblièjem više nije nalièio na èovjeka - 15tako æe on mnoge zadiviti narode i kraljevi æe pred njim usta stisnuti videæ' ono o èemu im nitko nije govorio, shvaæajuæ' ono o èemu nikad èuli nisu:

Chapter 53

1 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3Prezren bješe, odbaèen od ljudi, èovjek boli, vièan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 7Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. 8Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 9Ukop mu odrediše meðu zloèincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije poèinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. 10Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet æe potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina æe se volja po njemu ispuniti. 11Zbog patnje duše svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12Zato æu mu mnoštvo dati u baštinu i s moguænicima plijen æe dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meðu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloèince.

Chapter 54

1 Klièi, nerotkinjo, koja nisi raðala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. 2Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolèiæe uèvrsti! 3Jer proširit æeš se desno i lijevo. Tvoje æe potomstvo zavladat' narodima i napuèit æe opustjele gradove. 4Ne boj se, neæeš se postidjeti; na srami se, neæeš se crvenjeti. Zaboravit æeš sramotu svoje mladosti i više se neæeš spominjati rugla udovištva svoga. 5Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 6Jest, k'o ženu ostavljenu, u duši ucviljenu, Jahve te pozvao. Zar se smije otpustiti žena svoje mladosti, pita Bog tvoj. 7"Za kratak trenutak ostavih tebe, al' u suæuti velikoj opet æu te prigrliti. 8U provali srdžbe sakrih naèas od tebe lice svoje, al' u ljubavi vjeènoj smilovah se tebi," govori Jahve, tvoj Otkupitelj. 9"Bit æe mi k'o za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neæe više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neæu na tebe srditi nit' æu ti prijetiti. 10Nek' se pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja neæe odmaæ' od tebe, nit' æe se pokolebati moj Savez mira," kaže Jahve koji ti se smilovao. 11"O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit æu na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 12Od rubina diæi æu ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 13Svi æe ti sinovi Jahvini biti uèenici, i velika æe biti sreæa djece tvoje. 14Na pravdi æeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se èega bojati, odbaci strah jer ti se neæe primaæi. 15Ako li te napadnu, neæe doæi od mene; tko se na te digne, zbog tebe æe pasti. 16Gle, ja sam stvorio kovaèa koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava. 17Neæe uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat æeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - rijeè je Jahvina.

Chapter 55

1 "O svi vi koji ste žedni, doðite na vodu; ako novaca i nemate, doðite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! 2Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro æete jesti i soèna æete uživati jela. 3Priklonite uho i k meni doðite, poslušajte, i duša æe vam živjeti. Sklopit æu s vama Savez vjeèan, Savez milosti Davidu obeæanih." 4Evo, uèinih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. 5Evo, pozvat æeš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit æe k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. 6Tražite Jahvu dok se može naæi, zovite ga dok je blizu! 7Nek' bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek' se vrati Gospodu, koji æe mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. 8"Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," rijeè je Jahvina. 9"Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." 10"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaèu i kruha za jelo, 11tako se rijeè koja iz mojih usta izlazi ne vraæa k meni bez ploda, nego èini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog èega je poslah." 12Da, s radošæu æete otiæi i u miru æete biti voðeni. Gore æe i brda klicati od radosti pred vama i sva æe stabla u polju pljeskati. 13Umjesto trnja rast æe èempresi, umjesto koprive mirta æe nicati. I bit æe to Jahvi na slavu, kao znak vjeèan, neprolazan.

Chapter 56

1 Ovako govori Jahve: "Držite se prava i èinite pravdu, jer æe uskoro doæi moj spas i objaviti se moja pravednost." 2Blago èovjeku koji èini tako i sinu èovjeèjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje èuva od svakoga zla djela. 3Neka sin tuðinèev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jamaèno æe me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka uškopljenik ne govori: "Ja sam, evo, tek suho drvo." 4Jer ovako govori Jahve: "S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - 5podiæi æu u kuæi svojoj i meðu svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i kæerima, dat æu im vjeèno ime koje neæe biti iskorijenjeno. 6A sinove tuðinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, 7njih æu dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit æe ugodne na mojem žrtveniku, jer æe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode." 8Rijeè je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: "Sabrat æu ih još povrh onih koji su veæ sabrani." 9Sve zvijeri poljske, doðite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! 10Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shvaæaju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati. 11Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okreæe, svaki za dobitkom svojim. 12"Doðite, donijet æu vina; napit æemo se piæa žestoka, i sutra æe biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"

Chapter 57

1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik 2da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom ležaju. 3Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko! 4S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? 5Vi koji se raspaljujete meðu hrašæem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

6Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? 7Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. 8Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogaðala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludnièila s njima gledajuæ' im mušku snagu. 9S uljem za Molekom trèiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. 10Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. 11Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oèi, zato me se nisi bojala. 12Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti. 13Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju. 14Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 15Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 16Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. 17Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim 18i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - 19stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti." 20Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeæu. 21"Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.

Chapter 58

1 Vièi iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zloèine, domu Jakovljevu grijehe njegove. 2Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 3"Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. 4Gle, vi postite da se prepirete i svaðate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i èut æe vam se glas u visini! 5Zar je meni takav post po volji u dan kad se èovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoæeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? 6Ovo je post koji mi je po volji, rijeè je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potlaèene, slomiti sve jarmove; 7podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskuænike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. 8Tad æe sinut' poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje æe tvoje brzo procvasti. Pred tobom æe iæi tvoja pravda, a Slava Jahvina bit æe ti zalaznicom. 9Vikneš li, Jahve æe ti odgovorit, kad zavapiš, reæi æe: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, 10dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlaèenog, tvoja æe svjetlost zasjati u tmini i tama æe tvoja kao podne postati, 11Jahve æe te vodit' bez prestanka, sitit æe te u sušnim krajevima. On æe krijepit' kosti tvoje i bit æeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. 12I ti æeš gradit' na starim razvalinama, diæi æeš temelje buduæih koljena. Zvat æe te popravljaèem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. 13Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a èasnim dan Jahvi posveæen; èastiš li ga odustajuæ' od puta, bavljenja poslom i pregovaranja - 14tad æeš u Jahvi svoju milinu naæi, i ja æu te provesti po zemaljskim visovima, dat æu ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.

Chapter 59

1 Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo, 2nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. 3Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. 4Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje. 5Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. 6Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje. 7Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima. 8Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje. 9Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. 10Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. 11Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. 12Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; 13pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive. 14Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. 15Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. 16Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. 17Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem. 18Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. 19Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. 20Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina. 21"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.

Chapter 60

1 Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3K tvojoj svjetlosti koraèaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4Podigni oèi, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, kæeri ti nose u naruèju. 5Gledat æeš tad i sjati radošæu, igrat æe srce i širit' se, jer k tebi æe poteæi bogatstvo mora, blago naroda k tebi æe pritjecati. 6Mnoštvo deva prekrit æe te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi æe iz Šebe doæi donoseæi zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevajuæi. 7Sva stada kedarska u tebi æe se sabrati, ovnovi nebajotski bit æe ti na službu. Penjat æe se k'o ugodna žrtva na moj žrtvenik, proslavit æu Dom Slave svoje! 8Tko su oni što lebde poput oblaka, k'o golubovi prema golubinjacima svojim? 9Da, to se zbog mene sabiru brodovi, laðe su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 10Zidine æe tvoje obnoviti stranci i kraljevi njihovi služit æe ti. U svojoj srdžbi ja sam te udario, al' u svojoj naklonosti opet ti se smilovah. 11Vrata æe tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni noæu neæe se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. 12Jer propast æe narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti æe se narodi sasvim zatrti. 13K tebi æe doæi slava Libanona, èempresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje æe moje proslaviti! 14K tebi æe, sagnuti, dolaziti sinovi tvojih tlaèitelja, pred noge ti padat' koji te prezirahu. Nazivat æe te Gradom Jahvinim, Sionom Sveca Izraelova. 15Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, uèinit æu te vjeènim ponosom, radošæu od koljena do koljena. 16Ti æeš sisati mlijeko naroda, sisat æeš grudi kraljeva. I znat æeš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. 17Mjesto mjedi, donijet æu zlato; mjesto željeza, donijet æu srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit æu Mir, Pravdu za vladara. 18Više se neæe slušat' o nasilju u tvojoj zemlji ni o pustošenju i razaranju na tvojem podruèju. Zidine æeš svoje nazivati Spasom, Slavom svoja vrata. 19Neæe ti više sunce biti svjetlost danju nit' æe ti svijetlit' mjeseèina, nego æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo i tvoj æe Bog biti tvoj sjaj. 20Sunce tvoje neæe više zalaziti nit' æe ti mjesec pomrèati, jer æe Jahve biti tvoje vjeèno svjetlo, i okonèat æe se dani tvoje žalosti. 21Svi u tvom narodu bit æe pravednici i posjedovat æe zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. 22Od najmanjega postat æe tisuæa, od neznatnoga moæan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo æu vrijeme izvršiti.

Chapter 61

1 Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i osloboðenje sužnjevima; 2da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošæene na Sionu 3i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha oèajna. I zvat æe ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. 4Oni æe nanovo diæi drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. 5Tuðinci æe doæi da vam stada pasu, stranci æe vam biti ratari i vinogradari. 6A vas æe zvati "Sveæenici Jahvini", nazivat æe vas "Službenici Boga našega". Uživat æete bogatstva naroda, blagom se njihovim dièiti. 7Dvostruka bijaše njihova sramota - rug i prezir bijahu im baština - zato æe u zemlji svojoj baštinit' dvostruko, njihova æe biti radost vjeèita. 8Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno æu ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vjeèni. 9Slavno æe im biti sjeme meðu pucima i potomstvo meðu narodima. Tko god ih vidi, prepoznat æe da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. 10Radošæu silnom u Jahvi se radujem, duša moja klièe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti, kao ženik kad sebi vijenac stavi il' nevjesta kad se uresi nakitom. 11Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu nièe sjemenje, uèinit æe Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.

Chapter 62

1 Sionu za ljubav neæu šutjeti, Jeruzalema radi neæu mirovati dok pravda njegova ne zasine k'o svjetlost, dok njegovo spasenje ne plane k'o zublja. 2I puci æe vidjet' tvoju pravednost, i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat æe te novim imenom što æe ga odrediti usta Jahvina. 3U Jahvinoj æeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. 4Neæe te više zvati Ostavljenom ni zemlju tvoju Opustošenom, nego æe te zvati Moja milina, a zemlju tvoju Udata, jer ti si milje Jahvino i zemlja æe tvoja imat' supruga. 5Kao što se mladiæ ženi djevicom, tvoj æe se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj æe se Bog tebi radovati. 6Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noæu ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsjeæate Jahvu, vama nema poèinka! 7I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne uèini. 8Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Neæu više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Neæe više tuðinci piti tvoga vina o kojem si teško radio. 9Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!" 10Proðite, proðite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima! 11Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite kæeri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega! 12Oni æe se zvati 'Sveti narod', 'Otkupljenici Jahvini'. A tebe æe zvati 'Traženi' - 'Grad neostavljeni'."

Chapter 63

1 Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što velièanstveno odjenut pun snage koraèa? - Ja sam to koji nauèavam pravdu, velik kad spasavam! 2- Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? 3- U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnjeèih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeæu svoju. 4Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. 5Ogledah se, al' ne bješe pomoænika! Zaèudih se, al' ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla. 6U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! 7Slavit æu ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve uèini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. 8Reèe: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neæe iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 9Nije slao poslanika ni anðela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. 10Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. 11Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuèe iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? 12Koji je Mojsijevu desnicu vodio velièanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steèe sebi ime vjeèno; 13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 14Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih poèivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. 15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuæe tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, suæuti nam svoje ne ustegni, 16jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek. 17Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština! 18Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? 19Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siðeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,

Chapter 64

1 kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! 2Èineæ' djela strahotna, neoèekivana, silazio si i brda su se tresla pred tobom! 3Odvijeka se èulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što èinio onima koji se uzdaju u njega. 4Pomažeš onima što pravdu èine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. 5Tako svi postasmo neèisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišæe otpadosmo i opaèine naše k'o vjetar nas odnose. 6Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zloèinima našim. 7Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lonèar - svi smo mi djelo ruku tvojih. 8Ne srdi se, Jahve, odveæ žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! 9Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. 10Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti opljaèkane. 11Zar æeš se na sve to, Jahve, sustezati, zar æeš šutjet' i ponižavati nas odveæ žestoko?

Chapter 65

1 Potražiše me koji ne pitahu za me, naðoše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje. 2Svagda sam pružao ruku narodu odmetnièkom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, 3narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, 4na grobovima stanuju i noæe na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, meæu u zdjele jela neèista. 5I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan. 6Evo, sve je napisano preda mnom: neæu ušutjet' dok im ne platim, dok im ne platim u njedra, 7za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogrðivali me na brežuljcima - izmjerit æu im u krilo plaæu za djela prijašnja. 8Ovako govori Jahve: "Kao što o soku u grozdu vele: 'Ne uništavajte ga, u njemu je blagoslov!' tako æu uèiniti i ja radi slugu svojih, neæu sve uništiti. 9Izvest æu iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit æe ih odabranici moji, i moje æe se sluge ondje naseliti. 10Šaron æe postati pašnjak ovcama, a nizina akorska poèivalište govedima - narodu mojem koji mene traži. 11A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, 12za maè sam vas odredio - past æete nièice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste èinili što je zlo u oèima mojim, izabirali ste što mi nije po volji." 13Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge æe moje jesti, a vi æete gladovati. Evo, sluge æe moje piti, a vi æete žeðati. Evo, sluge æe se moje veseliti, a vi æete se stidjeti. 14Evo, sluge æe se moje radovati od sreæe u srcu, a vi æete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! 15Ime æete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: 'Tako te ubio Jahve!' A sluge svoje on æe zvati drugim imenom. 16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek' se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek' se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje æe nevolje biti zaboravljene, od oèiju mojih bit æe sakrivene. 17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neæe spominjati niti æe vam na um dolaziti. 18Veselite se i dovijeka klièite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. 19I klicat æu nad Jeruzalemom, radovat' se nad svojim narodom. U njemu više neæe èuti ni plaèa ni vapaja. 20U njemu više neæe biti novoroðenèeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlaði æe umrijet' kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim æe se smatrati. 21Gradit æe kuæe i stanovat' u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. 22Neæe se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit æe k'o vijek drveta, izabranici moji dugo æe uživati plodove ruku svojih. 23Neæe se zalud muèiti i neæe raðati za smrt preranu, jer æe oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. 24Prije nego me zazovu, ja æu im se odazvat'; još æe govoriti, a ja æu ih veæ uslišiti. 25Vuk i jagnje zajedno æe pasti, lav æe jesti slamu k'o govedo; al' æe se zmija prahom hraniti. Nitko neæe èiniti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj" - govori Jahve.

Chapter 66

1 Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu kuæu da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? 2TÓa sve je moja ruka naèinila i sve je moje" - rijeè je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svraæam? Na siromaha i èovjeka duha ponizna koji od moje rijeèi dršæe. 3Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali èaste i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, 4tako æu i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit æu na njih ono èega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su èinili što je zlo u oèima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." 5Poslušajte rijeè Jahvinu, vi koji od njegove rijeèi dršæete. "Govore braæa vaša koja na vas mrze i odbacuju vas radi moga imena: 'Neka se proslavi Jahve, pa da radost vašu vidimo.' Ali oni æe biti postiðeni." 6Èuj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvraæa svojim neprijateljima. 7Prije neg' bolove oæutje, eto je rodila. Prije neg' trudove osjeti, porodi djeèaka. 8Tko je takvo što èuo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napuèiti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! 9"Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve. "Zar bih ja, koji dajem raðanje, zatvorio maternicu?" - kaže Bog tvoj. 10Veselite se s Jeruzalemom, klièite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepèine njegove. 12Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir æu na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojenèad æu njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13Kao što mati tješi sina, tako æu i ja vas utješiti - utješit æete se u Jeruzalemu." 14Kad to vidite, srce æe vam se radovati i procvast æe vam kosti k'o mlada trava. Oèitovat æe se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim. 15Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. 16Da, sudit æe Jahve ognjem i maèem svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo æe biti. 17Oni koji se posveæuju i èiste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, neèisto i miševe - svi æe zajedno izginuti, rijeè je Jahvina. 18Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni æe doæi i vidjeti moju Slavu! 19Postavit æu im znak i poslat æu preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu èuli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni æe naviještati Slavu moju narodima. 20I dovest æe svu vašu braæu izmeðu svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u èistim posudama u Domu Jahvinu. 21I uzet æu sebi izmeðu njih sveæenike, levite" - govori Jahve. 22"Jer, kao što æe nova nebesa i zemlja nova, koju æu stvoriti, trajati preda mnom" - rijeè je Jahvina - "tako æe vam ime i potomstvo trajati. 23Od mlaðaka do mlaðaka, od subote do subote, dolazit æe svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve. 24Izlazeæi, gledat æu trupla ljudi koji se od mene odmetnuše: crv njihov neæe umrijeti i njihov se oganj neæe ugasiti - bit æe na gadost svim ljudima.

Jeremiah

Chapter 1

1 Rijeèi Jeremije, sina Hilkijina, sveæenika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. 2Njemu doðe rijeè Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 3zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. 4Doðe mi rijeè Jahvina: 5"Prije nego što te oblikovah u majèinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majèina izaðe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." 6A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." 7A Jahve mi odvrati: "Ne govori: 'Dijete sam!' Veæ idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što æu ti narediti. 8Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina. 9I tada Jahve pruži ruku, dotaèe se usta mojih i reèe: "Evo, u usta tvoja stavljam rijeèi svoje. 10Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš." 11I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja æu: "Vidim granu bademovu." 12Tada mi Jahve reèe: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad rijeèima svojim da ih ispunim!" 13I doðe mi rijeè Jahvina: "Što vidiš?" A ja æu: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever." 14I Jahve mi reèe: "Sa sjevera buknut æe zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. 15Jer evo, ja æu sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rijeè je Jahvina. "I ona æe doæi: svako æe od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. 16I sudit æu im za sve opaèine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. 17Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa æeš im govoriti sve što æu tebi zapovjediti. Ne dršæi pred njima, da ne bih morao uèiniti da uzdršæeš pred njima. 18Danas te, evo, postavljam kao grad utvrðeni, kao stup željezni, k'o zidinu bronèanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, sveæenika i naroda ove zemlje. 19I borit æe se s tobom, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim," rijeè je Jahvina.

Chapter 2

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Idi i vièi u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjerenièke: ti poðe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 3Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih jeðaše, bijaše kažnjen; zlo ga snaðe" - rijeè je Jahvina. 4"Èujte rijeè Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 5Ovako govori Jahve: 'Kakvu nepravdu naðoše oci vaši na meni te se udaljiše od mene? Za ispraznošæu poðoše, te sami isprazni postadoše. 6Ne pitahu: Gdje je Jahve koji nas izvede iz zemlje egipatske te nas voðaše kroz pustinju, po zemlji pustoj, jedva prohodnoj, po zemlji suhoj i mraènoj, po zemlji kojom nitko ne prolazi, nit' se tko nastanjuje?' 7U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što uðoste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. 8Sveæenici ne govorahu: 'Gdje je Jahve?' Tumaèi Zakona mene ne upoznaše, pastiri otpadoše od mene, a proroci prorokovahu u ime Baalovo i iðahu za onima što im pomoæi ne mogoše. 9Zato æu još parnicu voditi s vama - rijeè je Jahvina - i parbit æu se sa sinovima sinova vaših. 10Poðite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što slièno zbilo. 11Je li koji narod mijenjao bogove - oni èak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! 12Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rijeè je Jahvina. 13"Jer dva zla narod moj uèini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. 14Je li Izrael rob il' sluga u kuæi roðen? Zašto plijenom posta? 15Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. 16Èak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. 17Nisi li to sam sebi uèinio otpavši od Jahve, Boga svojega? 18A sad, zašto kreæeš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kreæeš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? 19Opaèina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osuðuje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama. 20"Da, odavna ti slomi jaram svoj, raskide veze što te vezahu i reèe: 'Neæu da robujem.' Pa ipak, na svakom povišem humu, pod svakim drvetom zelenim lijegao si k'o bludnica. 21A ja te zasadih kao lozu izabranu, k'o sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju! 22Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat æe mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rijeè je Jahve Gospoda. 23"Kako samo možeš reæi: 'Nisam se uprljala, za baalima nisam trèala.' Pogledaj tragove svoje u Dolini, upoznaj što si uèinila. Deva brza što krstari stazama svojim, 24magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno dašæe, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, neæe se umoriti, naæi æe je u mjesecu njezinu. 25Èuvaj se da ti noga ne obosi, grlo se ne osuši. A ti kažeš: 'Ne, uzalud je! Jer volim strance, i za njima æu iæi.' 26Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako æe se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveæenici i proroci njihovi 27koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi leða okreæu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapomažu: 'Ustani, spasi nas!' 28Gdje su bogovi što ih ti sam naèini? Nek' ustanu ako te mogu spasiti u nevolji tvojoj! Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! Koliko Jeruzalem ima ulica, toliko Baal ima žrtvenika. 29Zašto hoæete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rijeè je Jahvina. 30"Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: maèevi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. 31Kakva li ste roda? Èujte rijeè Jahvinu: Zar bijah pustinja Izraelu, il' zemlja mraèna? Zašto moj narod govori: 'Slobodu hoæemo, neæemo više k tebi!' 32Zaboravlja li djevica svoj nakit il' nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu veæ dana. 33O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. 34Èak su i ruke tvoje omašæene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti æeš odgovarati. 35A govoriš: 'Nevina sam, gnjev se njegov odvratio od mene.' Evo me da ti sudim jer govoriš: 'Nisam zgriješila.' 36Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egipæani æe te posramiti kao što te posramiše Asirci. 37I odavde æeš morati otiæi s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti neæeš biti sretna s njima."

Chapter 3

1 "Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludnièila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rijeè je Jahvina. 2Podigni oèi na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih doèekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opaèinom svojom, 3zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. Èelo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. 4Ne dovikuješ li mi sada: 'Oèe moj, ti si prijatelj mladosti moje! 5Hoæe li zauvijek plamtjeti, vjeèno tinjati gnjev tvoj?' Tako govoriš, a èiniš i dalje zla koliko god možeš." 6Jahve mi reèe u dane kralja Jošije: "Vidje li što uèini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 7A ja mišljah: 'Poslije svega što uèini vratit æe se k meni.' Ali se ona ne vraæa. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. 8A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9I svojim lakoumnim bludom obešèasti zemlju; èinila je preljub s kamenjem i drvljem. 10I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, veæ samo prijetvorno" - rijeè je Jahvina. 11I reèe mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12Idi i vièi prema Sjeveru ove rijeèi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rijeè je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rijeè je Jahvina - neæu se gnjeviti dovijeka. 13Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tuðincima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rijeè je Jahvina. 14Vratite se, sinovi odmetnici - rijeè je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet æu vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. 15I dat æu vam pastire po srcu svojemu koji æe vas pasti razumno i mudro. 16A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji - rijeè je Jahvina - više se neæe govoriti: 'Kovèeg Jahvina Saveza' i nitko neæe na nj misliti, nitko ga se neæe sjeæati ni za njim èeznuti, niti ga ponovo graditi. 17U to æe se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Gospodnje'; i svi æe se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neæe tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim. 18U one dane slagat æe se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno æe krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu." 19A ja rekoh: "Kako da te ubrojim meðu sinove i dam ti zemlju slasti, baštinu, najljepši biser meðu narodima! Pomislih: Ti æeš me zvati 'Oèe moj!' i neæeš se više odvratiti od mene." 20"Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rijeè je Jahvina. 21Èuj! Po goletima plaè se èuje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. 22- Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlijeèit æu odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! 23Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! 24Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove kæeri i sinove. 25Lezimo u sramotu svoju, nek' nas pokrije ruglo naše! Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg, i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.

Chapter 4

1 "Ako se, Izraele, želiš vratiti - rijeè je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 2Ako se zakuneš: 'Živoga mi Jahve!' istinito, pravo i pravedno, narodi æe se blagoslivljati u tebi i tobom se dièiti." 3Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokrèite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. 4Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer æe bijes moj buknuti kao vatra i gorjet æe, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opaèina što ih poèiniste. 5Objavite u Judeji, razglasite u Jeruzalemu! Trubite u rog širom zemlje, vièite punim glasom i recite: 'Svi na okup! Zavucimo se u gradove svoje utvrðene!' 6Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesreæu sa Sjevera, veliku propast. 7Lav se podiže iz èestara svoga, zatornik naroda izaðe iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove æe tvoje razoriti, nestat æe im žitelja. 8Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, narièite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. 9U dan onaj - rijeè je Jahvina - klonut æe srce kralju i knezovima. Sveæenici æe se zapanjiti, proroci umuknuti. 10I reæi æe: 'Ah, Jahve, Gospodine, zaista nas teško prevari kad reèe: 'Uživat æete mir' a sad nam je maè pod grlom.' 11U to æe se vrijeme reæi narodu ovom i Jeruzalemu: Vruæ vjetar s pustinjskih sipina puše prema kæeri naroda moga; ali ne da hladi i da proèisti! 12Doæi æe mi vjetar pun prijetnje, i ja æu im tada izreæi sud! 13Gle: diže se k'o oblaèine, kola mu slièna vihoru, konji brži od orlova. Jao nama! Propadosmo! 14Operi opaèinu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle æe se u grudima tvojim misli zloèinaèke gnijezditi? 15Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesreæu. 16Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; 17poput èuvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rijeè je Jahvina. 18Put tvoj i djela tvoja to ti uèiniše. To je tvoja nesreæa! Kako je gorka, kako li pogaða u srce! 19Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Dršæe mi duša! Ne mogu šutjeti, jer èujem glas roga, poklike bojne. 20Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. 21Dokle æu gledati bojne znakove, slušati pozive roga? 22Da, bezuman je moj narod, ne poznaju me, djeca su oni nerazumna, ništa ne shvaæaju, mudri su tek za zlodjela, al' èiniti dobro ne umiju. 23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im išèezla. 24Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. 25Gledam: evo èovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. 26Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. 27Da, ovako govori Jahve: "Sva æe zemlja biti poharana, ja æu joj zadati posljednji udarac. 28Na to æe se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i neæu se raskajati, odluèih i neæu odustati. 29Pred vikom 'Konjanici i strijelci!' sva se zemlja u bijeg dade: bježe u šipražje, penju se na hridi: svi su gradovi napušteni: nigdje više žive duše. 30A ti, opustošena, što æeš uèiniti? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i oèi lièilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju. 31Da, jauk kao u bolesnice èujem, vrisak kao u one što prvi put raða; èuj, to kæi sionska jeca i pruža ruke: 'Jao meni! Duša mi zamire pod udarcima ubojica!'

Chapter 5

1 Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini pravo i traži istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina. 2Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. 3Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od litice, odbijaju da se obrate. 4Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. 5Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. 6I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. 7"Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèiniše, u bludnièinu kuæu nagrnuše. 8Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga. 9Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 10Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Išèupajte sve èokote jer nisu Jahvini. 11Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina. 12Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neæe snaæi, neæemo iskusiti ni gladi ni maèa! 13[13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meðu njima!" 14Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. 15Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæeš znati, ni razumjeti što govori. 16Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. 17On æe proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš." 18"Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uništiti. 19A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'" 20"Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: 21Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide, uši imaju, a ne èuju! 22Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali prijeæi neæe. 23No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! 24Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi èas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam èuva tjedne odreðene za žetvu.' 25Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. 26Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptièari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. 27Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuæe pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, 28tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreæu, ne mare za pravo sirotinje. 29Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 30Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji: 31proroci laž prorièu, a sveæenici pouèavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što æete raditi na kraju?

Chapter 6

1 Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreæa, propast velika. 2Može li se Kæi sionska usporedit' s nježnom tratinom? 3K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. 4S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju! 5Na noge! Navalimo usred noæi, razrušimo dvore njene!" 6Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlaèenje. 7Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U njemu se èuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 8Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." 9Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraèa pruži ruke meðu èokote!" 10Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom, nije im mila. 11Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: muža i ženu, starca i èovjeka zrele dobi. 12Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, 13jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. 14I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 15Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. 16Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!' 17I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Neæemo paziti!' 18Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! 19Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeèi moje, Zakon moj odbaciše. 20Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." 21Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s prijateljem." 22Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: 23u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri sionska. 24Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. 25Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi dušmanski prijete, užas sve uokolo. 26Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik. 27Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. 28Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i željezo, svi su pokvareni. 29Mijeh sopæe da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluèiti." 30"Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!

Chapter 7

1 Ovo je rijeè što doðe Jeremiji od Gospodina: 2"Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rijeè. Reci: Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. 3Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Popravite svoje putove i djela svoja, pa æu boraviti s vama na ovome mjestu. 4Ne uzdajte se u lažne rijeèi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' 5Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete èinili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, 6ako ne budete tlaèili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trèali za tuðim bogovima na svoju nesreæu - 7boravit æu s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. 8Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rijeèi! 9Zar da kradete, ubijate, èinite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trèite za tuðim bogovima kojih ne poznajete, 10a onda da dolazite i stojite preda mnom u Domu ovome koji nosi moje ime i govorite: 'Spašeni smo!' i da nakon toga opet èinite nedjela i opaèine? 11Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim oèima peæina razbojnièka? Ali ja dobro vidim" - rijeè je Jahvina. 12"Poðite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoæ nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega uèinih zbog opaèina naroda svoga izraelskoga. 13Kako èinite sva ona ista nedjela - rijeè je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: 14od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim uèinit æu isto što sam uèinio i od Šila. 15Odbacit æu vas od lica svojega kao što odbacih svu braæu vašu, sve potomstvo Efrajimovo." 16"A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neæu uslišiti. 17Ne vidiš li što èine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 18Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolaèe 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuðim bogovima da me pogrde. 19Zar mene tim pogrðuju - rijeè je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" 20I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit æu na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveæe i na plodove zemlje, rasplamtjet æe se i neæe se ugasiti." 21Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. 22Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 23Ovo im ja zapovjedih: 'Slušajte glas moj, pa æu ja biti vaš Bog, a vi æete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.' 24A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, veæ poðoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leða, a ne lice. 25Od dana kad oci vaši iziðoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 26Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. 27Možeš im sve to reæi, ali te neæe poslušati; zovi ih, neæe ti se odazvati. 28Zato im reci: 'Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenÄe. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.'" 29Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. 30"Da, sinovi Judini èine što je zlo u oèima mojim" - rijeè je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kæeri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 32Stoga evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe reæi Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu æe se pokapati mrtvi, jer drugdje neæe biti mjesta. 33A mrtva tijela ovoga naroda bit æe hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neæe naæi da ih poplaši i otjera. 34Uklonit æu iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer æe se zemlja ta pretvoriti u pustinju."

Chapter 8

1 "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - povadit æe iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveæenika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 2I razasut æe ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slijeðahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I neæe ih pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji. 3Tada æe svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rijeè je Jahve nad Vojskama. 4"Reci im: Ovako govori Jahve: 'Padne li tko, neæe li opet ustati, zaluta li, neæe li se opet vratiti? 5Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? Èvrsto se drže laži, neæe da se obrate. 6Pazio sam i osluškivao: Ne govore kako valja. Nitko se ne kaje zbog pakosti svoje, i ne govori 'Što uèinih?' Svatko je skrenuo trku svoju kao konj kad u boj nagne. 7Èak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. 8Kako možete tvrditi: 'Mi smo mudri, u nas je Zakon Jahvin!' Zaista, u laž ga je pretvorila lažljiva pisaljka pisara! 9Mudraci æe biti osramoæeni, prestravljeni i uhvaæeni u zamku. Gle, oni prezreše rijeè Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? 10Zato æu žene njihove dati strancima, a vaša polja osvajaèima. Jer od najmanjeg do najveæega svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice. 11I olako lijeèe ranu naroda mojega vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema. 12Neka se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. 13"Htjedoh u berbu k njima - rijeè je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; èak je i lišæe uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. 14'Zašto još èekamo? Na okup! Zavucimo se u tvrde gradove da ondje izginemo, jer nas Jahve, Bog naš, zatire, napaja nas vodom otrovanom, jer zgriješismo protiv Jahve. 15Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! 16Iz Dana dopire njištanje konja njegovih, od rzanja njegovih pastuha dršæe zemlja sva. Dolaze da proždru zemlju i što je napunja, grad i žitelje u njemu.' 17I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema èarolija; ujedat æe vas - rijeè je Jahvina - 18lijeka biti neæe." Bol me spopada, srce mi iznemoglo. 19Evo zapomažu kæeri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tuðinskim? 20Žetva proðe, minu ljeto, a mi nismo spašeni!" 21Satrven sam što je kæi naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. 22Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lijeènika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje kæeri naroda mojega? 23O, tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a oèi moje u vrutak suza, danju i noæu da plaèem nad poginulima kæeri svoje, naroda svojega!

Chapter 9

1 "Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajnièka. 2Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rijeè je Jahvina! 3"Nek se svatko èuva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. 4Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopaèeni, ne mogu se više 5vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Neæe da spoznaju mene" - rijeè je Jahvina. 6Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit æu ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema kæeri naroda moga? 7Jezik im je strijela ubojita, na ustima rijeè prijevarna. 'Mir s tobom', pozdravljaju bližnjega, ali mu u srcu zamku spremaju. 8Pa da ih zbog toga ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?" 9"Zaplaèite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim narièite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne èuje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. 10Od Jeruzalema uèinit æu gomilu kamenja, brlog èagaljski, gradove judejske pretvorit æu u pustoš gdje nitko ne stanuje." 11Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? 12I reèe Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slijeðahu, 13nego slijeðahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi nauèiše, 14ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit æu narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. 15I raspršit æu ih meðu narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima æu poslati maè da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama: 16"Pazite! Pozovite narikaèe! Neka doðu! Pošaljite po najvještije! Neka doðu! 17Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz oèiju naših, da voda poteèe s trepavica naših! 18Sa Siona dopire tužbalica: 'O, kako smo upropašteni, osramoæeni veoma! Jer moramo zemlju ostaviti i stanove svoje napustiti.'" 19I zato, o žene, èujte rijeè Jahvinu, i neka uho vaše primi rijeè iz usta njegovih. Uèite kæeri svoje jadati, jedna drugu naricati: 20"Smrt se ušulja kroz prozore naše, uðe u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladiæe nasred trgova. 21I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." 22Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudrošæu, ni junak neka se ne hvali hrabrošæu, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. 23A tko se hvaliti hoæe, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - rijeè je Jahvina. 24"Evo, bliže se dani" - rijeè je Jahvina - "kaznit æu sve koji su obrezani na tijelu: 25Egipat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!"

Chapter 10

1 Slušajte rijeè koju vam govori Jahve, dome Izraelov. 2Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršæite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršæu samo bezbošci. 3Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posjeèeno u šumi, djelo ruku tesarovih, 4ukrašeno srebrom i zlatom, prièvršæeno èavlima i èekiæima da se ne klima. 5Nalik su na ptièja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla èiniti, ali ni dobra uèiniti ne mogu." 6Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. 7Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer meðu svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! 8Èime vatru lože, to ih zaluðuje! Zakon im isprazan - obièno drvo, 9tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubièastim i crvenim grimizom. 10A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vjeèni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. 11Evo što æete o kipovima reæi: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." 12On stvori zemlju snagom svojom, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 13Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 14Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! 15Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. 16'Jakovljev dio' nije kao oni: jer je on sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove, Jahve nad Vojskama ime je njegovo." 17Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! 18Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko æu odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me naðu." 19"Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit æu je! 20Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska." 21Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreæa ne prati i sva se stada raspršiše. 22Èujte vijest! Primièe se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog èagalja. 23Znam, Jahve, da put èovjeka nije u njegovoj vlasti, da èovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! 24Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. 25Izlij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo.

Chapter 11

1 Rijeè koju je Jahve uputio Jeremiji: 2"Govori Judejcima i Jeruzalemcima. 3Reci im: Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Proklet bio èovjek koji ne posluša rijeèi Saveza ovoga, 4rijeèi koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one peæi ražarene, govoreæi: Poslušajte glas moj i èinite sve što vam zapovjedim: tada æete biti narod moj, a ja vaš Bog, 5da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo ocima vašim da æu im dati zemlju u kojoj teèe mlijeko i med - kao što je danas.'" A ja odgovorih i rekoh: "Tako je, Jahve." 6I dalje mi reèe Jahve: "Objavi rijeèi ove po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: 'Poslušajte rijeèi Saveza ovoga, te ih izvršavajte. 7Jer sam ozbiljno opominjao oèeve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! 8Ali oni ne slušahu i ne prignuše uha svojega, nego se povedoše za okorjelošæu zloga srca svoga. Zato dopustih da se na njima ispune sve rijeèi Saveza ovoga za koji im zapovjedih da ga se pridržavaju, ali ga se oni ne pridržavahu.'" 9I reèe mi Jahve: "Zavjera je meðu Judejcima i Jeruzalemcima. 10Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje rijeèi, pa trèahu za tuðim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." 11Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest æu na njih zlo kojemu neæe umaæi; vapit æe k meni, ali ih ja neæu slušati. 12Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neæe pomoæi u vrijeme nevolje! 13Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. 14Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih neæu uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj." 15Što li æe draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Hoæe li pretilina i meso posveæeno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti èistom? 16"Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno lišæe; spaljene su grane njene. 17Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesreæu ti namijeni zbog zloèina što ga uèini dom Izraelov i dom Judin kadeæi Baalu da bi mene razgnjevili. 18Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 19A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" 20Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 21Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" 22Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja æu ih kazniti. Njihovi æe mladiæi od maèa poginuti, sinovi i kæeri pomrijet æe od gladi. 23Ni ostatka neæe ostati kad donesem nesreæu ljudima u Anatotu u godini kazne njihove."

Chapter 12

1 Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? 2Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše, rastu i plod donose. Al' si bliz samo ustima njihovim, a daleko im od srca. 3No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, saèuvaj ih za dan pokolja. 4Dokle æe zemlja tugovati, dokle æe trava na svem polju sahnuti? Zbog opaèine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. 5Ako s pješacima trèeæi sustaješ, kako æeš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako æeš onda kroz guštare jordanske? 6Jer su i braæa tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza leða ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno.

7Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. 8Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. 9Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slijeæu? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, doðite žderati. 10Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, 11pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. 12Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je maè što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. 13Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. 14Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja æu išèupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin išèupat æu isred njih. 15A kad ih išèupam, ponovo æu im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. 16Pa ako doista nauèe putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim - 'Živoga mi Jahve' - kao što su uèili moj narod da se zaklinje Baalom, tada æe se opet nastaniti usred naroda moga. 17Ako pak ne poslušaju, onda æu takav narod potpuno išèupati i zatrti" - rijeè je Jahvina.

Chapter 13

1 Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umaèi." 2I kupih pojas po rijeèi Jahvinoj i opasah bokove. 3I doðe mi drugi put rijeè Jahvina: 4"Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu peæine." 5I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reèe mi Jahve: 6"Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." 7Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. 8Tada mi doðe rijeè Jahvina: 8Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava. 9"Ovako govori Jahve: Tako æu uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 10Narod taj opaki koji ne sluša mojih rijeèi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trèi za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat æe kao tvoj pojas koji nije više nizašto. 11Jer kao što pojas prianja uz bedra èovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rijeè je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i èast. Ali nisu poslušali!" 12Reci tom narodu: "Svaki se vrè puni vinom." A oni æe ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vrè puni vinom?" 13Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit æu pijanošæu sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i sveæenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14I porazbijat æu ih jednog o drugoga, oèeve zajedno sa sinovima - rijeè je Jahvina. Uništit æu ih bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja." 15Poslušajte, dobro èujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! 16Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mraènim. Vi se nadate svjetlosti, a on æe je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! 17Ako ovo ne poslušate, potajno æe mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze æe roniti, oko æe mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. 19Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" 20Podigni oèi, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? 21Što æeš reæi kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nauèio da te kao ljubavnici vode. Neæe li te bolovi spopasti kao porodilju? 22Možda æeš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom uèiniše. 23Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li èiniti dobro, navikli da zlo èinite? 24Zato æu vas raspršiti k'o pljevu koju raznosi pustinjski vjetar. 25To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rijeè je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. 26Sam æu ti halju do lica podiæi da se tvoja golotinja vidi. 27Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludnièenje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne oèisti i dokle æe to još trajati ...?"

Chapter 14

1 Rijeè Jahvina Jeremiji o velikoj suši: 2Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. 3Odliènici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vraæaju se praznih vrèeva, postiðeni, posramljeni, pokriše glavu svoju. 4Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. 5Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. 6Divlji magarci, stojeæ' na goletima, dašæu kao èagalj, oèi im malaksale jer nema zelenila. 7Bezakonja naša protiv nas svjedoèe, smiluj se, o Jahve, rad' imena svoga! Jer otpadosmo od tebe, tebi sagriješismo, 8o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da prenoæi? 9Zašto si kao prestravljen èovjek, kao junak koji ne može pomoæi? TÓa ti si meðu nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! 10Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 11I reèe mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. 12Ako æe i postiti, neæu uslišiti njihovih vapaja. Ako æe i prinijeti paljenicu i prinos, neæe mi omiljeti. Jer maèem, glaðu i kugom ja æu ih zatrti." 13Tada rekoh: "Ah, Jahve Gospode! Eno, proroci im govore: 'Neæete vidjeti maèa, niti æe vam biti gladi, nego æu vam dati postojan mir na ovome mjestu.'" 14A Jahve mi reèe: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viðenja, isprazna gatanja i snove srca svoga." 15Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neæe biti ni maèa ni gladi u zemlji ovoj, sami æe od maèa i gladi poginuti. 16A narod ovaj kojemu prorokuju ležat æe po ulicama jeruzalemskim, pokošen maèem i glaðu, i neæe biti èovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i kæeri njihove. Tako æu na njih izliti zloæu njihovu." 17A ti im reci ovako: Nek' oèi moje suze rone danju i noæu, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kæi naroda moga, ranom neobièno ljutom. 18Poðem li u polje, evo maèem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Èak i proroci i sveæenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. 19TÓa zar si Judeju sasvim odbacio? Zar ti duši omrznu Sion? Zašto nas tako biješ te nam više nema lijeka? Nadasmo se miru, ali dobra nema, èekasmo vrijeme ozdravljenja, al' evo užasa! 20O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! 21Ne odbaci nas, rad' imena svoga, ne sramoti prijesto Slave svoje, spomeni se i nemoj razvræi Saveza svog s nama! 22Zar ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to èiniš.

Chapter 15

1 I reèe mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! 2Ako te upitaju: 'Kamo da idemo?' odgovori im: 'Ovako govori Jahve: Tko je za smrt, u smrt! Tko je za maè, pod maè! Tko je za glad, u glad! Tko je za izgnanstvo, u izgnanstvo!' 3Poslat æu na njih èetiri nevolje - rijeè je Jahvina: maè da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 4I uèinit æu ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih poèini u Jeruzalemu." 5"Tko da se smiluje tebi, Jeruzaleme, tko da te požali? Tko li æe se svratit' da te zapita kako ti je? 6Ti me odbaci - rijeè je Jahvina - i leða mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! 7Zato æu ih izvijati vijaèom na vratima zemlje ove. Narod svoj æu lišit' djece i istrijebit' ga, jer se ne obraæaju sa svojih putova. 8Bit æe u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest æu zatornika, usred podneva, i pustit æu na njih iznenada užas i strahotu. 9Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj zaðe još za dana: postiðena, osramoæena je. A što od njih ostane, pod maè æu vræi pred njihovim dušmanima" - rijeè je Jahvina. 10Jao meni, majko, što si me rodila, da svaðam se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. 11Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! 12Može l' se željezo slomiti, željezo sa Sjevera i mjed? 13Tvoje bogatstvo i blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. 14Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji æe vas sažgati, koji æe protiv vas buknuti. 15Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. 16Kad mi doðoše rijeèi tvoje, ja sam ih gutao: rijeèi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. 17Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jarošæu prože. 18Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Hoæeš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? 19Zato ovako govori Jahve: "Ako se vratiš, pustit æu te da mi opet služiš; ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna, bit æeš usta moja. Oni æe se okrenuti k tebi, al' ti se zato ne smiješ okrenuti k njima! 20Uèinit æu od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv. Borit æe se protiv tebe, al' te neæe nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim" - rijeè je Jahvina. 21"Izbavit æu te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika."

Chapter 16

1 I doðe mi rijeè Jahvina i reèe: 2"Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kæeri na ovome mjestu. 3Jer ovako govori Jahve o kæerima i sinovima koji æe se roditi na ovome mjestu i o majkama koje æe ih raðati i o oèevima koji æe ih imati u ovoj zemlji: 4Oni æe umrijeti smræu prebolnom, nitko ih neæe oplakivati, niti æe ih sahraniti. Pretvorit æe se u gnoj za oranice, izginut æe od maèa i gladi, a njihova æe trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 5Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ uæi u kuæu žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rijeè je Jahvina - ljubav i samilost. 6Pomrijet æe veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neæe pokopati. Nitko neæe naricati nad njima, niti æe zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7Za onog u žalosti neæe kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, nitiæe mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 8Ne ulazi u kuæu slavlja da s njima sjediš i gostiš se." 9Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, uèinit æu da s ovog mjesta i pred vašim oèima i u ovim danima išèeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaruènika i zaruènice. 10A kad objaviš tom narodu sve ove rijeèi, pa te upitaju: 'Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesreæom; u èemu je zloèinstvo naše i u èemu su grijesi naši što ih poèinismo protiv Jahve, Boga našega?' - 11onda im odgovori: 'U tom što me ostaviše oci vaši - rijeè je Jahvina - i trèaše za tuðim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše. 12A vi još gore uèiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošæu zloga srca svoga, a mene ne sluša. 13Zato æu vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje æete služiti tuðim bogovima danju i noæu: jer neæu vam se više smilovati!'" 14"Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta', 15nego: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.' Vratit æu ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim. 16Evo, poslat æu mnoga ribara - rijeè je Jahvina - koji æe ih uloviti. A zatim æu dovesti mnoge lovce koji æe ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih peæinskih rasjeklina. 17Jer moje oèi prate sve njihove putove: neæe mi izmaæi, niti se bezakonje njihovo može sakriti od oèiju mojih. 18Dvostruko æu naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama." 19Jahve, snago moja i moja utvrdo, utoèište moje u danima nevolje! K tebi æe doæi narodi s krajeva zemlje. I govorit æe: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemoæ. 20TÓa stvara li èovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. 21Uèinit æu, evo, da osjete, da ovaj put zaista oæute moju ruku i snagu moju, i znat æe da mi je ime Jahve.

Chapter 17

1 Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u ploèicu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, 2kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drveæa na visokim brežuljcima, 3na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljaèki æu predati. Tako æeš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. 4Morat æeš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. Uèinit æu te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji æe vjeèno gorjeti. 5Ovako govori Jahve: "Proklet èovjek koji se uzdaje u èovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i èije se srce od Jahve odvraæa. 6Jer on je kao draè u pustinji: ne osjeæa kad je sreæa na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 7Blagoslovljen èovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. 8Nalik je na stablo zasaðeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se nièeg bojati kad doðe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. 9Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? 10Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. 11Prepelica što leži na jajima a ne leže jest onaj što nepravdom stjeèe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. 12Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. 13O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet æe se, koji se odmetnu od tebe bit æe u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. 14Iscijeli me, Jahve, i bit æu zdrav, spasi me, i bit æu spašen, jer ti si pjesma moja. 15Evo ih što mi govore: Gdje je rijeè Jahvina? Neka se ispuni! 16Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreæu niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. 17Ne budi mi na užas, ti, utoèište moje, u Dan nesretni. 18Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! 19Ovako mi reèe Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. 20Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. 21Ovako govori Jahve: 'Èuvajte se ako vam je život mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. 22I ne nosite bremena iz kuæe u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. 23Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. 24A vi, ako me poslušate - rijeè je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeæi nikakva posla, 25tada æe na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi èasnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj æe grad ostati dovijeka. 26I dolazit æe iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. 27Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeæi na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada æu potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen æe proždrijeti dvore jeruzalemske, i neæe se ugasiti.'"

Chapter 18

1 Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji: 2"Ustani i siði u kuæu lonèarovu - ondje æu ti objaviti svoje rijeèi." 3Siðoh, dakle, u kuæu lonèarovu, upravo je radio na lonèarskom kolu. 4I kako bi se koji sud što bi ga naèinio od ilovaèe u ruci lonèarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veæ kako se lonèaru svidjelo da napravi. 5I doðe mi rijeè Jahvina: 6"Ne mogu li i ja s vama èiniti kao ovaj lonèar, dome Izraelov? - rijeè je Jahvina. Evo, kao ilovaèa u ruci lonèarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 7Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da æu ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 8i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaèina i zloæa, tada æu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 9Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da æu ga izgraditi i posaditi, 10a on stane èiniti što je zlo u mojim oèima, ne slušajuæi glasa mojega, pokajat æu se za dobro koje sam im obeæao. 11Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.' 12Ali oni vele: 'Uzalud! Mi æemo radije provoditi svoje osnove i èiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'" 13Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što èuo? Toliku grozotu uèini djevica Izraelova. 14Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? 15A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. 16I tako su zemlju u pustoš obratili, na vjeènu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašuæi. 17Razvitlat æu ih pred neprijateljem, kao istoènjak; leða, a ne lice, ja æu im pokazati u dan njine propasti." 18I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveæeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeè njegovu." 19Poslušaj me, o Jahve, i èuj što govore moji protivnici. 20TÓa zar se dobro uzvraæa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. 21Zato im djecu izruèi gladi, maèu ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladiæi neka od maèa u boju poginu. 22Neka se prolomi vapaj iz kuæa njihovih kad iznenada na njih dovedeš èete pljaèkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. 23Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilaèki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obraèunaj s njima u dan gnjeva svoga!

Chapter 19

1 Ovako mi reèe Jahve: "Idi i kupi vrè glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i sveæenièkih. 2Poði u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lonèarskih. Ondje proglasi rijeèi koje æu ti kazati. 3Reci im: Èujte rijeè Jahvinu, kraljevi judejski i stanovnici jeruzalemski. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo dovodim nesreæu na ovo mjesto te æe svima koji to èuju u ušima zazujati. 4Zato što su me ostavili i otuðili ovo mjesto prinoseæi kad tuðim bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; 5i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. 6Stoga, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. 7Izjalovit æu na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i uèiniti da svi poginu od neprijateljskog maèa, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla æu njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. 8A grad æu ovaj uèiniti ruglom i užasom: svaki koji proðe mimo nj zgrozit æe se i zviždati zbog svih nesreæa njegovih. 9I dat æu im da jedu meso sinova i kæeri svojih. Da, svaki æe jesti meso bližnjega svoga zbog preteške nevolje kojom æe ih pritisnuti njihovi neprijatelji što im rade o glavi.' 10Razbij vrè pred oèima svojih pratilaca 11i reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Tako æu razbiti ovaj narod i ovaj grad, kao što se razbija sud lonèarski, te se više ne da popraviti. U Tofetu æe se ukapati, jer inaèe neæe biti mjesta za ukapanje. 12Tako æu postupiti s ovim mjestom - rijeè je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I uèinit æu grad ovaj sliènim Tofetu. 13I sve kuæe jeruzalemske i kuæe kraljeva judejskih bit æe oneèišæene kao mjesto Tofet: sve kuæe kojima se na krovovima kad prinosi svoj vojsci nebeskoj i lijevaju ljevanice tuðim bogovima.'" 14Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da prorokuje, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu: 15"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, dovest æu na ovaj grad i na sve njegove gradiæe sve zlo kojim sam im prijetio, jer ukrutiše vratove svoje ne slušajuæi rijeèi mojih.'"

Chapter 20

1 A sveæenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu kako Jeremija prorokuje te rijeèi. 2I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. 3A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur veæ 'Užas odasvud'. 4Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti. 5I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' 6A ti æeš se, Pašhure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da, u Babilon æeš doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." 7Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 8Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 9I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više. 10Èuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" 11Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato æe progonitelji moji posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeène sramote. 12O Jahve nad Vojskama, koji pronièeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 13Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. 14Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! 15Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškiæ!" i time mi oca obradova. 16Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne, 17jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! 18O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane!

Chapter 21

1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2"Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda æe Jahve opet uèiniti s nama èudo, pa æe se neprijatelj povuæi pred nama." 3Jeremija im reèe: "Ovako recite Sidkiji: 4Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Povuæi æu oružje koje je u vašim rukama, kojim se borite protiv kralja babilonskoga i Kaldejaca što vas napadaju izvan zidina, i skupiti ga usred ovoga grada. 5I sam æu se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6I strašnom kugom udarit æu stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet æe. 7Poslije toga æu - rijeè je Jahvina - Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove sluge i narod, i sve one koji preostadoše u tom gradu nakon pošasti, maèa i gladi, predati u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, u ruke njihovih neprijatelja i u ruke onih koji im rade o glavi; on æe ih sasjeæi oštricom maèa bez samilosti, bez milosrða i bez smilovanja.' 8A ovom narodu reci: 'Ovako govori Jahve: Evo stavljam pred vas put života i put smrti. 9Tko ostane u ovom gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen. 10Jer, okrenuh lice svoje ovomu gradu na zlo, a ne na dobro - rijeè je Jahvina - i bit æe izruèen u ruke kralja babilonskoga, i on æe ga vatrom spaliti.'" 11Kraljevskom domu Judeje. Èujte rijeè Jahvinu, 12dome Davidov! Ovako govori Jahve: "Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja, ili æe moj gnjev planut' poput vatre, raspalit' se neugasivo zbog vaših opaèina. 13Evo me protiv tebe koji stanuješ na Peæini dolinskoj - rijeè je Jahvina - protiv vas koji kažete: 'Tko može na nas navaliti, tko u naše nastambe prodrijeti?' 14Al' ja æu vam platiti prema plodu djela vaših - rijeè je Jahvina. - Oganj æu podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet æe sve oko nje!"

Chapter 22

1 Ovako govori Jahve: "Siði u palaèu kralja judejskoga i objavi ondje ovu rijeè. 2Reci: Slušaj rijeè Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 3Ovako govori Jahve: 'Èinite pravo i pravicu, izbavite potlaèene iz ruku tlaèitelja! Ne èinite krivo strancu, siroti, udovici, ne tlaèite ih i ne prolijevajte krvi nedužne na ovome mjestu. 4Jer budete li se istinski vladali po rijeèi ovoj, na vrata ovog dvora ulazit æe kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. 5Ako pak ne poslušate ovih rijeèi, zaklinjem se sobom - rijeè je Jahvina - da æu taj dvor pretvoriti u ruševinu!'" 6Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit æu te u pustinju, u grad nenastanjen. 7Spremit æu protiv tebe zatiraèe, svakoga s oružjem njegovim, nek' posijeku izabrane ti cedrove i u vatru ih pobacaju." 8Mnoštvo æe naroda prolaziti mimo taj grad i pitat æe jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" 9Odgovorit æe im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im." 10Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije plaèite za onim koji odlazi, jer se nikad više neæe vratiti ni rodne grude vidjeti. 11Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade otiæi iz ovoga mjesta: "Nikad se više neæe vratiti, 12nego æe umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više neæe vidjeti." 13Jao onom koji kuæu gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i plaæu mu ne isplaæuje; 14koji kaže: "Sagradit æu sebi kuæu prostranu i prozraène gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. 15Jesi li zato kralj što se cedrom razmeæeš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je èinio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. 16Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne znaèi to mene poznavati? - rijeè je Jahvina. 17Ali tvoje oèi i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje èiniš i krivdu. 18Zato ovako govori Jahve o Jojakimu, sinu Jošijinu, kralju judejskom: "Za njim neæe naricati: 'Jao, brate moj! Jao, sestro moja!' Za njim neæe naricati: 'Jao, gospodaru! Jao, velièanstvo!' 19Pokopat æe ga k'o magarca, izvuæi ga i baciti izvan vrata Jeruzalema." 20"Popni se na Libanon i vièi, po Bašanu nek' se ori glas, s Abarima buèi, jer svi su tvoji prijatelji slomljeni! 21Lijepo sam te svjetovao u danima mirnim, al' ti mi reèe: 'Neæu slušati!' Tako se vladaš od mladosti: ne slušaš glasa mojega. 22Sve æe tvoje pastire vjetar popasti, a ljubavnici æe tvoji u izgnanstvo. Tada æeš se stidjet' i sramiti zbog sve pakosti svoje. 23Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li æeš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. 24Života mi moga - rijeè je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio peèatnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. 25Dat æu te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima dršæeš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. 26I bacit æu tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo æete umrijeti. 27Ali u zemlju u koju èeznu da se vrate neæe se vratiti!" 28TÓa zar je taj èovjek Konija sud prezren, razbijen? Il' posuda što nikom se ne sviða? Zašto bjehu protjerani on i potomstvo, prognani u zemlju koja im je posve neznana? 29Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rijeè Jahvinu. 30Ovako govori Jahve: "Upišite za ovoga èovjeka: 'Bez djece. Život mu se nije posreæio. Nitko od potomstva njegova neæe sjesti na prijesto Davidov ni vladati Judejom.'"

Chapter 23

1 "Jao pastirima koji upropašæuju i raspršuju ovce paše moje" - rijeè je Jahvina. 2Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato æu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - rijeè je Jahvina. 3I sam æu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit æe plodne i množit æe se. 4I podiæi æu im pastire da ih pasu te se nièega više neæe bojati ni plašiti, niti æe se gubiti" - rijeè je Jahvina. 5"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - podiæi æu Davidu izdanak pravedni. On æe vladati kao kralj i biti mudar i èinit æe pravo i pravicu u zemlji. 6U njegove æe dane Judeja biti spašena i Izrael æe živjeti spokojno. I evo imena kojim æe ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.' 7Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske', 8nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'" 9Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršæu mi kosti, slièan sam pijancu, èovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim rijeèima: 10"Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moæ im je nepravda. 11Da, i prorok i sveæenik zlikovci su, èak i u Domu svome naðoh im pakost" - rijeè je Jahvina. 12Stog' æe im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku æe posrtati i padati. Jer ja æu na njih svaliti nesreæu u godine kazne njihove" - rijeè je Jahvina. 13"I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. 14Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jaèaju ruke zloèincima, te se nitko od zloèina svojih ne obraæa. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" 15I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit æu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potjeèe pokvara u svoj zemlji." 16Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte rijeèi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viðenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; 17govore onima što preziru rijeè Jahvinu: 'Bit æe s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neæe snaæi!'" 18TÓa tko bijaše na vijeæanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao rijeè njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? 19Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožnièke. 20Jahvin se gnjev neæe stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti. 21"Ne poslah ti proroka, a ipak trèe! Ne govorih im, a ipak prorokuju! 22Jest, da bijahu na mom vijeæanju, moje bi rijeèi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih! 23TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijeè je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? 24Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - rijeè je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijeè je Jahvina. 25Èuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!' 26Dokle æe meðu prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? 27Misle da æe svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postiæi da narod moj zaboravi ime moje, kao što veæ oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! 28Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je rijeè moja, neka po istini objavljuje rijeè moju!" "Što je zajednièko slami i žitu? - rijeè je Jahvina. 29Nije li rijeè moja poput vatre - rijeè je Jahvina - i nije li slièna malju što razbija peæinu? 30Evo me stoga protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje rijeèi. 31Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. 32Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajuæi ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rijeè je Jahvina. 33A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveæenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - rijeè je Jahvina. 34A reèe li koji prorok ili sveæenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit æu toga èovjeka i dom njegov. 35Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?' 36Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome rijeè njegova." Jer vi iskrivljujete rijeèi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga! 37Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" 38Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite rijeèju 'Breme Jahvino', premda sam vam poruèio da je ne izgovarate, 39ja æu visoko podiæi i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! 40I svalit æu na vas vjeènu sramotu i vjeènu porugu koja se neæe zaboraviti."

Chapter 24

1 Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima. 2U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti. 3I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." 3Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 4I doðe mi rijeè Jahvina: 4I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da èujete. 5Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. 5I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; 6I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo æu ih podiæi i neæu ih više uništiti; opet æu ih posaditi i neæu ih više išèupati. 6i ne idite za tuðim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ništa nažao uèiniti. 7I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. 7Ali me niste poslušali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!" 8Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. 8Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rijeèi, 9Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. 9evo, ja æu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom uništenju i uèinit æu ih užasom i ruglom, vjeènim razvalinama. 10I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok 10I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11Sva æe se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi æe narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit æu ih u vjeène razvaline. 13Dovest æu na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." 14"I oni æe služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih." 15Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati. 16Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa što æu ga meðu njih poslati." 17I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: 18Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; 19faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim 20i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; 21Edom, Moab i sinove Amonove; 22sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 23Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, 24sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; 25sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 26sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih. 27I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od maèa koji æu pustiti meðu vas.' 28Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti! 29Jer, evo, ja sam poèeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati nekažnjeni, jer æu sam dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 30Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožðe gaze. Do svih stanovnika zemlje 31dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike æe maèu izruèiti - rijeè je Jahvina. 32Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za narodom; nevrijeme strašno veæ se prolama s krajeva zemlje.'" 33U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji. 34Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po prašini, vodièi stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani. 35Više nema utoèišta pastirima, niti spasa vodièima stada. 36Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, 37mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. 38Lav ostavlja guštaru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa pustošnièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.

Chapter 26

1 U poèetku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, doðe mi rijeè Jahvina. 2Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rijeèi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. 3Možda æe poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa æu se pokajati za zlo koje naumih uèiniti zbog zlodjela njihovih. 4Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas, 5slušajuæi rijeèi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, 6postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i uèinit æu da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'" 7I sveæenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rijeèi u Domu Jahvinu. 8A kad Jeremija izreèe sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sveæenici i proroci govoreæi: "Platit æeš glavom! 9Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj æe grad biti opustošen te nitko više u njemu neæe stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu. 10Èuvši to, starješine judejske doðoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. 11Tada sveæenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je èovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste èuli na svoje uši." 12Tada Jeremija reèe starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste èuli. 13Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio. 14Ja sam, evo, u vašim rukama. Uèinite sa mnom što vam se èini dobro i pravo. 15Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit æete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeèi." 16Tada rekoše starješine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj èovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 18"Mihej Morešeæanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma æe prekriti.' 19Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?" 20Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 21A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. 22Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 23dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga maèem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.

Chapter 27

1 U poèetku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè. 2Ovako mi reèe Jahve: "Naèini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. 3Zatim poruèi kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. 4Naredi im da poruèe svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poruèite svojim gospodarima: 5Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoæu. 6Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. 7I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi. 8Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteæ' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj æu narod kazniti maèem, glaðu i kugom - rijeè je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom. 9Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i èarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi neæete služiti kralju babilonskom!' 10Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. 11Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit æu na miru u zemlji njegovoj - rijeè je Jahvina - da je obraðuje i u njoj živi.'" 12Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreæi: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. 13Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od maèa, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? 14Ne slušajte, dakle, rijeèi onih proroka koji vam govore: 'Vi neæete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju. 15'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijeè je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'" 16I sveæenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte rijeèi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuðe Doma Jahvina bit æe uskoro vraæeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju. 17Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 18Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijeè Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuðe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 19Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuðu što još ostade u ovome gradu - 20što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odliènike judejske i jeruzalemske. 21Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuðu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu: 22'U Babilon æe ih odnijeti i ondje æe ostati sve do dana kad ja odem po njih - rijeè je Jahvina. I ja æu sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'"

Chapter 28

1 Iste godine, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, èetvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, reèe mi u Domu Jahvinu pred svim sveæenicima i svim narodom: 2"Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Skršit æu jaram kralja babilonskoga. 3Do dvije godine vratit æu na ovo mjesto sve posuðe Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. 4A tako i Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve izgnanike judejske, koji dospješe u Babilon, takoðer æu vratiti na ovo mjesto - rijeè je Jahvina - jer æu skršiti jaram kralja babilonskoga.'" 5Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sveæenicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. 6Reèe prorok Jeremija: "Amen! Uèinio Jahve tako! Ispunio Jahve rijeèi koje si prorokovao i vratio ovamo sve posuðe iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. 7Ali èujder i ovu rijeè koju æu kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. 8Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moænim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. 9Ali o proroku koji prorièe mir možeš istom kad se ispuni njegova proroèka rijeè znati da ga je zaista Jahve poslao." 10Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. 11I reèe Hananija pred svim narodom: "Ovako govori Jahve: 'Evo, ovako æu - za dvije godine - skršiti jaram Nabukodonozora, kralja babilonskoga, s vrata svih naroda!'" Tada prorok Jeremija ode svojim putem. 12A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 13"Idi i ovako reci Hananiji: 'Ovako govori Jahve: Ti si skršio drveni jaram, ali æu ja mjesto njega naèiniti željezni.' 14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Željezni æu jaram staviti oko vrata svih ovih naroda da ih podvrgnem Nabukodonozoru, kralju babilonskom, i služit æe mu, jer ja sam njemu podložio èak i poljsku zvjerad!'" 15I prorok Jeremija reèe proroku Hananiji: "Èuj me dobro, Hananija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. 16Zato ovako govori Jahve: 'Gle, brišem te s lica zemlje! Umrijet æeš još ove godine, jer si propovijedao pobunu protiv Jahve!'" 17I umrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu.

Chapter 29

1 Evo, ovo su rijeèi poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, sveæenicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, 2pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odliènici judejski i jeruzalemski, kovaèi i bravari ostaviše Jeruzalem. 3Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: 4"Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Svima izgnanicima koje odvedoh iz Jeruzalema u Babilon! 5Gradite kuæe i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 6Ženite se i raðajte sinove i kæeri! Ženite svoje sinove i udajite svoje kæeri da i oni raðaju sinove i kæeri! Množite se da se ne smanjite! 7Ištite mir zemlji u koju vas izagnah, molite se za nju Jahvi, jer na njezinu miru poèiva i vaš mir!' 8Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ne dajte da vas obmanjuju vaši proroci koji su meðu vama, vaši gataoci! Ne povodite se za snovima koje oni sanjaju! 9Jer oni vam laž prorokuju u moje ime, a ja ih nisam poslao' - rijeè je Jahvina." 10Jer ovako govori Jahve: 'Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja æu vas pohoditi te vam ispuniti dobro obeæanje da æu vas vratiti na ovo mjesto. 11Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rijeè je Jahvina - naume mira, a ne nesreæe: da vam dadnem buduænost i nadu. 12Tada æete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja æu vas uslišati. 13Tražit æete me i naæi me jer æete me tražiti svim srcem svojim. 14I pustit æu da me naðete - rijeè je Jahvina. Izmijenit æu udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rijeè je Jahvina. I vratit æu vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. 15Istina, vi velite: 'Jahve nam podiže proroke u Babilonu.' 16Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u ovome gradu - braæi vašoj što ne moradoše s vama u izgnanstvo. 17Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo šaljem na njih maè, glad i kugu; uèinit æu da budu kao pokvarene smokve, tako loše da nisu za jelo. 18I gonit æu ih maèem, glaðu i kugom i uèinit æu ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. 19Jer ne poslušaše rijeèi mojih - rijeè je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslušaše - rijeè je Jahvina. 20Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte svi rijeè Jahvinu!" 21Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na oèi. 22I njima æe se kao kletvom proklinjati svi izgnanici koji su u Babilonu: 'Neka Jahve uèini s tobom kao sa Sidkijom i Ahabom koje kralj babilonski ispeèe na vatri 23jer u Izraelu poèiniše sramotu èineæi preljub sa ženama svojih bližnjih i govoreæi u moje ime lažne rijeèi koje im ja nisam zapovjedio. Ja to znam, i svjedok sam tome' - rijeè je Jahvina!"

24- 25A Šemaji æeš Nehelamcu poruèiti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i sveæeniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim sveæenicima: 26'Jahve te postavi sveæenikom namjesto sveæenika Jojade da paziš u Domu Jahvinu na svakog luðaka koji se gradi prorokom i da ga baciš u klade, sa željezom oko vrata. 27Zašto, dakle, nisi sprijeèio Jeremiju iz Anatota, koji se meðu vama gradi prorokom? 28TÓa on nam je poslao poruku u Babilon: Dugo æe još trajati: Gradite kuæe i nastanite se! Sadite vrtove i uživajte urod njihov!'" 29Sveæenik Sefanija proèita pismo proroku Jeremiji. 30Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 31"Pošalji svim izgnanicima ovu vijest: 'Ovako govori Jahve o Šemaji Nehelamcu: Jer vam Šemaja prorokuje te vam budi varave nade, premda ga ja nisam poslao, 32ovako govori Jahve: Kaznit æu Šemaju Nehelamca, njega i potomstvo njegovo: nitko mu neæe preostati usred ovoga naroda da doživi sreæu koju spremam narodu svojemu - rijeè je Jahvina - jer je propovijedao pobunu protiv Jahve.'"

Chapter 30

1 Rijeè koju Jahve upravi Jeremiji: 2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeèi koje ti govorim. 3Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." 4Evo rijeèi što ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji: 5Ovako govori Jahve: "Èujem krik užasa: strava je to, a ne mir. 6Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblièena i problijedjela? 7Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' æe se izbaviti iz nje. 8Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu vratu i lance æu njihove raskinuti. Više neæe služiti tuðinu, 9veæ æe služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu im podiæi. 10Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjeti i nitko ga neæe plašiti - rijeè je Jahvina - 11jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti; al' æu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena." 12Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. 13Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. 14Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje. 15Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih. 16Al' i oni što te žderu bit æe prožderani, u ropstvo æe svi dušmani tvoji; pljaèkaši tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeniše bit æe oplijenjeni. 17[17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina. 18Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes šatora Jakovljevih, smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu. 19Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit æu ih i više im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i više ih neæe prezirati. 20Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe. 21Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi. Pustit æu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijeè je Jahvina. 22"I vi æete biti moj narod, a ja vaš Bog. 23Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnièke. 24Jahvin se gnjev neæe stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.

Chapter 31

1 "U ono vrijeme - rijeè je Jahvina - bit æu Bog svim plemenima Izraelovim i oni æe biti narod moj." 2Ovako govori Jahve: "Naðe milost u pustinji narod koji uteèe maèu: Izrael ide u svoje prebivalište. 3Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vjeènom ljubim te, zato ti saèuvah milost. 4Opet æu te sazdati, i bit æeš sazdana, djevice Izraelova. Opet æeš se resit' bubnjiæima, u veselo kolo hvatati. 5Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni æe i trgati. 6Jer dolazi dan te æe stražari vikati na brdu efrajimskom: 'Na noge! Na Sion se popnimo, k Jahvi, Bogu svojemu!'" 7Jer ovako govori Jahve: "Klièite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! 8Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraæa se velika zajednica. 9Evo, u suzama poðoše, utješene sad ih vraæam! Vodit æu ih kraj potoènih voda, putem ravnim kojim neæe posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac." 10Èujte, o narodi, rijeè Jahvinu, objavite je širom dalekih otoka: "Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire i èuva ga k'o pastir stado svoje!" 11Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku jaèeg od njega. 12I oni æe, radosno klièuæi, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša æe im biti kao vrt navodnjen, nikad više neæe ginuti. 13Djevojke æe se veselit' u kolu, mlado i staro zajedno, jer æu im tugu u radost pretvoriti, utješit æu ih i razveselit' nakon žalosti. 14Pretilinom æu im okrijepiti sveæenstvo i narod svoj nasititi dobrima" - rijeè je Jahvina. 15Ovako govori Jahve: "Èuj! U Rami se kukanje èuje i gorak plaè: Rahela oplakuje sinove svoje, i neæe da se utješi za djecom, jer njih više nema." 16Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u oèima! Patnje æe tvoje biti nagraðene: oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske. 17Ima nade za tvoje potomstvo - rijeè je Jahvina - sinovi tvoji vratit æe se u svoj kraj. 18Dobro èujem Efrajimov jecaj: 'Ti me pokara, i ja se popravih kao june još neukroæeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. 19Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuèem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!'" 20"Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi dršæe za njega od nježne samilosti" - rijeè je Jahvina. 21"Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! 22Dokle æeš još oklijevati, kæeri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena æe okružiti Muža." 23Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim æe se gradovima ovako govoriti: 'Blagoslovio te Jahve, prebivalište Pravednosti, Goro sveta!'" 24"I u njoj æe se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, 25jer ja æu okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. 26Kao ono: 'Èim se probudih, pogledah: sladak li bijaše sanak moj!'" 27"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme èovjeèje i sjeme životinjsko. 28I kao što sam nekoæ bdio da ih išèupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreæu na njih svalim, tako æu sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim. 29U one dane neæe se više govoriti: 'Oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima zubi trnu.' 30Nego æe svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožðe zubi æe trnuti." 31"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 32Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - rijeè je Jahvina. 33Nego, ovo je Savez što æu ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rijeè je Jahvina: Zakon æu svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj. 34I neæe više uèiti drug druga ni brat brata govoreæi: 'Spoznajte Jahvu!' nego æe me svi poznavati, i malo i veliko - rijeè je Jahvina - jer æu oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neæu više spominjati." 35Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noæu, koji burka more da mu valovi buèe - ime mu je Jahve nad Vojskama: 36"Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rijeè je Jahvina - onda æe i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! 37Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda æu i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što poèiniše" - rijeè je Jahvina. 38"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih. 39I još æe se dalje protegnuti mjernièko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. 40I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit æe svetinja Jahvina. I neæe više biti razaranja ni prokletstva."

Chapter 32

1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 2U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. 3Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji; 4a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti. 5Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'" 6Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina: 7'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!' 8Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina. 9Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. 10Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. 11Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama, 12predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu. 13Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 14'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju. 15Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'" 16Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 17"O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe! 18Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama! 19Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! 20Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas, 21ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim. 22Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko. 23I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. 24Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. 25A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!" 26Tada mi doðe rijeè Jahvina: 27"Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe! 28Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti. 29Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi. 30Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina. 31Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 32zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 33Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. 34Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 35Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." 36Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37"Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov. 39I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje. 40I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." 42Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh. 43Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!' 44Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.

Chapter 33

1 Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamnièkom dvorištu, i drugi mu put doðe rijeè Jahvina: 2"Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uèvrsti - ime mu je Jahve! 3Zazovi me, i odazvat æu ti se i objavit æu ti velike i nedokuèive tajne o kojima ništa ne znaš. 4Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuæama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i maèa, 5i o onima što zameæu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuæe tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. 6Evo, ja æu zalijeèiti njihovu ranu, ja æu ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. 7Promijenit æu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiæi æu ih da budu kao nekoæ. 8Oèistit æu ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit æu im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene. 9I Jeruzalem æe mi biti na radost, na hvalu i èast pred svim narodima svijeta: kad èuju za sve dobro kojim æu ih nadijeliti, divit æe se i èuditi svoj onoj sreæi i miru što æu im ja dati." 10Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez èovjeka i bez živinèeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet æe se oriti 11poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina. 12Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez èovjeka i bez živinèeta, i u svim gradovima opet æe biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. 13U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet æe prolaziti ovce ispod ruke pastira koji æe ih brojiti" - rijeè je Jahvina. 14"Evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu ispuniti dobro obeæanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 15U one dane i u vrijeme ono podiæi æu Davidu izdanak pravedni; on æe zemljom vladati po pravu i pravici. 16U one dane Judeja æe biti spašena, Jeruzalem æe živjeti spokojno. A grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' 17Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neæe nestati potomka koji æe sjediti na prijestolju doma Izraelova. 18I nikada neæe levitima i sveæenicima nestati potomaka koji æe služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." 19I doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 20Ovako govori Jahve: "Ako možete razvræi savez moj s danom i savez moj s noæi, tako da ni dana ni noæi više ne bude u pravo vrijeme, 21moæi æe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neæe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sveæenicima koji mi služe. 22Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sveæenike koji mi služe." 23I doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 24"Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom porièu narod moj kao da mi više nije narod." 25Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noæi i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem."

Chapter 34

1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. 2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali. 3Ni ti neæeš ruci njegovoj umaæi. Da, bit æeš uhvaæen i predat æe te u njegove ruke; oèi u oèi gledat æeš kralja babilonskoga, usta u usta on æe s tobom govoriti i bit æeš odveden u Babilon.' 4Ali èuj rijeè Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poruèuje Jahve: 'Neæeš od maèa poginuti, 5umrijet æeš u miru! I kao što su tvoje oèeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe æe okaditi i naricat æe za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rijeè je Jahvina. 6I prorok Jeremija poruèi sve ove rijeèi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, 7dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrðenih gradova. 8Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, 9da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. 10I svi odliènici i sav narod koji uðoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. 11A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. 12Tada Jahve uputi rijeè Jeremiji govoreæi: 13Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreæi: 14'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me èuti. 15A vi se bijaste obratili i uèinili što je pravo u oèima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 16A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste veæ bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju." 17Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - rijeè je Jahvina - maèu, kugi i gladi, i uèinit æu vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obeæana pred mojim licem postupit æu kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te izmeðu tih pola proðoše. 19Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveæenike i sav narod zemlje što proðoše izmeðu pola teleæih 20predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit æe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22Evo, ja æu im zapovjediti - rijeè je Jahvina - i vratit æu ih na ovaj grad, i navalit æe na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit æu u pustinju nenastanjenu."

Chapter 35

1 Jahve uputi rijeè Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 2"Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina." 3Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu braæu i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca 4i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu èovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. 5Zatim stavih pred sinove doma Rekabova krèage pune vina i èaše te im rekoh: "Pijte vina!" 6Ali oni odgovoriše: "Ne pijemo vina, jer nam je otac naš Jonadab, sin Rekabov, zapovjedio: 'Ne smijete nikada piti vina, ni vi ni sinovi vaši. 7Niti smijete graditi kuæÄa, niti sijati sjemena ni saditi vinogradÄa, niti ih posjedovati, nego provodite sav život pod šatorima, da dugo živite u zemlji gdje kao stranci boravite.' 8I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni kæeri naše, 9da ne gradimo kuæa, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, 10da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. 11Samo kada je Nabukodonozor, kralj babilonski, krenuo protiv ove zemlje, rekosmo: 'Hajdemo, poðimo u Jeruzalem da izbjegnemo vojsku kaldejsku i vojsku aramejsku!' I tako sada živimo u Jeruzalemu." 12Tada doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 13Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Idi i objavi Judejcima i Jeruzalemcima: 'Zar neæete primiti nauka moga i poslušati rijeèi moje?' - rijeè je Jahvina. - 14'Ispunjuju se rijeèi Jonadaba, sina Rekabova, koji je sinovima svojim zabranio da piju vina, i do dana današnjega nitko ga nije pio, jer oni slušaju rijeè svoga oca. A ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 15I slao sam bez prestanka k vama sluge svoje, proroke, da vam propovijedaju: 'Vratite se svaki sa svoga opakog puta, popravite djela svoja i ne trèite za tuðim bogovima da im služite, pa æete ostati u zemlji koju dadoh vama i ocima vašim'; ali ne prikloniste uha svojega i ne poslušaste me. 16Sinovi Jonadaba, sina Rekabova, držahu se zapovijedi koju im dade otac njihov. Ali mene ovaj narod ne sluša.' 17Zato govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, navuæi æu na sve Jeruzalemce sve one nevolje kojima sam im zaprijetio, jer sam im govorio, a oni me ne slušahu, dozivao ih, ali se oni ne odazivahu.'" 18Zajednici Rekabovaca Jeremija reèe: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Jer ste slušali zapovijedi svoga oca Jonadaba i držali se svih naredaba i èinili sve što vam je on zapovjedio, 19zato - ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov - Jonadabu, sinu Rekabovu, nikad neæe ponestati potomka koji æe stajati pred licem mojim u sve dane.'"

Chapter 36

1 Èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè: 2"Uzmi svitak i zapiši na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. 3Možda æe èuti dom Judin o svim nesreæama što sam ih naumio oboriti na njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti krivicu i grijeh njihov." 4Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bijaše objavio. 5Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u Dom Jahvin. 6Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. 7Možda æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda æe se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu." 8I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu. 9U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem. 10Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. 11A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi, 12siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. 13Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige. 14Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima. 15Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita. 16Kad èuše sve one rijeèi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju." 17I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi." 18Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." 19Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." 20I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, poðoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. 21Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. 22Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. 23I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. 24Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi, 25pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 26Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. 27Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 28"Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. 29A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?' 30Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz. 31Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." 32Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi.

Chapter 37

1 Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. 2Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rijeèi što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. 3Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i sveæenika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!" 4Jeremija u ono vrijeme još zalažaše meðu narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: èuvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. 6Tada se javi rijeè Jahvina proroku Jeremiji: 7Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kralju judejskomu, koji vas posla k meni da me pitate, ovako recite: 'Evo, vojska faraonova, koja vam priteèe u pomoæ, vratit æe se u svoju zemlju Egipat. 8Kaldejci æe opet napasti ovaj grad, osvojiti ga i spaliti.' 9Ovako govori Jahve: 'Ne zanosite se mišlju: 'Kaldejci æe otiæi od nas', jer oni neæe otiæi! 10Pa i da razbijete svu vojsku kaldejsku koja se bori s vama, tako da bi od nje ostali samo ranjenici, oni bi, svaki iz svoga šatora, opet poustajali da požarom unište ovaj grad.'" 11Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, 12i Jeremija htjede otiæi iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od roðaka dobije dio. 13Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti hoæeš prebjeæi Kaldejcima!" Jeremija odgovori: 14"Nije istina, ne želim prebjeæi Kaldejcima!" Ali i ne slušajuæi Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. 15Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u kuæu pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. 16Tako Jeremija dospje u nadsvoðen podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. 17Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rijeèi od Jahve?" A na to æe Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit æeš predan u ruke kralja babilonskoga!" 18Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? 19Gdje su sada vaši proroci koji vam prorekoše: 'Kralj babilonski neæe udariti na vas ni na ovu zemlju?' 20A sada, hajde, èuj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u kuæu pisara Jonatana, da ondje ne umrem!" 21Tada kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamnièko dvorište te mu davahu svaki dan pogaèu kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu.

Chapter 38

1 Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, èuše tada za rijeèi što ih Jeremija kaza svemu narodu: 2"Ovako govori Jahve: 'Tko ostane u ovome gradu, poginut æe od maèa, gladi i kuge. A tko izaðe pred Kaldejce, spasit æe život - život æe mu ostati kao plijen, ostat æe živ.' 3Jer ovako govori Jahve: 'Ovaj æe grad odista pasti u ruke vojsci kralja babilonskoga i ona æe ga zauzeti!'" 4Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga èovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rijeèi pred njima govori. Pa taj èovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." 5A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama." 6Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u èatrnju kraljeviæa Malkije, što je bila u tamnièkom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u èatrnji ne bijaše vode, veæ samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 7Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, doèu da su Jeremiju bacili u èatrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. 8Tada Ebed-Melek izaðe iz kraljevskog dvora te ovako reèe kralju: 9"Gospodaru, kralju moj, zlo èine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u èatrnju, gdje æe od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu." 10Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz èatrnje dok nije umro." 11I Ebed-Melek povede ljude, uðe u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u èatrnju. 12Kušit Ebed-Melek reèe Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija uèini tako. 13Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz èatrnje. Otada Jeremija ostade u tamnièkom dvorištu. 14Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da doðe k njemu na treæi ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj reèe Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rijeèi zatajiti!" 15Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, neæeš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, neæeš me poslušati!" 16Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rijeèima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, neæu te pogubiti i neæu te predati onima što ti rade o glavi." 17Jeremija, dakle, reèe Sidkiji: "Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, spasit æeš glavu i ovaj grad neæe biti uništen požarom; živjet æete ti i tvoj dom. 18Ako pak ne izaðeš pred vojskovoðe kralja babilonskoga, ovaj æe grad pasti u ruke Kaldejaca i oni æe ga spaliti, a ti se neæeš spasiti iz ruku njihovih.'" 19A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." 20Jeremija odvrati: "Oni to neæe uèiniti. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit æe ti dobro i spasit æeš život svoj. 21Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rijeèi koju mi Jahve objavi: 22'Gle, sve žene koje su još ostale u dvoru kralja judejskoga bit æe odvedene k vojskovoðama kralja babilonskoga i govorit æe: Zaveli te, svladali te vjerni prijatelji tvoji! Kad ti noge u kal propadaju, oni te napuštaju!' 23Da, sve æe žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neæeš umaæi rukama njihovim: dospjet æeš u ruke kralju babilonskom, a grad æe ovaj biti spaljen." 24Sidkija reèe Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, inaèe æeš umrijeti. 25Ako, dakle, dostojanstvenici doznaju da sam s tobom razgovarao te doðu k tebi i kažu: 'TÓa oèituj nam što kralj kaza tebi, a ti njemu; ne krij ništa pred nama, inaèe æemo te ubiti', 26odgovori im: 'Molio sam kralja da me više ne vrati u kuæu Jonatanovu, da ondje ne umrem!'" 27I doista, doðoše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on odgovori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije proèulo o onom razgovoru. 28Jeremiju, dakle, ostaviše u tamnièkom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje.

Chapter 39

1 Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. 2Jedanaeste godine kralja Sidkije, èetvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. 3Uðoše sve vojskovoðe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovoðe kralja babilonskoga. 4Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata izmeðu dva zida, noæu iziðoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. 5Ali ih èete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreèe sud. 6I kralj babilonski dade u Ribli pred oèima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odliènike judejske. 7Sidkiji iskopa oèi, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. 8Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuæe naroda i porušiše bedeme jeruzalemske. 9Ostatak puèanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 10A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. 11O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: 12"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne èini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio." 13Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovoðe kralja babilonskoga 14poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamnièkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta meðu narodom. 15Dok je Jeremija bio zatvoren u tamnièkom dvorištu, doðe mu rijeè Jahvina: 16"Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, uèinit æu da se ispune moje rijeèi protiv ovoga grada, na nesreæu, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oèi obistine, 17ja æu te u onaj dan spasiti - rijeè je Jahvina - i neæeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršæeš, 18jer ja æu te pouzdano spasiti te neæeš od maèa poginuti, nego æeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - rijeè je Jahvina."

Chapter 40

1 Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je veæ, u lance okovan, bio meðu svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje voðahu u Babilon. 2Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reèe mu: "Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesreæom ovome mjestu. 3Izvršio je i uèinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. 4Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, poði sa mnom i oko æe moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja iæi sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš iæi kamo ti oko želi i gdje æe ti biti dobro. 5Ako, dakle, hoæeš ostati, možeš poæi Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš iæi kamo ti drago." Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti. 6Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega meðu narodom koji je ostao u zemlji. 7Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. 8I doðoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. 9Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reèe: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit æe vam dobro. 10A ja æu, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožðe, poberite voæe i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste." 11I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. 12I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožða i drugoga voæa. 13A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici poðoše Gedaliji u Mispu 14te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. 15Tada reèe Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neæe doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" 16Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu."

Chapter 41

1 Ali u sedmom mjesecu doðe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, 2diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maèem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi èovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. 3A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu naðoše - Jišmael dade pogubiti. 4Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, 5doðoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseæi u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. 6Jišmael, sin Netanijin, iziðe im iz Mispe u susret, dok su oni, plaèuæi, išli svojim putem. Kad ih stiže, reèe im: "Doðite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" 7A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u èatrnju. 8A meðu njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, jeèma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braæom njihovom. 9A èatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika èatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa naèinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. 10Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova. 11Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše poèinio, 12uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Naðoše ga uz veliku vodu u Gibeonu. 13Èim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, 14i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrèa Johananu, sinu Kareahovu. 15Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim. 16Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. 17Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiæi u Egipat, 18što dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji.

Chapter 42

1 Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno poèuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoæ bilo. 3Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da èinimo." 4Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit æu se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit æu vam sve što on odgovori, ni rijeèi vam neæu zatajiti." 5Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeèima koje æe nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi æemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." 7Poslije deset dana doðe rijeè Jahvina Jeremiji. 8Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9te im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 10'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podiæi æu vas i neæu vas više razoriti; posadit æu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio. 11Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rijeè je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 12I ja æu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.' 13Ako pak kažete: 'Neæemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuæi se glasu Jahve, Boga svoga, 14ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne èujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo', 15onda èujte rijeè Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluèili krenuti u Egipat da ondje živite, 16maè kojega se plašite u zemlji æe vas egipatskoj dostiæi; glad od koje strahujete, u Egiptu æe vam biti za petama: i ondje æete umrijeti! 17I svi oni koji odluèe da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut æe od maèa, gladi i kuge: nitko živ neæe umaæi nesreæi koju æu na njih svaliti.' 18Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako æe se gnjev moj izliti i na vas ako poðete u Egipat: postat æete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više neæete ugledati.' 19Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruèuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. 20Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopæi nam sve što ti on objavi, i mi æemo to uèiniti.' 21A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. 22Znajte, dakle, dobro: od maèa, gladi i kuge poginut æete na mjestu kamo hoæete da odete da se ondje naselite."

Chapter 43

1 Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rijeèi Jahve, Boga njihova, sve one rijeèi radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, 2Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', 3nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji æe nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!" 4I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. 5Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: 6muževe, žene i djecu i sve kraljevske kæeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, 7te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tako doðoše u Tafnis. 8U Tafnisu doðe rijeè Jahvina Jeremiji: 9"Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u ploènik što je pred ulazom u faraonov dvor. 10I reci im: Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: 'Evo šaljem po slugu svojega Nabukodonozora, kralja babilonskoga. On æe postaviti prijestolje na ovo kamenje što sam ga ugradio i nad njim æe razapeti svoju nebnicu. 11Da, doæi æe i udarit æe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maè, pod maè! 12On æe vatrom sažeæi hramove bogova egipatskih, spalit æe i izagnati bogove, oèistit æe zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda æe, nesmetan, odavde otiæi. 13Porazbijat æe spomenike hrama Sunca koji je u Heliopolu, a hramove bogova egipatskih ognjem æe spaliti.'"

Chapter 44

1 Rijeè koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. 2Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, 3zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. 4A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!' 5Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima. 6Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. 7Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesreæu" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojenèad, te vam ni ostatka ostati neæe, 8jer me vrijeðate djelima ruku svojih, kadeæi tuðim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit æete iskorijenjeni i postat æete kletva i ruglo meðu svim narodima na zemlji? 9Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, poèinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? 10Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim." 11Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okreæem svoje lice vama, na nesreæu vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 12Odnijet æu ostatak Judeje koji je odluèio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi æe izginuti u zemlji egipatskoj, past æe od maèa, od gladi æe pogibati, poginut æe svi, malo i veliko, pomrijet æe od maèa i gladi, i bit æe prokletstvo, užas, kletva i poruga. 13Kaznit æu sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: maèem, glaðu i kugom. 14A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko neæe uteæi ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše èeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neæe vratiti, osim izbjeglica." 15I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tuðim bogovima, i sve nazoène žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: 16"Rijeèi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; 17naprotiv, i dalje æemo se držati zadane rijeèi: kadit æemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi èinili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreæa. 18Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od maèa i gladi pogibali." 19A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa peèemo kolaèe u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" 20Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reèe: 21"Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? 22Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje poèiniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. 23Zbog toga što ste, prinoseæi tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedoèanstava ne držaste, snaðe vas ova nevolja, kakva je danas." 24Zatim reèe Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "Èujte rijeè Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: 25Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi žene, ono što vaša usta obeæaju, to vaše ruke moraju i izvršiti. Rekoste: 'Mi æemo se tvrdo držati zavjeta što ih uèinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Držite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! 26Ali èujte zato rijeè Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neæe više izustiti mojega imena; nitko neæe reæi: 'Živoga mi Jahve!' 27Evo, bdim nad njima, na nesreæu, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut æe od maèa i gladi do potpunog istrebljenja. 28I bit æe malo onih koji æe izbjeæi maèu i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda æe sav ostatak judejski, svi koji doðoše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati èija rijeè vrijedi, moja ili njihova. 29A ovo neka vam bude znamenje - rijeè je Jahvina - da æu vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da æe se vama na nesreæu ispuniti prijetnje moje protiv vas.' 30Ovako govori Jahve: 'Gle, predat æu faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, baš kao što sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'"

Chapter 45

1 Rijeè koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rijeèi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 2Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: 3"Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišuæi i ne mogu naæi mira!' 4Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit æu, što sam zasadio, išèupat æu - po svoj zemlji! 5A ti tražiš za se èudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit æu zlo na sve živo - rijeè je Jahvina. A tebi æu kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo doðeš.'"

Chapter 46

1 Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. 2Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuèe, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. 3Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! 4Upregnite konje! Na kola, vozaèi! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! 5Što vidim? Zaprepašteni, uzmièu? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - rijeè je Jahvina. 6Ni najbrži ne umaèe, ni najhrabriji ne uteèe! Na sjeveru, na obali Eufrata, posræu i padaju. 7Tko se to diže poput Nila, èije vode šume, k'o brzaci nabujaše? 8To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: diæi æu se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i puèanstvo! 9Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštiæeni, i Ludijci, što lukom strijeljate! 10Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: maè æe se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. 11Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, kæeri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! 12Narodi èuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotièe i obojica padaju. 13Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, doðe da udari na zemlju egipatsku. 14Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer maè veæ ždere sve oko tebe! 15Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori! 16On uèini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred maèem koljaèkim!" 17Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja što pravi èas promaši." 18"Tako, života mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono æe doæi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. 19Spremi izgnanièki zavežljaj, udomljena kæeri egipatska, jer Memfis æe biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen. 20Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. 21A i plaæenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, doðe vrijeme da se kazne. 22Slušaj! K'o da zmija sikæe, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosjeèe. 23Posjeæi æe šumu - rijeè je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema. 24Osramoæena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." 25Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit æu Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. 26Predat æu ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije æe Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rijeè je Jahvina. 27"Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjet' i nitko ga neæe plašiti. 28Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti: ali æu te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."

Chapter 47

1 Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu. 2Ovako reèe Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo puèanstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, 3uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku toèkova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule 4zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomagaèa. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak otoèja kaftorskog. 5Gazi æe biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, ostaèe Anakovaca, dokle æe te tuga razdirati? 6Jao, maèu Jahvin, kad li æeš se smiriti? Vrati se u korice, stani i poèini!" 7Ali kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka.

Chapter 48

1 O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, postiðen je Kirjatajim i osvojen, tvrða posramljena, razorena, 2nema više dike moapske. U Hešbonu mu propast skovaše: 'Hajde da ga istrijebimo iz naroda!' A ti, Madmene, bit æeš razoren, maè veæ ide za tobom! 3Slušaj! Jauci se èuju iz Horonajima: 'Pohara, propast strašna!' 4'Moab je smlavljen!' èuje se vrištanje mališa njegovih. 5Da, uz brdo Luhit uspinju se plaèuæi. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propašæu. 6'Bježite, spasavajte život, ugledajte se u pustinjsku magarad!' 7Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit æeš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima svojim. 8Pustošnik æe doæi u svaki grad, nijedan mu neæe izmaæi: Dolina æe biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! 9Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. 10Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju maè svoj ne omasti! 11Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz baève u baèvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. 12"Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja æu mu poslati tlaèitelje koji æe ga pretakati, isprazniti njegove baève i sudove njegove porazbijati. 13I tada æe se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." 14Kako možete reæi: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." 15Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rijeè je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 16Bliži se propast Moabova, nesreæa njegova hiti. 17Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi èvrsta palica, žezlo velièanstveno!" 18Siði sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, kæeri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. 19Stani na cestu i promatraj, o žitelju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" 20"Moab se stidi jer je slomljen. Plaèite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." 21Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, 22nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, 23Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, 24Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. 25"Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." 26"Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. 27Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kraði te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" 28"Ostavite gradove, živite u peæinama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" 29Èuli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! 30"Poznajem ja obijest njegovu - rijeè je Jahvina - laž njegovih rijeèi, laž djela njegovih! 31Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. 32Više nego nad Jazerom, plakat æu nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. 33Išèeznu radost i veselje iz voænjaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grožða ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." 34Urlanje Hešbona i Elalea èuje se sve do Jahasa. Vièu od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. 35"U Moabu æu uèiniti - rijeè je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. 36Stoga mi srce poput frule dršæe za Moabom, srce moje poput frule dršæe za ljudima Kir Heresa: jer propade steèevina koju stekoše! 37Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. 38Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao krèag koji se nikomu ne mili" - rijeè je Jahvina. 39Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. 40Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. 41Gradovi su zauzeti, osvojene tvrðave. Srce moapskih junaka bit æe toga dana kao srce žene u trudovima. 42Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. 43Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rijeè je Jahvina. 44Tko stravi umakne, u jamu æe pasti; tko se iz jame izvuèe, u zemlju æe pasti. Da, to æu svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rijeè je Jahvina. 45"U sjeni se hešbonskoj ustavljaju iscrpljeni bjegunci. Al' vatra izlazi iz Hešbona, plamen liže iz dvora sihonskog i proždire sljepooènice Moabu i tjeme sinova nemirnièkih. 46Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, kæeri tvoje u progonstvo. 47Ali æu promijeniti udes Moabov u buduænosti" - rijeè je Jahvina. Dovde suðenje Moabu.

Chapter 49

1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? 2Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - i uèinit æu da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona æe biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada æe Izrael opljaèkati svoje pljaèkaše" - govori Jahve. 3"Plaèi, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kæeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sveæenicima i knezovima. 4Što se dièiš dolinom svojom, kæeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: 'Tko se usuðuje ustati protiv mene?' 5Evo, svaljujem na te stravu odasvud uokolo: bit æete raspršeni, svak' na svoju stranu, i nitko bjegunce neæe skupiti. 6Ali uto æu opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rijeè je Jahvina. 7O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? 8Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. 9Doðu li trgaèi k tebi, ni pabirka neæe ostaviti; doðu li kradljivci noæni, opljaèkat æe sve što žele. 10Jer ja sam onaj što æe Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: 11'Ostavi siroèad svoju, ja æu je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!'" 12Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti èašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti neæeš ostati nekažnjen, morat æeš èašu ispiti! 13Jer samim se sobom zakleh - rijeè je Jahvina: Bosra æe postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit æe vjeène razvaline." 14Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! 15Jer, gle, uèinit æu te malim meðu narodima, prezrenim meðu ljudima. 16Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u peæinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k'o orlovi, odande æu te strovaliti" - rijeè je Jahvina. 17"Edom æe postati pustoš; tko god njime proðe, zaprepastit æe se i zviždati zbog svih rana njegovih. 18Razorit æe ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem boraviti. 19"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Ali æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" 20Zato èujte što je Jahve naumio uèiniti Edomu, èujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi, i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. 21Od lomljave pada njina zemlja æe se potresti, razlijegat æe se vapaj do Crvenog mora! 22Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce æe junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. 23O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest èuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. 24Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. 25Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! 26Zato æe mladiæi njegovi popadati po trgovima, svi æe ratnici poginuti u onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama. 27"Potpalit æu vatrom zidine Damaska: plamen æe proždrijeti dvor Ben-Hadadov." 28O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! 29Nek' im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek' vièu na njih: 'Strava odasvud!' 30Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rijeè je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: 31'Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha - rijeè je Jahvina - što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva! 32Deve njihove bit æe plijen, mnoštvo ovaca otimaèina!' I raspršit æu ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest æu odasvud na njih nesreæu - rijeè je Jahvina. 33Hasor æe postati brlog èagaljski i pustinja vjeèna. Èovjek ondje neæe prebivati, neæe se ondje nastaniti sin èovjeèji." 34Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u poèetku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. 35Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. 36Èetiri æu vjetra dognati na Elam sa èetiri kraja neba i raspršit Elamce u sva èetiri vjetra, i neæe biti naroda kamo neæe stiæi bjegunci elamski. 37Utjerat æu Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit æu na njih nesreæu, oganj gnjeva svojega. Poslat æu maè za njima dok ne budu sasvim uništeni. 38I postavit æu u Elamu prijesto svoj i zatrt æu ondje kralja i sve knezove" - rijeè je Jahvina. 39Ali æu okrenut' udes Elama" - rijeè je Jahvina.

Chapter 50

1 Rijeè koju Jahve reèe protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: 2"Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je postiðen: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. 3Jer sa sjevera na nj se diže narod koji æe mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više neæe u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobjeæi æe i otiæi. 4U one dane i u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - vratit æe se sinovi Izraelovi, iæi æe plaèuæ' i tražeæi Jahvu, Boga svojega. 5Pitat æe za put na Sion, onamo æe pogled upravljati: 'Hodite, prionimo uz Jahvu Savezom vjeènim, nezaboravnim!' 6K'o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. 7Tko ih naðe, proždire ih, neprijatelji njini zborahu: 'Nismo mi krivi, jer zgriješiše Jahvi, pašnjaku pravde, Jahvi, nadi otaca svojih!' 8Bježite iz Babilona! Izaðite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. 9Jer evo æu diæi i dovesti na Babilon mnoštvo velikih naroda; u zemlji sjevernoj svrstat æe se protiv njega - odanle æe biti osvojen. Strijele su im k'o u sretna junaka, prazne se ne vraæaju. 10Kaldeja æe biti oplijenjena, do mile volje nju æe pljaèkati" - rijeè je Jahvina. 11"Da! Radujte se samo i klikujte, vi pljaèkaši moje baštine! Poskakujte k'o june na paši! Ržite kao ždrebad! 12Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je meðu narodima: pustinja, zemlja prljuša. 13Zbog gnjeva Jahvina bit æe bez življa, sva æe opustjeti. Tko god proðe mimo Babilon, zgrozit æe se i zviždat æe nad njegovim ranama. 14Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. 15Sa svih strana nek' zaore poklici bojni. On se predaje! Stupovi mu padaju, bedemi se ruše: to Jahvina je osveta! Osvetite se Babilonu, vratite mu milo za drago! 16Istrijebite Babilonu i sijaèa i žeteoca što srpom zamahuje u dane žetvene! Pred maèem silnièkim nek' svak' se vrati svome narodu, neka bježi zemlji svojoj." 17Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. 18Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit æu kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. 19I vratit æu Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. 20U one dane, u vrijeme ono - rijeè je Jahvina - tražit æe grijeh Izraelov, ali ga više neæe biti; tražit æe opaèine judejske, ali ih neæe naæi. Jer oprostih svima koje saèuvah."

21"Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rijeè je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" 22Ratna se vika èuje u zemlji, poraz strašan. 23O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! 24Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zateèen si i uhvaæen, jer se s Jahvom zarati! 25Jahve otvori svoju oružnicu, izvuèe oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. 26Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. 27Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka siðu! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! 28Èujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! 29Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne uteèe! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. 30Zato æe mu svi mladiæi popadati po trgovima i svi æe mu ratnici u onaj dan izginuti - rijeè je Jahvina. 31"Evo me na te, Oholice!" - rijeè je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. 32Oholica æe posrnuti, pasti, i nitko ga neæe podiæi. Oganj æu podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet æe sve uokolo." 33Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potlaèeni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih èvrsto i neæe da ih puste. 34Ali, moæan je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On æe obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti puèanstvo Babilona." 35Maè na Kaldejce - rijeè je Jahvina - na puèanstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! 36Maè na brbljavce njegove, neka polude! Maè na njegove ratnike, neka se prestrave! 37Maè na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Maè na njihove riznice; nek ih opljaèkaju! 38Maè na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. 39Zato æe se ondje nastaniti risovi s èagljima, i nojevi æe ondje obitavat. Dovijeka æe ostat' mjesto bez življa, nitko ondje neæe živjeti od koljena do koljena. 40Razorit æe ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove - rijeè je Jahvina. Èovjek ondje neæe stanovati, sin èovjeèji neæe u njem' boraviti. 41Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. 42U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im buèi poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, kæeri babilonska. 43Kralj babilonski èu vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. 44"Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vjeèno zelene. Al' ja æu ga uèas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer, tko je meni ravan? I tko æe mene na raèun pozvati? I koji æe mi pastir odoljeti?" 45Zato, èujte što je Jahve naumio da uèini Babilonu, èujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on æe odvuæi; i sam njihov pašnjak zgrozit æe se nad njima. 46Na glas da je pao Babilon zemlja æe se potresti: razlijegat æe se vapaj meðu narodima.

Chapter 51

1 Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv puèanstva kaldejskog vjetar zatornièki. 2Poslat æu na Babilon vijaèe da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, 3nek' strijelac luka ne odlaže, nek' ne skida oklopa! Ne štedite mladiæa njihovih, svu mu vojsku kleto uništite! 4Pobijeni æe padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." 5Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. 6Bježite iz Babilona, nek' svak' spasi život svoj, da ne izginete s njegova bezakonja, jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde, svakom plaæa po zasluzi! 7Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. 8Iznenada pade Babilon, razmrskan: zakukajte nad njim! Potražite balzama rani njegovoj: možda æe ozdravit'! 9Lijeèili smo Babilon, al' se ne izlijeèi. Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj! Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake. 10Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. 11Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve potaèe duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 12Razvijte stijeg, zidine babilonske! Pojaèajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. 13O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak doðe, kraj tvojoj lakomosti. 14Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit æu te ljudstvom kao skakavcima, zaorit æe protiv tebe vika bojna." 15On snagom svojom stvori zemlju, mudrošæu svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 16Kad mu glas zaori, huèe vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 17Svakom èovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. 18Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast æe u dan kazne. 19'Jakovljev dio' nije kao oni: jer on je sve stvorio, Izrael pleme je baštine njegove. Jahve nad Vojskama ime je njegovo. 20Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. 21Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i vozaèa. 22Pomlatih tobom èovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladiæa i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. 23Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravljaèe. 24Ali na vaše oèi sada plaæa Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje uèiniše Sionu - rijeè je Jahvina. 25"Evo me na te, Goro zatornice - rijeè je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut æu rukom protiv tebe, svalit æu te s litice, pretvorit æu te u goru spaljenu. 26Iz tebe više neæe klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit æeš vjeèna pustinja" - rijeè je Jahvina. 27Podignite stijeg u zemlji, zatrubite u rog meðu narodima! Pripremite na nj narode, sazovite na nj kraljevstva - Ararat, Mini, Aškenaz! Postavite protiv njega pozivnike, nek' nasrnu konji k'o dlakavi skakavci! 28Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. 29Zemlja æe se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. 30Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. 31Tekliè teklièa prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, 32prijelazi zaposjednuti, tvrðave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. 33Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kæi je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i doæi æe joj vrijeme žetve." 34Izjeo me, satro babilonski kralj, odgurnuo me kao prazan pladanj, k'o zmaj me on progutao, napunio trbušinu, iz mog me istjerao Edena. 35"Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. 36Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja æu braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit æu more njegovo i presahnut æu izvore njegove. 37Babilon æe biti hrpa ruševina, brlog èagljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. 38Svi zajedno rièu k'o lavovi, zavijaju kao laviæi. 39Kad se ugriju, priredit æe im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vjeènim snom, da se više ne probude - rijeè je Jahvina. 40Odvest æu ih k'o janjce na klanje, kao jarce i ovnove." 41"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? 42Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. 43Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: èovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin èovjeèji." 44"Kaznit æu Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Neæe više k njemu hrliti narodi, srušit æe se babilonske zidine. 45Izaði iz njega, narode moj! Nek' svaki spasi život svoj od jarosnoga gnjeva Jahvina! 46Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. 47Jer evo dolaze dani kada æu kazniti kipove babilonske, i sva æe mu se zemlja postidjeti, i svi æe mu pobijeni ležat' posred grada. 48Tada æe nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer æe sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rijeè je Jahvina! 49I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. 50Vi što umakoste maèu, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: 51'Stidjeli smo se slušajuæ' sramotu, rumenilo nam prekrilo lice kad ono tuðinci nahrupiše u Svetište Doma Jahvina.' 52Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu kazniti kipove njegove i po svoj æe mu zemlji stenjat' ranjenici. 53Da se Babilon popne do neba, da se utvrdi na visu nedostupnu, na moju æe zapovijed na nj navalit' pustošnici" - rijeè je Jahvina. 54Èujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! 55Jer sam Jahve pustoši Babilon, on stišava strašnu buku njegovu: buèili su vali njegovi k'o vode velike, razlijegala se huka njihova. 56Jest, pustošnik doðe na Babilon, uhvaæeni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji plaæa po zasluzi! 57"Opojit æu mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vjeènim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. 58Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit æe do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit æe ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj muèili!" 59Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, èetvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. 60Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreæu koja je morala doæi na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. 61Jeremija reèe Seraji: "Kad doðeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rijeèi. 62I reci: 'Jahve, ti sam reèe da æeš zatrti ovo mjesto te u njemu nièega više neæe biti, ni èovjeka ni živinèeta, nego æe postati vjeèna pustinja.' 63Kad proèitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat. 64I reci: 'Ovako æe potonuti Babilon i neæe se više podiæi iz nesreæe koju æu na nj svaliti.'" To su rijeèi Jeremijine.

Chapter 52

1 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, kæerka Jeremije, i bila je iz Libne. 2Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što je èinio Jojakin. 3To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. 4Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 5Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 6Devetoga dana èetvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 7neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše noæu kroz vrata izmeðu dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 8Kaldejske èete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 9I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izreèe presudu. 10Pokla Sidkijine sinove pred njegovim oèima, pobi u Ribli sve Judine knezove; 11Sidkiji iskopa oèi i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. 12Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - uðe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 13On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve kuæe u Jeruzalemu, osobito kuæe uglednika; 14kaldejske èete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. 15Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 16Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. 17Kaldejci razbiše tuèane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more u Domu Jahvinu, i tuè odniješe u Babilon. 18Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uopæe sav tuèani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 19Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svijeænjake, zdjele, žrtvene pehare, uopæe sve što bijaše od zlata i srebra, 20dva stupa, jedno more i dvanaest tuèanih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije moguæe procijeniti koliko je tuèa bilo u svim tim predmetima. 21Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše èetiri prsta debeo, a šupalj. 22Imao je glavicu od tuèa, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tuèa. Takav je bio i drugi stup. 23A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. 24Zapovjednik je straže odveo sveæenièkog poglavara Seraju, drugog sveæenika, Sefaniju, i tri èuvara praga. 25Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojnièkog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je novaèio puk te šezdeset puèana koji se takoðer zatekoše u gradu. 26Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. 27I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 28Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisuæe i dvadeset tri Judejca; 29osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; 30dvadeset i treæe godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina èetrdeset i pet Judejaca. U svemu: èetiri tisuæe i šest stotona osoba. 31A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 32Ljubezno je s njim razgovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 33Jojakin je odložio svoje tamnièke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka. 34Do kraja njegova života, sve do smrti, babilonski mu je kralj trajno, iz dana u dan, davao uzdržavanje.

Lamentations

Chapter 1

1 Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoæ naroda puna; postade kao udovica, nekoæ velika meðu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. 2Noæi provodi gorko plaèuæi, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. 3Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi meðu poganima, ne nalazi poèinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. 4Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sveæenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorèine. 5Tlaèitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlaèiteljem. 6Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa. 7Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoæi ne pruži. Tlaèitelji ga gledahu smijuæi se njegovoj propasti. 8Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe. 9Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga èeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." 10Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. 11Sav narod njegov jeca, tražeæi kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. 12Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! 13S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. 14Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. 15Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kæerku Judinu. 16Zato moram plakati, oèi mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveæ silan bijaše neprijatelj. 17Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlaèitelje; i tako Jeruzalem postade meðu njima strašilo. 18Jahve, on je pravedan; jer rijeèi se njegovoj protivih. Oh, èujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiæi, svi odoše u izgnanstvo! 19Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji sveæenici i starješine pogiboše u gradu tražeæi hrane da bi ponovo živnuli. 20Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grèi jer bijah opako prkosan! Vani maè pokosi moje sinove, a unutra - smrt. 21Èuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji èuju za moju nesreæu i likuju što si to uèinio! Daj da doðe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. 22Neka se pokaže sva njina zloæa pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje.

Chapter 2

1 Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu Kæer sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! 2Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrðave kæeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. 3U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povuèe svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. 4Nategao je luk k'o neprijatelj, kao dušman ispružio desnicu, ubijajuæi sve što mu drago bijaše. Na šator Kæeri sionske sasu k'o oganj gnjev svoj jarosni. 5K'o neprijatelj Gospod bijaše: razorio je Izraela, razorio sve dvore njegove, porušio njegove utvrde, umnožio kæeri Judinoj uzdisaje i jecaje. 6Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sveæenika. 7Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Buèili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. 8Jahve naumi razvaliti zidove Kæeri sionske. Nape uže mjernièko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predziðe, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. 9Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su meðu pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze viðenja Jahvina. 10Starješine Kæeri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. 11Išèilješe mi oèi od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma kæeri naroda mojega, jer djeca i dojenèad umiru po trgovima Grada. 12Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. 13S èime da te prispodobim? Na koga si nalik, Kæeri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, Kæeri sionska? Jer kao more tvoja je nesreæa neizmjerna. Tko æe te iscijeliti? 14Viðenja tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. 15Nad tobom plješæu rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog Kæeri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" 16Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrguæu zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim èeznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" 17Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rijeè koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. 18U sav glas vièi Gospodu, jecaj, Kæeri sionska! Neka k'o potok teku tvoje suze danju i noæu. Ne daj poèinka sebi, neka se zjenica oka tvoga ne odmori. 19Ustani, vièi noæu za svake promjene straže. K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejaèad koja od glada obamire po uglovima ulica. 20Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to uèinio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naruèju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sveæenici i proroci? 21U uliènoj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladiæi od maèa padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. 22Ti si, kao na dan sveèani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio.

Chapter 3

1 Ja sam èovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. 2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. 3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. 4Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. 5Naèinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. 6Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vjeèiti. 7Zazidao me, i ja ne mogu izaæi, otežao je moje okove. 8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. 9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrèio je putove moje. 10Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. 11U bespuæa me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. 12Napinjao je luk svoj i gaðao me kao metu za svoje strelice. 13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. 14Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. 15Gorèinom me hranio, pelinom me napajao. 16Puštao me da zube kršim kamen grizuæi, zakapao me u pepeo. 17Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreæa! 18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. 19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! 20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. 21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. 22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo. 23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! 24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." 25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. 26Dobro je u miru èekati spasenje Jahvino! 27Dobro je èovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. 28Neka sjedi u samoæi i šuti, jer mu On to nametnu; 29neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! 30Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. 31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: 32jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. 33Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove èovjeka. 34Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, 35kad se izvræe pravica èovjeku pred licem Svevišnjeg, 36kad se krivica nanosi èovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? 37Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? 38Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? 39Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. 40Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. 41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. 42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! 43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. 44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 45Naèinio si od nas smeæe i odmet meðu narodima. 46Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. 47Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! 48Potoci suza teku iz oèiju mojih zbog propasti Kæeri naroda mojega. 49Moje oèi liju suze bez prestanka, jer prestanka nema 50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. 51Moje mi oko bol zadaje zbog kæeri svih mojega grada. 52Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. 53U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. 54Voda mi doðe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" 55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. 56Ti oèu moj glas: "Ne zaèepljuj uši svoje na vapaje moje." 57Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" 58Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. 59Ti, Jahve, vidje kako me tlaèe, dosudi mi pravdu. 60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. 61Èuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. 62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. 63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. 64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. 65Uèini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. 66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!

Chapter 4

1 Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 2Sinovi sionski, nekoæ cijenjeni kao najèišæe zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lonèarevih! 3Èak i šakali pružaju dojke i doje mladunèad, ali kæeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. 4Jezik dojenèeta za nepce se lijepi od žeði. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. 5Oni što se nekoæ sladiše biranim jelima ginu po ulicama; nekoæ nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. 6Veæi bijaše zloèin Kæeri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a nièija se ruka ne diže na nju. 7Njeni mladiæi bijahu nekoæ èišæi od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. 8Sad im je obraz crnji od èaðe, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. 9Kako su sretni oni što ih maè probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. 10Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti Kæeri naroda moga. 11Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. 12Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da æe ugnjetaè i neprijatelj uæi na vrata jeruzalemska - 13zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sveæenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! 14K'o slijepi teturahu ulicama, omašteni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeæe njihove. 15"Natrag, neèisti!" - vièu im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoše poganima, al' ne smjedoše ondje ostati. 16Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više sveæenikÄa, ne sažaljuju staraca. 17Veæ nam oèi išèilješe išèekujuæi pomoæ, ali uzalud; s kula naših zureæ' u daljinu oèekivasmo narod koji nas ne može spasiti. 18Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. 19Naši gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji doèekivahu u zasjedi. 20Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet æemo meðu narodima." 21Raduj se i veseli se, Kæeri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: doæi æe i do tebe èaša, opit æeš se i razgoliti. 22Tvoj grijeh je iskupljen, Kæeri sionska, neæe te više u izgnanstvo voditi. Kaznit æe opaèinu tvoju, Kæeri edomska, razotkriti grijehe tvoje.

Chapter 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! 2Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuðincima. 3Siroèad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. 4Vodu što pijemo plaæamo novcem, i za drvo valja nam platiti. 5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. 6Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. 7Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. 8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. 9Kruh svoj donosimo izlažuæi život maèu u pustinji. 10Koža nam gori kao peæ užarena, ognjicom od plamena gladi. 11Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. 12Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staraèka nisu poštivali. 13Mladiæi su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. 14Starci su ostavili vrata, mladiæi više ne sviraju na lirama. 15Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. 16Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! 17Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oèi se zastiru: 18zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. 19Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. 20Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? 21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit æemo se, obnovi dane naše kao što nekoæ bijahu. 22Il' nas hoæeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Ezekiel

Chapter 1

1 Godine tridesete, èetvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah meðu izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viðenja. 2Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - 3rijeè Jahvina doðe Ezekielu, sinu Buzijevu, sveæeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. 4Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteæi oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5Usred toga nešto kao èetiri biæa, oblièjem slièna èovjeku; 6svako od njih sa èetiri obraza, u svakoga èetiri krila. 7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8Ispod krila imahu na sve èetiri strane ruke èovjeèje. I svako od njih èetvero imaše svoj obraz i svoja krila. 9Krila im se spajahu jedno s drugim. Iduæi, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 10I u sva èetiri bijaše lice èovjeèje; u sva èetiri zdesna lice lavlje; u sva èetiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva èetiri. 11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12I svako iðaše samo naprijed. A iðahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se iduæi. 13A posred tih biæa vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruæe zublje koje se meðu njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14Biæa trèahu i opet se vraæahu poput munje. 15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od èetiri biæa po jedan toèak. 16Toèkovi bijahu slièni krizolitu, sva èetiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan toèak u drugome. 17U kretanju mogli su iæi u sva èetiri smjera a nisu se morali okretati. 18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune oèiju. 19Kad bi biæa krenula, krenuli bi s njima i toèkovi; kad bi se biæa sa tla podigla, i toèkovi se podizahu. 20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i toèkovi podizali, jer duh biæa bijaše u toèkovima. 21Pa kad su biæa krenula, i toèkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i toèkovi; kad se ona sa tla dizahu, i toèkovi se s njima podizahu, jer duh biæa bijaše u toèkovima. 22Nad glavama biæa bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24Èuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se biæa zaustavila, spustila bi krila. 25Sa svoda nad njihovim glavama èula se grmljavina. 26Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki èovjek. 27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. 28Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh nièice i èuh glas koji mi govoraše.

Chapter 2

1 I reèe mi: "Sine èovjeèji, na noge se, da s tobom govorim!" 2OI uðe u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja èuh glas onoga koji mi govoraše. 3I reèe mi: "Sine èovjeèji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetnièkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnièki - neka znaju da je prorok meðu vama. 6A ti, sine èovjeèji, ne boj ih se i ne plaši se rijeèi njihovih: 'Trnje te okružuje i sjediš meðu samim skorpijama.' Ne plaši se rijeèi njihovih i ne boj se nimalo njihova pogleda jer oni su rod odmetnièki. 7Govori im moje rijeèi, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetnièki. 8A ti, sine èovjeèji, poslušaj što æu ti sada reæi: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnièki! Otvori usta i progutaj što æu ti sada dati!" 9I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"

Chapter 3

1 I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" 2Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 3i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. 4Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te šaljem domu Izraelovu. 6Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7A dom te Izraelov neæe poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 8Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao što je njihova. 9I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnièki!" 10Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi što æu ti reæi uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!" 12Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu toèkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. 14Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina èvrsto pritisla. 15Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen. 16Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina: 17"Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æeš rijeèi iz mojih usta slušati i opominjat æeš ih u moje ime. 18Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu. 19A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život. 20Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu. 21Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æeš spasiti život svoj." 22Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u dolinu da ondje s tobom govorim!" 23Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice. 24Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u domu svojemu! 25Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti užad i svezati te i više neæeš izlaziti. 26I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æeš onijemjeti i neæeš ih više karati, jer su rod odmetnièki. 27A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æeš im reæi: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoæe slušati, neka sluša, a tko neæe, neka ne sluša, jer su rod odmetnièki.

Chapter 4

1 A ti, sine èovjeèji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. 2Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. 3Zatim uzmi gvozdenu ploèu i postavi je kao gvozden bedem izmeðu sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit æe opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! 4Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko æeš dana nositi njihov grijeh. 5Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit æeš grijeh doma Izraelova. 6A kad to završiš, èetrdeset æeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. 7Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. 8A ja æu te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade. 9Uzmi pšenice, jeèma, boba, leæe, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest æeš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. 10Jelo što æeš ga jesti bit æe izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest æeš ga u odreðeno vrijeme. 11I vodu æeš piti na mjeru: šestinu hina. Pit æeš je u odreðeno vrijeme. 12A jest æeš pogaèu od jeèma što æeš je pred njima ispeæi na ljudskim izmetinama." 13I reèe: "Tako æe sinovi Izraelovi jesti svoj neèisti kruh meðu narodima meðu koje æu ih izagnati." 14Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih nièega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad uðe meso neèisto." 15A on æe: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispeèeš kruh!" 16Još mi reèe: "Sine èovjeèji, uništit æu u Jeruzalemu posljednju prièuvu kruha, i jest æe kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit æe vodu na mjeru i sa zebnjom. 17Neka im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jedan za drugim neka poginu!

Chapter 5

1 A ti, sine èovjeèji, uzmi maè naoštren, uzmi ga kao britvu brijaèku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. 2Treæinu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; treæinu uzmi i sasijeci maèem oko grada; treæinu baci u vjetar - i svoj æu maè trgnuti na njih. 3Uzmi malo i zaveži u skute haljine. 4Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle æe se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!" 5Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! 6Ali se on odupro mojim naredbama veæma nego pogani, zakonima mojim veæma nego zemlje koje ga okružuju." 7Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda." 8Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit æu sud svoj nad tobom na oèi svih naroda. 9Zbog tvojih gadosti uèinit æu s tobom što još ne uèinih nikada nit æu ikad uèiniti: 10posred tebe oèevi æe jesti sinove, a sinovi oèeve; izvršit æu sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11Života mi moga! - rijeè je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja æu sada brijati i oko se moje neæe sažaliti i neæu se smilovati: 12treæina æe tvojih žitelja posred tebe od kuge skonèati i od gladi umrijeti; treæina æe oko tebe od maèa pasti; treæinu æu predati vjetrovima - i maè æu svoj trgnuti na njih! 13Tako æu iskaliti gnjev svoj i smirit æe se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat æe da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14Opustošit æu te, izvrgnut æu te ruglu naroda koji te okružuju, na oèi svim prolaznicima. 15Da, bit æeš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavajuæi gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje æu pustiti na vas da vas uništim i glaðu zatrem - uništit æu vam i posljednju prièuvu kruha. 17A povrh gladi pustit æu na vas i divlje zvijeri koje æe ti djecu rastrgati; kuga æe te i krv preplaviti: pod maè æu te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!"

Chapter 6

1 Tada mi doðe rijeè Jahvina i reèe: 2"Sine èovjeèji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 3Reci: 'Gore Izraelove, èujte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Gore i brežuljci, jaruge i doline, evo, spustit æu maè na vas i oborit æu uzvišice vaše! 4Opustjet æe žrtvenici vaši i porušit æe se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire æu vam baciti. 5Pobacat æu trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat æu kosti vaše oko žrtvenika vaših! 6Gdje god boravili, gradovi æe vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici æe vam opustjeti i biti uništeni, kumiri æe vaši biti oboreni i nestat æe ih, stupovi æe vaši biti smrvljeni, sva æe djela vaša propasti. 7Meðu vas æe padati poginuli, i znat æete da sam ja Jahve! 8Ali æu ipak poštedjeti neke od vas: ti æe meðu narodima uteæi maèu kad se raspršite po zemljama. 9Tada æe se preživjeli meðu vama spomenuti mene meðu narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubnièko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubnièke oèi što poðoše za kumirima njihovim. I tada æe sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniše gadostima svojim. 10I spoznat æe da sam ja Jahve: nisam im zaludu govorio da æu ih udariti svim tim zlom.'" 11Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom æe Izraelov pasti od maèa, gladi i kuge! 12Tko bude daleko, od kuge æe umrijeti; tko bude blizu, od maèa æe pasti, i tko bude opkoljen, od gladi æe izdahnuti! Tako æu gnjev iskaliti na njima 13i spoznat æe da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali meðu kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14Ruku æu podiæi na njih i svu æu im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat æe da sam ja Jahve!"

Chapter 7

1 Opet mi doðe rijeè Jahvina i reèe: 2"Ti, sine èovjeèji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primièe se kraj: bliži se konac zemlji na sve èetiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev æu svoj na te izliti, sudit æu ti prema putovima tvojim i na te æu oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje æe gadosti u tebi ostati. I znat æete da sam ja Jahve.'" 5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreæa, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovnièe zemlje! Dolazi tvoj èas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro æu na te izliti gnjev i iskalit æu na tebi srdžbu svoju! Sudit æu ti prema putovima tvojim i oborit æu na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu ti platiti prema putovima tvojim i tvoje æe gadosti u tebi ostati! I spoznat æete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veæ cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neæe ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, neæe više dobiti što je prodao, i nitko neæe bezakonjem ojaèati život! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreæe u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve buèno mnoštvo. 15Vani - maè, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maèa æe poginuti, a tko u gradu, glad æe ga i kuga uništiti. 16Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve æe ruke klonuti, a koljena æe svima malaksati. 18U kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti! 19Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, duše im neæe moæi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat æu ga u ruke tuðincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit æu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uðu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloèina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato æu dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit æu oholost nasilnika, i svetišta njihova bit æe oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Tražit æe mir, a mira biti neæe! 26Dolazit æe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit æe se viðenje u proroka; u sveæenika neæe više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27Kralj æe protužiti, a kneza æe spopasti užas i ruke æe puku zadrhtati, jer æu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit æu im prema sudovima njihovim. I znat æe da sam ja Jahve."

Chapter 8

1 Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeðah u svojoj kuæi, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2Pogledah, i gle: tu kao neki èovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izmeðu zemlje i neba i ponese me u božanskome viðenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5I reèe mi: "Sine èovjeèji, podigni oèi prema sjeveru!" I podigoh oèi prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. 6I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što oni ovdje èine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje èini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet æeš i gorih gnusoba!" 7I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8I reèe mi: "Sine èovjeèji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! 9I reèe mi: "Uði i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje èine!" 10Uðoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i meðu njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. 12I reèe mi: "Sine èovjeèji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" 13I reèe mi još: "A vidjet æeš i gorih gnusoba što se ovdje èine!" 14I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeðahu žene i oplakivahu Tamuza. 15I reèe mi: "Vidiš li, sine èovjeèji? A vidjet æeš i gorih gnusoba od ovih!" 16I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, izmeðu trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leðima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 17I reèe mi: "Vidiš li to, sine èovjeèji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje èine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18Zato æu i ja sada postupiti s njima jarosno i oèi se moje više neæe sažaliti i neæu im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neæu ih uslišiti."

Chapter 9

1 Tada zagrmje na moje uši i reèe: "Kazne grada! Priðite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" 2I gle, doðoše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Meðu njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. Uðoše oni i stadoše uz tuèani žrtvenik. 3A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva èovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 4te mu reèe: "Proði gradom Jeruzalemom i znakom 'tau' obilježi èela sviju koji tuguju i plaèu zbog gnusoba što se u njemu èine!" 5A drugima reèe na moje uši: "Poðite za njim gradom i ubijajte bez milosrða. Oèi vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 6Pobijte starce, mladiæe, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak 'tau', njega ne dirajte. Poènite od mojega Svetišta!" I oni poèeše od starješina koji stajahu pred Domom. 7I reèe im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziðoše te zaredaše ubijati gradom. 8Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se nièice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar æeš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" 9Reèe mi: "Veoma je veliko bezakonje doma Izraelova i doma Judina; zemlja je puna krvi, a grad krcat zloèina. Govore: 'Jahve je ostavio zemlju! Ne vidi Jahve!' 10I zato se moje oèi neæe sažaliti i neæu im se smilovati: djela æu im njihova oboriti na glavu!" 11I gle, èovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "Uèinih kako si mi zapovjedio!"

Chapter 10

1 Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. 2I prozbori èovjeku odjevenom u lan: "Uði meðu toèkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice izmeðu kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje oèi uðe meðu kerubine. 3A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, 4a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. 5Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. 6A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu toèkova što su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova. 7Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše meðu kerubinima, uze ga i stavi u ruke èovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziðe. 8A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka èovjeèja. 9Pogledah, i gle: uz kerubine èetiri toèka, po jedan uza svakoga. A toèkovi bijahu nalik na kamen krizolit; 10sva èetiri istog oblika i kao da je jedan toèak u drugome. 11U kretanju mogahu iæi u sva èetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreæuæi se, nisu morali okretati. 12Cijelo tijelo u kerubinÄa - leða, ruke, krila i sva èetiri toèka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno oèiju. 13A toèkovi, koliko sam èuo, zvahu se "Kovitlac". 14Svaki imaše po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko. 15Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 16Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od njih odmicali. 17Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bijaše u njima. 18Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. 19Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim oèima. A kad oni krenuše, i toèkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istoènim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. 20Bijahu to ista biæa što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. 21U svakoga po èetiri lica i po èetiri krila, a pod krilima nešto kao ruka èovjeèja. 22Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.

Chapter 11

1 Tada se duh podiže i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. 2I reèe mi: "Sine èovjeèji, evo ljudi koji smišljaju opaèine i koji u ovom gradu daju zle savjete: 3'Nije li èas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.' 4Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji!" 5I duh Jahvin siðe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca! 6Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.' 7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato æu vas ja izvesti sada iz njega. 8Od maèa strahujete, i maè æu na vas dovesti - rijeè je Jahve Gospoda! 9Izvest æu vas iz grada i predati vas u ruke tuðincima, i sud æu svoj izvršiti nad vama: 10od maèa æete pasti! Na meði Izraelovoj sudit æu vam, i tada æete znati da sam ja Jahve! 11A ovaj grad više vam neæe biti kotao i vi neæete biti meso njegovo. Na meði Izraelovoj sudit æu vam, 12i tada æete znati da sam ja Jahve po èijim uredbama ne živjeste i èijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'" 13Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh nièice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar æeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?" 14I doðe mi rijeè Jahvina: 15"Sine èovjeèji, tvojoj braæi, i tvojim roðacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!' 16Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah meðu daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja æu im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.' 17Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat æu vas iz narodÄa, vratit æu vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat æu vam opet zemlju Izraelovu! 18I kad se u nju vrate, istrijebit æe iz nje sve grozote i gadosti. 19I ja æu im dati novo srce i nov æu duh udahnuti u njih: išèupat æu iz njih njihovo kameno srce i stavit æu u njih srce od mesa, 20da hode po mojim naredbama i da èuvaju i vrše sve moje zakone. I bit æe oni moj narod, a ja Bog njihov! 21A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit æu na glavu njihov put' - rijeè je Jahve Gospoda." 22Kerubini podigoše krila i toèkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoèno od grada. 24A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I išèeznu viðenje koje gledah. 25I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio.

Chapter 12

1 Opet mi doðe rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji! Ti boraviš u rodu odmetnièkom koji ima oèi, a ne vidi, uši ima, a ne èuje, jer su rod odmetnièki. 3Zato, sine èovjeèji, spremi izgnanièki zavežljaj i njima na oèi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnièki. 4Obdan, njima na oèi, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a iziði obnoæ na njihove oèi kao što se odlazi u izgnanstvo. 5Njima na oèi prokopaj zid i kroza nj izaði. 6I njima na oèi vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi iziði. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!" 7Uèinih kako mi bijaše zapovjeðeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a obnoæ prokopah zid rukama i njima na oèi po mrkloj noæi vrgoh zavežljaj na ramena. 8Ujutro mi doðe rijeè Jahvina: 9"Sine èovjeèji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnièki: 'Što to radiš?' 10ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.' 11Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako æe biti njima: svi æete se morati seliti u izgnanstvo! 12Knez njihov morat æe vræi zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi izaæi. Prokopat æe zid da izaðe kroza nj i lice æe pokriti rukama da oèima ne vidi zemlje. 13Ja æu mu razapeti mrežu, i uhvatit æe se u moju zamku, i odvest æu ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neæe ugledati i ondje æe život ostaviti. 14A sve one oko njega, pomagaèe i èete, raspršit æu u sve vjetrove i svoj maè æu trgnuti na njih. 15A kad ih raspršim meðu narode i rasijem po zemljama, znat æe da sam ja Jahve. 16Ipak, ostavit æu nekolicinu koji æe umaæi maèu, gladi i kugi, da meðu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'" 17I doðe mi rijeè Jahvina: 18"Sine èovjeèji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! 19I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto æe jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer æe im zemlja opustjeti i ostat æe bez igdje ièega s bezakonja žitelja svojih. 20I svi gradovi, sada napuèeni, bit æe poharani, a sva zemlja opustošena. I znat æe da sam ja Jahve!'" 21I doðe mi rijeè Jahvina: 22"Sine èovjeèji, kakve su vam to prièe o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!' 23Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonèat æu te prièe i neæe se više ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bliže se veæ dani i sva æe se proroštva moja ispuniti! 24Jer neæe više biti u domu Izraelovu varavih viðenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. 25Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to æe i biti, i rijeè se neæe odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnièki, rijeè æu izgovoriti i izvršiti.' Tako govori Jahve Gospod!" 26I doðe mi rijeè Jahvina: 27"Sine èovjeèji! Evo što se govori u domu Izraelovu: 'Viðenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!' 28Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rijeè moja neæe se više odgoditi! Što rekoh, reèeno je, i sve æe se ispuniti!' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 13

1 I opet mi doðe rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 3Reci tim prorocima koji prorokuju po svojoj glavi: 'Èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Jao prorocima bezumnim koji duh svoj slijede a ništa ne vide! 4Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 6Viðenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore 'Rijeè Jahvina!' - a Jahve ih nije poslao. I još oèekuju da æe im se rijeèi ispuniti. 7Zar ne vidite da su vam viðenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite 'Rijeè Jahvina!' - a ja nisam govorio.' 8Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što govorite isprazno i laž vidite, evo me protiv vas' - rijeè je Jahve Gospoda! 9Evo, ruka moja bit æe protiv proroka koji vide isprazno i laž prorièu: neæe više biti u zboru mojega naroda, neæe biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više neæe stupiti na tlo Izraelovo! I znat æe da sam ja Jahve Gospod! 10Jer narod moj obmanjuju govoreæi 'Mir' kad mira nema. I dok jedni hoæe da se zid utvrdi, oni hoæe da se samo ožbuka. 11Reci onima koji hoæe da se samo ožbuka: 'Past æe!' Udarit æe silan pljusak, oborit æu na nj grÓad kao kamenje, bjesnjet æe olujni vihori. 12Evo, zid æe pasti! Neæe li vas tada pitati: 'Gdje vam je sada žbuka kojom ste ga ožbukali?' 13Zato ovako govori Jahve Gospod: 'U svojoj jarosti razbjesnit æu olujne vihore, u srdžbi æu svojoj udariti silnim pljuskom da ga zatrem, u gnjevu æu na nj oboriti grÓad kao kamenje. 14Obalit æu zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju æu ga oboriti da mu se razgole temelji. Past æe zid, i vi æete pod njim izginuti! Tada æete znati da sam ja Jahve! 15Tako æu iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama æu reæi: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. 16Nema izraelskih proroka koji Jeruzalemu proricahu i koji mu mir vidješe kad mira ne bijaše.' Tako govori Jahve Gospod." 17"Sine èovjeèji, okreni lice protiv kæeri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: 18Ovako govori Jahve Gospod: 'Jao onima koje vezu poveze za svaèije ruke i koje prave prijevjese za glave svake velièine da ulove duše! Mislite li uloviti sve duše mojega naroda a svoje duše saèuvati žive? 19Obešèašæujete me pred mojim narodom za šaku jeèma, za zalogaj kruha, ubijajuæi duše koje ne bi trebale da umru, a spasavajuæi one koje ne bi trebale da žive; i obmanjujete tako narod moj koji rado sluša vaše laži.' 20Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv vaših poveza kojima lovite duše kao ptice! Rastrgat æu sve to na vašim rukama i oslobodit æu duše koje time hvatate kao ptice! 21Poderat æu vaše prijevjese i oslobodit æu svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat æete da sam ja Jahve! 22Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožnièkog pa da život spasi. 23Zato neæete više vidjeti isprazno niti æete laž proricati: ja æu osloboditi narod svoj iz vaših ruku. I znat æete da sam ja Jahve!'"

Chapter 14

1 Uto k meni doðoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 2I doðe mi rijeè Jahvina: 3"Sine èovjeèji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oèi u ono što ih na grijeh potièe. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? 4Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oèi u ono što ga na grijeh potièe, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit æu mu prema mnoštvu njegovih kumira, 5da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.' 6Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! 7Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oèi u ono što ga potièe na grijeh, pa unatoè tome doðe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu æu ja, Jahve, sam odgovoriti; 8okrenut æu se protiv njega i uèinit æu od njega poslovièan primjer: iskorijenit æu ga iz svojega naroda! I znat æete da sam ja Jahve. 9Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku æu podiæi na njega i iskorijenit æu ga iz svojega naroda izraelskoga. 10Obojica æe podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. 11I tako se dom Izraelov više neæe odmetati od mene i neæe se više kaljati svojim opaèinama: on æe biti narod moj, a ja æu biti njegov Bog' - rijeè je Jahve Gospoda." 12I doðe mi rijeè Jahvina: 13"Sine èovjeèji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju prièuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 14preostanu li u njoj samo tri èovjeka - Noa, Daniel i Job - ti æe se svojom pravednošæu spasiti - rijeè je Jahve Gospoda. 15Takoðer, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neæe usuditi proæi; 16preostanu li u njoj samo ta tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe, a zemlja æe njihova postati prava pustinja. 17Ili, ako ja trgnem maè na tu zemlju govoreæi: 'Maèu, proði ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, 18a u njoj se naðu samo ona tri èovjeka, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe. 19Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 20a u njoj preostanu samo ona tri èovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - oni neæe spasiti ni sinova ni kæeri nego samo sebe svojom pravednošæu." 21Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja èetiri ljuta bièa - maè, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, 22u njemu æe ipak preživjeti Ostatak koji æe spasiti sinove i kæeri. I evo, oni æe doæi k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer æete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne uèinih bez razloga. 23Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit æete se, jer æete upoznati da ne uèinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 15

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji! U èemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? 3Služi li da se od njega štogod naèini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? 4Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još èemu poslužiti? 5Eto, ni onda kad bijaše èitav ništa se od njega ne mogaše naèiniti. Pa kako æe, dakle, èemu poslužiti kad ga plamen sažga?" 6Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, meðu drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako æu postupati i s Jeruzalemcima! 7Upravit æu lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi æe ih proždrijeti. I spoznat æete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih 8i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 16

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2Sine èovjeèji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 3Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. 4Kad si svijet ugledala, na dan roðenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te oèiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to uèini, nego te na dan roðenja tvojega gadnu baciše napolje. 6A ja proðoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! 7Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i doðe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. 8Proðoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rijeè je Jahve Gospoda - i ti moja postade. 9Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenèah vijencem najljepšim. 13I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! 14Glas o ljepoti tvojoj puèe meðu narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - rijeè je Jahve Gospoda. 15Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. 16Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... 17I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih naèini sebi muške likove da s njima bludnièiš. 18Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. 19A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rijeè je Jahve Gospoda! 20Sinove si svoje i kæeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludnièenja, 21pa si èak i djecu moju davala da se njima na èast kroz oganj provedu! 22U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. 23I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeè je Jahve Gospoda - 24sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. 25Na svim raskršæima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeæ' svoje bludnièenje. 26Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludnièenje si množila da me razjariš. 27Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kæeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. 28Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. 29Umnožila si bludnièenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. 30O, kako li slabo bijaše tvoje srce - rijeè je Jahve Gospoda - kad èinjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. 31Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaæu bludnièku, 32nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. 33Svima se bludnicama plaæa, a ti si sama ljubavnike svoje plaæala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doðu odasvuda. 34Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trèao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaæu bludnièku, a nisu je tebi plaæali. Toliko si bila opaka! 35Stoga, razvratnice, èuj rijeè Jahvinu: 36Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, 37evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. 38Sudit æu ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. 39Predat æu te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. 40A zatim æe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeèe maèevima. 41Kuæe æe ti ognjem spaliti i naoèigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako æu dokrajèiti tvoje bludnièenje, neæeš više davati plaæu bludnièku. 42Iskalit æu gnjev svoj nad tobom i povuæi æu svoju ljubomoru od tebe. Smirit æu se i neæu se više gnjeviti. 43I jer se ne spomenu svoje mladosti, veæ me svim tim izazivaše, oborit æu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeè je Jahve Gospoda: neæeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! 44I sastavljaè poslovica narugat æe ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kæi.' 45Prava si kæi svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: 46Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kæerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlaða sestra, sa kæerima svojim zdesna ti stoji. 47A ti ne samo da si njihovim putem hodila i èinila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - veæ bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. 48Života mi mojega - rijeè je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kæerima ne uèini što si ti poèinila zajedno sa kæerima svojim. 49Evo opaèina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kæeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 50Uzoholiše se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! 51A sestra ti Samarija ne poèini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti poèini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. 52Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izaðoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. 53A ja æu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kæeri njenih, udes Samarije i kæeri njenih; i tvoj æu udes okrenuti meðu njima, 54da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si poèinila, njima na utjehu. 55Sestra tvoja Sodoma i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; ali i ti i kæeri tvoje vratit æete se u stanje prijašnje. 56Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, 57prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kæerima edomskim, susjedama njenim i kæerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. 58Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeè je Jahve Gospoda!' 59Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit æu s tobom onako kako ti uèini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. 60Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan. 61I ti æeš se opomenuti svojih putova i postidjet æeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlaðu, koje æu ti dati za kæeri, ali ne snagom tvog Saveza. 62Sklopit æu s tobom savez svoj i znat æeš da sam ja Jahve, 63da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što uèini! To je rijeè Jahve Gospoda.'"

Chapter 17

1 Doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: 3'Ovako govori Jahve Gospod: Velik orao, velikih krila, duga perja, gusta, šarena paperja, doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh; 4odlomi mu najvišu granèicu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodavaèa. 5Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. 6Izdanak proklija, bujan izbi èokot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi èokot, potjera izdanke, mladice razgrana. 7Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, èokot k njemu žilje pruži, k njemu upravi granèice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasaðen. 8Na plodnoj njivi, kraj obilnih voda, bješe zasaðen: mogao je tjerat' mladice, uroditi rodom, k'o velièanstveni trs izrasti.' 9Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Hoæe l' uspijevati? Neæe l' mu orao sve žilje izguliti? Neæe l' mu sve plodove potrgati? Neæe l' mu sve mladice, èim izbiju, sasušiti? Da, i bez snažne mišice, i bez mnoštva naroda, išèupat æe ga iz korijena! 10Gle, zasaðen je! Hoæe l' uspijevati? Èim ga takne istoènjak, neæe l' sav usahnuti? Da, na lijehama iz kojih nièe uvenut æe.'" 11Doðe mi rijeè Jahvina: 12"Reci domu odmetnièkome: 'Zar ne znate što ovo znaèi?' Reci im: 'Eto, doðe kralj babilonski u Jeruzalem, zarobi mu kralja i sve knezove, odvede ih k sebi u Babilon. 13Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve moguænike iz zemlje, 14da æe kraljevstvo ostati neznatno i da se neæe dizati, nego æe èuvati i držati savez s njime. 15Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, tražeæi od njega konje i jaku vojsku. Hoæe li uspjeti? Može li umaæi onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? 16Života mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj æe zemlji umrijeti, usred Babilona! 17Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu neæe pomoæi u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. 18Prezreo je zakletvu, razvrgao savez. Da, iako ruku bijaše dao, sve to uèini! Ne, neæe umaæi!' 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Života mi moga, zakletvu što je prezre i savez što ga razvrže oborit æu na glavu njegovu! 20Mrežu æu nad njim razapeti i uhvatit æe se u moju zamku, pa æu ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 21Cvijet vojske njegove od maèa æe pasti, a ostatak se raspršiti u sve vjetrove. I spoznat æete da ja, Jahve, tako rekoh.' 22Ovako govori Jahve Gospod: 'S vrha cedra velikoga, s vrška mladih grana njegovih, odlomit æu granèicu i posadit' je na gori visokoj, najvišoj. 23Na najvišoj gori izraelskoj nju æu zasaditi: razgranat æe se ona, plodom uroditi. 24I sve æe poljsko drveæe znati da ja sam Jahve koji visoko drvo ponizujem, a nisko uzvisujem; zeleno drvo sušim, a drvu suhu dajem da rodi. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!'"

Chapter 18

1 Doðe mi rijeè Jahvina: 2"Što vam je te o Izraelu ponavljate poslovicu: 'Oci jedoše kiselo grožðe, sinovima trnu zubi!' 3Života mi moga, rijeè je Jahve Gospoda: nitko od vas neæe više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4jer, svi su životi moji, kako život oèev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj æe umrijeti. 5Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6i ne blaguje po gorama i oèiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je neèista; 7nikomu ne nanosi nasilja, vraæa što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8ne posuðuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuðuje, 9po mojim naredbama hodi i èuva moje zakone, postupajuæi po istini - taj je zaista pravedan i taj æe živjeti, rijeè je Jahve Gospoda. 10Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što uèini, 11a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vraæa što je u zalog primio, oèi podiže kumirima èineæi gadosti; 13posuðuje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin neæe živjeti! Uèinio je te gadosti i umrijet æe, a krv æe njegova na njega pasti. 14A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac poèini, uvidi ih i tako više ne uèini; 15ne blaguje po gorama, oèiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj neæe umrijeti zbog grijeha oèeva, on æe živjeti. 18A njegov otac, koji je nemilice tlaèio i pljaèkao bližnjega, èineæi u narodu što ne valja, zbog svojega æe grijeha umrijeti. 19Ali vi kažete: 'Zašto da sin ne snosi oèev grijeh?' Zato što sin vrši zakon i pravdu, èuva i vrši sve moje naredbe, živjet æe. 20Onaj koji zgriješi, taj æe i umrijeti. Sin neæe snositi grijeha oèeva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku æe biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. 21Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih poèini, i bude èuvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet æe i neæe umrijeti. 22Sva njegova nedjela što ih poèini bit æe zaboravljena: zbog pravednosti što je èini, živjet æe. 23Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - rijeè je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 24Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoæe li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše èinio zaboravit æe se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih poèini, umrijet æe. 25A vi velite: 'Put Jahvin nije pravedan!' Èuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? 26Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet æe zbog nepravde što je poèini. 27A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše èinio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet æe i neæe umrijeti. 28Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše poèinio, živjet æe i neæe umrijeti. 29Ali dom Izraelov kaže: 'Put Gospodnji nije pravedan!' Putovi moji da nisu pravedni, dome Izraelov? Nisu li vaši putovi nepravedni? 30Dome Izraelov, ja æu suditi svakome po njegovim putovima - rijeè je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš neæe biti na propast! 31Odbacite od sebe sva nedjela koja ste èinili i naèinite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32Ja ne želim smrti nikoga koji umre - rijeè je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite!

Chapter 19

1 A ti, sine èovjeèji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. 2Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica meðu lavovima, ležala je meðu laviæima, hraneæi mladunèad svoju. 3I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati! 4Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. 5A kad mati vidje da uzalud èeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava uèini. 6Živeæ' tako meðu lavovima, i on lavom posta. Nauèiv se plijen derati, stade ljude proždirati, 7utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. 8Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. 9Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatoèiše, da mu se više ne èuje rika po gorama izraelskim. 10Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasaðena, rodna i granata od obilja vode! 11Imala je jaku granu za palicu vladalaèku: uzdiže se nad krošnju, naoèita visinom, mnoštvom granèica. 12Al' u gnjevu bješe išèupana i na zemlju baèena. Istoènjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. 13U pustinju bje presaðena, u zemlju suhu, bezvodnu. 14Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalaèku." To je, evo tužaljka, i ostat æe tužaljka.

Chapter 20

1 Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. 2I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starješinama Izraelovim! 3Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda. 4Hoæeš li im suditi, hoæeš li suditi, sine èovjeèji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. 5Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! 6Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. 7I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oèi privlaèe i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!' 8Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oèi zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. 9Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti - 10izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; 11i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; 12dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem. 13Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. 14Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. 15Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, 16jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima. 17Oèi se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, 18nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! 19Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vršite moje zakone 20i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' 21Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 22Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. 23No zakleh se u pustinji da æu ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama, 24jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca. 25I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju: 26da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. 27Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! 28Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. 29Upitah ih: što li znaèi ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. 30Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? 31Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u èast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - neæete me za savjet pitati! 32I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveæu i kamenju.' 33Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. 34Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! 35Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! 36Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama æu suditi - rijeè je Jahve Gospoda! 37Provest æu vas ispod štapa svojega, podvræi vas brojenju: 38razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!' 39'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslušati i neæete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: 40na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve Gospoda - služit æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi oni omiljeti i ondje æu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. 41Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost svoju naoèigled svih naroda. 42Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima vašim. 43Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniste. 44I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloæi vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"

Chapter 21

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. 3Reci šumi negepskoj: 'Poslušaj rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod: Evo, zapalit æu usred tebe oganj i on æe proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho! Razgorjeli se oganj neæe utrnuti dok sve ne izgori od sjevera do juga. 4I svi æe vidjeti da sam ja, Jahve, zapalio taj oganj i neæe se ugasiti.'" 5Rekoh na to: "Jao, Jahve Gospode, tÓa oni æe za mene reæi: 'Evo opet prièalice s prièama!'" 6I doðe mi rijeè Jahvina: 7"Sine èovjeèji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 8Reci zemlji Izraelovoj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te! Trgnut æu maè iz korica, istrijebit æu iz tebe sve - i pravedna i bezbožna! 9Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut æu evo maè iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10I svako æe tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao maè svoj iz korica i da ga više neæu u njih vratiti! 11A ti, sine èovjeèji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na oèi! 12Ako li te zapitaju: 'Što toliko kukaš?' reci im: 'Zbog vijesti koja stiže, od koje æe sva srca zamrijeti i sve ruke klonuti, svaki duh biti utuèen i svako koljeno klecati. Evo, dolazi, veæ je tu!' Tako govori Jahve Gospod." 13I doðe mi rijeè Jahvina: 14"Sine èovjeèji, prorokuj! Ovako govori Jahve Gospod. Reci: 'Maè! Maè! Naoštren i osvjetlan! 15Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. 16Osvjetlan da ga ruka prihvati, maè naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. 17A ti, sine èovjeèji, plaèi, narièi! Jer, evo, maè je veæ na narod moj isukan, maè na izraelske knezove: svi su oni s mojim narodom maèu izruèeni! Udri se stoga u slabine!' 18Doðe kušnja, i odbaèenoga žezla više biti neæe - rijeè je Jahve Gospoda. 19A ti, sine èovjeèji, prorokuj i rukama plješæi. Neka se udvostruèi, neka se utrostruèi taj maè pokolja, maè pokolja golema što ih odasvud okružuje. 20Da zadršæu srca, da bude žrtava nebrojenih, na svaka sam vrata postavio maè, pripravljen da k'o munja sijeva, za pokolje naoštren. 21Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! 22I ja æu pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!" 23I doðe mi rijeè Jahvina: 24"Sine èovjeèji, zacrtaj dva puta kuda da poðe maè kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskršæu puta ka gradu stavi putokaz. 25Zacrtaj maèu put da doðe u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvrðeni Jeruzalem. 26Jer kralj babilonski stoji na poèetku puta, na raspuæu dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28Ali æe se njima uèiniti da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali æe ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 29Zato, ovako govori Jahve Gospod: 'Jer bez prestanka podsjeæate na svoja bezakonja otkrivajuæi opaèine i pokazujuæi grijehe u svim svojim djelima - da, jer bez prestanka na njih podsjeæate, u njih æete se uloviti. 30A tebi, neèasni i bezbožnièki kneže izraelski, tebi doðe dan i èas posljednjega zloèina.' 31Ovako govori Jahve Gospod: 'Skini mitru s glave i odloži kraljevski vijenac! Jer sve se mijenja: tko bi dolje, bit æe uzvišen, a tko bi gore, bit æe ponižen. 32Ruševine, ruševine, ruševine æu postaviti kakvih nije bilo, dok ne doðe onaj koji ima suditi, jer ja æu mu predati sud.' 33Sine èovjeèji, prorokuj: Ovako govori Jahve Gospod sinovima Amonovim o njihovoj sramoti. Reci: 'Maè! Maè za pokolj isukan i naoštren da sijeèe, da kao munja sijeva, 34a tebi dotle isprazno viðaju, laž prorièu - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, doðe dan i èas posljednjega zloèina! 35Ali vrati maè u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja æu ti suditi. 36Ondje æu na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima. 37I bit æeš hrana ognju, a krv æe tvoja zemljom protjecati. I nitko te živ više neæe spominjati! Jer ja, Jahve, tako rekoh.'"

Chapter 22

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, hoæeš li suditi, hoæeš li suditi gradu krvnièkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu èas tvoj: 4krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato æu te sada uèiniti sramotom meðu narodima, ruglom po svim zemljama. 5I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat æe se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' 6Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. 7I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlaèe, siroèad i udovice u tebi zlostavljaju! 8Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 9U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe èine sramote. 10U tebi se raskriva sramota oèeva, u tebi siluju žene dok su neèiste. 11Jedan èini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treæi u tebi siluje sestru, kæerku oca svoga. 12Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - rijeè je Jahve Gospoda. 13Zato, evo, ja rukama plješæem nad plijenom što ga ti napljaèka i nad krvlju što se lije u tebi. 14Jer, hoæe li srce tvoje izdržati i hoæe li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu! 15Zato æu te raspršiti meðu narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu neèistoæu! 16I bit æeš opet moja baština naoèigled naroda. I znat æeš da sam ja Jahve!'" 17Doðe mi rijeè Jahvina: 18"Sine èovjeèji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peæi - svi su oni troska! 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit æu vas, evo, u Jeruzalemu. 20Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peæi te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako æu i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 21Jest, skupit æu vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 22Kao što se srebro u peæi topi, tako æete se i vi u njemu rastopiti. I znat æete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'" 23Doðe mi rijeè Jahvina: 24"Sine èovjeèji, reci još: 'Ti si zemlja još neoèišæena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 25Knezovi njezini, poput lavova što rièu i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeæi udovice usred nje. 26Sveæenici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujuæi sveto od nesvetoga, ne uèeæi se luèiti neèisto od èistoga. Zanemarili su subote moje, bez èasti sam u njihovoj sredini. 27Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašæuju ljude, lakomi na dobitak. 28A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viðenjima i lažnim proricanjima zboreæi: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reèe. 29Imuænici pak èine svakojaka nasilja i otimaèine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlaèe. 30Tražio sam meðu njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne naðoh nikoga. 31I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 23

1 Doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, bile dvije žene, kæeri jedne matere. 3I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili. 4Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i kæeri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. 5Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8A ne okani se ni bluda s Egipæanima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevojaèke dojke gnjeèili i na nju blud svoj izlijevali. 9I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i kæeri, a nju samu maèem pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. 11Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud èinjaše. 12Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 13I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 14Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - 16tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 19Jer ona se još gorem bludu predala, opominjuæi se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20uspaljujuæi se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevièanske dojke gnjeèili. 22Zato, Oholibo, ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dignut æu na te tvoje ljubavnike, koji ti se duši ogadiše, i dovest æu ih odasvud na tebe: 23Babilonce, sve Kaldejce, Pekoðane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 24I doæi æe na te sa sjevera sila bojnih kola i toèkova s mnoštvom naroda i svrstat' se odasvud protiv tebe sa štitovima, štitiæima i oklopima. Njima æu te na sud predati, i svojim æe ti sudom suditi. 25Oborit æu na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od maèa padne; sinove i kæeri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26I zderat æe s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 27Tako æu okonèati svu tvoju sramotu i bludnièenje, sve tamo od Egipta: neæeš više k njima oèi dizati i neæeš se više spominjati Egipta!' 28Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me! Predat æu te u ruke onima koji ti omrznuše, koji ti se duši ogadiše. 29Neka iskale na tebi svoju mržnju, neka ti svu muku preotmu, a tebe nek' ostave golu i nagu! Neka se obnaži sva golotinja tvoje bludnosti i besramnosti, tvojeg bludnièenja. 30Sve æe te to stiæi zbog tvojeg bludnièenja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31Putem si sestre svoje hodila: dat æu ti u ruku èašu njezinu: 32Ovako govori Jahve Gospod: Èašu sestre svoje ispit æeš, èašu široku, duboku, i bit æeš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - 33napunit æeš se pijanstva i žalosti! Èaša je to pustošenja, užasa - èaša sestre tvoje Samarije. 34Pit æeš je, do dna iskapiti, zatim u komade razbiti, grudi svoje izraniti. Jer, ja tako rekoh' - rijeè je Jahve Gospoda! 35Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer ti mene zaboravi i leða mi okrenu, snosi sada svu svoju sramotu i bestidnost!'" 36I još mi reèe Jahve: "Sine èovjeèji, hoæeš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37Preljub poèiniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub uèiniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38Još mi i ovo uèiniše: onoga dana obešèastiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. 39Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje doðoše da ga obešèaste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. 40Slale su èak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili èim bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, oèi svoje mazala i nakitom se kitila. 41A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42Tu se èulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 43I rekoh: 'Sa ženom ogrezlom u preljubu još blud tjeraju, i sama se ona još bludu odaje!' 44Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45Zato æe im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. 46Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Neka se protiv njih zbor sazove da ih izvrgnem zlostavljanju i pljaèki. 47Zbor neka ih kamenuje i maèevima raskomada; sinove i kæeri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48Tako æu iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne èine djela vaših sramotnih. 49A na vas æu oboriti svu vašu bestidnost, ispaštat æete grijehe idolopoklonstva. I znat æete da sam ja Jahve Gospod.'"

Chapter 24

1 Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3Pripovijedaj domu odmetnièkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Pristavi lonac, pristavi i nalij vode u nj! 4Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i pleæe! Napuni ga ponajboljim kostima! 5Uzmi najbolje od stada. Pod loncem vatru naloži. Neka dobro uzavri, neka se u njemu skuhaju i kosti.' 6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkom, zahrðalu loncu s kojega se hrða ne skida! A zatim komad po komad iz njega izvadi, ali za nj ne bacaj kÓockÄe! 7Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! 8Da se gnjev moj raspali, da mu odmazdim, ostavih krv njegovu na kamenu golom, da se ne pokrije.' 9Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jao gradu krvnièkome, jer æu veliku lomaèu naložiti! 10Skupi drva, vatru potpali, skuhaj meso, primiješaj zaèina, nek' izgore i kosti! 11A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i neèistoæa njegova sva se rastopi, da se uništi hrða na njemu! 12Grdne li muke! Ali se velika hrða ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te oèistiti, ali se ti ne htjede od grijeha oèistiti; i zbog toga se više neæeš oèistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14Ja, Jahve, rekoh! I rijeè æu ispuniti; neæu popustiti: I neæu se smilovati niti æu se pokajati! Sudit æu te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rijeè je Jahve Gospoda." 15I doðe mi rijeè Jahvina: 16"Sine èovjeèji, evo, nenadanom smræu oduzet æu ti radost oèinju! Ne tuguj, ne plaèi i ne roni suza! 17Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobnièke pogaèe." 18Ujutro tako prorokovah narodu, a uveèe mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeðeno. 19Narod me na to zapita: "Neæeš li nam reæi što znaèi za nas to što ti radiš?" 20Ja im odgovorih: "Doðe mi rijeè Jahvina: 21"Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut æu svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam oèinju i èežnju duše vaše! I sinovi i kæeri koje ostaviste, od maèa æe pasti! 22Tada æete uraditi kao što i ja uradih: neæete prekrivati brade i neæete jesti žalobnièke pogaèe! 23Povit æete povez oko glave i obuti na noge sandale! I neæete više tugovati ni plakati, nego æete èiljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24A Ezekiel æe vam biti primjer: uèinit æete sve što je i on èinio. Kad se to zbude, spoznat æete da sam ja Jahve!' 25A ti, sine èovjeèji, doista u dan kad im oduzmem snagu, diènu radost njihovu, radost im oèinju, slast duše njihove, sinove i kæeri njihove - 26u taj æe dan k tebi stiæi bjegunac da ti to dojavi! 27U taj æe se dan tvoja usta otvoriti, i ti æeš tom bjeguncu progovoriti; neæeš više biti nijem. I tako æeš im biti znak. I oni æe spoznati da sam ja Jahve!"

Chapter 25

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! 3Reci sinovima Amonovim: 'Poslušajte rijeè Jahve Gospoda! Ovako govori Jahve Gospod: Zato što vi klicaste 'ha, ha!' nad mojim Svetištem kad ono bijaše oskvrnuto, i nad zemljom Izraelovom kad ona bijaše opustošena, i nad domom Judinim kad odlažaše u izgnanstvo, 4predat æu vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! 5Od Rabe æu pašnjake za deve naèiniti, a u zemlji Amonovih sinova torove æu za ovce podiæi. I znat æete da sam ja Jahve!' 6Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što si pljeskao rukama i udarao nogama i svom se dušom radovao nad zemljom Izraelovom, 7ja æu, evo, ruku na te podiæi i kao plijen te predati narodima! Istrijebit æu te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet æu te! I znat æeš da sam ja Jahve! 8Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Moab i Seir govorahu: 'Gle, dom je Judin poput svih naroda', 9otkrit æu, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim. 10Dat æu ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi meðu narodima više ne spominju! 11Tako æu izvršiti sud nad Moabom. I znat æe da sam ja Jahve!' 12Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što se Edom osveti domu Judinu i tom se osvetom teško ogriješi, 13ovako govori Jahve Gospod: Podiæi æu ruku na Edom, istrijebit æu iz njega ljude i životinje! Pretvorit æu ga u pustinju: od Temana do Dedana svi æe od maèa izginuti. 14Tako æu se osvetiti Edomu rukom svojega naroda izraelskog. Oni æe postupiti s Edomom prema mojem gnjevu i mojoj srdžbi. I spoznat æe moju osvetu!' - rijeè je Jahve Gospoda. 15Ovako govori Jahve Gospod: 'Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osveæujuæi s mržnjom u srcu, razarajuæi sve zbog svojeg neprijateljstva, 16ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit æu Kereæane, uništit æu sve što preostane na morskoj obali! 17Tako æu im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 26

1 Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit æu se: on je opustošen' - 3stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diæi æu na te silne narode, kao što more valove diže! 4Porušit æe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja æu mu i prašinu pomesti, naèinit' od njega peæinu golu! 5Bit æe sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rijeè je Jahve Gospoda. I narodima plijen æe postati. 6A sve kæeri njegove od maèa æe pasti u polju! Znat æe da sam ja Jahve!' 7Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, èetama i mnoštvom naroda! 8Kæeri æe tvoje u polju maèem posjeæi! Protiv tebe diæi æe kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiæ' protiv tebe štitove. 9Na zidove æe tvoje upraviti zidodere i tvoje æe kule kukama oborit'! 10Od nebrojenih konja njegovih svega æe te prašina prekriti, a od štropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen. 11Kopitima svojih konja zgazit æe ti sve ulice; narod tvoj maèem æe pobiti i srušiti stupovlje tvoje. 12Poplijenit æe bogatstvo tvoje, tvoje æe razgrabiti blago! Razorit æe tvoje zidine i kuæe tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more æe pobacati! 13A ja æu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neæe èuti! 14Pretvorit æu te u peæinu golu, postat æeš sušilište mrežÄa. Više se nikad neæeš podiæi, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijeè je Jahve Gospoda." 15Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neæe li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? 16I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršæuæi bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? 17A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moæan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj? 18Sada na dan pada tvojega otoci æe zadrhtati, otoci u moru prestravit æe se zbog propasti tvoje!' 19Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju, 20spustit æu te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit æu te u najdublje zemljine predjele, u vjeènu samoæu, s onima što u grob siðoše, da se više ne vratiš u zemlju živih. 21Pretvorit æu te u užas i više te neæe biti. Tražit æe te, ali te više nikad neæe naæi!' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 27

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"A ti sine èovjeèji, udari u tužaljku nad Tirom 3i reci Tiru što leži na ulazu u more i trguje s narodima bezbrojnih otoka: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tire što govoraše: Ja sam laða prekrasna, izvanredne ljepote. 4Tvoje meðe sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa naèiniše. 5Od senirskih èempresa oplate ti sagradiše, cedar libanonski uzeše, jarbole ti podigoše; 6od bašanskih hrastova istesaše ti vesla, od bjelokosti i šimšira s kitijimskog otoèja palubu ti naèiniše! 7Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eliških otoka staviše ti za krovišta. 8Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti veslaèi, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! 9Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske laðe i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! 10Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vješahu štitove i kacige; oni ti sjaj davahu. 11Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug èuvahu ti kule. O zidove ti uokolo štitove vješahu da uzvelièaju jedinstvenu ljepotu tvoju! 12Zbog bogatstva tvoga golemog èak i Taršiš s tobom trgovaše, plaæajuæi srebrom i gvožðem, olovom i kositrom trg tvoj. 13Javan i Tubal i Mešek s tobom trgovahu: davahu ljude i suðe mjedeno za trg tvoj. 14Oni iz Bet Togarme davahu konje, trkaæe konjiæe i mazge. 15I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podložni: plaæahu ti daæu u bjelokosti i ebanovini. 16Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaše. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez; 17i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim žitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj plaæahu! 18Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. 19I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvožðe mijenjahu, cimet i slatku trsku. 20Dedan s tobom trgovaše prostirkama jahaèkim. 21Arapi i kedarski knezovi mijenjahu se s tobom, trg ti plaæajuæi jaganjcima, jarcima i ovnovima. 22Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato. 23Haran, Kane i Eden, trgovci Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj 24skupocjene halje, purpurne i vezene plašteve, sagove šarene i užad èvrsto pletenu. 25Taršiške su laðe nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. 26Na puèinu morsku, na mnoga te mora izvedoše veslaèi. Istoèni te vjetar razbi na puèini morskoj! 27Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, laðari tvoji i krmilari, popravljaèi pukotina, mjenjaèi trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut æe na dno morsko na dan tvoga brodoloma! 28Na vapaj ti krmilara obale æe zadrhtati. 29I siæi æe s laða svojih svi veslaèi, svi laðari i svi krmilari i ostat æe na kopnu. 30Za tobom æe glasno naricati i kukati gorko. Pepelom æe posut glave, i valjat se u prašini; 31zbog tebe æe glave obrijati, kostrijet æe pripasati, ojaðene duše za tobom naricati, i kukati gorko. 32U žalosti æe ti tužbalicu zapjevati, nad tobom æe protužiti: 'Koji grad k'o Tir ponosan bješe posred mora?' 33Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usreæio. 34A sada te, evo, valovi smrskaše, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom. 35Svi žitelji otoèki zbog tebe se prestraviše. Kraljevi se njini naježiše, glave pokunjiše. 36Trgovci narodÄa zviždahu za tobom, jer ti strašilo posta i nestade zauvijek!'"

Chapter 28

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi s Božjim. 3Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! 4Mudrošæu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! 5Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.' 6Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednaèi, 7dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati, 8bacit æe te u jamu da umreš nasilnijom smræu od onih što umiru na puèini morskoj! 9Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica. 10Umrijet æeš smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rijeè je Jahve Gospoda." 11I doðe mi rijeè Jahvina: 12"Sine èovjeèji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i èudesno lijep! 13U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni. 14Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. 15Savršen bješe na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u srcu ne zaèe opaèina. 16Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitnièe, isred ognjenoga kamenja. 17Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. 18Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oèi onih što te motre. 19Svi koji te poznaju meðu narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'" 20I doðe mi rijeè Jahvina: 21"Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. 22Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu. 23I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam ja Jahve. 24I više neæe biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja Jahve!'" 25Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. 26I u njoj æe živjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde. Živjet æe u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."

Chapter 29

1 Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. 3Govori i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, faraone, kralju egipatski, golemi krokodile što ležiš usred rijeka svojih. Ti reèe: 'Rijeke su moje, sebi sam ih naèinio.' 4I zato æu ti kuke zarit' u gubicu i sve ribe rijeka tvojih zalijepiti na krljušti tvoje. Izvuæi æu te isred rijeka tvojih sa svim ribama rijeka tvojih zalijepljenim na tvoje krljušti. 5Bacit æu u pustinju tebe i sve ribe iz rijeka tvojih. Na tlo æeš poljsko pasti, nitko te neæe podiæ' ni sahraniti, zvijerima zemaljskim i nebeskim pticama dat æu te za hranu! 6I znat æe svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! 7Kad te u ruku uhvatiše, ti se slomi i rane im otvori; a kad se na te osloniše, ti prepuèe i bedra im sva izrani.' 8Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu maè svoj na te, istrijebit æu iz tebe i ljude i stoku! 9Sva æe zemlja egipatska pustoš biti i razvalina, i oni æe znati da sam ja Jahve!' Jer ti reèe: 'Rijeka je moja, sebi je naèinih.' 10'Zato evo me na te i na rijeke tvoje da pretvorim zemlju egipatsku u pustinju i pustoš od Migdola do Sevana i do granice etiopske! 11Neæe njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat æe nenaseljena èetrdeset godina. 12Od zemlje æu egipatske naèiniti pustoš sred zemalja opustošenih, a gradovi njezini bit æe èetrdeset godina ruševine meðu razvaljenim gradovima. I raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijat æu ih po zemljama.' 13Jer, ovako govori Jahve Gospod: 'Kad mine èetrdeset godina, sakupit æu opet sve Egipæane izmeðu naroda kamo bijahu raspršeni. 14Vratit æu izgnanike egipatske, vratit æu ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15Ono æe biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit æu ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 16i da više ne bude uzdanje domu Izraelovu. Nek' mu u pamet doziva grijehe koje bijaše poèinio okreæuæi se za njima. I oni æe spoznati da sam ja Jahve.'" 17Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, doðe mi rijeè Jahvina: 18"Sine èovjeèji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir. 19Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, predat æu Nabukodonozoru, kralju babilonskome, zemlju egipatsku. Odnijet æe joj blago, nagrabiti plijena i opljaèkati je. To æe biti plaæa vojsci njegovoj. 20Za trud što na Tir krenu dat æu mu svu zemlju egipatsku, jer za me bijaše radio' - rijeè je Jahve Gospoda. 21'U onaj æu dan uèiniti da izraste rog domu Izraelovu, a tebi æu usta otvoriti meðu njima. I znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 30

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Kukajte: 'Jao dana!' 3Jer se bliži dan, bliži se dan Jahvin! Dan oblaèan, vrijeme narodima odreðeno. 4I maè æe uæi u Egipat, a strah æe ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. 5Kuš, Put i Lud, sva Arabija i Libija, i sinovi zemlje Krete s njima od maèa æe izginuti'! 6Ovako govori Jahve Gospod: 'Past æe koji podupiru Egipat i srozat æe se ponos njegove moæi. Od Migdola do Sevana sve æe u njemu od maèa pasti - rijeè je Jahve Gospoda. 7On æe biti pustoš meðu opustošenim zemljama, a njegovi gradovi ruševine meðu razrušenim gradovima. 8I znat æe da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomagaèe njegove. 9U onaj æe dan glasnici od mene na laðama isploviti da zastraše bezbrižnu Etiopiju. I strah æe je ophrvati u dan egipatski. Jer, evo, bliži se!' 10Ovako govori Jahve Gospod: 'Uništit æu mnoštvo egipatsko rukom Nabukodonozora, kralja babilonskoga! 11On i njegov narod s njime - najokrutniji meðu narodima - bit æe dovedeni da zemlju zatru. I oni æe isukati maè na Egipat i svu æe mu zemlju truplima ispuniti. 12A ja æu isušiti rijeke i zemlju predati u ruke silnicima, opustošit æu zemlju i što je u njoj - rukom tuðinaca. Ja, Jahve, rekoh!' 13Ovako govori Jahve Gospod: 'Razorit æu kumire i ništavila istrijebiti iz Memfisa, i neæe više biti knezova u egipatskoj zemlji, a strah æu posijati u zemlji egipatskoj. 14Opustošit æu Patros, zapaliti Soan, izvršiti sud na Tebi. 15Iskalit æu gnjev nad Sinom, tvrðom egipatskom, istrijebit æu mnoštvo u Tebi. 16Zapalit æu oganj pod Egiptom: Sin æe uzdrhtati od strave, Teba æe biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom. 17Mladiæi Heliopola i Pi-Beseta od maèa æe pasti. A oni æe biti odvedeni u ropstvo! 18Nad Tafnisom pomrèat æe dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokonèa ponos moæi u njemu! Nad njim æe se nadviti oblak, i njegove æe kæeri biti odvedene u ropstvo! 19Tako æu izvršiti sud nad Egiptom, i znat æe da sam ja Jahve.'" 20Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana doðe mi rijeè Jahvina: 21"Sine èovjeèji, gle, slomih mišicu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti maèa. 22Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv faraona, kralja egipatskoga, da mu slomim obje ruke, i zdravu i slomljenu, i da mu maè izbijem iz ruke! 23Razagnat æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama! 24Ojaèat æu ruke kralju babilonskom i maè æu svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu æu slomiti ruke te æe stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. 25Da, ojaèat æu ruke kralju babilonskom, a ruke æe faraonove klonuti. I znat æe se da sam ja Jahve kad metnem maè svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom. 26Raspršit æu Egipæane meðu narode i rasijati ih po zemljama. I znat æe da sam ja Jahve.'"

Chapter 31

1 Jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na koga nalièiš velièinom svojom? 3Usporedit æu te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišæa i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. 4Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveæu poljskom. 5I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveæe. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; 6ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeðahu. 7Lijep on bijaše velièinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! 8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni èempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. 9Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviðaše mu sve edensko drveæe u vrtu Božjem.' 10Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese, 11predadoh ga u ruke najmoænijemu od svih naroda da uèini s njime po zloæi njegovoj, i odbacih ga. 12Tuðinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! 13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Meðu njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! 14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj meðu oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, baèeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!' 15Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siðe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveæe zbog njega osuši! 16Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siðoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveæe edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. 17I ono, mišica njegova, i oni meðu narodima koji u hladu njegovu sjeðahu, siðoše s njim u Podzemlje, k onima što maèem bijahu probodeni. 18Na koga, dakle, meðu drveæem edenskim, nalièiš svojom moæi, slavom i velièinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš meðu onima što maèem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 32

1 Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, zaplaèi nad faraonom, kraljem egipatskim, i kaži mu: 'Laviæu naroda, propao si! Ti bješe kao krokodil u vodi, buèio si u rijekama svojim, nogama si vodu mutio, valove joj podizao!' 3Ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, razapet æu mrežu nad tobom sa skupom mnogih naroda: oni æe te u mojoj mreži izvuæi. 4Ostavit æe te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te æu pustiti i zvijeri zemaljske tobom æu nahraniti! 5Meso æu ti razbacat' po gorama, doline æu prekriti strvinom tvojom. 6Istekom iz tebe zemlju æu napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rijeèna njome napuniti. 7A kada te utrnem, nebesa æu potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom æu sunce zastrijeti, i mjesec svjetlošæu neæe svijetliti. 8Sva æu svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak æu nad zemljom razastrijeti!' - rijeè je Jahve Gospoda. 9'Ucvilit æu srca mnogih naroda kad izgnanike tvoje odvedem u zemlje tebi nepoznate. 10Narode æe mnoge strava uhvatiti, a njihovi æe se kraljevi nad tobom užasnuti njima naoèigled. I na dan pada tvojega svatko æe za svoj život neprestano strepiti.' 11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Maè kralja babilonskoga na te æe se spustiti. 12Tvoje æu mnoštvo pobiti maèevima junaka, najljuæi od svih naroda opustošit æe ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti. 13Svu æu stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više neæe gaziti niti æe ih životinjski papak mutiti. 14Onda æu im vode opet stišati i uèinit æu da im rijeke kao ulje teku!' - rijeè je Jahve Gospoda. 15'Kad zemlju egipatsku opustošim, kad bude opljaèkano što je na njoj, kad udarim sve žitelje njezine, znat æe da sam ja Jahve. 16Tužaljka je to koja æe se naricati. Naricat æe je kæeri naroda. Naricat æe je nad Egiptom i nad svim njegovim mnoštvom' - rijeè je Jahve Gospoda." 17Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, doðe mi rijeè Jahvina: 18"Sine èovjeèji, narièi za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i kæeri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što siðoše u jamu. 19Od koga si bolji? Siði i poèini s neobrezanima. 20Oni æe pasti meðu one što ih maè pokosi. Ležaj æe dobiti sa svim mnoštvom. 21Najhrabriji junaci govorit æe mu iz srca Podzemlja: 'Ti i pomoænici tvoji siðite i poèinite s neobrezanima, maèem pokošenima!' 22Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni. 23Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, nekoæ užas u zemlji živih, sada pobijeni, maèem pokošeni. 24Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, maèem pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih siðoše: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše. 25Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, maèem probodeni: nekoæ užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu siðoše, meðu pobijene položeni. 26Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, maèem probodeni, nekoæ užas u zemlji živih. 27Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje siðoše s oružjem, s maèem pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih. 28I ti æeš ležati usred neobrezanih, maèem pokošenih. 29Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unatoè svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su maèem pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu siðoše. 30Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni siðoše meðu probodene. Unatoè užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s maèem probodenima, snoseæi svoju sramotu s onima što u jamu siðoše. 31Vidjet æe ih faraon i utješit æe se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova maèem pokošena, rijeè je Jahve Gospoda! 32Jer je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo leže s neobrezanima, s maèem pokošenima - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 33

1 Doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i postavi ga za stražara, 3a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: 4ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu: 5jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. 6A opet, ako stražar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.' 7I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 8Reknem li bezbožniku: 'Bezbožnièe, umrijet æeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit æu iz tvoje ruke. 9Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. 10Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišæu nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?' 11Odgovori im: 'Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!' 12Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi. 13Reknem li ja prevedniku: 'Živjet æeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde što je poèini! 14A reknem li bezbožniku: 'Umrijet æeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, 15vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne èineæi bezakonja - živjet æe, neæe umrijeti! 16I svi grijesi njegovi što ih bijaše poèinio bit æe mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet æe!' 17Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! 18Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, on æe stoga umrijeti. 19A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on æe zbog toga živjeti. 20A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" 21Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!" 22Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. 23I doðe mi rijeè Jahvina: 24"Sine èovjeèji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' 25Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oèi podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju? 26Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?' 27Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti! 28Tako æu zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat æe zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko više neæe njima prolaziti. 29I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.' 30A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to rijeè došla od Jahve!' 31I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rijeèi, ali ih ne izvršuje: naslaðuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 32I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeèi ti slušaju, ali ih ne izvršuju. 33Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bijaše meðu njima!"

Chapter 34

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado? 3Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 4Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 5I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. 6Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.' 7Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: 8'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega - 9zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu: 10Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.' 11Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti! 12Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka. 13Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. 14Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim. 15Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda. 16Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.' 17A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca! 18Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? 19A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.' 20Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave! 21Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 22Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce. 23Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir, 24a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh! 25I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama. 26Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova. 27I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 28I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti. 29I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa. 30I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda. 31Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 35

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 3Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju. 4Gradove æu tvoje razvaliti i postat æeš pustinjom. I znat æeš da sam ja Jahve! 5Vjeènu si mržnju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha. 6Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti! 7Od Gore seirske uèinit æu pustoš i pustinju, istrijebit æu iz nje polaznika i povratnika. 8Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem pokošeni. 9Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!' 10Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!' 11'Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat æeš me po tome kako æu ti suditi! 12I znat æeš da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule što ih izreèe na gore Izraelove govoreæi: 'Opustješe, nama su dane za hranu!' 13Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!' 14Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti pustoš. 15Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako æu uèiniti s tobom: opustjet æeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat æe se da sam ja Jahve!"

Chapter 36

1 Sine èovjeèji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu: 2Ovako govori Jahve Gospod: Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vjeène postat æe naš posjed!' 3I zato prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima i na jezike doðoste svjetini klevetnièkoj. 4Zato, gore Izraelove, èujte rijeè Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 5ovako, dakle, govori Jahve Gospod: Zaista sam govorio o ognju ljubomore svoje protiv ostalih naroda, protiv sveg Edoma, koji s radošæu u srcu i s mržnjom u duši sebi prisvoji u posjed zemlju moju da je oplijeni i opljaèka.' 6Zato prorokuj o zemlji Izraelovoj! Reci gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama: 'Ovako govori Jahve Gospod! Evo, govorim u ljubomori i jarosti jer moradoste podnositi rug naroda.' 7Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Evo, dižem ruku i kunem se: narodi koji su oko vas snosit æe sami svoju sramotu! 8A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji æe skoro doæi. 9Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit æu vas i zasijati! 10Razmnožit æu ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napuèiti, razvaline vaše opet podiæi! 11Razmnožit æu po vama ljude i stoku, oni æe se namnožiti i naploditi - te æu vas napuèiti kao nekoæ i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat æete da sam ja Jahve! 12Dovest æu k vama ljude, narod svoj, Izraela, i zaposjest æe te i bit æeš im baština i neæeš im više djecu otimati.'" 13Ovako govori Jahve Gospod: "A što se o tebi govori: 'Ti si zemlja koja ljude proždire i svojem narodu djecu otima' - 14ti više neæeš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rijeè je Jahve Gospoda. 15Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: neæeš više narodu svojem djece otimati" - rijeè je Jahve Gospoda. 16Doðe mi rijeè Jahvina: 17"Sine èovjeèji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao neèistoæa žene neèiste. 18I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 19Rasprših ih meðu narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 20Ali u narodima meðu koje doðoše, meðu svim narodima u koje dospješe, oskvrnjivahu moje sveto ime, jer o njima se govorilo: 'To je Jahvin narod, a morade otiæi iz zemlje Jahvine!' 21I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obešèasti u narodima meðu koje doðe. 22Reci zato domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Što èinim, ne èinim radi vas, dome Izraelov, nego radi svetoga imena svojega, koje vi oskvrnuste meðu narodima u koje doðoste. 23Ja æu posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje doðoste! I znat æe narodi da sam ja Jahve - rijeè je Jahve Gospoda - kad na vama, njima naoèigled, pokažem svetost svoju. 24Tada æu vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25Poškropit æu vas vodom èistom da se oèistite. Oèistit æu vas od svih vaših neèistoæa i od svih kumira vaših. 26Dat æu vam novo srce, nov duh udahnut æu u vas! Izvadit æu iz tijela vašega srce kameno i dat æu vam srce od mesa. 27Duh svoj udahnut æu u vas da hodite po mojim zakonima i da èuvate i vršite moje naredbe. 28I nastanit æete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit æete moj narod, a ja æu biti vaš Bog. 29Izbavit æu vas od svih vaših neèistoæa i dozvat æu žito i umnožiti ga, i nikad vas više neæu izvræi gladi. 30Umnožit æu plod drveæa i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu meðu narodima. 31I tada æete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami æete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 32A što èinim, znajte dobro, ne èinim radi vas - rijeè je Jahve Gospoda! Postidite se i posramite zbog putova svojih, dome Izraelov!' 33Ovako govori Jahve Gospod: 'A kad vas oèistim od svih bezakonja vaših, napuèit æu opet vaše gradove i sagraditi razvaline; 34opustjela zemlja, nekoæ pustinja naoèigled svakom prolazniku, bit æe opet obraðena. 35Tada æe se reæi: 'Evo zemlje što bijaše pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova što bijahu pusti, same razvaline i ruševine, a sada su utvrðeni i napuèeni!' 36I narodi oko vas koji preostanu znat æe da ja, Jahve, razvaljeno opet gradim, i što bi opustošeno, opet sadim. Ja, Jahve, rekoh i uèinit æu!' 37Ovako govori Jahve Gospod: Još æe ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38Kao svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, nekoæ razvaline, napuèit æe se ljudstvom. I znat æe da sam ja Jahve."

Chapter 37

1 I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3Reèe mi: "Sine èovjeèji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" 4Tad mi reèe: "Prorokuj ovim kostima i reci im: 'O suhe kosti, èujte rijeè Jahvinu!' 5Ovako govori Jahve Gospod ovim kostima: 'Evo, duh æu svoj udahnuti u vas i oživjet æete! 6Žilama æu vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet æete - i znat æete da sam ja Jahve!'" 7I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeðeno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 8Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. 9I reèe mi: "Prorokuj duhu, sine èovjeèji, prorokuj i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Od sva èetiri vjetra doði, duše, i dahni u ova trupla da ožive!'" 10I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh uðe u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. 11Reèe mi: "Sine èovjeèji, te kosti - to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: 'Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!' 12Zato prorokuj i reci im. 'Ovako govori Jahve Gospod: Ja æu otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! 13I znat æete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 14I duh svoj udahnut æu u vas da oživite, i dovest æu vas u vašu zemlju, i znat æete da ja, Jahve govorim i èinim' - rijeè je Jahve Gospoda." 15I doðe mi rijeè Jahvina: 16"Sine èovjeèji, uzmi drvo i napiši na njemu: 'Juda i sinovi Izraelovi, njegovi saveznici!' Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: 'Josip - drvo Efrajimovo - i sav dom Izraelov, njegov saveznik.' 17I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! 18A kad te sinovi tvojega naroda zapitaju: 'Hoæeš li nam objasniti što to znaèi?' - 19reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, uzet æu drvo Josipovo, što je u ruci Efrajimovoj, drvo Josipovo i Izraelovih plemena, njegovih saveznika, i sastavit æu ga s drvetom Judinim te æu od njih naèiniti jedno; oba æe biti jedno u mojoj ruci.' 20Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima naoèigled. 21I reci im: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo, skupit æu sinove Izraelove iz naroda u koje doðoše, skupit æu ih odasvud i odvesti ih u zemlju njihovu. 22I naèinit æu od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit æe im svima jedan kralj, i oni više neæe biti dva naroda i neæe više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23I neæe se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opaèinama. Izbavit æu ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i oèistit æu ih, i oni æe biti moj narod, a ja njihov Bog. 24I sluga moj David bit æe im kralj i svima æe im biti jedan pastir. Živjet æe po mojim zakonima, èuvajuæi i vršeæi moje naredbe. 25Boravit æe u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj æe stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit æe im knez dovijeka. 26Sklopit æu s njima savez mira; bit æe to Savez vjeèan s njima. Utvrdit æu ih i razmnožiti i postavit æu Svetište svoje zauvijek meðu njih. 27Moj æe Šator biti meðu njima i ja æu biti Bog njihov, a oni narod moj! 28I kad Svetište moje bude zauvijek meðu njima, znat æe svi narodi da sam ja Jahve, koji posveæujem Izraela.'"

Chapter 38

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Sine èovjeèji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. 3Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 4Namamit æu te i metnut æu ti žvale u èeljusti, izvest æu tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve viène maèu. 5S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama; 6zatim Gomer i sve èete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve èete njezine - silan narod s tobom! 7Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na èelo! 8Poslije mnogo dana dobit æeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit æeš na zemlju, izbavljenu od maèa i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoæ zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. 9Diæi æeš se, doæi kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje èete, a s vama sila naroda!' 10Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj æe ti se dan misli rojiti u srcu i skovat æeš zao naum. 11Reæi æeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata: 12pa da se plijena naplijenim i pljaèke napljaèkam - da ruku stavim na razvaline opet napuèene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.' 13Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi laviæi pitat æe te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljaèke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?' 14Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti æeš se podiæi! 15Doæi æeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. 16Navalit æeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest æu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.' 17Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da æu te na njih dovesti? 18U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeè je Jahve Gospoda - gnjev æe mi iz nosa planuti. 19U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluèih: U onaj dan bit æe silan potres u zemlji Izraelovoj. 20I trest æe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine æe se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! 21I po svim svojim gorama pozvat æu na njega maè - rijeè je Jahve Gospoda - s maèem æe se brat na brata diæi! 22Sudit æu mu kugom i krvlju. I spustit æu silan pljusak, i kamenje tÓuèe, oganj i sumpor na nj, na njegove èete i na mnogi narod koji bude s njime. 23I uzvelièat æu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat æe da sam ja Jahve.'

Chapter 39

1 Sine èovjeèji, prorokuj protiv Goga i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! 2Namamit æu te i povesti, podiæi te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. 3Izbit æu ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. 4Na gorama æeš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje èete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. 5Na otvorenom æeš polju pasti, jer ja tako rekoh - rijeè je Jahve Gospoda. 6Poslat æu oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima - i znat æe da sam ja Jahve. 7A svoje sveto ime objavit æu posred naroda svoga izraelskoga i neæu dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat æe svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov. 8Evo dolazi i biva - rijeè je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio! 9Iziæi æe stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štitiæe, lukove i strelice, koplja i sulice - ložit æe njima vatru sedam godina. 10Neæe nositi drva iz polja ni sjeæi u šumama, nego æe vatru oružjem ložiti. I oplijenit æe one koji su njih plijenili, opljaèkati one koji su njih pljaèkali - rijeè je Jahve Gospoda. 11U onaj æu dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, istoèno od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje æe pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina æe se prozvati Hamon-Gog. 12I ukopavat æe ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da oèisti svu zemlju; 13pokapat æe ih sav narod zemlje. I bit æe im slavan dan u koji se proslavim, rijeè je Jahve Gospoda. 14Izabrat æe ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako oèiste. 15I kad koji, prolazeæi zemljom, vidi ljudske kosti, podignut æe kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. 16Hamona je ime i gradu. I tako æe oèistiti zemlju. 17Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i doðite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. 18Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! 19Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. 20Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i ratnika!' - rijeè je Jahve Gospoda. 21'Tako æu se proslaviti meðu narodima, i svi æe narodi vidjeti sud koji æu izvršiti i ruku što æu je na njih podiæi. 22Znat æe dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. 23I znat æe narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od maèa poginu. 24Postupih s njima po neèistoæi njihovoj i nedjelima te sakrih lice svoje od njih.' 25Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Sad æu vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto, 26oprostit æu im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, naoèigled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo meðu narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih. 29I nikada više neæu kriti lica od njih, jer æu duh svoj izliti na dom Izraelov' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 40

1 Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, poèetkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a èetrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina. 2I odvede me u božanskom viðenju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. 3Povede me onamo, i gle: èovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima, s lanenim užetom i mjeraèkom trskom u ruci. 4I taj mi èovjek reèe: "Sine èovjeèji, gledaj svojim oèima i slušaj svojim ušima, popamti sve što æu ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš." 5I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. Èovjek držaše u ruci mjeraèku trsku od šest lakata, a svaki lakat bijaše za jedan dlan duži od obiènoga lakta. On izmjeri zdanje. Širina: jedna trska, visina: jedna trska. 6Zatim poðe k vratima što bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. Širina: jedna trska. 7A svaka klijet jednu trsku dugaèka i jednu trsku široka. Izmeðu klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska. 8Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaše osam lakata širok, 9a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaše s nutarnje strane. 10Na svakoj strani istoènih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere. 11Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata široka i trinaest lakata visoka. 12Pred klijetima bijaše s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 13A zatim izmjeri vrata od stražnje strane jedne klijeti do stražnje strane nasuprotne klijeti, u širinu: bijaše dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom. 14Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaše sve uokolo trijema vrata. 15Od ulaznog proèelja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bijaše pedeset lakata. 16Na klijetima i njihovim dovracima, s unutrašnje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s rešetkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme. 17Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i ploènik. Trideset prostorija na ploèniku. 18Ploènik bijaše sa svake strane vrata i odgovaraše razini vrata. To je donji ploènik. 19On izmjeri širinu predvorja od donjih vrata do unutrašnjega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever. 20Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri širinu i dužinu. 21I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. 22Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na istoènim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaše s unutrašnje strane. 23Unutrašnje predvorje imaše vrata što bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i istoèna. On izmjeri: izmeðu jednih i drugih vrata bijaše sto lakata. 24Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere. 25Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore što bijahu kao i oni prvi. Dužina je i tu iznosila pedeset lakata, a širina dvadeset i pet. 26K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutrašnje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane. 27Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. 28Zatim me na južna vrata uvede u unutrašnje predvorje. I izmjeri južna vrata: bijahu istih mjera. 29Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. 30A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. 31Trijemovi su se pružili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubište im je imalo osam stuba. 32Zatim me povede k istoènim vratima unutrašnjega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera. 33Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. 34Trijem im se pružao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubište im imaše osam stuba. 35Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera. 36Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu takoðer istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. 37Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubište imaše osam stuba. 38Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. 39U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa. 40I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. 41Èetiri stola, dakle, s jedne, a èetiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. 42Osim toga, èetiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. 43Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebiæima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. 44Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. 45I on mi reèe: "Ta prostorija što je okrenuta na jug odreðena je za sveæenike koji obavljaju službu u Domu. 46A prostorija što je okrenuta na sjever jest za sveæenike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izmeðu sinova Levijevih koji smiju priæi k Jahvi da mu služe!" 47On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše èetverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. 48A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. 49Trijem bijaše dugaèak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup.

Chapter 41

1 Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 2Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše dugaèak èetrdeset, a širok dvadeset lakata. 3Onda uðe i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. 4Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I reèe mi: "To je Svetinja nad svetinjama." 5Potom izmjeri zid Doma: šest lakata. Poboène prostorije bijahu široke èetiri lakta, sve oko Doma. 6Poboène prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaše ih trideset na tri bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate poboène prostorije. Tako one ne bijahu ugraðene u hramski zid. 7Širina se prostorija poveæavala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okruživale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve širi prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji. 8Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove poboènih prostorija: cijela trska, šest lakata. 9Debljina vanjskoga zida poboènih klijeti: pet lakata. Prolaz izmeðu poboènih prostorija Doma 10i klijeti bijaše, sve uokolo Doma, dvadeset lakata širok. 11Iz poboène prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. 12Zdanje što zatvaraše ograðeni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te graðevine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i dugaèak devedeset lakata. 13On izmjeri Dom: bijaše dugaèak stotinu lakata. Ograðeni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata dužine. 14Širina proèelja Doma s ograðenim prostorom prema istoku: sto lakata. 15On izmjeri dužinu zdanja duž ograðenog prostora što bijaše straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Unutrašnjost Hekala, trijemovi predvorja, 16pragovi, prozori s rešetkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloženi od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti. 17Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, 18bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izmeðu dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: 19prema palmi s jedne strane lice èovjeèje, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: 20od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. 21Dovratnici Hekala bijahu èetverouglasti. 22Pred Svetištem nešto kao žrtvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta dugaèak i dva lakta širok. Uglovi mu, podnožje i stranice bijahu od drveta. I èovjek mi reèe: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!" 23I Hekal i Svetište imahu po dvoja vrata, 24a svaka vrata po dva krila što se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata. 25A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao što bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaše drvena nadstrešnica. 26Prozori s rešetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u poboènim prostorijama Doma i na nadstrešnici.

Chapter 42

1 A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ograðenom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. 2Proèelje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. 3Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot ploèniku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. 4Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata dugaèak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. 5Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. 6Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. 7Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše dugaèak pedeset lakata. 8Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. 9U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. 10Po širini zida predvorja prema istoku, pred ograðenim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorijÄa. 11Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. 12Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na poèetku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. 13I reèe mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ograðenog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje sveæenici koji prilaze Jahvi blaguju najveæe svetinje. Oni æe ovdje odlagati najveæe svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. 14A kad sveæenici budu ulazili, neæe izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego æe tu ostavljati odjeæu u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i oblaèiti drugu odjeæu da bi se mogli približiti mjestu odreðenu za narod." 15Izmjerivši unutrašnjost Doma, izvede me na istoèna vrata i izmjeri sve uokolo. 16Mjeraèkom trskom izmjeri istoènu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeraèkih trska, 17a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaše pet stotina trska, mjeraèkih trska. 18Tada se okrenu na južnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeraèkih trska. 19Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjeraèkih trska. 20On izmjeri zid na sve èetiri strane uokolo: bijaše pet stotina trska dugaèak i pet stotina širok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga.

Chapter 43

1 Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. 2I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. 3To viðenje koje gledah bijaše kao viðenje što ga vidjeh kad doðoh da uništim grad i kao viðenje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh nièice. 4A Slava Jahvina uðe u Dom na vrata koja gledaju na istok. 5Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. 6I èuh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. 7I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje æu, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom neæe više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: 8stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid izmeðu mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje poèiniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. 9Sada æe oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja æu zauvijek prebivati posred njih. 10Sine èovjeèji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. 11Ako se posrame zbog svega što uèiniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo oblièje, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da èuvaju i provedu sve njegovo oblièje i sve propise o njemu. 12A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit æe najsvetija svetinja. 13Ovo su mjere žrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podnožje žrtvenika lakat dugo, lakat široko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina žrtvenika: 14od podnožja na zemlji do donjega pojasa žrtvenika - dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjeg pojasa do veæega èetiri lakta, a u širinu jedan lakat. 15A samo žrtvište: èetiri lakta visoko. A sa žrtvišta dižu se uvis èetiri roga. 16Žrtvište: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata široko, èetvorina, na sve èetiri strane. 17A pojas: èetrnaest lakata dug i èetrnaest lakata širok, na èetiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnožje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok." 18I reèe mi: "Sine èovjeèji, ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su propisi žrtveni po kojima se u svoje vrijeme mora podiæi žrtvenik da se na njemu prinose paljenice i da se po njemu škropi krvlju. 19Sveæenicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - rijeè je Jahve Gospoda - dat æeš june za žrtvu okajnicu. 20Uzet æeš njegove krvi i njome pomazati èetiri roga žrtvišta i èetiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. 21Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. 22Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. 23A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: 24prikaži ih pred Jahvom, a sveæenici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. 25Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. 26Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se èisti i posveæuje. 27Pošto se navrše ti dani, od osmoga dana unapredak neka sveæenici žrtvuju na žrtveniku vaše paljenice i prièesnice; i omiljet æete mi' - rijeè je Jahve Gospoda."

Chapter 44

1 Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. 2I reèe mi Jahve: "Ova æe vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih proðoh - zato neka budu zatvorena. 3Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uðe kroz trijem vrata i istim putem neka izaðe." 4Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bijaše napunila Dom Jahvin. Padoh nièice. 5Jahve mi reèe: "Sine èovjeèji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što æu ti reæi o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije uæi u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. 6Reci rodu odmetnièkom, domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Previše je veæ vaših gnusoba, dome Izraelov! 7Uvodili ste tuðince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. 8Niste sami èuvali moje svetinje, nego ste njih namjestili namjesto sebe kao èuvare u mojem Svetištu.' 9Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedan tuðinac, neobrezana srca i neobrezana tijela, da više ne ulazi u moje Svetište - nijedan tuðinac koji živi meðu sinovima Izraelovim. 10A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit æe svoje bezakonje. 11Služit æe u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat æe narodu paljenice i druge žrtve i bit æe mu na službu. 12Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rijeè je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. 13Više neæe pristupati k meni da mi služe kao sveæenici i neæe više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego æe snositi svoju sramotu i gnusobe koje poèiniše. 14Postavit æu ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. 15Sveæenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit æe preda mnom prinoseæi mi pretilinu i krv - rijeè je Jahve Gospoda. 16Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. 17Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 18Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova gaæe lanene: neka se ne pašu nièim od èega bi se znojili. 19Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 20I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. 21I nijedan sveæenik, kad mu je poæi u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. 22Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom sveæenikovom. 23Neka mi narod uèe razlikovati sveto od nesvetoga, luèiti neèisto od èistoga. 24U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka èuvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. 25K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i kæerju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. 26Pošto se nakon toga koji oèisti, neka mu se broji sedam dana: 27a onda kad uðe u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - rijeè je Jahve Gospoda. 28Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. 29Hranit æe se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. 30Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje æete prinositi pripada sveæenicima; njima æete davati i najbolje brašno, da blagoslov poèiva na vašim domovima. 31Sveæenici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke.

Chapter 45

1 Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, dugaèak dvadeset i pet tisuæa lakata, širok deset tisuæa; to neka bude sveto podruèje uzduž i poprijeko. 2Od toga neka bude za Svetište èetvorina od pet stotina lakata i èistina od deset lakata uokolo. 3Od toga podruèja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisuæa lakata, a u širinu deset tisuæa: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. 4Taj sveti dio zemlje pripada sveæenicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za kuæe; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. 5Dvadeset i pet tisuæa u dužinu i deset tisuæa u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima æe stanovati. 6Za posjed gradu dodijelite pet tisuæa lakata u širinu i dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu usporedo sa svetim podruèjem: to æe pripadati svemu domu Izraelovu. 7Knezu pripada dio s obje strane svetoga podruèja i gradskoga posjeda - duž svetoga podruèja i duž gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od istoène strane prema istoku, a dužina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do istoène granice. 8To neka bude njegova zemlja, posjed u Izraelu, da knezovi više ne tlaèe narod moj i da zemlju dadu domu Izraelovu po plemenima.' 9Ovako govori Jahve Gospod: 'Dosta je, knezovi Izraelovi! Okanite se nasilja i pljaèke i vršite zakon i pravdu; izbavite narod moj od svojih tražbina - rijeè je Jahve Gospoda. 10Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. 11Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. 12Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela. 13Ovo je prinos koji æete prinositi: šestinu efe od svakoga homera pšenice i šestinu efe od svakoga homera jeèma. 14A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor. 15Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa soènih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i prièesnicu - vama za pomirenje - rijeè je Jahve Gospoda. 16Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. 17A knez je dužan davati žrtve paljenice, prinosnice i ljevanice za svetkovine i za mlaðake, za subote i blagdane doma Izraelova: on neka se postara za okajnicu, za pomirnicu, prinosnicu, paljenicu i prièesnicu za pomirenje doma Izraelova.' 18Ovako govori Jahve Gospod: 'Prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmi june bez mane i okaj njime Svetište. 19Sveæenik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva èetiri ugla pojasa žrtvenièkoga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. 20Tako neka uèini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako æete dovršiti pomirenje Doma. 21Prvoga mjeseca, èetrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. 22Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. 23Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam junèiæa i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. 24A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. 25Sedmoga mjeseca, petnaestoga dana u mjesecu, neka o blagdanu isto toliko prinosi sedam dana: isto toliko okajnica, paljenica, prinosnica i ulja.'

Chapter 46

1 Ovako govori Jahve Gospod: 'Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na istok, neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan mlaðaka neka se otvaraju. 2Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; sveæenici æe tada prinijeti njegovu paljenicu i prièesnicu, a on æe se pokloniti na pragu vrata i izaæi. Neka se vrata ne zatvaraju do veèeri. 3Na ulazu istih vrata subotom i na mlaðake klanjat æe se Jahvi puk zemlje. 4Paljenica koju æe knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. 5A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. 6Na dan mlaðaka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. 7A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 8Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. 9A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata uðe da se pokloni neka izaðe na južna, a tko uðe na južna neka izaðe na sjeverna: neka se ne vraæa na vrata na koja je ušao, nego neka izaðe na suprotna. 10I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on uðe i neka izaðe kad oni izlaze. 11O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 12Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu prièesnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju prièesnicu kao na dan subotnji; potom neka iziðe, a kad iziðe, neka se zatvore vrata. 13Svaki dan prinijet æeš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet æeš ga svako jutro. 14A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i treæinu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vjeènoj uredbi. 15Treba dakle prinijeti jagnje, prinosnicu i ulje svako jutro kao svagdašnju žrtvu paljenicu.' 16Ovako govori Jahve Gospod: 'Dadne li knez dar komu svom sinu od svoje baštine, taj æe dar pripasti njima u posjed kao baština. 17Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome æe to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. 18Knez ne smije prisvojiti ništa od baštine naroda, pljaèkajuæi narodni posjed. Sinovima svojim neka dade baštinu od svojega posjeda, da se ne raspe narod potjeran sa svojega posjeda.'" 19Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sveæenièke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! 20I reèe mi: "Ovo je mjesto gdje æe sveæenici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje æe peæi prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." 21Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj èetiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. 22Ta mala predvorja u èetiri ugla predvorja bijahu èetrdeset lakata dugaèka, trideset široka - sva èetiri istih razmjera; 23sva èetiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagraðena ognjišta. 24I reèe mi: "To su kuhinje gdje æe sluge Doma kuhati puku žrtve."

Chapter 47

1 Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer proèelje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. 2Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. 3Èovjek poðe prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisuæu lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. 4Ondje opet izmjeri tisuæu lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisuæu lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 5Opet izmjeri tisuæu lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prijeæi jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prijeæi. 6I upita me: "Vidiš li, sine èovjeèji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. 7I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. 8I reèe mi: "Ova voda teèe u istoèni kraj, spušta se u Arabu i teèe u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. 9I kuda god potok protjeèe, sve živo što se mièe oživi; i bit æe vrlo mnogo riba, jer kamo god doðe ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protjeèe ovaj potok. 10I ribari æe ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit æe se mreže; i bit æe vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. 11A moèvare onoga mora i njegove bare neæe ozdraviti: bit æe za sol. 12Duž potoka na obje strane rast æe svakovrsne voæke: lišæe im neæe otpadati i s njih neæe nestajati ploda; svakog æe mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotjeèe iz Svetišta. Plod æe njihov biti za jelo, a lišæe za lijek'. 13Ovako govori Jahve Gospod: 'Ovo su granice u kojima æete podijeliti zemlju u baštinu meðu dvanaest plemena Izraelovih - Josipu dva dijela. 14Svakom æe od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati vašim ocima, a vama æe pripasti u baštinu. 15Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad, 16Berota, Sibrajim, izmeðu kraja damašèanskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj. 17Granica æe se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj damašèanski i hamatski - sjeverna strana. 18Istoèna strana: izmeðu Haurana i Damaska, izmeðu Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema istoènomu moru do Tamara - istoèna strana. 19Južna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kadeša pa potokom prema Velikomu moru - južna strana, prema jugu. 20A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana. 21Tu zemlju razdijelite meðu sobom po plemenima Izraelovim. 22Razdijelit æete je ždrijebom u baštinu izmeðu sebe i izmeðu došljaka koji žive meðu vama i koji meðu vama djecu narodiše: i njih æete smatrati domorocima meðu Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ždrijebom baštinu meðu Izraelovim sinovima. 23Svakome tom došljaku dodijelite baštinu u plemenu u kojem živi - rijeè je Jahve Gospoda.

Chapter 48

1 A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damašèanskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. 2Uz podruèje Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. 3Uz podruèje Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. 4Uz podruèje Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. 5Uz podruèje Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. 6Uz podruèje Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. 7Uz podruèje Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. 8Uz podruèje Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano podruèje koje æete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisuæa lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. 9To pridržano podruèje koje æete Jahvi prinijeti neka bude dugaèko dvadeset i pet tisuæa lakata, široko deset tisuæa. 10To sveto, prineseno podruèje za sveæenike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisuæa lakata; prema zapadu široko deset tisuæa, prema istoku široko deset tisuæa; prema jugu dugaèko dvadeset i pet tisuæa. U sredini neka bude Jahvino Svetište. 11A posveæenim sveæenicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: 12njima æe pripasti dio od toga najsvetijeg podruèja zemlje, uz podruèje levitsko. 13A levitima, baš kao i podruèju sveæenièkom: dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu i deset tisuæa lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisuæa lakata u dužinu, deset tisuæa u širinu. 14Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posveæena. 15Pet tisuæa lakata u širinu, što ostane od onih dvadeset i pet tisuæa, neka bude opæe podruèje: za grad, za naselje i za èistinu. Grad neka bude u sredini. 16Evo mjerÄa: sa sjevera èetiri tisuæe i pet stotina lakata; s juga èetiri tisuæe i pet stotina; s istoka èetiri tisuæe i pet stotina; sa zapada èetiri tisuæe i pet stotina. 17A èistina oko grada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu. 18Što ostane u dužinu, duž svetoga podruèja - deset tisuæa lakata prema istoku i deset tisuæa prema zapadu, duž svetoga podruèja - to neka bude za uzdržavanje onih koji služe gradu. 19Ti koji služe gradu uzimat æe se iz svih plemena Izraelovih. 20Sve, dakle, pridržano podruèje - dvadeset i pet tisuæa lakata sa dvadeset i pet tisuæa, u èetverokut - prinijet æete Jahvi: i sveto podruèje i posjed gradski. 21Knezu pripada što preostane: s obje strane svetoga podruèja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisuæa lakata, prema istoènoj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisuæa lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim podruèjima - sve je to kneževo. A u sredini je sveto podruèje i Svetište Doma. 22Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kneževa - i izmeðu Judina i Benjaminova podruèja: kneževo je. 23Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov. 24Uz podruèje Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Šimunov. 25uz podruèje Šimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov. 26Uz podruèje Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov. 27Uz podruèje Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov. 28Uz podruèje Gadovo, na južnoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kadeša, pa potokom prema Velikome moru. 29To je zemlja koju æete ždrijebom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rijeè je Jahve Gospoda. 30[30a] A ovo su gradska vrata 31[31a] koja æe se zvati po Izraelovim plemenima. [30b] Na sjevernoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - [31b] troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva. 32Na istoènoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova. 33Na južnoj strani - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Šimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova. 34Sa zapadne strane - èetiri tisuæe i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva. 35Sve uokolo: osamnaest tisuæa lakata. A ime æe gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.'"

Daniel

Chapter 1

1 Treæe godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, doðe Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. 2Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. 3Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko djeèaka kraljevskoga ili velikaškog roda: 4neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro pouèeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nauèi pismu i jeziku Kaldejaca. 5Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. 6Meðu njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. 7Dvorjanièki starješina nadjene im imena: Daniel æe se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. 8Daniel je u srcu odluèio da se neæe okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjanièkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 9Bog dade Danielu te naðe dobrohotnost i smilovanje u dvorjanièkog starješine. 10Starješina reèe Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih djeèaka vaše dobi, ja æu zbog vas biti kriv pred kraljem." 11Tada reèe Daniel èuvaru koga bijaše dvorjanièki starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 12"Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povræe za jelo i voda za pilo. 13Vidjet æeš onda kakvi æemo biti mi a kakvi djeèaci koji jedu od kraljevih jela, pa uèini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." 14On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 15A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi djeèaci koji jeðahu od kraljevih jela. 16Od tada èuvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povræa. 17Ovoj èetvorici djeèaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viðenja i sne. 18Pošto se navršilo vrijeme odreðeno od kralja da mu ih dovedu, dvorjanièki starješina uvede ih pred Nabukodonozora. 19Kralj razgovaraše s njima i meðu svima ne naðe se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. 20I u svemu mudrom i umnom o èemu ih ispitivaše kralj naðe da su deset puta vrsniji od svih èarobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. 21Daniel ostade ondje do prve godine kralja Kira.

Chapter 2

1 Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2Kralj naredi da se pozovu èarobnici i gataoci, zaklinjaèi i zvjezdari da protumaèe kralju njegove sanje. 3Doðoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." 4Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi æemo ti otkriti njezino znaèenje." 5Kralj odgovori i reèe zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znaèi, bit æete rastrgani u komade, a vaše æe kuæe postati smetišta. 6No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaèenje, dobit æete od mene darove i poklone i velike èasti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znaèi." 7Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi æemo mu otkriti njezino znaèenje." 8A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. 9Ako mi ne kažete što sam snio, znaèi da me namjeravate obmanjivati varavim rijeèima i izmišljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa æu znati da li mi možete kazati i njegovo znaèenje!" 10Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu èovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moæan, takvo što ne traži od èarobnika, gataoca ili zvjezdara. 11Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave meðu smrtnicima." 12Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 13Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 14No Daniel se mudrim i umnim rijeèima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. 15On reèe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, 16a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te æe kralju otkriti što san znaèi. 17Daniel uðe u svoju kuæu te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 18da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19I objavi se tajna Danielu u noænom viðenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 20Daniel prihvati rijeè i reèe: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. 21On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 22On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 23Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." 24Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uðe i reèe mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa æu mu otkriti što san znaèi." 25Arjok žurno odvede Daniela kralju i reèe: "Našao sam meðu izgnanicima judejskim èovjeka koji æe kralju kazati što san znaèi." 26Kralj reèe Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znaèi?" 27Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, èarobnici, gataoci i zaklinjaèi; 28ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopæio kralju Nabukodonozoru ono što æe biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 29O kralju, na tvojoj ti postelji doðoše misli o tome što æe se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopæio ti je ono što æe biti. 30Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino znaèenje saopæim kralju i da upoznaš misli svoga srca. 31Ti si, o kralju, imao viðenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oèi. 32Tome kipu glava bijaše od èistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 33gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. 34Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. 35Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. 36To bijaše sanja; a njezino æemo znaèenje reæi pred kraljem." 37"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moæ i slavu - 38i u èije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. 39Poslije tebe ustat æe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treæe, od mjedi, koje æe gospodariti svom zemljom. 40A èetvrto kraljevstvo bit æe tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit æe i razbit sva ona kraljevstva. 41Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat æe nešto od èvrstoæe željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. 42Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo æe biti dijelom èvrsto a dijelom krhko. 43A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni æe se miješati ljudskim sjemenom, ali se neæe držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. 44U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiæi æe kraljevstvo koje neæe nikada propasti i neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka - 45kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopæio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaèenje joj pouzdano." 46Nato kralj Nabukodonozor pade nièice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. 47I reèe kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu." 48Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. 49Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.

Chapter 3

1 Kralj Nabukodonozor odredi da se naèini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. 2Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, riznièare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da doðu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. 3Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, riznièari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. 4Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se nareðuje: 5u èasu kad zaèujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! 6Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit æe smjesta baèen u peæ užarenu." 7Zato, èim zaèuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajuæi se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. 8Uto doðoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. 9Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! 10Ti si, kralju, naredio svakom èovjeku koji zaèuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; 11a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude baèen u peæ užarenu. 12A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." 13Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. 14A Nabukodonozor im reèe: "Je li istina, Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? 15Jeste li voljni, èim zaèujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga naèinih? Ako li mu se ne poklonite, bit æete smjesta baèeni u peæ užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" 16Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. 17Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peæi i od ruke tvoje, kralju; on æe nas i izbaviti. 18No ako toga i ne uèini, znaj, o kralju: mi neæemo služiti tvojemu bogu niti æemo se pokloniti kipu što si ga podigao." 19Na te rijeèi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 20On naredi da se peæ ugrije sedam puta jaèe no inaèe i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peæ punu žarkoga ognja. 21Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obuæi i kapama baciše u zažarenu peæ. 22Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peæ preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 23A tri èovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peæ. 24Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri èovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" 25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: 25On reèe: "Ali ja vidim èetiri èovjeka, odriješeni šeæu po vatri i ništa im se zlo ne dogaða; èetvrti je slièan sinu Božjemu." 26"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! 26Nabukodonozor priðe vratima užarene peæi i viknu: "Šadraèe, Mešaèe i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziðite i doðite ovamo!" Tada iziðoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. 27Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. 27Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neošteæeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. 28Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. 28Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anðela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, veæ radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! 29Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. 29Nareðujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izmeðu vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuæa pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." 30Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro. 30Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. 31Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio. 31Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! 32Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, 32Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i èudesa što ih na meni uèini Bog Svevišnji. 33te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. 33Znakovi njegovi kako su veliki! Èudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vjeèno! Vlast njegova za sva pokoljenja! 34O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, 35ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, 36kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. 37Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. 38Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi 39Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! 40Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju. 41Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. 42Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! 43Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! 44Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! 45Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi 46Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom, 47tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi. 48Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi. 49No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi 50te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa 51Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga: 52"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! 53Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! 54Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 55Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 56Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! 57Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 58Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 59Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 60Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 61Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 62Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 63Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 64Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 65Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 66Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 67Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 68Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 69Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 70Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 71Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 72Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 73Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 74Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! 75Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 76Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 77Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 78Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 79Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 80Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 81Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 82Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 83Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! 84Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 85Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 86Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 87Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 88Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena. 89Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! 90Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"

Chapter 4

1 Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi, 2kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. 3I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi. 4Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje. 5Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6"Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje. 7Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 8Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 9Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 10Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, 11silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! 12U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 13Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim! 14Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!' 15Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga." 16Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima! 17Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 20A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' - 21ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe. 23A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast. 24Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa." 25Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. 26Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom, 27kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?" 28Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; 29bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe." 30I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže. 31"Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja. 32Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?' 33U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste. 34Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."

Chapter 5

1 Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuæi svojih velikaša; s njima je pio vino. 2Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suðe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 3Donesoše dakle zlatno i srebrno suðe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 4Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. 5Iznenada se pojaviše prsti èovjeèje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijeænjaku, po okreèenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. 6Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. 7Glasno dozva èarobnike, zvjezdare i gataoce. I reèe kralj mudracima babilonskim: "Tko proèita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit æe obuèen u grimiz, oko vrata nosit æe zlatan lanac i bit æe treæi u kraljevstvu." 8Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše proèitati pismo niti mu otkriti znaèenje. 9Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. 10Kraljica, èuvši rijeèi kralja i velikaša, uðe u gozbenu dvoranu i reèe: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! 11Ima u tvome kraljevstvu èovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca naðe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slièna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom èarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. 12Buduæi da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumaèi sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoæe, pozovi stoga Daniela i on æe ti kazati znaèenje." 13Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? 14Èujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. 15Dovedoše mi mudrace i èarobnike da proèitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo znaèenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. 16A èujem da si ti kadar dati tumaèenja i da razrješuješ teškoæe. Ako si dakle kadar proèitati ovo pismo i reæi mi njegovo znaèenje, bit æeš odjeven u grimiz i nosit æeš zlatan lanac oko vrata i bit æeš treæi u kraljevstvu." 17Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju i kazat æu mu njegovo znaèenje. 18O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, velièinu, velièanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 19Zbog velièine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 20No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 21Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slièno životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeðaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na èelo onoga koga on hoæe. 22No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: 23ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. 24I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." 25"A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. 26A te rijeèi znaèe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uèinio mu kraj; 27Tekel: bio si vagnut na tezulji i naðen si prelagan; 28Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." 29Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase treæim u kraljevstvu. 30Iste te noæi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

Chapter 6

1 A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veæ šezdeset i dvije godine. 2Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3Njima na èelo stavi tri proèelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima æe satrapi polagati raèun da se ne bi dosaðivalo kralju. 4Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad proèelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5Tada proèelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog èega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naæi ništa takvo, ništa zbog èega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. 6Ti ljudi rekoše tada: "Neæemo naæi nikakva povoda protiv Daniela, osim da naðemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." 7Tada proèelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! 8Svi proèelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, bit æe baèen u lavsku jamu. 9O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" 10Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. 11Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiðe u svoju kuæu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajuæi, moleæi i hvaleæi Boga, kako je uvijek èinio. 12Oni ljudi nahrupiše i naðoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 13Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj æe svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, biti baèen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odluèeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." 14Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." 15Èuvši te rijeèi, kralj se vrlo ražalosti i odluèi spasiti Daniela. Sve do sunèeva zalaza nastojaše da ga spasi. 16Ali oni ljudi navališe na kralja govoreæi: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" 17Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reèe Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." 18Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapeèati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. 19Kralj se vrati u svoj dvor i provede noæ ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. 20Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poðe brzo k lavskoj jami. 21Kad se primaèe blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" 22Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! 23Moj je Bog poslao svog Anðela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." 24Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeðena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 25Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. 26Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! 27Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršæu pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neæe propasti, njegovoj vlasti nema kraja! 28On izbavlja i spasava, èini znake i èudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" 29Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.

Chapter 7

1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. 2Kazivaše ovako: Noæu u viðenju pogledah, kad eno: èetiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 3Èetiri goleme nemani iziðoše iz mora, svaka drukèija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. 4Dok je promatrah, krila joj se išèupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao èovjek, i bijaše joj dano srce èovjeèje. 5Kad eno druga neman: gle, sasvim drukèija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meðu zubima. I bijaše joj reèeno: "Ustani, nažderi se mesa!" 6Gledah dalje, i evo: treæa neman kao leopard, na leðima joj èetiri ptièja krila: imaše èetiri glave, i dana joj je moæ. 7Zatim, u noænim viðenjima, pogledah, kad eno: èetvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 8Promatrah joj rogove, i gle: meðu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom išèupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oèi kao oèi èovjeèje i usta koja govorahu velike hule. 9Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao èista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i toèkovi kao žarki oganj. 10Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. 11Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. 12Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.

13Gledah u noænim viðenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin èovjeèji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. 14Njemu bi predana vlast, èast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeèna i nikada neæe proæi, kraljevstvo njegovo neæe propasti. 15Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viðenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaèenje: 17"One èetiri goleme nemani jesu èetiri kralja koji æe se diæi na zemlji. 18Ali æe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni æe ga posjedovati za vijeke vjekova." 19Zaželjeh tada saznati istinu o èetvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oèi i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veæi nego drugi rogovi. 21I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22dok ne doðe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. 23On reèe: "Èetvrta neman bit æe èetvrto kraljevstvo na zemlji, razlièito od svih kraljevstava. Progutat æe svu zemlju, zgazit' je i smrviti. 24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat æe deset kraljeva, a iza njih æe se podiæi jedan drugi razlièit od onih prvih - i oborit æe tri kralja. 25On æe huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat æe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci æe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 26Tada æe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. 27A kraljevstvo, vlast i velièanstvo pod svim nebesima dat æe se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeèno, i sve vlasti služit æe mu i pokoravati se njemu." 28Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saèuvah u srcu svojemu.

Chapter 8

1 Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se. 5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima. 6Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage. 7Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše. 13Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" 14Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno." 15Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek. 16Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!" 17On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje." 18On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu. 19I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 20Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. 21Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj; 22slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ. 23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav. 24Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 25Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen. 26Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane." 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio.

Chapter 9

1 Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rijeèi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeæi moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuæi: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji èuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i èuvaju zapovijedi tvoje! 5Mi sagriješismo, mi bezakonje poèinismo, zlo uèinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, svemu puku zemlje. 7U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 8Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, jer sagriješismo protiv tebe! 9U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. 11Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajuæi tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. 12Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreæu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13Sva ova nesreæa, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14Jahve je bdio nad nesreæom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja uèini, a mi nismo slušali glas njegov. 15A sada, Gospode, Bože naš, koji si moænom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo uèinismo. 16Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."

17"A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! 18Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oèi te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, veæ zbog velikih smilovanja tvojih. 19Gospode, èuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i èini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" 20Ja sam još govorio, moleæi se i priznavajuæi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuæi Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21Dok sam dakle ja još govorio moleæi se, onaj èovjek Gabriel, koga vidjeh na poèetku viðenja, doletje u brzu letu, dotaèe me se u vrijeme veèernjeg prinosa 22i pouèi me: "Daniele, evo me: doðoh da te pouèim. 23Od poèetka tvoje molitve izišla je rijeè, i ja doðoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeè, razumij viðenje." 24"Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajèi opaèina, da se stavi peèat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeèna pravednost, da se stavi peèat viðenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. 25Znaj i razumij: Od èasa kad izaðe rijeè 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit æe opet sagraðeni trg i opkop, i to u teško vrijeme. 26A poslije šezdeset i dvije sedmice bit æe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji æe doæi razorit æe Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odreðena pustošenja. 27I sklopit æe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat æe žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit æe grozota pustoši sve do svršetka, dok se odreðeno pustošenje ne obori na pustošnika."

Chapter 10

1 Treæe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rijeè - rijeè istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rijeè, i razumijevanje bi mu dano u viðenju. 2U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: 3nisam jeo teènih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne proðoše te tri sedmice. 4Dvadeset i èetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 5podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, 6tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva. 7Jedini ja, Daniel, gledah ovo viðenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 8Ostadoh sam gledajuæi to veliko viðenje; onemoæah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. 9Zaèuh glas njegovih rijeèi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 10I gle: ruka me dotaèe i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. 11On mi reèe: "Daniele, miljenièe, pripazi na rijeèi koje æu ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reèe, a ja ustadoh dršæuæi. 12I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluèio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeèi uslišane i ja sam došao zbog tvojih rijeèi. 13Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doðe mi u pomoæ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, 14a ja doðoh da ti kažem što æe zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još æe jedno viðenje biti za one dane." 15Pošto mi to reèe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeèi. 16I gle: onaj, slièan sinu èovjeèjem dotaèe se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viðenja obuzeše me tjeskobe i onemoæah. 17I kako æe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoæah i dah me ostavi?" 18Tada me se opet dotaèe onaj što bijaše kao èovjek te me okrijepi. 19On reèe: "Ne boj se, miljenièe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" 20Tada æe on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad æu se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a èim svršim, doæi æe Knez Grèke. 21Ali æu ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,

Chapter 11

1 moje potpore i moga okrilja. 2A sada æu ti otkriti istinu. Evo: još æe tri kralja ustati za Perziju: èetvrti æe biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve æe podiæi protiv kraljevstva grèkoga. 3Ustat æe junaèki kralj, vladat æe silnom moæu i èiniti što ga bude volja. 4A èim se ustane, njegovo æe se kraljevstvo raspasti i bit æe razdijeljeno na èetiri vjetra nebeska, ali ne meðu njegove potomke; i neæe više biti tako moæno kao za njegove vladavine, jer æe njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. 5Kralj æe Juga postati moæan; jedan æe od njegovih zapovjednika biti moæniji od njega i zavladat æe veæom moæu nego što je njegova. 6Nekoliko godina kasnije oni æe se udružiti, a kæi kralja Juga doæi æe kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim neæe saèuvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo neæe održati: bit æe predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomagaè u tim vremenima. 7No jedan æe se izdanak njezina korijena podiæi na njezino mjesto, navalit æe na vojsku, prodrijet æe u tvrðavu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. 8Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno suðe, srebrno i zlatno, odnijet æe kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit æe jaèi od kralja Sjevera, 9koji æe onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle æe se vratiti u svoju zemlju. 10Ali æe se onda njegovi sinovi naoružati, skupit æe silnu vojsku, odluèno æe navaliti i poput poplave proæi, zatim æe se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. 11Tada æe se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podiæi æe silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. 12Mnoštvo æe biti uništeno, a on æe se zbog toga uzoholiti; pobit æe desetke tisuæa, ali se neæe održati: 13kralj æe Sjevera opet diæi vojsku veæu nego prije, i poslije nekoliko godina navalit æe s velikom, dobro opremljenom vojskom. 14U to vrijeme mnogi æe se podiæi protiv kralja Juga; ustat æe i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni viðenje, ali æe propasti. 15Doæi æe kralj Sjevera: podiæi æe nasipe da zauzme jedan utvrðeni grad. Mišice Juga neæe odoljeti, pa ni izabrane èete neæe imati snage da se odupru. 16Onaj æe navaliti protiv njega i uèinit æe s njime kako mu se prohtije - nitko mu se neæe oprijeti: zaustavit æe se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. 17Èvrsto odluèivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit æe s njim ugovor dajuæi mu jednu kæer za ženu da ga upropasti, ali mu neæe uspjeti, neæe se to zbiti. 18Zatim æe se okrenuti prema otocima i mnoge æe osvojiti, ali æe jedan zapovjednik dokrajèiti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. 19Brže æe nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali æe posrnuti, pasti, više ga neæe biti. 20Na njegovo æe mjesto doæi jedan koji æe u diku kraljevstva poslati poreznika, ali æe u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. 21Na njegovo æe se mjesto uzdiæi nitkov kome ne pripada kraljevska èast. Ali on æe iznenada doæi i spletkama se domoæi kraljevstva. 22Pred njim æe biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. 23Unatoè sporazumu s njime, izdajnièki æe navaliti i svladati ga s malo ljudi. 24Iznenada æe upasti u bogate pokrajine i postupat æe kako nisu postupali njegovi oèevi ni oèevi njegovih otaca, rasipajuæi meðu svoje plijen, pljaèku i bogatstvo, smišljat æe osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. 25Pokrenut æe, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut æe u rat s mnogom i moænom vojskom, ali neæe izdržati, jer æe se protiv njega skovati spletke. 26I oni koji jeðahu za njegovim stolom skršit æe ga: njegova æe vojska biti uništena i mnogi æe posjeèeni popadati. 27Oba æe kralja smišljati zlo; sjedeæi za istim stolom, govorit æe laži jedan drugome: ali neæe uspjeti, jer je svršetak odložen do odreðenog vremena. 28Vratit æe se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, uèinit æe svoje i vratiti se u svoju zemlju. 29U odreðeno vrijeme opet æe krenuti protiv Juga, ali sada neæe biti kao prvi put. 30Kitimski æe brodovi navaliti na njega, i on æe se uplašiti. Vratit æe se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet æe se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. 31Èete æe njegove doæi i oskvrnuti svetište-tvrðu, dokinut' svagdašnju žrtvu i ondje postaviti grozotu pustoši. 32Svojim æe spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat æe postojani i vršit æe svoje. 33Umnici u narodu pouèavat æe mnoštvo, ali æe ih jedno vrijeme zatirati maèem i ognjem, izgnanstvom i pljaèkanjem. 34Dok ih budu zatirali, samo æe im nekolicina pomagati, a mnogi æe im se pridružiti prijevarno. 35Od umnika neki æe pasti, da se prokušaju, probrani, èisti do vremena svršetka, jer još nije došlo odreðeno vrijeme. 36Kralj æe raditi što god mu se prohtije, uznoseæi i uzdižuæi sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit æe hule i uspijevat æe dok se gnjev ne navrši - jer ono što je odreðeno, to æe se ispuniti. 37Neæe mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog æe sebe izdizati iznad sviju. 38Mjesto njih èastit æe boga tvrðava, boga koga nisu poznavali njegovi oèevi, èastiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 39Navalit æe na tvrðave gradova pomoæu stranog boga: one koji njega priznaju obasut æe poèastima i dat æe im vlast nad mnoštvom i dijelit æe im zemlju za nagradu. 40U vrijeme svršetka kralj æe se Juga zaratiti s njime; kralj æe Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit æe u zemlje i proæi njima poput poplave. 41Prodrijet æe u Divotu i mnogi æe pasti. Njegovim æe rukama izmaæi Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. 42Pružit æe svoju ruku za zemljama: Egipat mu neæe izmaæi. 43On æe se domoæi zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit æe ga Libijci i Etiopljani. 44Ali æe ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te æe poæi vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. 45Postavit æe svoje dvorske šatore izmeðu mora i Svete gore Divote. Ali æe i njemu doæi kraj, i nitko mu neæe pomoæi.

Chapter 12

1 U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se naðu zapisani u Knjizi. 2Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeèni život, drugi za sramotu, za vjeènu gadost. 3Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost. 4A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti." 5Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. 6Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?" 7Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti." 8Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to svršiti?" 9On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena svršetka. 10Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici æe i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti. 11Od èasa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuæu dvjesta i devedeset dana. 12Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana! 13A ti idi i otpoèini; ustat æeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."

Chapter 13

1 U Babilonu življaše neki èovjek po imenu Jojakim. 2On se oženi Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. 3Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kæer po Zakonu Mojsijevu. 4Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuæu imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. 5One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda." 6Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima. 7Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. 8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. 9Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oèi od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. 10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, 11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, 12ali su živo nastojali da je svaki dan vide. 13Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu, 14ali se vratiše i naðoše na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu. 15I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruæe. 16Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. 17Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!" 18One uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. 19Èim djevojke izaðoše, oni ustadoše i pritrèaše k njoj. 20"Evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! 21Ako li neæeš, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." 22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi. 23Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." 24I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, 25a jedan potrèa i otvori vrtna vrata. 26Kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne èu. 28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. 30Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima. 31A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke. 37Priðe k njoj mladiæ koji bijaše skriven i leže s njom. 38Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima. 39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe. 40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. 42Suzana povika iza glasa: "Bože vjeèni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela. 46On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!" 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" 48Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedoèiše protiv nje." 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" 51Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati." 52Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoše na te grijesi koje nekoæ uèini, 53donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedužne i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.' 54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom." 55Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Božji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini." 56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloži vašem bezakonju. 58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." 59Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Božji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre." 60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. 61I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedoèenje. 62I uèiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv. 63Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno. 64I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.

Chapter 14

1 Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, èetrdeset ovaca i šest metreta vina. 4I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. 5Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" 6Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" 7I reèe Daniel smiješeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." 8Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela." 9I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeæi žene i djecu. 10Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov. 11Sveæenici mu Belovi rekoše: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." 12Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. 13Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu, 14Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše. 15Sveæenici, po obièaju, doðoše noæu sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. 16Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. 17I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel. 18Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" 19Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!" 20"Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj. 21I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. 22Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. 23A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. 24Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!" 25Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage." 26I reèe kralj: "Dajem ti!" 27Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!" 28Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla." 29Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!" 30I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. 32U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. 33A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" 35Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" 36Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak što ti ga šalje Bog!" 38A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube." 39I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. 40Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" 42I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas požderaše pred njegovim oèima.

Hosea

Chapter 1

1 Rijeè Jahvina koja doðe Hošei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaševa, kralja izraelskog. 2Poèetak rijeèi Jahvinih Hošei. Jahve reèe Hošei: "Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludnièku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!" 3I on ode, uze Gomeru, kæer Diblajimovu, koja zaèe i rodi mu sina. 4Jahve mu reèe: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer još samo malo i kaznit æu pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokonèat æu kraljevstvo doma Izraelova. 5I u taj dan slomit æu luk Izraelov u Dolini jizreelskoj." 6I ona opet zaèe i rodi kæer. I reèe mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neæe biti mila kuæa Izraelova, od nje æu se povuæi; 7a omiljet æe mi kuæa Judina, spasit æu je Jahvom, Bogom njihovim, a neæu je spasiti lukom, maèem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima." 8Kad odoji Nemilu, zaèe opet i rodi sina. 9I reèe Jahve: "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer više niste narod moj i ja vama nisam više Onaj koji jest."

Chapter 2

1 "A djece Izraelove bit æe brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat æe ih: 'Sinovi Boga živoga.' 2Ujedinit æe se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit æe sebi jednoga glavara i otiæi æe iz zemlje; jer velik æe biti dan jizreelski. 3Recite braæi svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.' 4Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludnièenja i preljube izmeð' svojih dojki, 5da je golu ne svuèem te uèinim da bude k'o na dan roðenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeðu ne umorim. 6Ja joj djece neæu milovati, jer djeca su to bludnièka. 7Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zaèe. Da, rekla je: 'Trèat æu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piæe moje.' 8Stoga æu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne naðe više svojih staza. 9I trèat æe za milosnicima, ali ih stiæi neæe, tražit æe ih, al' ih neæe pronaæi. Tada æe reæi: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.' 10I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega naèiniše baale. 11Stoga æu uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi èas; oduzet æu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; 12sad æu joj otkriti sramotu na oèi njenih milosnika, i nitko je iz moje neæe izbaviti ruke. 13Uèinit æu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlaðacima, subotama i svim blagdanima njezinim. 14Opustošit æu joj èokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaæa što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit æu ih u šikarje, i životinje æe ih poljske obrstiti. 15Kaznit æu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trèala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - rijeè je Jahvina. 16Stoga æu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu. 17I vratit æu joj ondje njene vinograde, i od Doline æu akorske uèiniti vrata nade. Ondje æe mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta. 18U onaj dan - rijeè je Jahvina - ti æeš me zvati: 'Mužu moj', a neæeš me više zvati: 'Moj Baale.' 19Uklonit æu joj iz usta imena baalska i neæe im više ime spominjati. 20U onaj dan, uèinit æu za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, maè i boj istrijebit æu iz zemlje da mirno u njoj poèiva. 21Zaruèit æu te sebi dovijeka; zaruèit æu te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; 22zaruèit æu te sebi u vjernosti i ti æeš spoznati Jahvu. 23U onaj dan - rijeè je Jahvina - odazvat æu se nebesima, a ona æe se zemlji odazvati; 24zemlja æe se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni æe se odazvati Jizreelu. 25I posijat æu ga u zemlji, zamilovat æu Nemilu, Ne-narodu mom reæi æu: 'Ti si narod moj!' a on æe reæi: 'Bože moj!'"

Chapter 3

1 Potom mi Jahve reèe: "Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i èini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreæu i žude za kolaèima od grožða." 2Ja je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jeèma, 3i rekoh joj: "Za mnogo dana ostat æeš mi povuèena, neæeš se odavati bludu ni podavati nikojem èovjeku, a ni ja neæu k tebi prilaziti." 4Jer mnogo æe dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i bez kneza, bez žrtve i bez stupa, bez opleæka i bez kumira. 5Poslije toga, sinovi æe se Izraelovi vratiti; tražit æe Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom æe pristupiti k Jahvi i k njegovim dobrima, na kraju dana.

Chapter 4

1 Èujte rijeè Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje. 2Nema više vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Božjega u zemlji, veæ proklinjanje i laž, ubijanje i kraða, preljub i nasilje, jedna krv drugu stiže. 3Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru. 4Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, sveæenièe. 5Danju ti posræeš, a noæu s tobom posræe i prorok; pogubit æu mater tvoju. 6Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz sveæenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja æu tvoje zaboraviti sinove. 7Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili. 8Grijesima mog naroda oni se hrane, duša im hlepi za bezakonjem njegovim. 9I sa sveæenikom bit æe k'o i s narodom; kaznit æu ga za njegove putove i naplatit æu mu za njegova djela. 10Jest æe, ali se nasititi neæe; bludnièit æe, ali se neæe množiti, jer oni su prestali štovati Jahvu - 11blud, mošt i vino zarobiše im srce. 12Narod moj savjet traži od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju. 13Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vaše kæeri bludu, èine li preljub vaše nevjeste, 14neæu vam kazniti kæeri što bludnièe niti nevjeste vaše što preljub èine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i žrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja! 15Ako li se ti bludu odaješ, Izraele, neka bar Juda ne griješi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "živoga mi Jahve." 16Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi? 17Efrajim se udružio s kumirima: pusti ga! 18A kad završe pijanku, bluda se prihvaæaju, Sramotu vole više nego Slavu svoju. 19Vihor æe ih svojim krilima stegnuti i njihovi æe ih osramotit' žrtvenici.

Chapter 5

1 Poslušajte ovo, sveæenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vaš je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreža napeta na Taboru. 2Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali æu ih sve kazniti. 3Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele. 4Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda meðu njima; oni Jahve ne poznaju. 5Ponos Izraelov svjedoèi protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut æe i Juda s njim. 6Iæi æe s ovcama i govedima Jahvu tražiti ali ga naæi neæe - povukao se od njih! 7Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar æe žarki proždrijeti polja njihova. 8Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine! 9Opustošit æe Efrajima u dan kazne: meðu plemenima Izraelovim objavljujem ono što je sasvim pouzdano. 10Knezovi judejski postadoše poput onih što razmièu meðe; na njih æu k'o vodu gnjev svoj izliti. 11Efrajim je tlaèitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo iæi za ništavilom. 12A ja æu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilež kuæi Judinoj. 13Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i poðe Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas neæe iscijeliti niti vam ranu vašu zalijeèiti. 14Jer k'o lav æu biti Efrajimu, kao laviæ domu Judinu; ja, ja æu razderati i otiæi, odnijet æu i nitko neæe spasiti. 15Poæi æu, vratit æu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraže; kad u nevolji budu, iskat æe me.

Chapter 6

1 "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on æe nas iscijeliti: on je udario, on æe nam poviti rane; 2poslije dva dana oživit æe nas, treæeg æe nas dana podignuti i mi æemo živjeti pred njim. 3Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On æe nam doæi poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." 4Što za tebe mogu uèiniti, Efrajime? Što za tebe mogu uèiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. 5Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijeèima usta svojih; al' sud æe tvoj izaæi k'o svjetlost. 6Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice. 7Al' oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili. 8Gilead je grad zlikovaèki, pun krvavih tragova. 9Družba je sveæenièka kao zasjeda razbojnièka: ubijaju na šekemskom putu; odista, sramotu poèinjaju! 10Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael. 11I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.

Chapter 7

1 Kad hoæu Izraela lijeèiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloæa Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuæu provaljuje, a vani napadaju razbojnici. 2I u srcu svome oni ne kažu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. 3Svojom zloæom razveseljuju kralja, a knezove podlošæu svojom. 4Svi su oni preljubnici, kao peæ su ražarena koju pekar više ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. 5U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku pruža pijanima. 6U zavjeri srce im se žari poput peæi; svu noæ njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; 7poput peæi svi se raspalili te proždiru svoje suce. Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.

8Efrajim se miješa s narodima, Efrajim je pogaèa što je ne prevrnuše. 9Tuðinci proždiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijeliše glavu, a on toga i ne zna! 10Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoèi; i oni se ne vraæaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traže! 11Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. 12Kamo god otišli, na njih æu razapeti svoju mrežu, oborit æu ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloæu. 13Teško njima jer od mene odbjegoše! Propast na njih jer se pobuniše protiv mene! Otkupit' ih hoæu, a oni protiv mene lažu. 14Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim ležajima; razdiru svoje lice zbog žita i mošta, ali protiv mene se bune. 15Dok sam im ja mišicu krijepio, oni su zlosti smišljali protiv mene! 16Okreæu se prema ništavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbješnjela jezika knezovi æe im od maèa pasti, bit æe im to na ruglo u zemlji egipatskoj!

Chapter 8

1 Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupiše, otpadoše od moga Zakona. 2Meni vièu: "Poznajemo te, Bože Izraelov." 3Ali je Izrael odbacio dobro, dušman æe ga progoniti. 4Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata naèiniše sebi kumire da budu uništeni. 5Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle æe ostati neèisti sinovi Izraelovi? 6Umjetnik ga je neki naèinio, i ono Bog nije. Prometnut æe se u komadiæe tele samarijsko. 7Posijali su vjetar, i požet æe oluju; žito im neæe proklijati, neæe brašna dati; ako ga i dade proždrijet æe ga tuðinci.

8Progutan je Izrael, evo ga meðu narodima poput nevrijedne posude; 9jer otiðoše k Asircu, divljem magarcu što sam živi! Efrajim obdaruje milosnike. 10Neka ih samo obdaruje, meðu narode æu ih sada razasuti: i doskora æe uzdrhtati pod teretom kralja knezova. 11Žrtvenike je umnožio Efrajim, za grijeh su mu oni poslužili. 12Da mu i tisuæu zakona svojih napišem, oni ih smatraju tuðima. 13Nek' žrtvuju klanice što mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad æe se spominjati bezakonja njihova i njihove æe kazniti grijehe: u Egipat æe se oni vratiti. 14Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnožio gradove tvrde. Oganj æu pustiti na gradove njegove; vatra æe mu dvorove progutati.

Chapter 9

1 Ne raduj se, Izraele, ne klièi k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivši Boga svoga, zavolio si plaæu bludnièku po svim gumnima žitnim. 2Ni gumno ni kaca neæe ih hraniti, i mlado æe ih vino prevariti. 3Neæe više živjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim æe se vratiti u Egipat i neèista æe jela jesti u Asuru. 4Neæe više Jahvi lijevati vina, nit' æe mu prinositi žrtve svoje; kruh æe im biti kao kruh žalosti, i neèist æe biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, neæe uæi u Dom Jahvin. 5Što æete èiniti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine? 6Jer, evo gdje odoše pred pustošenjem; prihvatit æe ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva æe baštiniti, šatore æe njihove obrasti trnje. 7Doðoše dani kazne! Doðoše dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovništva. 8Efrajim uhodi šator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kuæi Boga njegova. 9U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut æe se Jahve bezakonja njihova i grijehe æe njihove kazniti. 10Kao grožðe u pustinji naðoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vaše; oni doðoše u Baal Peor, posvetiše se sramoti i postadoše grozote kao ljubimci njihovi. 11Odletje poput ptice slava Efrajimova: od roðenja, od utrobe, od zaèeæa. 12Ako i podignu svoje sinove, oduzet æu ih prije dobi muževne, da, teško njima kada ih ostavim! 13Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posaðen, al' æe Efrajim djecu svoju voditi na klanje. 14Daj im, o Jahve! A što da im dadeš? Daj im krilo jalovo, dojke usahle. 15U Gilgalu sva je njihova zloæa, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuæe svoje æu ih izagnati, voljeti ih više neæu, svi su im knezovi odmetnici. 16Pogoðen je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda neæe imati. Ako im se i rodi djece, ubit æu im mili plod utrobe. 17Odbacit æe ih Bog moj jer ga nisu poslušali; i potucat æe se meðu narodima.

Chapter 10

1 Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kiæenije dizao stupove. 2Srce je njihovo prijevarno, okajat æe to oni! Porušit æe im On žrtvenike, polomiti stupove njihove. 3Kazat æe tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TÓa èemu bi nam bio kralj?" 4Rijeèi prosiplju, lažno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja. 5Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, sveæenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana. 6A njega samog odvuæi æe u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid æe spopasti, crvenjet æe se Izrael zbog svoje odluke. 7Uništena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na površju. 8Bit æe razorene sramne uzvišice, grijeh Izraelov; trnje æe i èièak rasti po žrtvenicima njihovim. Tad æe govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!" 9Veæma no u dane gibejske griješio si, Izraele! A da se i ondje zaustaviše, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske? 10Kako mi se svidi, kaznit æu ih: sabrat æe se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje. 11Efrajim je junica dobro nauèena koja rado vrše; šiju æu joj lijepu ujarmiti, upregnut æu Efrajima. Juda æe orati, Jakov branat'. 12Sijte pravednost, požet æete ljubav; krèite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu tražite dok ne doðe i podaždi vam pravdom. 13Orali ste bezbožnost, želi bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnoštvo svojih ratnika, 14zato æe se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve æe ti tvrðe biti razorene k'o što Šalman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskaše na sinovima. 15Evo što vam Betel uèini jer ste u zlu ogrezli: u zoru æe zavijek nestati kralja Izraelova!

Chapter 11

1 Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. 2Al' što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. 3A ja sam Efrajima hodati uèio, držeæi ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. 4Užima za ljude privlaèio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u èeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti. 5U zemlju egipatsku on æe se vratiti, Asirac æe mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. 6Maè æe bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat æe zbog spletaka njegovih. 7Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. 8Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da uèinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: 9neæu više gnjevu dati maha, neæu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne èovjek: Svetac posred tebe - neæu više gnjevan dolaziti! 10Za Jahvom æe iæi on, k'o lav on æe rikati; a kad zarikao bude, sinovi æe mu veselo dohrliti sa zapada; 11k'o ptice æe dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit æu ih po kuæama njihovim - rijeè je Jahvina.

Chapter 12

1 Opkolio me lažju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda još je nestalan Bogu, Svecu vjernome. 2Efrajim pase vjetar, za vjetrom istoènim trèi cio dan, sve više je laži njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat. 3S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit æe Jakova prema postupcima, vratit æe mu po djelima njegovim. 4Veæ u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. 5S Anðelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio. 6Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo. 7Ti se dakle Bogu svojem vrati, èuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda! 8U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati. 9I reèe Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali ništa mu od sveg dobitka neæe ostati, jer se ogriješio bezakonjima. 10Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, još æu ti dati da stanuješ pod šatorima kao u dane Sastanka; 11govorit æu prorocima, umnožit æu viðenja i po prorocima prispodobom uèiti. 12Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali žrtvuju bikove; zato æe im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim. 13Jakov pobježe u kraj aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada èuvaše. 14Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je èuvao. 15Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga æe krv njegovu na nj svaliti, platit æe mu Gospod njegov za pogrde.

Chapter 13

1 Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. 2I sad još griješe oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! 3Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. 4A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. 5Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. 6Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. 7Stoga æu im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; 8kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja æu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu proždrijeti meso njihovo, zvijeri æe ih poljske rastrgati. 9Uništit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi? 10TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" 11U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. 12Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. 13Doðoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! 14Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oèiju! 15Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit æe mu izvore, presahnuti studence, opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.

Chapter 14

1 Ispaštat æe Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maèa past æe oni, djecu æe njihovu smrskati, žene trudne rasporiti. 2Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo. 3Uzmite sa sobom rijeèi i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana. 4Asirac nas neæe izbavljati i neæemo konje više jahati niti æemo djelu ruku svojih govoriti: 'Bože naš!' - jer u tebe sirota milost nalazi." 5Iscijelit æu ih od njihova otpada, od svega æu ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. 6Bit æu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on æe cvasti, pustit æe korijen poput jablana, 7nadaleko pružat æe izdanke. Ljepota æe mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. 8Opet æe u mojoj sjeni boraviti, uzgajat æe svoju pšenicu, vinograde gajit' što æe steæi ime vina helbonskog. 9Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena èempresa: po meni si rodan plodovima. 10Tko je mudar neka shvati ovo, i èovjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posræu.

Joel

Chapter 1

1 Rijeè Jahvina koja doðe Joelu, sinu Petuelovu. 2Èujte ovo, starci, poèujte, svi žitelji zemlje! Je li ovakvo što ikad bilo u vaše dane il' u dane vaših otaca? 3Recite ovo svojim sinovima, vaši sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. 4Što ostavi šaška, proždrije skakavac, što ostavi skakavac, proždrije gusjenica, što ostavi gusjenica, proždrije ljupilac. 5Probudite se, pijanice, i plaèite! Sve vinopije, tužite za novim vinom: iz usta vam je oteto. 6Jer prekri moju zemlju narod moæan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, oènjaci mu kao u lavice. 7Opustoši mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. 8Plaèite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaruènikom svojim. 9Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tuže sveæenici, sluge Jahvine. 10Opustošeno polje, zemlja poharana. Poharano žito, vino propade, presahnu ulje. 11Tugujte, težaci, kukajte, vinogradari, za pšenicom i za jeèmom, jer propade žetva poljska. 12Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasuši. Da, nestade radosti izmeðu sinova ljudskih. 13Sveæenici, opašite kostrijet i tužite! Službenici žrtvenika, narièite! Doðite, prenoæite u kostrijeti, službenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga našeg nesta prinosnice i ljevanice! 14Naredite sveti post, proglasite zbor sveèani; starješine, saberite sve stanovnike zemlje u kuæu Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: 15"Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevišnjeg. 16Ne išèeznu li hrana pred našim oèima? Nije li nestalo radosti i sreæe iz Doma Boga našega? 17Istrunu zrnje pod grudama; puste su žitnice, porušene spreme jer žita nesta. 18Kako li stoka uzdiše! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema paše. Èak i stada ovaca kaznu podnose. 19Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali pašnjake pustinjske, plamen sažga sva stabla poljska. 20Èak i zvijeri èeznu za tobom, jer presušiše potoci, oganj popali pašnjake pustinjske.

Chapter 2

1 Trubite u trubu na Sionu! Dižite uzbunu na svetoj mi gori! Neka svi stanovnici zemlje dršæu, jer dolazi Jahvin dan. Da, on je blizu. 2Dan pun mraka i tmine, dan oblaèan i crn. K'o zora po gorama se prostire narod jak i mnogobrojan, kakva ne bje nikad prije, niti æe ga igda biti do vremena najdaljih. 3Pred njim oganj proždire, za njim plamen guta. Zemlja je k'o vrt rajski pred njim, a za njim pustinja tužna. Ništa mu ne umièe. 4Nalik su na konje, jure poput konjanika. 5Buèe kao bojna kola, po gorskim vrhuncima skaèu, pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire, kao vojska jaka u bojnome redu. 6Pred njima narodi dršæu i svako lice problijedi. 7Skaèu k'o junaci, k'o ratnici se na zidove penju. Svaki ide pravo naprijed, ne odstupa od svog puta. 8Ne tiskaju jedan drugog, veæ svak' ide svojom stazom. Padaju od strijela ne kidajuæ' redova. 9Na grad navaljuju, na zidine skaèu, penju se na kuæe i kroz okna ulaze poput lupeža. 10Pred njima se zemlja trese, nebo podrhtava, sunce, mjesec mrèaju, zvijezdama se trne sjaj. 11I Jahve glas svoj šalje pred vojsku svoju. I odista, tabor mu je silno velik, zapovijedi njegove moæan izvršitelj. Da, velik je Jahvin dan i vrlo strašan. Tko æe ga podnijeti? 12"Al' i sada - rijeè je Jahvina - vratite se k meni svim srcem svojim posteæ', plaèuæ' i kukajuæ'." 13Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrðe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali. 14Tko zna neæe li se opet ražaliti, neæe li blagoslov ostaviti za sobom! Prinose i ljevanice Jahvi, Bogu našemu! 15Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveèani, 16narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, sakupite djecu, èak i nejaè na prsima. Neka ženik iziðe iz svadbene sobe a nevjesta iz odaje. 17Izmeðu trijema i žrtvenika neka tuže sveæenici, sluge Jahvine. Neka mole: "Smiluj se, Jahve, svojem narodu! Ne prepusti baštine svoje sramoti, poruzi naroda. Zašto da se kaže meðu narodima: Gdje im je Bog?" 18Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu. 19Odgovori Jahve svojem narodu: "Šaljem vam, evo, žita, vina i ulja da se njime nasitite. Nikad više neæu pustiti da budete na sramotu narodima. 20Protjerat æu Sjevernjaka od vas daleko, odagnat ga u zemlju suhu i pustu, prethodnicu u Istoèno more, zalaznicu u Zapadno more. Diæi æe se njegov smrad, dizat æe se trulež njegova." (Jer uèini stvari velike.) 21O zemljo, ne boj se! Budi sretna, raduj se, jer Jahve uèini djela velika. 22Zvijeri poljske, ne bojte se; pašnjaci u pustinji opet se zelene, voæke daju rod, smokva i loza nose izobila. 23Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoæ. 24Gumna æe biti puna žita, kace æe se prelijevati od vina i ulja. 25"Nadoknadit æu vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška, silna vojska moja što je poslah na vas." 26Jest æete izobila, jest æete do sita, slavit æete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama èudesno postupao. ("Moj se narod neæe postidjeti nikad više.") 27"Znat æete da sam posred Izraela, da sam ja Jahve, vaš Bog, i nitko više. Moj se narod neæe postidjeti nikad više."

Chapter 3

1 "Poslije ovoga izlit æu Duha svoga na svako tijelo, i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe starci sanjati sne, a vaši mladiæi gledati viðenja. 2Èak æu i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one. 3Pokazat æu znamenja na nebu i zemlji, krv i oganj i stupove dima." 4Sunce æe se prometnut' u tminu a mjesec u krv, prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan. 5Svi što prizivaju ime Jahvino spašeni æe biti, jer æe na brdu Sionu i u Jeruzalemu biti spasenje, kao što Jahve reèe, a meðu preživjelima oni koje Jahve pozove.

Chapter 4

1 "Jer, gle, u one dane i u ono vrijeme, kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, 2sakupit æu sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje æu im suditi zbog Izraela, naroda mog i moje baštine, koju rastjeraše meðu narode i razdijeliše moju zemlju meðu se. 3Baciše ždrijeb za moj narod; davali su djeèake za bludnice, djevojke prodavali za vino i pili." 4"I vi, Tire i Sidone, što hoæete od mene? I vi, filistejski kraljevi? Želite li mi se osvetiti? Ako se budete svetili meni, osveta æe brzo na vaše glave. 5Na vas što mi oteste srebro i zlato, što odnesoste bogate mi riznice u svoje hramove, 6na vas koji prodavaste Grcima sinove Jude i Jeruzalema da biste ih otjerali od domovine njihove. 7Gle, ja ih kanim diæi s mjesta gdje god ih prodaste, i uèinit æu da vam zloèin vaš padne na glave. 8Prodat æu vaše sinove i kæeri sinovima Judinim, a oni æe ih prodat' Sabejcima, daleku narodu. Jer Jahve reèe!" 9Razglasite ovo meðu narodima! Posvetite se za rat! Dižite junake! Naprijed, navalite, svi ratnici! 10Prekujte raonike u maèeve, kosire u koplja, nek' slabiæ kaže: "Junak sam!" 11Pohitajte i doðite, svi okolni narodi, i ondje se saberite! (Jahve, onamo pošalji svoje junake!) 12"Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer æu ondje sjesti da sudim svim okolnim narodima. 13Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siðite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zloæa njihova." 14Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini Odluke! 15Sunce i mjesec pomrèaše, zvijezde potamnješe. 16Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu. Ali je Jahve utoèište svome narodu i zaštita sinovima Izraela. 17"Znat æete tada da sam ja Jahve vaš Bog što stoluje na Sionu, svetoj gori svojoj. Jeruzalem æe biti svetište, tuðinac više neæe kroza nj proæi." 18Kad doðe taj dan, kapat æe gore moštom, iz bregova æe brizgati mlijeko, kroza sva korita rijeèna u Judeji voda æe proteæi. Vrelo æe šiknuti iz kuæe Jahvine da natopi Dolinu sitimsku. 19Egipat æe opustjeti, Edom æe postati beživotna pustinja zbog nasilja uèinjena sinovima Judinim, jer proliše krv nevinu u njihovoj zemlji. 20Judeja æe dovijek biti naseljena i Jeruzalem u sva koljena. 21"Osvetit æu krv njihovu za koju se nisam još osvetio." Jahve æe diæi Dom svoj na Sionu.

Amos

Chapter 1

1 Rijeèi Amosa, pastira iz Tekoe. Njegova viðenja o Izraelu u doba judejskoga kralja Uzije i Jeroboama, sina Joaša, izraelskoga kralja, dvije godine prije potresa. 2Veli on: "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori; stoèarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela." 3Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Damaska, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer su vrhli Gilead cijepom željeznim, 4pustit æu oganj na dom Hazaelov da sažeže Ben-Hadadove dvorce; 5polomit æu zasune Damaska, istrijebiti živalj Bikat Avena i žezlonošu iz Bet Edena; narod æe aramski u ropstvo u Kir," veli Jahve Gospod. 6Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Gaze, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer odvedoše sve u izgnanstvo i Edomu predadoše, 7pustit æu oganj na zidine Gaze da dvorce joj sažeže. 8Istrijebit æu žitelje ašdodske i žezlonošu iz Aškelona. Pružit æu ruku na Ekron da ostatak filistejski pogine," veli Jahve Gospod. 9Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Tira, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer predade sve izgnanike Edomu i nisu se sjetili bratskog saveza, 10pustit æu oganj na zidove Tira da sažeže njihove dvorce." 11Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Edoma, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer gonjaše brata maèem prigušujuæ' samilost svoju, jer gnjev svoj potpirivaše jednako, jer poticaše bijes svoj, 12pustit æu oganj na Teman da sažeže dvorce u Bosri." 13Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Amonovih sinova, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer parahu trudnice gileadske da rašire granice svoje, 14potpalit æu oganj na zidinama Rabe da dvorce joj sažeže, s bojnom grajom u dan rata, s burama u dan vihora, 15a kralj æe im otiæ' u izgnanstvo, on i knezovi njegovi s njime," veli Jahve Gospod.

Chapter 2

1 Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Moaba, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer kosti edomskoga kralja spališe u vapno, 2pustit æu oganj na Moab da dvorce kerijotske sažeže, a Moab æe umrijet u metežu, s bojnom grajom i sa zvukom trube; 3oborit æu suca u njemu i poklati sve knezove s njime," veli Jahve Gospod. 4Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Judina, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer odbaciše Zakon Jahvin i njegovih se odredaba ne držahu; zavedoše ih lažni bozi za kojima iðahu oèevi njihovi, 5pustit æu oganj na Judu, da sažeže dvorce jeruzalemske." 6Ovako govori Jahve: "Za tri zloèina Izraela, za èetiri zloèina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; 7jer gaze po glavi siromahu i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; 8i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakoga žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. 9Ja pred njima istrijebih Amorejce visoke k'o cedar, jake poput hrašæa, ja uništih i plod na njima i korijen pod njima. 10Ja vas izvedoh iz zemlje egipatske i èetrdeset vas godina vodih po pustinji da zaposjednete zemlju amorejsku. 11Ja podigoh proroke izmeð' vaših sinova i nazirejce meðu vašim mladiæima. Nije li tako, sinovi Izraelovi? - rijeè je Jahvina. 12Al' vi nagnaste nazirejce da vino piju, a prorocima zapovjediste: 'Ne prorokujte!' 13Gle, ja vas prignjeèujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnjeèe klasje; 14neæe biti bijega brzu, jaka neæe uèvrstiti snaga, junak se neæe spasiti, 15strijelac se neæe održati, hitri trkaè pobjeæ' neæe, nit' æe jahaè umaæi, 16najsrèaniji æe ratnici bježat' nagi onog dana" - rijeè je Jahvina.

Chapter 3

1 Poèujte, sinovi Izraelovi, ovu rijeè koju Jahve zbori protiv vas, protiv svakoga roda što ga izvedoh iz zemlje egipatske: 2"Meðu svim plemenima zemaljskim samo vas poznah, zato æu vas kazniti za sve grijehe vaše." 3Idu li dvojica zajedno da se ne dogovore? 4Rièe li lav u šumi ako plijena nema? Reži li laviæ u brlogu ako ništa ne ulovi? 5Pada l' ptica na zemlju ako na njoj zamke nema? Diže li se mreža sa zemlje ako se ništa ne uhvati? 6Trubi li truba po gradu da se narod ne uzbuni? Hoæe li kob pogoditi grad ako je Jahve ne pošalje? 7Ništa ne èini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. 8Lav rièe: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje? 9Proglasite ovo po dvorcima asirskim i po dvorcima u zemlji egipatskoj; recite: "Skupite se na planini Samarije, pogledajte velik nered u njoj i tlaèenje posred nje." 10Jer ne znaju èiniti pravo - rijeè je Jahvina - u dvorcima gomilaju nasilje i tlaèenje. 11Stog ovako govori Jahve Gospod: "Neprijatelj æe opkoliti zemlju, utvrde æe tvoje razvaliti, tvoje dvorce oplijeniti." 12Ovako govori Jahve: "Kao kad pastir istrgne dvije golijeni ili komadiæ uha iz lavljih ralja, tako æe se istrgnuti sinovi Izraelovi koji sjede u Samariji na rubu poèivaljke i na divanima." 13Èujte i posvjedoèite protiv doma Jakovljeva - rijeè je Jahve Gospoda, Boga nad Vojskama: 14"Onoga dana kad kaznim Izraela za zloèine, kaznit æu i žrtvenike betelske; žrtvenièki æe se rozi odlomiti i na tlo popadati. 15Razorit æu zimsku kuæu i ljetnu kuæu, propast æe kuæe bjelokosne. Mnogih æe kuæa nestati" - rijeè je Jahvina.

Chapter 4

1 Poèujte ovu rijeè, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlaèite potrebite, ugnjetavate siromahe, govorite muževima: "Donesi da pijemo!" 2Zakle se Jahve Gospod svetošæu svojom: "Dolaze vam, evo, dani kad æe vas izvlaèiti kukama, a posljednju od vas ostima. 3Kroz pukotine æete izlaziti, ne obziruæ' se nikamo, i biti baèene prema Hermonu" - rijeè je Jahvina. 4"Idite samo u Betel i griješite, u Gilgal i množite grijehe svoje! Prinosite svakog jutra žrtve, i desetine svaki treæi dan. 5Palite tijesto uskislo na žrtvu zahvalnicu, oglasite žrtve dragovoljne, razglasite ih, jer to volite, sinovi Izraelovi" - rijeè je Jahve Gospoda. 6"Zato dadoh da vam zubi èisti ostanu u svim gradovima vašim, ostavih vas bez kruha u svim selima vašim; pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. 7"Uskratih vam i kišu tri mjeseca prije žetve; pustih da kiši na jedan grad, al' ne i na drugi; jedno bi se polje nakvasilo, a drugo bi se - na koje ne pustih kiše - sasušilo. 8Dva-tri grada lutahu tako u treæi da piju vode, ali se ne mogoše napiti, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. 9"Udarah vas snijeæu i medljikom, sasuših vam vrtove i vinograde, proždriješe vam skakavci smokve i masline, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. 10"Poslah na vas kugu poput kuge egipatske; mladiæe vaše poklah maèem, a konji vam bjehu k'o plijen odvedeni; napunih vam nosnice smradom iz tabora vašega, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. 11"Obarah vas k'o što Bog obori Sodomu i Gomoru, bijaste k'o glavnja iz ognja istrgnuta, pa ipak se ne obratiste k meni" - rijeè je Jahvina. 12"Stog æu, Izraele, ovako s tobom postupiti, i jer æu tako s tobom postupiti, pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!" 13Jer, gle, on sazda planine i stvori vjetar, otkriva èovjeku misao svoju, on tvori zoru i mrak, i penje se na vrh visova zemaljskih, Jahve, Bog nad Vojskama, njegovo je ime.

Chapter 5

1 Poèujte ovu rijeè što je iznosim protiv vas, naricaljku, dome Izraelov: 2Pade i više neæe ustati djevica izraelska. Na tlu svojem ona leži, nikog da je digne. 3Jer ovako govori Jahve Gospod domu Izraelovu: u gradu iz kojeg izlažaše tisuæa, ostat æe stotina, iz kojeg izlažaše stotina, ostat æe ih deset. 4Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu: "Tražite i živjet æete. 5Ne tražite Betela, ne idite u Gilgal, ne putujte u Beer Šebu, jer æe Gilgal bit odveden u izgnanstvo, a Betel æe se prometnuti u ništa. 6Tražite Jahvu i živjet æete, il' æe ko' oganj zahvatiti kuæu Josipovu i sažeæ' je, a u Betelu nikog da plamen ugasi." 7Jao onima koji pravdu pretvaraju u pelin, u prah bacaju poštenje! 8On napravi Vlašiæe i Štapce, on obræe mrak u zoru, a dan u najglušu noæ. On saziva morske vode i valja ih preko lica zemlje. Jahve mu je ime. 9Nenadano šalje pustoš na tvrðavu i utvrdi propast nosi. 10Mrze èovjeka što na vratima pravdu dijeli i grde onog što zbori pošteno. 11Stoga, jer gazite siromaha, dižuæi od njega porez u žitu - u kuæama što ih sazdaste od tesanika nikad živjet' neæete; iz ljupkih vinograda što ih posadiste nikad neæete piti vina. 12Jer znam mnoge vaše zloèine, i vaše grijehe pregoleme: tlaèite pravednika i primate mito, odbijajuæ' siromaha na gradskim vratima. 13Mudrac šuti u ovo vrijeme, jer vremena su tako zla. 14Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. 15Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa æe se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovat' ostatku Josipovu. 16Stog ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Gospod: "Na svakom æe trgu biti kuknjava, po svim æe ulicama zapomagati: 'Jao! Jao!' Težake æe sazvat' da jauèu, narikaèe da narièu, 17bit æe jauk u svakom vinogradu, jer æu proæi posred tebe" - veli Jahve. 18"Jao vama što žudite za danom Jahvinim! Što æe vam biti dan Jahvin? Tama, a ne svjetlost. 19Bit æe vam k'o onom što uteèe lavljim raljama, a sretne ga medvjed; koji uðe u kuæu i stavi ruku na zid, a ujede ga zmija. 20Neæe li dan Jahvin biti tama, a ne svjetlost? Mrklina, a ne sunèan sjaj? 21Mrzim i prezirem vaše blagdane i nisu mi mile vaše sveèanosti. 22Paljenice kad mi prinosite, prinosnice mi vaše nisu mile, na prièesnice se od ugojenih telaca vaših i ne osvræem. 23Uklonite od mene dreku svojih pjesama, neæu da slušam zvuke vaših harfa. 24Pravda nek' poteèe kao voda i pravica k'o bujica silna. 25Prinosiste li mi žrtve i prinos u pustinji èetrdeset godina, dome Izraelov? 26Nosit æete Sikuta, svoga kralja, i Kevana, boga svoga, likove što ih sebi napraviste, 27dok vas budem odvodio onkraj Damaska," govori Jahve - Bog nad Vojskama njemu je ime.

Chapter 6

1 Jao bezbrižnima na Sionu i spokojnima na samarijskoj gori, nazvanima "prvina naroda", kojima se obraæa dom Izraelov. 2Krenite u Kalnu i vidite, idite odande u Veliki Hamat, siðite u Gat filistejski. Jeste li bolji od tih kraljevstava? Je li im podruèje veæe od vašega? 3Mislite: daleko je kobni dan, a primièete vlast nasilja. 4Ležeæi na bjelokosnim posteljama, na poèivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada i telad iz staje; 5deru se uza zvuk harfe, izumljuju glazbala k'o David, 6piju vino iz vrèeva i mažu se najfinijim uljem, al' za slom Josipov ne mare. 7Stog æe prvi sad biti prognani; umuknut æe veselje raskošnika. 8Zakle se Gospod Jahve samim sobom - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama: "Gnušam se oholosti Jakovljeve i mrzim dvorce njegove, predat æu grad i sve u njemu." 9Ako i deset ljudi ostane u jednoj kuæi, umrijet æe. 10Roðak æe i spaljivaè prionuti da iznesu kosti iz kuæe; ako bi tko upitao onog u kutu kuæe: "Je li još tko ostao s tobom?" on æe odvratiti: "Ne! Pst! Jahvino se ime ne smije spomenuti." 11Jer, gle, Jahve zapovjedi, i velika se kuæa ruši u komade, mala se kuæa ori u komadiæe. 12Jure li konji po litici, ore li se more volovima, da vi pretvarate pravdu u otrov a plod pravednosti u pelin? 13Vi se radujete Lo Dabaru kad velite: "Nismo li svojom snagom zauzeli Karnajim?" 14"Ha, evo, dome Izraelov, dižem na te - rijeè je Jahve, Boga nad Vojskama - narod što æe vas tlaèiti od Ulaza hamatskoga do Pustinjskog potoka."

Chapter 7

1 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poèe nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. 2Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?" 3I Jahve se stoga pokaja: "Neæe biti", reèe Jahve. 4Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; veæ proždrije veliki Bezdan i uprav poèe gutati polje. 5A ja æu: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?" 6I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neæe biti", reèe Jahve Gospod. 7Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, èovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. 8"Što vidiš, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod reèe: "Evo, izmjerit æu viskom svoj narod izraelski; neæu ga više štedjeti. 9Razorit æe se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s maèem æu ustati na kuæu Jeroboamovu." 10Amasja, sveæenik betelski, poruèi izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih rijeèi. 11Jer ovako on govori: 'Jeroboam æe poginuti od maèa, a Izrael æe iz svoje zemlje u izgnanstvo.'" 12Amasja reèe Amosu: "Odlazi, vidioèe! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! 13Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram." 14"Nisam bio prorok ni proroèki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stoèar i gajio sam divlje smokve: 15ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reèe: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.' 16Sada èuj rijeè Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne prorièi protiv doma Izakova.' 17Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja æe žena bludnièit' po gradu, sinovi tvoji i kæeri od maèa æe pasti, tvoja æe se zemlja užetom razdijeliti, a ti æeš umrijeti na neèistu tlu, i Izrael æe otiæi u izgnanstvo iz svoje zemlje.'"

Chapter 8

1 Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda: 2"Što vidiš, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada mi Jahve reèe: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neæu ga više štedjeti. 3I hramske æe pjevaèice jaukati toga dana - rijeè je Jahve Gospoda - bit æe mnoštvo trupla, svuda æe se bacati." 4Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji! 5Kažete: "Kad li æe mlaðak proæi, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuæ' efu, poveæavajuæi šekel, da varamo krivim mjerama: 6da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita. 7Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neæu zaboraviti nijednoga vašeg djela." 8Neæe l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neæe li se sva podiæi kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

9"Toga æu dana - rijeè je Jahve Gospoda - uèiniti da sunce zapadne u podne, i pomraèit æu zemlju u po bijela dana. 10Okrenut æu svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obuæi æu u kostrijet svako bedro, oæelavit æu svaku glavu. Bit æe kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit æe kao dan gorèine." 11"Evo, dani dolaze - rijeè je Jahve Gospoda - kad æu poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeð vode, veæ slušanja rijeèi Jahvine. 12Tumarat æe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištuæi rijeè Jahvinu, ali je neæe naæi. 13U onaj æe dan obamirati od žeði lijepe djevojke i mladiæi. 14Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni æe pasti i nikad ustati neæe."

Chapter 9

1 Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima æu satrti glave, što ostane, pod maè æu udariti. Nijedan neæe uteæi, nitko se neæe spasiti. 2Zariju li se i u Podzemlje, išèupat æe ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande æu ih skinuti. 3Ako se sakriju i navrh Karmela, naæi æu ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit æu Zmaju da ih proždre. 4Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit æu maèu da ih sasijeèe; upravit æu oèi na njih, ali na nesreæu, ne na dobro." 5Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska. 6On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime. 7"Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani" - rijeè je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?" 8Gle, oèi Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat æe ga s lica zemlje. "Ipak neæu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijeè je Jahvina. 9"Jer, gle, zapovijed æu dati i rastresti dom Izraelov meðu sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne. 10Svi grešnici naroda moga od maèa æe pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neæe nas stiæi nesreæa.'" 11"U dan æu onaj podiæi raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena, 12da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - rijeè je Jahve Gospoda, tvorca svega toga. 13"Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe oraè stizat' žeteoca, mastilac grožða sijaèa, kad æe planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime. 14Okrenut æu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit æe gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod. 15Posadit æu ih u zemlju njihovu i nikad se više neæe išèupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.

Obadiah

Chapter 1

1 Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!" 2"Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma. 3Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u peæinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li æe me na zemlju skinuti?' 4Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ meðu zvijezdama, i odande skinut æu te" - rijeè je Jahvina. 5"Doðu li k tebi lupeži il' kradljivci noæni, kako li æeš biti oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi, zar æe i pabirka ostaviti? 6Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena! 7Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!' 8Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve? 9Ratnike tvoje, Temane, užas æe spopasti, i posljednji æe biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj 10i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æeš zasvagda. 11U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuðinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih. 12Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! 13Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj se njegovom propašæu u dan nesreæe njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreæe njegove! 14Ne stoj na raskršæima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!" 15Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago, tvoja æe djela na tvoju glavu pasti. 16"Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez oduška, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije. 17Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe Jakovljev baštiniti svoju baštinu. 18Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit æe ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe ostati" - rijeè je Jahvina. 19Žitelji negepski baštinit æe goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin æe baštiniti Gilead. 20A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih baštinit æe Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit æe gradove negepske. 21Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe nastat' kraljevstvo Jahvino.

Jonah

Chapter 1

1 Rijeè Jahvina doðe Joni, sinu Amitajevu: 2"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloæa njihova popela do mene." 3A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siðe u Jafu i naðe laðu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve. 4Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da æe se laða razbiti. 5Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz laðe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno laðe, legao i zaspao tvrdim snom. 6Zapovjednik laðe pristupi mu i reèe: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda æe nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo." 7Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam doðe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu. 8Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snaðe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?" 9On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju." 10Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to uèinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio. 11Oni ga zapitaše: "Što da uèinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo. 12On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa æe vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme." 13Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih. 14Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga èovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: èiniš kako ti je milo." 15I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti. 16Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i uèiniše zavjete.

Chapter 2

1 Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi ostade Jona u ribljoj utrobi. 2Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. 3On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas. 4Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. 5Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom Hramu tvojem. 6Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, 7siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. 8Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. 9Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. 10A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit æu. Spasenje je od Gospoda." 11Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.

Chapter 3

1 Rijeè Jahvina doðe Joni drugi put: 2"Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što æu ti reæi." 3Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda. 4Jona proðe gradom dan hoda, propovijedajuæi: "Još èetrdeset dana i Niniva æe biti razorena." 5Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najveæega do najmanjega. 6Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. 7Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. 8Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je èinio. 9Tko zna, možda æe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?" 10Bog vidje što su èinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreæe kojom im bijaše zaprijetio i ne uèini.

Chapter 4

1 Joni bi veoma krivo i rasrdi se. 2I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeæi u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrðem i da se nad nesreæom brzo sažališ. 3Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti." 4Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?" 5Jona iziðe iz grada i sjede s istoka gradu; naèini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što æe biti od grada. 6A Jahve Bog uèini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izlijeèi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. 7Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu. 8Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruæ istoèni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reèe: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti." 9Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt." 10Jahve mu reèe: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noæ nikao i u jednu noæ usahnuo. 11A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"

Micah

Chapter 1

1 Rijeè Jahvina, upuæena Miheju Morešeæaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viðenja o Samariji i o Jeruzalemu. 2Èujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja! Gospod Jahve protiv vas æe svjedoèiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! 3Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim. 4Gore se rastapaju pod njegovim koracima i doline rasijedaju kao vosak pred ognjem, kao voda što se razlijeva niz obronak. 5Sve je to za zloèinstvo Jakovljevo i za grijehe doma Izraelova. Koje je zloèinstvo Jakovljevo? Nije li Samarija? Što su uzvišice Judine? Nije li Jeruzalem? 6"Uèinit æu od Samarije kamenu gomilu u polju, ledinu za vinograd. Zavaljat æu kamenje njezino u dolinu, otkrit æu joj temelje. 7Razbit æe se svi njeni kipovi, sva æe joj se plaæa bludnièka ognjem spaliti, raskomadat æu sve njene idole, jer su od bludnièke plaæe nakupljeni, i opet æe postati plaæom bludnièkom." 8"Zato æu zakukati i zaridati, iæi æu gol i bos, zavijat æu kao šakali, urlikat æu kao nojevi. 9Jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotièe Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema! 10Ne objavljujte toga u Gatu, u Akonu nemojte plakati! U Bet Leafri valjajte se u prašini! 11Odlazi sramotno, stanovnice šafirska! Iz svoga grada nije izašla stanovnica saananska! Bet Haesel išèupan je iz temelja, iz svojih èvrstih osnova. 12Kako se može nadati sreæi stanovnica marotska? Jer nesreæa silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih. 13Upregni brze konje u bojna kola, stanovnice lakiška! To je bio poèetak grijeha Kæeri sionske, jer su se u tebi našla zloèinstva Izraelova. 14Zato æeš dati otpusnicu Morešet Gatu, domovi æe akzipski razoèarati kraljeve izraelske. 15Još æu ti dovesti osvajaèa, stanovnice mareška, stiæi æe do Adulama slava Izraelova. 16Èupaj kosu i ostriži se za milom djecom svojom! Postani æelava kao orao lešinar, jer su izgnana daleko od tebe."

Chapter 2

1 Teško onima koji smišljaju nedjelo i snuju zlo na posteljama svojim! Kad svane dan, oni ga izvrše, jer je sila u njihovoj ruci. 2Zažele li polja, otimaju ih, i kuæe, uzimaju ih; èine nasilje èovjeku i kuæi njegovoj, vlasniku i posjedu njegovu. 3Zato ovako govori Jahve: "Evo tome rodu smišljam zlo iz kojega neæete izvuæi vratova, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme. 4U onaj æe vam se dan složiti rugalica, zapjevati tužaljka i reæi: 'Propalo je! Posve smo opustošeni, baština je naroda moga otuðena i nitko da mu je vrati, naša polja podijeljena su odmetniku.' 5Zato neæe biti nikoga tko bi bacio kocku za dio tvoj u zboru Jahvinu." 6"Ne balite!" - bale oni - "Tako se ne bali! Sramota na nas neæe pasti! 7Zar æe biti proklet dom Jakovljev? Zar je Jahve izgubio strpljivost? Zar on tako postupa? Nisu li rijeèi njegove ugodne Izraelu, narodu njegovu?" 8Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu. Èovjeku nezazornu vi otimate kabanicu, onome koji bez straha putuje ratne strahote dosuðujete. 9Vi izgonite žene moga naroda iz njihovih milih domova; djeci njihovoj zauvijek oduzimate slavu koju sam im dao: 10"Ustanite, idite! Ovo nije poèivalište! Zbog neèistoæe teško vas uže svezalo." 11Kad bi mogao biti nadahnut èovjek koji izmišlja ovu opsjenu: "Prorokujem ti vino i piæe", on bi bio prorok narodu ovome. 12Svega æu te sabrati, Jakove, sakupit æu Ostatak Izraelov! Smjestit æu ih zajedno kao ovce u toru, kao stado na paši - neæe se bojati nikoga. 13Pred njima stupa rušilac: oni æe se porušiti i uæi, kroz vrata æe proæi i izaæi; pred njima æe iæi njihov kralj, Jahve æe biti na èelu.

Chapter 3

1 Potom rekoh: "Èujte sada, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova! Nije li na vama da znate što je pravo? Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo! 2Vi ljudima derete kožu s tijela i meso s kosti njihovih. 3Oni proždiru tijelo moga naroda i deru mu kožu, lome kosti. Oni ih komadaju kao u loncu, kao meso u punom kotlu! 4Zato, oni æe Jahvu zazivati, a on im neæe odgovoriti. Sakrit æe, u ono vrijeme, lice od njih zbog zloèina koje su poèinili." 5Ovako govori Jahve protiv prorokÄa koji moj narod zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. 6Zato æete imati noæ mjesto vaših viðenja i tminu mjesto proricanja. Zaæi æe sunce tim prorocima i dan æe za njih pomrèati. 7Tada æe se posramiti vidovnjaci i zblaniti vraèari. Svi æe oni pokriti gubice, jer odgovora Božjeg neæe biti. 8Ali ja sam pun snage i duha Jahvina, pun pravde i jakosti da objavim Jakovu opaèinu njegovu, Izraelu njegov grijeh. 9Èujte dakle ovo, glavari kuæe Jakovljeve, suci doma Izraelova, vi kojima se pravda gadi te izvræete sve što je ispravno! 10Vi koji gradite Sion u krvi i Jeruzalem u zloèinu! 11Glavari njegovi sude prema mitu, sveæenici njegovi pouèavaju radi zarade, proroci njegovi bale za novac. A na Jahvu se oni pozivaju i govore: 'Nije li Jahve u našoj sredini? Neæe na nas zlo navaliti.' 12Poradi vas i vaše krivnje Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma prekrit æe šuma."

Chapter 4

1 Dogodit æe se na kraju danÄa: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. 2K njoj æe se stjecat svi narodi, nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na goru Jahvinu, u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèit' svojim putovima, i hodit æemo stazama njegovim. Jer æe sa Siona Zakon izaæi, rijeè Jahvina iz Jeruzalema." 3On æe upravljati mnogim puèanstvima i bit æe sudac moænim narodima. Svoje æe maèeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove. Narod na narod neæe maèa dizati niti æe se više za rat vježbati. 4Svaki æe mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga neæe plašiti. To rekoše usta Jahve nad Vojskama. 5Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega, a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega, uvijek i dovijeka. 6"U onaj dan - rijeè je Jahvina - sabrat æu hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo uèinio. 7Od hromih æu Ostatak uèiniti, moæan narod od onih što su izgnani." Tada æe Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka. 8I ti Kulo stadÄa, Ofele Kæeri sionske, opet æe se tebi vratiti prijašnja vlast, kraljevstvo Kæeri jeruzalemske. 9Zašto sada kukaš kuknjavom? Nema li kralja u tebi? Zar su savjetnici tvoji propali da te obuzimlju bolovi kao porodilju? 10Savijaj se od boli i krièi, Kæeri sionska, kao žena koja poraða, jer æeš sada iz grada iziæi i stanovati na polju. Do Babilona ti æeš otiæi, ondje æeš se osloboditi, ondje æe te Jahve otkupiti iz šaka tvojih dušmana. 11A sada se mnogi narodi protivu tebe sabraše. Oni govore: "Neka se obešèasti, neka se naše oèi nasite Siona!" 12Ali zamisli Jahvine oni ne znaju i ne razumiju namjere njegove: kao snoplje na gumnu on ih je sabrao. 13Ustani! Ovrši žito, Kæeri sionska, jer ti pravim gvozden rog i mjedena kopita. I satrt æeš mnoge narode; zavjetovat æeš Jahvi blago njihovo i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje. 14Utvrdi se sada, Tvrðavo! Opkoljeni smo i opsjednuti, palicom po licu udaraju Suca Izraelova.

Chapter 5

1 A ti, Betleheme Efrato, najmanji meðu kneževstvima Judinim, iz tebe æe mi izaæi onaj koji æe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeènih vremena. 2Zato æe ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada æe se Ostatak njegove braæe vratiti djeci Izraelovoj. 3On æe se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, velièanstvom imena Boga svojega. Oni æe u miru živjeti, jer æe on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih. 4On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podiæi æemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova. 5Zemlju asirsku oni æe maèem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on æe nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo. 6Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne èeka na èovjeka niti išèekuje sina èovjeèjeg. 7Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao lav meðu šumskim zvijerima, kao laviæ meðu ovèjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi. 8Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit æe zatrti! 9"U onaj dan - rijeè je Jahvina - potamanit æu sve tvoje konje, uništiti tvoja bojna kola; 10razorit æu po tvojoj zemlji svako naselje, porušiti sve tvoje tvrde gradove. 11Zatrt æu iz tvoje ruke bajanje, vraèara više neæeš imati; 12i zatrt æu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se više neæeš klanjati pred djelom ruku svojih. 13Iskorijenit æu ašere iz tebe i razorit æu tvoje gradove. 14U gnjevu, u bijesu, izvršit æu osvetu na narodima koji nisu slušali."

Chapter 6

1 Èujte, dakle, rijeè koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi èuju tvoj glas!" 2Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, èujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parnièi s Izraelom: 3"Narode moj, što sam ti uèinio? Èime sam te zamorio? Odgovori mi. 4Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuæe ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. 5Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina." 6"S èime æu doæi pred Jahvu, hoæu li pasti nièice pred Bogom Svevišnjim? Hoæu li doæi preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine? 7Hoæe li mu biti mile tisuæe ovnova, tisuæe tisuæa potokÄa ulja? Treba li prinijeti sina prvoroðenog zbog svoga zloèina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poèinio?" 8"Objavljeno ti je, èovjeèe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo èiniti pravicu, milosrðe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi." 9Jahvin glas vièe gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski! 10Zar mogu podnositi krivo steèeno blago i patvorenu efu prokletu? 11Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vreæom krivotvorenih utega? 12Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima! 13Zato sam te i ja poèeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih. 14Jest æeš, a neæeš se nasititi, gladan æeš ostati; stavljat æeš na stranu, a ništa neæeš saèuvati; ako što i saèuvaš, ja æu maèu predati. 15Sijat æeš, ali neæeš žeti; tijestit æeš maslinu, a ulja neæe biti; gazit æeš mošt, a vina neæeš piti. 16Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: uèinit æu od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."

Chapter 7

1 Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim! 2Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja. 3Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje. 4I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove. 5Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš. 6Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin. 7A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati. 8Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat æu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja. 8Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? 9Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu. 10Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.

11Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice! 12Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore. 13Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih. 14Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane! 15Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa! 16Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti. 17Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom. 19Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše! 20Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

Nahum

Chapter 1

1 Proroèanstvo nad Ninivom. Knjiga viðenja Nahuma Elkošanina. 2Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osveæuje, gospodar srdžbe! Jahve se osveæuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje. 3Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moæi. Ne, Jahve neæe pustiti krivca nekažnjena. U vihoru i oluji put je njegov, oblaci su prašina koju podižu njegovi koraci. 4Prijeti moru i isušuje ga, presušuje sve rijeke. ...Bašan i Karmel uvenuli su, povenuli su pupoljci Libana! 5Pred njim se gore potresaju, bregovi se ljuljaju, zemlja se pod njim provaljuje, krug zemaljski i sve što na njem stanuje. 6Tko može izdržati pred bijesom njegovim? Tko æe odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom? Jarost se njegova kao vatra izlijeva i litice se pred njim kidaju. 7Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one koji se njemu utjeèu 8kada potopne vode poplave. Uništit æe one koji se protiv njega podižu, progonit æe svoje dušmane u najmrkliji mrak. 9Što vi snujete protiv Jahve? On uništava do kraja; nevolja se neæe dva puta podiæi. 10Kao trnovita šikara i kao pijanci na pijanki, k'o suha slama bit æe potpuno smlavljeni. 11Iz tebe je potekao onaj koji snuje zlo protiv Jahve, savjetnik Belijala. 12Jahve ovako govori: "Neka su spremni, neka mnogobrojni, bit æe pokošeni, uništeni. Ako sam te ponizio, neæu te odsada ponižavati. 13A sada, razbit æu jaram koji te steže, raskidat æu tvoje okove." 14Protiv tebe Jahve nareðuje: "Neæe više biti roda tvoga imena, iz hrama tvojih bogova istrijebit æu likove rezane i livene, a od tvog groba ruglo æu uèiniti."

Chapter 2

1 Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal više neæe prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt. 2Protiv tebe dolazi rušitelj. Postavi stražu na bedeme, gledaj na put, opaši bedra, saberi sve svoje snage. 3Da, Jahve æe obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljaèkaši ih opljaèkali, mladice im potrli. 4Štitovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista èelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju. 5Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruæe; kao munje, samo sijevaju. 6Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, veæ je zaklon postavljen. 7Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palaèi. 8Podižu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju. 9Niniva je nabujalo jezero, oni bježe pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreæe. 10"Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti! 11Pljaèkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela. 12Gdje je skrovište lavovima i log laviæima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi mališani; plašio ih nitko nije. 13Lav je grabio za svoje laviæe, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovišta lovinom. 14"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit æu u dim tvoja bojna kola, maè æe poklati tvoje laviæe. Istrijebit æu sa zemlje tvoja pljaèkanja, i neæe se više èuti povik tvojih glasnika."

Chapter 3

1 Teško gradu krvnièkom, pun je laži, prepun grabeža, s pljaèkanjem on ne prestaje! 2Slušajte! Pucaju bièem! Slušajte! Štropot toèkova! Konji upropanj, kola poskakuju. 3Konjanici u stremenu, maèevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotièe! 4Eto plaæe za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte èarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim èaranjima. 5"Evo me! Tebi!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut æu skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat æu narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. 6Bacit æu na tebe smeæe, osramotit æu te, izložiti na stup sramote. 7Svaki koji te vidi, bježat æe od tebe. Reæi æe: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je može požaliti? Gdje joj naæi tješitelje?" 8Jesi li tvrða od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziðe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. 9Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoænici. 10A i ona je otišla u progonstvo, morala je iæi u sužanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskršæima; za ugledne ljude njezine bacali su ždrijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. 11Tako æeš i ti biti slomljena, bit æeš svladana; tako æeš i ti morati tražiti utoèište pred dušmaninom. 12Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih želi jesti. 13Gledaj svoj narod: sve je žensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje širom se otvaraju neprijatelju; oganj je sažgao tvoje prijevornice. 14Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnjeèi blato, gazi ilovaèu, uzmi kalup za opeku. 15A ipak æe te oganj sažeæi i maè potamaniti. Namnoži se kao kukci, namnoži se kao skakavci; 16[16a] umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu, 17[17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilašca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. 18Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj raspršio po gorama, nitko ga više ne može sakupiti. 19Tvojoj rani nema lijeka! Neizljeèiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju plješæu tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjeæao na sebi tvoju okrutnost?

Habakkuk

Chapter 1

1 Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. 2Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? 3Zašto mi nepravdu iznosiš pred oèi, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! 4Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno.

5Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u vaše dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa. 6Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuða. 7On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. 8Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. 9Svi æe doæi rad' grabeža, lica im žegu k'o istoèni vjetar, grabe roblje kao pijesak! 10Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. 11Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

12Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveèe moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. 13Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne možeš motriti tlaèenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? 14Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! 15On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mrežom, preðom ih skuplja i tako se raduje i likuje. 16Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. 17Valja li, dakle, da neprestano poteže maè i kolje narod nemilice?

Chapter 2

1 Stat æu na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što æe mi reæi, kako odgovorit na moje tužbe. 2Tada Jahve odgovori i reèe: "Zapiši viðenje, ureži ga na ploèice, da ga èitaè lako èita." 3Jer ovo je viðenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, èekaj, jer odista æe doæi i neæe zakasniti! 4Gle: propada onaj èija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. 5Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može poèinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! 6Zar mu se neæe svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reæi æe: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle æe?) i optereæuje se zalogama! 7Neæe li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neæe li se probuditi ljuti tvoji tlaèitelji? Tada æeš im plijen biti! 8Jer si opljaèkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljaèkat æe tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. 9Jao onom tko otimaèinu zgræe nepravednu kuæi svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! 10Nanese sramotu kuæi svojoj: zatiruæi mnoga plemena, griješiš protiv sebe. 11Jer iz samih zidova kamen krièi, a krovna mu greda odgovara. 12Jao onom tko grad diže krvlju i tvrðavu zasnuje na nepravdi! 13Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muèe? 14Jer æe se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. 15Jao onom tko bližnjeg navodi na piæe, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! 16Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! 17Nasilje nad Libanonom tebe æe prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. 18Èemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Èemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuæ' nijeme kipove? 19Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optoèen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. 20Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

Chapter 3

1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na naèin tužbalice. 2Jahve, èuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! 3Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Velièanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. 4Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. 5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. 6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršæu narodi. Tad se raspadoše vjeène planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vjeènosti. 7Prestrašene vidjeh kušanske šatore, èadore što dršæu u zemlji midjanskoj. 8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjednièkim bojnim kolima? 9Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, 10planine dršæu kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. 11Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. 12Jarosno po zemlji koraèaš, srdito gaziš narode. 13Iziðe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuæe bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. 14Kopljima si izbo voðu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošæu satru, kao da æe potajice proždrijet' ubogoga. 15Gaziš po moru s konjima svojim, po puèini silnih voda! 16Èuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Poèinut æu kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. 17Jer smokvino drvo neæe više cvasti niti æe na lozi biti ploda, maslina æe uskratiti rod, polja neæe donijeti hrane, ovaca æe nestati iz tora, u oborima neæe biti ni goveda. 18Ali ja æu se radovati u Jahvi i kliktat æu u Bogu, svojem Spasitelju. 19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovoði. Na žièanim glazbalima.

Zephaniah

Chapter 1

1 Rijeè Jahvina upuæena Sefaniji, sinu Kušija, sina Gedalijina, sina Amarjina, sina Ezekijina, u vrijeme Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga. 2"Da, sve æu zbrisati s lica zemlje" - rijeè je Jahvina! 3"Izbrisat æu ljude i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske, uèinit æu da padnu bezbožnici, istrijebit æu ljude s lica zemlje" - rijeè je Jahvina! 4"Podignut æu ruku na Judu i na sve stanovnike Jeruzalema i istrijebit æu iz ovoga mjesta ostatak Baalov, ime služitelja idolskih sa sveæenicima njegovim; 5one koji se klanjaju na krovovima vojsci nebeskoj, one koji se klanjaju pred Jahvom a zaklinju se Milkomom; 6one koji su se odmetnuli od Jahve, koji ne traže Jahvu i nimalo za nj ne mare." 7Tišina pred Jahvom Gospodom, jer je dan Jahvin blizu! Da, Jahve je prigotovio žrtvu, posvetio je svoje uzvanike. 8"U dan žrtve Jahvine, kaznit æu knezove, sinove kraljeve, i sve koji se oblaèe na naèin tuðinski. 9Kaznit æu u taj dan sve koji preko praga poskakuju, koji Dom Gospodara svojega pune nasiljem i prijevarom." 10"U onaj dan" - rijeè je Jahvina - "vapaj æe se podiæi od Ribljih vrata, urlici iz novog dijela grada, silna lomljavina sa brežuljaka. 11Kukajte, stanovnici makteški, jer je satrt sav narod kanaanski, zbrisani su svi mjeraèi srebra. 12I u to vrijeme pretražit æu Jeruzalem sa zubljama i pohodit æu kaznom ljude koji miruju na svojoj vinskoj droždini i u svom srcu govore: 'Jahve ne može uèiniti ni dobro ni zlo.'" 13Blago njihovo bit æe prepušteno pljaèki, njihove kuæe pustošenju. Oni su gradili kuæe - neæe u njima stanovati; sadili su vinograde - iz njih vina neæe piti. 14Blizu je dan Jahvin, veliki! Blizu je i žurno dolazi! Gorak je glas dana Jahvina: tada æe i junak zajaukati. 15Dan gnjeva, onaj dan! Dan tjeskobe i nevolje! Dan užasa i pustošenja! Dan pomrèine i naoblake! Dan tmina i magluština! 16Dan trubljavine i bojne vike na gradove utvrðene i na visoka kruništa. 17"Prepustit æu ljude nevoljama i vrludat æe kao slijepci (jer su protiv Jahve sagriješili), krv æe se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit æe baèena kao smeæe. 18Ni njihovo srebro ni njihovo zlato neæe ih spasiti." U dan gnjeva Jahvina oganj njegove revnosti svu æe zemlju sažeæi. Jer on æe uništiti, zatrti sve stanovnike zemlje.

Chapter 2

1 Saberite se, skupite, narode bestidni 2prije nego budete izgnani kao pljeva koja se u dan rasprši, prije nego stigne na vas plamen i gnjev Jahvin, prije nego stigne na vas dan gnjeva Jahvina. 3Tražite Jahvu, svi skromni na zemlji, svi koji izvršavate odredbe njegove! Tražite pravdu, tražite poniznost: vi æete možda biti zaštiæeni u dan gnjeva Jahvina. 4Da, Gaza æe postati pustinja, Aškelon pustoš. Ašdod u puklo podne bit æe izgnan, Ekron iz temelja išèupan. 5Teško stanovnicima obale morske, narodu kretskome! Evo rijeèi Jahvine protivu vas: "Ja æu te poniziti, zemljo Filistejaca, uništit æu te, istrijebit æu sve tvoje stanovnike! 6I postat æeš ispaša, pasište pastirsko i ograda za stado." 7I taj kraj pripast æe u dio Ostatku doma Judina; tu æe oni izvoditi blago na pašu; uveèer se odmarati u kuæama aškelonskim, jer æe ih pohoditi Jahve, Bog njihov, i on æe promijeniti sudbinu njihovu. 8Èuo sam uvredu Moabovu i podrugivanja sinova Amonovih kad su vrijeðali moj narod i ponosili se zemljištem svojim. 9"Zato, života mi moga!" - rijeè je Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova: "Moab æe postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: polje obraslo koprivom, hrpa soli pustoš dovijeka. Ostatak moga naroda oplijenit æe ih, preostatak moga naroda zaposjest æe ih." 10To æe biti cijena za njihovu oholost jer su se uznosili i rugali narodu Jahve nad Vojskama. 11Za njih æe Jahve biti strašan: kad uništi sve bogove zemaljske, pred njim æe se pokloniti - svaki na svojoj zemlji - svi otoci naroda. 12I vi, Etiopljani: "Vi æete biti probijeni mojim maèem." 13Zatim æe svoju ruku diæi protiv Sjevera i razrušit æe zemlju asirsku, od Ninive æe pustoš uèiniti, suhu pustoš kao pustinja. 14Usred nje æe stado ležati, zvijeri svakojake; èaplje i pelikani poèivat æe noæu na glavicama stupova, sova æe hukati na prozoru, gavran graktati na pragu. 15To li je veseli grad koji je stolovao u miru, koji je u svom srcu govorio: "Ja, i jedino ja!" Gledaj! Postade razvalina, brlog zvjerinji! Svi koji pokraj njega prolaze zvižde i mašu rukama.

Chapter 3

1 Teško nepokornom, okaljanom, nasilnièkom gradu! 2On nikada nije èuo poziva, nikada nije prihvatio pouku; Jahvi on se nikada nije povjerio; svome Bogu nije se nikada približio. 3Njegovi su knezovi usred njega - lavovi koji rièu; njegovi su suci - vuci veèernji koji do jutra nisu kosti glodali; 4proroci su njegovi - razmetljivci, puki lažljivci, sveæenici njegovi skvrne Svetište, krše Zakon. 5Usred njega, Jahve je pravedan - on ne èini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje; ali bezbožnik srama ne poznaje. 6"Uništio sam narode, razorena su kruništa kula njihovih, poharao sam njihove ulice: nema više prolaznika! Razoreni su njihovi gradovi: nema ljudi, nema stanovnika! 7Govorio sam: 'Ti æeš se mene ipak bojati, prigrlit æeš pouku; u njihovim oèima ne mogu nestati toliki moji pohodi.' Ali ne! - oni su žurno pokvarili sva djela svoja. 8Zato mene èekajte - rijeè je Jahvina - do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorèinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit æe sva zemlja sažgana. 9Dat æu narodima èiste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i služiti mu jednodušno. 10S druge obale rijeka etiopskih prinosit æe mi žrtvene darove moji štovaoci. 11U onaj dan neæeš se sramiti svih svojih nedjela koja si protiv mene poèinio, jer æu ukloniti iz tebe tvoje ohole hvalisavce; i neæeš se više šepiriti na Svetoj gori mojoj, 12jer æu pustiti da u tebi opstane samo skroman i èedan narod, i u imenu Jahvinu tražit æe okrilje 13Ostatak Izraelov. Oni neæe više èiniti nepravdu, neæe više govoriti laži; u njihovim ustima neæe se više naæi jezik prijevarni. Moæi æe pasti i odmarati se, i nitko im neæe smetati." 14Klikæi od radosti, Kæeri sionska, vièi od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kæeri jeruzalemska! 15Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Jahve, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla! 16U onaj dan reæi æe se Jeruzalemu: "Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! 17Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On æe se radovati tebi pun veselja, obnovit æe ti svoju ljubav, kliktat æe nad tobom radosno 18kao u dan sveèani. Odvratio sam od tebe nevolju da na sebi više ne nosiš sramotu. 19Evo svladavam sve tvoje tlaèitelje. U ono vrijeme izbavit æu sve hrome, sabrat æu prognane, pribavit im hvalu i diku po svoj zemlji gdje ih sramota bijaše dopala. 20U ono vrijeme ja æu vas dovesti, u ono vrijeme ja æu vas sabrati! Tada æu vam dati hvalu i diku meðu narodima zemlje, kad okrenem vašu sudbinu pred vašim oèima" - govori Jahve.

Haggai

Chapter 1

1 Druge godine kralja Darija, šestoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku: 2"Ovako govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' 3Zato je došla rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: 4A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kuæama, dok je ovaj Dom razvaljen. 5I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove! 6Sijete mnogo, malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne možete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zaraðuje plaæu, a stavlja je u prodrt tobolac!" 7Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove! 8Idite na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit æe mi to milo i proslavit æu se" - govori Jahve. 9"Nadaste se obilju, a gle, malo je; što dovezete kuæi, ja otpuhnem. A zašto?" - rijeè je Jahve nad Vojskama. "Zato što je Dom moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. 10Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. 11Ja dozvah sušu na zemlju i gore, na žito i vino, na ulje i na sve što zemlja raða, na ljude i stoku i na svaki trudno steèen plod." 12A Zerubabel, sin Šealtielov, i Jošua, sin Josadakov, veliki sveæenik, i sav ostali narod poslušaše glas Jahve, Boga svojega, i rijeèi proroka Hagaja u onome radi èega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve. 13Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako reèe narodu: "Ja sam s vama" - rijeè je Jahvina. - 14Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i duh Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni doðoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega. 15Bijaše to dvadeset i èetvrtoga dana šestog mjeseca.

Chapter 2

1 Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset i prvoga dana u mjesecu, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: 2"Reci ovako Zerubabelu, sinu Šealtielovu, namjesniku judejskom, i Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku, i ostalom narodu: 3'Ima li još koga meðu vama koji vidje ovaj Dom u njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema onome, nije li to k'o ništa u vašim oèima? 4Budi, dakle, junak, Zerubabele - rijeè je Jahvina - budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki sveæenièe! Budi junak, narode sve zemlje - rijeè je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! - rijeè je Jahve nad Vojskama! 5Po obeæanju što ga vama dadoh kad izaðoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje. Ne bojte se!' 6Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja æu potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. 7Potrest æu sve narode da doðe blago svih naroda, i slavom æu napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama. 8'Moje je zlato, moje je srebro' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 9'Slava ovoga drugog Doma bit æe veæa nego prvoga' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom æu mjestu dati mir' - rijeè je Jahve nad Vojskama." 10Dvadeset i èetvrtoga dana devetoga mjeseca, druge godine kralja Darija, doðe rijeè Jahvina preko proroka Hagaja: 11Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj sveæenike što kaže Zakon i reci: 12'Kad bi tko u skutu svoje haljine nosio posveæeno meso, ili bi se skutom dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to postalo sveto?'" Sveæenici odgovoriše: "Ne!" 13Hagaj dalje upita: "Kad bi netko koji se oneèistio dodirnuvši mrtvaca dotakao nešto od onoga, bi li to postalo neèisto?" Sveæenici odgovoriše: "Bilo bi neèisto." 14Onda Hagaj ovako reèe: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod preda mnom - rijeè je Jahvina - takvo je svako djelo ruku njihovih, i sve što ovdje prinose: sve je neèisto!" 15"A sada, promislite u srcu, od današnjega dana unapredak: Prije negoli se poèe stavljati kamen na kamen u Jahvinu Svetištu, 16kakvi ono bijaste? Dolažaste hrpi od dvadeset mjerica, a bješe ih samo deset! Dolažaste kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bješe ih samo dvadeset! 17Udarao sam snijeæu, medljikom i grÓadom svako djelo vaših ruku, ali nikoga nema k meni" - rijeè je Jahvina. 18"Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak - od dvadeset i èetvrtoga dana devetoga mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro 19ima li još žita u žitnici? Ni vinova loza ni smokva, ni mogranj ni maslina nisu raðali! Al' od ovog dana ja æu blagosloviti." 20Dvadeset i èetvrtoga dana istoga mjeseca doðe rijeè Jahvina Hagaju drugi put: 21"Reci ovako Zerubabelu, namjesniku judejskom: 'Ja æu potresti nebesa i zemlju! 22Oborit æu prijestolja kraljevstvima i uništit æu moæ kraljevima naroda. Prevrnut æu bojna kola i one na njima, konji i konjanici njihovi bit æe oboreni, past æe od maèa brata svojega.'" 23"Toga dana" - rijeè je Jahve nad Vojskama - "uzet æu te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja" - rijeè je Jahvina - "i stavit æu te kao peèatnjak, jer tebe izabrah" - rijeè je Jahve nad Vojskama.

Zechariah

Chapter 1

1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 2"Jahve se teško razgnjevio na oce vaše! 3Zatim im reci: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja æu se vratiti vama' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 4'Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.' Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene' - govori Jahve. 5Gdje su sad oci vaši? Zar æe dovijeka živjeti proroci? 6Ali moje rijeèi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: 'Jahve nad Vojskama uèinio je s nama kako bijaše namislio uèiniti prema našim putovima i našim djelima.'" 7Dvadeset i èetvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec Šebat, druge godine Darijeve, doðe rijeè Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu. 8Imao sam noæu viðenje. Gle, na riðanu èovjek jaše meðu mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riði, smeði i bijeli. 9Upitah: "Koji su ovi, gospodaru?" Anðeo koji je sa mnom govorio reèe mi: "Ja æu ti pokazati koji su." 10Èovjek koji stajaše meðu mirtama odgovori: "Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju." 11Oni se obratiše anðelu Jahvinu, koji stajaše meðu mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja poèiva i miruje." 12Tada progovori anðeo Jahvin i reèe: "Jahve nad Vojskama, kada æeš se veæ jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se veæ sedamdeset godina ljuto srdiš?" 13A Jahve anðelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim rijeèima. 14I anðeo koji je govorio sa mnom reèe mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, 15a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeðoše mjeru.' 16Zato ovako govori Jahve: 'Vraæam se Jeruzalemu s milosrðem; opet æe u njemu sagraditi Dom moj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'i opet æe se u Jeruzalemu protezati uže mjeraèko.' 17I ovo poruèi: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Moji æe se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve æe utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.'"

Chapter 2

1 Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èetiri roga. 2Upitah anðela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem." 3Onda mi Jahve pokaza èetiri kovaèa. 4A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuðuje diæi glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli." 5Podigoh oèi i vidjeh. I gle: èovjek, a u ruci mu mjeraèko uže. 6Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug." 7I gle, anðeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomièno, a drugi mu iziðe u susret 8i reèe mu: "Trèi, reci onome mladiæu ovako: Jeruzalem æe biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji æe biti u njemu. 9A ja æu mu - rijeè je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega." 10"Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - rijeè je Jahvina - "jer u sva èetiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - rijeè je Jahvina! 11"Hej, Sione, koji živiš kod kæeri babilonske, spasi se!" 12Ovako govori Jahve nad Vojskama, èija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljaèkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. 13Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat æete tako da me posla Jahve nad Vojskama! 14"Klièi i raduj se, kæeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - rijeè je Jahvina. 15U onaj dan mnogi æe narodi uz Jahvu prionuti i bit æe narod moj, a ja æu prebivati usred tebe." Znat æeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama. 16I Judeja æe biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on æe opet izabrati Jeruzalem. 17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega!

Chapter 3

1 Potom mi pokaza Jošuu, velikog sveæenika, koji stajaše pred anðelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. 2Anðeo Jahvin reèe Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuèena?" 3A Jošua bijaše obuèen u prljave haljine dok stajaše pred anðelom Jahvinim. 4Anðeo se obrati onima koji pred njim stajahu i reèe im: "Skinite s njega te prljave haljine!" I reèe mu: "Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!" 5I nastavi: "Stavite mu èist povez oko glave!" Oni mu staviše èist povez oko glave i odjenuše ga u dragocjene haljine u nazoènosti anðelovoj. 6I anðeo Jahvin upozori Jošuu: 7"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba, ti æeš biti upravitelj u Domu mojemu, èuvat æeš moja predvorja i dat æu ti pristup meðu one koji ondje stoje. 8Poslušaj, dakle, Jošua, veliki sveæenièe, ti i drugovi tvoji koji su oko tebe, jer vi ste ljudi znamenja! Evo, ja æu dovesti Izdanak, Slugu svojega, i uklonit æu opaèinu ove zemlje u jedan dan. 9Jer evo kamena koji stavljam pred Jošuu: na tom je kamenu sedam oèiju i u nj æu urezati natpis' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 10'U dan onaj' - rijeè je Jahve nad Vojskama - 'pozivat æete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu.'"

Chapter 4

1 Anðeo koji je govorio sa mnom vrati se tad i probudi me kao èovjeka koji se oda sna budi. 2"Što vidiš?" - upita. Ja odgovorih: "Vidim, evo, svijeænjak, sav od zlata, s posudom za ulje vrh njega; i sedam je žižaka na svijeænjaku, sa sedam lijevaka za sedam žižaka što su na njemu. 3Dvije su masline kraj njega, jedna njemu zdesna, druga slijeva." 4Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" 5Anðeo koji je govorio sa mnom odgovori mi: "Zar ne znaš što je to?" Ja rekoh: "Ne, gospodaru." 6[6a] On mi tad odgovori ovako: [6b]Evo rijeèi Jahvine Zerubabelu: "Ne silom niti snagom, veæ duhom mojim!" - rijeè je Jahve nad Vojskama. 7Što si ti, goro velika? Pred Zreubabelom postaješ ravnica! On æe izvuæi krunišni kamen uz poklike: "Hvala! Hvala za njega!" 8Doðe mi potom rijeè Jahvina: 9Zerubabelove su ruke ovaj Dom utemeljile, njegove æe ga ruke završiti. I vi æete znati da me k vama poslao Jahve nad Vojskama. 10[10a] Jer, tko je prezreo dan skromnih poèetaka? Radovat æe se kad vide olovni visak u ruci Zerubabelovoj. [10b] "Ovih sedam oèi su Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji." 11Tad progovorih i zapitah ga: "Što su one dvije masline desno i lijevo od svijeænjaka?" 12Progovorih opet i upitah ga: "Što su one dvije maslinove granèice koje kroz dvije zlatne cijevi dolijevaju ulje?" 13On mi odgovori: "Zar ne znaš što je to?" Odvratih: "Ne, gospodaru!" 14On reèe: "To su dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje."

Chapter 5

1 Podigoh opet oèi i vidjeh: leti svitak knjige. 2Anðeo me upita: "Što vidiš?" Odgovorih: "Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset." 3On mi tad reèe: "To je prokletstvo koje æe zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit æe po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit æe po njem odavde protjeran. 4Ja æu ga izvesti - rijeè je Jahve nad Vojskama - da uðe u kuæu lupežu i u kuæu onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuæe i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem." 5Anðeo koji je govorio sa mnom iziðe i reèe mi: "Podigni oèi i pogledaj što se to pojavljuje." 6Ja ga upitah: "Što je to?" On reèe: "To se pojavljuje efa." I nastavi: "To je opæa pokvarenost na zemlji." 7I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. 8On reèe: "To je zloæa." I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. 9Podigavši oèi, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu izmeðu zemlje i neba. 10Upitah tad anðela koji je govorio sa mnom: "Kamo odnose efu?" 11On mi odgovori: "Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje æe je postaviti."

Chapter 6

1 I podigoh oèi i vidjeh: gle, èetvera bojna kola izlaze izmeðu dviju gora; a gore bijahu od mjedi. 2U prvim kolima bijahu riði konji; u drugim kolima crni konji; 3u treæim kolima bijeli konji, a u èetvrtim kolima konji šareni. 4Obratih se anðelu koji je govorio sa mnom i upitah ga: "Što je to, gospodaru?" 5Anðeo mi odgovori ovako: "Ti kreæu u èetiri vjetra nebeska pošto su stajali pred Gospodarem sve zemlje. 6Riðani kreæu u zemlju istoènu; vranci u zemlju sjevernu; bijelci kreæu u zemlju zapadnu, a šarci kreæu u zemlju južnu." 7Krepko oni stupaju, nestrpljivi da obiðu zemlju. On im reèe: "Idite, obiðite zemlju!" I oni krenuše obilaziti zemljom. 8On me zovnu i reèe mi: "Vidi, oni koji su krenuli u sjevernu zemlju umirit æe gnjev moj u zemlji sjevernoj." 9I doðe mi rijeè Jahvina: 10"Uzmi prinose od izgnanika - od Heldaja, Tobije i Jedaje - i poði danas i uði u dom Jošije, sina Sefanijina, koji je došao iz Babilona. 11Uzmi srebra i zlata, naèini krunu i stavi na glavu Jošui, sinu Josadakovu, velikom sveæeniku. 12I reci mu: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo èovjeka komu je ime Izdanak; ispod njega æe proklijati i on æe sazdati Svetište Jahvino. 13On æe sazdati Svetište Jahvino i proslaviti se. On æe sjediti i vladati na prijestolju. A do njega æe na prijestolju biti sveæenik. Sklad savršen bit æe meðu njima. 14A kruna neka ostane u Jahvinu Svetištu za spomen Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, sinu Sefanijinu. 15I oni koji su daleko doæi æe i sazdat æe Svetište Jahvino. Znat æete tako da me Jahve nad Vojskama k vama poslao.' To æe se zbiti ako zaista poslušate glas Jahve, Boga svojega."

Chapter 7

1 Èetvrte godine kralja Darija, èetvrtoga dana devetoga mjeseca, Kisleva, doðe rijeè Jahvina Zahariji. 2Betel je naime poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino 3i da pitaju sveæenike u Domu Jahve nad Vojskama i proroke: "Hoæemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što èinimo veæ tolike godine?" 4Tada mi doðe rijeè Jahve nad Vojskama: "Reci svemu puku zemlje i sveæenicima: 5'Kad postite i narièete petoga i sedmoga mjeseca veæ sedamdeset godina, zar meni postite? 6A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? 7Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napuèen Negeb i Šefela?'" 8Rijeè Jahvina doðe Zahariji: 9"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. 10Ne tlaèite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.' 11Ali oni ne htjedoše poslušati, veæ prkosno okrenuše leða; zatisnuše uši da ne bi èuli; 12otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi èuli Zakon i rijeèi koje im je slao Jahve nad Vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad Vojskama silno se tad razgnjevi. 13I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao - rijeè je Jahve nad Vojskama. 14I razmeo sam ih meðu sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bi opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraæao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!"

Chapter 8

1 I doðe mi rijeè Jahvina: 2"Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ljubavlju ljubomornom za Sion izgaram i gnjevom velikim plamtim za nj! Vraæam se u Sion, prebivati hoæu sred Jeruzalema.' 3Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Jeruzalem æe se zvati Gradom vjernosti i Gorom Jahve nad Vojskama, Gorom svetosti.' 4Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Starci i starice opet æe posjedati po trgovima jeruzalemskim, svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike. 5A gradski æe se trgovi ispuniti djeèacima i djevojèicama koji æe se igrati na njegovim trgovima.' 6Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Ako to bude èudo u oèima Ostatka u dane one, zar æe to biti èudo i u mojim oèima' - rijeè je Jahve nad Vojskama. 7Ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Evo spasit æu svoj narod iz zemlje istoène i iz zemlje sunèanog zapada. 8Ja æu ih dovesti da se nastane usred Jeruzalema. I bit æe mi narod a ja æu im biti Bog u vjernosti i pravdi.' 9Ovako Govori Jahve nad Vojskama: 'Neka ojaèaju ruke vama koji ovih dana slušate rijeèi ove iz usta proroka koji prorokuje od dana kada bjehu položeni temelji Domu Jahve nad Vojskama da bi se opet sagradilo Svetište. 10Jer, prije ovih dana ne bijaše nadnice za èovjeka niti nadnice za živinèe; niti bijaše mira od neprijatelja onome koji je izlazio ni onome koji je dolazio; puštao sam ljude jedne protiv drugih. 11Ali sada, neæu biti prema Ostatku ovog naroda kao minulih dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - 12nego æu posijati mir: loza æe roditi grožðem, zemlja æe davati usjeve, a nebo æe davati rosu svoju. Sve æu to dati Ostatku ovoga naroda. 13I kao što bijaste prokletstvo meðu narodima, dome Judin i dome Izraelov, tako æu vas spasiti da budete blagoslovom! Ne bojte se, nek' vam jake budu ruke!' 14Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Kao što bijah namislio unesreæiti vas kada su me razgnjevili oci vaši - govori Jahve nad Vojskama - i nisam se pokajao, 15tako, promijenivši naum, u ove dane mislim usreæiti Jeruzalem i dom Judin. Ne bojte se! 16A ovo vam je èiniti: Govorite istinu jedan drugom; sudite istinito i miroljubivo na vratima gradskim! 17Ne snujte jedan drugome zlo u srcu; ne ljubite lažnu kletvu. Jer sve to ja mrzim' - rijeè je Jahvina!" 18Doðe mi rijeè Jahve nad Vojskama: 19"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Post èetvrtoga, post petoga, post sedmoga i post desetoga mjeseca postat æe za Dom Jahvin radost, veselje i veseli blagdani. Ali ljubite istinu i mir!" 20"Ovako govori Jahve nad Vojskama: Još æe dolaziti narodi i stanovnici mnogih gradova. 21Stanovnici jednoga grada iæi æe u drugi govoreæi: 'Hajde da idemo moliti lice Jahvino i tražiti Jahvu nad Vojskama!' Iæi æu i ja! 22I doæi æe mnogi puk i moæni æe narodi tražiti Jahvu nad Vojskama u Jeruzalemu i moliti lice Jahvino. 23Ovako govori Jahve nad Vojskama! U one æe dane deset ljudi od naroda svih jezika hvatati jednog Židova za skut govoreæi: 'Idemo s vama, jer èusmo da je s vama Bog.'"

Chapter 9

1 Proroštvo. Rijeè Jahvina. Jahve prolazi zemljom Hadraka, Damask mu je poèivalište; jer Jahvini su gradovi Arama i sva plemena Izraela. 2Hamat takoðer, koji s njim granièi, 3i Tir i Sidon, tako mudar. Tir podiže tvrde bedeme, zgrnu srebra kao prašine i zlata kao blata s ulica. 4Al' evo, Gospod æe ga osvojiti, survati u more moæ njegovu, a njega æe progutati oganj. 5Vidjet æe to Aškelon i prestrašiti se, a Gaza sva æe uzdrhtati, i Ekron, jer ga nada prevari: nestat æe kralja iz Gaze, Aškelon æe pust ostati, 6u Ašdodu stanovat æe kopilad! Zatrt æu ponos Filistejaca, 7uklonit æu im krv iz usta i gnusobu iz zuba. I oni æe pripasti Bogu našem i bit æe kao jedna obitelj u Judeji, a Ekron æe biti kao Jebusejac. 8Uz Dom svoj utaborit æu se kao straža, protiv onih koji odlaze i dolaze; tlaèitelj neæe više ovud prolaziti, jer njegovu sam uvidio bijedu. 9Klikni iz sveg grla, Kæeri sionska! Vièi od radosti, Kæeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraæa: pravièan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu. 10On æe istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on æe istrijebit' luk ubojni. On æe navijestit' mir narodima; vlast æe mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje. 11A i tebi, zbog krvi tvoga Saveza, vratit æu sužnje tvoje iz jama bezvodnih. 12Vratite se u Tvrðavu, izgnanici puni nade, još danas - ja navješæujem - dvostruko æu ti uzvratiti. 13Jer, Judu sam kao luk napeo, a Efrajimom luk naoružao: tvoje æu, o Sione, zavitlat' sinove - protiv sinova tvojih, o Javane - i uèinit æu te kao maè junaka. 14Nad njima tad æe se pojaviti Jahve i kao munja letjet æe mu strijela. Jahve Gospod u rog æe zatrubit', hodit æe na južnim vihorima. 15Jahve nad Vojskama zakrilit æe ih i oni æe gaziti nogama kamenje praæaka, pit æe krv kao da je vino, napojit' se kao škropilo, kao uglovi na žrtveniku. 16Jahve Bog njihov spasit æe ih u dan onaj; kao stado on æe pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni æe blistat' u zemlji njegovoj. 17Ah, kako li æe sretan, kako lijep biti! Od žita æe rasti mladiæi, a od slatkog vina djevice.

Chapter 10

1 Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; èovjeku kruh daje, a stoci travu. 2Lažno bajaju kumiri, prijevaru vide gatari, obmanu govore snovi, varljivu utjehu daju, zato kao stado blude ljudi, lutaju jer nemaju pastira. 3Moj je gnjev planuo na pastire, i ja æu kaznom pohodit jarce. Da, Jahve nad Vojskama pohodit æe stado svoje, dom Judin. I uèinit æe da budu k'o gizdav konj u boju: 4od njega æe poteæi kamen zaglavni, klin šatorski, od njega ubojit luk, od njega sve voðe. 5Bit æe zajedno kao junaci što u boju gaze kao po blatu uliènom; vojevat æe, jer Jahve je s njima, i osramotit æe one koji konje jašu. 6"Ojaèat æu dom Judin, spasiti dom Josipov. Opet æu ih naseliti, žao mi ih, i bit æe kao da ih nisam odbacio, jer ja sam Jahve, Bog njihov - uslišat æu ih." 7Efrajimci bit æe kao junaci i radostit æe im se srce kao od vina: vidjet æe sinove svoje i veseliti se, u Jahvi æe klicati srce njihovo. 8"Zazviždat æu im i sabrati ih, jer ja sam ih izbavio, bit æe opet brojni kao što bjehu. 9Rasijao sam ih meðu narode, ali æe se oni u zemljama dalekim spomenuti mene, pouèit æe svoje sinove, i oni æe se vratiti. 10Vratit æu ih iz zemlje egipatske, sabrat æu ih iz Asirije i dovest ih u zemlju gileadsku i na Libanon, i neæe biti dosta mjesta za njih." 11Prijeæi æe more egipatsko, jer on æe udariti valove morske, sve dubine Nila presahnut æe. Bit æe oboren ponos Asirije, oduzeto žezlo Egiptu. 12U Jahvi æe biti snaga njihova, njegovim æe se oni proslavit imenom - rijeè je Jahvina.

Chapter 11

1 Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj sažeže cedrove! 2Kukaj, èempresu, jer pade cedar, jer su moguænici upropašteni! Kukajte, hrastovi bašanski, jer posjeèena je šuma najgušæa. 3Èuj jauk pastira, opustošen je sjaj njihov! Èuj riku laviæa, opustošen je ponos jordanski! 4Ovako mi reèe Jahve: 5"Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne štede. 6Ni ja više neæu štedjeti žitelja zemlje - rijeè je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni æe pustošiti zemlju, a ja neæu izbavljati iz ruku njihovih." 7Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. 8I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. 9Tad rekoh: "Neæu vas više pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!" 10Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. 11I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila rijeè Jahvina. 12Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaæu; ako nije, nemojte." Oni mi odmjeriše plaæu: trideset srebrnika. 13A Jahve mi reèe: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. 14Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu - da raskinem bratstvo izmeðu Jude i Izraela. 15I reèe mi Jahve: "Uzmi još opremu bezumna pastira, 16jer, evo, podiæi æu jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neæe brinuti, zalutale neæe tražiti, ranjene neæe vidati, iscrpljene neæe nositi, nego æe jesti meso od pretilih i papke im otkidati. 17Teško pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu maè stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!"

Chapter 12

1 Proroštvo. Besjeda Jahvina o Izraelu. Govori Jahve koji razape nebesa, utemelji zemlju i stvori dah èovjeku u grudima: 2"Evo, uèinit æu Jeruzalem èašom opojnom svim narodima uokolo - za opsade Jeruzalema. 3U onaj dan uèinit æu Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: svi koji ga budu dizali teško æe se izraniti, a skupit æe se na nj svi narodi zemlje. 4U onaj dan - rijeè je Jahvina - udarit æu sve konje strahom, a njine jahaèe mahnitošæu. Ali nad domom Judinim otvorit æu oèi, a sljepilom æu udariti sve konje narodÄa. 5Tada æe u srcu reæi plemena Judina: 'Snaga je Jeruzalemaca u Jahvi nad Vojskama, Bogu njihovu!' 6U onaj dan uèinit æu da plemena Judina budu kao žeravnica užarena na drvlju, kao baklja upaljena na snoplju: i proždirat æe zdesna i slijeva sve narode uokolo. A Jeruzalem æe i dalje stajati na svome mjestu." 7Jahve æe najprije spasiti Judine šatore da se ponos doma Davidova i ponos Jeruzalemaca ne izdigne iznad Jude. 8U onaj dan Jahve æe zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji meðu njima bit æe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit æe kao božanstvo, kao Anðeo Jahvin pred njima. 9"U onaj dan pregnut æu da uništim sve narode koji doðu na Jeruzalem. 10A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit æu duh milosni i molitveni. I gledat æe na onoga koga su proboli; naricat æe nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. 11U onaj dan plaè velik æe nastati u Jeruzalemu, poput plaèa hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj. 12I plakat æe zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; 13porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Šimejeva napose, i žene njihove napose; 14i sve ostale porodice, svaka porodica za sebe, i žene njihove napose.

Chapter 13

1 U onaj dan otvorit æe se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i neèistoæe. 2U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - iskorijenit æu iz zemlje imena kumirÄa da se više ne spominju; uklonit æu iz zemlje i proroke i duh neèistoæe. 3Ako netko još bude prorokovao, otac i mati koji su ga rodili reæi æe mu: 'Neæeš više živjeti, jer laž govoriš u ime Jahvino!' Otac i mati koji su ga rodili probost æe ga kada bude prorokovao. 4U onaj dan svaki æe se prorok stidjeti svoga viðenja; neæe se više ogrtati plaštem od kostrijeti da bi lagali, 5nego æe govoriti: 'Nisam ja prorok; ja sam ratar, zemlja je moje dobro od mladosti!' 6Ako li ga tko upita: 'Kakve su ti to rane po tijelu?' on æe odgovoriti: 'Izranjen sam kod prijateljÄa.' 7Probudi se, maèu, protiv mog pastira, protiv èovjeka, moga srodnika - rijeè je Jahve nad Vojskama. Udari pastira, i ovce æe se razbjeæi! Okrenut æu ruku protiv slabiæa, 8i u svoj æe zemlji - rijeè je Jahvina - dvije treæine biti istrijebljene, a treæina ostavljena. 9Tu æu treæinu kroz oganj provesti, proèistit æu ih kao što se proèišæuje srebro, iskušat' ih kao što se srebro iskušava. I on æe zazivati ime moje, a ja æu mu se odazvati; i reæi æu: 'Moj je to narod!' a on æe reæi: 'Jahve je Bog moj!'"

Chapter 14

1 Gle, dolazi dan Jahvin kada æe se podijeliti plijen usred tebe. 2I sabrat æu sve narode u Jeruzalem u borbu. I zaposjest æe grad, opljaèkati kuæe i silovati žene. Polovina æe grada otiæi u izgnanstvo, ali Ostatak neæe biti istrijebljen iz grada. 3Tada æe Jahve izaæi i boriti se protiv tih naroda kako on zna ratovati u dan ratni. 4Noge æe mu, u dan onaj, stajati na Gori maslinskoj koja je nasuprot Jeruzalemu na istoku. I raskolit æe se Gora maslinska po srijedi, izmeðu istoka i zapada, u golemu dolinu: jedna æe se polovina pomaknuti na sjever, druga na jug. 5Dolina Gore moje bit æe ispunjena od Goe pa do Jasola i bit æe zakrèena kao što je bila zakrèena poslije potresa u dane Uzije, kralja judejskog. Tada æe doæi Jahve, Bog tvoj, i svi sveci s njim. 6U dan onaj neæe više biti ni studeni ni leda. 7Bit æe to dan èudesan - znade ga Jahve - ni dan ni noæ; i u vrijeme veèeribit æe svjetlo. 8U onaj dan žive æe vode poteæi iz Jeruzalema, pola k moru istoènom, pola kmoru zapadnom. Bit æe tako ljeti i zimi. 9I Jahve æe biti kralj nad svom zemljom. 10Sva æe se zemlja pretvoriti u ravnicu, od Gebe do Rimona negepskog. A Jeruzalem æe se uzvisiti na svom mjestu; i bit æe nastanjen - od Vrata Benjaminovih do Prvih vrata, to jest do Vrata ugaonih, i od Kule Hananeelove do Kraljeva tijeska. 11Opet æe se stanovati u njemu, i više neæe biti prokletstva; Jeruzalem æe živjeti u miru. 12A evo kojom æe ranom Jahve udariti sve narode koji budu zavojštili na Jeruzalem: meso æe im se raspadati dok budu na nogama; oèi æe im trunuti u dupljama, jezik gnjiti u ustima. 13U dan onaj nastat æe meðu njima silan metež od Jahve: jedan æe drugoga za ruku hvatati, i ruka æe se jednoga dizati na drugoga. 14I Juda æe se boriti u Jeruzalemu. Tu æe se sakupiti bogatstva svih okolnih naroda: zlato, srebro, odjeæa u velikoj množini. 15A slièna æe rana pasti na konje, mazge, deve i magarce, i na svu stoku koja se naðe u tome taboru. 16Tko preživi od svih naroda koji doðu na Jeruzalem, uzlazit æe godimice da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, i da slave Blagdan sjenica. 17Ako koje pleme zemlje ne uzaðe u Jeruzalem da se pokloni pred Kraljem, Jahvom nad Vojskama, neæe biti kiše za njega. 18Ako li pleme egipatsko ne uzaðe i ne doðe, stiæi æe ga isti udarac kojim æe Jahve udariti narode koji ne bi uzašli svetkovati Blagdan sjenica. 19Takva æe biti kazna Egiptu i svim narodima koji ne budu uzašli da svetkuju Blagdan sjenica. 20U onaj dan stajat æe na konjskim praporcima 'Jahvi posveæen'; a u Domu Jahvinu bit æe lonci kao žrtvene èaše pred žrtvenikom; ( 21) i svaki æe lonac u Jeruzalemu i u Judeji biti posveæen Jahvi nad Vojskama - svi koji budu htjeli žrtvovati uzimat æe ih i kuhati u njima. I u dan onaj neæe više biti trgovaca u Domu Jahve nad Vojskama.

Malachi

Chapter 1

1 Proroštvo. Rijeè Gospodnja Izraelu po Malahiji. 2Ljubio sam vas - govori Jahve, a vi pitate: "Po èemu si nas ljubio?" Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - rijeè je Jahvina - 3ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu: gradove mu u pustoš pretvorih, a baštinu njegovu dadoh pustinjskim šakalima. 4Jer, rekne li Edom: Bili smo smrvljeni, ali æemo opet podiæi ruševine!" ovako kaže Jahve nad Vojskama: Neka grade oni, a ja æu razgraditi! Zvat æe ih zemljom bezbožnièkom i narodom na koji se Jahve srdi dovijeka! 5Vaše æe oèi vidjeti, i reæi æete: "Velik je Jahve preko granica zemlje izraelske." 6Sin èasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je èast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, sveæenici, koji moje ime prezirete, a pitate: "Èime smo prezreli ime tvoje?" 7Oskvrnjen kruh na mome prinosite žrtveniku i još pitate: "Èime te oskvrnismo?" Time što kažete "Stol je Jahvin stvar nevažna!" 8A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoæe li biti zadovoljan i dobro te primiti? - govori Jahve nad Vojskama. 9Sada umilostivite lice Božje da nam se smiluje. To donose ruke vaše, hoæe li vas dobro primiti? - govori Jahve nad Vojskama. 10O kada bi tko od vas zatvorio vrata da mi zaludu ne palite ognja na žrtveniku! Niste mi mili - govori Jahve nad Vojskama - i ne primam žrtve iz ruke vaše. 11Jer od istoka do zapada veliko je ime moje meðu narodima, i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva èista Imenu mojemu, jer veliko je Ime moje meðu narodima - govori Jahve nad Vojskama. 12Ali vi ga skvrnite kada govorite: "Stol je Gospodnji okaljan i hrana na njemu ni za što nije!" 13Kažete još: "Gle, šteta truda!" i prezirete ga - govori Jahve nad Vojskama. Kada dovodite stoku otetu, hromu i bolesnu, te je prinosite kao dar žrtveni, zar da to iz vaše ruke milostivo primim? - govori Jahve nad Vojskama. 14Proklet bio varalica koji u stadu ima ovna što mi ga je zavjetovao, a žrtvuje mi ovcu jalovicu. Jer ja sam velik kralj - govori Jahve nad Vojskama - i strašno je Ime moje meðu narodima.

Chapter 2

1 A sad vas opominjem, sveæenici! 2Ako ne budete poslušali, ako ne budete k srcu uzeli da proslavite Ime moje - govori Jahve nad Vojskama - kletvu æu na vas svaliti i proklet æu vaš blagoslov. I veæ ga prokleh jer to niste k srcu uzeli. 3I slomit æu vam ruku, bacit æu vam u lice izmetine, izmetine vaših svetkovina, i s njima æu vas splaviti. 4Po tom æete znati: to je bila moja opomena da ostane Savez moj s Levijem - govori Jahve nad Vojskama. 5A moj Savez s njim, to bijaše život i mir - ja sam mu ih dao: bijaše to strah - i on me se bojao, Imena se moga plašio. 6Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana; u miru i praviènosti hodio je sa mnom i mnoge je od grijeha odvratio. 7Da, usne sveæenikove treba da èuvaju znanje, a iz njegovih usta treba tražiti Zakon: ta on je glasnik Jahve nad Vojskama. 8Ali vi ste s puta zašli, uèinili ste da se mnogi o Zakon spotièu, raskinuli ste Savez Levijev - govori Jahve nad Vojskama. 9Zato uèinih da vas preziru i ponizuju svi narodi jer se putova mojih vi držali niste, nego ste bili pristrani primjenjujuæ Zakon. 10Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca? 11Iznevjerio se Juda: uèinili su sramotu u Izraelu i Jeruzalemu, jer Juda je oskvrnuo Svetinju, Jahvi dragu, i ženi se kæerju tuðega božanstva. 12Svakog tko tako uèini, ma tko bio on, nek iskorijeni Jahve iz šatora Jakovljevih i izmeð onih koji prinose žrtvu Jahvi nad Vojskama! 13I ovo još vi èinite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeæi i ridajuæi, jer on više neæe da se žr tvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. 14I vi pitate: "Zašto?" Zato što je Jahve bio svjedok izmeðu tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza. 15Nije li On naèinio jedno jedino biæe dahom životnim obdareno? A što to jedino biæe traži? Božanski naraštaj! Poštuj dakle život svoj i ne budi nevjeran ženi svoje mladosti. 16Jer ja mrzim otpuštanje žena - govori Jahve, Bog Izraelov - i onog koji nevjerom haljine svoje kalja - govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni! 17Dosaðujete Jahvi svojim rijeèima, a pitate: "U èemu mu dosaðujemo?" Time što govorite: "Svi koji zlo èine dobro su viðeni u oèima Jahvinim i takvi su mu mili!" ili: "Gdje je Bog pravde?"

Chapter 3

1 Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doæi æe iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anðeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi veæ - govori Jahve nad Vojskama. 2Ali tko æe podnijeti dan njegova dolaska i tko æe opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj ljevaèev i kao lužina bjelioèeva. 3I zasjest æe kao onaj što topi srebro i proèišæava. Oèistit æe sinove Levijeve i proèistit æe ih kao zlato i srebro, da prinose Jahvi žrtvu u pravednosti. 4Tad æe biti draga Jahvi žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. 5Doæi æu k vama na sud i bit æu spreman svjedok protiv vraèeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaæu radniku, udovici i siroti, protiv onih koji gaze pravo stranaca i mene se ne boje - govori Jahve nad Vojskama. 6Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka! 7Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne èuvate ih. Vratite se meni, a ja æu se vratiti vama - govori Jahve nad Vojskama. Pitate: "Kako da se vratimo?" 8Smije li èovjek prikraæivati Boga? A vi mene prikraæujete. I pitate: "U èemu te prikratismo?" U desetini i u prinosu. 9Udareni ste prokletstvom jer me prikraæujete vi, sav narod! 10Donesite èitavu desetinu u riznicu da u mojoj kuæi bude hrane. Tada me iskušajte - govori Jahve nad Vojskama - neæu li vam otvoriti ustave nebeske i neæu li izliti na vas punom mjerom blagoslov, 11neæu li zbog vas zaprijetit skakavcu da vam više ne kvari usjeva i da vam ne bude nerodna loza u polju - govori Jahve nad Vojskama. 12Svi æe vas narodi tad držati sretnima, jer æete biti zemlja blaženstva - govori Jahve nad Vojskama. 13Teške su besjede vaše protiv mene - govori Jahve. 14Vi ipak pitate: "Što smo izmeðu sebe govorili protiv tebe?" Govorili ste: "Zaludu je Bogu služiti i kakva je korist što njegove èuvamo propise i žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. 15Odsad æemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo èine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!" 16Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo. 17Moji æe biti, moja steèevina - govori Jahve nad Vojskama. U Dan koji spremam bit æu im milostiv kao što je milostiv otac sinu koji mu služi. 18I tada æete opet razlikovati pravednika od grešnika, onoga koji služi Bogu od onoga koji mu ne služi. 19Jer evo dan dolazi poput peæi užaren; oholi i zlikovci bit æe kao strnjika: dan koji se bliži spalit æe ih - govori Jahve nad Vojskama - da im neæe ostati ni korijena ni granèice. 20A vama koji se Imena moga bojite sunce pravde æe ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi æete izlaziti poskakujuæi kao telad na pašu. 21I gazit æete bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam" - govori Jahve nad Vojskama. 22"Spomenite se Zakona Mojsija, sluge moga, kome sam na Horebu propisao zakone i uredbe za sav Izrael. 23Evo, poslat æu vam proroka Iliju prije nego doðe Dan Jahvin, dan velik i strašan. 24On æe obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne doðem i ne udarim prokletstvom zemlju."

New Testament

Matthew

Chapter 1

1 Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. 2Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braæa. 3Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. 4Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. 5Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. 6Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. 7Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. 8Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. 9Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. 10Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. 11Jošiji se rodi Jehonija i njegova braæa u vrijeme progonstva u Babilon. 12Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. 13Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. 14Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. 15Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. 16Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. 17U svemu dakle: od Abrahama do Davida èetrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon èetrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista èetrnaest naraštaja. 18A roðenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaruèena s Josipom, prije nego se sastadoše, naðe se trudna po Duhu Svetom. 19A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 20Dok je on to snovao, gle, anðeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reèe: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj zaèeto, doista je od Duha Svetoga. 21Rodit æe sina, a ti æeš mu nadjenuti ime Isus jer æe on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reèe po proroku: 23Evo, Djevica æe zaèeti i roditi sina i nadjenut æe mu se ime Emanuel - što znaèi: S nama Bog! 24Kad se Josip probudi oda sna, uèini kako mu naredi anðeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

Chapter 2

1 Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujuæi se: "Gdje je taj novoroðeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se doðosmo pokloniti." 3Kada to doèu kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare sveæenièke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: 6A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji meðu kneževstvima Judinim jer iz tebe æe izaæi vladalac koji æe pasti narod moj - Izraela! 7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: "Poðite, reèe, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga naðete, javite mi da i ja poðem te mu se poklonim." 9Oni saslušavši kralja, poðoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iðaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošæu veoma velikom. 11Uðu u kuæu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu nièice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upuæeni zatim u snu da se ne vraæaju Herodu, otiðoše drugim putem u svoju zemlju. 13A pošto oni otiðoše, gle, anðeo se Gospodnji u snu javi Josipu: "Ustani, reèe, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer æe Herod tražiti dijete da ga pogubi. 14On ustane, uzme noæu dijete i majku njegovu te krene u Egipat. 15I osta ondje do Herodova skonèanja - da se ispuni što Gospodin reèe po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. 16Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve djeèake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže - prema vremenu što ga razazna od mudraca. 17Tada se ispuni što je reèeno po proroku Jeremiji: 18U Rami se glas èuje, kuknjava i plaè gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neæe da se utješi jer više ih nema. 19Nakon Herodova skonèanja, gle, anðeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: 20"Ustani, reèe, uzmi dijete i njegovu majku te poði u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili." 21On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uðe u zemlju izraelsku. 22Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poæi onamo pa, upuæen u snu, ode u kraj galilejski. 23Doðe i nastani se u gradu zvanu Nazaret - da se ispuni što je reèeno po prorocima: Zvat æe se Nazareæanin.

Chapter 3

1 U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajuæi u Judejskoj pustinji: 2"Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 3Ovo je uistinu onaj o kom proreèe Izaija prorok: Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Ivan je imao odjeæu od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. 5Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. 6Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajuæi svoje grijehe. 7Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reèe im: "Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plod dostojan obraæenja. 9I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podiæi djecu Abrahamovu. 10Veæ je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, sijeèe se i u oganj baca." 11"Ja vas, istina, krstim vodom na obraæenje, ali onaj koji za mnom dolazi jaèi je od mene. Ja nisam dostojan obuæe mu nositi. On æe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 12U ruci mu vijaèa, proèistit æe svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim." 13Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraæaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" 15Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izaðe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"

Chapter 4

1 Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga ðavao iskuša. 2I propostivši èetrdeset dana i èetrdeset noæi, napokon ogladnje. 3Tada mu pristupi napasnik i reèe: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom." 4A on odgovori: "Pisano je: Ne živi èovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeèi što izlazi iz Božjih usta." 5Ðavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reèe mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe i na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 7Isus mu kaza: "Pisano je takoðer: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 8Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reèe: "Sve æu ti to dati ako mi se nièice pokloniš." 10Tada mu reèe Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" 11Tada ga pusti ðavao. I gle, anðeli pristupili i služili mu. 12A èuvši da je Ivan predan, povuèe se u Galileju. 13Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na podruèju Zebulunovu i Naftalijevu 14da se ispuni što je reèeno po proroku Izaiji: 15Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska - 16narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. 17Otada je Isus poèeo propovijedati: "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!" 18Prolazeæi uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. 19I kaže im: "Hajdete za mnom, uèinit æu vas ribarima ljudi!" 20Oni brzo ostave mreže i poðu za njim. 21Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u laði su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. 22Oni brzo ostave laðu i oca te poðu za njim. 23I obilazio je Isus svom Galilejom nauèavajuæi po njihovim sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku nemoæ u narodu. 24I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazlièitijih bolesti i patnja - opsjednute, mjeseèare, uzete - i on ih ozdravljaše. 25Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Chapter 5

1 Ugledavši mnoštvo, uziðe na goru. I kad sjede, pristupe mu uèenici. 2On progovori i stane ih nauèavati: 3"Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 4Blago ožalošæenima: oni æe se utješiti! 5Blago krotkima: oni æe baštiniti zemlju! 6Blago gladnima i žednima pravednosti: oni æe se nasititi! 7Blago milosrdnima: oni æe zadobiti milosrðe! 8Blago èistima srcem: oni æe Boga gledati! 9Blago mirotvorcima: oni æe se sinovima Božjim zvati! 10Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!" 11"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i klièite: velika je plaæa vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" 13"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, èime æe se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." 14"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. 15Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijeænjak da svijetli svima u kuæi. 16Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima." 17"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. 18Zaista, kažem vam, dok ne proðe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan poteziæ iz Zakona neæe proæi, dok se sve ne zbude. 19Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauèi ljude, najmanji æe biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge uèio, taj æe biti velik u kraljevstvu nebeskom." 20"Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veæa od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, neæete uæi u kraljevstvo nebesko." 21"Èuli ste da je reèeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit æe podvrgnut sudu. 22A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit æe podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit æe podvrgnut Vijeæu. A tko reèe: 'Luðaèe!', bit æe podvrgnut ognju paklenomu." 23"Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, 24ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda doði i prinesi dar." 25"Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamnièaru, pa da te ne bace u tamnicu. 26Zaita, kažem ti, neæeš iziæi odande dok ne isplatiš do posljednjeg novèiæa." 27"Èuli ste da je reèeno: Ne èini preljuba! 28A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, veæ je s njome uèinio preljub u srcu. 29Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude baèeno u pakao. 30Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." 31"Reèeno je takoðer: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. 32A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, èini preljub." 33"Èuli ste još da je reèeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 35Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš uèiniti bijelom ili crnom. 37Vaša rijeè neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je." 38"Èuli ste da je reèeno: Oko za oko, zub za zub! 39A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. 40Onomu tko bi se htio s tobom parnièiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. 41Ako te tko prisili jednu milju, poði s njim dvije. 42Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoæe da mu pozajmiš." 43"Èuli ste da je reèeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. 44A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone 45da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. 46Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaæa? Zar to isto ne èine i carinici? 47I ako pozdravljate samo braæu, što osobito èinite? Zar to isto ne èine i pogani?" 48"Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!"

Chapter 6

1 "Pazite da svoje pravednosti ne èinite pred ljudima da vas oni vide. Inaèe, nema vam plaæe u vašeg Oca koji je na nebesima. 2Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama èine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaæu. 3Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što èini desnica, 4da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti!" 5"Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeæi u sinagogama i na raskršæima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaæu. 6Ti naprotiv, kad moliš, uði u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti." 7"Kad molite, ne blebeæite kao pogani. Misle da æe s mnoštva rijeèi biti uslišani. 8Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9Vi, dakle, ovako molite: 'Oèe naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10Doði kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! 11Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! 13I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!'" 14"Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit æe i vama Otac vaš nebeski. 15Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neæe otpustiti vaših prijestupaka." 16"I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izoblièuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaæu. 17Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit æe ti." 19"Ne zgræite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rða nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. 20Zgræite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rða ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. 21Doista, gdje ti je blago, ondje æe ti biti i srce." 22"Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve æe tijelo tvoje biti svijetlo. 23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve æe tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi - tamna, kolika æe istom tama biti?" 24"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili æe jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili æe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što æete jesti, što æete piti; ni za tijelo svoje: u što æete se obuæi. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošæu može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muèe se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peæ baca, Bog tako odijeva, neæe li još više vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što æemo jesti?' ili: 'Što æemo piti?' ili: 'U što æemo se obuæi?' 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve æe vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra æe se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."

Chapter 7

1 "Ne sudite da ne budete suðeni! 2Jer sudom kojim sudite bit æete suðeni. I mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. 3Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 4Ili kako možeš reæi bratu svomu: 'De da ti izvadim trun iz oka', a eto brvna u oku tvom? 5Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa æeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!" 6"Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." 7"Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se! 8Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit æe se. 9Ta ima li koga meðu vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? 10Ili ako ribu zaište, zar æe mu zmiju dati? 11Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li æe više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!" 12"Sve, dakle, što želite da ljudi vama èine, èinite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci." 13"Uðite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. 14O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" 15"Èuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovèjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. 16Po njihovim æete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožðe ili s bodljike smokve? 17Tako svako dobro stablo raða dobrim plodovima, a nevaljalo stablo raða plodovima zlim. 18Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. 19Svako stablo koje ne raða dobrim plodom sijeèe se i u oganj baca. 20Dakle: po plodovima æete ih njihovim prepoznati." 21"Neæe u kraljevstvo nebesko uæi svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22Mnogi æe me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime ðavle izgonili, u tvoje ime mnoga èudesa èinili?' 23Tada æu im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'" 24"Stoga, tko god sluša ove moje rijeèi i izvršava ih, bit æe kao mudar èovjek koji sagradi kuæu na stijeni. 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruèe se na tu kuæu, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26"Naprotiv, tko god sluša ove moje rijeèi, a ne vrši ih, bit æe kao lud èovjek koji sagradi kuæu na pijesku. 27Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruèe se na tu kuæu i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." 28Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 29Ta uèio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

Chapter 8

1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti." 3Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah se oèisti od gube. 4Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se sveæeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo." 5Kad uðe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6"Gospodine, sluga mi leži kod kuæe uzet, u strašnim mukama." 7Kaže mu: "Ja æu doæi izlijeèiti ga." 8Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uðeš pod krov moj, nego samo reci rijeè i izlijeèen æe biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam èovjek pod vlašæu, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Doði!' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini." 10Èuvši to, zadivi se Isus i reèe onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne naðoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi æe s istoka i zapada doæi i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi æe kraljevstva biti izbaèeni van u tamu. Ondje æe biti plaè i škrgut zubi." 13I reèe Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj èas. 14Ušavši u kuæu Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15Dotaèe joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. 16A uveèer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove rijeèju i sve bolesnike ozdravi - 17da se ispuni što je reèeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. 18Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeðe prijeko. 19I pristupi jedan pismoznanac te mu reèe: "Uèitelju, za tobom æu kamo god ti pošao." 20Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio." 21Drugi mu od uèenika reèe: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca." 22Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve." 23Kad uðe u laðu, poðoše za njim njegovi uèenici. 24I gle, žestok vihor nasta na moru tako da laðu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Gospodine, spasi, pogibosmo!" 26Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u èudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?" 28I kada doðe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proæi onim putem. 29I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena muèiti nas?" 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja." 32On im reèe: "Idite!" Oni iziðoše i uðoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad iziðe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Chapter 9

1 I ušavši u laðu, preplovi i doðe u svoj grad. 2Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reèe Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" 3A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!" 4Prozrevši njihove misli, Isus reèe: "Zašto snujete zlo u srcima? 5Ta što je lakše reæi: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi'? 6Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reèe uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i poði kuæi!" 7I on usta te ode kuæi. 8Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. 9Odlazeæi odande, ugleda Isus èovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim. 10Dok je Isus bio u kuæi za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici doðoše za stol s njime i njegovim uèenicima. 11Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: "Zašto vaš uèitelj jede s carinicima i grešnicima?" 12A on, èuvši to, reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima. 13Hajdete i prouèite što znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike." 14Tada pristupe k njemu Ivanovi uèenici govoreæi: "Zašto mi i farizeji postimo, a uèenici tvoji ne poste?" 15Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaruènik? Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik, i tada æe postiti!" 16"A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuèe s odijela pa nastane još veæa rupa." 17"I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inaèe se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje saèuva." 18Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reèe: "Kæi mi, evo, umrije, ali doði, stavi ruku na nju, i oživjet æe." 19Isus usta te s uèenicima poðe za njim. 20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priðe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit æu se." 22A Isus se okrenu i vidjevši je reèe: "Hrabro, kæeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga èasa. 23I uðe Isus u kuæu glavarovu. Ugleda sviraèe i buèno mnoštvo pa 24reèe: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbaèen, uðe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26I razglasi se to po svem onom kraju. 27Kad je Isus odlazio odande, poðu za njim dva slijepca vièuæi: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" 28A kad uðe u kuæu, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to uèiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" 29Tada se dotaèe njihovih oèiju govoreæi: "Neka vam bude po vašoj vjeri." 30I otvoriše im se oèi. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" 31Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. 32Tek što oni iziðoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. 33Pošto izagna ðavla, progovori njemak. Mnoštvo se èudom èudilo i govorilo: "Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!" 34A farizeji govorahu: "Po poglavici ðavolskome izgoni ðavle." 35I obilazio je Isus sve gradove i sela uèeæi po njihovim sinagogama, propovijedajuæi Evanðelje o Kraljevstvu i lijeèeæi svaku bolest i svaku nemoæ. 36Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmuèeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada reèe svojim uèenicima: "Žetve je mnogo, a radnika malo. 38Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju."

Chapter 10

1 Dozva dvanaestoricu svojih uèenika i dade im vlast nad neèistim dusima: da ih izgone i da lijeèe svaku bolest i svaku nemoæ. 2A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; 3Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; 4Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. 5Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: "K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! 6Poðite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! 7Putom propovijedajte: 'Približilo se kraljevstvo nebesko!' 8Bolesne lijeèite, mrtve uskrisujte, gubave èistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte! 9Ne stjeèite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, 10ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuæe, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje." 11"U koji god grad ili selo uðete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. 12Ulazeæi u kuæu, zaželite joj mir. 13Bude li kuæa dostojna, neka mir vaš siðe na nju. Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati. 14Gdje vas ne prime i ne poslušaju rijeèi vaših, iziðite iz kuæe ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. 15Zaista, kažem vam, lakše æe biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji negoli gradu tomu." 16"Evo, ja vas šaljem kao ovce meðu vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi! 17Èuvajte se ljudi, jer æe vas predavati vijeæima i po svojim æe vas sinagogama bièevati. 18Pred upravitelje i kraljeve vodit æe vas poradi mene, za svjedoèanstvo njima i poganima. 19Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što æete govoriti. Dat æe vam se u onaj èas što æete govoriti. 20Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!" 21"Brat æe brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca æe ustajati na roditelje i ubijati ih. 22Svi æe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit æe spašen." 23"Kad vas stanu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi. Zaista, kažem vam, neæete obiæi gradova izraelskih prije nego što doðe Sin Èovjeèji." 24"Nije uèenik nad uèiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. 25Dosta je da uèenik bude kao njegov uèitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaæina Beelzebulom nazvali, koliko æe više njegove ukuæane?" 26"Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neæe otkriti ni tajno što se neæe doznati. 27Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho èujete, propovijedajte na krovovima." 28"Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." 29"Ne prodaju li se dva vrapca za novèiæ? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. 30A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. 31Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca." 32"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat æu se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 33A tko se odreèe mene pred ljudima, odreæi æu se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." 34"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego maè. 35Ta došao sam rastaviti èovjeka od oca njegova i kæer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 36i neprijatelji æe èovjeku biti ukuæani njegovi. 37"Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kæer više nego mene, nije mene dostojan. 38Tko ne uzme svoga križa i ne poðe za mnom, nije mene dostojan. 39Tko naðe život svoj, izgubit æe ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naæi æe ga." 40"Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. 41Tko prima proroka jer je prorok, primit æe plaæu proroèku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit æe plaæu pravednièku. 42Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo èašom hladne vode zato što je moj uèenik, zaista, kažem vam, neæe mu propasti plaæa."

Chapter 11

1 Pošto Isus završi upuæivati dvanaestoricu uèenika, ode odande nauèavati i propovijedati po njihovim gradovima. 2A kad Ivan u tamnici doèu za djela Kristova, posla svoje uèenike 3da ga upitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?" 4Isus im odgovori: "Poðite i javite Ivanu što ste èuli i vidjeli: 5Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješæuje Evanðelje. 6I blago onom tko se ne sablazni o mene." 7Kad oni odoše, poèe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 8Ili što ste izišli vidjeti? Èovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. 9Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka. 10On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 11Zaista, kažem vam, izmeðu roðenih od žene ne usta veæi od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veæi je od njega! 12A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko silom se probija i siloviti ga grabe. 13Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana. 14Zapravo ako hoæete: on je Ilija koji ima doæi." 15"Tko ima uši, neka èuje." 16"A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: 17'Zasvirasmo vam i ne zaigraste, zakukasmo i ne zaplakaste.'" 18"Doista, doðe Ivan. Nije jeo ni pio, a govori se: 'Ðavla ima.' 19Doðe Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govori se: 'Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' Ali opravda se Mudrost djelima svojim." 20Tada stane prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih èudesa, a oni se ne obratiše: 21"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila èudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se veæ oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. 22Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit æe na Dan sudnji lakše negoli vama." 23"I ti, Kafarnaume! Zar æeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje æeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila èudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. 24Ali kažem vam: Zemlji æe sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi." 25U ono vrijeme reèe Isus: "Slavim te, Oèe, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oèe, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoæe objaviti." 28"Doðite k meni svi koji ste izmoreni i optereæeni i ja æu vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, uèite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naæi æete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."

Chapter 12

1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Uèenici su njegovi ogladnjeli te poèeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevši to, farizeji mu rekoše: "Gle, uèenici tvoji èine što nije dopušteno èiniti subotom." 3On im reèe: "Niste li èitali što uèini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uðe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo sveæenicima? 5Ili zar niste èitali u Zakonu da subotom sveæenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: veæe od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znaèi: Milosrðe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. 8Ta Sin Èovjeèji gospodar je subote!" 9Otišavši odande, doðe u njihovu sinagogu, 10kad gle èovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: "Je li dopušteno subotom lijeèiti?" 11On im reèe: "Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? 12A koliko je èovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom èiniti dobro!" 13Tada reèe èovjeku: "Ispruži ruku!" On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! 14A farizeji iziðoše i održaše vijeæanje protiv njega, kako da ga pogube. 15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju - 17da se ispuni što je reèeno po Izaiji proroku: 18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit æu Duha svoga na njega: naviještat æe pravo narodima; 19preti se neæe, neæe buèiti, glas mu se neæe èuti po trgovima; 20trske stuèene prelomiti neæe, stijenja što tek tinja neæe ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo. 21Ime njegovo nada je narodima! 22Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 23I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: "Da ovo nije Sin Davidov?" 24A farizeji èuvši to rekoše: "Ne može ovaj izgoniti ðavle osim po Beelzebulu, poglavici ðavolskom." 25A on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet æe i svaki grad ili kuæa u sebi razdijeljena neæe opstati. 26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako æe dakle opstati kraljevstvo njegovo? 27I ako ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato æe vam oni biti suci. 28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim ðavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." 29"Ili kako bi tko mogao uæi u kuæu jakoga i oplijeniti mu pokuæstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada æe mu kuæu oplijeniti." 30"Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa." 31"Zato kažem vam: svaki æe se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neæe se oprostiti. 32I rekne li tko rijeè protiv Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buduæem." 33"Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. 34Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! 35Dobar èovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao èovjek iz riznice zle vadi zlo. 36A kažem vam: za svaku bezrazložnu rijeè koju ljudi reknu dat æe raèun na Dan sudnji. 37Doista, tvoje æe te rijeèi opravdati i tvoje æe te rijeèi osuditi." 38Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Uèitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." 39A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnièki znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jone proroka. 40Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noæi, tako æe i Sin Èovjeèji biti u srcu zemlje tri dana i tri noæi. 41Ninivljani æe ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! 42Kraljica æe Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla èuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" 43"A kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeæi spokoja, ali ne nalazi! 44Tada rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.' I došavši, naðe je praznu, pometenu i ureðenu. 45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim èovjekom gore nego na poèetku. Tako æe biti i s ovim opakim naraštajem." 46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braæe njegove. Stajahu vani tražeæi da s njime govore. 47Reèe mu netko: "Evo majke tvoje i braæe tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." 48Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braæa moja?" 49I pruži ruku prema uèenicima: "Evo, reèe, majke moje i braæe moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

Chapter 13

1 Onoga dana Isus iziðe iz kuæe i sjede uz more. 2I nagrnu k njemu silan svijet te je morao uæi u laðu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziðe sijaè sijati. 4I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga. 5Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treæe tridesetostruk." 9"Tko ima uši, neka èuje!" 10I pristupe uèenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" 11On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12Doista, onomu tko ima dat æe se i obilovat æe, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima. 13U prispodobama im zborim zato što gledajuæi ne vide i slušajuæi ne èuju i ne razumiju." 14"Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti! 15Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim. 16A blago vašim oèima što vide, i ušima što slušaju. 17Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti što vi slušate, ali nisu èuli." 18"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaèu. 19Svakomu koji sluša Rijeè o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji èuje Rijeè i odmah je s radošæu prima, 21ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Rijeèi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Rijeè, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Rijeè, te ona ostane bez ploda. 23Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Rijeè sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." 24Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25Dok su njegovi ljudi spavali, doðe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27Sluge pristupe domaæinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' 28On im odgovori: 'Neprijatelj èovjek to uèini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoæeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' 29A on reèe: 'Ne! Da ne biste sabiruæi kukolj išèupali zajedno s njim i pšenicu. 30Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reæi æu žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" 31I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad èovjek uze gorušièino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." 33I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." 34Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba - 35da se ispuni što je reèeno po proroku: Otvorit æu u prispodobama usta svoja, iznijet æu što je sakriveno od postanka svijeta. 36Tada otpusti mnoštvo i uðe u kuæu. Pristupe mu uèenici govoreæi: "Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi." 37On odgovori: "Sijaè dobroga sjemena jest Sin Èovjeèji. 38Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39Neprijatelj koji ga posija jest ðavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anðeli. 40Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako æe biti na svršetku svijeta. 41Sin æe Èovjeèji poslati svoje anðele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42i bace ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi. 43Tada æe pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." "Tko ima uši, neka èuje!" 44"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: èovjek ga pronaðe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu." 45"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46pronaðe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga." 47"Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža baèena u more zahvati svakovrsne ribe. 48Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49Tako æe biti na svršetku svijeta. Iziæi æe anðeli, odijeliti zle od pravednih 50i baciti ih u peæ ognjenu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi." 51"Jeste li sve ovo razumjeli?" Odgovore mu: "Jesmo." 52A on æe im: "Stoga svaki pismoznanac upuæen u kraljevstvo nebesko slièan je èovjeku domaæinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro." 53Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54I doðe u svoj zavièaj. Nauèavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: "Odakle ovomu ta mudrost i te èudesne sile? 55Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braæa Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56I sestre mu nisu li sve meðu nama? Odakle mu sve to?" 57I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reèe: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i u svom domu." 58I ne uèini ondje mnogo èudesa zbog njihove nevjere.

Chapter 14

1 U ono vrijeme doèu Herod tetrarh za Isusa 2pa reèe svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu." 3Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. 4Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!" 5Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. 6Na Herodov roðendan zaplesa kæi Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. 7Zato se zakle dati joj što god zaište. 8A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reèe, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." 9Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. 10Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. 11I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi. 12A uèenici njegovi doðu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. 13Kad je Isus to èuo, povuèe se odande laðom na samotno mjesto, u osamu. Doèuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 14Kad on iziðe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izlijeèi njegove bolesnike. 15Uveèer mu pristupe uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." 16A Isus im reèe: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." 17Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." 18A on æe im: "Donesite mi ih ovamo." 19I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi i dade kruhove uèenicima, a uèenici mnoštvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21A blagovalo je oko pet tisuæa muškaraca, osim žena i djece. 22I odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziðe na goru, nasamo, da se pomoli. Uveèer bijaše ondje sam. 24Laða se veæ mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O èetvrtoj noænoj straži doðe on k njima hodeæi po moru. 26A uèenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 28Petar prihvati i reèe: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da doðem k tebi po vodi!" 29A on mu reèe: "Doði!" I Petar siðe s laðe te, hodeæi po vodi, poðe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, poène tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" 32Kad uðoše u laðu, utihnu vjetar. 33A oni na laði poklone mu se nièice govoreæi: "Uistinu, ti si Sin Božji!" 34Pošto preploviše, doðu na kraj, u Genezaret. 35I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike 36te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Chapter 15

1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreæi: 2"Zašto tvoji uèenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" 3On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4Ta reèe Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni! 5A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste rijeè Božju radi svoje predaje. 7Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8Narod me ovaj usnama èasti, a srce mu je daleko od mene. 9Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske." 10Tada dozove mnoštvo i reèe: "Slušajte i razumijte! 11Ne oneèišæuje èovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to èovjeka oneèišæuje." 12Tada pristupe k njemu uèenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su èuli tu rijeè?" 13On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit æe se. 14Pustite ih! Slijepi su, voðe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica æe u jamu pasti." 15Petar prihvati i reèe mu: "Protumaèi nam tu prispodobu!" 16A on reèe: "I vi još uvijek ne razumijete? 17Ne shvaæate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to oneèišæuje èovjeka. 19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, kraðe, lažna svjedoèanstva, psovke. 20To oneèišæuje èovjeka; a jesti neopranih ruku ne oneèišæuje èovjeka." 21Isus zatim ode odande i povuèe se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziðe vièuæi: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kæi mi je teško opsjednuta!" 23Ali on joj ne uzvrati ni rijeèi. Pristupe mu na to uèenici te ga moljahu: "Udovolji joj jer vièe za nama." 24On odgovori: "Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova." 25Ali ona priðe, pokloni mu se nièice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" 26On odgovori: "Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima." 27A ona æe: "Da, Gospodine! Ali psiæi jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" 28Tada joj Isus reèe: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kæi toga èasa. 29Otišavši odande, doðe Isus do Galilejskog mora, uziðe na goru i sjede ondje. 30Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izlijeèi. 31Gledajuæi kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. 32A Isus dozva svoje uèenike pa im reèe: "Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neæu da ne klonu putem." 33Kažu mu uèenici: "Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?" 34A Isus im reèe: "Koliko kruhova imate?" Oni æe: "Sedam, i malo riba." 35Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše uèenicima, a uèenici mnoštvu. 37I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38A blagovalo je èetiri tisuæe muškaraca, osim žena i djece. 39Tada otpusti mnoštvo, uðe u laðu i ode u kraj magadanski.

Chapter 16

1 Pristupe k njemu farizeji i saduceji. Iskušavajuæi ga, zatraže da im pokaže kakav znak s neba. 2On im odgovori: "Uveèer govorite: 'Bit æe vedro, nebo se žari.' 3A ujutro: 'Danas æe nevrijeme, nebo se tamno zacrvenjelo.' Lice neba znadete rasuditi, a znakove vremena ne znate. 4Naraštaj opak i preljubnièki znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin." Tada ih ostavi i ode. 5Uèenici doðoše prijeko, a zaboraviše ponijeti kruha. 6A Isus im reèe: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!" 7Oni zamišljeni meðu sobom govorahu: "Kruha ne ponijesmo." 8Zamijetio to Isus pa reèe: "Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate? 9Zar još ne shvaæate, ne sjeæate li se onih pet kruhova na pet tisuæa i koliko košara nakupiste? 10I onih sedam kruhova na èetiri tisuæe i koliko košara nakupiste? 11Kako onda ne shvaæate da vam to ne rekoh o kruhu? Nego, èuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog." 12Tada razumješe kako im ne reèe da se èuvaju kvasca krušnoga, nego nauka farizejskog i saducejskoga. 13Kad Isus doðe u krajeve Cezareje Filipove, upita uèenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Èovjeèji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treæi opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reèe: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reèe njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit æu Crkvu svoju i vrata paklena neæe je nadvladati. 19Tebi æu dati kljuèeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit æe svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit æe odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti uèenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. 21Otada poèe Isus upuæivati uèenike kako treba da poðe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara sveæenièkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poèe odvraæati: "Bože saèuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reèe Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 24Tada Isus reèe svojim uèenicima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naæi æe ga. 26Ta što æe koristiti èovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što æe èovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doæi æe, doista, Sin Èovjeèji u slavi Oca svoga s anðelima svojim i tada æe naplatiti svakomu po djelima njegovim." 28"Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide Sina Èovjeèjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom."

Chapter 17

1 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, 2i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. 3I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. 4A Petar prihvati i reèe Isusu: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoæeš, naèinit æu ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 5Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" 6Èuvši glas, uèenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. 7Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reèe: "Ustanite, ne bojte se!" 8Podigoše oèi, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: "Nikomu ne kazujte viðenje dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne uskrsne." 10Upitaše ga uèenici: "Što dakle pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?" 11On im odgovori: "Ilija æe doduše doæi i sve obnoviti. 12No velim vam: Ilija je veæ došao, ali ga ne upoznaše, veæ uèiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Èovjeèjemu trpjeti od njih." 13Tada razumješe uèenici da im to reèe o Ivanu Krstitelju. 14Kada doðoše k mnoštvu, pristupi mu èovjek, padne pred njim na koljena 15i reèe: "Gospodine, smiluj se sinu mojemu jer je mjeseèar i zlo mu je. Èesto doista pada u oganj i èesto u vodu. 16Dovedoh ga tvojim uèenicima i ne mogoše ga izlijeèiti." 17A Isus odgovori: "O rode nevjerni i opaki! Dokle mi je biti s vama! Dokle li vas podnositi! Dovedite mi ga ovamo!" 18I zaprijeti Isus zloduhu te on iziðe iz njega. I ozdravi djeèak toga èasa. 19Tada uèenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: "Zašto ga mi ne mogosmo izagnati?" 20Kaže im: "Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušièino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit æe se i ništa vam neæe biti nemoguæe." 21# 22A kad su se skupili u Galileji, reèe im Isus: "Sin Èovjeèji ima biti predan ljudima u ruke 23i ubit æe ga, ali on æe treæi dan uskrsnuti." I ožalostiše se silno. 24Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: "Uèitelj vaš ne plaæa dvodrahme?" 25"Plaæa", odgovori. A kad on uðe u kuæu, pretekne ga Isus: "Što ti se èini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuðih?" 26Kad on odgovori: "Od tuðih!", reèe mu Isus: "Sinovi su, dakle, osloboðeni. 27Ali da ih ne sablaznimo, poði k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiðe uzmi, otvori joj usta i naæi æeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se."

Chapter 18

1 U onaj èas pristupe uèenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveæi u kraljevstvu nebeskom?" 2On dozove dijete, postavi ga posred njih 3i reèe: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neæete uæi u kraljevstvo nebesko. 4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveæi u kraljevstvu nebeskom. 5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima." 6"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." 7"Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao èovjeku po kom dolazi sablazan. 8Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je uæi u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti baèen u oganj vjeèni. 9I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život uæi, nego s oba oka biti baèen u pakao ognjeni." 10"Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anðeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima." 11# 12"Što vam se èini? Ako neki èovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neæe li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poæi u potragu za zalutalom? 13Posreæi li mu se te je naðe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. 14Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neæe da propadne ni jedan od ovih malenih." 15"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 16Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poèiva svaka tvrdnja. 17Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." 18"Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit æe svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit æe odriješeno na nebu." 19"Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat æe im Otac moj, koji je na nebesima. 20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meðu njima." 21Tada pristupi k njemu Petar i reèe: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" 22Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam." 23"Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluèi urediti raèune sa slugama. 24Kad zapoèe obraèunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuæa talenata. 25Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. 26Nato sluga padne nièice preda nj govoreæi: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve æu ti vratiti.' 27Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti." 28"A kad taj isti sluga izaðe, naiðe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreæi: 'Vrati što si dužan!' 29Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit æu ti.' 30Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga." 31"Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošæeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. 32Tada ga gospodar dozva i reèe mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' 34I gospodar ga, rasrðen, preda muèiteljima dok mu ne vrati svega duga. 35Tako æe i Otac moj nebeski uèiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

Chapter 19

1 Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i doðe u judejski kraj s onu stranu Jordana. 2Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izlijeèi. 3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?" 4On odgovori: "Zar niste èitali: Stvoritelj od poèetka muško i žensko stvori ih 5i reèe: Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit æe jedno tijelo? 6Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, èovjek neka ne rastavlja." 7Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?" 8Odgovori im: "Zbog tvrdoæe srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od poèetka ne bijaše tako. 9A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, èini preljub." 10Kažu mu uèenici: "Ako je tako izmeðu muža i žene, bolje je ne ženiti se." 11A on im reèe: "Ne shvaæaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. 12Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati." 13Tada mu doniješe djeèicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A uèenici im branili. 14Nato æe im Isus: "Pustite djeèicu i ne prijeèite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!" 15I položi ruke na njih pa krene odande. 16I gle, pristupi mu netko i reèe: "Uèitelju, koje mi je dobro èiniti da imam život vjeèni?" 17A on mu reèe: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoæeš u život uæi, èuvaj zapovijedi." 18Upita ga: "Koje?" A Isus reèe: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! 19Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!" 20Kaže mu mladiæ: "Sve sam to èuvao. Što mi još nedostaje?" 21Reèe mu Isus: "Hoæeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom." 22Na tu rijeè ode mladiæ žalostan jer imaše velik imetak. 23A Isus reèe svojim uèenicima: "Zaista, kažem vas, teško æe bogataš u kraljevstvo nebesko. 24Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 25Èuvši to, uèenici se silno snebivahu govoreæi: "Tko se onda može spasiti?" 26A Isus upre u njih pogled pa im reèe: "Ljudima je to nemoguæe, ali Bogu je sve moguæe." 27Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom. Što æemo za to dobiti?" 28Reèe im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji poðoste za mnom, o preporodu, kad Sin Èovjeèji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi æete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 29I tko god ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko æe primiti i život vjeèni baštiniti." 30"A mnogi prvi bit æe posljednji, i posljednji prvi."

Chapter 20

1 "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaæin rano ujutro izaðe najmiti radnike u svoj vinograd. 2Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. 3Izaðe i o treæoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni 4pa i njima reèe: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat æu vam.' 5I oni odoše. Izaðe opet o šestoj i devetoj uri te uèini isto tako. 6A kad izaðe o jedanaestoj uri, naðe druge gdje stoje i reèe im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?' 7Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reèe im: 'Idite i vi u vinograd.'" 8"Uveèer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaæu poèevši od posljednjih pa sve do prvih.' 9Doðu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. 10Pa kada doðu oni prvi, pomisle da æe primiti više, ali i oni prime po denar. 11A kad primiše, poèeše mrmljati protiv domaæina: 12'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaèio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'" 13"Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne èinim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? 14Uzmi svoje pa idi. A ja hoæu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. 15Nije li mi slobodno èiniti sa svojim što hoæu? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'" 16"Tako æe posljednji biti prvi, a prvi posljednji." 17Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reèe: 18"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt 19i predati poganima da ga izrugaju, izbièuju i razapnu, ali on æe treæi dan uskrsnuti." 20Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade nièice da od njega nešto zaište. 21A on æe joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva." 22Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju æu ja piti?" Kažu mu: "Možemo!" 23A on im reèe: "Èašu æete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac." 24Kada su to èula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. 25Zato ih Isus dozva i reèe: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu. 26Neæe tako biti meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj. 27I tko god hoæe da meðu vama bude prvi, neka vam bude sluga." 28"Tako i Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." 29Kad su izlazili iz Jerihona, poðe za njim silan svijet. 30I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta. Èuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 31Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jaèe viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!" 32Isus se zaustavi, dozove ih i reèe: "Što hoæete da vam uèinim?" 33Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oèi." 34Isus se ganut dotaèe njihovim oèiju i oni odmah progledaše. I poðoše za njim.

Chapter 21

1 Kad se približiše Jeruzalemu te doðoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu uèenika 2govoreæi: "Poðite u selo pred vama i odmah æete naæi privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. 3Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah æe ih pustiti." 4To se dogodi da se ispuni što je reèeno po proroku: 5Recite kæeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuæ na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu. 6Uèenici odu i uèine kako im naredi Isus. 7Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. 8Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. 9Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" 10Kad uðe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" 11A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga." 12Isus uðe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe. 13Kaže im: "Pisamo je: Dom æe se moj zvati Dom molitve, a vi od njega èinite peæinu razbojnièku." 14U Hramu mu priðoše slijepi i hromi i on ih ozdravi. 15A kad glavari sveæenièki i pismoznanci vidješe èudesa koja uèini i djecu što vièu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni 16mu rekoše: "Èuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li èitali: Iz usta djece i dojenèadi sebi si pripravio hvalu?" 17On ih ostavi, poðe iz grada u Betaniju te ondje prenoæi. 18Ujutro se vraæao u grad i ogladnje. 19Ugleda smokvu kraj puta i priðe k njoj, ali ne naðe na njoj ništa osim lišæa pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu. 20Vidjevši to, uèenici se zaèude: "Kako umah smokva usahnu!" 21Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, èinit æete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit æe tako. 22I sve što zaištete u molitvi vjerujuæi, primit æete." 23I uðe u Hram. Dok je nauèavao, pristupiše mu glavari sveæenièki i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašæu to èiniš? Tko ti dade tu vlast?" 24Isus im odgovori: "I ja æu vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja æu vama kazati kojom vlašæu ovo èinim. 25Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit æe nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?' 26A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom." 27Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reèe: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim." 28"A što vam se èini? Èovjek neki imao dva sina. Priðe prvomu i reèe: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!' 29On odgovori: 'Neæu!' No poslije se predomisli i ode. 30Priðe i drugomu pa mu reèe isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode. 31Koji od te dvojice izvrši volju oèevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato æe im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! 32Doista, Ivan doðe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete." 33"Drugu prispodobu èujte! Bijaše neki domaæin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 34Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. 35A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a treæega kamenovaše. 36I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako." 37"Naposljetku posla k njima sina svoga misleæi: 'Poštovat æe mog sina.' 38Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše meðu sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat æemo baštinu njegovu!' 39I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju." 40"Kada dakle doðe gospodar vinograda, što æe uèiniti s tim vinogradarima?" 41Kažu mu: "Opake æe nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što æe mu davati urod u svoje vrijeme." 42Kaže im Isus: "Zar nikada niste èitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim! 43Zato æe se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat æe se narodu koji donosi njegove plodove! ( 44I tko padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga.)" 45Kad su glavari sveæenièki i farizeji èuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. 46I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

Chapter 22

1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doæi. 4Opet posla druge sluge govoreæi: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Doðite na svadbu!'" 5"Ali oni ne mareæi odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." 8"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Poðite stoga na raskršæa i koga god naðete, pozovite na svadbu!'" 10"Sluge iziðoše na putove i sabraše sve koje naðoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj uðe pogledati goste, spazi ondje èovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 13Tada kralj reèe poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje æe biti plaè i škrgut zubi.' 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih." 15Tada farizeji odoše i održaše vijeæe kako da Isusa uhvate u rijeèi. 16Pošalju k njemu svoje uèenike s herodovcima da ga upitaju: "Uèitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem uèiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17Reci nam, dakle, što ti se èini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" 18Znajuæi njihovu opakost, reèe Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? 19Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. 20On ih upita: "Èija je ovo slika i natpis?" 21Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje." 22Èuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. 23Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaše ga: 24"Uèitelju, Mojsije reèe: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25Bijaše tako u nas sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26Tako i drugi i treæi, sve do sedmoga. 27A nakon svih umrije i žena. 28Kojemu æe dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuæu? Jer sva su je sedmorica imala." 29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30Ta u uskrsnuæu niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebu. 31A što se tièe uskrsnuæa mrtvih, zar niste èitali što vam reèe Bog: 32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!" 33Èuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 34A kad su farizeji èuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36"Uèitelju, koja ja zapovijed najveæa u Zakonu?" 37A on mu reèe: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveæa i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slièna: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." 41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42"Što mislite o Kristu? Èiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov." 43A on æe njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?" 46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni rijeèi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.

Chapter 23

1 Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim uèenicima: 2"Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. 3Èinite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne èine. 4Vežu i ljudima na pleæa tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. 5Sva svoja djela èine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. 6Vole proèelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, 7pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. 8Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je uèitelj vaš, a svi ste vi braæa. 9Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. 10I ne dajte da vas voðama zovu, jer jedan je vaš voða - Krist. 11Najveæi meðu vama neka vam bude poslužitelj. 12Tko se god uzvisuje, bit æe ponižen, a tko se ponizuje, bit æe uzvišen." 13"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zakljuèavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date uæi ni onima koji bi htjeli." 14# 15"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promeæete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe." 16"Jao vama! Slijepe voðe! Govorite: 'Zakune li se tko Hramom, nije ništa. Ali ako se zakune hramskim zlatom, veže ga zakletva.' 17Budale i slijepci! Ta što je veæe: zlato ili Hram što posveæuje zlato? 18Nadalje: 'Zakune li se tko žrtvenikom, nije ništa. Ali ako se zakune darom što je na njemu, veže ga zakletva.' 19Slijepci! Ta što je veæe: dar ili žrtvenik što dar posveæuje? 20Tko se dakle zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu. 21I tko se zakune Hramom, kune se njime i Onim koji u njemu prebiva. 22I tko se zakune nebom, kune se prijestoljem Božjim i Onim koji na njemu sjedi." 23"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrðe, vjernost. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne propuštati. 24Slijepe voðe! Cijedite komarca, a gutate devu!" 25"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Èistite èašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. 26Farizeju slijepi! Oèisti najprije nutrinu èaše da joj i vanjština bude èista." 27Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvaèkih kostiju i svakojake neèistoæe. 28Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja." 29"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima 30te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proroèke.' 31Tako sami protiv sebe svjedoèite da ste sinovi ubojica proroka. 32Dopunite samo mjeru otaca svojih!" 33"Zmije! Leglo gujinje! Kako æete uteæi osudi paklenoj? 34Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne æete od njih ubiti i raspeti, druge bièevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada 35da tako na vas doðe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste izmeðu Hrama i žrtvenika. 36Zaista, kažem vam, sve æe to doæi na ovaj naraštaj!" 37"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvoèka okuplja piliæe pod krila, i ne htjedoste. 38Evo, napuštena vam kuæa. 39Doista, kažem vam, odsada me neæete vidjeti dok ne reknete: Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"

Chapter 24

1 Isus iziðe iz Hrama. Putom mu pristupiše uèenici pokazujuæi mu hramsko zdanje. 2A on im reèe: "Ne vidite li sve ovo? Zaista, kažem vam, ne, neæe se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: "Reci nam kada æe to biti i koji æe biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?" 4Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! 5Mnogi æe doista doæi u moje ime i govoriti: 'Ja sam Krist!' I mnoge æe zavesti." 6"A èut æete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 7Narod æe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit æe gladi i potresa po raznim mjestima. 8Ali sve je to samo poèetak trudova." 9"Tada æe vas predavati na muke i ubijati vas. I svi æe vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10Mnogi æe se tada sablazniti, izdavat æe jedni druge i mrziti se meðu sobom. 11Ustat æe mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12Razmahat æe se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13Ali tko ustraje do svršetka, bit æe spašen." 14"I propovijedat æe se ovo evanðelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedoèanstvo svim narodima. Tada æe doæi svršetak." 15"Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko èita, neka razumije: 16koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; 17tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuæe; 18i tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag da uzme haljinu!" 19"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!" 20"I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom 21jer tada æe biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od poèetka svijeta sve do sada, a neæe je ni biti." 22"I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit æe se dani oni." 23"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! 24Ustat æe, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i èudesa da, bude li moguæe, zavedu i izabrane." 25"Eto, prorekao sam vam." 26"Reknu li vam dakle: 'Evo, u pustinji je!', ne izlazite; 'Evo ga u ložnicama!', ne vjerujte. 27Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako æe biti i s dolaskom Sina Èovjeèjega." 28"Gdje bude strvine, ondje æe se skupljati orlovi." 29"A odmah nakon nevolje onih dana sunce æe pomrèati i mjesec neæe više svijetljeti i zvijezde æe s neba padati i sile æe se nebeske poljuljati." 30"I tada æe se pojaviti znak Sina Èovjeèjega na nebu. I tada æe proplakati sva plemena zemlje. I ugledat æe Sina Èovjeèjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moæi i slavom. 31I razaslat æe anðele svoje s trubljom velikom i sabrat æe mu izabranike s èetiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga." 32"A od smokve se nauèite prispodobi! Kad joj grana veæ omekša i lišæe potjera, znate: blizu je ljeto. 33Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!" 34"Zaista, kažem vam, ne, neæe uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 35Nebo æe i zemlja uminuti, ali rijeèi moje ne, neæe uminuti." 36"A o onom danu i èasu nitko ne zna, pa ni anðeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac. 37Kao u dane Noine, tako æe biti i Dolazak Sina Èovjeèjega. 38Kao što su u dane one - prije potopa - jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uðe u korablju 39i ništa nisu ni slutili dok ne doðe potop i sve odnije - tako æe biti i Dolazak Sina Èovjeèjega. 40Dvojica æe tada biti u polju: jedan æe se uzeti, drugi ostaviti. 41Dvije æe mljeti u mlinu: jedna æe se uzeti, druga ostaviti." 42"Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. 43A ovo znajte: kad bi domaæin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuæe. 44Zato i vi budite pripravni jer u èas kad i ne mislite Sin Èovjeèji dolazi." 45"Tko li je onaj vjerni i razumni sluga što ga gospodar postavi nad svojim ukuæanima da im izda hranu u pravo vrijeme? 46Blago onome sluzi kojega gospodar kada doðe naðe da tako radi! 47Zaista, kažem vam, postavit æe ga nad svim imanjem svojim." 48"No rekne li taj zli sluga u srcu: 'Okasnit æe gospodar moj' 49pa stane tuæi sudrugove, jesti i piti s pijanicama, 50doæi æe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u èas u koji i ne sluti; 51rasjeæi æe ga i dodijeliti mu udes meðu licemjerima. Ondje æe biti plaè i škrgut zubi."

Chapter 25

1 "Tada æe kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziðoše u susret zaruèniku. 2Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." 5"Buduæi da je zaruènik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 6O ponoæi nasta vika: 'Evo zaruènika! Iziðite mu u susret!' 7Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 8Lude tada rekoše mudrima: 'Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!' 9Mudre im odgovore: 'Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Poðite radije k prodavaèima i kupite!'" 10"Dok one odoše kupiti, doðe zaruènik: koje bijahu pripravne, uðoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 11Poslije doðu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!' 12A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!' 13Bdijte dakle jer ne znate dana ni èasa!" 14"Doista, kao kad ono èovjek, polazeæi na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a treæemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." 19"Nakon dugo vremena doðe gospodar tih slugu i zatraži od njih raèun. 20Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreæi: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' 21Reèe mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim æu te postaviti! Uði u radost gospodara svoga!'" 22"Pristupi i onaj sa dva talenta te reèe: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' 23Reèe mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim æu te postaviti! Uði u radost gospodara svoga.'" 24"A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reèe: 'Gospodaru! Znadoh te: èovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. 25Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' 26A gospodar mu reèe: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! 27Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novèara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'" 28"'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. 29Doista, onomu koji ima još æe se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet æe se i ono što ima. 30A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje æe biti plaè i škrgut zubi.'" 31"Kad Sin Èovjeèji doðe u slavi i svi anðeli njegovi s njime, sjest æe na prijestolje slave svoje. 32I sabrat æe se pred njim svi narodi, a on æe ih jedne od drugih razluèiti kao što pastir razluèuje ovce od jaraca. 33Postavit æe ovce sebi zdesna, a jarce slijeva." 34"Tada æe kralj reæi onima sebi zdesna: 'Doðite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! 35Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; 36gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i doðoste k meni.'" 37"Tada æe mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doðosmo k tebi?' 40A kralj æe im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god uèiniste jednomu od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste!'" 41"Zatim æe reæi i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeèni, pripravljen ðavlu i anðelima njegovim! 42Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; 43stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'" 44"Tada æe mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' 45Tada æe im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne uèiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne uèiniste.'" 46"I otiæi æe ovi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni."

Chapter 26

1 I kad Isus završi sve te besjede, reèe svojim uèenicima: 2"Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Èovjeèji predaje se da se razapne." 3Uto se sabraše glavari sveæenièki i starješine narodne u dvoru velikoga sveæenika imenom Kajfe 4i zakljuèiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5Jer se govorilo: "Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu." 6Kad je Isus bio u Betaniji, u kuæi Šimuna Gubavca, 7pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8Vidjevši to, uèenici negodovahu: "Èemu ta rasipnost? 9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima." 10Zapazio to Isus pa im reèe: "Što dodijavate ženi? Dobro djelo uèini prema meni. 11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to uèini. 13Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanðelje, po svem svijetu, navješæivat æe se i ovo što ona uèini - njoj na spomen." 14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, poðe glavarima sveæenièkim 15i reèe: "Što æete mi dati i ja æu vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda. 17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše uèenici Isusu i upitaše: "Gdje hoæeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?" 18On reèe: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Uèitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim uèenicima.'" 19I uèine uèenici kako im naredi Isus i priprave pashu. 20Uveèer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21I dok su blagovali, reèe: "Zaista, kažem vam, jedan æe me od vas izdati." 22Silno ožalošæeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: "Da nisam ja, Gospodine?" 23On odgovori: "Onaj koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu, taj æe me izdati. 24Sin Èovjeèji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao èovjeku onomu koji predaje Sina Èovjeèjega. Tomu bi èovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." 25A Juda, izdajnik, prihvati i reèe: "Da nisam ja, uèitelju?" Reèe mu: "Ti kaza." 26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreèe blagoslov pa razlomi, dade svojim uèenicima i reèe: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" 27I uze èašu, zahvali i dade im govoreæi: "Pijte iz nje svi! 28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29A kažem vam: ne, neæu od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad æu ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." 30Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 31Tada im reèe Isus: "Svi æete se vi još ove noæi sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit æe pastira i stado æe se razbjeæi. 32Ali kad uskrsnem, iæi æu pred vama u Galileju.' 33Nato æe mu Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neæu!" 34Reèe mu Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noæi, prije negoli se pijetao oglasi, triput æeš me zatajiti!" 35Kaže mu Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neæu te zatajiti." Tako rekoše i svi uèenici. 36Tada doðe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže uèenicima: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se." 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reèe: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!" 39I ode malo dalje, pade nièice moleæi: "Oèe moj! Ako je moguæe, neka me mimoiðe ova èaša. Ali ne kako ja hoæu, nego kako hoæeš ti." 40I doðe uèenicima i naðe ih pozaspale pa reèe Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oèe moj! Ako nije moguæe da me èaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" 43I ponovno doðe i naðe ih pozaspale, oèi im se sklapale. 44Opet ih ostavi, poðe i pomoli se po treæi put ponavljajuæi iste rijeèi. 45Tada doðe uèenicima i reèe im: "Samo spavajte i poèivajte! Evo, približio se èas! Sin Èovjeèji predaje se u ruke grešnièke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica." 47Dok je on još govorio, gle, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s maèevima i toljagama poslana od glavara sveæenièkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!" 49I odmah pristupi Isusu i reèe: "Zdravo, Uèitelju!" I poljubi ga. 50A Isus mu reèe: "Prijatelju, zašto ti ovdje!" Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. 51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu maè, udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: "Vrati maè na njegovo mjesto jer svi koji se maèa laæaju od maèa i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anðela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?" 55U taj èas reèe Isus svjetini: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeðah u Hramu nauèavajuæi i ne uhvatiste me." 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proroèka. Tada ga svi uèenici ostave i pobjegnu. 57Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu sveæeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog sveæenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. 59A glavari sveæenièki i cijelo Vijeæe tražili su kakvo lažno svjedoèanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60Ali ne naðoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61i reknu: "Ovaj reèe: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.'" 62Usta nato veliki sveæenik i reèe mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoèe?" 63Isus je šutio. Reèe mu veliki sveæenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64Reèe mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada æete gledati Sina Èovjeèjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65Nato veliki sveæenik razdrije haljine govoreæi: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste èuli hulu! 66Što vam se èini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" 67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govoreæi: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?" 69A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreæi: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem." 70On pred svima zanijeka: "Ne znam što govoriš." 71Kad iziðe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazoènima: "Ovaj bijaše s Isusom Nazareæaninom." 72On opet zanijeka sa zakletvom: "Ne znam toga èovjeka." 73Malo zatim nazoèni pristupiše Petru i rekoše: "Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!" 74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: "Ne znam toga èovjeka." I odmah se oglasi pijetao. 75I spomenu se Petar rijeèi koju mu Isus reèe: "Prije nego se pijetao oglasi, triput æeš me zatajiti." I iziðe te gorko zaplaka.

Chapter 27

1 A kad objutri, svi su glavari sveæenièki i starješine narodne održali vijeæanje protiv Isusa da ga pogube. 2I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. 3Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuðen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveæenièkim i starješinama 4govoreæi: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tièe? To je tvoja stvar!" 5I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6Glavari sveæenièki uzeše srebrnjake i rekoše: 7"Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lonèarovu njivu za ukop stranaca. 8Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9Tada se ispuni što je reèeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 10i dadoše ih za njivu lonèarovu kako mi naredi Gospodin. 11Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš." 12I dok su ga glavari sveæenièki i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13Tada mu reèe Pilat: "Ne èuješ li što sve protiv tebe svjedoèe?" 14I ne odgovori mu ni na jednu rijeè te se upravitelj silno èudio. 15A o Blagdanu upravitelj je obièavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi veæ htjeli. 16Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17Kad se dakle sabraše, reèe im Pilat: "Koga hoæete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. 19Dok je sjedio na sudaèkoj stolici, poruèi nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." 20Meðutim, glavari sveæenièki i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoæete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!" 22Kaže im Pilat: "Što dakle da uèinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni æe: "Neka se razapne." 23A on upita: "A što je zla uèinio?" Vikahu još jaèe: "Neka se razapne!" 24Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veæi metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreæi: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!" 25Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" 26Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbièevana, preda da se razapne. 27Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu èetu. 28Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" 30Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. 31Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. 32Izlazeæi naðu nekoga èovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. 33I doðoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34dadoše mu piti vino sa žuèi pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. 35A pošto ga razapeše, razdijeliše meðu se haljine njegove bacivši kocku. 36I sjedeæi ondje, èuvahu ga. 37I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." 38Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 39A prolaznici su ga pogrðivali mašuæi glavama: 40"Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siði s križa!" 41Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starješinama, rugajuæi se, govorahu: 42"Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siðe s križa pa æemo povjerovati u nj! 43Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'" 44Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici. 45Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. 46O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To æe reæi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47A neki od nazoènih, èuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju." 48I odmah pritrèa jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga spasi." 50A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh. 51I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, peæine se raspukoše, 52grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53te iziðoše iz grobova nakon njegova uskrsnuæa, uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. 54A satnik i oni koji su s njime èuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj." 55A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujuæi mu; 56meðu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. 57Uveèer doðe neki bogat èovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše uèenik Isusov. 58On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59Josip uze tijelo, povi ga u èisto platno 60i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiðe. 61A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. 62Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari sveæenièki i farizeji kod Pilata 63te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut æu.' 64Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treæega dana da ne bi možda došli njegovi uèenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit æe posljednja prijevara gora od prve." 65Reèe im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!" 66Nato oni odu i osiguraju grob: zapeèate kamen i postave stražu.

Chapter 28

1 Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, doðe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2I gle, nastade žestok potres jer anðeo Gospodnji siðe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. 3Lice mu bijaše kao munja, a odjeæa bijela kao snijeg. 4Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe. 5A anðeo progovori ženama: "Vi se ne bojte! Ta znam: Isusa Raspetoga tražite! 6Nije ovdje! Uskrsnu kako reèe. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao 7pa poðite žurno i javite njegovim uèenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje æete ga vidjeti. Evo, rekoh vam." 8One otiðoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošæu otrèaše javiti njegovim uèenicima. 9Kad eto im Isusa u susret! Reèe im: "Zdravo!" One polete k njemu, obujme mu noge i nièice mu se poklone. 10Tada im Isus reèe: "Ne bojte se! Idite, javite mojoj braæi da poðu u Galileju! Ondje æe me vidjeti!" 11Dok su one odlazile, gle, neki od straže doðoše u grad i javiše glavarima sveæenièkim sve što se dogodilo. 12Oni se sabraše sa starješinama na vijeæanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima 13govoreæi: "Recite: 'Noæu dok smo mi spavali, doðoše njegovi uèenici i ukradoše ga.' 14Ako to doèuje upravitelj, mi æemo ga uvjeriti i sve uèiniti da vi budete bez brige." 15Oni uzeše novac i uèiniše kako bijahu pouèeni. I razglasilo se to meðu Židovima - sve do danas. 16Jedanaestorica poðoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše nièice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Poðite dakle i uèinite mojim uèenicima sve narode krsteæi ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i uèeæi ih èuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

Mark

Chapter 1

1 Poèetak Evanðelja Isusa Krista Sina Božjega. 2Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraæenja na otpuštenje grijeha. 5Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajuæi svoje grijehe. 6Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jaèi od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obuæi. 8Ja vas krstim vodom, a on æe vas krstiti Duhom Svetim." 9Onih dana doðe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10I odmah, èim izaðe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! 12I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13I bijaše u pustinji èetrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anðeli mu služahu. 14A pošto Ivan bijaše predan, otiðe Isus u Galileju. Propovijedao je evanðelje Božje: 15"Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanðelju!" 16I prolazeæi uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17I reèe im Isus: "Hajdete za mnom i uèinit æu vas ribarima ljudi!" 18Oni odmah ostaviše mreže i poðoše za njim. 19Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u laði su krpali mreže. 20Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u laði s nadnièarima i otiðu za njim. 21I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uðe on u sinagogu i poèe nauèavati. 22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta uèio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. 23A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao èovjek opsjednut neèistim duhom. On povika: 24"Što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" 25Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" 26Nato neèisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziðe iz njega. 27Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim neèistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." 28I proèulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. 29I odmah pošto iziðoše iz sinagoge, uðe s Jakovom i Ivanom u kuæu Šimunovu i Andrijinu. 30A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 31On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. 32Uveèer, kad sunce zaðe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 33I sav je grad nagrnuo k vratima. 34I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. 35Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziðe i povuèe se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 36Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 37Kad ga naðoše, rekoše mu: "Svi te traže." 38Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." 39I proðe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. 40I doðe k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoæeš, možeš me oèistiti!" 41Isus ganut pruži ruku, dotaèe ga se pa æe mu: "Hoæu, budi èist!" 42I odmah nesta s njega gube i oèisti se. 43Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44rijeèima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje što propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo." 45Ali èim iziðe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati dogaðaj tako da Isus više nije mogao javno uæi u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.

Chapter 2

1 I pošto nakon nekoliko dana opet uðe u Kafarnaum, proèulo se da je u kuæi. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješæivaše Rijeè. 3I doðu noseæi k njemu uzetoga. Nosila ga èetvorica. 4Buduæi da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Naèinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji poèeše mudrovati u sebi: 7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa æe im: "Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reæi uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reæi: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10Ali da znate: vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: 11"Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i poði kuæi!" 12I on usta, uze odmah postelju i iziðe na oèigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreæi: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" 13Isus ponovno iziðe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih pouèavaše. 14Prolazeæi ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Poði za mnom!" On usta i poðe za njim. 15Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kuæi, naðoše se za stolom s njime i njegovim uèenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim uèenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" 17Èuvši to, Isus im reèe: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima! Ne doðoh zvati pravednike, nego grešnike." 18Ivanovi su uèenici i farizeji postili. I doðu neki i kažu mu: "Zašto uèenici Ivanovi i uèenici farizejski poste, a tvoji uèenici ne poste?" 19Nato im Isus reèe: "Mogu li svatovi postiti dok je zaruènik s njima? Dokle god imaju zaruènika sa sobom, ne mogu postiti. 20Doæi æe veæ dani kad æe im se ugrabiti zaruènik i tada æe postiti u onaj dan!" 21"Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inaèe nova zakrpa vuèe sa starog odijela pa nastane još veæa rupa." 22"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!" 23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi uèenici poèeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24"Gle! Zašto èine što subotom nije dopušteno?" 25Isus im odgovori: "Zar nikad niste èitali što uèini David kad ogladnje te se naðe u potrebi on i njegovi pratioci? 26Kako za velikog sveæenika Ebjatara uðe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sveæenika; a on dade i svojim pratiocima?" 27I govoraše im: "Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote. 28Tako, Sin Èovjeèji gospodar je subote!"

Chapter 3

1 Uðe ponovno u sinagogu. Bio je ondje èovjek usahle ruke. 2A oni vrebahu hoæe li ga Isus u subotu izlijeèiti, da ga optuže. 3On kaže èovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" 4A njima æe: "Je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. 5A on, ražalošæen okorjelošæu srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reèe tom èovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! 6Farizeji iziðu i dadnu se odmah s herodovcima na vijeæanje protiv njega kako da ga pogube. 7Isus se s uèenicima povuèe k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 8iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo èulo što èini i nagrnulo k njemu. 9Stoga reèe uèenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi laðica da ga ne bi zgnjeli. 10Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogoðeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. 11A neèisti duhovi, èim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" 12A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. 13Uziðe na goru i pozove koje sam htjede. I doðoše k njemu. 14I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati 15s vlašæu da izgone ðavle. 16Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, 17i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 18i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca 19i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. 20I doðe Isus u kuæu. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21Èuvši to, doðoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22I pismoznanci što siðoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici ðavolskom izgoni ðavle." 23A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25Ili: ako se kuæa u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27Nitko, dakako, ne može u kuæu jakoga uæi i oplijeniti mu pokuæstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada æe mu kuæu oplijeniti!" 28Doista, kažem vam, sve æe se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vjeènoga." 30Jer govorahu: "Duha neèistoga ima." 31I doðu majka njegova i braæa njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i braæe tvoje, traže te!" 33On im odgovori: "Tko je majka moja i braæa moja?" 34I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braæe moje! 35Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka."

Chapter 4

1 I poèe opet pouèavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uðe u laðu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 2Pouèavao ih je u prispodobama mnogoèemu. Govorio im u pouci: 3"Poslušajte! Gle, iziðe sijaè sijati. 4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, doðoše ptice i pozobaše ga. 5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. 7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." 9I doda: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!" 10Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." 13I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako æete onda razumjeti prispodobe uopæe? 14Sijaè sije Rijeè. 15Oni uz put, gdje je Rijeè posijana, jesu oni kojima, netom èuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rijeè u njih posijanu. 16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad èuju Rijeè, odmah je s radošæu prime, 17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeèi, odmah se sablazne. 18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rijeè, 19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rijeè te ona ostane bez ploda. 20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji èuju i prime Rijeè te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. 21I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijeænjak? 22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se oèituje; i ništa skriveno, osim zato da doðe na vidjelo! 23Ima li tko uši da èuje, neka èuje." 24I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit æe vam se. I nadodat æe vam se. 25Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što ima." 26I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad èovjek baci sjeme u zemlju. 27Spavao on ili bdio, noæu i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29A èim plod dopusti, brže se on laæa srpa jer eto žetve." 30I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31Kao kad se gorušièino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32jednoæ posijano, naraste i postane veæe od svega povræa pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." 33Mnogim takvim prispodobama navješæivaše im Rijeè, kako veæ mogahu slušati. 34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim uèenicima sve razjašnjavao. 35Uveèer istoga dana kaže im: "Prijeðimo prijeko!" 36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako veæ bijaše u laði. A pratile su ga i druge laðe. 37Najednom nasta žestoka oluja, na laðu navale valovi te su je veæ gotovo napunili. 38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Uèitelju! Zar ne mariš što ginemo?" 39On se probudi, zaprijeti vjetru i reèe moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40Tada im reèe: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" 41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Chapter 5

1 Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2Èim iziðe iz laðe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki èovjek s neèistim duhom. 3Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4jer je veæ èesto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5Po cijele bi noæi i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6Kad izdaleka opazi Isusa, dotrèi i pokloni mu se, 7a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muèi me!" 8Jer Isus mu bijaše rekao: "Iziði, duše neèisti, iz ovoga èovjeka!" 9Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih uðemo!" 13I on im dopusti. Tada iziðoše neèisti duhovi i uðoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuæe jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi poðoše vidjeti što se dogodilo. 15Doðu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obuèen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16A oèevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18Kad je ulazio u laðu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19No on mu ne dopusti, nego mu reèe: "Poði kuæi k svojima pa im javi što ti je uèinio Gospodin, kako ti se smilovao." 20On ode i poèe razglašavati po Dekapolu što mu uèini Isus. I svi su se divili. 21Kad se Isus laðom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22Stajao je uz more. I doðe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23pa ga usrdno moljaše: "Kæerkica mi je na umoru! Doði, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24I poðe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26mnogo pretrpjela od pustih lijeènika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27Èuvši za Isusa, priðe mu meðu mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit æu spašena." 29I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reèe: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 31A uèenici mu rekoše: "Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišæe i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'" 32A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to uèini. 33Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34On joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila! Poði u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "Kæi ti je umrla. Èemu dalje muèiti uèitelja?" 36Isus je èuo taj razgovor, pa æe nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38I doðu u kuæu nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39Uðe i kaže im: "Što buèite i plaèete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uðe onamo gdje bijaše dijete. 41Primi dijete za ruku govoreæi: "Talita, kum!" što znaèi: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42I djevojka odmah usta i poèe hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u èudu veliku. 43On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reèe da djevojci dadnu jesti.

Chapter 6

1 I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici. 2I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu." 5I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih. 6I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao. 7Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima. 8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina. 10I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo." 12Otišavši, propovijedali su obraæenje, 13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali. 14Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu." 15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim. 22Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!" 23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. 30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali. 31I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu. 33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih. 34Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu. 35A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno. 36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." 37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" 38A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." 39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. 42I jeli su svi i nasitili se. 43I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. 44A jelo je pet tisuæa muškaraca. 45On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli. 47Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju. 48Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi. 49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 51I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. 53Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu. 54Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju 55pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi. 56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.

Chapter 7

1 Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji doðoše iz Jeruzalema. 2I opaze da neki njegovi uèenici jedu kruh neèistih, to jest neopranih ruku. 3A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. 4Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje èaša, vrèeva i lonaca. 5Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji uèenici ne postupaju po predaji starih, nego neèistih ruku blaguju?" 6A on im reèe: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama èasti, a srce mu je daleko od mene. 7Uzalud me štuju nauèavajuæi nauke - uredbe ljudske. 8Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 9Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste saèuvali svoju predaju. 10Mojsije doista reèe: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smræu neka se kazni. 11A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoæ koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar', 12takvome više ne dopuštate ništa uèiniti za oca ili majku. 13Tako dokidate rijeè Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slièno èinite." 14Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15Ništa što izvana ulazi u èovjeka ne može ga oneèistiti, nego što iz èovjeka izlazi - to ga oneèišæuje. 16Tko ima uši da èuje, neka èuje!" 17I kad od mnoštva uðe u kuæu, upitaše ga uèenici za prispodobu. 18I reèe im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaæate li da èovjeka ne može oneèistiti što u nj ulazi 19jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on oèisti sva jela. 20Još dometnu: "Što iz èovjeka izlazi, te oneèišæuje èovjeka. 21Ta iznutra, iz srca èovjeèjega, izlaze zle namisli, bludništva, kraðe, ubojstva, 22preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23Sva ta zla iznutra izlaze i oneèišæuju èovjeka." 24Odande otiðe u kraj tirski. I uðe u neku kuæu. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25nego odmah doèu žena koje kæerkica imaše duha neèistoga. Ona doðe i pade mu pred noge. 26A žena bijaše Grkinja, Sirofenièanka rodom. I moljaše ga da joj iz kæeri istjera zloduha. 27A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilièi uzeti kruh djeci i baciti ga psiæima." 28A ona æe mu: "Da, Gospodine! Ali i psiæi ispod stola jedu od mrvica djeèjih." 29Reèe joj: "Zbog te rijeèi idi, izišao je iz tvoje kæeri zloduh." 30I ode kuæi te naðe dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. 31Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona doðe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 32Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 33On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 34Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to æe reæi: "Otvori se!" 35I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 36A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali 37i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve uèinio! Gluhima daje èuti, nijemima govoriti!"

Chapter 8

1 Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduæi da nisu imali što jesti, dozva Isus uèenike pa im reèe: 2"Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me i nemaju što jesti. 3Ako ih otpravim gladne njihovim kuæama, klonut æe putom. A neki su od njih došli iz daleka." 4Uèenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" 5On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." 6Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim uèenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reèe da i to posluže. 8I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9Bilo ih je oko èetiri tisuæe. Tada ih otpusti, 10a sam sa svojim uèenicima odmah uðe u laðu i ode u kraj dalmanutski. 11Tada istupiše farizeji i poèeše raspravljati s njime. Iskušavajuæi ga, zatraže od njega znak s neba. 12On uzdahnu iz sve duše i reèe: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neæe dati znak." 13Tada ih ostavi, ponovno uðe u laðu pa otiðe prijeko. 14A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na laði. 15Nato ih Isus opomenu: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" 16Oni, zamišljeni, meðu sobom govorahu: "Kruha nemamo." 17Zamijetio to Isus pa im reèe: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaæate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18Oèi imate, a ne vidite; uši imate, a ne èujete? Zar se ne sjeæate? 19Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuæa, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." 20"A kada razlomih sedam na èetiri tisuæe, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." 21A on æe njima: "I još ne razumijete?" 22Doðu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oèi, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" 24Slijepac upilji pogled i reèe: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveæe ... hodaju." 25Tada mu Isus opet stavi ruke na oèi i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26Tada ga posla kuæi i reèe mu: "Ne ulazi u selo." 27I krenu Isus i njegovi uèenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita uèenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treæi opet da si neki od proroka." 29On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Ti si Pomazanik - Krist!" 30I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. 31I poèe ih pouèavati kako Sin Èovjeèji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poèe odvraæati. 33A on se okrenu, pogleda svoje uèenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 34Tada dozva narod i uèenike pa im reèe: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanðelja, spasit æe ga. 36Ta što koristi èovjeku steæi sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37Ta što da èovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi u ovom preljubnièkom i grešnièkom naraštaju - njega æe se stidjeti i Sin Èovjeèji kada doðe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anðelima."

Chapter 9

1 Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." 2Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5A Petar prihvati i reèe Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti! Naèinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zaèu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Èovjeèji od mrtvih ne ustane. 10Oni održaše tu rijeè, ali se meðu sobom pitahu što znaèi to njegovo "od mrtvih ustati" 11pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da doðe Ilija?" 12A on im reèe: "Ilija æe, doduše, prije doæi i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu Èovjeèjem da æe mnogo pretrpjeti i biti prezren? 13Ali, velim vam: Ilija je veæ došao i oni uèiniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." 14Kada doðoše k uèenicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 15Èim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenaðeno brže pohrli pozdraviti ga. 16A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" 17Odvrati netko iz mnoštva: "Uèitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 18Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koèi se. Rekoh tvojim uèenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." 19On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" 20I dovedoše ga k njemu. Èim zloduh ugleda Isusa, potrese djeèakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to dogaða?" On reèe: "Od djetinjstva! 22A èesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23Nato mu Isus reèe: "Što? Ako možeš? Sve je moguæe onomu koji vjeruje!" 24Djeèakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" 25Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti neèistomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziði iz njega i da nisi više u nj ušao!" 26Zloduh nato zavièe, žestoko strese djeèaka te iziðe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 28Kad Isus uðe u kuæu, upitaše ga uèenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" 29Odgovori im: "Ovaj se rod nièim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." 30Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 31Jer pouèavaše svoje uèenike. Govoraše im: "Sin Èovjeèji predaje se u ruke ljudima. Ubit æe ga, ali æe on, ubijen, nakon tri dana ustati." 32No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. 33I doðoše u Kafarnaum. I veæ u kuæi upita ih: "Što ste putem raspravljali?" 34A oni umukoše jer putem meðu sobom razgovarahu o tome tko je najveæi. 35On sjede i dozove dvanaestoricu te im reèe: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" 36I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reèe im: 37"Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." 38Reèe mu Ivan: "Uèitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." 39A Isus reèe: "Ne branite mu! Jer nitko ne može uèiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 40Tko nije protiv nas, za nas je." 41"Uistinu, tko vas napoji èašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neæe mu propasti plaæa." 42"Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude baèen u more." 43"Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu uæi u život, nego s obje ruke otiæi u pakao, u oganj neugasivi. 44# 45I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu uæi u život, nego s obje noge bit baèen u pakao. 46# 47I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku uæi u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti baèen u pakao, 48gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49Uistinu, ognjem æe svaki od njih biti posoljen. 50Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, èime æete nju zaèiniti? Imajte sol u sebi, a mir meðu sobom!"

Chapter 10

1 Krenuvši odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno pouèavaše. 2A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" 3On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" 4Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6Od poèetka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9Što dakle Bog združi, èovjek neka ne rastavlja!" 10U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali. 11I reèe im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini prema prvoj preljub. 12I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, èini preljub." 13Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili. 14Opazivši to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi." 16Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuæi na njih ruke. 17I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?" 18Isus mu reèe: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti." 21Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom." 22On se na tu rijeè smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23Isus zaokruži pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe teško imuænici u kraljevstvo Božje!" 24Uèenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Oni se još veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguæe!" 28Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom." 29Reèe Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanðelja, 30a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem vijeku život vjeèni. 31A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi." 32Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati što æe ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon tri dana ustati." 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu: "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèiniš što te zaištemo." 36A on æe im: "Što hoæete da vam uèinim?" 37Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38A Isus im reèe: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus æe im: "Èašu koju ja pijem pit æete i krstom kojim se ja krstim bit æete kršteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to èula ostala desetorica, poèeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu. 43Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj! 44I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." 46Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jaèe vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi ga: "Ustani! Zove te!" 50On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu. 51Isus ga upita: "Što hoæeš da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju moj, da progledam." 52Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.

Chapter 11

1 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva uèenika 2i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 3Ako vam tko reèe: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah æe ga ipak ovamo pustiti." 4Otiðoše i naðoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. 5A neki od nazoènih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" 6Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pustiše ih. 7I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 8Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. 9I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" 11I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju. 12Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 13Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišæa jer ne bijaše vrijeme smokvama. 14Tada reèe smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Èuli su to njegovi uèenici. 15Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe. 16I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!" 18Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran njegovim naukom. 19A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada. 20Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 22Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. 23Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to što kaže - doista, bit æe mu! 24Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit æe vam! 25No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." 26# 27I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu glavari sveæenièki, pismoznanci i starješine. 28I govorahu mu: "Kojom vlašæu to èiniš? Ili tko ti dade tu vlast da to èiniš?" 29A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam kazati kojom vlašæu ovo èinim. 30Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 31A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?' 32Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. 33I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."

Chapter 12

1 I uze im zboriti u prispodobama: Èovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 2I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. 3A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. 4I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. 5Treæega takoðer posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše." 6"Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleæi: 'Poštovat æe sina moga.' 7Ali ti vinogradari meðu sobom rekoše: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština æe biti naša.' 8I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." 9"Što li æe uèiniti gospodar vinograda? Doæi æe i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. 10Niste li èitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. 11Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim!" 12I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. 13I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rijeèi. 14Oni doðu i kažu mu: "Uèitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" 15A on im reèe proziruæi njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" 16Oni doniješe. I reèe im: "Èija je ovo slika i natpis?" A oni æe mu: "Carev." 17A Isus im reèe: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se. 18Doðu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuæa, i upitaju ga: 19"Uèitelju, Mojsije nam napisa: Umre li èiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 20Sedmero braæe bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 21I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treæi jednako tako. 22I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 23Komu æe biti žena o uskrsnuæu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." 24Reèe im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 25Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anðeli na nebesima. 26A što se tièe mrtvih, da ustaju, niste li èitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reèe Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate." 28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veæe od tih." 32Nato æe mu pismoznanac: "Dobro, uèitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reèe mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuðivao pitati ga. 35A nauèavajuæi u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? 36A sam David reèe u Duhu Svetome: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 37Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s užitkom slušao. 38A on im u pouci svojoj govoraše: "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama; 40proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda!" 41Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 42Doðe i neka siromašna udovica i baci dva novèiæa, to jest jedan kvadrant. 43Tada dozove svoje uèenike i reèe im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 44Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak."

Chapter 13

1 Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih uèenika: "Uèitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" 2Isus mu odvrati: "Vidiš li ta velièanstvena zdanja? Ne, neæe se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 3Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio suèelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4"Reci nam kada æe to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" 5Tada im Isus poèe govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. 6Mnogi æe doæi u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge æe zavesti. 7Kada pak èujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." 8"Narod æe ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit æe potresa po raznim mjestima, bit æe gladi. To je poèetak trudova." 9"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat æe vas vijeæima i tuæi vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat æete zbog mene, njima za svjedoèanstvo. 10A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanðelje." 11"Kad vas budu vodili na izruèenje, ne brinite se unaprijed što æete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj èas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12Predavat æe na smrt brat brata i otac sina. Djeca æe ustajati na roditelje i ubijati ih. 13Svi æe vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit æe spašen." 14"I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko èita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 15Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuæu da iz nje što uzme. 16I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag da uzme ogrtaè!" 17"Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18A molite da to ne bude zimi 19jer æe onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od poèetka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neæe je ni biti. 20I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." 21Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. 22Ustat æe doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit æe znamenja i èudesa da, bude li moguæe, zavedu izabrane. 23Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" 24Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce æe pomrèati i mjesec neæe više svijetljeti 25a zvijezde æe s neba padati i sile æe se nebeske poljuljati. 26Tada æe ugledati Sina Èovjeèjega gdje dolazi na oblacima s velikom moæi i slavom. 27I razaslat æe anðele i sabrati svoje izabranike s èetiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." 28A od smokve se nauèite prispodobi! Kad joj grana veæ omekša i lišæe potjera, znate: ljeto je blizu. 29Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30Zaista, kažem vam, ne, neæe uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31Nebo æe i zemlja uminuti, ali rijeèi moje ne, neæe uminuti." 32"A o onom danu i èasu nitko ne zna, pa ni anðeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." 33"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je èas. 34Kao kad ono èovjek neki polazeæi na put ostavi svoju kuæu, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35Bdijte, dakle, jer ne znate kad æe se domaæin vratiti - da li uveèer ili o ponoæi, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada doðe." 37"Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!"

Chapter 14

1 Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sveæenièki i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." 3I kad je u Betaniji, u kuæi Šimuna Gubavca, bio za stolom, doðe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4A neki negodovahu te æe jedan drugomu: "Èemu to rasipanje pomasti? 5Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6A Isus reèe: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo uèini na meni. 7Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoæete možete im dobro èiniti, a mene nemate svagda. 8Uèinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanðelje, po svem svijetu, navješæivat æe se i ovo što ona uèini - njoj na spomen." 10A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima sveæenièkim da im ga preda. 11Kad su oni to èuli, obradovali su se i obeæali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. 12Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju uèenici Isusa: "Gdje hoæeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" 13On pošalje dvojicu uèenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit æete se na èovjeka koji nosi krèag vode. Poðite za njim 14pa gdje on uðe, recite domaæinu: 'Uèitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?' 15I on æe vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." 16Uèenici odu, doðu u grad i naðu kako im on reèe te priprave pashu. 17A uveèer doðe on s dvanaestoricom. 18I dok bijahu za stolom te blagovahu, reèe Isus: "Zaista, kažem vam, jedan æe me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." 19Ožalošæeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" 20A on im reèe: "Jedan od dvanaestorice koji umaèe sa mnom u zdjelicu. 21Sin Èovjeèji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao èovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi èovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" 22I dok su blagovali, on uze kruh, izreèe blagoslov pa razlomi, dade im i reèe: "Uzmite, ovo je tijelo moje." 23I uze èašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24A on im reèe: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25Zaista, kažem vam, ne, neæu više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad æu ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." 26Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27I reèe im Isus: "Svi æete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit æu pastira i ovce æe se razbjeæi. 28Ali kad uskrsnem, iæi æu pred vama u Galileju." 29Nato æe mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neæu!" 30A Isus mu reèe: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noæi, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput æeš me zatajiti." 31Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neæu te zatajiti." A tako su svi govorili. 32I doðu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim uèenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34pa im reèe: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35Ode malo dalje i rušeæi se na zemlju molio je da ga, ako je moguæe, mimoiðe ovaj èas. 36Govoraše: "Abba! Oèe! Tebi je sve moguæe! Otkloni èašu ovu od mene! Ali ne što ja hoæu, nego što hoæeš ti!" 37I doðe, naðe ih pozaspale pa reèe Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39Opet ode i pomoli se istim rijeèima. 40Ponovno doðe i naðe ih pozaspale. Oèi im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41Doðe i treæi put i reèe im: "Samo spavajte i poèivajte! Gotovo je! Doðe èas! Evo, predaje se Sin Èovjeèji u ruke grešnièke! 42Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" 43Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s maèevima i toljagama, poslana od glavara sveæenièkih, pismoznanaca i starješina. 44A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45I kako doðe, odmah pristupi k njemu i reèe: "Uèitelju!" I poljubi ga. 46Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47A jedan od nazoènih trgnu maè, udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu uho. 48Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama da me uhvatite. 49Danomice bijah vam u Hramu, nauèavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50I svi ga ostave i pobjegnu. 51A jedan je mladiæ išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52no on ostavi plahtu i gol pobježe. 53Zatim odvedoše Isusa velikom sveæeniku. I skupe se svi glavari sveæenièki, starješine i pismoznanci. 54Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog sveæenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55A glavari sveæenièki i cijelo Vijeæe, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedoèanstvo, ali nikako da ga naðu. 56Mnogi su doduše lažno svjedoèili protiv njega, ali im se svjedoèanstva ne slagahu. 57Ustali su neki i lažno svjedoèili protiv njega: 58"Mi smo ga èuli govoriti: 'Ja æu razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'" 59Ali ni u tom im svjedoèanstvo ne bijaše složno. 60Usta nato veliki sveæenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoèe protiv tebe? 61A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga sveæenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62A Isus mu reèe: "Ja jesam! I gledat æete Sina Èovjeèjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63Nato veliki sveæenik razdrije haljine i reèe: "Što nam još trebaju svjedoci? 64Èuli ste hulu. Što vam se èini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreæi: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. 66I dok je Petar bio dolje u dvoru, doðe jedna sluškinja velikoga sveæenika; 67ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reèe: "I ti bijaše s Nazareæaninom, Isusom." 68On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziðe van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69Sluškinja ga ugleda i poèe opet govoriti nazoènima: "Ovaj je od njih!" 70On opet nijekaše. Domalo nazoèni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam èovjeka o kom govorite!" 72I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reèe: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput æeš me zatajiti." I briznu u plaè.

Chapter 15

1 Odmah izjutra glavari sveæenièki zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vijeæe - uprilièili su vijeæanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3I glavari ga sveæenièki teško optuživahu. 4Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat èudio. 6O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni poèiniše umorstvo bijaše u okove baèen èovjek zvani Baraba. 8I uziðe svjetina te poèe od Pilata iskati ono što im obièavaše èiniti. 9A on im odgovori: "Hoæete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10Znao je doista da ga glavari sveæenièki bijahu predali iz zavisti. 11Ali glavari sveæenièki podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12Pilat ih opet upita: "Što dakle da uèinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14Reèe im Pilat: "Ta što je zla uèinio?" Povikaše još jaèe: "Raspni ga!" 15Hoteæi ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbièeva i preda da se razapne. 16Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu èetu 17i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" 19I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajuæi koljena. 20A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu. 21I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znaèi Lubanjsko mjesto. 23I nuðahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24Kad ga razapeše, razdijele meðu se haljine njegove bacivši za njih kocku - što æe tko uzeti. 25A bijaše treæa ura kad ga razapeše. 26Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28# 29Prolaznici su ga pogrðivali mašuæi glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30spasi sam sebe, siði s križa!" 31Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima rugajuæi se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32Krist, kralj Izraelov! Neka sad siðe s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrijeðahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. 33A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To znaèi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35Neki od nazoènih èuvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." 36A jedan otrèa, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreæi: "Pustite da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga skine." 37A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reèe: "Zaista, ovaj èovjek bijaše Sin Božji!" 40Izdaleka promatrahu i neke žene: meðu njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlaðega i Josipa, i Saloma - 41te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uziðoše s njim u Jeruzalem. 42A uveèer, buduæi da je bila Priprava, to jest predveèerje subote, 43doðe Josip iz Arimateje, ugledan vijeænik, koji takoðer isèekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uðe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44Pilat se zaèudi da je veæ umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Chapter 16

1 Kad proðe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunèevu, doðu na grob. 3I razgovarahu meðu sobom: "Tko æe nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" 4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5I ušavši u grob, ugledaju mladiæa zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6A on æe im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazareæanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7Nego idite, recite njegovim uèenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje æete ga vidjeti, kamo vam reèe!" 8One iziðu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. 9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11Kad su oni èuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. 12Nakon toga ukazao se u drugome oblièju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 13I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. 14Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15I reèe im: "Poðite po svem svijetu, propovijedajte evanðelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit æe se, a tko ne uzvjeruje, osudit æe se. 17A ovi æe znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime æe moje izganjati zloduhe, novim æe jezicima zboriti, 18zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neæe im nauditi; na nemoænike æe ruke polagati, i bit æe im dobro." 19I Gospodin Isus, pošto im to reèe, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. 20Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin suraðivaše i utvrðivaše Rijeè popratnim znakovima.

Luke

Chapter 1

1 Kad veæ mnogi poduzeše sastaviti izvješæe o dogaðajima koji se ispuniše meðu nama - 2kako nam to predadoše oni koji od poèetka bijahu oèevici i sluge Rijeèi - 3pošto sam sve, od poèetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedoèiš o pouzdanosti svega u èemu si pouèen. 5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki sveæenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kæeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje veæ poodmakle dobi. 8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveæenièku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom obièaju da uðe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kaðenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anðeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anðeo mu reèe: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena æe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut æeš mu ime Ivan. 14Bit æe ti radost i veselje i roðenje æe njegovo mnoge obradovati. 15Bit æe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piæa neæe piti. Duha Svetoga bit æe pun veæ od majèine utrobe. 16Mnoge æe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Iæi æe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." 18Nato Zaharija reèe anðelu: "Po èemu æu ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." 19Anðeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, buduæi da nisi povjerovao mojim rijeèima, koje æe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet æeš i neæeš moæi govoriti do dana dok se to ne zbude." 21Narod je išèekivao Zahariju i èudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reæi pa zakljuèiše da je u Svetištu imao viðenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. 23Kad se navršiše dani njegove službe, otiðe kuæi. 24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreæi: 25"Evo, to mi je uèinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meðu ljudima." 26U šestome mjesecu posla Bog anðela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaruèenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anðeo uðe k njoj i reèe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se rijeè ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anðeo joj reèe: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus. 32On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevišnjega. Njemu æe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat æe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neæe biti kraja." 34Nato æe Marija anðelu: "Kako æe to biti kad ja muža ne poznajem?" 35Anðeo joj odgovori: "Duh Sveti siæi æe na te i sila æe te Svevišnjega osjeniti. Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje roðakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaèe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veæ šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguæe!" 38Nato Marija reèe: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeèi!" I anðeo otiðe od nje. 39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uðe u Zaharijinu kuæu i pozdravi Elizabetu. 41Èim Elizabeta zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meðu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti èedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da æe se ispuniti što ti je reèeno od Gospodina!" 46Tada Marija reèe: "Velièa duša moja Gospodina, 47klikæe duh moj u Bogu, mome Spasitelju, 48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad æe me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. 49Jer velika mi djela uèini Svesilni, sveto je ime njegovo! 50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. 51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. 52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. 53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. 54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeæa ocima našim: 55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." 56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuæi. 57Elizabeti se meðutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i roðaci èuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. 59Osmoga se dana okupe da obrežu djeèaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat æe se Ivan!" 61Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska ploèicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaèude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajuæi Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti dogaðaji. 66I koji su god èuli, razmišljahu o tome pitajuæi se: "Što li æe biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. 67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj! 69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, 70kao što obeæa na usta svetih proroka svojih odvijeka: 71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; 72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, 73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da æe nam dati 74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha 75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. 76A ti, dijete, prorok æeš se Svevišnjega zvati jer æeš iæi pred Gospodinom da mu pripraviš putove, 77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, 78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem æe nas pohoditi Mlado sunce s visine 79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." 80Djeèak je meðutim rastao i duhom jaèao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Chapter 2

1 U one dane izaðe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. 2Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. 3Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. 4Tako i Josip, buduæi da je bio iz doma i loze Davidove, uziðe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - 5da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruènicom Marijom koja bijaše trudna. 6I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. 7I porodi sina svoga, prvoroðenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. 8A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom èuvali noænu stražu kod svojih stada. 9Anðeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anðeo im reèe: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naæi æete novoroðenèe povijeno gdje leži u jaslama." 13I odjednom se anðelu pridruži silna nebeska vojska hvaleæi Boga i govoreæi: 14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" 15Èim anðeli otiðoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, dogaðaj koji nam obznani Gospodin." 16I pohite te pronaðu Mariju, Josipa i novoroðenèe gdje leži u jaslama. 17Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše reèeno o tom djetetu. 18A svi koji su to èuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. 19Marija u sebi pohranjivaše sve te dogaðaje i prebiraše ih u svome srcu. 20Pastiri se zatim vratiše slaveæi i hvaleæi Boga za sve što su èuli i vidjeli kako im je bilo reèeno. 21Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anðeo prije njegova zaèeæa. 22Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova èišæenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu - 23kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvoroðenèe neka se posveti Gospodinu! - 24i da prinesu žrtvu kako je reèeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubiæa. 25Živio tada u Jeruzalemu èovjek po imenu Šimun. Taj èovjek, pravedan i bogobojazan, išèekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26Objavio mu Duh Sveti da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27Ponukan od Duha, doðe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28primi ga on u naruèje, blagoslovi Boga i reèe: 29"Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po rijeèi svojoj, u miru! 30Ta vidješe oèi moje spasenje tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda: 32svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reèe Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuæe mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi æe samoj maè probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" 36A bijaše neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, 37a sama kao udovica do osamdeset i èetvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noæu služila Bogu. 38Upravo u taj èas nadoðe. Hvalila je Boga i svima koji išèekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. 39Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40A dijete je raslo, jaèalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. 41Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. 42Kad mu bijaše dvanaest godina, uziðoše po obièaju blagdanskom. 43Kad su minuli ti dani, vraæahu se oni, a djeèak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. 44Uvjereni da je meðu suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti meðu rodbinom i znancima. 45I kad ga ne naðu, vrate se u Jeruzalem tražeæi ga. 46Nakon tri dana naðoše ga u Hramu gdje sjedi posred uèitelja, sluša ih i pita. 47Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošæu i odgovorima njegovim. 48Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reèe: "Sinko, zašto si nam to uèinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." 49A on im reèe: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50Oni ne razumješe rijeèi koju im reèe. 51I siðe s njima, doðe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno èuvala sve ove uspomene u svom srcu. 52A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Chapter 3

1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2za velikog sveæenika Ane i Kajfe, doðe rijeè Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3On obiðe svu okolicu jordansku propovijedajuæi obraæenièko krštenje na otpuštenje grijeha 4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas vièe u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6I svako æe tijelo vidjeti spasenje Božje. 7Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? 8Donosite dakle plodove dostojne obraæenja. I nemojte poèeti u sebi govoriti: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podiæi djecu Abrahamovu. 9Veæ je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda sijeèe se i u oganj baca." 10Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle èiniti?" 11On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka uèini isto tako." 12Doðoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Uèitelju, što nam je èiniti?" 13Reèe im: "Ne utjerujte više nego što vam je odreðeno." 14Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama èiniti?" I reèe im: "Nikome ne èinite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaæom." 15Narod bijaše u išèekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. 16Zato im Ivan svima reèe: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jaèi od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obuæi. On æe vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. 17U ruci mu vijaèa da proèisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu æe spaliti ognjem neugasivim." 18I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navješæivao evanðelje. 19A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. 20Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. 21Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, 22siðe na nj Duh Sveti u tjelesnom oblièju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" 23Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev, 24Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. 25Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, 26Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, 27Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov, Nerijev, 28Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, 29Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, 30Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, 31Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, 32Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, 33Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, 34Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, 35Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, 36Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, 37Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, 38Enošev, Šetov, Adamov, Božji.

Chapter 4

1 Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga èetrdeset dana vodio pustinjom, 2gdje ga je iskušavao ðavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. 3A ðavao mu reèe: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom." 4Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi èovjek samo o kruhu." 5I povede ga ðavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje 6i reèe mu: "Tebi æu dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoæu, dajem je. 7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje." 8Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!" 9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reèe mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! 10Ta pisamo je: Anðelima æe svojim zapovjediti za tebe da te èuvaju. 11I: Na rukama æe te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen." 12Odgovori mu Isus: "Reèeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" 13Pošto iscrpi sve kušnje, ðavao se udalji od njega do druge prilike. 14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puèe po svoj okolici. 15I slavljen od sviju, nauèavaše po njihovim sinagogama. 16I doðe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uðe po svom obièaju na dan subotni u sinagogu te ustane èitati. 17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i naðe mjesto gdje stoji napisano: 18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima osloboðenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaèene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje. 20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oèi sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima." 22I svi su mu povlaðivali i divili se milini rijeèi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?" 23A on im reèe: "Zacijelo æete mi reæi onu prispodobu: Lijeènièe, izlijeèi sam sebe! Što smo èuli da se dogodilo u Kafarnaumu, uèini i ovdje, u svom zavièaju." 24I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavièaju. 25Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. 26I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. 27I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne oèisti doli Naaman Sirac." 28Èuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, 29ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraðen njihov grad da ga strmoglave. 30No on proðe izmeðu njih i ode. 31I siðe u Kafarnaum, grad galilejski. I pouèavaše ih subotom 32te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše rijeè njegova. 33A zatekao se u sinagogi èovjek s duhom neèistoga ðavla. On povika u sav glas: 34"Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji." 35Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziði iz njega!" Nato ðavao èovjeka obori u sredinu te iziðe iz njega ne naudiv mu ništa. 36I nasta opæe zaprepaštenje te se meðu sobom razgovarahu: "Kakve li rijeèi! S vlašæu i snagom zapovijeda neèistim dusima te izlaze!" 37I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima. 38Ustavši iz sinagoge, uðe u kuæu Šimunovu. A Šimunovu je punicu muèila velika ognjica. I zamole ga za nju. 39On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. 40O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. 41A iz mnogih su izlazili i zlodusi vièuæi: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist. 42Kad osvanu dan, iziðe i poðe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Doðoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. 43A on im reèe: "I drugim gradovima treba da navješæujem evanðelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan." 44I nauèavaše po sinagogama judejskim.

Chapter 5

1 Dok se jednom oko njega gurao narod da èuje rijeè Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. 2Spazi dvije laðe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. 3Uðe u jednu od tih laða; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz laðe pouèavaše mnoštvo. 4Kada dovrši pouku, reèe Šimunu: "Izvezi na puèinu i bacite mreže za lov." 5Odgovori Šimun: "Uèitelju, svu smo se noæ trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju rijeè bacit æu mreže." 6Uèiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj laði da im doðu pomoæi. Oni doðoše i napuniše obje laðe, umalo im ne potonuše. 8Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreæi: "Idi od mene! Grešan sam èovjek, Gospodine!" 9Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, 10a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reèe Šimunu: "Ne boj se! Odsada æeš loviti ljude!" 11Oni izvukoše laðe na kopno, ostaviše sve i poðoše za njim. 12I dok bijaše u jednom gradu, gle èovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne nièice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoæeš, možeš me oèistiti." 13Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreæi: "Hoæu, oèisti se!" I odmah nesta gube s njega. 14I zapovjedi mu: "Nikome ni rijeèi, nego otiði, pokaži se sveæeniku i prinesi za svoje oèišæenje kako propisa Mojsije, njima za svjedoèanstvo." 15Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. 16A on se sklanjao na samotna mjesta da moli. 17I jednog je dana on nauèavao. A sjeðahu ondje farizeji i uèitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeèi. 18I gle, ljudi doniješe na nosiljci èovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. 19Buduæi da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga izmeðu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. 20Vidjevši njihovu vjeru reèe on: "Èovjeèe, otpušteni su ti grijesi!" 21Pismoznanci i farizeji poèeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 22Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Što mudrujete u sebi? 23Što je lakše? Reæi: 'Otpušteni su ti grijesi' ili reæi: 'Ustani i hodi?' 24Ali da znate: Vlastan je Sin Èovjeèji na zemlji otpuštati grijehe!" I reèe uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kuæi!" 25I on odmah usta pred njima, uze na èemu ležaše i ode kuæi slaveæi Boga. 26A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili: "Danas vidjesmo nešto neviðeno!" 27Nakon toga iziðe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reèe mu: "Poði za mnom!" 28On sve ostavi, usta i poðe za njim. 29I Levi mu u svojoj kuæi priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. 30Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim uèenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" 31Isus im odgovori: "Ne treba zdravima lijeènika, nego bolesnima. 32Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraæenje." 33A oni mu rekoše: "Uèenici Ivanovi, a tako i farizejski, poèesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." 34Reèe im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaruènik s njima. 35Doæi æe veæ dani: kad im se ugrabi zaruènik, tada æe postiti, u one dane!" 36A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neæe otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inaèe æe i novo rasparati, a starom neæe pristajati krpa s novoga." 37"I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inaèe æe novo vino proderati mješine pa æe se i ono proliti i mješine æe propasti. 38Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine!" 39"I nitko pijuæ staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'"

Chapter 6

1 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Uèenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. 2A neki farizeji rekoše: "Zašto èinite što subotom nije dopušteno?" 3Odgovori im Isus: "Zar niste èitali što uèini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uðe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo sveæenici?" 5I govoraše im: "Sin Èovjeèji gospodar je subote!" 6Druge subote uðe u sinagogu i stane nauèavati. Bio je ondje èovjek kome desnica bijaše usahla. 7Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom lijeèi kako bi našli u èemu da ga optuže. 8A on je znao njihove namjere pa reèe èovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade. 9A Isus im reèe: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno èiniti dobro ili èiniti zlo? Život spasiti ili upropastiti?" 10Sve ih ošinu pogledom pa reèe èovjeku: "Ispruži ruku!" On uèini tako - i ruka mu zdrava. 11A oni se, izbezumljeni, poènu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa. 12Onih dana iziðe na goru da se pomoli. I provede noæ moleæi se Bogu. 13Kad se razdanilo, dozva k sebi uèenike te izmeðu njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: 14Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, 15i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, 16i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. 17Isus siðe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih uèenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog 18nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su muèili neèisti dusi. 19Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. 20On podigne oèi prema uèenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! 21Blago vama koji sada gladujete: vi æete se nasititi! Blago vama koji sada plaèete: vi æete se smijati! 22Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopæe i pogrde te izbace ime vaše kao zloèinaèko zbog Sina Èovjeèjega! 23Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaæa vaša velika je na nebu. Ta jednako su èinili prorocima oci njihovi!" 24"Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! 25Jao vama koji ste sada siti: gladovat æete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat æete i plakati! 26Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su èinili lažnim prorocima oci njihovi." 27"Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro èinite svojim mrziteljima, 28blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju." 29"Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj." 31"I kako želite da ljudi vama èine, tako èinite i vi njima." 32"Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33Jednako tako, ako dobro èinite svojim dobroèiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto èine. 34Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati." 35"Nego, ljubite neprijatelje svoje. Èinite dobro i pozajmljujte ne nadajuæ se odatle nièemu. I bit æe vam plaæa velika, i bit æete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima." 36"Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan." 37"Ne sudite i neæete biti suðeni. Ne osuðujte i neæete biti osuðeni. Praštajte i oprostit æe vam se. 38Dajite i dat æe vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat æe se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama æe se zauzvrat mjeriti." 39A kaza im i prispodobu: "Može li slijepac slijepca voditi? Neæe li obojica u jamu upasti? 40Nije uèenik nad uèiteljem. Pa i tko je posve douèen, bit æe samo kao njegov uèitelj." 41"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? 42Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa æeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu." 43"Nema dobra stabla koje bi raðalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi raðalo dobrim plodom. 44Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožðe trga." 45"Dobar èovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore." 46"Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne èinite što zapovijedam? 47Tko god dolazi k meni te sluša moje rijeèi i vrši ih, pokazat æu vam kome je slièan: 48slièan je èovjeku koji gradi kuæu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuæu, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagraðena. 49A koji èuje i ne izvrši, slièan je èovjeku koji sagradi kuæu na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuæe razvalina velika."

Chapter 7

1 Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uðe u Kafarnaum. 2Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. 3Kad je satnik èuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleæi ga da doðe i ozdravi mu slugu. 4Kad oni doðoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to uèiniš 5jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." 6Isus se uputi s njima. I kad bijaše veæ kuæi nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muèi se. Nisam dostojan da uðeš pod krov moj. 7Zato se i ne smatrah dostojnim doæi k tebi. Nego - reci rijeè da ozdravi sluga moj. 8Ta i ja, premda sam vlasti podreðen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Doði' - i doðe, a sluzi svomu: 'Uèini to' - i uèini." 9Èuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reèe: "Kažem vam, ni u Izraelu na naðoh tolike vjere." 10Kad se oni koji su bili poslani vratiše kuæi, naðoše slugu zdrava. 11Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi uèenici i silan svijet. 12Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. 13Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reèe joj: "Ne plaèi!" 14Pristupi zatim, dotaèe se nosila; nosioci stadoše, a on reèe: "Mladiæu, kažem ti, ustani!" 15I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreæi: "Prorok velik usta meðu nama! Pohodi Bog narod svoj!" 17I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici. 18Sve to dojaviše Ivanu njegovi uèenici. On dozva dvojicu svojih uèenika 19i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?" 20Došavši k njemu, rekoše ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo: 'Jesi li ti Onaj koji ima doæi ili drugoga da èekamo?'" 21Upravo u taj èas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom. 22Tada im odgovori: "Poðite i javite Ivanu što ste vidjeli i èuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se èiste, gluhi èuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješæuje evanðelje. 23I blago onom tko se ne sablazni o mene." 24Kad Ivanovi glasnici odoše, poèe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu: "Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? 25Ili što ste izašli vidjeti: Èovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeæi i raskošju po kraljevskim su dvorima. 26Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! 27On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom. 28Kažem vam: meðu roðenima od žene nitko nije veæi od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veæi je od njega." 29Sav narod koji ga je slušao, pa i carinici, uvidješe pravednost Božju: pokrstiše se Ivanovim krstom. 30Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometoše što je Bog s njima naumio jer ne htjedoše da ih Ivan krsti. 31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!' 34Došao je Sin Èovjeèji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom." 36Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uðe u kuæu farizejevu i priðe stolu. 37Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kuæi pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poèe mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašæu. 39Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotièe: da je grešnica." 40A Isus, da mu odgovori, reèe: "Šimune, imam ti nešto reæi." A on æe: "Uèitelju, reci!" A on: 41"Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42Buduæi da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji æe ga dakle od njih više ljubiti?" 43Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reèe mu Isus: "Pravo si prosudio." 44I okrenut ženi reèe Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uðoh ti u kuæu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uðe, ne presta mi noge cjelivati. 46Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašæu noge pomaza. 47Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48A ženi reèe: "Oprošteni su ti grijesi." 49Sustolnici poèeli nato meðu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50A on reèe ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Chapter 8

1 Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuæi i navješæujuæi evanðelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica 2i neke žene koje bijahu izlijeèene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam ðavola; 3zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara. 4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: 5"Iziðe sijaè sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7Drugo opet pade meðu trnje i trnje ga preraste i uguši. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da èuje, neka èuje!" 9Upitaše ga uèenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reèe: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuæi ne vide i slušajuæi ne razumiju." 11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijeè Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi ðavao i odnosi Rijeè iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad èuju, s radošæu prime Rijeè, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Rijeè, zadrže je i donose rod u ustrajnosti." 16"Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Ta ništa nije tajno što se neæe oèitovati; ništa skriveno što se neæe saznati i na vidjelo doæi." 18"Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat æe se, a onomu tko nema oduzet æe se i ono što misli da ima." 19A majka i braæa njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. 20Javiše mu: "Majka tvoja i braæa tvoja stoje vani i žele te vidjeti." 21A on im odgovori: "Majka moja, braæa moja - ovi su koji rijeè Božju slušaju i vrše." 22Jednoga dana uðe u laðu on i uèenici njegovi. I reèe im: "Prijeðimo na onu stranu jezera." I otisnuše se. 23Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. 24Oni pristupiše i probudiše ga govoreæi: "Uèitelju, uèitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. 25A on æe im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestrašeni u èudu zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?" 26Doploviše u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji. 27Èim iziðe na kopno, eto mu iz grada u susret nekog èovjeka koji imaše zloduhe. Veæ dugo vremena nije se uopæe odijevao niti stanovao u kuæi, nego po grobnicama. 28Kad opazi Isusa, zastenja, pade nièice preda nj i u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim te, ne muèi me!" 29Jer bijaše zapovjedio neèistom duhu da iziðe iz toga èovjeka. Da, dugo ga je veæ vremena držao u vlasti i makar su ga lancima vezali i u verigama èuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi ga odagnao u pustinju. 30Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" On reèe: "Legija", jer u nj uðoše mnogi zlodusi. 31I zaklinjahu ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan. 32A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu ga dakle da im dopusti uæi u njih. I on im dopusti. 33Tada zlodusi iziðoše iz èovjeka i uðoše u svinje. Krdo jurnu niz obronak u jezero i podavi se. 34Vidjevši što se dogodilo, svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. 35A ljudi iziðoše vidjeti što se dogodilo. Doðoše Isusu i naðoše èovjeka iz kojega bijahu izašli zlodusi gdje do nogu Isusovih sjedi, obuèen i zdrave pameti. I prestraše se. 36A oèevici im ispripovijediše kako je opsjednuti ozdravio. 37I zamoli ga sve ono mnoštvo iz okolice gergezenske da ode od njih jer ih strah velik spopade. On uðe u laðu i vrati se. 38A moljaše ga èovjek iz koga iziðoše zlodusi da može ostati s njim, ali ga on otpusti govoreæi: 39"Vrati se kuæi i pripovijedaj što ti uèini Bog." On ode razglašujuæi po svem gradu što mu uèini Isus. 40Na povratku Isusa doèeka mnoštvo jer su ga svi željno išèekivali. 41I gle, doðe èovjek, ime mu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti da doðe u njegovu kuæu. 42Imaše kæer jedinicu, otprilike od dvanaest godina, koja umiraše. Dok je onamo išao, mnoštvo ga guralo odasvud. 43A neka žena koja je veæ dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrošila na lijeènike i nitko je nije mogao izlijeèiti, 44priðe odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine i umah joj se zaustavi krvarenje. 45I reèe Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili, a Petar æe: "Uèitelju, mnoštvo te gura i pritišæe." 46A Isus: "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene." 47A žena, vidjevši da se ne može kriti, sva u strahu pristupi i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zašto ga se dotakla i kako je umah ozdravila. 48A on joj reèe: "Kæeri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!" 49Dok je on još govorio, eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kæi, ne muèi više Uèitelja." 50Èuo to Isus pa mu reèe: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona æe se spasiti!" 51Uðe u kuæu, ali nikomu ne dopusti da s njim uðe osim Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke. 52A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reèe: "Ne plaèite! Nije umrla, nego spava!" 53No oni mu se podsmjehivahu znajuæi da je umrla. 54On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" 55I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti. 56Njezini se roditelji zaèudiše, a on zapovjedi da nikome ne reknu što se dogodilo.

Chapter 9

1 Sazva dvanaestoricu i dade im moæ i vlast nad svim zlodusima i da lijeèe bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i lijeèiti bolesnike. 3I reèe im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 4U koju god kuæu uðete, ondje ostanite pa odande dalje poðite. 5Gdje vas ne prime, iziðite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedoèanstvo protiv njih." 6Oni krenuše: obilazili su po selima, navješæivali evanðelje i lijeèili posvuda. 7Doèuo Herod tetrarh sve što se dogaða te se naðe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih"; 8drugi: "Pojavio se Ilija"; treæi opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." 9A Herod reèe: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko èujem?" I tražio je priliku da ga vidi. 10Apostoli se vrate i ispripovjede što su uèinili. Isus ih povede sa sobom i povuèe se nasamo u grad zvani Betsaida. 11Saznalo to mnoštvo po poðe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. 12Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka poðu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i naðu jela jer smo ovdje u pustu kraju." 13A on im reèe: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod." 14A bijaše oko pet tisuæa muškaraca. Nato æe on svojim uèenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." 15I uèine tako: sve ih posjedaju. 16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše uèenicima da posluže mnoštvo. 17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. 18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi uèenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" 19Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treæi opet: da neki od drevnih proroka usta." 20A on im reèe: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Krist - Pomazanik Božji!" 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reèe: "Treba da Sin Èovjeèji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treæi dan da uskrsne." 23A govoraše svima: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj æe ga spasiti. 25Ta što koristi èovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" 26"Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi, toga æe se i Sin Èovjeèji stidjeti kada doðe u slavi svojoj i Oèevoj i svetih anðela." 27"A kažem vam uistinu: neki od nazoènih neæe okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." 28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziðe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeæa sjajem zablista. 30I gle, dva èovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva èovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reèe Petar Isusu: "Uèitelju, dobro nam je ovdje biti. Naèinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se zaèu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I upravo kad se zaèu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. 37A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, èovjek neki iz mnoštva povika: "Uèitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje uèenike da ga izagnaju, ali ne mogoše." 41Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti neèistom duhu te izlijeèi djeèaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjiše zbog velièanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je èinio, reèe on uèenicima: 44"Uzmite k srcu ove rijeèi: Sin Èovjeèji doista ima biti predan ljudima u ruke." 45Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. 46U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveæi. 47Znajuæi tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 48i reèe im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji meðu vama svima, taj je velik!" 49Prihvati Ivan i reèe: "Uèitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." 50Reèe mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" 51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odluènošæu prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uðoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe uèenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoæeš li da kažemo neka oganj siðe s neba i uništi ih?" 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo. 57Dok su išli putom, reèe mu netko: "Za tobom æu kamo god ti pošao." 58Reèe mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Èovjeèji nema gdje bi glavu naslonio." 59Drugomu nekom reèe: "Poði za mnom!" A on æe mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." 60Reèe mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješæuj kraljevstvo Božje." 61I neki drugi reèe: "Za tobom æu, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukuæanima." 62Reèe mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje."

Chapter 10

1 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu uèenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doæi. 2Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. 3Idite! Evo, šaljem vas kao janjce meðu vukove. 4Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuæe. I nikoga putem ne pozdravljajte. 5U koju god kuæu uðete, najprije recite: 'Mir kuæi ovoj!' 6Bude li tko ondje prijatelj mira, poèinut æe na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit æe se na vas. 7U toj kuæi ostanite, jedite i pijte što se kod njih naðe. Ta vrijedan je radnik plaæe svoje. Ne prelazite iz kuæe u kuæu." 8"Kad u koji grad uðete pa vas prime, jedite što vam se ponudi 9i lijeèite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' 10A kad u neki grad uðete pa vas ne prime, iziðite na njegove ulice i recite: 11'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' 12Kažem vam: Sodomcima æe u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu." 13"Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila èudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi veæ, sjedeæ u kostrijeti i pepelu, èinili pokoru. 14Ali Tiru i Sidonu bit æe na Sudu lakše negoli vama. 15I ti Kafarnaume! Zar æeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje æeš se strovaliti. 16Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." 17Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreæi: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" 18A on im reèe: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. 19Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neæe naškoditi. 20Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." 21U taj isti èas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oèe, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oèe! Tako se tebi svidjelo. 22Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoæe da objavi." 23Tada se okrene uèenicima pa im nasamo reèe: "Blago oèima koje gledaju što vi gledate! 24Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i èuti što vi slušate, ali nisu èuli!" 25I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Uèitelju, što mi je èiniti da život vjeèni baštinim?" 26A on mu reèe: "U Zakonu što piše? Kako èitaš?" 27Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" 28Reèe mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To èini i živjet æeš." 29Ali hoteæi se opravdati, reèe on Isusu: "A tko je moj bližnji?" 30Isus prihvati i reèe: "Èovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao meðu razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. 31Sluèajno je onim putem silazio neki sveæenik, vidje ga i zaobiðe. 32A tako i levit: prolazeæi onuda, vidje ga i zaobiðe. 33Neki Samarijanac putujuæi doðe do njega, vidje ga, sažali se 34pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinèe, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. 35Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostionièaru i reèe: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit æu ti kad se budem vraæao.'" 36"Što ti se èini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao meðu razbojnike?" 37On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrðe." Nato mu reèe Isus: "Idi pa i ti èini tako!" 38Dok su oni tako putovali, uðe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuæu. 39Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše rijeè njegovu. 40A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reèe: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne." 41Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, 42a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neæe oduzeti."

Chapter 11

1 Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Èim presta, reèe mu jedan od uèenika: "Gospodine, nauèi nas moliti kao što je i Ivan nauèio svoje uèenike." 2On im reèe: "Kad molite, govorite: 'Oèe! Sveti se ime tvoje! Doði kraljevstvo tvoje! 3Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! 4I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" 5I reèe im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Poðe k njemu o ponoæi i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. 6Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' 7A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaðuj mi! Vrata su veæ zatvorena, a djeèica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' 8Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat æe i dati mu što god treba zbog njegove bezoènosti." 9"I ja vama kažem: Ištite i dat æe vam se! Tražite i naæi æete! Kucajte i otvorit æe vam se! 10Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit æe se." 11"A koji je to otac meðu vama: kad ga sin zaište ribu, zar æe mu mjesto ribe zmiju dati? 12Ili kad zaište jaje, zar æe mu dati štipavca? 13Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li æe više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" 14I istjerivaše ðavla koji bijaše nijem. Kad iziðe ðavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. 15A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici ðavolskom, izgoni ðavle!" 16A drugi su iskušavajuæi ga, tražili od njega kakav znak s neba. 17Ali on, znajuæi njihove misli, reèe im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet æe i kuæa æe na kuæu pasti. 18Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako æe opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim ðavle. 19Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim ðavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato æe vam oni biti suci. 20Ali ako ja prstom Božjim izgonim ðavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje." 21"Dokle god jaki i naoružani èuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. 22Ali ako doðe jaèi od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." 23"Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa." 24"Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeæi spokoja. Kad ga ne naðe, rekne: 'Vratit æu se u kuæu odakle iziðoh.' 25Došavši, naðe je pometenu i ureðenu. 26Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uðu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu èovjeku gore nego na poèetku." 27Dok je on to govorio, povika neka žena iz mnoštva: "Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!" 28On odgovori: "Još blaženiji oni koji slušaju rijeè Božju i èuvaju je!" 29Kad je nagrnulo mnoštvo, poèe im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neæe dati doli znak Jonin. 30Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako æe biti i Sin Èovjeèji ovomu naraštaju." 31"Kraljica æe Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla èuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! 32Ninivljani æe ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" 33"Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod posudu, nego na svijeænjak da oni koji ulaze vide svjetlost. 34Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. 35Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. 36Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djeliæa tame, bit æe posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." 37Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uðe i priðe k stolu. 38Vidjevši to, farizej se zaèudi što se Isus prije objeda ne opra. 39A Gospodin mu reèe: "Da, vi farizeji èistite vanjštinu èaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. 40Bezumnici! Nije li onaj koji naèini vanjštinu naèinio i nutrinu. 41Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle - sve vam je èisto." 42"Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povræa, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo èiniti, a ono ne zanemariti." 43"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. 44Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuæi hode." 45Nato æe neki zakonoznanac: "Uèitelju, tako govoreæi i nas vrijeðaš." 46A on reèe: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete." 47"Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. 48Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! 49Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat æu k njima proroke i apostole. Neke æe poubijati i prognati - 50da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, 51od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmeðu žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit æe se od ovoga naraštaja!" 52"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuè znanja: sami ne uðoste, a sprijeèiste one koji htjedoše uæi." 53Kad Isus izaðe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja 54vrebajuæi na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.

Chapter 12

1 Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuæe i tisuæe, te su jedni druge gazili, poèe Isus govoriti najprije svojim uèenicima: "Èuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. 2Ništa nije skriveno što se neæe otkriti ni tajno što se neæe saznati. 3Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu æe se èuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat æe se po krovovima." 4"A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što uèiniti. 5Pokazat æu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moæ baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! 6Ne prodaje li se pet vrapèiæa za dva novèiæa? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. 7A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!" 8"A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Èovjeèji priznat æe se njegovim pred anðelima Božjim. 9A tko mene zanijeèe pred ljudima, bit æe zanijekan pred anðelima Božjim." 10"I tko god rekne rijeè na Sina Èovjeèjega, oprostit æe mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neæe mu se oprostiti." 11"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako æete se ili èime braniti, što li reæi! 12Ta Duh Sveti pouèit æe vas u taj èas što valja reæi." 13Tada mu netko iz mnoštva reèe: "Uèitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu." 14Nato mu on reèe: "Èovjeèe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" 15I dometnu im: "Klonite se i èuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje." 16Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu èovjeku obilno urodi zemlja 17pa u sebi razmišljaše: 'Što da uèinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 18I reèe: 'Evo što æu uèiniti! Srušit æu svoje žitnice i podignuti veæe pa æu ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19Tada æu reæi duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Poèivaj, jedi, pij, uživaj!' 20Ali Bog mu reèe: 'Bezumnièe! Veæ noæas duša æe se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, èije æe biti?' 21Tako biva s onim koji sebi zgræe blago, a ne bogati se u Bogu." 22Zatim reèe svojim uèenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što æete jesti; ni za tijelo: u što æete se obuæi. 23Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. 24Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25A tko od vas zabrinutošæu može svojemu stasu dodati lakat? 26Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 27Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 28Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peæ baca Bog tako odijeva, koliko li æe više vas, malovjerni!" 29"Zato i vi: ne tražite što æete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 30Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to æe vam se nadodati!" 32"Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo." 33"Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Naèinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastaèe. 34Doista, gdje vam je blago, ondje æe vam i srce biti." 35"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36a vi slièni ljudima što èekaju gospodara kad se vraæa sa svadbe da mu odmah otvore èim stigne i pokuca. 37Blago onim slugama koje gospodar, kada doðe, naðe budne! Zaista, kažem vam, pripasat æe se, posaditi ih za stol pa æe pristupiti i posluživati ih. 38Pa doðe li o drugoj ili o treæoj straži i naðe ih tako, blago njima!" 39"A ovo znajte: kad bi domaæin znao u koji èas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuæe. 40I vi budite pripravni jer u èas kad i ne mislite Sin Èovjeèji dolazi." 41Nato æe Petar: "Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?" 42Reèe Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što æe ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43Blago onome sluzi kojega gospodar kada doðe, naðe da tako radi. 44Uistinu, kažem vam, postavit æe ga nad svim imanjem svojim." 45"No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit æe gospodar moj' pa stane tuæi sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46doæi æe gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u èas u koji i ne sluti; rasjeæi æe ga i dodijeliti mu udes meðu nevjernicima." 47"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije uèinio po volji njegovoj, dobit æe mnogo udaraca. 48A onaj koji nije znao, ali je uèinio što zaslužuje udarce, dobit æe malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega æe se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više æe se od njega iskati." 49"Oganj doðoh baciti na zemlju pa što hoæu ako je veæ planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" 51"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit æe odsada petorica u jednoj kuæi razdijeljena: razdijelit æe se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kæeri i kæi protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve." 54Zatim je govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša æe!' I bude tako. 55Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit æe vruæine!' I bude. 56Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuðujete?" 57"Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? 58Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuèe k sucu. Sudac æe te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. 59Kažem ti: neæeš iziæi odande dok ne isplatiš do posljednjega novèiæa."

Chapter 13

1 Upravo u taj èas doðoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. 2Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? 3Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi æete slièno propasti! 4Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veæi dužnici od svih Jeruzalemaca? 5Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi æete tako propasti." 6Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu zasaðenu u svom vinogradu. Doðe tražeæ ploda na njoj i ne naðe 7pa reèe vinogradaru: 'Evo, veæ tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' 8A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. 9Možda æe ubuduæe ipak uroditi. Ako li ne, posjeæi æeš je.'" 10Jedne je subote nauèavao u nekoj sinagogi. 11Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. 12Kad je Isus opazi, dozva je i reèe joj: "Ženo, osloboðena si svoje bolesti!" 13I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poèe slaviti Boga. 14Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen što je Isus u subotu izlijeèio - govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i lijeèite se, a ne u dan subotni!" 15Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? 16Nije li dakle i ovu kæer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je veæ godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" 17Na te njegove rijeèi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega èime se on proslavio. 18Govoraše dakle: "Èemu je slièno kraljevstvo Božje? Èemu da ga prispodobim? 19Ono je kao kad èovjek uze gorušièino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama." 20I opet im reèe: "Èemu da prispodobim kraljevstvo Božje? 21Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." 22Putujuæi tako u Jeruzalem, prolazio je i nauèavao gradovima i selima. 23Reèe mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reèe: 24"Borite se da uðete na uska vrata jer mnogi æe, velim vam, tražiti da uðu, ali neæe moæi." 25"Kada gospodar kuæe ustane i zakljuèa vrata, a vi stojeæi vani poènete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on æe vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' 26Tada æete poèeti govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima nauèavao!' 27A on æe vam reæi: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'" 28"Ondje æe biti plaè i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbaèene. 29I doæi æe s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. 30Evo, ima posljednjih koji æe biti prvi, ima i prvih koji æe biti posljednji." 31U taj èas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiði, otputuj odavde jer te Herod hoæe ubiti." 32A on æe njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim ðavle i lijeèim danas i sutra, a treæi dan dovršujem. 33Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne prilièi da prorok pogine izvan Jeruzalema.'" 34"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvoèka piliæe pod krila i ne htjedoste! 35Evo, napuštena vam kuæa. A kažem vam, neæete me vidjeti dok ne doðe èas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"

Chapter 14

1 Jedne subote doðe on u kuæu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. 2Kad evo: pred njim neki èovjek koji je imao vodenu bolest. 3Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom lijeèiti ili nije?" 4A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izlijeèi i otpusti. 5A njima reèe: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neæe li ga brže bolje izvuæi i u dan subotni?" 6I ne mogoše mu na to odgovoriti. 7Promatrajuæi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji èasniji od tebe, 9te ne doðe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada æeš, postiðen, morati zauzeti posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doðe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit æe ti to tada na èast pred svim sustolnicima, 11jer - svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen, a koji se ponizuje, bit æe uzvišen." 12A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireðuješ objed ili veèeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braæe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. 13Nego kad prireðuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. 14Blago tebi jer oni ti nemaju èime uzvratiti. Uzvratit æe ti se doista o uskrsnuæu pravednih." 15Kad je to èuo jedan od sustolnika, reèe mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" 16A on mu reèe: "Èovjek neki priredi veliku veèeru i pozva mnoge. 17I posla slugu u vrijeme veèere da rekne uzvanicima: 'Doðite! Veæ je pripravljeno!' 18A oni se odreda poèeli isprièavati. Prvi mu reèe: 'Njivu sam kupio i valja mi poæi pogledati je. Molim te, isprièaj me.' 19Drugi reèe: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, isprièaj me.' 20Treæi reèe: 'Oženio sam se i zato ne mogu doæi.'" 21"Sluga se vrati i javi to domaæinu. Tada domaæin, gnjevan, reèe sluzi: 'Iziði brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' 22I sluga reèe: 'Gospodaru, uèinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' 23Reèe gospodar sluzi: 'Iziði na putove i meðu ograde i prisili neka uðu da mi se napuni kuæa.' 24A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neæe okusiti moje veèere." 25S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reèe im: 26"Doðe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braæu i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj uèenik! 27I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj uèenik!" 28"Tko od vas, nakan graditi kulu, neæe prije sjesti i proraèunati troškove ima li èime dovršiti: 29da ga ne bi - pošto veæ postavi temelj, a ne mogne dovršiti - poèeli ismjehivati svi koji to vide: 30'Ovaj èovjek poèe graditi, a ne može dovršiti!' 31Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neæe prije sjesti i promisliti da li s deset tisuæa može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuæa? 32Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat æe poslanstvo da zaište mir." 33"Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj uèenik." 34"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, èime æe se ona zaèiniti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

Chapter 15

1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. 2Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." 3Nato im Isus kaza ovu prispodobu: 4"Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te poðe za izgubljenom dok je ne naðe? 5A kad je naðe, stavi je na ramena sav radostan 6pa došavši kuæi, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh ovcu svoju izgubljenu.' 7Kažem vam, tako æe na nebu biti veæa radost zbog jednog obraæena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraæenja." 8"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuæu i brižljivo pretraži dok je ne naðe? 9A kad je naðe, pozove prijateljice i susjede pa æe im: 'Radujte se sa mnom! Naðoh drahmu što je bijah izgubila.' 10Tako, kažem vam, biva radost pred anðelima Božjim zbog jednog obraæena grešnika." 11I nastavi: "Èovjek neki imao dva sina. 12Mlaði reèe ocu: 'Oèe, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. 13Nakon nekoliko dana mlaði sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeæi razvratno." 14"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poèe oskudijevati. 15Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. 16Želio se nasititi rogaèima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." 17"Došavši k sebi, reèe: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! 18Ustat æu, poæi svomu ocu i reæi mu: 'Oèe, sagriješih protiv Neba i pred tobom! 19Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" 20"Usta i poðe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrèa, pade mu oko vrata i izljubi ga. 21A sin æe mu: 'Oèe! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 22A otac reèe slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuæu na noge! 23Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo 24jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i naðe se!' I stadoše se veseliti." 25"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kuæi, zaèu svirku i igru 26pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. 27A ovaj æe mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava doèeka.' 28A on se rasrdi i ne htjede uæi. Otac tada iziðe i stane ga nagovarati. 29A on æe ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada doðe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' 31Nato æe mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i naðe se!'"

Chapter 16

1 Govoraše i svojim uèenicima: "Bijaše neki bogat èovjek koji je imao upravitelja. 2Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reèe: 'Što to èujem o tebi? Položi raèun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' 3Nato upravitelj reèe u sebi: 'Što da uèinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. 4Znam što æu da me prime u svoje kuæe kad budem maknut s uprave.'" 5"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reèe: 'Sto bata ulja.' 6A on æe mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' 7Zatim reèe drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'" 8"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." 9"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vjeène šatore." 10"Tko je vjeran u najmanjem, i u najveæem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najveæem je nepošten. 11Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li æe vam istinsko povjeriti? 12I ako u tuðem ne bijaste vjerni, tko li æe vam vaše dati?" 13"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili æe jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili æe uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 14Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. 15On im reèe: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom." 16"Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješæuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. 17Lakše æe nebo i zemlja proæi, negoli propasti i jedan poteziæ Zakona." 18"Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, èini preljub." 19"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. 20A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u èirevima pred njegovim vratima 21i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Èak su i psi dolazili i lizali mu èireve." 22"Kad umrije siromah, odnesoše ga anðeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. 23Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oèi te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara 24pa zavapi: 'Oèe Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoèi vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno muèim u ovom plamenu.' 25Reèe nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se muèiš. 26K tome izmeðu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeæi odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" 27"Nato æe bogataš: 'Molim te onda, oèe, pošalji Lazara u kuæu oca moga. 28Imam petero braæe pa neka im posvjedoèi da i oni ne doðu u ovo mjesto muka.' 29Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' 30A on æe: 'O ne, oèe Abrahame! Nego doðe li tko od mrtvih k njima, obratit æe se.' 31Reèe mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neæe povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Chapter 17

1 I reèe svojim uèenicima: "Nije moguæe da ne doðu sablazni, no jao onome po kom dolaze; 2je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. 3Èuvajte se!" "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. 4Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreæi: 'Žao mi je!', oprosti mu." 5Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" 6Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušièino, rekli biste ovom dudu: 'Išèupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." 7"Tko æe to od vas reæi sluzi svomu, oraèu ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Doði brzo i sjedni za stol?' 8Neæe li mu naprotiv reæi: 'Pripravi što æu veèerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom æeš ti jesti i piti?' 9Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je nareðeno? 10Tako i vi: kad izvršite sve što vam je nareðeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Uèinismo što smo bili dužni uèiniti!'" 11Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmeðu Samarije i Galileje. 12Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko 13i zavape: "Isuse, Uèitelju, smiluj nam se!" 14Kad ih Isus ugleda, reèe im: "Idite, pokažite se sveæenicima!" I dok su išli, oèistiše se. 15Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveæi Boga u sav glas. 16Baci se nièice k Isusovim nogama zahvaljujuæi mu. A to bijaše neki Samarijanac. 17Nato Isus primijeti: "Zar se ne oèistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne naðe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuðinca?" 19A njemu reèe: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" 20Upitaju ga farizeji: "Kad æe doæi kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. 21Niti æe se moæi kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo - kraljevstvo je Božje meðu vama!" 22Zatim reèe uèenicima: "Doæi æe dani kad æete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Èovjeèjega, ali ga neæete vidjeti. 23Govorit æe vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! 24Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako æe biti i sa Sinom Èovjeèjim u Dan njegov. 25No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." 26"I kao što bijaše u dane Noine, tako æe biti i u dane Sina Èovjeèjega: 27jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uðe u korablju. I doðe potop i sve uništi. 28Slièno kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. 29A onog dana kad Lot iziðe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. 30Tako æe isto biti u dan kad se Sin Èovjeèji objavi." 31"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuæi, neka ne siðe da ih uzme. 32I tko bude u polju, neka se ne okreæe natrag. Sjetite se žene Lotove! 33Tko god bude nastojao život svoj saèuvati, izgubit æe ga; a tko ga izgubi, živa æe ga saèuvati." 34"Kažem vam, one æe noæi biti dvojica u jednoj postelji: jedan æe se uzeti, drugi ostaviti. 35Dvije æe mljeti zajedno: jedna æe se uzeti, druga ostaviti." 36# 37Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reèe: "Gdje bude trupla, ondje æe se okupljati i orlovi."

Chapter 18

1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon reèe u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit æu je da vjeèno ne dolazi muèiti me.'" 6Nato reèe Gospodin: "Èujte što govori nepravedni sudac! 7Neæe li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noæ vape k njemu sve ako i odgaða stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat æe žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Èovjeèji doðe, hoæe li naæi vjere na zemlji?" 9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reèe zatim ovu prispodobu: 10"Dva èovjeka uziðoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 13A carinik, stojeæi izdaleka, ne usudi se ni oèiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreæi: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 14Kažem vam: ovaj siðe opravdan kuæi svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen; a koji se ponizuje, bit æe uzvišen." 15A donosili mu i dojenèad da ih se dotakne. Vidjevši to, uèenici im branili. 16A Isus ih dozva i reèe: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni i ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje." 17"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi." 18I upita ga neki uglednik: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?" 19Reèe mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20Zapovijedi znaš: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Poštuj oca svoga i majku!" 21A onaj æe: "Sve sam to èuvao od mladosti." 22Èuvši to, Isus mu reèe: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom." 23Kad je on to èuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 24Vidjevši ga, reèe Isus: "Kako li je teško imuænicima u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26Koji su to èuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" 27A on æe: "Što je nemoguæe ljudima, moguæe je Bogu." 28Nato reèe Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i poðosmo za tobom." 29Isus æe im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuæu, ili ženu, ili braæu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30a da ne bi primio mnogostruko veæ u ovom vremenu, i u buduæem vijeku život vjeèni." 31I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reèe im: "Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Èovjeèjem ispunit æe se sve što su napisali proroci: 32doista, bit æe predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i pošto ga izbièuju, ubit æe ga, ali on æe treæi dan ustati." 34No oni ništa od toga ne razumješe. Te im rijeèi bijahu skrivene i ne shvaæahu što bijaše reèeno. 35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Èuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: "Isus Nazareæanin prolazi." 38Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jaèe vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41"Što hoæeš da ti uèinim?" A on æe: "Gospodine, da progledam." 42Isus æe mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." 43I umah progleda i uputi se za njim slaveæi Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Chapter 19

1 I uðe u Jerihon. Dok je njime prolazio, 2eto èovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. 3Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. 4Potrèa naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proæi. 5Kad Isus doðe na to mjesto, pogleda gore i reèe mu: "Zakeju, žurno siði! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuæi." 6On žurno siðe i primi ga sav radostan. 7A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Èovjeku se grešniku svratio!" 8A Zakej usta i reèe Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u èemu prevario, vraæam èetverostruko." 9Reèe mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kuæi jer i on je sin Abrahamov! 10Ta Sin Èovjeèji doðe potražiti i spasiti izgubljeno!" 11Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu - zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da æe se umah pojaviti kraljevstvo Božje. 12Reèe dakle: "Neki je ugledan èovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. 13Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reèe: 'Trgujte dok ne doðem.' 14A njegovi ga graðani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Neæemo da se ovaj zakralji nad nama.'" 15"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili." 16"Pristupi prvi i reèe: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' 17Reèe mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' 18Doðe i drugi govoreæi: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' 19I tomu reèe: 'I ti budi nad pet gradova!'" 20"Treæi, opet doðe govoreæi: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. 21Bojao sam te se jer si èovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'" 22"Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam èovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? 23Zašto onda nisi uložio moj novac u novèarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.' 24Nato reèe nazoènima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.' 25Rekoše mu: 'Gospodaru, ta veæ ima deset mna!' 26Kažem vam: svakomu koji ima još æe se dati, a od onoga koji nema oduzet æe se i ono što ima. 27A moje neprijatelje - one koji me ne htjedoše za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim oèima!'" 28Rekavši to, nastavi put uzlazeæi u Jeruzalem. 29Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu uèenika 30govoreæi: "Hajdete u selo pred vama. Èim uðete u nj, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. 31Upita li vas tko: 'Zašto driješite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'" 32Oni koji bijahu poslani otiðoše i naðoše kako im bijaše rekao. 33I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?" 34Oni odgovore: "Gospodinu treba." 35I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. 36I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. 37A kad se veæ bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo uèenika, puno radosti, poèe iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: 38"Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" 39Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Uèitelju, prekori svoje uèenike." 40On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje æe vikati!" 41Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim 42govoreæi: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! 43Ali sada je sakriveno tvojim oèima. Doæi æe dani na tebe kad æe te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit æe te i pritijesniti odasvud. 44Smrskat æe o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neæe ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao èasa svoga pohoðenja." 45Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavaèe. 46Kaže im: "Pisano je: Dom moj bit æe Dom molitve, a vi od njega naèiniste peæinu razbojnièku!" 47I danomice nauèavaše u Hramu. A glavari su sveæenièki i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, 48ali nikako naæi što da uèine jer je sav narod visio o njegovoj rijeèi.

Chapter 20

1 Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i naviještao evanðelje, isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starješinama 2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašæu to èiniš ili tko ti dade tu vlast?" 3On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi: 4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" 5A oni smišljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu ne povjerovaste?' 6A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." 7I odgovore da ne znaju odakle. 8I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim." 9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme." 10"Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. 11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku. 12Posla i treæega. A oni i njega izraniše i izbaciše." 13"Nato reèe gospodar vinograda: 'Što da uèinim? Poslat æu im sina svoga ljubljenoga. Njega æe valjda poštovati.' 14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.' 15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što æe dakle uèiniti s njima gospodar vinograda? 16Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože saèuvaj!" 17A on ih ošinu pogledom i reèe: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? 18Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga." 19Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. 20Vrebajuæi na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj. 21Upitaše ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zboriš i nauèavaš te nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjem. 22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?" 23Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im: 24"Pokažite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?" 25A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje." 26I ne mogoše ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom. 27Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upitaše ga: 28"Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 29Bijaše tako sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez djece. 30Drugi uze njegovu ženu, 31onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. 32Naposljetku umrije i žena. 33Kojemu æe dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica su je imala za ženu." 34Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. 35No oni koji se naðoše dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih niti se žene niti udaju. 36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuæa." 37"A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. 38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" 39Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!" 40I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što. 41A on im reèe: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? 42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna 43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' 44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?" 45I pred svim narodom reèe svojim uèenicima: 46"Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama, 47proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda."

Chapter 21

1 Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. 2A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novèiæa. 3I reèe: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. 4Svi su oni zapravo meðu darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše." 5I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reèe: 6"Doæi æe dani u kojima se od ovoga što motrite neæe ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 7Upitaše ga: "Uèitelju, a kada æe to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?" 8A on reèe: "Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi æe doista doæi u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme se približilo!' Ne idite za njima. 9A kad èujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak." 10Tada im kaza: "Narod æe ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. 11I bit æe velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit æe strahota i velikih znakova s neba." 12"No prije svega toga podignut æe na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vuæi æe vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. 13Zadesit æe vas to radi svjedoèenja." 14"Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! 15Ta ja æu vam dati usta i mudrost kojoj se neæe moæi suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. 16A predavat æe vas èak i vaši roditelji i braæa, roðaci i prijatelji. Neke æe od vas i ubiti." 17"Svi æe vas zamrziti zbog imena mojega. 18Ali ni vlas vam s glave neæe propasti. 19Svojom æete se postojanošæu spasiti." 20"Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte: približilo se njegovo opustošenje. 21Koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji pak po poljima, neka se u nj ne vraæaju 22jer to su dani odmazde, da se ispuni sve što je pisano." 23"Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit æe jad velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom. 24Padat æe od oštrice maèa, odvodit æe ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem æe gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana." 25"I bit æe znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja. 26Izdisat æe ljudi od straha i išèekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile æe se nebeske poljuljati. 27Tada æe ugledati Sina Èovjeèjega gdje dolazi u oblaku s velikom moæi i slavom. 28Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje." 29I reèe im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla. 30Kad veæ propupaju, i sami vidite i znate: blizu je veæ ljeto. 31Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. 32Zaista, kažem vam, ne, neæe uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. 33Nebo æe i zemlja uminuti, ali moje rijeèi ne, neæe uminuti." 34"Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan 35jer æe kao zamka nadoæi na sve žitelje po svoj zemlji." 36"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaæi svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Èovjeèjega." 37Danju je uèio u Hramu, a noæu bi izlazio i noæio na gori zvanoj Maslinska. 38A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram da ga sluša.

Chapter 22

1 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. 2Glavari sveæenièki i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. 3A Sotona uðe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. 4On ode i ugovori s glavarima sveæenièkim i zapovjednicima kako da im ga preda. 5Oni se povesele i ugovore da æe mu dati novca. 6On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. 7Kada doðe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, 8posla Isus Petra i Ivana i reèe: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu." 9Rekoše mu: "Gdje hoæeš da pripravimo?" 10On im reèe: "Evo, èim uðete u grad, namjerit æete se na èovjeka koji nosi krèag vode. Poðite za njim u kuæu u koju uniðe 11i recite domaæinu te kuæe: 'Uèitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim uèenicima?' 12I on æe vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." 13Oni odu, naðu kako im je rekao i priprave pashu. 14Kada doðe èas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. 15I reèe im: "Svom sam dušom èeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. 16Jer kažem vam, neæu je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." 17I uze èašu, zahvali i reèe: "Uzmite je i razdijelite meðu sobom. 18Jer kažem vam, ne, neæu više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne doðe." 19I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreæi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo èinite meni na spomen." 20Tako i èašu, pošto veèeraše, govoreæi: "Ova èaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." 21"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. 22Sin Èovjeèji, istina, ide kako je odreðeno, ali jao èovjeku onomu koji ga predaje." 23I oni se poèeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što uèiniti. 24Uto nasta meðu njima prepirka tko bi od njih bio najveæi. 25A on im reèe: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako! Naprotiv, najveæi meðu vama neka bude kao najmlaði; i predstojnik kao poslužitelj. 27Ta tko je veæi? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." 28"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. 29Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeæi dvanaest plemena Izraelovih." 31"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi doðeš, uèvrsti svoju braæu." 33Petar mu reèe: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." 34A Isus æe mu: "Kažem ti, Petre, neæe se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš." 35I reèe: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." 36Nato æe im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi maè 37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Meðu zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." 38Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva maèa!" Reèe im: "Dosta je!" 39Tada iziðe te se po obièaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim poðoše i njegovi uèenici. 40Kada doðe onamo, reèe im: "Molite da ne padnete u napast!" 41I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: 42"Oèe! Ako hoæeš, otkloni ovu èašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" 43A ukaza mu se anðeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 44I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45Usta od molitve, doðe uèenicima i naðe ih snene od žalosti 46pa im reèe: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" 47Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. 48Isus mu reèe: "Juda, poljupcem Sina Èovjeèjeg predaješ?" 49A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo maèem?" 50I jedan od njih udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu desno uho. 51Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotaèe uha i zacijeli ga. 52Nato Isus reèe onima koji se digoše na nj, glavarima sveæenièkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziðoste s maèevima i toljagama! 53Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš èas i vlast Tmina." 54Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga sveæenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Meðu njih sjedne Petar. 56Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reèe: "I ovaj bijaše s njim!" 57A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" 58Malo zatim opazi ga netko drugi i reèe: "I ti si od njih!" A Petar reèe: "Èovjeèe, nisam!" 59I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" 60A Petar æe: "Èovjeèe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. 61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeèi Gospodinove, kako mu ono reèe: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit æeš me tri puta." 62I iziðe te gorko zaplaka. 63A ljudi koji su Isusa èuvali udarajuæi ga poigravali se njime 64i zastiruæi mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!" 65I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. 66A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari sveæenièki i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeæe 67i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on æe im: "Ako vam reknem, neæete vjerovati; 68ako vas zapitam, neæete odgovoriti. 69No od sada æe Sin Èovjeèji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reèe: "Vi velite! Ja jesam!" 71Nato æe oni: "Što nam još svjedoèanstvo treba? Ta sami smo èuli iz njegovih usta!"

Chapter 23

1 I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu 2i stadoše ga optuživati: "Ovoga naðosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj." 3Pilat ga upita: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš!" 4Tada Pilat reèe glavarima sveæenièkim i svjetini: "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom èovjeku!" 5No oni navaljivahu: "Buni narod nauèavajuæi po svoj Judeji, poèevši od Galileje pa dovde!" 6Èuvši to, Pilat propita da li je taj èovjek Galilejac. 7Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. 8A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je veæ odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje èudo. 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopæe nije odgovarao. 10A stajahu ondje i glavari sveæenièki i pismoznanci optužujuæi ga žestoko. 11Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuèe ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. 12Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. 13A Pilat dade sazvati glavare sveæenièke, vijeænike i narod 14te im reèe: "Doveli ste mi ovoga èovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne naðoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije poèinio ništa èime bi zaslužio smrt. 16Kaznit æu ga dakle i pustiti." 17# 18I povikaše svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!" 19A taj bijaše baèen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteæi osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!" 22On im treæi put reèe: "Ta što je on zla uèinio? Ne naðoh na njemu smrtne krivice. Kaznit æu ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu iza glasa ištuæi da se razapne. I vika im bivala sve jaèa. 24Pilat presudi da im bude što ištu. 25Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše baèen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. 26Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. 27Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28Isus se okrenu prema njima pa im reèe: "Kæeri Jeruzalemske, ne plaèite nada mnom, nego plaèite nad sobom i nad djecom svojom. 29Jer evo idu dani kad æe se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' 30Tad æe poèeti govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' 31Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li æe biti sa suhim?" 32A vodili su i drugu dvojicu, zloèince, da ih s njime pogube. 33I kada doðoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zloèince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio: "Oèe, oprosti im, ne znaju što èine!" I razdijeliše meðu se haljine njegove bacivši kocke. 35Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreæi: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!" 36Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom 37govoreæi: "Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!" 38A bijaše i natpis ponad njega: "Ovo je kralj židovski." 39Jedan ga je od obješenih zloèinaca pogrðivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!" 40A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? 41Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne uèini." 42Onda reèe: "Isuse, sjeti me se kada doðeš u kraljevstvo svoje." 43A on æe mu: "Zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju!" 44Bijaše veæ oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete, 45jer sunce pomrèa, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. 46I povika Isus iza glasa: "Oèe, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu. 47Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, èovjek ovaj bijaše pravednik!" 48I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraæao se bijuæi se u prsa. 49Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. 50I doðe èovjek imenom Josip, vijeænik, èovjek èestit i pravedan; 51on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i išèekivaše kraljevstvo Božje. 52Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. 54Bijaše dan Priprave; subota je svitala. 55A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. 56Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.

Chapter 24

1 Prvoga dana u tjednu, veoma rano, doðoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. 2Kamen naðoše otkotrljan od groba. 3Uðoše, ali ne naðoše tijela Gospodina Isusa. 4I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva èovjeka u blistavoj odjeæi stadoše do njih. 5Zastrašene obore lica k zemlji, a oni æe im: "Što tražite Živoga meðu mrtvima? 6Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 7'Treba da Sin Èovjeèji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treæi dan da ustane.'" 8I sjetiše se one rijeèi njegovih, 9vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. 10A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, 11ali njima se te rijeèi prièiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. 12A Petar usta i potrèa na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kuæi èudeæi se tome što se zbilo. 13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu meðusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i poðe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraæeno njihovim oèima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate meðu sobom?" Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on æe: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazareæaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na rijeèi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari sveæenièki i vijeænici naši predali da bude osuðen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je veæ treæi dan što se to dogodilo. 22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa doðoše te rekoše da su im se ukazali anðeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i naðoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on æe im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uðe u svoju slavu?" 27Poèevši tada od Mojsija i svih proroka, protumaèi im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. 29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo æe veèer i dan je na izmaku!" I uniðe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreèe blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oèi te ga prepoznaše, a on im išèeznu s oèiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se èas digoše i vratiše u Jeruzalem. Naðoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. 36Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reèe im: "Mir vama!" 37Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. 38Reèe im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? 39Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." 40Rekavši to, pokaza im ruke i noge. 41I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se èudom èudili, on im reèe: "Imate li ovdje što za jelo?" 42Oni mu pruže komad peèene ribe. 43On uzme i pred njima pojede. 44Nato im reèe: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 45Tada im otvori pamet da razumiju Pisma 46te im reèe: "Ovako je pisano: 'Krist æe trpjeti i treæi dan ustati od mrtvih, 47i u njegovo æe se ime propovijedati obraæenje i otpuštenje grijeha po svim narodima poèevši od Jeruzalema.' 48Vi ste tomu svjedoci. 49I evo, ja šaljem na vas Obeæanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obuèete u Silu odozgor." 50Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. 51I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. 52Oni mu se nièice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem 53te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.

John

Chapter 1

1 U poèetku bijaše Rijeè i Rijeè bijaše u Boga i Rijeè bijaše Bog. 2Ona bijaše u poèetku u Boga. 3Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6Bi èovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7On doðe kao svjedok da posvjedoèi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoèi za Svjetlo. 9Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog èovjeka doðe na svijet; 10bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11K svojima doðe i njegovi ga ne primiše. 12A onima koji ga primiše podade moæ da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13koji su roðeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14I Rijeè tijelom postade i nastani se meðu nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoroðenac od Oca - pun milosti i istine. 15Ivan svjedoèi za njega. Vièe: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroðenac - Bog - koji je u krilu Oèevu, on ga obznani. 19A evo svjedoèanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu sveæenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23On odgovori: "Ja sam glas koji vièe u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reèe prorok Izaija." 24A neki izaslanici bijahu farizeji. 25Oni prihvatiše rijeè i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Meðu vama stoji koga vi ne poznate - 27onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obuæi." 28To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reèe: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi èovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato doðoh i krstim vodom da se on oèituje Izraelu." 32I posvjedoèi Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 33Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reèe mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' 34I ja sam to vidio i svjedoèim: on je Sin Božji." 35Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih uèenika. 36Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reèe: "Evo Jaganjca Božjega!" 37Te njegove rijeèi èula ona dva njegova uèenika pa poðoše za Isusom. 38Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znaèi: "Uèitelju - gdje stanuješ?" 39Reèe im: "Doðite i vidjet æete." Poðoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. 40Jedan od one dvojice, koji su èuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. 41On najprije naðe svoga brata Šimuna te æe mu: "Našli smo Mesiju!" - što znaèi "Krist - Pomazanik". 42Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reèe: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat æeš se Kefa!" - što znaèi "Petar - Stijena". 43Sutradan naumi Isus poæi u Galileju. Naðe Filipa i reèe mu: "Poði za mnom!" 44Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. 45Filip naðe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." 46Reèe mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Doði i vidi." 47Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reèe za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49Nato æe mu Natanael: "Uèitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više æeš od toga vidjeti!" 51I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat æete otvoreno nebo i anðele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Èovjeèjega."

Chapter 2

1 Treæeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi uèenici. 3Kad ponesta vina, Isusu æe njegova majka: "Vina nemaju." 4Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj èas!" 5Nato æe njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, uèinite!" 6A bijaše ondje Židovima za èišæenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8Tada im reèe: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaruènika 10i kaže mu: "Svaki èovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si èuvao dobro vino sve do sada." 11Tako, u Kani Galilejskoj, uèini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi uèenici. 12Nakon toga siðe sa svojom majkom, s braæom i sa svojim uèenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. 13Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziðe u Jeruzalem. 14U Hramu naðe prodavaèe volova, ovaca i golubova i mjenjaèe gdje sjede. 15I naèini biè od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjaèima rasu novac i stolove isprevrta, 16a prodavaèima golubova reèe: "Nosite to odavde i ne èinite od kuæe Oca mojega kuæu trgovaèku." 17Prisjetiše se njegovi uèenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ èiniti?" 19Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja æu ga u tri dana podiæi." 20Rekoše mu nato Židovi: "Èetrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da æeš ga u tri dana podiæi?" 21No on je govorio o hramu svoga tijela. 22Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi uèenici da je to htio reæi te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reèe. 23Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajuæi znamenja koja je èinio. 24No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25i nije trebalo da mu tko daje svjedoèanstvo o èovjeku: ta sam je dobro znao što je u èovjeku.

Chapter 3

1 Bijaše meðu farizejima èovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2On doðe Isusu obnoæ i reèe mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uèitelj jer nitko ne može èiniti znamenja kakva ti èiniš ako Bog nije s njime." 3Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 4Kaže mu Nikodem: "Kako se èovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put uæi u utrobu majke svoje i roditi se?" 5Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može uæi u kraljevstvo Božje. 6Što je od tijela roðeno, tijelo je; i što je od Duha roðeno, duh je. 7Ne èudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' 8Vjetar puše gdje hoæe; èuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je roðen od Duha." 9Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" 10Odgovori mu Isus: "Ti si uèitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? 11Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedoèimo za ono što vidjesmo, ali svjedoèanstva našega ne primate. 12Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako æete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siðe s neba, Sin Èovjeèji. 14I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Èovjeèji 15da svaki koji vjeruje u njemu ima život vjeèni. 16Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroðenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeèni. 17Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18Tko vjeruje u njega, ne osuðuje se; a tko ne vjeruje, veæ je osuðen što nije vjerovao u ime jedinoroðenoga Sina Božjega. 19A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20Uistinu, tko god èini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21a tko èini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu uèinjena." 22Poslije toga ode Isus sa svojim uèenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24Jer Ivan još nije bio baèen u tamnicu. 25Izmeðu Ivanovih uèenika i nekog Židova nastade tako prepirka o èišæenju. 26Doðoše Ivanu i rekoše mu: "Uèitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedoèio - on eno krsti i svi hrle k njemu." 27Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. 28Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' 29Tko ima zaruènicu, zaruènik je. A prijatelj zaruènikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikæe od radosti na glas zaruènikov. Ta se moja radost upravo ispunila. 30On treba da raste, a ja da se umanjujem. 31Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: 32što je vidio i èuo - za to svjedoèi, a svjedoèanstva njegova nitko ne prima. 33Tko primi njegovo svjedoèanstvo, potvrðuje da je Bog istinit. 34Uistinu, onaj koga Bog posla Božje rijeèi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36Tko vjeruje u Sina, ima vjeèni život; a tko neæe da vjeruje u Sina, neæe vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

Chapter 4

1 Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i krsti više uèenika nego Ivan - 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici - 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4Morao je proæi kroza Samariju. 5Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Doðe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi uèenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni èime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veæi od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeðam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaæati." 16Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ženo, dolazi èas kad se neæete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doðe, objavit æe nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima: 29"Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve što sam poèinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziðu iz grada te se upute k njemu. 31Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!" 32A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: 'Još èetiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko èega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rijeèi žene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve što sam poèinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rijeèi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." 43Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju. 45Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47Kad je èuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo što nije umro. 48Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!" 49Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siði dok mi ne umre dijete." 50Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus i ode. 51Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješæu da mu sin živi. 52Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Juèer oko sedme ure pustila ga ognjica." 53Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54Bijaše to drugo znamenje što ga uèini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Chapter 5

1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziðe u Jeruzalem. 2U Jeruzalemu se kod Ovèjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:èekali su da izbije voda.. 4Anðeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 5Bijaše ondje neki èovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je veæ dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" 7Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi veæ prije mene siðe." 8Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" 9Èovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. 10Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" 11On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reèe mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" 12Upitaše ga dakle: "Tko je taj èovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" 13No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. 14Nakon toga naðe ga Isus u Hramu i reèe mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snaðe!" 15Èovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16Zbog toga su Židovi poèeli Isusa napadati što to radi subotom. 17Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." 18Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaèujuæi sebe s Bogom. 19Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe èiniti ništa, doli što vidi da èini Otac; što on èini, to jednako i Sin èini. 20Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam èini. Pokazat æe mu i veæa djela od ovih te æete se èudom èuditi. 21Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoæe. 22Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23da svi èaste Sina kao što èaste Oca. Tko ne èasti Sina, ne èasti ni Oca koji ga posla." 24"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rijeè i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjeèni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25Zaista, zaista, kažem vam: dolazi èas - sada je! - kad æe mrtvi èuti glas Sina Božjega i koji èuju, živjet æe. 26Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 27i ovlasti ga da sudi jer je Sin Èovjeèji. 28Ne èudite se tome jer dolazi èas kad æe svi koji su u grobovima, èuti njegov glas. 29I iziæi æe: koji su dobro èinili - na uskrsnuæe života, a koji su radili zlo - na uskrsnuæe osude. 30Ja sam od sebe ne mogu uèiniti ništa: kako èujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." 31"Ako ja svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito. 32Drugi svjedoèi za mene i znam: istinito je svjedoèanstvo kojim on svjedoèi za mene. 33Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoèio za istinu. 34Ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, veæ govorim to da se vi spasite. 35On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za èas naslaðivati njegovom svjetlosti. 36Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja èinim, svjedoèe za mene - da me poslao Otac. 37Pa i Otac koji me posla sam je svjedoèio za mene. Niti ste glasa njegova ikada èuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 38a ni rijeè njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 39Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vjeèni. I ona svjedoèe za mene, 40a vi ipak neæete da doðete k meni da život imate. 41Slave od ljudi ne tražim, 42ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. 43Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doðe li tko drugi u svoje ime, njega æete primiti. 44Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! 45Ne mislite da æu vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 46Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 47Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeèima vjerujete?"

Chapter 6

1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je èinio na bolesnicima. 3A Isus uziðe na goru i ondje sjeðaše sa svojim uèenicima. 4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6To reèe kušajuæi ga; jer znao je što æe uèiniti. 7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 8Kaže mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9"Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 10Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa. 11Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12A kad se nasitiše, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jeèmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus uèini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!" 15Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se ponovno u goru, posve sam. 16Kad nasta veèer, siðoše njegovi uèenici k moru, 17uðoše u laðicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 18More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 19Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se laðici. Prestraše se, 20a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!" 21Htjedoše ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo su se zaputili. 22Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna laðica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim uèenicima u laðicu, nego da oni odoše sami. 23Iz Tiberijade pak stigoše druge laðice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika, uðu u laðice i odu u Kafarnaum tražeæi Isusa. 25Kad ga naðoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Uèitelju, kad si ovamo došao?" 26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog - opeèati." 28Rekoše mu dakle: "Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?" 29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje èiniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31Oèevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 34Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35Reèe im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neæe ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe ožednjeti nikada. 36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 37Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu izbaciti; 38jer siðoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 41Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba." 42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" 43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom! 44Nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan. 45Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Božji. Tko god èuje od Oca i pouèi se, dolazi k meni. 46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vjeèni. 48Ja sam kruh života. 49Oèevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za život svijeta." 52Židovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 53Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan. 55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko. 56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet æe po meni. 58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše oèevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet æe uvijeke." 59To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu. 60Mnogi od njegovih uèenika èuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" 61A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju, reèe im: "Zar vas to sablažnjava? 62A što ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rijeèi koje sam vam govorio duh su i život su." 64"A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poèetka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati. 65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doæi k meni ako mu nije dano od Oca." 66Otada mnogi uèenici odstupiše, više nisu išli s njime. 67Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otiæi?" 68Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rijeèi života vjeènoga! 69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." 70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ðavao." 71Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

Chapter 7

1 Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 2Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. 3Rekoše mu stoga njegova braæa: "Otiði odavle i poði u Judeju da i tvoji uèenici vide djela što èiniš. 4Ta tko želi biti javno poznat, ne èini ništa u tajnosti. Ako veæ èiniš sve to, oèituj se svijetu." 5Jer ni braæa njegova nisu vjerovala u njega. 6Reèe im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedoèim protiv njega: da su mu djela opaka. 8Vi samo uziðite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." 9To im reèe i ostade u Galileji. 10Ali pošto njegova braæa uziðoše na blagdan, uziðe i on, ne javno, nego potajno. 11A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajuæi : "Gdje je onaj?" 12I meðu mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." 13Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. 14Usred blagdana uziðe Isus u Hram i stade nauèavati. 15Židovi se u èudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije uèio?" 16Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17Ako tko hoæe vršiti volju njegovu, prepoznat æe da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 18Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. 19Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?" 20Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?" 21Uzvrati im Isus: "Jedno djelo uèinih i svi se èudite. 22Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete èovjeka. 23Ako èovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega èovjeka ozdravio u subotu? 24Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" 25Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 26A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist doðe, nitko neæe znati odakle je!" 28Nato Isus, koji je uèio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 29Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao." 30Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov èas. 31A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar æe Krist, kada doðe, èiniti više znamenja nego što ih ovaj uèini?" 32Doèuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapæe. Stoga glavari sveæenièki i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. 33Tada Isus reèe: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 34Tražit æete me i neæete me naæi; gdje sam ja, vi ne možete doæi." 35Rekoše nato Židovi meðu sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi neæemo naæi? Da ne kani poæi raseljenima meðu Grcima i nauèavati Grke? 36Što li znaèi besjeda koju reèe: 'Tražit æete me i neæete me naæi; gdje sam ja, vi ne možete doæi'?" 37U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka doðe k meni! Neka pije 38koji vjeruje u mene! Kao što reèe Pismo: 'Rijeke æe žive vode poteæi iz njegove utrobe!'" 39To reèe o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. 40Kad su neki iz naroda èuli te rijeèi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44Neki ga èak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 45Doðoše dakle stražari glavarima sveæenièkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" 46Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47Nato æe im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? 48Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" 50Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije doðe k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51"Zar naš Zakon sudi èovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što èini?" 52Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa æeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." 53I otiðoše svaki svojoj kuæi.

Chapter 8

1 A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouèavati. 3Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zateèenu u preljubu. Postave je u sredinu 4i kažu mu: "Uèitelju! Ova je žena zateèena u samom preljubu. 5U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9A kad oni to èuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, poèevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10Isus se uspravi i reèe joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." 12Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost života." 13Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedoèiš sam za sebe: svjedoèanstvo tvoje nije istinito!" 14Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. 17Ta i u vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito. 18Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac." 19Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." 20Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov èas. 21Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tražiti i u svojem æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi." 22Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi'?" 23A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim." 25Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: 26"Ta što da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam èuo od njega, to ja zborim svijetu." 27Ne shvatiše da im govori o Ocu. 28Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ništa, nego da onako zborim kako me nauèio Otac. 29Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek èinim što je njemu milo." 30Na te njegove rijeèi mnogi povjerovaše u njega. 31Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici; 32upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi." 33Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat æete slobodni?'" 34Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha. 35Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni. 37Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijeè nema mjesta u vama. 38Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi èinite što èuste od svog oca." 39Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili. 40A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga èuo. Takvo što Abraham nije uèinio! 41Vi èinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." 42Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. 43Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè. 44Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47Tko je od Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." 48Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" 49Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me obešèašæujete. 50No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 51Zaista, zaista, kažem vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti smrti dovijeka." 52Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti dovijeka.' 53Zar si ti veæi od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" 54Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit æu lažac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam. 56Abraham, otac vaš, usklikta što æe vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." 57Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" 58Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" 59Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz Hrama.

Chapter 9

1 Prolazeæi ugleda èovjeka slijepa od roðenja. 2Zapitaše ga njegovi uèenici: "Uèitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" 3Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu oèituju djela Božja." 4"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noæ, kad nitko ne može raditi. 5Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." 6To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvaèke naèini kal pa mu kalom premaza oèi. 7I reèe mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znaèi "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajuæi. 8Susjedi i oni koji su ga prije viðali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" 9Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je slièan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" 10Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oèi?" 11On odgovori: "Èovjek koji se zove Isus naèini kal, premaza mi oèi i reèe mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." 12Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." 13Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 14A toga dana kad Isus naèini kal i otvori njegove oèi, bijaše subota. 15Farizeji ga poèeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reèe: "Stavio mi kal na oèi i ja se oprah - i evo vidim." 16Nato neki izmeðu farizeja rekoše: "Nije taj èovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao èiniti takva znamenja?" I nastade meðu njima podvojenost. 17Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oèi!" On odgovori: "Prorok je!" 18Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 19i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" 20Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 21A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oèi, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" 22Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista veæ bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopæiti svaki koji njega prizna Kristom. 23Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" 24Pozvaše stoga po drugi put èovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj èovjek grešnik!" 25Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." 26Rekoše mu opet: "Što ti uèini? Kako ti otvori oèi?" 27Odgovori im: "Veæ vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoæete èuti? Da ne kanite i vi postati njegovim uèenicima?" 28Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov uèenik, a mi smo uèenici Mojsijevi. 29Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." 30Odgovori im èovjek: "Pa to i jest èudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oèi. 31Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 32Odvijeka se nije èulo da bi tko otvorio oèi slijepcu od roðenja. 33Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao èiniti ništa". 34Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da uèiš?" i izbaciše ga. 35Doèuo Isus da su onoga izbacili pa ga naðe i reèe mu: "Ti vjeruješ u Sina Èovjeèjega?" 36On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" 37Reèe mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" 38A on reèe: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se nièice preda nj. 39Tada Isus reèe: "Radi suda doðoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" 40Èuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" 41Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje."

Chapter 10

1 "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovèinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskaèe, kradljivac je i razbojnik. 2A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5Za tuðincem, dakako, ne idu, veæ bježe od njega jer tuðinèeva glasa ne poznaju." 6Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7Stoga im Isus ponovno reèe: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8Svi koji doðoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata. Kroza me tko uðe, spasit æe se: i ulazit æe i izlaziti i pašu nalaziti. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja doðoh da život imaju, u izobilju da ga imaju." 11"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovèinjaka. I njih treba da dovedem i glas æe moj èuti i bit æe jedno stado, jedan pastir. 17Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." 19Meðu Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rijeèi. 20Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" 21Drugi su govorili: "Nisu to rijeèi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oèi otvoriti?" 22Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posveæenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle æeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja èinim u ime Oca svoga - ona svjedoèe za mene. 26Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28Ja im dajem život vjeèni te neæe propasti nikada i nitko ih neæe ugrabiti iz moje ruke. 29Otac moj, koji mi ih dade, veæi je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oèeve. 30Ja i Otac jedno smo." 31Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Oèeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" 33Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - èovjek - sebe Bogom praviš." 34Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 35Ako bogovima nazva one kojima je rijeè Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - 36kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reæi: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' 37Ako ne èinim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38Ali ako èinim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." 39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. 40I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41A mnogi doðoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne uèini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." 42Mnogi ondje povjerovaše u njega.

Chapter 11

1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašæu i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3Sestre stoga poruèiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4Èuvši to, Isus reèe: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6Ipak, kad je èuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7Istom nakon toga reèe uèenicima: "Poðimo opet u Judeju!" 8Kažu mu uèenici: "Uèitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotièe se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10Hodi li tko noæu, spotièe se jer nema svjetlosti u njemu." 11To reèe, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12Rekoše mu nato uèenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit æe." 13No Isus to reèe o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14Tada im Isus reèe posve otvoreno: "Lazar je umro. 15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego poðimo k njemu!" 16Nato Toma zvani Blizanac reèe suuèenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" 17Kad je dakle Isus stigao, naðe da je onaj veæ èetiri dana u grobu. 18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20Kad Marta doèu da Isus dolazi, poðe mu u susret dok je Marija ostala u kuæi. 21Marta reèe Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat æe ti." 23Kaza joj Isus: "Uskrsnut æe brat tvoj!" 24A Marta mu odgovori: "Znam da æe uskrsnuti o uskrsnuæu, u posljednji dan." 25Reèe joj Isus: "Ja sam uskrsnuæe i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet æe. 26I tko god živi i vjeruje u mene, neæe umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reèe joj krišom: "Uèitelj je ovdje i zove te." 29A ona, èim doèu, brzo ustane i poðe k njemu. 30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kuæi i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, poðoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32A kad Marija doðe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreæi: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33Kad Isus vidje kako plaèe ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuðen 34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, doði i pogledaj!" 35I zaplaka Isus. 36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37A neki izmeðu njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oèi, nije mogao uèiniti da ovaj ne umre?" 38Isus onda, ponovno potresen, poðe grobu. Bila je to peæina, a na nju navaljen kamen. 39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, veæ zaudara. Ta èetvrti je dan." 40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet æeš slavu Božju?" 41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oèi i reèe: "Oèe, hvala ti što si me uslišao. 42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazoènog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44I mrtvac iziðe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ruènikom. Nato Isus reèe: "Odriješite ga i pustite neka ide!" 45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus uèini, povjerovaše u nj. 46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus uèini. 47Stoga glavari sveæenièki i farizeji sazvaše Vijeæe. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj èovjek èini mnoga znamenja. 48Ako ga pustimo tako, svi æe povjerovati u nj pa æe doæi Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49A jedan od njih - Kajfa, veliki sveæenik one godine - reèe im: "Vi ništa ne znate. 50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan èovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51To ne reèe sam od sebe, nego kao veliki sveæenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53Toga dana dakle odluèe da ga ubiju. 54Zbog toga se Isus više nije javno kretao meðu Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s uèenicima. 55Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziðoše prije Pashe u Jeruzalem da se oèiste. 56Iskahu dakle Isusa te se stojeæi u Hramu zapitkivahu: "Što vam se èini? Zar on ne kani doæi na Blagdan?" 57A glavari sveæenièki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

Chapter 12

1 Šest dana prije Pashe doðe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu prirediše veèeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuæa napuni mirisom pomasti. 4Nato reèe Juda Iškariotski, jedan od njegovih uèenika, onaj koji ga je imao izdati: 5"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6To ne reèe zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. 7Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, veæ i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10A glavari sveæenièki odluèiše i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. 12Kad je sutradan silan svijet koji doðe na Blagdan èuo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove granèice i iziðe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." 14A Isus naðe magarèiæa i sjede na nj kao što je pisano: 15Ne boj se, kæeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuæ na mladetu magarièinu! 16To uèenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to uèiniše. 17Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedoèanstvo o tome. 18Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: proèulo se da je on uèinio to znamenje. 19Farizeji nato rekoše meðu sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" 20A meðu onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: "Došao je èas da se proslavi Sin Èovjeèji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenièno zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit æe ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, saèuvat æe ga za život vjeèni. 26Ako mi tko hoæe služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje æe biti i moj služitelj. Ako mi tko hoæe služiti, poèastit æe ga moj Otac." i što da kažem? Oèe, izbavi me iz ovoga èasa? No, zato doðoh u ovaj èas! 28Oèe, proslavi ime svoje!" Uto doðe glas s neba: "Proslavio sam i opet æu proslaviti!" 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anðeo mu je zborio." 30Isus na to reèe: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31"Sada je sud ovomu svijetu, sada æe knez ovoga svijeta biti izbaèen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve æu privuæi k sebi." 33To reèe da oznaèi kakvom æe smræu umrijeti. 34Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona èuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Èovjeèji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Èovjeèji?" 35Isus im nato reèe: "Još je malo vremena svjetlost meðu vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreèe, a onda ode i sakri se od njih. 37Iako je Isus pred njima uèinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni rijeè koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40Zaslijepi im oèi, stvrdnu srca; da oèima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41Reèe to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopæeni iz sinagoge. 43Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. 44A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46Ja - Svjetlost - doðoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje rijeèi, a ne èuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i rijeèi mojih ne prima, ima svoga suca: rijeè koju sam zborio - ona æe mu suditi u posljednji dan. 49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50I znam: zapovijed njegova jest život vjeèni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

Chapter 13

1 Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov èas da prijeðe s ovoga svijeta Ocu, buduæi da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2I za veèerom je ðavao veæ bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4usta od veèere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5Nalije zatim vodu u praonik i poène uèenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6Doðe tako do Šimuna Petra. A on æe mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" 7Odgovori mu Isus: "Što ja èinim, ti sada ne znaš, ali shvatit æeš poslije." 8Reèe mu Petar: "Neæeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, neæeš imati dijela sa mnom." 9Nato æe mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" 10Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je èist! I vi ste èisti, ali ne svi!" 11Jer znao je tko æe ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi èisti." 12Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reèe im: "Razumijete li što sam vam uèinio? 13Vi me zovete Uèiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14Ako dakle ja - Gospodin i Uèitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15Primjer sam vam dao da i vi èinite kao što ja vama uèinih." 16Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veæi od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 17Ako to znate, blago vama budete li tako i èinili!" 18"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." 19"Veæ vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." 21Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoèi: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan æe me od vas izdati!" 22Uèenici se zgledahu meðu sobom u nedoumici o kome to govori. 23A jedan od njegovih uèenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. 24Šimun Petar dade mu znak i reèe: "Pitaj tko je taj o kome govori." 25Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" 26Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umoèen zalogaj." 27Tada umoèi zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uðe u nj Sotona. Nato mu Isus reèe: "Što èiniš, uèini brzo!" 28Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. 29Buduæi da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. 30On dakle uzme zalogaj i odmah iziðe. A bijaše noæ. 31Pošto Juda iziðe, reèe Isus: "Sada je proslavljen Sin Èovjeèji i Bog se proslavio u njemu! 32Ako se Bog proslavio u njemu, i njega æe Bog proslaviti u sebi, i uskoro æe ga proslaviti! 33Djeèice, još sam malo s vama. Tražit æete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doæi. 34Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35Po ovom æe svi znati da ste moji uèenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." 36Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poæi za mnom. No poæi æeš poslije." 37Nato æe mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poæi za tobom? Život æu svoj položiti za tebe!" 38Odgovori Isus: "Život æeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neæe zapjevati dok me triput ne zatajiš."

Chapter 14

1 "Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 2U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? 3Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno æu doæi i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4A kamo ja odlazim, znate put." 5Reèe mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 9Nato æe mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? 10Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rijeèi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni èini djela svoja. 11Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inaèe, zbog samih djela vjerujte. 12Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, èinit æe djela koja ja èinim; da veæa æe od njih èiniti jer ja odlazim Ocu. 13I što god zaištete u moje ime, uèinit æu, da se proslavi Otac u Sinu. 14Ako me što zaištete u moje ime, uèinit æu." 15"Ako me ljubite, zapovijedi æete moje èuvati. 16I ja æu moliti Oca i on æe vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18Neæu vas ostaviti kao siroèad; doæi æu k vama. 19Još malo i svijet me više neæe vidjeti, no vi æete me vidjeti jer ja živim i vi æete živjeti. 20U onaj æete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 21Tko ima moje zapovijedi i èuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega æe ljubiti Otac moj, i ja æu ljubiti njega i njemu se oèitovati." 22Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da æeš se oèitovati nama, a ne svijetu?" 23Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, èuvat æe moju rijeè pa æe i Otac moj ljubiti njega i k njemu æemo doæi i kod njega se nastaniti. 24Tko mene ne ljubi, rijeèi mojih ne èuva. A rijeè koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26Branitelj - Duh Sveti, koga æe Otac poslati u moje ime, pouèavat æe vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 28Èuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraæam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veæi od mene. 29Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30Neæu više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako èinim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, poðimo odavde!"

Chapter 15

1 "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. 2Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sijeèe, a svaku koja rod donosi èisti da više roda donese. 3Vi ste veæ oèišæeni po rijeèi koju sam vam zborio. 4Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete uèiniti ništa. 6Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7Ako ostanete u meni i rijeèi moje ako ostanu u vama, što god hoæete, ištite i bit æe vam. 8Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji uèenici. 9Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10Budete li èuvali moje zapovijedi, ostat æete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja èuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13Veæe ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14Vi ste prijatelji moji ako èinite što vam zapovijedam. 15Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopæih sve što sam èuo od Oca svoga. 16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." 18"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. 19Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no buduæi da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 20Sjeæajte se rijeèi koju vam rekoh: 'Nije sluga veæi od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas æe progoniti; ako su moju rijeè èuvali, da vašu æe èuvati. 21A sve æe to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. 22Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. 23Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 24Da nisam uèinio meðu njima djela kojih nitko drugi ne èini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. 25No neka se ispuni rijeè napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 26A kada doðe Branitelj koga æu vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on æe svjedoèiti za mene. 27I vi æete svjedoèiti jer ste od poèetka sa mnom.

Chapter 16

1 To sam vam govorio da se ne sablaznite. 2Izopæavat æe vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi èas kad æe svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. 3A to æe èiniti jer ne upoznaše ni Oca ni mene. 4Govorio sam vam ovo da se, kada doðe vrijeme, sjetite da sam vam rekao." "S poèetka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 5A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?' 6Naprotiv, žalošæu se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 7No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neæe doæi k vama; ako pak odem, poslat æu ga k vama. 8A kad on doðe, pokazat æe svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 9grijeh je što ne vjeruju u mene; 10pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 11a osuda - što je knez ovoga svijeta osuðen. 12Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13No kada doðe on - Duh Istine - upuæivat æe vas u svu istinu; jer neæe govoriti sam od sebe, nego æe govoriti što èuje i navješæivat æe vam ono što dolazi. 14On æe mene proslavljati jer æe od mojega uzimati i navješæivati vama. 15Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješæivat æe vama." 16"Malo, i više me neæete vidjeti; i opet malo, pa æete me vidjeti." 17Nato se neki od uèenika zapitkivahu: "Što je to što nam kaže: 'Malo, i neæete me vidjeti, i opet malo, pa æete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?" 18Govorahu dakle: "Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori." 19Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reèe: "Pitate se meðu sobom o tome što kazah: 'Malo, i neæete me vidjeti; i opet malo, pa æete me vidjeti'? 20Zaista, zaista, kažem vam: vi æete plakati i jaukati, a svijet æe se veseliti. Vi æete se žalostiti, ali žalost æe se vaša okrenuti u radost. 21Žena kad raða, žalosna je jer je došao njezin èas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se èovjek rodio na svijet. 22Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja æu vas opet vidjeti; i srce æe vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neæe. 23U onaj me dan neæete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat æe vam u moje ime. 24Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit æete da radost vaša bude potpuna!" 25"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi èas kad vam više neæu govoriti u poredbama, nego æu vam otvoreno navješæivati Oca. 26U onaj dan iskat æete u moje ime i ne velim vam da æu ja moliti Oca za vas. 27Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." 29Kažu mu uèenici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. 30Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga." 31Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? 32Evo dolazi èas i veæ je došao: raspršit æete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. 33To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!"

Chapter 17

1 To Isus doreèe, a onda podiže oèi k nebu i progovori: "Oèe, došao je èas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2i da vlašæu koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vjeèni svima koje si mu dao. 3A ovo je život vjeèni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. 4Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 5A sada ti, Oèe, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rijeè su tvoju saèuvali. 7Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8jer rijeèi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 10I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 11Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oèe sveti, saèuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 12Dok sam ja bio s njima, ja sam ih èuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 13A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 14Ja sam im predao tvoju rijeè, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 15Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih oèuvaš od Zloga. 16Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17Posveti ih u istini: tvoja je rijeè istina. 18Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19I za njih posveæujem samog sebe da i oni budu posveæeni u istini. 20Ne molim samo za ove nego i za one koji æe na njihovu rijeè vjerovati u mene: 21da svi budu jedno kao što ti, Oèe, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24Oèe, hoæu da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25Oèe pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26I njima sam oèitovao tvoje ime, i još æu oèitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

Chapter 18

1 To rekavši, zaputi se Isus sa svojim uèenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uðe Isus i njegovi uèenici. 2A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu èesto sastajao sa svojim uèenicima. 3Juda onda uze èetu i od sveæenièkih glavara i farizeja sluge te doðe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 4Znajuæi sve što æe s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 5Odgovore mu: "Isusa Nazareæanina." Reèe im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6Kad im dakle reèe: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazareæanina." 8Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - 9da se ispuni rijeè koju reèe: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 10A Šimun Petar isuèe maè koji je imao uza se pa udari slugu velikoga sveæenika i odsijeèe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11Nato Isus reèe Petru: "Djeni maè u korice! Èašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" 12Tada èeta, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 13Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga sveæenika one godine. 14Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan èovjek umre za narod." 15Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi uèenik. Taj uèenik bijaše poznat s velikim sveæenikom pa s Isusom uðe u dvorište velikoga sveæenika. 16Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi uèenik, znanac velikoga sveæenika, iziðe i reèe vratarici te uvede Petra. 17Nato æe sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od uèenika toga èovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 18A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. 19Veliki sveæenik zapita Isusa o njegovim uèenicima i o njegovu nauku. 20Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam nauèavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 22Na te njegove rijeèi jedan od nazoènih slugu pljusne Isusa govoreæi: "Tako li odgovaraš velikom sveæeniku?" 23Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 24Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sveæeniku. 25Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih uèenika?" On zanijeka: "Nisam!" 26Nato æe jedan od slugu velikog sveæenika, roðak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 27I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. 28Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uðoše da se ne okaljaju, veæ da mognu blagovati pashu. 29Pilat tada iziðe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga èovjeka?" 30Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zloèinac, ne bismo ga predali tebi." 31Reèe im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 32da se ispuni rijeè Isusova kojom je oznaèio kakvom mu je smræu umrijeti. 33Nato Pilat uðe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari sveæenièki predadoše te meni. Što si uèinio?" 36Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37Nato mu reèe Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedoèim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 38Reèe mu Pilat: "Što je istina?" 39Rekavši to, opet iziðe pred Židove i reèe im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je obièaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoæete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 40Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.

Chapter 19

1 Tada Pilat uze i izbièeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno iziðe i reèe im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Iziðe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo èovjeka!" 6I kad ga ugledaše glavari sveæenièki i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8Kad je Pilat èuo te rijeèi, još se više prestraši 9pa ponovno uðe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat reèe: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veæi grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13Èuvši te rijeèi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudaèku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Ploènik, hebrejski Gabata - 14a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari sveæenièki: "Mi nemamo kralja osim cara!" 16Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17I noseæi svoj križ, iziðe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazareæanin, kralj židovski." 20Taj su natpis èitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grèki. 21Nato glavari sveæenièki rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" 22Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" 23Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na èetiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24Rekoše zato meðu sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše meðu se haljine moje, za odjeæu moju baciše kocku. I vojnici uèiniše tako. 25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje uèenika kojega je ljubio, reèe majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reèe uèeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga èasa uze je uèenik k sebi. 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reèe: "Žedan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Èim Isus uze ocat, reèe: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 31Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Doðoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada doðoše do Isusa i vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteèe krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoèi i istinito je svjedoèanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neæe slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat æe onoga koga su proboli. 38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio uèenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39A doðe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noæu - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova obièaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. 42Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Chapter 20

1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, doðe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2Otrèi stoga i doðe k Šimunu Petru i drugom uèeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reèe: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3Uputiše se onda Petar i onaj drugi uèenik i doðoše na grob. 4Trèahu obojica zajedno, ali onaj drugi uèenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uðe. 6Uto doðe i Šimun Petar koji je išao za njim i uðe u grob. Ugleda povoje gdje leže 7i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8Tada uðe i onaj drugi uèenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10Potom se uèenici vratiše kuæi. 11A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anðela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. 13Kažu joj oni: "Ženo, što plaèeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." 14Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 15Kaže joj Isus: "Ženo, što plaèeš? Koga tražiš?" Misleæi da je to vrtlar, reèe mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja æu ga uzeti." 16Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te æe mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znaèi: "Uèitelju!" 17Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziðoh Ocu, nego idi mojoj braæi i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." 18Ode dakle Marija Magdalena i navijesti uèenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." 19I uveèer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su uèenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, doðe Isus, stane u sredinu i reèe im: "Mir vama!" 20To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se uèenici vidjevši Gospodina. 21Isus im stoga ponovno reèe: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." 24Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad doðe Isus. 25Govorili su mu dakle drugi uèenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg èavala i ne stavim svoj prst u mjesto èavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neæu vjerovati." 26I nakon osam dana bijahu njegovi uèenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus doðe, stade u sredinu i reèe: "Mir vama!" 27Zatim æe Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29Reèe mu Isus: "Buduæi da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" 30Isus je pred svojim uèenicima uèinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujuæi imate život u imenu njegovu.

Chapter 21

1 Poslije toga oèitova se Isus ponovno uèenicima na Tiberijadskome moru. Oèitova se ovako: 2Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova uèenika. 3Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izaðoše i uðoše u laðu, ali te noæi ne uloviše ništa. 4Kad je veæ svanulo, stade Isus na kraju, ali uèenici nisu znali da je to Isus. 5Kaže im Isus: "Djeèice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6A on im reèe: "Bacite mrežu na desnu stranu laðe i naæi æete." Baciše oni i više je ne mogoše izvuæi od mnoštva ribe. 7Tada onaj uèenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar èuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8Ostali uèenici doðoše s laðicom vukuæi mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9Kad iziðu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11Nato se Šimun Petar popne i izvuèe na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12Kaže im Isus: "Hajde, doruèkujte!" I nitko se od uèenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14To se veæ treæi put oèitova Isus uèenicima pošto uskrsnu od mrtvih. 15Nakon doruèka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17Upita ga treæi put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treæi put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlaði, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit æeš ruke i drugi æe te opasivati i voditi kamo neæeš." 19A to mu reèe nagovješæujuæi kakvom æe smræu proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!" 20Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj uèenik kojega je Isus ljubio i koji se za veèere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko æe te to izdati?" 21Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?" 22Odgovori mu Isus: "Ako hoæu da on ostane dok ne doðem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" 23Stoga se pronese meðu braæom glas da onaj uèenik neæe umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neæe umrijeti", nego: "Ako hoæu da on ostane dok ne doðem, što je tebi do toga?" 24Taj uèenik za ovo svjedoèi i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedoèanstvo njegovo. 25A ima još mnogo toga što uèini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Acts

Chapter 1

1 Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus èinio i uèio 2do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, èetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka èekaju Obeæanje Oèevo "koje èuste od mene: 5Ivan je krstio vodom, a vi æete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." 6Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoæeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" 7On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8Nego primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." 9Kada to reèe, bi uzdignut njima naoèigled i oblak ga ote njihovim oèima. 10I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva èovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeæi 11i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto æe tako doæi kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." 12Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. 13I pošto uðu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - 14svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braæom njegovom. 15U one dane ustade Petar meðu braæom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reèe: 16"Braæo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreèe Duh Sveti o Judi koji bijaše voða onih što uhvatiše Isusa. 17A Juda se ubrajao meðu nas i imao udio u ovoj službi. 18On, eto, steèe predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuèe po sredini i razli mu se sva utroba. 19I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuæa nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je meðu nama živio Gospodin Isus - 22poèevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuæa. 23I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoèe svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.

Chapter 2

1 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuæu u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siðe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i poèeše govoriti drugim jezicima, kako im veæ Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strèa se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko èuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreæi: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas èuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Meðani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Kreæani i Arapi - svi ih mi èujemo gdje našim jezicima razglašuju velièanstvena djela Božja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" 13Drugi su pak, podrugujuæi se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" 14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeèi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treæa ura dana - 16nego to je ono što je reèeno po proroku Joelu: 17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit æu Duha svoga na svako tijelo i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe mladiæi gledati viðenja, a starci vaši sne sanjati. 18Èak æu i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat æe. 19Pokazat æu èudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20Sunce æe se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21I tko god prizove ime Gospodnje bit æe spašen." 22"Izraelci, èujte ove rijeèi: Isusa Nazareæanina, èovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, èudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu uèini meðu vama - 23njega, predana po odluèenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguæe da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred oèima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i klièe jezik, pa i tijelo mi spokojno poèiva. 27Jer mi neæeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat æeš mi stazu života, ispuniti me radošæu lica svoga. 29Braæo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meðu nama groba sve do današnjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuæe Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obeæanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reèe Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 35dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog uèinio i Gospodinom i Kristom." 37Kad su to èuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je èiniti, braæo?" 38Petar æe im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit æete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obeæanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40I mnogim je drugim rijeèima još svjedoèio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41I oni prigrliše rijeè njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuæe duša. 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su èinili mnoga èudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajednièko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kuæama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednièki uzimali hranu 47hvaleæi Boga i uživajuæi naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.

Chapter 3

1 Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2Upravo su donosili nekog èovjeka, hroma od majèine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakoraèiše u Hram te zamoli milostinju. 4Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i reèe: "Pogledaj u nas!" 5Dok ih je moleæivo motrio oèekujuæi od njih nešto dobiti, 6reèe mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazareæanina hodaj!" 7I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoæaše noge i gležnjevi 8pa skoèi, uspravi se, stane hodati te uðe s njima u Hram hodajuæi, poskakujuæi i hvaleæi Boga. 9Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 10Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. 11Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen strèa k njima u trijem zvani Salomonov. 12Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu èudite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnošæu postigli da ovaj prohoda? 13Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad veæ bijaše odluèio pustiti ga. 14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Zaèetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, èemu smo mi svjedoci." 16"I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoèigled vas sviju." 17"I sada, braæo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da æe njegov Pomazanik trpjeti. 19Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20pa od Gospodina doðu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." 21Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obeæa Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." 22"Mojsije tako reèe: Proroka poput mene od vaše braæe podignut æe vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god reèe. 23I svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24"I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takoðer su navijestili ove dane." 25"Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreæi Abrahamu: Potomstvom æe se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26Vama najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opaèina svojih."

Chapter 4

1 Dok su oni još govorili narodu, priðu im sveæenici, hramski zapovjednik i saduceji, 2ozlovoljeni što uèe narod i navješæuju - u Isusu - uskrsnuæe od mrtvih; 3pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veæ bijaše veèer. 4Ipak mnogi od onih koji su èuli Rijeè, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuæa. 5Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - 6i veliki sveæenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosveæenièkoga. 7Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uèiniste?" 8Onda Petar pun Duha Svetoga reèe: "Glavari narodni i starješine! 9Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uèinjena bolesnu èovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazareæanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." 13Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajuæi da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u èudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14videæi gdje s njima stoji izlijeèeni èovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15Stoga zapovjediše da izaðu iz vijeænice pa stadoše raspravljati: 16"Što æemo s tim ljudima? Ta uèinili su oèit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti nauèavaju u ime Isusovo. 19Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo." 21Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22Jer èovjeku na kom se dogodi èudo ozdravljenja bijaše više od èetrdeset godina. 23Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki sveæenici i starješine. 24Kad su oni to èuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! 25Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 26Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim 28da uèine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. 29I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošæu navješæivati rijeè tvoju! 30Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i èudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješæivati rijeè Božju smjelo. 32U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajednièko. 33Apostoli pak velikom silom davahu svjedoèanstvo o uskrsnuæu Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34Doista, nitko meðu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuæe, prodavali bi ih i utržak donosili 35i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. 36A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znaèi Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, 37posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Chapter 5

1 Neki pak èovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu reèe: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoæ prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odluèio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 5Kako Ananija èu te rijeèi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to èuli. 6Nato ustanu mladiæi, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata uðe njegova žena ne znajuæi što se dogodilo. 8Petar joj reèe: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 9A Petar æe joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe æe iznijeti!" 10Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiæi uðu, naðu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to èuli. 12Po rukama se apostolskim dogaðala mnoga znamenja i èudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuðivao pridružiti im se, ali ih je narod velièao. 14I sve se više poveæavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neèistih duhova, i svi bi ozdravljali. 17Onda se podiže veliki sveæenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. 18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali anðeo Gospodnji noæu otvori vrata tamnice, izvede ih i reèe: 20"Poðite i postojano u Hramu navješæujte narodu sve rijeèi Života ovoga." 21Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te nauèavali. Uto stiže veliki sveæenik i njegove pristaše, sazovu Vijeæe i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad stražari stigoše onamo, ne naðoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i èuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naðosmo." 24Kad su hramski zapovjednik i veliki sveæenici èuli te rijeèi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uèe narod." 26Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeæe. Veliki ih sveæenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili uèiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoæete na nas navuæi krv toga èovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se veæma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaèetnika i Spasitelja da obraæenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih dogaðaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeæu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude naèas izvedu 35pa æe vijeænicima: "Izraelci, dobro promislite što æete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeæi da je netko, i uza nj prista oko èetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuèe narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast æe; 39ako li je pak od Boga, neæete ga moæi uništiti - da se i s Bogom u ratu ne naðete." Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeæa radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kuæama neprestance uèili i navješæivali Krista, Isusa.

Chapter 6

1 U one dane, kako se broj uèenika množio, Židovi grèkog jezika stadoše mrmljati protiv domaæih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo uèenika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo rijeè Božju da bismo služili kod stolova. 3De pronaðite, braæo, izmeðu sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih æemo postaviti nad ovom službom, 4a mi æemo se posvetiti molitvi i posluživanju Rijeèi." 5Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7I rijeè je Božja rasla, uvelike se množio broj uèenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo sveæenika prihvaæalo vjeru. 8Stjepan je pun milosti i snage èinio velika èudesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa poèeše raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "Èuli smo ga govoriti pogrdne rijeèi protiv Mojsija i Boga." 12Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priðu, zgrabe ga i odvuku u Vijeæe. 13Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj èovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14Èuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazareæanin razvalit æe ovo Mjesto i izmijeniti obièaje koje nam predade Mojsije'." 15A svi koji su sjedili u Vijeæu upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u anðela.

Chapter 7

1 Veliki sveæenik upita: "Je li to tako?" 2Stjepan odgovori: "Braæo i oci, èujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu, 3i reèe mu: Iziði iz zemlje svoje, iz zavièaja svoga, hajde u zemlju koju æu ti pokazati. 4On nato iziðe iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obeæa dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 6Bog isto tako reèe da æe potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tuðoj, da æe ih porobljavati i tlaèiti èetiri stotine godina. 7Ali narod kojemu budu robovali ja æu suditi, reèe Bog. A nakon toga iziæi æe i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozaèetnika." 9"Rodozaèetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošæu i mudrošæu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu naæi hrane. 12Kad Jakov doèu da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 13Drugi se put Josip oèitova braæi svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15Jakov tako siðe u Egipat. I umrije on i oci naši. 16Preneseni su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." 17"Kako se bližilo vrijeme obeæanja koje Bog obreèe Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se 18dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. 19Lukav prema rodu našemu, tlaèio je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. 20U taj se èas rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuæi oèinskoj, 21a onda, kad je bio izložen, prigrli ga kæi faraonova i othrani sebi za sina. 22Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rijeèima i djelima." 23"Kad mu bijaše èetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi braæu svoju, sinove Izraelove. 24I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egipæanina. 25Mislio je da æe braæa njegova shvatiti kako æe im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. 26Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braæa ste! Zašto zlostavljate jedan drugoga?' 27Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rijeèima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28Kaniš li ubiti i mene kao što si juèer ubio onog Egipæanina? 29Na te rijeèi pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." 30"Nakon èetrdeset godina ukaza mu se Anðeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viðenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin æe mu: Izuj obuæu s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu èuo pa siðoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" 35"Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anðelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede uèinivši èudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz èetrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reèe sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braæe podiæi æe vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izmeðu Anðela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rijeèi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: 'Napravi nam bogove koji æe iæi pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.' 41Tele naèiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42Bog se pak odvrati i prepusti ih da èaste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proroèkoj: Prinosiste li mi žrtve i prinose èetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43Poprimiste šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest æu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" 44"Oci naši imahu u pustinji Šator svjedoèanstva kako odredi Onaj koji reèe Mojsiju da se on naèini po praliku koji je vidio. 45Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, 46koji je našao milost pred Bogom te molio da naðe boravište Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: 49Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog poèinka? 50Nije li ruka moja naèinila sve to? 51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika èiji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po anðeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." 54Kad su to èuli, uskipješe u srcima i poèeše škripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reèe: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Èovjeèjega gdje stoji zdesna Bogu." 57Vièuæi iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladiæa koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to reèe, usnu.

Chapter 8

1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 3Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuæe, odvlaèio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. 4Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješæujuæi Rijeè. 5Filip tako siðe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 6Mnoštvo je jednodušno prihvaæalo što je Filip govorio slušajuæi ga i gledajuæi znamenja koja je èinio. 7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neèisti duhovi vièuæi iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8Nasta tako velika radost u onome gradu. 9Èovjek se neki, imenom Šimun, u gradu veæ duže bavio èarobnjaštvom i opèaravao narod tvrdeæi da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opèaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješæivaše evanðelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuæi znamenja i èudesa koja su se dogaðala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu èuli da je Samarija prigrlila rijeè Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siðoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreæi: "Dajte i meni tu moæ da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steæi! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žuèju si gorak i nepravdom okovan." 24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snaðe ništa od toga što rekoste!" 25Oni pak pošto posvjedoèiše i dorekoše rijeè Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješæujuæi evanðelje mnogim selima samarijskim. 26Anðeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poði na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i poðe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraæao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeðaše na svojim kolima i èitaše proroka Izaiju. 29Duh reèe Filipu: "Poði i pridruži se tim kolima!" 30Filip pritrèa i èu gdje onaj èita Izaiju proroka pa æe mu: "Razumiješ li što èitaš?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A èitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraæen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa æe mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanðelje: Isusa. 36Putujuæi tako, stigoše do neke vode pa æe dvoranin: "Evo vode! Što prijeèi da se krstim?" 37# 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siðoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziðoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se naðe u Azotu. I kako je prolazio, navješæivaše evanðelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

Chapter 9

1 Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema uèenicima Gospodnjim, poðe k velikomu sveæeniku, 2zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje naðe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3Kad se putujuæi približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4Sruši se na zemlju i zaèu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" 5On upita: "Tko si, Gospodine?" A on æe: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6Nego ustani, uði u grad i reæi æe ti se što ti je èiniti." 7Njegovi suputnici ostadoše bez rijeèi: èuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8Savao usta sa zemlje. Otvorenih oèiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. 10U Damasku bijaše neki uèenik imenom Ananija. Njemu u viðenju reèe Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11A Gospodin æe mu: "Ustani, poði u ulicu zvanu Ravna i u kuæi Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12i u viðenju vidje èovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam èuo o tom èovjeku kolika je zla tvojim svetima uèinio u Jeruzalemu. 14On ima od velikih sveæenika i punomoæ okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15Gospodin mu odvrati: "Poði jer on mi je oruðe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16Ja æu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17Ananija ode, uðe u kuæu, položi na nj ruke i reèe: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." 18I odmah mu s oèiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s uèenicima u Damasku. 20te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike sveæenike?" 22Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujuæi: "Ovo je Krist!" 23Pošto je minulo podosta vremena, odluèe Židovi pogubiti ga, 24ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noæu da bi ga pogubili, 25ali ga uèenici noæu uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 26Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti uèenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je uèenik. 27Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29Govorio je i raspravljao sa Židovima grèkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 30Saznala to braæa pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgraðivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. 32Jednom Petar, obilazeæi posvuda, siðe i k svetima u Lidi. 33Ondje naðe nekog èovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34Reèe mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. 35Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. 36U Jopi pak bijaše uèenica imenom Tabita, što prevedeno znaèi Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38A kako je Lida blizu Jope, uèenici èuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva èovjeka s molbom: "Doði k nama, ne oklijevaj!" 39Petar usta i krenu s njima. Èim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plaèuæi pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izraðivala dok je još bila s njima. 40Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reèe: "Tabita, ustani!" Ona otvori oèi, pogleda Petra i sjede. 41On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. 43Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.

Chapter 10

1 U Cezareji bijaše neki èovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske èete, 2pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U viðenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anðela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" 4Zagleda se u nj pa mu prestrašen reèe: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog Šimuna kožara èija je kuæa uz more." 7Èim ode anðeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziðe Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s èetiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni èetveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas æe mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" 14Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i neèisto". 15A glas æe mu opet, po drugi put: "Što Bog oèisti, ti ne zovi okaljanim!" 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 17Dok se Petar dvoumio što bi imalo znaèiti viðenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuæu, pojave se na vratima, 18zovnu te upitaju je li ondje ugošæen neki Šimun, nazvan Petar. 19Dok je Petar sveudilj razmišljao o viðenju, reèe mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. 20De ustani, siði i poði s njima ne skanjujuæi se jer ja sam ih poslao." 21Petar siðe k ljudima i reèe: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog èega ste došli?" 22Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoèi sav narod židovski, primi od svetog anðela naputak da te dozove u dom svoj i èuje od tebe rijeèi." 23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braæa iz Jope. 24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je èekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreæi: "Ustani! I ja sam èovjek." 27I razgovarajuæi s njime, uðe i naðe sabrane mnoge 28te im reèe: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili neèistim. 29Stoga, pozvan, i doðoh bez pogovora. Da èujemo dakle zbog èega me pozvaste!" 30Kornelije reèe: "Prije èetiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kuæi kad gle: èovjek neki u sjajnoj odjeæi stane preda me 31i reèe: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kuæi Šimuna kožara uz more.' 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uèinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da èujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" 34Petar tada prozbori i reèe: "Sad uistinu shvaæam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i èini pravdu. 36Rijeè posla sinovima Izraelovim navješæujuæi im evanðelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se dogaðalo po svoj Judeji, poèevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi sve kojima bijaše ovladao ðavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on uèini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treæi dan i dade mu da se oèituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreðenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedoèiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." 44Dok je Petar još govorio te rijeèi, siðe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji doðoše zajedno s Petrom, zaèudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer èuli su ih govoriti drugim jezicima i velièati Boga. Tada Petar reèe: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Chapter 11

1 Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primiše rijeè Božju 2pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4Onda zapoèe Petar te im izloži sve po redu: 5"Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7Zaèuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!' 8Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili neèisto ne uðe u usta.' 9A glas æe s neba po drugi put: 'Što Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.' 10To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo." 11"I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojaviše tri èovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12A Duh mi reèe da poðem s njima ništa ne premišljajuæi. Sa mnom poðoše i ova šestorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka. 13On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'" 15"I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u poèetku. 16Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi æete biti kršteni Duhom Svetim.' 17Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18Kad su to èuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreæi: "Dakle i poganima Bog dade obraæenje na život!" 19Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli samo Židovima. 20Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješæujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa. 21Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odluènosti srca ostanu uz Gospodina. 24Ta bijaše to muž èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima. 27U one dane doðoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29Stoga æe svatko od uèenika, odluèiše, koliko smogne poslati da se posluži braæi u Judeji. 30To i uèiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.

Chapter 12

1 U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Maèem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga èuvaju èetiri vojnièke èetverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle èuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. 6One noæi kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izmeðu dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima èuvahu stražu. 7Kad eto: pojavi se anðeo Gospodnji te svjetlost obasja æeliju. Anðeo udari Petra u rebra, probudi ga i reèe: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. 8Anðeo mu reèe: "Opaši se i priveži obuæu!" On uèini tako. Onda æe mu anðeo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" 9Petar izaðe, poðe za njim, a nije znao da je zbilja što se dogaða po anðelu: èinilo mu se da gleda viðenje. 10Prošavši prvu stražu, i drugu, doðoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izaðu, proðu jednu ulicu, a onda anðeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reèe: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anðela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je oèekivao židovski narod." 12Kad je to uoèio, zaputi se kuæi Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, doðe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrèa i javi da je Petar pred vratima. 15Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato æe oni: "Bit æe njegov anðeo!" 16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braæi!" Onda izaðe i ode u drugo mjesto. 18Kad se razdani, nasta meðu vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19Herod ga stade tražiti, a kad ga ne naðe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siðe iz Judeje u Cezareju i ondje osta. 20A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajednièki doðoše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 21U odreðeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" 23Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari anðeo Gospodnji te on rascrvotoèen izdahnu. 24Rijeè je pak Božja rasla i širila se. 25Barnaba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. MISIJSKO PUTOVANJE

Chapter 13

1 U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i uèitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda èetverovlasnika, i Savao. 2Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reèe Duh Sveti: "De mi odluèite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." 3Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. 4Poslani od Svetoga Duha siðu u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5Kad se naðoše u Salamini, navješæivahu rijeè Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 6Pošto pak proðoše sav otok do Pafa, naðoše nekog vraèara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 7On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, èovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska èuti rijeè Božju, 8ali im se usprotivi Elim, Vraèar - tako mu se ime prevodi - nastojeæi odvratiti namjesnika od vjere. 9Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10i reèe: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ðavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet æeš i neko vrijeme neæeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajuæi stade tražiti ruke vodilje. 12Videæi što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. 13Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15Nakon èitanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braæo, rekoše, ima li u vas koja rijeè utjehe za narod, govorite!" 16Nato usta Pavao, dadne rukom znak i reèe: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, èujte! 17Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18Oko èetrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20za kakve èetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 21Onda zaiskaše kralja pa im Bog za èetrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedoèi: Naðoh Davida, sina Jišajeva, èovjeka po svom srcu, koji æe ispuniti sve moje želje. 23Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obeæanju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraæenja svemu narodu izraelskomu. 25A kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi držite. Nego za mnom evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuæe na nogama.'" 26"Braæo, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se meðu vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijeè spasenja. 27Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rijeèi proroèkih što se èitaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28Premda ne naðoše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32"I mi vam navješæujemo evanðelje: obeæanje dano ocima 33Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad neæe vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat æu vama svetinje Davidove, pouzdane. 35Zato i na drugome mjestu kaže: Neæeš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 36David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 37a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38/ 39Neka vam dakle braæo, znano bude: po Ovome vam se navješæuje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od èega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40Pazite da se ne zbude što je reèeno u Prorocima: 41Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo èinim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa." 42Na izlasku su ih molili da im iduæe subote o tome govore. 43A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice poðoše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44Iduæe se subote gotovo sav grad zgrnu èuti rijeè Gospodnju. 45Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujuæi suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijeè Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vjeènoga, obraæamo se evo poganima. 47Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rijeè Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odreðeni za život vjeèni. 49Rijeè se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52A uèenici su se ispunjali radošæu i Duhom Svetim.

Chapter 14

1 U Ikoniju isto tako uðoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. 2Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braæe. 3Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoèio za Rijeè milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaðaju znamenja i èudesa. 4Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. 5Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. 6Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7Ondje su navješæivali evanðelje. 8U Listri je sjedio neki èovjek uzetih nogu, hrom od majèine utrobe; nikada nije hodao. 9Èuo je Pavla gdje govori. 10Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reèe: "Uspravi se na noge!" On skoèi i prohoda. 11Kad mnoštvo ugleda što uèini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom oblièju siðoše k nama!" 12I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijeè. 13A sveæenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vièuæi: 15"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješæujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani poðu svojim putovima. 17Ipak ne ostavi sebe neposvjedoèena: dobroèinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošæu srca vaša." 18I tako govoreæi, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. 19Uto iz Antiohije i Ikonija nadoðu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleæi da je mrtav. 20Kad ga pak okružiše uèenici, usta on i uðe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. 21Pošto navijestiše evanðelje tomu gradu i mnoge uèiniše uèenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22Uèvršæivali su duše uèenika bodreæi ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje uæi u kraljevstvo Božje. 23Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25U Pergi navijestiše Rijeè pa siðu u Ataliju. 26Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve uèini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28I proveli su nemalo vremena s uèenicima.

Chapter 15

1 Uto neki siðoše iz Judeje i poèeše uèiti braæu: "Ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2Kad izmeðu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi izmeðu njih uzaðu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 3Oni su dakle, ispraæeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajuæi o obraæenju pogana i donoseæi svoj braæi veliku radost. 4Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog uèini po njima. 5Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." 6Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7Nakon duge raspre ustade Petar i reèe im: "Braæo, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeðu vas izabra da iz mojih usta pogani èuju rijeè evanðelja i uzvjeruju. 8I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoèi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9Nikakve razlike nije pravio izmeðu nas i njih: vjerom oèisti njihova srca. 10Što dakle sada iskušavate Boga stavljajuæi uèenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." 12Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i èudesa Bog po njima uèinio meðu poganima. 13Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braæo! 14Šimun je izložio kako se Bog veæ na poèetku pobrinu izmeðu pogana uzeti narod imenu svojemu. 15S time su u skladu rijeèi Proroka. Ovako je doista pisano: 16Nakon toga vratit æu se i opet podiæi pali šator Davidov, iz ruševina ga podiæi, opet ga sazidati 17da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18obznanjuje odvijeka. 19Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraæaju k Bogu, 20nego im poruèiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote èitaju." 22Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zakljuèe izabrati neke muževe izmeðu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeæi meðu braæom. 23Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braæa, braæi iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24"Buduæi da smo èuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25zakljuèismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni æe vam i usmeno priopæiti to isto. 28Zakljuèismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro æete uèiniti. Živjeli!" 30Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 31Kad ga proèitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. 32Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeèima ohrabriše i utvrdiše braæu. 33Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braæe vrate onima koji ih poslaše. 34# 35A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji nauèavajuæi i navješæujuæi zajedno s mnogima drugima rijeè Gospodnju. EVANÐELJE U EVROPI 36Nakon nekog vremena reèe Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braæu po svim gradovima u kojima smo navješæivali rijeè Gospodnju, da vidimo kako su!" 37Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. 39Spopade ih takva ogorèenost da se raziðoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40a Pavao sebi izabra Silu pa od braæe povjeren milosti Gospodnjoj 41proputova Siriju i Ciliciju, utvrðujuæi Crkve.

Chapter 16

1 Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše uèenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2Uživao je dobar glas meðu braæom u Listri i Ikoniju. 3Pavao htjede da on poðe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5Tako se Crkve uèvršæivahu u vjeri i broj im se danomice poveæavao. 6Proðoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprijeèio propovijedati rijeè u Aziji. 7Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8Onda proðoše Miziju i siðoše u Troadu. 9Noæu je Pavao imao viðenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prijeði u Makedoniju i pomozi nam!" 10Nakon viðenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješæivati im evanðelje. 11Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13U dan subotni iziðosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da æe biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavaèica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uðite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. 16Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vraèarskoga i gatajuæi donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješæuju vam put spasenja." 18To je èinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reèe duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziði iz nje!" I iziðe toga èasa. 19Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 20Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 21te šire obièaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." 22Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. 23Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnièaru da ih pomno èuva. 24Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. 25Oko ponoæi su Pavao i Sila molili pjevajuæi hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27Tamnièar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnièka vrata otvorena, trgnu maè i samo što se ne ubi misleæi da su uznici pobjegli. 28Ali Pavao povika iza glasa: "Ne èini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršæuæi baci se pred Pavla i Silu; 30izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je èiniti da se spasim?" 31Oni æe mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit æeš se - ti i dom tvoj!" 32Onda navijestiše rijeè Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 33Te iste noæne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36Tamnièar to priopæi Pavlu: "Pretori, reèe, poruèiše da vas pustim. Iziðite dakle sad i poðite u miru!" 37Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosuðene išibali, nas rimske graðane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami doðu i izvedu nas!" 38Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39Zato doðu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40Izišavši iz tamnice, oni poðu k Lidiji, pogledaju i obodre braæu pa odu.

Chapter 17

1 Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 2Po obièaju uðe Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3Tumaèio je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješæujem." 4Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. 5Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uliènjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuæu Jasonovu tražeæi da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6Kako ih ne naðoše, odvukoše Jasona i neke od braæe pred gradske glavare vièuæi: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. 7Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." 8Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to èuli 9te oni od Jasona i ostalih uzeše jamèevinu pa ih pustiše. 10Braæa su pak brže-bolje noæu odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. 11Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijeè sa svom spremnošæu i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. 12Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grèkih žena i muževa. 13Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješæuje rijeè Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. 14Braæa tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. 15Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše noseæi Sili i Timoteju zapovijed da što prije doðu k njemu. 16Dok ih je u Ateni išèekivao, ogorèi se Pavao u duši promatrajuæi kako je grad pokumiren. 17Meðutim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoièkih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela reæi ta èavka?" Drugi pak: "Navješæuje, èini se, neke tuðe bogove." Jer navješæivaše Isusa i uskrsnuæe. 19Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nauèavaš? 20Èudnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." 21Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. 22Tada Pavao stade posred Areopaga i reèe: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23Doista, prolazeæi i promatrajuæi vaše svetinje naðoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješæujem." 24"Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. 26Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odreðena vremena i meðe prebivanja njihova 27da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28U njemu doista živimo, mièemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo èak i rod!" 29"Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slièno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijeæem i maštom ljudskom." 30"I ne obaziruæi se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31jer ustanovi Dan u koji æe suditi svijetu po pravdi, po Èovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." 32Kad èuše "uskrsnuæe od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još æemo te o tom slušati!" 33Tako se Pavao povuèe od njih. 34Neki ipak prionuše uza nj i povjerovaše; meðu njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima.

Chapter 18

1 Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2Ondje naðe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 3i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 4Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 5Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rijeèi svjedoèeæi Židovima da Isus jest Krist. 6Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i reèe im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." 7I ode odande te prijeðe u kuæu nekoga bogobojazna èovjeka, imenom Ticija Justa, èija kuæa bijaše tik do sinagoge. 8A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korinæana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 9Jedne noæi reèe Gospodin Pavlu u viðenju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 10Ta ja sam s tobom i nitko se neæe usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11Tako se zadrža godinu i šest mjeseci nauèavajuæi meðu njima rijeè Božju. 12Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu 13i rekoše: "Ovaj potièe ljude da protiv zakona štuju Boga." 14Pavao samo što nije zaustio kadli Galion reèe Židovima: "Da je posrijedi zloèin kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; 15je li pak raspra o rijeèi i imenima i o nekom vašem zakonu, proviðajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." 16I otpremi ih iz sudnice. 17A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. 18Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braæom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 19Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uðe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. 20Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, 21nego se oprosti: "Još æu se, reèe, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. 22Kad stiže u Cezareju, uziðe pozdraviti Crkvu pa onda siðe u Antiohiju. 23Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim podruèjem i Frigijom utvrðujuæi sve uèenike. 24Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, èovjek rjeèit i upuæen u Pisma, stiže u Efez. 25On bijaše upuæen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i nauèavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. 26Poèe on tako smjelo govoriti u sinagogi. Èuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27A kad je nakanio otiæi u Ahaju, ohrabriše ga braæa i napisaše uèenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28jer je snažno pobijao Židove javno pokazujuæi iz Pisama da Isus jest Krist.

Chapter 19

1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto proðe gornje krajeve, doðe u Efez, naðe neke uèenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato æe on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato æe Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraæenja govoreæi narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5Èuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. 8Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. 9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. 10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, èuli rijeè Božju. 11Bog je pak èinio èudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaèi pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To èinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveæenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I èovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuæe. 17Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velièati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oèitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te naðoše da vrijede pedeset tisuæa srebrnjaka. 20TAko se snagom Gospodnjom Rijeè širila i jaèala. 21Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u Jeruzalem te reèe: "Pošto budem ondje, trebat æe da i Rim vidim." 22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. 23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu naše blagostanje. 26A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreæi da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe naše zanimanje, nego i to da se ništa neæe držati do hrama velike božice Artemide te æe nestati velièanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." 28Èuvši to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efeška!" 29Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuæi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopustiše mu uèenici. 31Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. 32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strèali. 33Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" 35Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne èinite. 37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. 38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! 39Ištete li pak što drugo, u zakonitu æe se skupu riješiti. 40Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.

Chapter 20

1 Kad se sleže metež, posla Pavao po uèenike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 2Prešavši one krajeve, hrabreæi braæu besjedom mnogom, doðe u Grèku 3i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluèi vratiti se preko Makedonije. 4Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5Oni odoše prije te nas doèekaše u Troadi. 6Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana doðosmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. 7U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoæi. 8U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. 9Na prozoru je sjedio neki mladiæ imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treæeg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10Pavao siðe, nadnese se nad djeèaka, obujmi ga i reèe: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" 11Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12Mladiæa odvedoše živa, neizmjerno utješeni. 13Mi pak poðosmo naprijed laðom: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poæi pješice. 14Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 15Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduæeg dana stigosmo u Milet. 16Jer Pavao je odluèio mimoiæi Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. 17Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18Kad stigoše, reèe im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao meðu vama: 19služio sam Gospodinu sa svom poniznošæu u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nauèiti vas - javno i po kuæama; 21upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." 22"A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što æe me u njemu zadesiti, ne znam, 23osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jamèi da me èekaju okovi i nevolje. 24Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoèiti za evanðelje milosti Božje." 25"I sad, evo, znam: neæete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih proðoh propovijedajuæi Kraljevstvo. 26Zato vam u ovaj dan današnji jamèim: èist sam od krvi sviju 27jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." 28"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steèe krvlju svojom." 29"Ja znam da æe nakon mog odlaska meðu vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30a izmeðu vas æe samih ustati ljudi koji æe iskrivljavati nauk da bi odvukli uèenike za sobom. 31Zato bdijte imajuæi na pameti da sam tri godine bez prestanka noæu i danju suze lijevajuæi urazumljivao svakoga od vas." 32"I sada vas povjeravam Bogu i Rijeèi milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu meðu svima posveæenima." 33"Ni za èijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 35U svemu vam pokazah: tako se trudeæi treba se zauzimati za nemoæne i na pameti imati rijeèi Gospodina Isusa jer on reèe: 'Blaženije je davati nego primati.'" 36Kada to doreèe, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37Tad svi briznuše u velik plaè, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38ražalošæeni nadasve rijeèju koju im reèe: da više neæe vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na laðu.

Chapter 21

1 Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreæi ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2Kad naðosmo laðu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreæi prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje laða imala iskrcati tovar. 4Pronaðosmo uèenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6Pozdravismo se, popesmo se na laðu, a oni se vratiše kuæi. 7Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braæu i ostali jedan dan u njih. 8Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uðosmo u kuæu Filipa evanðelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9On je imao èetiri kæeri djevice koje su prorokovale. 10Kako smo se zadržali mnogo dana, siðe iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11doðe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reèe: "Ovo govori Duh Sveti: Èovjeka èiji je ovo pojas ovako æe svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." 12Kada smo to èuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13Nato on odvrati: "Što plaèete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." 14A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" 15Nakon tih dana spremismo se i uzaðosmo u Jeruzalem. 16S nama poðoše i uèenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom uèeniku, da u njega odsjednemo. 17Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braæa radosno. 18Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Naðoše se ondje i sve starješine. 19Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što uèini Bog meðu poganima po njegovoj službi. 20Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisuæa Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su meðu poganima upuæuješ na otpad od Mojsija uèeæi ih da ne obrezuju djece i ne žive po obièajima. 22Što dakle? Èut æe svakako da si došao. 23Uèini stoga što ti kažemo. U nas su èetiri èovjeka koji imaju zavjet. 24Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa æe svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25A što se tièe pogana koji povjerovaše - poslali smo što odluèismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." 26Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uðe u Hram, oglasi svršetak dana posveæenja nakon kojih æe se za svakoga od njih prinijeti prinos. 27Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28vièuæi: "Izraelci, u pomoæ! Evo èovjeka koji sve posvuda pouèava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." 29Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 30Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31Dok su mu o glavi radili, doðe do tisuænika èete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32On odmah uze vojnike i satnike pa otrèa dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisuænika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 33Onda se tisuænik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je uèinio. 34Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 35Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" 37Upravo na ulazu u vojarnu reèe Pavao tisuæniku: "Smijem li nešto reæi?" On ga upita: "Zar znaš grèki? 38Ti dakle nisi onaj Egipæanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one èetiri tisuæe bodežara?" 39Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, graðanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40Kad mu on dopusti, Pavao stojeæi na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom:

Chapter 22

1 "Braæo i oci, poslušajte što æu vam sad u svoju obranu reæi." 2Kad èuše da im govori hebrejskim jezikom, još veæma utihnuše. On nastavi: 3"Ja sam Židov, roðen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen toèno po otaèkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5kako mi to može posvjedoèiti i veliki sveæenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braæu u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." 6"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 7Sruših se na tlo i zaèuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' 8Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reèe mi: 'Ja sam Isus Nazareæanin koga ti progoniš.' 9Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne èuše glasa Onoga koji mi govoraše. 10Rekoh nato: 'Što mi je èiniti, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ustani, poði u Damask i ondje æe ti se reæi što ti je odreðeno uèiniti.' 11Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." 12"Neki Ananija, èovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - 13doðe k meni, pristupi mi i reèe: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj èas zagledah u nj. 14A on æe: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i èuješ glas iz usta njegovih 15jer bit æeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i èuo. 16I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuæi Ime njegovo!'" 17"Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 18i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izaði iz Jeruzalema jer neæe primiti tvoga svjedoèanstva o meni.' 19Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bièevao po sinagogama one koji vjeruju u te. 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te èuvao haljine onih koji ga ubijahu.' 21Nato mi reèe: 'Poði jer æu te poslati daleko k poganima!' 22Slušali su ga sve do te rijeèi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" 23Kako oni stadoše buèiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, 24zapovjedi tisuænik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bièevima ispitaju kako bi doznao zašto tako vièu protiv njega. 25Kad ga remenjem rastegoše, reèe on nazoènom satniku: "Rimskoga graðanina, i još neosuðena, smijete bièevati?" 26Kad je to èuo satnik, priðe tisuæniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je èovjek Rimljanin!" 27Tisuænik tada priðe Pavlu pa mu reèe: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." 28Tisuænik dometnu: "Ja stekoh to graðanstvo za skupe novce." Pavao nato reèe: "Ja sam se pak s njim i rodio." 29Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisuænik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. 30Sutradan pak kad je htio toèno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sveæenici i sve Vijeæe te privede Pavla i postavi ga pred njih.

Chapter 23

1 Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." 2Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih." 7Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?" 10Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!" 12Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." 16Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi." 19Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" 20"Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu." 22Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." 23Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju. 24Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 27Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe. 29Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35"Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.

Chapter 24

1 Nakon pet dana siðe veliki sveæenik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 2Pošto dozvaše Pavla, poèe ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnošæu narodu ovomu nastaje, 3u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnošæu. 4Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 5Utvrdismo da je ovaj èovjek kuga, da pokreæe bune meðu svim Židovima po svijetu, da je kolovoða nazaretske sljedbe, 6da je èak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 7# 8Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." 9Podržaše ga i Židovi tvrdeæi da je tako. 10Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si veæ mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11Ta možeš se osvjedoèiti da nema više od dvanaest dana otkad uzaðoh u Jeruzalem da se poklonim. 12A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." 14"Jamèim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otaèkom Bogu vjerujuæi u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15uzdajuæi se u Boga da æe uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami oèekuju. 16Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." 17"Nakon više godina doðoh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18dok sam ih prinosio, naðoše me posveæena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20Ili neka ovi sami kažu: koji su zloèin na meni našli kad sam stajao pred Vijeæem, 21osim možda one jedne rijeèi koju doviknuh meðu njima stojeæi: Zbog uskrsnuæa mrtvih sudi mi se danas pred vama!" 22Nato Feliks, koji je toèno znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada doðe tisuænik Lizija, riješit æu vaš spor." 23Satniku pak naredi da se Pavao èuva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga. 24Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. 25Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i buduæem Sudu, Feliks uplašen reèe: "Zasad idi, a kad naðem vremena, pozvat æu te." 26Ujedno se nadao da æe mu Pavao dati novaca. Zato ga je èešæe pozivao i s njim razgovarao. 27Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hoteæi ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.

Chapter 25

1 Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uziðe iz Cezareje u Jeruzalem. 2Veliki mu sveæenici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu 3ištuæi milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 4Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da æe uskoro onamo. 5"Ovlašteni dakle meðu vama, reèe, neka sa mnom siðu pa ako na tom èovjeku ima krivnje, neka ga tuže." 6Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, siðe u Cezareju. Sutradan sjede na sudaèku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 7Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. 8Pavao se branio: "Nièim se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9Nato Fest hoteæi ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Hoæeš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" 10A Pavao æe: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 11Ako sam pak doista što skrivio i uèinio štogod što zavreðuje smrt, ne izmièem smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izruèiti. Na cara se prizivljem!" 12Tada se Fest posavjetova s vijeæem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara æeš iæi!" 13Nekoliko dana poslije doðu kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 14Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki èovjek, reèe, što ga je Feliks ostavio uznikom. 15Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki sveæenici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 16Odgovorih im da u Rimljana nije obièaj izruèivati kojega èovjeka prije negoli se, optužen, suoèi s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 17Pošto zajedno doðosmo ovamo, bez ikakva odgaðanja sjedoh ja sutradan na sudaèku stolicu i zapovjedih dovesti toga èovjeka. 18Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja nasluæivao, 19nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 20Ne snalazeæi se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21Buduæi da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Velièanstva, zapovjedih da ga èuvaju dok ga ne pošaljem caru." 22Na to æe Agripa Festu: "Htio bih i ja èuti toga èovjeka." "Sutra æeš ga, reèe, èuti." 23Sutradan dakle doðu Agripa i Berenika s velikim sjajem te uðu u dvoranu zajedno s tisuænicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24reèe Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazoèni, gledajte ovoga èovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vièuæi da on ne smije više živjeti. 25Ali ja naðoh da nije uèinio ništa èime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Velièanstvo, odluèih poslati mu ga. 26Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpaèe preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27Èini mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne naznaèiti optužbu protiv njega."

Chapter 26

1 Nato Agripa reèe Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2"Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3jer ti najbolje poznaješ židovske obièaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." 4"Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5Poznaju me odavna te mogu, ako samo hoæe, svjedoèiti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6I sada stojim pred sudom zbog nade u obeæanje koje Bog dade ocima našim 7i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno noæu i danju služeæi Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9"Pa i ja sam nekoæ smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazareæanina. 10To sam i èinio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sveæenika dobih punomoæ, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11i po svim ih sinagogama èesto muèenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih èak i u tuðim gradovima." 12"Radi toga poðoh u Damask s punomoæi i ovlaštenjem velikih sveæenika 13kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 14Pošto popadasmo na zemlju, zaèuh glas što mi govoraše hebrejskim jezikom: 'Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv ostana praæakati.' 15Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin æe mi: 'Ja sam Isus koga ti progoniš! 16Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što æu ti pokazati. 17Izbavit æu te od naroda i od pogana kojima te šaljem 18da im otvoriš oèi pa se obrate od tame k svjetlosti, od vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oproštenje grijeha i baštinu meðu posveæenima.'" 19"Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom viðenju. 20Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješæivah da se pokaju i obrate k Bogu i èine djela dostojna obraæenja. 21Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22Ali s pomoæu Božjom sve do dana današnjega svjedoèim, evo, malu i veliku, ne govoreæi ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23da æe Krist trpjeti i da æe on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješæivati narodu i poganima." 24Dok se on tako branio, Fest æe mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25"Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeèi istine i razbora kazujem. 26Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" 28Agripa æe Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te kršæaninom postah!" 29Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31Udaljujuæi se govorili su meðu sobom: "Ovaj èovjek ne èini ništa èime bi zaslužio smrt ili okove." 32Agripa pak reèe Festu: "Ovaj bi èovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara."

Chapter 27

1 Kad je odluèeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske èete, imenom Juliju. 2Popesmo se na neku adramitsku laðu koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom èovjeèno postupao, dopusti mu poæi k prijateljima da se pobrinu za nj. 4Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - 5pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 6Ondje satnik naðe neku aleksandrijsku laðu za Italiju i ukrca nas na nju. 7Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone 8pa jedva jedvice ploveæi uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. 9Kad je nakon duljeg vremena plovidba veæ postala pogibeljna jer je Post veæ bio izminuo, opominjaše Pavao: 10"Ljudi, govorio im je, vidim da æe plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i laðu nego i za naše živote." 11Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijeèima. 12A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, veæina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 13Uto duhne blagi južnjak i oni, misleæi da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroistoènjak. 15Zahvati laðu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16Prolazeæi ispod nekog otoèiæa zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti èamac. 17Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu laðu. Bojeæi se pak da se ne nasuèu u Sirti, spustiše prvenjaèu. Tako ih je nosilo. 18Buduæi da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, 19a treæi dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 20Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je veæ propala svaka nada da æemo se spasiti. 21Ni jelo se veæ dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i reèe: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbjeæi ovu nepogodu i štetu. 22Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša izmeðu vas neæe stradati, nego samo laða. 23Noæas mi se ukaza anðeo Boga èiji sam i komu služim 24te reèe: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.' 25Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit æe kako mi je reèeno. 26Ali treba da se nasuèemo na neki otok." 27Bijaše veæ èetrnaesta noæ što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko ponoæi naslutiše mornari da im se primièe neka zemlja. 28Bacivši olovnicu, naðoše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i naðoše ih petnaest. 29Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme èetiri sidra išèekujuæi da se razdani. 30Kad su mornari bili naumili uteæi iz laðe i poèeli spuštati èamac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31reèe Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na laði, vi se spasiti ne možete!" 32Nato vojnici presjekoše užad èamca i pustiše da padne. 33Do pred svanuæe nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Èetrnaesti je danas dan, reèe, što bez jela èekate, ništa ne okusivši. 34Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave neæe propasti." 35Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37A svih nas je u laði bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 38Jednom nasiæeni, stanu rastereæivati laðu bacajuæi žito u more. 39Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odluèe, bude li moguæe, u nj zavesti laðu. 40Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenjaèu prema vjetru pa udare k obali. 41Ali naletješe na pliæak i nasukaše brod: pramac, nasaðen, osta nepomièan, a krmu razdiraše žestina valova. 42Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43ali im satnik, hoteæi spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskaèu i izaðu na kraj, 44a ostali æe, tko na daskama, tko na olupinama laðe. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno.

Chapter 28

1 Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2Uroðenici nam iskazivahu nesvakidašnje èovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je poèela kiša i bilo zima. 3Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruæine izaðe zmija i pripije mu se za ruku. 4Kad su uroðenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su meðu sobom: "Ovaj je èovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." 5Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; 6a oni oèekivahu da æe oteæi i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo èekali i vidjeli da mu se ništa neobièno nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. 7U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uðe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeèi ga. 9Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10Oni nas mnogim poèastima poèastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. 11Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laðom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13Odande ploveæi uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14Ondje naðosmo braæu koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. 15Kada su tamošnja braæa èula za nas, iziðoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16A kad uðosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je èuvao. 17Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reèe im: "Ja, braæo, ne uèinih ništa protiv naroda ni obièaja otaèkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 18Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa èime bih bio zaslužio smrt. 19Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 20S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." 21Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braæe o tebi što zlo javio ili rekao. 22Nego htjeli bismo od tebe èuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjeèi." 23Nato urekoše dan pa doðoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedoèio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do veèeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 24I jedne uvjeriše njegove rijeèi, a drugi nisu vjerovali. 25Nesložni tako meðu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reèe još jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima vašim: 26Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti! 27Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim. 28Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni æe poslušati!" 29# 30Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, 31propovijedao kraljevstvo Božje i nauèavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

Romans

Chapter 1

1 Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluèen za evanðelje Božje - 2koje Bog unaprijed obeæavaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnuæem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 6meðu kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: 7svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. 8Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješæuje po svem svijetu. 9Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanðelju Sina njegova - da vas se 10u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se veæ jednom s voljom Božjom nekako posreæilo doæi k vama. 11Jer èeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojaèate, zapravo - 12da se zajedno s vama ohrabrim zajednièkom vjerom, vašom i mojom. 13A ne bih htio, braæo, da ne znate: èesto sam bio nakanio doæi k vama - i sve dosad bio sprijeèen - da i meðu vama uberem koji plod kao i meðu drugim narodima. 14Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanðelje. 16Ne stidim se, uistinu, evanðelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 17Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik æe od vjere živjeti. 18Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošæu. 19Jer što se o Bogu može spoznati, oèito im je: Bog im oèitova. 20Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vjeèna njegova moæ i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomraèi bezumno srce njihovo. 22Gradeæi se mudrima, poludješe i 23zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, oblièjem raspadljiva èovjeka, i ptica, i èetveronožaca, i gmazova. 24Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao neèistoæi te sami obešèašæuju svoja tijela, 25oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, èastili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno opæenje protunaravnim, 27a tako su i muškarci napustili naravno opæenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno èine i sami na sebi primaju zasluženu plaæu svoga zastranjenja. 28I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te èine što ne dolikuje, 29puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloæe; puni zavisti, ubojstva, svaðe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavaèi, 30klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljaèi zala, roditeljima neposlušni, 31nerazumni, nevjerni, bešæutni, nemilosrdni. 32Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što èine - a oni ne samo da to èine nego i povlaðuju onima koji èine.

Chapter 2

1 Zato nemaš isprike, èovjeèe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuðuješ: ta to isto èiniš ti što sudiš. 2Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što èine. 3Misliš li da æeš izbjeæi sudu Božjemu, ti èovjeèe što sudiš one koji takvo što èine, a sam to isto èiniš? 4Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaæajuæi da te dobrota Božja k obraæenju privodi? 5Tvrdokornošæu svojom i srcem koje neæe obraæenja zgræeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6koji æe uzvratiti svakom po djelima: 7onima koji postojanošæu u dobrim djelima ištu slavu, èast i neraspadljivost - život vjeèni; 8buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! 9Nevolja i tjeskoba na svaku dušu èovjeèju koja èini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10a slava, èast i mir svakomu koji èini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11Ta u Boga nema pristranosti. 12Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona æe i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu æe biti suðeni. 13Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji æe Zakona biti opravdani. 14Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajuæi Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoèi i njihova savjest, a i prosuðivanja kojima se meðu sobom optužuju ili brane. 16To æe se oèitovati na Dan u koji æe, po mojem evanðelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. 17Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno poèivaš na Zakonu i dièiš se Bogom, 18koji poznaješ Volju i iz Zakona pouèen razluèuješ što je bolje 19te si uvjeren da si voða slijepih, svjetlo onih u tami, 20odgojitelj nerazumnih, uèitelj nejaèadi jer u Zakonu imaš olièenje znanja i istine; 21ti, dakle, koji drugoga uèiš, sam sebe ne uèiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22Ti koji zabranjuješ preljub, preljub poèinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljaèkaš hramove! 23Ti koji se Zakonom dièiš, kršenjem toga Zakona Boga obešèašæuješ! 24Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli meðu narodima. 25Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 26Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neæe li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit æe tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.

Chapter 3

1 Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obeæanja Božja. 3Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neæe li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki èovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obeæanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 5Ako pak naša nepravednost istièe Božju pravednost, što æemo na to reæi? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6Nipošto! Ta kako æe inaèe Bog suditi svijet? 7Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suðen kao grešnik? 8I zar da ne "èinimo zlo da doðe dobro", kako nas kleveæu i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni èeka! 9Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, 10kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, 11nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. 12Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da èini dobro - nijednoga nema. 13Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutièin, 14usta im puna kletve i grkosti; 15noge im hitre da krv proliju, 16razvaline i nevolja na njinim su putima, 17put mira oni ne poznaju, 18straha Božjega nemaju pred oèima. 19A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20Zato se po djelima Zakona nitko neæe opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! 21Sada se pak izvan Zakona oèitovala pravednost Božja, posvjedoèena Zakonom i Prorocima, 22pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 24opravdani su besplatno, njegovom milošæu po otkupljenju u Kristu Isusu. 25Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako oèitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 26htio je oèitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. 27Gdje je dakle hvastanje? Iskljuèeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 28Smatramo zaista da se èovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 29Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 30Jer jedan je Bog: on æe opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrðujemo.

Chapter 4

1 Što æemo dakle reæi? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se èime dièiti - ali ne pred Bogom. 3Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu se u pravednost. 4Onomu tko radi ne raèuna se plaæa kao milost, nego kao dug. 5Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uraèunava u pravednost, 6kao što i David blaženim proglašuje èovjeka kojemu Bog uraèunava pravednost bez djela: 7Blaženi oni kojima je zloèin otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8Blago èovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. 9Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uraèuna u pravednost. 10A kako mu se uraèuna? Veæ obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11I znak obrezanja primi kao peèat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uraèuna pravednost - 12i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. 13Doista, obeæanje da æe biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obeæanje. 15Ta Zakon raða gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16Zato - zbog vjere da bude po milosti to obeæanje zajamèeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. 18U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je reèeno: Toliko æe biti tvoje potomstvo. 19Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje veæ obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20Ali pred Božjim obeæanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojaèao davši slavu Bogu, 21posve uvjeren da on može uèiniti što je obeæao. 22Zato mu se i uraèuna u pravednost. 23Ali nije samo za nj napisano: Uraèuna mu se, 24nego i za nas kojima se ima uraèunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25koji je predan za opaèine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

Chapter 5

1 Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dièimo se nadom slave Božje. 3I ne samo to! Mi se dièimo i u nevoljama jer znamo: nevolja raða postojanošæu, 4postojanost prokušanošæu, prokušanost nadom. 5Nada pak ne postiðuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoæni, Krist je, veæ u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li æemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo æemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dièimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. 12Zbog toga, kao što po jednom Èovjeku uðe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeðe smrt... 13Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sliènim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doæi. 15Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom èovjeku, Isusu Kristu. 16I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo æe više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 18Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19Doista, kao što su neposluhom jednoga èovjeka mnogi postali grešnici tako æe i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20A zakon nadoðe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoæno izobilova milost: 21kao što grijeh zakraljeva smræu, da tako i milost kraljuje pravednošæu za život vjeèni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Chapter 6

1 Što æemo dakle reæi? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Oèevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5Ako smo doista s njime srasli po sliènosti smrti njegovoj, oèito æemo srasti i po sliènosti njegovu uskrsnuæu. 6Ovo znamo: naš je stari èovjek zajedno s njim raspet da onemoæa ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da æemo i živjeti zajedno s njime. 9Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14Valjda grijeh neæe vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošæu! 15Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošæu? Nipošto! 16Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18da, osloboðeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoæ predadoste udove svoje za robove neèistoæi i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveæenja. 20Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22Sada pak pošto ste osloboðeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posveæenje, a svršetak - život vjeèni. 23Jer plaæa je grijeha smrt, a dar Božji jest život vjeèni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

Chapter 7

1 Ili zar ne znate, braæo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari èovjekom samo za vrijeme njegova života. 2Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3Dakle: dok joj muž živi, zvat æe se, oèito, preljubnicom poðe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica poðe li za drugoga. 4Tako, braæo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. 7Što æemo dakle reæi? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 8A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzroèio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9Da, ja sam nekoæ živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. 11Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeðu me zavede, njome me i ubi. 12Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom oèituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najveæim grešnikom. 14Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15Zbilja ne razumijem što radim: ta ne èinim ono što bih htio, nego što mrzim - to èinim. 16Ako li pak èinim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17Onda to ne èinim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i èiniti dobro. 19Ta ne èinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to èinim. 20Ako li pak èinim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio èiniti dobro, nameæe mi se zlo. 22Po nutarnjem èovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24Jadan li sam ja èovjek! Tko æe me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

Chapter 8

1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3Uistinu, što je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao, Bog je uèinio: poslavši Sina svoga u oblièju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit æe i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12Dakle, braæo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmræujete tjelesna djela, živjet æete. 14Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem klièemo: "Abba! Oèe!" 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. 18Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema buduæoj slavi koja se ima oèitovati u nama. 19Doista, stvorenje sa svom žudnjom išèekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21Jer i stvorenje æe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muèi se u poroðajnim bolima sve do sada. 23Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo išèekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25Nadamo li se pak onomu èega ne gledamo, postojano to išèekujemo. 26Tako i Duh potpomaže našu nemoæ. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27A Onaj koji pronièe srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. 28Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braæom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31Što æemo dakle na to reæi? Ako je Bog za nas, tko æe protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neæe sve darovati? 33Tko æe optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko æe osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko æe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maè? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoæno pobjeðujemo po onome koji nas uzljubi. 38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anðeli ni vlasti, ni sadašnjost ni buduænost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neæe nas moæi rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Chapter 9

1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braæu svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obeæanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. 6Ali ne kao da se izjalovila rijeè Božja. Jer nisu Izrael svi koji potjeèu od Izraela; 7i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku æe ti se nazivati potomstvo; 8to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obeæanja raèunaju se u potomstvo. 9Evo doista rijeèi obeæanja: U ovo æu doba doæi i Sara æe imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11Pa kad još blizanci ne bijahu roðeni niti uèiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reèeno joj je: Stariji æe služiti mlaðemu, 13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. 14Što æemo dakle reæi? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat æu se komu hoæu da se smilujem; sažalit æu se nad kim hoæu da se sažalim. 16Nije dakle do onoga koji hoæe ni do onoga koji trèi, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moæ i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoæe, a otvrdnjuje koga hoæe. 19Da, reæi æeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20Èovjeèe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim naèinio?" 21Ili zar lonèar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naèini posudu sad èasnu, sad neèasnu. 22A što ako je Bog, hoteæi oèitovati gnjev i obznaniti svoju moæ u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrða, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo izmeðu Židova nego i izmeðu pogana? 25Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat æu narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26Na mjestu gdje im je reèeno: Vi niste moj narod prozvat æe se sinovi Boga živoga. 27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova æe Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak æe se spasiti; 28jer rijeè æe ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30Što æemo dakle reæi? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neæe se postidjeti.

Chapter 10

1 Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. 5Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj. 6A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 7Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? 8Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo. 9Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen. 10Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti. 12Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen. 14Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika? 15A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 17Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom. 18Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta. 19Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom. 20Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. 21A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

Chapter 11

1 Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: 3Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 4Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuæa ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 5Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6Ako pak po milosti, nije po djelima; inaèe milost nije više milost! 7Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, 8kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oèi da ne vide, uši da ne èuju sve do dana današnjega. 9I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaæom. 10Nek im potamne oèi da ne vide i leða im zauvijek pogni! 11Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. 12Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li æe više to biti njihov puni broj? 13Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam 14ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15Jer ako je njihovo odbaèenje izmirenje svijeta, što li æe biti njihovo prihvaæanje ako ne oživljenje od mrtvih? 16Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajednièar korijena, soènosti masline, 18ne uznosi se nad grane. Ako li se hoæeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. 19Reæi æeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! 21Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neæe poštedjeti. 22Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inaèe æeš i ti biti odsjeèen. 23A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit æe pricijepljeni; ta moæan je Bog da ih opet pricijepi. 24Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsjeèen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li æe lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! 25Jer ne bih htio, braæo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomièno je otvrdnuæe zadesilo Izraela dok punina pogana ne uðe. 26I tako æe se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doæi æe sa Siona Otkupitelj, odvratit æe bezbožnost od Jakova. 27I to æe biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28U pogledu evanðelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29Ta neopozivi su dari i poziv Božji! 30Doista, kao što vi nekoæ bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrðe 31tako i oni sada po milosrðu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrðe. 32Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. 33O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokuèivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! 34Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 35Ili: tko ga darom preteèe da bi mu se uzvratiti moralo? 36Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

Chapter 12

1 Zaklinjem vas, braæo, milosrðem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 2Ne suoblièujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. 3Da, po milosti koja mi je dana svakomu izmeðu vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je veæ komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6Dare pak imamo razlièite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7je li služenje - neka je u služenju; je li pouèavanje - u pouèavanju; 8je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrðe - radostan! 9Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10Srdaèno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeèite jedni druge poštovanjem! 11U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13Pritjeèite u pomoæ svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 14Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15Radujte se s radosnima, plaèite sa zaplakanima! 16Budite istomišljenici meðu sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlaèi što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17Nikome zlo za zlo ne vraæajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18Ako je moguæe, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! 19Ne osveæujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja æu je vratiti, veli Gospodin. 20Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Èiniš li tako, ugljevlje mu ražareno zgræeš na glavu. 21Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

Chapter 13

1 Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 2Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami æe na se navuæi osudu. 3Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoæeš li se ne bojati vlasti? Dobro èini pa æeš imati pohvalu od nje! 4Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo èiniš, strahuj! Ne nosi uzalud maèa! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo èini. 5Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 6Zato i poreze plaæate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. 7Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu èast - èast. 8Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 9Uistinu: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj rijeèi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 10Ljubav bližnjemu zla ne èini. Punina dakle Zakona jest ljubav. 11To tim više što shvaæate ovaj èas: vrijeme je veæ da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 12Noæ poodmaèe, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 13Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijanèevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svaði i ljubomoru, 14nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

Chapter 14

1 Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. 2Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povræe. 3Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 4Tko si ti da sudiš tuðega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat æe jer moæan je Gospodin da ga podrži. 5Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. 6Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. 7Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 8Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. 9Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 10A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi æemo stati pred sudište Božje. 11Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut æe se preda mnom svako koljeno i svaki æe jezik priznati Boga. 12Svaki æe dakle od nas za sebe Bogu dati raèun. 13Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije neèisto. Samo je onomu neèisto tko to smatra neèistim. 15Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošæen, veæ nisi na putu ljubavi. Ne upropašæuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16Nemojte da se pogrðuje vaše dobro! 17Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piæe, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgraðivanje! 20Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, èisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotièe. 22Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuðuje u onom na što se odluèuje! 23Jede li tko dvoumeæi, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.

Chapter 15

1 Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugaðamo. 2Svaki od nas neka ugaða bližnjemu na dobro, na izgraðivanje. 3Ta ni Krist nije sebi ugaðao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 4Uistinu, što je nekoæ napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5A Bog postojanosti i utjehe dao vam da meðusobno budete složni po Kristu Isusu 6te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. 7Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obeæanja dana ocima, 9a pogani da za milosrðe proslave Boga, kao što je pisano: Zato æu te slaviti meðu pucima i psalam pjevati tvome imenu. 10I još veli: Klièite, puci, s njegovim narodom. 11I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! 12Izaija opet veli: Pojavit æe se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. 13A Bog nade napunio vas svakom radošæu i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. 14Ja sam, braæo moja, uvjeren: vi ste i sami puni èestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15Ipak vam djelomièno smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 16da budem bogoslužnik Krista Isusa meðu poganima, sveæenik evanðelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posveæen Duhom Svetim. 17Imam se dakle èime dièiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18/ 19Jer ne bih se usudio govoriti o neèemu što Krist rijeèju i djelom, snagom znamenja i èudesa, snagom Duha nije po meni uèinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanðelje Kristovo, 20i to tako da sam se trsio navješæivati evanðelje ne gdje se veæ spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 21nego, kako je pisano: Vidjet æe ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu èuli. 22Time sam ponajèešæe i bio sprijeèen doæi k vama. 23Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima veæ mnogo godina, doæi k vama 24kad poðem u Španjolsku. Nadam se doista da æu vas na proputovanju posjetiti i da æete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 25Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26Makedonija i Ahaja odluèiše oèitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27Da, odluèiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 28Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapeèaæen uruèim - uputit æu se u Španjolsku i usput k vama. 29A kada doðem k vama, doæi æu, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30Ali zaklinjem vas, braæo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoæ Jeruzalemu bude po volji svetima 32te s Božjom voljom radosno doðem k vama i s vama zajedno odahnem. 33Bog mira sa svima vama! Amen.

Chapter 16

1 Preporuèujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: 2primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskoèite joj u pomoæ u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. 3Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. 4Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. 5Pozdravite i Crkvu u njihovoj kuæi. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. 6Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. 7Pozdravite Andronika i Juniju, roðake i suuznike moje; oni su ugledni meðu apostolima i prije mene bili su u Kristu. 8Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. 9Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. 10Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. 11Pozdravite Herodiona, roðaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. 12Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. 13Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. 14Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braæu koja su s njima. 15Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. 16Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove. 17Zaklinjem vas, braæo, èuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste pouèeni, i klonite ih se. 18Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim rijeèima zavode srca nedužnih. 19Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20Bog mira satrt æe ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! 21Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, roðaci moji. 22Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. 23Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 24# 25Onomu koji vas može uèvrstiti - po mojem evanðelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešuæenog drevnim vremenima, 26a sada oèitovanog i po proroèkim pismima odredbom vjeènoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru - 27jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen. UVOD

1 Corinthians

Chapter 1

1 Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten 2Crkvi Božjoj u Korintu - posveæenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega. 3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 4Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu: 5u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeèi i svakom spoznanju. 6Kako li se svjedoèanstvo o Kristu utvrdilo u vama 7te ne oskudijevate ni na jednom daru èekajuæi Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista! 8On æe vas uèiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista. 9Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. 10Zaklinjem vas, braæo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude meðu vama razdora, nego budite savršeno istog osjeæanja i istog mišljenja. 11Jer Klojini mi, braæo moja, o vama rekoše da meðu vama ima svaða. 12Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov". 13Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? 14Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja; 15da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni. 16A da, krstih i Stefanin dom. Inaèe ne znam krstih li koga drugoga. 17Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješæivati evanðelje, i to ne mudrošæu besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov. 18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit æu mudrost mudrih, i odbacit æu umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživaè ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošæu, svidjelo se Bogu ludošæu propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jaèe je od ljudi. 26Ta gledajte, braæo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. 27Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; 28i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, 29da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom. 30Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posveæenje, i otkupljenje, 31da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Chapter 2

1 I ja kada doðoh k vama, braæo, ne doðoh s uzvišenom besjedom ili mudrošæu navješæivati vam svjedoèanstvo Božje 2jer ne htjedoh meðu vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga. 3I ja priðoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju. 4I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim rijeèima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage 5da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj. 6Mudrost doduše navješæujemo meðu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, 7nego navješæujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, 8a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli. 9Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeèje ne uðe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 10A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronièe, i dubine Božje. 11Jer tko od ljudi zna što je u èovjeku osim duha èovjeèjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega. 12A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo èime nas je obdario Bog. 13To i navješæujemo, ne nauèenim rijeèima èovjeèje mudrosti, nego naukom Duha izlažuæi duhovno duhovnima. 14Naravan èovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuðivati. 15Duhovan pak prosuðuje sve, a njega nitko ne prosuðuje. 16Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouèi? A mi imamo misao Kristovu.

Chapter 3

1 I ja, braæo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejaèadi u Kristu. 2Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete 3jer još ste tjelesni. Doista, dok je meðu vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? 4Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveæ ljudi? 5Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako veæ komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki æe po svome trudu primiti plaæu. 9Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja graðevina. 10Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziðuje; ali svaki neka pazi kako naziðuje. 11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziðuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 13svaèije æe djelo iziæi na svjetlo. Onaj æe Dan pokazati jer æe se u ognju oèitovati. I kakvo je èije djelo, oganj æe iskušati. 14Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li èije djelo, taj æe štetovati; ipak, on æe se sam spasiti, ali kao kroz oganj. 16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašæuje hram Božji, upropastit æe njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi. 18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meðu vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše, 23vi Kristovi, a Krist Božji.

Chapter 4

1 Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4Doista, nièega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne doðe Gospodin koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada æe svatko primiti pohvalu od Boga. 6Time, braæo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauèite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga. 7Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? 8Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreæe da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! 9Jer Bog je, èini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuðene, jer postali smo prizor svijetu, i anðelima, i ljudima - 10mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi èašæeni, mi prezreni; 11sve do ovoga èasa i gladujemo, i žeðamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskuænici smo, 12i patimo se radeæi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, 13pogrðivani tješimo. Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmet sve do sada. 14Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. 15Jer da imate u Kristu i deset tisuæa uèitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanðelju ja vas rodih! 16Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite. 17Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uèim. 18Neki se uzniješe kao da ja neæu doæi k vama. 19Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit æu ne rijeèi onih nadutih, nego krepost. 20Ta nije u rijeèi kraljevstvo Božje, nego u kreposti. 21Što želite? Da k vama doðem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?

Chapter 5

1 Opæenito se èuje o bludnosti meðu vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni meðu poganima: da netko ima oèevu ženu. 2I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo poèini. 3A ja, i nenazoèan tijelom, ali nazoèan duhom, veæ sam presudio kao nazoèan onoga koji je takvo što poèinio. 4Pošto se u ime Gospodina našega Isusa Krista okupite vi i moj duh, snagom Gospodina našega Isusa, 5neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa. 6Ne valja vam hvastanje! Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? 7Oèistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer veæ je žrtvovana Pasha naša, Krist. 8Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloæe i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima èistoæe i istine. 9Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima - 10ne opæenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inaèe morali iz svijeta iziæi. 11Napisah vam zapravo da se ne miješate s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrðivaè, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol! 12Što spada na me suditi one vani? Ne sudite li vi one koji su unutra? 13A one vani sudit æe Bog. Iskorijenite opakoga iz svoje sredine.

Chapter 6

1 Tko bi se od vas u sporu s drugim usudio parnièiti se pred nepravednima, a ne pred svetima? 2Ili zar ne znate da æe sveti suditi svijet? Pa ako æete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? 3Ne znate li da æemo suditi anðele, kamo li ne ono svagdanje? 4A vi, kad imate sporove o svagdanjem, sucima postavljate one do kojih Crkva ništa ne drži! 5Vama na sramotu govorim. Tako? Zar nema meðu vama ni jednoga mudra koji bi mogao rasuditi meðu braæom? 6Nego brat se s bratom parnièi, i to pred nevjernicima? 7Zapravo, veæ vam je to nedostatak što se parnièite meðu sobom. Zašto radije ne trpite nepravdu? Zašto se radije ne pustite oplijeniti? 8Nego vi èinite nepravdu i plijenite, i to braæu. 9Ili zar ne znate da nepravednici neæe baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, 10ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovaèi, ni razbojnici neæe baštiniti kraljevstva Božjega. 11To evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. 12"Sve mi je dopušteno!" Ali - sve ne koristi. "Sve mi je dopušteno!" Ali - neæu da mnome išta vlada. 13"Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog æe i jedno i drugo uništiti." Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu! 14Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas æe uskrisiti snagom njegovom. 15Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoæu li dakle uzeti udove Kristove i uèiniti ih udovima bludnièinim? Nipošto! 16Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit æe njih dvoje jedno tijelo. 17A tko prione uz Gospodina, jedan je duh. 18Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji uèini èovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela. 19Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. 20Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

Chapter 7

1 Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je èovjeku ne dotaæi ženu. 2Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5Ne uskraæujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. 8Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. 10A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - 11ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene. 12Ostalima pak velim - ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 14Ta muž nevjernik posveæen je ženom i žena nevjernica posveæena je bratom. Inaèe bi djeca vaša bila neèista, a ovako - sveta su. 15Ako li se nevjernik hoæe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16Jer što znaš, ženo, hoæeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoæeš li spasiti ženu? 17U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako odreðujem po svim crkvama. 18Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 19Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego - držanje Božjih zapovijedi. 20Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 21Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. 22Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 23Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 24Svatko u èemu je pozvan, braæo, u tome neka i ostane pred Bogom. 25O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao èovjek po milosrðu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je èovjeku tako biti. 27Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi æe imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio. 29Ovo hoæu reæi, braæo: Vrijeme je kratko. Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30i koji plaèu, kao da ne plaèu; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer - prolazi oblièje ovoga svijeta. 32A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36Misli li tko da je neprilièan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka èini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluèi u svom srcu - èuvati svoju djevicu - dobro èini. 38Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro èini, a tko se ne oženi, bolje èini. 39Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoæe, samo u Gospodinu. 40Bit æe ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

Chapter 8

1 U pogledu mesa žrtvovana idolima, znamo, svi posjedujemo znanje. Ali znanje nadima, a ljubav izgraðuje. 2Ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati. 3A ljubi li tko Boga, Bog ga poznaje. 4Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. 5Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! - 6nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu. 7Ali nemaju svi toga znanja. Neki, navikli na idole, još jedu meso kao idolima žrtvovano i njihova se savjest kalja jer je nejaka. 8A k Bogu nas ne privodi jelo. Niti što gubimo ako ne jedemo; niti što dobivamo ako jedemo. 9A pazite da ne bi možda ta vaša sloboda bila spoticaj nejakima. 10Jer vidi li tko tebe koji imaš znanje za stolom u hramu idolskomu, neæe li se njegova savjest, jer je nejaka, "izgraditi" da jede žrtvovano idolima? 11I s tvoga znanja propada nejaki, brat za kojega je Krist umro. 12Tako griješeæi protiv braæe i ranjavajuæi njihovu nejaku savjest, protiv Krista griješite. 13Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neæu jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim.

Chapter 9

1 Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste peèat mojega apostolstva u Gospodinu. 3Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: 4Zar nemamo prava jesti i piti? 5Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braæa Gospodnja i Kefa? 6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 7Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 8Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? 9Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? 10Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da æe dobiti dio. 11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 12Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još veæma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanðelju Kristovu? 13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 14Tako je i Gospodin onima koji evanðelje navješæuju odredio od evanðelja živjeti. 15No ja se nièim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego... Te mi slave nitko neæe oduzeti! 16Jer što navješæujem evanðelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanðelja ne navješæujem. 17Jer ako to èinim iz vlastite pobude, ide me plaæa; ako li ne iz vlastite pobude - služba je to koja mi je povjerena. 18Koja mi je dakle plaæa? Da propovijedajuæi pružam evanðelje besplatno ne služeæi se svojim pravom u evanðelju. 19Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima uèinih slugom da ih što više steknem. 20Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom - premda ja nisam pod Zakonom - da one pod Zakonom steknem; 21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona - premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu - da steknem one bez Zakona; 22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. 23A sve èinim poradi evanðelja da bih i ja bio suzajednièar u njemu. 24Ne znate li: trkaèi u trkalištu svi doduše trèe, ali jedan prima nagradu? Tako trèite da dobijete. 25Svaki natjecatelj sve moguæe izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. 26Ja dakle tako trèim - ne kao besciljno, tako udaram šakom - ne kao da mlatim vjetar, 27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sam ne budem iskljuèen pošto sam drugima propovijedao.

Chapter 10

1 Jer ne bih, braæo, htio da budete u neznanju: oci naši svi bijahu pod oblakom, i svi prijeðoše kroz more, 2i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru, 3i svi su isto duhovno jelo jeli, 4i svi su isto duhovno piæe pili. A pili su iz duhovne stijene koja ih je pratila; stijena bijaše Krist. 5Ali veæina njih nije bila po volji Bogu: ta poubijani su po pustinji. 6To bijahu pralikovi naši: da ne žudimo za zlima kao što su žudjeli oni. 7I ne budite idolopoklonici kao neki od njih, kako je pisano: Posjeda narod da jede i pije pa ustadoše da igraju. 8I ne podajimo se bludu kao što se neki od njih bludu podaše i padoše u jednom danu dvadeset i tri tisuæe. 9I ne iskušavajmo Gospodina kao što su ga neki od njih iskušavali te od zmija izginuli. 10I ne mrmljajte kao što neki od njih mrmljahu te izgiboše od Zatornika. 11Sve se to, kao pralik, dogaðalo njima, a napisano je za upozorenje nama, koje su zapala posljednja vremena. 12Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. 13Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neæe pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego æe s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. 14Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. 15Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. 16Èaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? 17Buduæi da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha. 18Gledajte Izraela po tijelu! Koji blaguju žrtve nisu li zajednièari žrtvenika? 19Što dakle hoæu reæi? Idolska žrtva da je nešto? Ili idol da je nešto? 20Naprotiv, da pogani vrazima žrtvuju, ne Bogu. A neæu da budete zajednièari vražji. 21Ne možete piti èašu Gospodnju i èašu vražju. Ne možete biti sudionici stola Gospodnjega i stola vražjega. 22Ili da izazivamo ljubomor Gospodnji? Zar smo jaèi od njega? 23"Sve je slobodno!" Ali - sve ne koristi. "Sve je dopušteno!" Ali - sve ne saziðuje. 24Nitko neka ne traži svoje, nego dobro drugoga. 25Sve što se prodaje na tržnici, jedite ništa ne ispitujuæi poradi savjesti. 26Ta Gospodnja je zemlja i sve na njoj! 27Pozove li vas koji nevjernik i želite se odazvati, jedite što vam se ponudi ništa ne ispitujuæi poradi savjesti. 28Ako vam tko reèe: "To je žrtvovano", ne jedite poradi onoga koji vas je upozorio, i savjesti. 29Savjesti mislim, ne svoje, nego onoga drugoga. Ta zašto da moju slobodu druga savjest sudi? 30Ako sa zahvalom sudjelujem, zašto da me grde zbog onoga za što zahvaljujem? 31Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što èinili, sve na slavu Božju èinite. 32Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, 33kao što i ja svima u svemu ugaðam ne tražeæi svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje.

Chapter 11

1 Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov. 2Hvalim vas što me se u svemu sjeæate i držite se predaja kako vam predadoh. 3Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog. 4Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. 5Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. 6Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. 7A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. 8Jer nije muž od žene, nego žena od muža. 9I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. 10Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anðela. 11Ipak, u Gospodinu - ni žena bez muža, ni muž bez žene! 12Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga. 13Sami sudite dolikuje li da se žena gologlava Bogu moli? 14Ne uèi li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu? 15A ženi je dika ako je goji jer kosa joj je dana mjesto prijevjesa. 16Ako je kome do prepirke, takva obièaja mi nemamo, a ni Crkve Božje. 17Kad veæ dajem ta upozorenja, ne mogu pohvaliti što se ne sastajete na bolje, nego na gore. 18Ponajprije èujem, djelomièno i vjerujem: kad se okupite na Sastanak, da su meðu vama razdori. 19Treba doista da i podjela bude meðu vama da se oèituju prokušani meðu vama. 20Kad se dakle tako zajedno sastajete, to nije blagovanje Gospodnje veèere: 21ta svatko se pri blagovanju prihvati svoje veèere te jedan gladuje, a drugi se opija. 22Zar nemate kuæa da jedete i pijete? Ili Crkvu Božju prezirete i postiðujete one koji nemaju? Što da vam kažem? Da vas pohvalim? U tom vas ne hvalim. 23Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noæi kad bijaše predan uze kruh, 24zahvalivši razlomi i reèe: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo èinite meni na spomen." 25Tako i èašu po veèeri govoreæi: "Ova èaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo èinite kad god pijete, meni na spomen." 26Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete èašu, smrt Gospodnju navješæujete dok on ne doðe. 27Stoga, tko god jede kruh ili pije èašu Gospodnju nedostojno, bit æe krivac tijela i krvi Gospodnje. 28Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz èaše pije. 29Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela. 30Zato su meðu vama mnogi nejaki i nemoæni, i spavaju mnogi. 31Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suðeni. 32A kad nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne budemo sa svijetom osuðeni. 33Zato, braæo moja, kad se sastajete na blagovanje, prièekajte jedni druge. 34Je li tko gladan, kod kuæe neka jede da se ne sastajete na osudu. Drugo æu urediti kada doðem.

Chapter 12

1 O darima Duha ne bih, braæo, htio da budete u neznanju. 2Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. 3Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: "Prokletstvo Isusu". I nitko ne može reæi: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom. 4Razlièiti su dari, a isti Duh; 5i razlièite službe, a isti Gospodin; 6i razlièita djelovanja, a isti Bog koji èini sve u svima. 7A svakomu se daje oèitovanje Duha na korist. 8Doista, jednomu se po Duhu daje rijeè mudrosti, drugomu rijeè spoznanja po tom istom Duhu; 9drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari lijeèenja u tom jednom Duhu; 10drugomu èudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razluèivanje duhova, drugomu razlièiti jezici, drugomu tumaèenje jezika. 11A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleæi svakomu napose kako hoæe. 12Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. 13Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. 14Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. 15Rekne li noga: "Nisam ruka, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 16I rekne li uho: "Nisam oko, nisam od tijela", zar zbog toga nije od tijela? 17Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh? 18A ovako, Bog je rasporedio udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio. 19Kad bi svi bili jedan ud, gdje bio bilo tijelo? 20A ovako, mnogi udovi - jedno tijelo! 21Ne može oko reæi ruci: "Ne trebam te", ili pak glava nogama: "Ne trebam vas." 22Naprotiv, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji. 23A udove koje smatramo neèasnijima, okružujemo veæom èašæu. I s nepristojnima se pristojnije postupa, 24a pristojni toga ne trebaju. Nego, Bog je tako sastavio tijelo da je posljednjem udu dao izobilniju èast 25da ne bude razdora u tijelu, nego da se udovi jednako brinu jedni za druge. 26I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. 27A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinaèno, udovi. 28I neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treæe za uèitelje; onda èudesa, onda dari lijeèenja; zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici. 29Zar su svi apostoli? Zar svi proroci? Zar svi uèitelji? Zar svi èudotvorci? 30Zar svi imaju dare lijeèenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumaèe? 31Èeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega!

Chapter 13

1 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anðeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što jeèi ili cimbal što zveèi. 2Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! 3I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. 4Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; 5nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; 6ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; 7sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 8Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut æe. Jezici? Umuknut æe. Spoznanje? Uminut æe. 9Jer djelomièno je naše spoznanje, i djelomièno prorokovanje. 10A kada doðe ono savršeno, uminut æe ovo djelomièno. 11Kad bijah nejaèe, govorah kao nejaèe, mišljah kao nejaèe, rasuðivah kao nejaèe. A kad postadoh zreo èovjek, odbacih ono nejaèko. 12Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomièno, a tada æu spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! 13A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveæa je meðu njima ljubav.

Chapter 14

1 Težite za ljubavlju, èeznite za darima Duha, a najveæma da prorokujete. 2Jer tko govori drugim jezikom, ne govori ljudima nego Bogu: nitko ga ne razumije jer Duhom govori stvari tajanstvene. 3Tko pak prorokuje, ljudima govori: izgraðuje, hrabri, tješi. 4Tko govori drugim jezikom, sam sebe izgraðuje, a tko prorokuje, Crkvu izgraðuje. 5A htio bih da vi svi govorite drugim jezicima, ali veæma da prorokujete. Jer veæi je tko prorokuje, negoli tko govori drugim jezicima, osim ako protumaèi Crkvi radi izgraðivanja. 6A sada, braæo, kad bih došao k vama govoreæi drugim jezicima, što bi vam koristilo kad vam ne bih priopæio bilo otkrivenje, bilo spoznanje, bilo proroštvo, bilo nauk? 7Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako æe se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? 8Ili ako trublja daje nejasan glas, tko æe se spremiti na boj? 9Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako æe se razabrati što se govori? Govorit æete u vjetar. 10Toliko, recimo, ima na svijetu vrsta glasova i - nijedan bez znaèenja. 11Ako dakle ne znam znaèenja glasa, bit æu sugovorniku tuðinac, a sugovornik tuðinac meni. 12Tako i vi, buduæi da èeznete za darima Duha, nastojte njima obilovati radi izgraðivanja Crkve. 13Stoga tko govori drugim jezikom, neka se moli da može protumaèiti. 14Jer ako se drugim jezikom molim, moj se duh moli, ali um je moj neplodan. 15Što dakle? Molit æu se duhom, molit æu se i umom; pjevat æu hvalospjeve duhom, ali pjevat æu ih i umom. 16Jer ako Boga blagoslivljaš duhom, kako æe neupuæen reæi "Amen" na tvoju zahvalnicu? Ne zna što govoriš. 17Ti doduše lijepo zahvaljuješ, ali se drugi ne izgraðuje. 18Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima veæma nego svi vi. 19Ali draže mi je u Crkvi reæi pet rijeèi po svojoj pameti, da i druge pouèim, negoli deset tisuæa rijeèi drugim jezikom. 20Braæo, ne budite djeca pameæu, nego nejaèad pakošæu, a zreli pameæu! 21U Zakonu je pisano: Drugim jezicima i drugim usnama govorit æu ovomu narodu pa me ni tako neæe poslušati, govori Gospodin. 22Tako drugi jezici nisu znak vjernicima, nego nevjernicima; a prorokovanje vjernicima, ne nevjernicima. 23Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uðu neupuæeni ili nevjernici, neæe li reæi da mahnitate? 24Ako pak svi prorokuju, a uðe koji nevjernik ili neupuæen, sve ga prekorava, sve ga osuðuje. 25Tajne se njegova srca oèituju te æe pasti nièice i pokloniti se Bogu priznajuæi: Zaista, Bog je u vama. 26Što dakle braæo? Kad se skupite te poneki ima hvalospjev, poneki ima nauk, ima otkrivenje, ima jezik, ima tumaèenje - sve neka bude radi izgraðivanja. 27Ako tko govori drugim jezikom - dvojica, najviše trojica, i to jedan za drugim - jedan neka tumaèi; 28ako pak ne bi bilo tumaèa, neka šuti u Crkvi, neka govori sam sebi i Bogu. 29Od proroka pak neka govore dvojica ili trojica, drugi neka rasuðuju. 30Ali ako drugomu uza nj bude što objavljeno, prvi neka šuti. 31A možete jedan po jedan svi prorokovati da svi budu pouèeni i svi ohrabreni. 32Proroèki su duhovi prorocima podložni 33jer Bog nije Bog nesklada, nego Bog mira. Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. 34Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. 35Žele li što saznati, neka kod kuæe pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku. 36Ili zar je rijeè Božja od vas proizašla, zar je samo k vama došla? 37Smatra li tko da je prorok ili duhom obdaren, neka zna: što vam pišem, Gospodnja je zapovijed. 38Tko to ne prizna, ne priznaje se. 39Zato, braæo moja, težite prorokovati i ne prijeèite da se govori drugim jezicima! 40A sve neka bude dostojno i uredno.

Chapter 15

1 Dozivljem vam, braæo, u pamet evanðelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, 2po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. 3Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; 4bi pokopan i uskrišen treæi dan po Pismima; 5ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. 6Potom se ukaza braæi, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; veæina ih još i sada živi, a neki usnuše. 7Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. 8Najposlije, kao nedonošèetu, ukaza se i meni. 9Da, ja sam najmanji meðu apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. 10Ali milošæu Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 11Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete. 12No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki meðu vama govore da nema uskrsnuæa mrtvih? 13Ako nema uskrsnuæa mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. 14Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. 15Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedoèismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. 16Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. 17A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. 18Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. 19Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. 20Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! 21Doista po èovjeku smrt, po Èovjeku i uskrsnuæe od mrtvih! 22Jer kao što u Adamu svi umiru, tako æe i u Kristu svi biti oživljeni. 23Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; 24potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. 25Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. 26Kao posljednji neprijatelj bit æe obeskrijepljena Smrt 27jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. 28I kad mu sve bude podloženo, tada æe se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu. 29Što onda èine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopæe ne uskršavaju, što se krste za njih? 30Što se onda i mi svaki èas izlažemo pogiblima? 31Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braæo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem! 32Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti. 33Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre obièaje." 34Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga. 35Ali reæi æe netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li æe tijelom doæi? 36Bezumnièe! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. 37I što siješ, ne siješ tijelo buduæe, veæ golo zrno, pšenice - recimo - ili èega drugoga. 38A Bog mu daje tijelo kakvo hoæe, i to svakom sjemenu svoje tijelo. 39Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo èovjeèje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptièje, a drugo riblje. 40Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. 41Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju. 42Tako i uskrsnuæe mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; 43sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; 44sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. 45Tako je i pisano: Prvi èovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni. 46Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. 47Prvi je èovjek od zemlje, zemljan; drugi èovjek - s neba. 48Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit æemo i sliku nebeskoga. 50A ovo, braæo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti. 51Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše neæemo usnuti, ali svi æemo se izmijeniti. 52Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit æe - i mrtvi æe uskrsnuti neraspadljivi i mi æemo se izmijeniti. 53Jer ovo raspadljivo treba da se obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuèe u besmrtnost. 54A kad se ovo raspadljivo obuèe u neraspadljivost i ovo smrtno obuèe u besmrtnost, tada æe se obistiniti rijeè napisana: Pobjeda iskapi smrt. 55Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? 56Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. 57A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu! 58Tako, braæo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajuæi da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

Chapter 16

1 U pogledu sabiranja za svete, i vi èinite kako odredih crkvama galacijskim. 2Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada doðem. 3A kada doðem, poslat æu s preporuènicom one koje odaberete da odnesu vašu ljubav u Jeruzalem. 4Bude li vrijedno da i ja poðem, poæi æe sa mnom. 5A k vama æu doæi kad proðem Makedoniju; Makedonijom æu samo proæi, 6a kod vas æu se možda zadržati ili èak zimovati da me otpratite kamo god poðem. 7Ne bih vas doista htio tek na prolazu vidjeti jer se nadam neko vrijeme proboraviti kod vas, dopusti li Gospodin. 8U Efezu æu ostati do Pedesetnice 9jer vrata mi se otvoriše velika i uspješna, a protivnika mnogo. 10Ako doðe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. 11Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da doðe k meni jer ga s braæom išèekujem. 12A što se tièe brata Apolona: mnogo sam ga nagovarao da ode k vama s braæom. I nikako mu ne bijaše s voljom da sada doðe, no doæi æe kad mu bude zgodno. 13Bdijte postojani u vjeri, muževni budite, èvrsti. 14Sve vaše neka bude u ljubavi! 15Zaklinjem vas, braæo - znate dom Stefanin, da je prvina Ahaje i da se posvetiše posluživanju svetih - 16da se i vi pokoravate takvima i svakomu tko suraðuje i trudi se. 17Radujem se s dolaska Stefanina i Fortunatova i Ahajikova jer oni nadoknadiše vašu nenazoènost: 18umiriše duh moj i vaš. Cijenite dakle takve. 19Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. 20Pozdravljaju vas sva braæa. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. 21Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. 22Ako tko ne ljubi Gospodina, neka bude proklet. Marana tha! 23Milost Gospodina Isusa s vama! 24Ljubav moja sa svima vama u Kristu Isusu!

2 Corinthians

Chapter 1

1 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrða i Bog svake utjehe! 4On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 5Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 6Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajednièari patnja tako ste i utjehe. 8Ne bismo doista htjeli, braæo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optereæeni te smo veæ strepili i za život. 9Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10On nas je od takve smrti izbavio i izbavit æe nas; u njega se uzdamo, on æe nas i dalje izbavljati. 11A i vi æete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. 12A ovo je naša slava: svjedoèansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. 13Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što èitate i razumijete; a nadam se da æete i do kraja razumjeti, 14kao što nas djelomièno i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa. 15U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doæi k vama 16i preko vas prijeæi u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? 18Bog je svjedok: naša rijeè vama nije "Da!" i "Ne!" 19jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20Doista, sva obeæanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrðuje za Krista; on nas i pomaza, 22on nas i zapeèati i u srca naša dade zalog - Duha. 23A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 24Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

Chapter 2

1 Odluèih dakle u sebi da neæu k vama opet sa žalošæu. 2Jer ako ja vas ražalostim, a tko æe mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? 3Zato vam to i napisah da me, kada doðem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 5Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6Dosta je takvu ona kazna od veæine 7pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! 12Kada doðoh u Troadu poradi evanðelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13ne bijaše mi duši spokoja što ne naðoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i poðoh u Makedoniju. 14Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15Da, Kristov smo miomiris Bogu i meðu onima koji se spasavaju i meðu onima koji propadaju: 16ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rijeèju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

Chapter 3

1 Poèinjemo li opet sami sebe preporuèivati? Ili trebamo li, kao neki, preporuèna pisma na vas ili od vas? 2Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i èitaju svi ljudi. 3Vi ste, oèito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na ploèama kamenim, nego na ploèama od mesa, u srcima. 4Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8koliko li æe slavnija biti služba Duha. 9Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 12Imajuæi dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošæu, 13a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 14Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes èitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15Naprotiv, kad god se èita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut æe se prijevjes. 17Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

Chapter 4

1 Zato, buduæi da po milosrðu imamo ovu službu, ne malakšemo. 2Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopaèujemo rijeè Božju, nego se objavljivanjem istine preporuèujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3Ako je i zastrto evanðelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernièke da ne zasvijetli svjetlost evanðelja slave Krista koji je slika Božja. 5Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6Ta Bog koji reèe: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. 7To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude oèito Božja, a ne od nas. 8U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeæi, ali ne zdvajajuæi; 9progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - 10uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem oèituje. 11Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov oèituje u našem smrtnom tijelu. 12Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13A buduæi da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas æe s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji èovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17Ta ova malenkost naše èasovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjeène slave 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeèno.

Chapter 5

1 Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vjeèan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i èeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se naðemo obuèeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo optereæeni jer neæemo da budemo svuèeni, nego da se još obuèemo da život iskapi što je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. 11Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. 12Ne preporuèujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se dièe licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajuæi im opaèina njihovih i polažuæi u nas rijeè pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom uèini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Chapter 6

1 Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3Ni u èemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošæu u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6u èistoæi, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7u rijeèi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9kao nepoznati, a poznati; kao umiruæi, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaæujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju. 11Usta su naša otvorena vama, Korinæani, srce naše rašireno. 12Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. 13Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. 14Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? 15Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? 16Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reèe Bog: Prebivat æu u njima i hoditi meðu njima; i bit æu Bog njihov, a oni narod moj. 17Zato iziðite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa neèisto ne dotièite i ja æu vas primiti. 18I bit æu vam otac i vi æete mi biti sinovi i kæeri, veli Gospodin Svemoguæi.

Chapter 7

1 Dakle, buduæi da imamo ta obeæanja, oèistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posveæenje u strahu Božjemu. 2Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. 3Ne govorim da osudim. Ta rekoh veæ: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. 4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošæu uza svu nevolju našu. 5Doista, i kada doðosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. 6Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. 7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj èežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još veæma obradovah. 8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naèas ožalostila - 9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraæenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u èemu niste štetovali. 10Jer žalost po Božju raða neopozivo spasonosnim obraæenjem, a žalost svjetovna raða smræu. 11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošæu urodi meðu vama, pa opravdavanjem, pa ogorèenjem, pa strahom, pa èežnjom, pa revnošæu, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeðenoga, nego zbog toga da vam se oèituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU

Chapter 8

1 Priopæujemo vam, braæo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2unatoè mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3Svjedoèim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim moguænostima i preko moguænosti - 4veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6Zato zamolismo Tita da kao što je zapoèeo, tako i dovrši meðu vama i to djelo darežljivosti. 7Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i rijeèi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 8Ne zapovijedam, nego gorljivošæu drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 9Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 10Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji veæ prošle godine prvi to zapoèeste, ne samo èinom nego i odlukom. 11Sada dovršite to djelo da kao što spremno odluèiste, tako prema moguænostima i dovršite. 12Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom èega nema. 13Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 15kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. 16A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17On je prihvatio i molbu, ali buduæi da je veoma revan, otiðe k vama i dragovoljno. 18S njime pak šaljemo brata kojega s evanðelja slave sve crkve. 19Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju 20kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 21Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome èesto iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braæa naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 24Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

Chapter 9

1 A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem. 2Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge. 3Ipak šaljem braæu da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se - 4ako sa mnom doðu Makedonci i naðu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi. 5Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braæu da unaprijed poðu k vama i da pripreme vaš još prije obeæani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. 6Ta eno: tko sije oskudno, oskudno æe i žeti; a tko sije obilato, obilato æe i žeti. 7Svatko neka dade kako je srcem odluèio; ne sa žalošæu ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. 8A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - 9kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. 10A onaj koji pribavlja sjeme sijaèu i kruh za jelo, pribavit æe i umnožiti sjeme vaše i poveæati plodove pravednosti vaše. 11Tako æete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 12Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 13Osvjedoèeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanðelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. 14A moleæi se za vas, èeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!

Chapter 10

1 Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošæu i obazrivošæu Kristovom - ja koji sam licem u lice meðu vama "skroman", a nenazoèan prema vama "odvažan" - 2molim da, jednom nazoèan, ne moram biti odvažan smionošæu kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6i spremni smo kazniti svaku nepokornost èim bude savršena vaša pokornost. 7Gledajte što je oèito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašæu - koju nam Gospodin dade za vaše izgraðivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. 9Samo da se ne bi èinilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 10Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazoènost nemoæna i rijeè bezvrijedna". 11Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazoèni rijeèju u poslanicama, takvi smo i nazoèni djelom. 12Ne usuðujemo se, doista, izjednaèiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporuèuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom usporeðuju. 13Mi se pak neæemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanðeljem Kristovim. 15Ne hvalimo se u bezmjerje, tuðim naporima. A nadamo se da æemo s uzrastom vaše vjere meðu vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: 16i preko vaših granica navijestiti evanðelje, a ne hvastati se onim što je veæ uèinjeno na tuðem podruèju. 17Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18Ta nije prokušan tko sam sebe preporuèuje, nego koga preporuèuje Gospodin.

Chapter 11

1 O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaruèih vas s jednim mužem, kao èistu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko doðe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanðelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite. 5Smatram, eto, da ni u èemu nisam manji od "nadapostola". 6Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima oèitovasmo. 7Ili sam grijeh poèinio što sam vam - ponizujuæi sebe da se vi uzvisite - besplatno navješæivao Božje evanðelje? 8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9U oskudici su mi pomogla braæa koja doðoše iz Makedonije. U svemu sam se èuvao da vam ne budem težak, a i èuvat æu se. 10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neæe oduzeti u ahajskim krajevima. 11Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! 12A što èinim, i dalje æu èiniti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednaèili u onom èime se hvastaju. 13Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. 14I nikakvo èudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anðela svjetla. 15Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak æe im biti po djelima njihovim. 16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Buduæi da se mnogi hvale po ljudsku, i ja æu se hvaliti. 19Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni! 20Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, èime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - èesto. 24Od Židova primio sam pet puta po èetrdeset manje jednu. 25Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noæ i dan proveo sam u bezdanu. 26Èesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braæe; 27u trudu i naporu, èesto u nespavanju, u gladu i žeði, èesto u postovima, u studeni i golotinji! 28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30Treba li se hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. 31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. 32U Damasku namjesnik kralja Arete èuvaše grad damašèanski hoteæi me uhvatiti. 33Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

Chapter 12

1 Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viðenje i objave Gospodnje. 2Znam èovjeka u Kristu: prije èetrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do treæeg neba. 3I znam da je taj èovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - 4bio ponesen u raj i èuo neizrecive rijeèi, kojih èovjek ne smije govoriti. 5Time æu se hvaliti, a samim se sobom neæu hvaliti osim slabostima svojim. 6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što èuje od mene. 7I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anðeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. 8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reèe: 9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije æu se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoæama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporuèite jer ni u èemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa. 12Znamenja apostolstva moga ostvarena su meðu vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i èudesima i silnim djelima. 13Ta u èemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". 14Evo, spremam se treæi put doæi k vama i neæu vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15A ja æu najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16Ali neka! Ja vas nisam optereæivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". 17Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u èemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? 19Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgraðivanje. 20Bojim se doista da vas kada doðem, možda neæu naæi kakve bih htio i da æete vi mene naæi kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svaða, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; 21da me opet kada doðem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za neèistoæu i bludnost i razvratnost koju poèiniše.

Chapter 13

1 Evo treæi put idem k vama. Svaka presuda neka poèiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh veæ i opet - kao onda drugi put nazoèan, tako i sada nenazoèan - unaprijed velim: ako opet doðem, neæu štedjeti. 3Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoæan, nego je snažan meðu vama. 4I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali æemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. 5Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inaèe niste pravi. 6A spoznat æete, nadam se, da smo mi pravi. 7Molimo se Bogu da ne èinite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro èinite, pa izašli mi i kao nepravi. 8Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 9Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10To vam nenazoèan pišem zato da nazoèan ne bih morao oštro nastupiti vlašæu koju mi Gospodin dade za izgraðivanje, a ne za rušenje. 11Uostalom, braæo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit æe s vama. 12Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. 13Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

Galatians

Chapter 1

1 Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem èovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 2i sva braæa koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 4koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, 5komu slava u vijeke vjekova! Amen. 6Èudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanðelje, 7koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoæe prevratiti evanðelje Kristovo. 8Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anðeo s neba navješæivao neko evanðelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9Što smo veæ rekli, to sad i ponavljam: navješæuje li vam tko neko evanðelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugaðati, ne bih bio Kristov sluga. 11Obznanjujem vam, braæo: evanðelje koje sam navješæivao nije od ljudi, 12niti ga ja od kojeg èovjeka primih ili nauèih, nego objavom Isusa Krista. 13Ta èuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14te sam u židovstvu, prerevno odan otaèkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15Ali kad se Onomu koji me odvoji veæ od majèine utrobe i pozva milošæu svojom, svidjelo 16otkriti mi Sina svoga da ga navješæujem meðu poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17i ne uziðoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18Onda nakon tri godine uziðoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 21Zatim doðoh u krajeve sirijske i cilicijske. 22Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23One su samo èule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješæuje vjeru koju je nekoæ pustošio" 24i slavile su Boga zbog mene.

Chapter 2

1 Zatim nakon èetrnaest godina opet uziðoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2Uziðoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanðelje koje propovijedam meðu poganima da ne bih možda, ili da nisam, trèao uzalud. 3Èak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4i to radi uljeza, lažne braæe, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas uèinili robovima. 5Ne, ni naèas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanðelja ostane kod vas! 6A oni koji štogod znaèe - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanðelje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 8jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu meðu obrezanima, bio je na djelu i po meni meðu poganima - 9i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi æemo meðu pogane, a oni meðu obrezane! 10Samo neka se sjeæamo siromaha, što sam revno i èinio. 11A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni doðoše, poèeo se povlaèiti i odvajati bojeæi se onih iz obrezanja. 13Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošæu. 14Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanðelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?" 15Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva". 16Ali znamo: èovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neæe opravdati. 17Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu oèitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

Chapter 3

1 O bezumni Galaæani, tko li vas opèara? A pred oèima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3Tako li ste bezumni? Zapoèeli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5Onaj dakle koji vam daje Duha i èini meðu vama silna djela, èini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6Tako Abraham povjerova Bogu i uraèuna mu se u pravednost. 7Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi æe blagoslovljeni biti svi narodi. 9Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. 10Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, oèito je jer: Pravednik æe od vjere živjeti. 12Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu æe naæi život. 13Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - 14da u Kristu Isusu na pogane doðe blagoslov Abrahamov: da Obeæanje, Duha, primimo po vjeri. 15Braæo, po ljudsku govorim: veæ i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. 16A ova su obeæanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 17Ovo hoæu kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao èetiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obeæanja. 18Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obeæanju. A Abrahama je Bog po obeæanju obdario. 19Èemu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne doðe potomstvo komu je namijenjeno obeæanje; sastavljen je po anðelima preko posrednika. 20Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. 21Zar je dakle Zakon protiv obeæanja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obeæano dade onima koji vjeruju. 23Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo èuvani za vjeru koja se imala objaviti. 24Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obeæanju.

Chapter 4

1 Hoæu reæi: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: 2pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. 3Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo poèelima svijeta. 4A kada doðe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi roðen, Zakonu podložan 5da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6A buduæi da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji klièe: "Abba! Oèe!" 7Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. 8Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. 9Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraæate k nemoænim i bijednim poèelima i opet im, ponovno, hoæete robovati? 10Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! 11Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! 12Postanite, braæo, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Nièim me niste povrijedili. 13Znate: prvi sam vam put za bolesti navješæivao evanðelje. 14Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao anðela Božjega, kao Krista Isusa. 15Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedoèim vam doista: kad bi bilo moguæe, oèi biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedajuæi vam istinu? 17Oni revnuju za vas, ne èasno, nego - odvojiti vas hoæe da onda vi za njih revnujete. 18Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazoèan kod vas, 19djeèice moja, koju ponovno u trudovima raðam dok se Krist ne oblikuje u vama. 20Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. 21Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne èujete Zakona? 22Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23Ali onaj od ropkinje roðen je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obeæanja. 24To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji raða za ropstvo - to je Hagara. 25Jer Hagara znaèi brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. 27Pisano je doista: Klièi, nerotkinjo, koja ne raðaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. 28Vi ste, braæo, kao Izak, djeca obeæanja. 29I kao što je onda onaj po tijelu roðeni progonio onoga po duhu roðenoga, tako je i sada. 30Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. 31Zato, braæo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.

Chapter 5

1 Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa neæe koristiti. 3I ponovno jamèim svakom èovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 4Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5Jer mi po Duhu iz vjere oèekujemo pravednost, nadu svoju. 6Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. 7Dobro ste trèali; tko li vas je samo sprijeèio da se više ne pokoravate istini? 8Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi neæete drukèije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit æe osudu, tko god bio. 11A ja, braæo, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 12Uškopili se oni koji vas podbunjuju! 13Doista vi ste, braæo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 14Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rijeèi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15Ako li pak jedni druge grizete i gloðete, pazite da jedni druge ne proždrete. 16Hoæu reæi: po Duhu živite pa neæete ugaðati požudi tijela! 17Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne èinite što hoæete. 18Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19A oèita su djela tijela. To su: bludnost, neèistoæa, razvratnost, 20idolopoklonstvo, vraèanje, neprijateljstva, svaða, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stranèarenja, 21zavisti, pijanèevanja, pijanke i tome slièno. Unaprijed vam kažem, kao što vam veæ rekoh: koji takvo što èine, kraljevstva Božjega neæe baštiniti. 22Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. 25Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zaviðajmo jedni drugima!

Chapter 6

1 Braæo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 2Nosite jedni bremena drugih i tako æete ispuniti zakon Kristov! 3Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 4Svatko neka ispita sam svoje djelo pa æe onda u samom sebi imati èime se dièiti, a ne u usporedbi s drugim. 5Ta svatko æe nositi svoj teret. 6Koji se uèi Rijeèi, neka sva dobra dijeli sa svojim uèiteljem. 7Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to æe i žeti! 8Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela æe žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha æe žeti život vjeèni. 9Neka nam ne dozlogrdi èiniti dobro: ako ne sustanemo, u svoje æemo vrijeme žeti! 10Dakle, dok imamo vremena, èinimo dobro svima, ponajpaèe domaæima u vjeri. 11Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12Svi koji se hoæe praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali hoæe da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14A ja, Bože saèuvaj da bih se ièim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosrðe! 17Ubuduæe neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove! 18Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim, braæo! Amen

Ephesians

Chapter 1

1 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa: svetima koji su u Efezu i vjernima u Isusu Kristu. 2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. 4Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; 5u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošæu svoje volje, 6na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome 7u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. 8Nju preobilno u nas uli zajedno sa svom mudrošæu i razumijevanjem 9obznanivši nam otajstvo svoje volje po dobrohotnom naumu svojem što ga prije u njemu zasnova 10da se provede punina vremena: uglaviti u Kristu sve - na nebesima i na zemlji. 11U njemu, u kome i nama - predodreðenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje - u dio pade 12da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se veæ prije nadali u Kristu. 13U njemu ste i vi, pošto ste èuli Rijeè istine - evanðelje spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opeèaæeni Duhom obeæanim, Svetim, 14koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja - na hvalu Slave njegove. 15Zato i ja, otkad sam èuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, 16ne prestajem zahvaljivati za vas i sjeæati vas se u svojim molitvama: 17Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom æete ga spoznati; 18prosvijetlio vam oèi srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj meðu svetima 19i koje li prekomjerne velièine u moæi njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove 20koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima 21iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moæi i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u buduæemu. 22Sve mu podloži pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, 23koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.

Chapter 2

1 I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha 2u kojima ste nekoæ živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. 3Meðu njima smo i mi nekoæ živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajuæi prohtjevima tijela i æudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. 4Ali Bog, bogat milosrðem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, 5nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošæu ste spašeni! - 6te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: 7da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže buduæim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. 8Ta milošæu ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! 9Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. 10Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. 11Spominjite se stoga da nekoæ bijaste neznabošci u tijelu - neobrezanicima su vas zvali oni koji se zovu obrezani, rukom, na tijelu - 12i da u ono vrijeme bijaste izvan Krista, udaljeni od graðanstva izraelskoga, tuði Savezima obeæanja, bez nade bijaste i neznabošci na svijetu. 13Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji nekoæ bijaste daleko, doðoste blizu - po Krvi Kristovoj. 14Doista, on je mir naš, on koji od dvoga uèini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. 15Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajuæi mir, od dvojice sazda jednoga novog èovjeka 16te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo. 17I doðe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, 18jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu. 19Tako dakle više niste tuðinci ni pridošlice, nego sugraðani ste svetih i ukuæani Božji 20nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. 21U njemu je sva graðevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. 22U njemu ste i vi ugraðeni u prebivalište Božje u Duhu.

Chapter 3

1 Radi toga ja, Pavao, sužanj Krista Isusa za vas pogane... 2Zacijelo ste èuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: 3objavom mi je obznanjeno otajstvo, kako netom ukratko opisah. 4Èitajuæi to, možete dokuèiti kako ja shvaæam Kristovo otajstvo, 5koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: 6da su pogani subaštinici i "sutijelo" i sudionici obeæanja u Kristu Isusu - po evanðelju, 7kojega postadoh poslužiteljem darom milosti Božje koja mi je dana djelotvornošæu snage njegove. 8Meni, najmanjemu od svih svetih, dana je ova milost: poganima biti blagovjesnikom neistraživog bogatstva Kristova 9i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima skrivena u Bogu, koji sve stvori, 10da sada - po Crkvi - Vrhovništvima i Vlastima na nebesima bude obznanjena mnogolika mudrost Božja 11zasnovana - po naumu o vjekovima - u Kristu Isusu Gospodinu našemu. 12U njemu, s pouzdanjem po vjeri u njega, imamo slobodan pristup. 13Zato ne klonite, molim, s nevolja mojih za vas! One su slava vaša! 14Zato prigibam koljena pred Ocem, 15od koga ime svakom oèinstvu na nebu i na zemlji: 16neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojaèati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg èovjeka 17da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni 18mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina 19te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje. 20Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može uèiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti - 21Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovjeènoga! Amen.

Chapter 4

1 Zaklinjem vas dakle ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošæu i blagošæu, sa strpljivošæu živite dostojno poziva kojim ste pozvani! 2Podnosite jedni druge u ljubavi; 3trudite se saèuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima! 7A svakomu je od nas dana milost po mjeri dara Kristova. 8Zato veli: Na visinu uzaðe vodeæi sužnje, dade dare ljudima. 9Ono "uzaðe" - što drugo znaèi doli to da i siðe u donje krajeve, na zemlju? 10Koji siðe, isti je onaj koji i uzaðe ponad svih nebesa da sve ispuni. 11On i "dade" jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanðeliste, a druge za pastire i uèitelje 12da opremi svete za djelo služenja, za izgraðivanje Tijela Kristova 13dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do èovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14da više ne budemo nejaèad kojom se valovi poigravaju i koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom, u lukavosti što put krèi zabludi. 15Nego, istinujuæi u ljubavi da poradimo te sve uzraste u Njega, koji je Glava, Krist, 16od kojega sve Tijelo, usklaðeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakomu pojedinom dijelu, promièe svoj rast na saziðivanje u ljubavi. 17Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: 18zamraèena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. 19Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi poèinjali svaku neèistoæu. 20Vi pak ne nauèiste tako Krista, 21ako ste ga doista èuli i u njemu bili pouèeni kako je istina u Isusu: 22da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog èovjeka, koga varave požude vode u propast, 23a obnavljati se duhom svoje pameti 24i obuæi novog èovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. 26Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zaðe nad vašom srdžbom 27i ne dajite mjesta ðavlu. 28Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. 29Nikakva nevaljala rijeè neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziðuje i milost iskaže slušateljima. 30I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opeèaæeni za Dan otkupljenja! 31Daleko od vas svaka gorèina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošæu! 32Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Chapter 5

1 Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena 2i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris. 3A bludnost i svaka neèistoæa ili pohlepa neka se i ne spominje meðu vama, kako dolikuje svetima! 4Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne prilièi, nego radije zahvaljivanje! 5Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik - taj idolopoklonik - nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. 6Nitko neka vas ispraznim rijeèima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Nemajte dakle ništa s njima! 8Da, nekoæ bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - 9plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina - 10i odluèite se za ono što je milo Gospodinu. 11A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapaèe raskrinkavajte, 12jer što potajno èine, sramota je i govoriti. 13A sve što se raskrinka, pod svjetlošæu postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. 14Zato veli: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet æe ti Krist." 15Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! 16Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! 17Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! 18I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! 19Razgovarajte meðu sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! 20Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! 21Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! 22Žene svojim muževima kao Gospodinu! 23Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. 24Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! 25Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju 26da je posveti, oèistivši je kupelji vode uz rijeè 27te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili èega takva, nego da bude sveta i bez mane. 28Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. 29Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. 30Doista, mi smo udovi njegova Tijela! 31Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit æe jedno tijelo. 32Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. 33Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.

Chapter 6

1 Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno. 2Poštuj oca svoga i majku - to je prva zapovijed s obeæanjem: 3da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji. 4A vi, oèevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim! 5Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista - sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. 6Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; 7dragovoljno služe - kao Gospodinu, a ne ljudima, 8znajuæi da æe svatko, bio on rob ili slobodnjak, uèini li što dobro, za to dobiti plaæu od Gospodina. 9I vi, gospodari, isto se tako vladajte prema njima: kanite se prijetnje, znajuæi da je i njihov i vaš Gospodar na nebesima i da u njega nema pristranosti. 10Ubuduæe jaèajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima ðavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljaèa ovoga mraènoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošæu za evanðelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime æete moæi ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i maè Duha, to jest Rijeè Božju. 18Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošæu i molitvom za sve svete, 19i za me, da mi se otvore usta i dade rijeè hrabro obznaniti otajstvo evanðelja 20kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti. 21A da i vi znate što je sa mnom, kako mi je, o svemu æe vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat i vjerni poslužitelj u Gospodinu. 22Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. 23Mir braæi i ljubav, s vjerom, od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 24Milost sa svima koji ljube Gospodina našega Isusa Krista - u neraspadljivosti.

Philippians

Chapter 1

1 Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima. 2Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. 4Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošæu molim 5zbog vašeg udjela u evanðelju od onoga prvog dana sve do sada - 6uvjeren u ovo: Onaj koji otpoèe u vama dobro djelo, dovršit æe ga do Dana Krista Isusa. 7I pravo je da tako osjeæam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrðivanju evanðelja svi ste vi suzajednièari moje milosti. 8Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista! 9I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10te mognete prosuditi što je najbolje da budete èisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. 12A hoæu da znate, braæo: ovaj se moj udes paèe okrenuo u napredovanje evanðelja 13tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i meðu svima drugima, 14a veæina braæe u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuðuje neustrašivo zboriti Rijeè. 15Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje: 16ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanðelja; 17oni pak Krista navješæuju iz suparništva, neiskreno - misleæi da æe tako otežati nevolju mojih okova. 18Pa što onda? Samo se na svaki naèin, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješæuje. I tome se radujem, a i radovat æu se. 19Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoæi Duha Isusa Krista to æe mi biti na spasenje, 20kako željno i oèekujem i nadam se da se ni zbog èega neæu smesti, nego da æe se mojom posvemašnjom odvažnošæu - kako uvijek tako i sada - Krist uzvelièati u mome tijelu, bilo životom, bilo smræu. 21Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! 22A ako mi živjeti u tijelu omoguæuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! 23Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otiæi i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; 24ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. 25U to uvjeren, znam da æu ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere, 26da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet doðem k vama. 27Samo se ponašajte dostojno evanðelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazoèan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednièki borite za evanðeosku vjeru 28ne plašeæi se ni u èemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga. 29Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti, 30isti boj bijuæi koji na meni vidjeste i sada o meni èujete.

Chapter 2

1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, 2ispunite me radošæu: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; 3nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; 4ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tièe drugih! 5Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: 6On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, 7nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima slièan; oblièjem èovjeku nalik, 8ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. 9Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, 10da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. 11I svaki æe jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca. 12Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazoènosti nego mnogo više sada, za moje nenazoènosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! 13Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati. 14Sve èinite bez mrmljanja i oklijevanja 15da budete besprijekorni i èisti, djeca Božja neporoèna posred poroda izopaèena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu 16držeæi rijeè Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trèao niti se zaludu trudio. 17Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama. 18A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom. 19Nadam se u Gospodinu Isusu da æu vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. 20Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo 21jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. 22A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanðelju. 23Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom. 24A uvjeren sam u Gospodinu da æu i sam uskoro doæi. 25Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi. 26Jer je èeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio. 27I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost. 28Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan. 29Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve 30jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u èemu me vi ne mogoste poslužiti.

Chapter 3

1 Uostalom, braæo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije. 2Èuvajte se tih pasa, èuvajte se tih opakih radnika, èuvajte se te osakaæenosti! 3Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dièimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo, 4iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više: 5obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej, 6po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran. 7Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. 8Štoviše, èak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem 9i u njemu se naðem - ne svojom pravednošæu, onom od Zakona, nego pravednošæu po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - 10da upoznam njega i snagu uskrsnuæa njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, 11ne bih li kako, suoblièen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuæu od mrtvih. 12Ne kao da sam veæ postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaæen od Krista. 13Braæo, ja nipošto ne smatram da sam veæ dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, 14k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. 15Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukèije mislite, Bog æe vam ovako objaviti. 16Samo, držimo se onoga do èega smo stigli! 17Braæo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. 18Jer èesto sam vam govorio, a sada i plaèuæi govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle išèekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moæ sve sebi podložiti on æe preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suoblièiti ga tijelu svomu slavnomu.

Chapter 4

1 Stoga, braæo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenèe moj, tako - èvrsto stojte u Gospodinu. 2Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu. 3Da, molim i tebe, èestiti druže, pomaži im jer su se one u evanðelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života. 4Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! 5Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! 6Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - oèitujte svoje molbe Bogu. 7I mir Božji koji je iznad svakog razuma èuvat æe srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. 8Uostalom, braæo, što je god istinito, što god èasno, što god pravedno, što god èisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! 9Što ste nauèili, i primili, i èuli, i vidjeli na meni - to èinite i Bog mira bit æe s vama! 10Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode. 11Govorim to ne zbog oskudice, ta nauèen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. 12Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. 13Sve mogu u Onome koji me jaèa! 14Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. 15A i vi, Filipljani, znate: u poèetku evanðelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini. 16Èak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali. 17Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist. 18Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu. 19A Bog moj ispunit æe svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, velièanstveno, u Kristu Isusu. 20Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen. 21Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braæa koja su sa mnom. 22Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpaèe oni iz careva dvora. 23Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim!

Colossians

Chapter 1

1 Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: 2Kološanima, svetoj i vjernoj braæi u Kristu. Milost vam i mir od Boga, Oca našega! 3Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleæi. 4Jer èuli smo za vašu vjeru u Kristu Isusu i za ljubav koju gajite prema svima svetima 5poradi nade koja vam je pohranjena u nebesima. Za nju ste veæ èuli u Rijeèi istine - 6evanðelju koje je do vas doprlo te plodove nosi i raste, kao što po svem svijetu, tako i meðu vama od dana kad ste èuli i spoznali milost Božju po istini, 7kako ste nauèili od ljubljenog Epafre, sluge zajedno s nama; on je umjesto nas, vjeran poslužitelj Kristov, 8on nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. 9Zato i mi, od dana kada to èusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaæanju duhovnome: 10da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastuæi u spoznaji Božjoj; 11osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; 12s radošæu zahvaljujuæi Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. 13On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, 14u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. 15On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroðenac svakog stvorenja. 16Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: 17on je prije svega i sve stoji u njemu. 18On je Glava Tijela, Crkve; on je Poèetak, Prvoroðenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. 19Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu 20i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. 21I vas, nekoæ po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, 22sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne. 23Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani u nadi evanðelja koje èuste, koje se propovijeda svakom stvorenju pod nebom, a ja mu, Pavao, postadoh poslužiteljem. 24Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. 25Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem Rijeè Božju - 26otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada oèitovano svetima njegovim. 27Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo meðu poganima: to jest Krist u vama, nada slave! 28Njega mi navješæujemo, opominjuæi svakoga èovjeka, pouèavajuæi svakoga èovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga èovjeka doveli do savršenstva u Kristu. 29Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošæu koja u meni snažno djeluje.

Chapter 2

1 Htio bih uistinu da znate koliko mi se boriti za vas, za one u Laodiceji i za sve koji me nisu vidjeli licem u lice: 2da se ohrabre srca njihova, povezana u ljubavi, te se vinu do svega bogatstva, punine shvaæanja, do spoznanja otajstva Božjega - Krista, 3u kojem su sva bogatstva mudrosti i spoznaje skrivena. 4To govorim zato da vas tko ne prevari zavodljivim rijeèima. 5Jer ako sam tijelom nenazoèan, duhom sam ipak s vama: s radošæu promatram vaš red i èvrstoæu vaše vjere u Krista. 6Kao što primiste Krista Isusa, Gospodina, tako u njemu živite: 7ukorijenjeni i nazidani na njemu i uèvršæeni vjerom kako ste pouèeni, obilujte zahvaljivanjem. 8Pazite da vas tko ne odvuèe mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na "poèela svijeta", a ne na Krista. 9Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi 10ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga Vrhovništva i Vlasti. 11U njemu ste i obrezani obrezanjem nerukotvorenim - svukoste tijelo puteno - obrezanjem Kristovim: 12s njime suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. 13On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i neobrezanosti svoga tijela, i vas on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, 14izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. 15Skinu Vrhovništva i Vlasti, javno to pokaza: u pobjednièkoj ih povorci s njime vodi. 16Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piæu, po blagdanima, mlaðacima ili subotama. 17To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo. 18Nitko neka vas ne podcjenjuje zato što on sam uživa u "poniznosti i štovanju anðela", zadubljuje se u svoja viðenja, bezrazložno se nadima tjelesnom pameæu svojom, 19a ne drži se Glave, Njega od kojeg sve Tijelo, zglobovima i svezama zbrinuto i povezano, raste rastom Božjim. 20Ako ste s Kristom umrli za poèela svijeta, zašto se, kao da još u ovom svijetu živite, dajete pod propise: 21"Ne diraj, ne kušaj, ne dotièi"? 22Sve æe to uporabom propasti. Uredbe i nauci ljudski! 23Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasiæuje tijelo.

Chapter 3

1 Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! 2Za onim gore težite, ne za zemaljskim! 3Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! 4Kad se pojavi Krist, život vaš, tada æete se i vi s njime pojaviti u slavi. 5Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, neèistoæu, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! 6Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. 7Tim ste putom i vi nekoæ hodili, kad ste u tome živjeli. 8Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! 9Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga èovjeka s njegovim djelima 10i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja! 11Tu više nema: Grk - Židov, obrezanje - neobrezanje, barbar - skit, rob - slobodnjak, nego sve i u svima - Krist. 12Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost 13te podnosite jedni druge praštajuæi ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! 14A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva. 15I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! 16Rijeè Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti pouèavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! 17I sve što god rijeèju ili djelom èinite, sve èinite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujuæi Bogu Ocu po njemu! 18Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! 19Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. 20Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu! 21Oèevi, ne ogorèujte svoje djece da ne klonu duhom. 22Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeæi se Gospodina. 23Što god radite, zdušno èinite, kao Gospodinu, a ne ljudima, 24znajuæi da æete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite. 25Doista, nepravedniku æe se uzvratiti što je nepravedno uèinio. Ne, nema pristranosti!

Chapter 4

1 Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravièno, znajuæi da i vi imate Gospodina na nebu! 2U molitvi ustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! 3Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata rijeèi te propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan; 4da ga oèitujem propovijedajuæi kako treba. 5Mudro se ponašajte prema onima vani: iskupljujte vrijeme! 6Rijeè neka vam je uvijek ljubazna, solju zaèinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba. 7Što je sa mnom - o svemu æe vas obavijestiti Tihik, ljubljeni brat, vjerni poslužitelj i sa mnom sluga u Gospodinu. 8Njega šaljem k vama baš zato da znate kako smo i da ohrabri srca vaša. 9Šaljem ga s Onezimom, vjernim i ljubljenim bratom, koji je vaš zemljak: oni æe vam priopæiti kako je ovdje. 10Pozdravlja vas Aristarh, suuznik moj. I Marko, neæak Barnabin, o kome primiste naredbe: doðe li k vama, lijepo ga primite. 11Pozdravlja vas i Isus, zvani Just. Od onih koji su iz obrezanja samo su mi ovi suradnici na kraljevstvu Božjemu, oni mi bijahu utjehom. 12Pozdravlja vas Epafra, vaš zemljak, sluga Krista Isusa; on se uvijek bori za vas u molitvama: da se održite, savršeni i ispunjeni, u posvemašnjoj volji Božjoj. 13Svjedoèim doista za nj: mnogo se trudi za vas i za one u Laodiceji i one u Hierapolu. 14Pozdravlja vas Luka, ljubljeni lijeènik, i Dema. 15Pozdravite braæu u Laodiceji, i Nimfu i Crkvu u njezinoj kuæi. 16A kad se ova poslanica proèita kod vas, pobrinite se da se proèita i u Laodicejskoj crkvi, i vi da proèitate onu iz Laodiceje. 17I recite Arhipu: "Pazi na službu koju si primio u Gospodinu: ispuni je!" 18Pozdrav mojom rukom, Pavlovom! Spominjite se mojih okova! Milost s vama!

1 Thessalonians

Chapter 1

1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir! 2Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjeæamo u svojim molitvama 3spominjuæi se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. 4Svjesni smo, braæo od Boga ljubljena, vašeg izabranja 5jer evanðelje naše nije k vama došlo samo u rijeèi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas meðu vama bili. 6I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Rijeè s radošæu Duha Svetoga 7tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. 8Od vas je doista ne samo rijeè Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. 9Oni sami o nama pripovijedaju: kako doðosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu 10i išèekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Chapter 2

1 Sami doista znate, braæo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. 2Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrðeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanðelje Božje. 3Uistinu, naše poticanje ne proistjeèe iz zablude, ni neèistoæe, ni prijevare, 4nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanðelje, tako ga i navješæujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuðuje srca naša. 5Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom rijeèju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. 6Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - 7premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo meðu vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. 8Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanðelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. 9Sjeæate se doista, braæo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanðelje Božje i radili noæu i danju da ne bismo opteretili koga od vas. 10Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. 11Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, 12poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu. 13Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste rijeè poruke Božje, primili ne rijeè ljudsku, nego kakva uistinu jest, rijeè Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. 14Doista, vi ste, braæo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, 15koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugaðaju i svim se ljudima protive 16kad nam prijeèe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sruèio se na njih konaèni gnjev. 17A mi, braæo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj èežnji, požurismo ugledati vaše lice. 18Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je sprijeèio Sotona. 19Ta tko li æe biti naša nada, radost ili vijenac dièni - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? 20Vi ste doista slava naša i radost!

Chapter 3

1 Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami 2te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanðelju, da vas uèvrsti i ohrabri u vjeri 3da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to odreðeni: 4doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. 5Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan. 6A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjeæate i èeznete vidjeti nas, kao i mi vas - 7zbog toga smo, braæo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. 8Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! 9I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, 10dok noæu i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere? 11A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! 12Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. 13Uèvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.

Chapter 4

1 Uostalom, braæo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! 2Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. 3Doista, ovo je volja Božja: vaše posveæenje - da se uzdržavate od bludnosti, 4da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, 5a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, 6pa time ne prikraæivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam veæ rekosmo i posvjedoèismo. 7Bog nas, doista, nije pozvao na neèistoæu, nego na svetost. 8Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje èovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. 9A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga nauèili ljubiti jedni druge, 10a to doista i èinite prema svoj braæi u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braæo, potièemo da u tom još više uznapredujete 11pa da se trsite mirno živjeti, svoje èiniti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, 12te tako èasno živite prema onima vani i nikoga ne trebate. 13Neæemo da budete u neznanju, braæo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda æe Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15Ovo vam uistinu velimo po rijeèi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, neæemo preteæi onih koji su usnuli. 16Jer sam æe Gospodin - na zapovijed, na glas arkanðelov, na zov trublje Božje - siæi s neba. I najprije æe uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17a zatim æemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako æemo uvijek biti s Gospodinom. 18Tješite se dakle uzajamno ovim rijeèima!

Chapter 5

1 A o vremenima i trenucima nije, braæo, potrebno pisati vam. 2Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noæi. 3Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit æe ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neæe umaæi. 4Ali vi, braæo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskoèiti kao kradljivac: 5ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noæi ni od tame. 6Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. 7Jer koji spavaju, noæu spavaju; i koji se opijaju, noæu se opijaju. 8A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! 9Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, 10koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. 11Zato, tješite se uzajamno i izgraðujte jedan drugoga, kako i èinite. 12Molimo vas, braæo: priznajte one koji se trude meðu vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; 13s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir meðu sobom! 14Potièemo vas, braæo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! 15Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promièite dobro jedni prema drugima i prema svima. 16Uvijek se radujte! 17Bez prestanka se molite! 18U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. 19Duha ne trnite, 20proroštava ne prezirite! 21Sve provjeravajte: dobro zadržite, 22svake se sjene zla klonite! 23A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biæe - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim saèuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. 24Vjeran je Onaj tko vas poziva: on æe to i uèiniti. 25Braæo, molite i za nas! 26Pozdravite svu braæu cjelovom svetim. 27Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica proèita svoj braæi. 28Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!

2 Thessalonians

Chapter 1

1 Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu našemu i Gospodinu Isusu Kristu. 2Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista! 3Zahvaljivati moramo Bogu uvijek za vas, braæo, kao što dolikuje jer izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, 4tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite. 5One su najava pravednog Suda Božjega: da æete se naæi dostojni kraljevstva Božjega za koje i trpite. 6Jer pravo je da Bog vašim muèiteljima mukom, 7a vama, muèenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anðelima svoje moæi, 8u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanðelju Gospodina našega Isusa. 9Oni æe biti kažnjeni vjeènom propašæu, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova velièanstva, 10kada - u onaj Dan - doðe da se proslavi u svojim svetima i da se prodièi u svima koji povjerovaše. Jer povjerovalo se svjedoèanstvu našemu meðu vama. 11Zato i molimo uvijek za vas da vas Bog uèini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere 12te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu - po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista.

Chapter 2

1 A što se tièe Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braæo: 2ne dajte se brzo pokolebati u svom shvaæanju niti uznemiriti ni nekim duhom, ni nekom rijeèju, ni nekim tobože našim pismom, kao da æe sad-na Dan Gospodnji. 3Neka vas nitko ne zavede ni na koji naèin. Jer ako prije ne doðe onaj otpad i ne otkrije se Èovjek bezakonja, Sin propasti, 4Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeæi se Bogom... 5Ne sjeæate li se, to sam vam govorio dok sam još bio meðu vama? 6I sada znate što ga zadržava da bi se pojavio tek u svoje vrijeme. 7Doista, otajstvo bezakonja veæ je na djelu, samo ima tko da ga sada zadržava dok ne bude uklonjen. 8Tada æe se otkriti Bezakonik. Njega æe Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga - 9njega koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i èudesima 10i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. 11I zato im Bog šalje djelovanje zavodnièko da povjeruju laži 12te budu osuðeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odluèili za nepravednost. 13Mi pak moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braæo od Gospodina ljubljena, što vas je od poèetka odabrao za spasenje, posveæenjem u Duhu i vjerom u istinu. 14Da, na to vas pozva po našem evanðelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista. 15Stoga braæo, èvrsto stojte i držite se predaja u kojima ste pouèeni bilo našom rijeèju, bilo pismom. 16A sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, 17neka ohrabri vaša srca i neka ih uèvrsti u svakom dobru djelu i rijeèi!

Chapter 3

1 Uostalom, molite, braæo, za nas da rijeè Gospodnja trèi i proslavlja se kao i u vas 2i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! 3Ali, vjeran je Gospodin koji æe nas uèvrstiti i saèuvati od Zloga. 4A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da æete vršiti ono što vam zapovijedamo. 5A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj. 6Zapovijedamo vam, braæo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. 7Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo meðu vama, nismo živjeli neuredno: 8nièiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noæu i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. 9Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji æete nasljedovati. 10Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neæe da radi, neka i ne jede! 11A èujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. 12Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. 13Vama pak, braæo, neka ne dodija èiniti dobro. 14Ako li se tko ne pokorava našoj rijeèi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi, 15ali ga ne smatrajte neprijateljem, nego ga urazumljujte kao brata. 16A sam Gospodin mira dao vam mir zauvijek i na svaki naèin! Gospodin sa svima vama! 17Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Ovo je znak u svakoj poslanici: ovako pišem. 18Milost Gospodina našega Isusa Krista sa svima vama!

1 Timothy

Chapter 1

1 Pavao, apostol Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja našega, i Krista Isusa, nade naše, 2Timoteju, pravomu sinu u vjeri: milost, milosrðe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega! 3Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne nauèavaju drugih nauka 4i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. 5Svrha je te zapovijedi ljubav iz èista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. 6To su neki promašili i zastranili u praznorjeèje; 7htjeli bi biti uèitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde. 8A mi znamo da je Zakon dobar ako se tko njime služi zakonito, 9svjestan toga da je Zakon tu ne za pravednika nego za bezakonike i nepokornike, nepobožnike i grešnike, bezbožnike i svetogrdnike, ocoubojice i materoubojice, koljaèe, 10bludnike, muškoložnike, trgovce ljudima, varalice, krivokletnike, i ima li još što protivno zdravom nauku - 11po evanðelju Slave blaženoga Boga koje je meni povjereno. 12Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene 13koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju uèinio, još u nevjeri. 14I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. 15Vjerodostojna je rijeè i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist doðe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 16A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji æe povjerovati u njega za život vjeèni. 17A Kralju vjekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu èast i slava u vijeke vjekova. Amen. 18Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoæ nad tobom izreèenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti 19imajuæi vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere. 20Meðu njima je Himenej i Aleksandar, koje sam predao Sotoni da nauèe ne huliti.

Chapter 2

1 Dakle, preporuèujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, 2za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. 3To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, 4koji hoæe da se svi ljudi spase i doðu do spoznanja istine. 5Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeðu Boga i ljudi, èovjek - Krist Isus, 6koji sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedoèanstvo, 7za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom - istinu govorim, ne lažem - uèiteljem naroda u vjeri i istini. 8Hoæu dakle da muškarci mole na svakome mjestu, podižuæi èiste ruke bez srdžbe i raspre; 9isto tako žene - u doliènu držanju: neka se rese stidljivošæu i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, 10nego - dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost. 11Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošæu. 12Pouèavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. 13Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; 14i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, uèinila prekršaj. 15A spasit æe se raðanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posveæivanju, s razborom.

Chapter 3

1 Vjerodostojna je rijeè: teži li tko za nadgledništvom, èasnu službu želi. 2Treba stoga da nadglednik bude besprijekoran, jedne žene muž, trijezan, razuman, sreðen, gostoljubiv, sposoban pouèavati, 3ne vinu sklon, ne nasilan nego popustljiv, ne ratoboran, ne srebroljubac; 4da svojom kuæom dobro upravlja i sinove drži u pokornosti sa svom ozbiljnošæu - 5a ne zna li netko svojom kuæom upravljati, kako æe se brinuti za Crkvu Božju? - 6ne novoobraæenik da se ne bi uzoholio i pao pod osudu ðavlovu. 7A treba da ima i lijepo svjedoèanstvo od onih vani, da ne bi u rug upao i zamku ðavlovu. 8Ðakoni isto tako treba da budu ozbiljni, ne dvolièni, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku - 9imajuæi otajstvo vjere u èistoj savjesti. 10I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu. 11Žene isto tako neka budu ozbiljne, ne klevetnice nego trijezne, vjerne u svemu. 12ðakoni neka budu jedne žene muževi, neka dobro upravljaju djecom i svojim kuæama. 13Jer oni koji dobro obavljaju službu, stjeèu èastan položaj i veliku smjelost u vjeri, vjeri u Isusu Kristu. 14Ovo ti pišem u nadi da æu ubrzo doæi k tebi, 15a okasnim li, da znaš kako se treba vladati u kuæi Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine. 16Da, po sveopæem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti: On, oèitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viðen od anðela, propovijedan meðu narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu.

Chapter 4

1 Duh izrièito govori da æe u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. 2A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti 3koji zabranjuju ženiti se i nameæu uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošæu uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. 4Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošæu 5jer se posveæuje rijeèju Božjom i molitvom. 6To izlaži braæi i bit æeš dobar poslužitelj Krista Isusa, hranjen rijeèima vjere i dobroga nauka za kojim postojano ideš. 7Svjetovne pak i bablje prièe odbijaj! Vježbaj se u pobožnosti! 8Uistinu, tjelesno vježbanje malo èemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obeæan život - sadašnji i buduæi. 9Vjerodostojna je to rijeè i vrijedna da se posve prihvati. 10Ta za to se trudimo i borimo jer se pouzdajemo u Boga živoga koji je Spasitelj svih ljudi, ponajpaèe vjernika. 11Zapovijedaj to i nauèavaj! 12Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u rijeèi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u èistoæi. 13Dok ne doðem, posveti se èitanju, poticanju, pouèavanju. 14Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva. 15Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima oèit. 16Pripazi na samog sebe i na pouèavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeæi, spasit æeš i sebe i one koji te slušaju.

Chapter 5

1 Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiæe kao braæu, 2starice kao majke, djevojke kao sestre - u svoj èistoæi. 3Udovice poštuj - one koje su zaista udovice. 4Ako li ipak koja udovica ima djecu ili unuke, neka najprije oni znaju oèitovati svoju pobožnost prema vlastitom domu i uzdarjem uzvraæati roditeljima jer to je ugodno Bogu. 5A ona koja je zaista udovica, posve sama, pouzdaje se u Boga, odana prošnjama i molitvama noæ i dan; 6ona, naprotiv, koja provodi lagodan život, živa je veæ umrla. 7I to naglašuj da budu besprijekorne. 8Ako li se tkogod za svoje, navlastito za ukuæane, ne stara, zanijekao je vjeru i gori je od nevjernika. 9U popis neka se unosi udovica ne mlaða od šezdeset godina, jednog muža žena, 10koja ima svjedoèanstvo dobrih djela: da je djecu odgojila, da je bila gostoljubiva, da je svetima noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posveæivala. 11Mlaðe pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, hoæe se udati, 12pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. 13A uz to se, obilazeæi po kuæama, nauèe biti besposlene, i ne samo besposlene, nego i brbljave i nametljive, govoreæi što ne bi smjele. 14Hoæu dakle da se mlaðe udaju, djecu raðaju, da budu kuæevne te ne daju protivniku nikakva povoda za pogrðivanje. 15Jer veæ su neke zastranile za Sotonom. 16Ako koja vjernica ima udovica, neka im pomaže, a neka se ne optereæuje Crkva, da uzmogne pomoæi onima koje su zaista udovice. 17Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke èasti, ponajpaèe oni koji se trude oko Rijeèi i pouèavanja. 18Pismo doista veli: Volu koji vrši ne zavezuj usta! I: Vrijedan je radnik plaæe svoje. 19Protiv starješine ne primaj tužbe, osim na osnovi dvaju ili triju svjedoka. 20One koji griješe, pred svima ukori da i drugi imaju straha! 21Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom i izabranim anðelima da se toga držiš bez predrasude i ništa ne èiniš po naklonosti. 22Ruku prebrzo ni na koga ne polaži i ne budi dionikom tuðih grijeha! Sebe èistim èuvaj! 23Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i èestih svojih slabosti. 24Grijesi nekih ljudi oèiti su i prije suda, nekih pak samo nakon njega. 25Tako su i dobra djela oèita, a bila i drukèija, ne mogu se sakriti.

Chapter 6

1 Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake èasti dostojnima da se ne bi pogrðivalo ime Božje i nauk. 2A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braæa, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobroèinstvo vjernici su i ljubljena braæa. To nauèavaj i preporuèuj! 3A tko drukèije nauèava i ne prianja uza zdrave rijeèi, rijeèi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošæu, 4nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rjeèoborstava, od kojih nastaje zavist, svaða, pogrde, zla sumnjièenja, 5razraèunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. 6Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! 7Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! 8Imamo li dakle hranu i odjeæu, zadovoljimo se time. 9Jer oni koji se hoæe bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 10Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. 11A ti se, Božji èovjeèe, toga kloni! Teži za pravednošæu, pobožnošæu, vjerom, ljubavlju, postojanošæu, krotkošæu! 12Bij dobar boj vjere, osvoji vjeèni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedoèanstvo pred mnogim svjedocima! 13Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoèi lijepo svjedoèanstvo: 14èuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. 15Njega æe u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, 16koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu èast i vlast vjekovjeèna! Amen. 17Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; 18neka dobro èine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajednièari - 19prikupljajuæi sebi lijepu glavnicu za buduænost da osvoje onaj pravi život. 20Timoteju, poklad èuvaj kloneæi se svjetovnoga praznoglasja i proturjeèja nekog nazovispoznanja, 21koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili. Milost s vama

2 Timothy

Chapter 1

1 Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obeæanju života, života u Kristu Isusu, 2Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrðe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. 3Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka èiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noæ i dan. 4Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti 5imajuæi na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. 6Poradi toga podsjeæam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. 7Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. 8Ne stidi se stoga svjedoèanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanðelje, po snazi Boga 9koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovjeènih, 10a oèitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i uèini da zasja život i neraspadljivost - po evanðelju 11za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i uèiteljem. 12Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moæan poklad moj saèuvati za onaj Dan. 13Uzorom neka ti budu zdrave rijeèi koje si od mene èuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. 14Lijepi poklad èuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. 15Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, meðu njima i Figel i Hermogen. 16Neka Gospodin milosrðem podari Oneziforov dom jer me èesto osvježivao i nije se stidio mojih okova, 17nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. 18Dao mu Gospodin naæi milosrðe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.

Chapter 2

1 Ti se dakle, dijete moje, jaèaj milošæu u Kristu Isusu 2i što si od mene po mnogim svjedocima èuo, to predaj vjernim ljudima koji æe biti podobni i druge pouèiti. 3S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa. 4Tko vojuje, ne zapleæe se u svagdanje poslove kako bi se vojskovoði svidio. 5I natjeèe li se tko, ne ovjenèava se ako se zakonito ne natjeèe. 6Ratar koji se trudi treba da prvi primi od uroda. 7Shvati što govorim! Ta dat æe ti Gospodin razum u svemu. 8Spominji se Isusa Krista, uskrsla od mrtvih, od potomstva Davidova - po mojem evanðelju. 9Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zloèinac. Ali rijeè Božja nije okovana! 10Stoga sve podnosim radi izabranih, da i oni postignu spasenje, spasenje u Kristu Isusu, zajedno s vjeènom slavom. 11Vjerodostojna je rijeè: Ako s njime umrijesmo, s njime æemo i živjeti. 12Ako ustrajemo, s njime æemo i kraljevati. Ako ga zanijeèemo, i on æe zanijekati nas. 13Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati! 14Na to podsjeæaj zaklinjuæi pred Bogom neka ne bude rjeèoborstva: nièemu ne koristi, a na propast je onima koji slušaju. 15Uznastoj da kao prokušan staneš pred Boga kao radnik koji se nema èega stidjeti, koji ispravno reže rijeè istine. 16Svjetovnih se pak praznorjeèja kloni: sve æe više provaljivati prema bezbožnosti 17i rijeè æe njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, 18koji zastraniše od istine tvrdeæi da je uskrsnuæe veæ bilo te nekima prevraæaju vjeru. 19Ipak èvrsti temelj Božji stoji - pod ovim je peèatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloæe tko god imenuje ime Gospodnje. 20Pa u velikoj kuæi ima posuda ne samo zlatnih i srebrnih, nego i drvenih i glinenih; i jedne su èasne, druge pak neèasne. 21Oèisti li se dakle tko od toga, bit æe posuda èasna, posveæena, korisna Gospodaru, za svako dobro djelo prikladna. 22A mladenaèkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošæu, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz èista srca prizivlju Gospodina. 23Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajuæi da raðaju svaðama. 24A sluga Gospodnji treba da se ne svaða, nego da bude nježan prema svima, sposoban pouèavati, zlo podnositi, 25da s blagošæu preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraæenjem te spoznaju istinu 26i ponovno budu trijezni izvan zamke ðavla koji ih drži robljem svoje volje.

Chapter 3

1 A ovo znaj: u posljednjim danima nastat æe teška vremena. 2Ljudi æe doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, 3bešæutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, 4izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. 5Imaju oblièje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! 6Od njih su doista oni što se uvlaèe u kuæe i zarobljuju ženice, natovarene grijesima, vodane najrazlièitijim strastima: 7one uvijek uèe, a nikako ne mogu doæi do spoznaje istine. 8Kao što se Janes i Jambres suprotstaviše Mojsiju, tako se i ovi, ljudi pokvarena uma, u vjeri neprokušani, suprotstavljaju istini. 9Ali neæe više napredovati jer bezumlje æe ovih postati oèito, kako se to i onima dogodilo. 10A ti si pošao za nmom u pouèavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; 11u progonstvima, u patnjama koje su me zadesile u Antiohiji, u Ikoniju, u Listri. Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! 12A i svi koji hoæe živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit æe progonjeni. 13Zli pak ljudi i vraèari napredovat æe sve više u zlu - kao zavodnici i zavedeni. 14Ti, naprotiv, ostani u onome u èemu si pouèen i èemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve pouèen 15i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna uèiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. 16Sve Pismo, bogoduho, korisno je za pouèavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, 17da èovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.

Chapter 4

1 Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji æe suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: 2propovijedaj Rijeè, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošæu i poukom. 3Jer doæi æe vrijeme kad ljudi neæe podnositi zdrava nauka nego æe sebi po vlastitim požudama nagomilavati uèitelje kako im godi ušima; 4od istine æe uho odvraæati, a bajkama se priklanjati. 5Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesnièko, služenje svoje posve ispuni! 6Jer ja se veæ prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. 7Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao. 8Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim æe mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju èekaju njegov pojavak. 9Nastoj što prije doæi k meni! 10Jer Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet, napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju, Tit u Dalmaciju. 11Luka je jedini sa mnom. Marka uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za služenje. 12Tihika sam poslao u Efez. 13Kabanicu koju ostavih u Troadi kod Karpa, kada doðeš, donesi. I knjige, osobito pergamene. 14Aleksandar kovaè nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po njegovim djelima! 15Njega se i ti èuvaj jer se veoma usprotivio našim rijeèima. 16Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše. Ne uraèunalo im se! 17Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je èuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. 18Izbavit æe me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! 19Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! 20Erast osta u Korintu, a Trofima ostavih u Miletu bolesna. 21Nastoj doæi prije zime. Pozdravlja te Eubul, Pudencije, Lino, Klaudija i sva braæa. 22Gospodin s duhom tvojim. Milost s vama!

Titus

Chapter 1

1 Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista poradi vjere izabranika Božjih i spoznanja istine usmjerene k pobožnosti 2u nadi života vjeènoga što ga, prije vremena vjekovjeènih, obeæa Bog, On koji ne laže, 3a u svoje doba oèitova rijeè svoju u propovijedanju koje je meni povjereno po odredbi Spasitelja našega, Boga: 4Titu, pravomu sinu po zajednièkoj vjeri, milost i mir od Boga i Krista Isusa, Spasitelja našega! 5Poradi toga ostavih te na Kreti da urediš preostalo te po gradovima postaviš starješine kako sam ti ja odredio: 6je li tko besprigovoran, jedne žene muž, jesu li mu djeca vjernici i ne pod optužbom raskalašenosti ili nepokorna... 7Jer nadstojnik kao Božji upravitelj treba da bude besprigovoran: ne samoživ, ne jedljiv, ne vinu sklon, ni nasilju, ni prljavu dobitku, 8nego gostoljubiv, ljubitelj dobra, razuman, pravedan, svet, uzdržljiv, 9priljubljen uz vjerodostojnu rijeè nauka da može i hrabriti u zdravom nauku i uvjeravati protivnike. 10Jer mnogi su nepokorni, praznorjeèni i zavodnici, ponajpaèe oni iz obrezanja. 11Njima treba zaèepiti usta jer cijele domove prevraæaju nauèavajuæi što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka. 12Reèe netko od njih, njihov vlastiti prorok: "Kreæani uvijek lašci, opake zvijeri, trbusi dangubni." 13Svjedoèanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, 14da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraæaju od istine. 15Sve je èisto èistima; okaljanima pak i nevjernima ništa èisto, nego su im okaljani i razum i savjest. 16Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga nijeèu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.

Chapter 2

1 Ti, naprotiv, govori što se prilièi zdravu nauku: 2starci da budu trijezni, ozbiljni, razumni, zdrave vjere, ljubavi, postojanosti; 3starice isto tako - vladanja kakvo dolikuje svetima: ne klevetnice, ne ropkinje mnogog vina, nego uèiteljice dobra 4da urazumljuju mlaðe neka ljube svoje muževe, djecu, 5neka budu razumne, èiste, kuæevne, dobre, podložne svojim muževima da se rijeè Božja ne bi pogrðivala. 6Mladiæe isto tako potièi da budu razumni. 7U svemu se pokaži uzorom dobrih djela: u pouèavanju - nepokvarljivost, ozbiljnost, 8rijeè zdrava, besprigovorna da se onaj nasuprot postidi nemajuæi o nama reæi ništa zlo. 9Robovi neka se svojim gospodarima u svemu podlažu, ugaðaju im, ne proturjeèe, 10ne pronevjeruju, nego neka im iskazuju svaku dobru vjernost da u svemu budu ures nauku Spasitelja našega, Boga. 11Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; 12odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, 13išèekujuæi blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. 14On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oèisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. 15To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašæu. Nitko neka te ne prezire.

Chapter 3

1 Podsjeæaj ih da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, 2nikoga da ne pogrðuju, da budu neratoborni, popustljivi, da oèituju svaku blagost prema svim ljudima. 3Jer i mi nekoæ bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. 4Ali kad se pojavila dobrostivost i èovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, 5on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi uèinismo, nego po svojem milosrðu: kupelji novoga roðenja i obnavljanja po Duhu Svetom 6koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, 7da opravdani njegovom milošæu budemo, po nadi, baštinici života vjeènoga. 8Vjerodostojna je ovo rijeè i hoæu da to uporno tvrdiš te da oni koji su povjerovali Bogu uznastoje prednjaèiti dobrim djelima. To je dobro i korisno ljudima. 9A ludih se raspra, i rodoslovlja, i svaða, i sukoba zakonskih kloni: beskorisni su i isprazni. 10S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini 11znajuæi da je izopaèen i da griješi: on sam sebe osuðuje. 12Kad pošaljem k tebi Artemu ili Tihika, požuri se k meni u Nikopol jer sam odluèio ondje prezimiti. 13Zenu, pravnika, i Apolona brižljivo opremi da im ništa ne ponestane. 14A i naši neka se uèe prednjaèiti dobrim djelima u životnim potrebama da ne budu neplodni. 15Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama!

Philemon

Chapter 1

1 Pavao, sužanj Isusa Krista, i brat Timotej: ljubljenom Filemonu, suradniku našemu, 2i sestri Apiji, i Arhipu, suborcu našem, i Crkvi u tvojoj kuæi. 3Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 4Zahvaljujem svagda Bogu svojemu spominjuæi te se u svojim molitvama 5jer èujem za tvoju ljubav i vjeru koju imaš prema Gospodinu Isusu Kristu i prema svima svetima. 6Nek zajedništvo tvoje vjere bude djelotvorno u spoznanju svakoga moguæeg dobra meðu vama poradi Krista! 7Uvelike si me doista obradovao i utješio svojom ljubavlju jer si, brate, okrijepio srca svetih. 8Stoga, premda imam punu slobodu u Kristu da ti zapovjedim što ti je èiniti, 9poradi ljubavi radije molim, kakav veæ jesam, Pavao, starac, a sada i sužanj Krista Isusa. 10Molim te za svoje dijete koje rodih u okovima, za Onezima, 11negda tebi nekorisna, a sada i tebi i meni veoma korisna. 12Šaljem ti ga - njega, srce svoje. 13Htjedoh ga zadržati kod sebe da mi mjesto tebe posluži u okovima evanðelja. 14Ali ne htjedoh preko tvoje volje da ne bi tvoja dobrota bila od nevolje, nego od dobre volje. 15Možda baš zato bi za èas odijeljen da ga dobiješ zauvijek - 16ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga, osobito meni, a koliko više tebi, i po tijelu i po Gospodinu. 17Smatraš li me dakle drugom, primi ga kao mene. 18Ako ti je u èemu skrivio ili ti je što dužan, to meni upiši. 19Ja, Pavao, potpisujem svojom rukom: ja æu platiti. Da ti ne reknem da mi i samoga sebe duguješ! 20Hajde, brate, da se tobom okoristim u Gospodinu: okrijepi srce moje u Kristu! 21Uzdajuæi se u tvoju poslušnost, napisah ti uvjeren da æeš još više uèiniti, nego te molim. 22K tome, pripravi mi obitavalište jer se nadam da æu vam po vašim molitvama biti darovan. 23Pozdravlja te Epafra, moj suuznik u Kristu Isusu, Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici. 24Milost Gospodina našega Isusa Krista s duhom vašim!

Hebrews

Chapter 1

1 Više puta i na više naèina Bog nekoæ govoraše ocima po prorocima; 2konaèno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3On, koji je odsjaj Slave i otisak Biæa njegova te sve nosi snagom rijeèi svoje, pošto oèisti grijehe, sjede zdesna Velièanstvu u visinama; 4postade toliko moæniji od anðela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. 5Ta kome od anðela ikad reèe: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja æu njemu biti otac, a on æe meni biti sin. 6A opet, kad uvodi Prvoroðenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anðeli Božji. 7Za anðele veli: Anðele èini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, 8ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. 9Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 10I: Ti u poèetku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. 11Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. 12Mijenjaš ih poput haljine, kao odjeæu, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 13Za koga pak od anðela ikad reèe: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 14Svi ti zar nisu služnièki duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?

Chapter 2

1 Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što èusmo da ne bismo promašili. 2Jer ako je rijeè po anðelima izreèena bila èvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaæu, 3kako li æemo mi umaæi ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poèeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 4a suposvjedoèio Bog znamenjima i èudesima, najrazlièitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. 5Nije doista anðelima podložio buduæi svijet o kojem govorimo. 6Netko negdje posvjedoèi: Što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohaðaš. 7Ti ga tek za malo uèini manjim od anðela, slavom i èasti njega ovjenèa, 8njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9ali Njega, za malo manjeg od anðela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i èasti ovjenèana da milošæu Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Poèetnika njihova spasenja. 11Ta i Posvetitelj i posveæeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braæom, 12kad veli: Braæi æu svojoj naviještat ime tvoje, hvalit æu te usred zbora. 13I još: Ja æu se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14Pa buduæi da djeca imaju zajednièku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smræu obeskrijepi onoga koji imaše moæ smrti, to jest ðavla, 15pa oslobodi one koji - od straha pred smræu - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16Ta ne zauzima se dašto za anðele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17Stoga je trebalo da u svemu postane braæi slièan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sveæenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18Doista, u èemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoæi.

Chapter 3

1 Stoga, braæo sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sveæenika naše vjere - Isusa: 2on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj kuæi njegovoj. 3Dostojan je doista toliko veæe slave od Mojsija koliko veæu èast od kuæe ima onaj tko ju je sagradio. 4Jer svaku kuæu tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kuæi njegovoj kao služnik da posvjedoèi za ono što je imalo biti reèeno, 6ali Krist - kao Sin, nad kuæom njegovom. Njegova smo kuæa mi ako saèuvamo smjelost i ponos nade. 7Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu èujete, 8ne budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9gdje me kušnjom iskušavahu oèevi vaši premda gledahu djela moja 10èetrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne pronièu moje putove. 11Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak! 12Pazite, braæo, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13Paèe hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim saèuvamo 15kad je reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16Jer, koji su to èuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17Koji li mu dodijavahu èetrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18Kojima se zakle da neæe uæi u njegov poèinak, ako li ne nepokornima? 19I vidimo da ne mogoše uæi zbog nevjere.

Chapter 4

1 Bojmo se dakle da se, dok ostaje obeæanje o ulasku u njegov Poèinak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rijeè poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 3U Poèinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neæe uæi u moj poèinak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. 4Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I poèinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5A ovdje opet: Nikad neæe uæi u moj poèinak. 6Preostaje dakle da neki imaju u nj uæi, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uðoše zbog nepokornosti. 7Zato Bog ponovno odreðuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreæi, kako je veæ reèeno: Danas ako glas mu èujete, ne budite srca tvrda. 8Zbilja, da je Jošua njih u Poèinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9Dakle: preostaje neki subotni poèinak narodu Božjemu! 10Zaista, tko uðe u njegov poèinak, poèinuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11Pohitimo dakle uæi u taj Poèinak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. 12Živa je, uistinu, Rijeè Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla maèa; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuðuje nakane i misli srca. 13Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno oèima Onoga komu nam je dati raèun. 14Imajuæi dakle velikoga Velikog sveæenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - èvrsto se držimo vjere. 15Ta nemamo takva Velikog sveæenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. 16Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrðe i milost naðemo za pomoæ u pravi èas!

Chapter 5

1 Svaki veliki sveæenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2On može primjereno suosjeæati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošæu. 3Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4I nitko sam sebi ne prisvaja tu èast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sveæenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reèe: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zaèetnik vjeènoga spasenja - 10proglašen od Boga Velikim sveæenikom po redu Melkisedekovu. 11O tome nas èeka besjeda velika, ali teško ju je rijeèima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena veæ budete uèitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pouèava poèetnièka poèela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - nejaèe je. 14A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana èula za rasuðivanje dobra i zla.

Chapter 6

1 Stoga mimoiðimo poèetnièki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajuæi iznovice temelja: obraæenje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2nauèavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuæe mrtvih i vjeèni sud. 3To æemo pak uèiniti, dakako, ako Bog da. 4Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5i okusili Lijepu rijeè Božju i snage buduæega svijeta, 6pa otpali, nemoguæe je opet se obnoviti na obraæenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7Jer zemlja koja se napije kiše što na nju èesto pada i raða raslinjem korisnim onima za koje se i obraðuje, prima blagoslov od Boga; 8ona pak koja donosi trnje i draè, odbaèena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" 9A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužujuæi svetima. 11Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obeæano. 13Doista, kad je Bog Abrahamu davao obeæanje, jer se nije imao kime veæim zakleti, zakle se samim sobom: 14Uistinu, blagosloviti, blagoslovit æu te i umnožiti, umnožit æu te. 15I tako Abraham, strpljiv, postiže obeæano. 16Ljudi se doista kunu onim tko je veæi i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17Tako i Bog: htio je baštinicima obeæanja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajamèi zakletvom 18da bismo po dva nepromjenljiva èina - u kojima je nemoguæe da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuðene nade. 19Ona nam je kao pouzdano i èvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20kamo je kao preteèa za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sveæenik po redu Melkisedekovu. ÷MELKISEDEKOVU

Chapter 7

1 Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, sveæenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraæao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaèi najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; 3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju poèetka ni život kraja - slièan Sinu Božjemu, ostaje sveæenik zasvagda. 4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaèetnik, dade desetinu od najboljega. 5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveæeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braæe premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obeæanja! 7A posve je neprijeporno: veæi blagoslivlja manjega. 8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoèi da živi. 9I u Abrahamu se, tako reæi, ubire desetina i od Levija koji inaèe desetinu prima 10jer još bijaše u boku oèevu kad mu u susret iziðe Melkisedek. 11Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sveæeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveæenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12Doista kad se mijenja sveæeništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reèe s obzirom na sveæenike. 15To je još oèitije ako se drugi sveæenik postavlja po sliènosti s Melkisedekom: 16postao je sveæenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 17Ta svjedoèi se: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu. 18Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoæi i beskorisnosti - 19jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. 20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sveæenicima, 21a on sa zakletvom Onoga koji mu reèe: Zakleo se Gospodin i neæe se pokajati: "Zauvijek ti si sveæenik". 22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23K tomu, mnogo je bilo sveæenika jer ih je smrt prijeèila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveæeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki sveæenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki sveæenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uèini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podložne slabosti, a rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA

Chapter 8

1 A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sveæenika koji sjede zdesna prijestolja Velièanstva na nebesima 2kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne èovjek. 3Doista, svaki se veliki sveæenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 4Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sveæenik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upuæen Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, naèini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 6Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obeæanjima. 7Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8Doista, kudeæi ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad æu s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. 9Ne Savez kakav uèinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 10Nego, ovo je Savez kojim æu se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone æu svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit æu Bog njihov, a oni narod moj. 11I neæe više nitko uèiti sugraðanina i nitko brata svoga govoreæi: "Spoznaj Gospodina", ta svi æe me poznavati, malo i veliko, 12jer æu se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih neæu više spominjati. 13Kad veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku.

Chapter 9

1 I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2Šator je uistinu bio ureðen: prvi, u kojem bijaše svijeænjak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - 4u njoj zlatni kadionik i Kovèeg saveza, sav optoèen zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i ploèe Saveza; 5povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6Pošto je to tako ureðeno, u prvi Šator stalno ulaze sveæenici obavljati bogoslužje, 7a u drugi jednom godišnje samo veliki sveæenik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8Time Duh Sveti oèituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - 10sve same na iæima i piæima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do èasa ispravka. 11Krist se pak pojavi kao Veliki sveæenik buduæih dobara pa po veæem i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - 12i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uðe jednom zauvijek u Svetinju i naðe vjeèno otkupljenje. 13Doista, ako veæ poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo junièin posveæuje oneèišæene, daje tjelesnu èistoæu, 14koliko æe više krv Krista - koji po Duhu vjeènom samoga sebe bez mane prinese Bogu - oèistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! 15A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obeæanu vjeènu baštinu. 16Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporuèitelja. 17Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporuèitelj živi. 18Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 19Pošto je svemu narodu priopæio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20govoreæi: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slièno poškropi i Šator i sve bogoslužno posuðe. 22I gotovo se sve po zakonu èisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23Ako se dakle time èiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko èisti žrtvama od tih uspješnijima. 24Krist doista ne uðe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki sveæenik svake godine ulazi u Svetinju s tuðom krvlju; 26inaèe bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi æe se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga išèekuju sebi na spasenje.

Chapter 10

1 Buduæi da Zakon ima tek sjenu buduæih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 2Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom oèišæeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? 3Ali po njima se iz godine u godinu podsjeæa na grijehe. 4Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. 5Zato On ulazeæi u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6paljenice i okajnice ne sviðaju ti se. 7Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" 8Pošto gore reèe: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviðaju, 9veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 10U toj smo volji posveæeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. 11I svaki je sveæenik dan za danom u bogoslužju te uèestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13èekajuæi otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posveæene. 15A to nam svjedoèi i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 16"Ovo je Savez kojim æu se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone æu svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. 17I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neæu više spominjati." 18A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. 19Imamo dakle, braæo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21imamo i Velikog sveæenika nad kuæom Božjom. 22Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem oèišæenih od zle savjesti i tijela oprana èistom vodom. 23Èuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obeæanje. 24I pazimo jedni na druge da se potièemo na ljubav i dobra djela 25te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih obièaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. 26Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27nego strašno isèekivanje suda i bijesa ognja što æe proždrijeti protivnike. 28Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrða biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29Zamislite koliko li æe goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i neèistom smatra krv Saveza kojom je posveæen, i Duha milosti pogrdi? 30Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja æu je vratiti; i još: Sudit æe Gospodin svome puku. 31Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 32A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patnièku borbu: 33ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajednièari onih s kojima se tako postupalo. 34I doista, sa sužnjevima ste suosjeæali i s radošæu prihvatili otimanje dobara znajuæi da imate bolji, trajan posjed. 35Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaæa! 36Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeæi volju Božju zadobili obeæano. 37Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doæi æe i neæe zakasniti 38A pravednik æe moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. 39A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

Chapter 11

1 A vjera je veæ neko imanje onoga èemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2Zbog nje stari primiše svjedoèanstvo. 3Vjerom spoznajemo da su svjetovi ureðeni rijeèju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od neèega pojavnoga. 4Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedoèanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoèi - po njoj i mrtav još govori. 5Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te išèeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedoèanstvo da omilje Bogu. 6A bez vjere nemoguæe je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. 7Vjerom Noa, upuæen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjernièke pravednosti. 8Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajuæi kamo ide. 9Vjerom se kao pridošlica naseli u obeæanoj zemlji kao u tuðini, prebivajuæi pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obeæanja, 10jer išèekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11Vjerom i Sara unatoè svojoj dobi zadobi moæ da zaène jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obeæanje. 12Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obeæanja, veæ su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno oèituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni èeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obeæanje, 18kome bi reèeno: Po Izaku æe ti se nazivati potomstvo! - 19uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. 20Vjerom baš u pogledu buduænosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21Vjerom Jakov, umiruæi, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23Vjerom su Mojsija netom roðena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24Vjerom Mojsije, veæ odrastao, odbi zvati se sinom kæeri faraonove. 25Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se èasovito okoristiti grijehom. 26Veæim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaæu. 27Vjerom napusti Egipat, ne bojeæi se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 29Vjerom proðoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipæani pokušaše, ali se potopiše. 30Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32I što još da kažem? Ta ponestat æe mi vremena, poènem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obeæano, zaèepili ralje lavovima, 34pogasili žestinu ognja, umakli oštrici maèa, oporavili se od slabosti, ojaèali u boju, odbili navale tuðinaca. 35Žene su po uskrsnuæu ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše osloboðenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuæe. 36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bièeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom maèa, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlaèeni, zlostavljani - 38svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, peæinama i pukotinama zemaljskim. 39I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedoèanstvo, ali ne zadobiše obeæano 40jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne doðu do savršenstva.

Chapter 12

1 Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trèimo u borbu koja je pred nama! 2Uprimo pogled u Poèetnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. 4Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 5Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 8Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa neæemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 10Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima èinilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 11Isprva se doduše èini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13poravnite staze za noge svoje da se hromo ne išèaši, nego, štoviše, da ozdravi. 14Nastojte oko mira sa svima! I oko posveæenja bez kojega nitko neæe vidjeti Gospodina! 15Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 16da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 17Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbaèen jer nije našao moguænosti promjene premda ju je sa suzama tražio. 18Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19ni jeèanju trublje i tutnjavi rijeèi. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 20jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živinèe dotakne brda, neka se kamenuje! 21I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reèe: "Strah me je i dršæem!" - 22Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisuæama anðela, sveèanom skupu, 23Crkvi prvoroðenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljenièkoj što snažnije govori od Abelove. 25Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo æemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obeæava: Još jednom ja æu potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27Ono "još jednom" pokazuje da æe, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29Jer Bog je naš oganj što proždire.

Chapter 13

1 Bratoljublje neka je trajno! 2Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajuæi, ugostiše anðele! 3Sjeæajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! 4Ženidba neka bude u èasti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima æe i preljubnicima suditi Bog. 5U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, neæu te zapustiti i neæu te ostaviti. 6Zato možemo pouzdano reæi: Gospodin mi je pomoænik, ja ne strahujem: što mi tko može? 7Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješæivali rijeè Božju: promatrajuæi kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8Isus Krist juèer i danas isti je - i uvijeke. 9Ne dajte se zanijeti razlièitim tuðim naucima! Jer bolje je srce utvrðivati milošæu nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 11Jer tijela životinja, kojih krv veliki sveæenik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13Stoga iziðimo k njemu izvan tabora noseæi njegovu muku 14jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj buduæi tražimo. 15Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 17Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji æe polagati raèun; neka to èine s radošæu, a ne uzdišuæi jer vam to ne bi bilo korisno. 18Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19Usrdnije vas pak molim: uèinite to kako bih vam se što brže vratio. 20A Bog mira, koji po krvi vjeènoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, 21osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, èinio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen. 22Molim vas, braæo, podnesite ovu rijeè ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 23Znajte: naš je brat Timotej osloboðen. Ako uskoro stigne, s njime æu vas pohoditi. 24Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije. 25Milost sa svima vama!

James

Chapter 1

1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorma plemena Raseljeništva pozdrav. 2Pravom radošæu smatrajte, braæo moja, kad upadnete u razne kušnje 3znajuæi da prokušanost vaše vjere raða postojanošæu. 4Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. 5Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat æe mu se. 6Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je slièan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu. 7Neka takav ne misli da æe primiti što od Gospodina - 8èovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim. 9Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem, 10a bogataš svojim poniženjem. Ta proæi æe kao cvijet trave: 11sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako æe i bogataš na stazama svojim usahnuti. 12Blago èovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit æe vijenac života koji je Gospodin obeæao onima što ga ljube. 13Neka nitko u napasti ne rekne: "Bog me napastuje." Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. 14Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlaèi i mami. 15Požuda zatim, zatrudnjevši, raða grijehom, a grijeh izvršen raða smræu. 16Ne varajte se, braæo moja ljubljena! 17Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. 18Po svom naumu on nas porodi rijeèju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova. 19Znajte, braæo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. 20Jer srdžba èovjekova ne èini pravde Božje. 21Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloæu i sa svom krotkošæu primite usaðenu rijeè koja ima moæ spasiti duše vaše. 22Budite vršitelji rijeèi, a ne samo slušatelji, zavaravajuæi sami sebe. 23Jer ako je tko slušatelj rijeèi, a ne i izvršitelj, slièan je èovjeku koji motri svoje roðeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 25A koji se oglÄedÄa u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen æe biti u svem djelovanju svome. 26Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 27Bogoljubnost èista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, èuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.

Chapter 2

1 Braæo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošæu! 2Doðe li na vaš sastanak èovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeæi, a doðe i siromah u bijednoj odjeæi 3i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeæu te reknete: "Ti lijepo ovdje sjedni!", a siromahu reknete: "Ti stani - ili sjedni - ondje, podno podnožja moga!", 4niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude? 5Èujte, braæo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obeæao onima koji ga ljube? 6A vi prezreste siromaha! Ne tlaèe li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? 7Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? 8Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro èinite; 9ako li ste pristrani, grijeh èinite i Zakon vas osuðuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon ušèuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko reèe: Ne èini preljuba, reèe i: Ne ubij. Ako dakle i ne èiniš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govorite i tako èinite kao oni koji imaju biti suðeni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne èini milosrða; a milosrðe likuje nad sudom. 14Što koristi, braæo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18Inaèe, mogao bi tko reæi: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja æu tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro èiniš! I ðavli vjeruju, i dršæu." 20Hoæeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je suraðivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uraèuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: èovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slièno, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.

Chapter 3

1 Neka vas, braæo moja, ne bude mnogo uèitelja! Ta znate: bit æemo strože suðeni. 2Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je èovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. 3Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. 4Evo i laða: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoæe. 5Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! 6I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je meðu našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotaè života. 7Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, 8a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. 9Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: 10iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braæo moja, tako dogaðati! 11Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? 12Može li, braæo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. 13Je li tko mudar i razborit meðu vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. 14Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! 15Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. 16Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. 17A mudrost odozgor ponajprije èista je, zatim mirotvorna, milostiva, pouèljiva, puna milosrða i dobrih plodova, postojana, nehinjena. 18Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Chapter 4

1 Odakle ratovi, odakle borbe meðu vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? 2Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postiæi; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. 3Ištete, a ne primate jer rðavo ištete: da u pohotama svojim potratite. 4Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoæe da bude prijatelj svijeta, promeæe se u neprijatelja Božjega. 5Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno èezne za duhom što ga nastani u nama? 6A daje on i veæu milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. 7Podložite se dakle Bogu! Oduprite se ðavlu i pobjeæi æe od vas! 8Približite se Bogu i on æe se približiti vama! Oèistite ruke, grešnici! Oèistite srca, dvoliènjaci! 9Zakukajte, protužite, proplaèite! Smijeh vaš nek se u plaè obrati i radost u žalost! 10Ponizite se pred Gospodinom i on æe vas uzvisiti! 11Ne ogovarajte, braæo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj nego sudac Zakona. 12Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega? 13De sada, vi što govorite: "Danas ili sutra otiæi æemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi", 14a ne znate što æe sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se naèas pojavi i zatim nestane! 15Umjesto da govorite: "Htjedne li Gospodin, živjet æemo i uèiniti ovo ili ono", 16vi se razmeæete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako. 17Znati dakle dobro èiniti, a ne èiniti - grijeh je.

Chapter 5

1 De sada, bogataši, proplaèite i zakukajte zbog nevolja koje æe vas zadesiti! 2Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, 3zlato vam i srebro zarða i rða æe njihova biti svjedoèanstvo protiv vas te æe kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! 4Evo: plaæa kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - vièe i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. 5Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! 6Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! 7Strpite se dakle, braæo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar išèekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. 8Strpite se i vi, oèvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio! 9Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuðeni! Evo: sudac stoji pred vratima! 10Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braæo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje. 11Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu èuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan! 12Prije svega, braæo moja, ne zaklinjite se ni nebom ni zemljom, ni ikojom drugom zakletvom. Vaše "da" neka bude "da", i "ne" - "ne", da ne padnete pod sud. 13Pati li tko meðu vama? Neka moli! Je li tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve! 14Boluje li tko meðu vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažuæi ga uljem u ime Gospodnje 15pa æe molitva vjere spasiti nemoænika; Gospodin æe ga podiæi, i ako je sagriješio, oprostit æe mu se. 16Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova. 17Ilija bijaše èovjek baš kao i mi; usrdno se pomoli da ne bude kiše i kiše nije bilo na zemlji tri godine i šest mjeseci. 18Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu i zemlja iznese urod svoj. 19Braæo moja, odluta li tko od vas od istine pa ga tkogod vrati, 20znajte: tko vrati grešnika s lutalaèkog puta njegova, spasit æe dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.

1 Peter

Chapter 1

1 Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljeništva u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, 2po predznanju Boga Oca, posveæenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! 3Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrðu svojemu uskrsnuæem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, 4za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, 5vas koje snaga Božja po vjeri èuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. 6Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog razlièitih kušnja: 7da prokušanost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i èast o Objavljenju Isusa Krista. 8Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikæete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedoèio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doæi: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anðeli žude nadviti. 13Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. 14Kao poslušna djeca ne suprilièujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. 15Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. 16Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet. 17Ako dakle Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. 18Ta znate da od svog ispraznog naèina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni neèim raspadljivim, srebrom ili zlatom, 19nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. 20On bijaše doduše predviðen prije postanka svijeta, ali se oèitova na kraju vremena radi vas 21koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. 22Pošto ste posluhom istini oèistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste roðeni, ne iz sjemena raspadljiva nego neraspadljiva: rijeèju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet, 25ali Rijeè Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak rijeè jest evanðelje koje vam je naviješteno.

Chapter 2

1 Odložite dakle svaku zloæu i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. 2Kao novoroðenèad žudite za duhovnim, nepatvorenim mlijekom da po njemu uzrastete za spasenje, 3ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin. 4Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u oèima Božjim izabran, dragocjen, 5pa se kao živo kamenje ugraðujte u duhovni Dom za sveto sveæenstvo da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. 6Stoga stoji u Pismu: Evo postavljam na Sionu kamen odabrani, dragocjeni kamen ugaoni: Tko u nj vjeruje, ne, neæe se postidjeti. 7Vama dakle koji vjerujete - èast! A onima koji ne vjeruju - kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni 8i kamen spoticanja, stijena posrtanja; oni se o nj spotièu, neposlušni Rijeèi, za što su i odreðeni. 9A vi ste rod izabrani, kraljevsko sveæenstvo, sveti puk, narod steèeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu; 10vi, nekoæ Ne-narod, a sada Narod Božji; vi Ne-mili, a sada Mili. 11Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše; 12življenje vaše meðu poganima neka bude uzorno da upravo onim za što vas sada potvaraju kao zloèince, pošto promotre vaša dobra djela, proslave Boga u dan pohoda. 13Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, 14bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zloèince, a pohvale one koji dobro èine. 15Doista, ovo je Božja volja: da èineæi dobro ušutkate neznanje bezumnika. 16Kao slobodni ljudi - ali ne kao oni kojima je sloboda tek pokrivalom zloæe, veæ kao Božje sluge - 17sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja èastite! 18Sluge, budite sa svim poštovanjem pokorni gospodarima, ne samo dobrima i blagima nego i naopakima. 19To je uistinu milost ako tko radi savjesti, radi Boga podnosi nevolje trpeæi nepravedno. 20Kakve li slave doista ako za grijehe udarani strpljivo podnosite? No ako dobro èineæi trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. 21Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. 22On koji grijeha ne uèini nit mu usta prijevaru izustiše; 23on koji na uvredu nije uvredom uzvraæao i muèen nije prijetio, prepuštajuæi to Sucu pravednom; 24on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on èijom se modricom izlijeèiste. 25Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i èuvaru duša svojih.

Chapter 3

1 Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Rijeèi, da i bez rijeèi budu pridobiveni življenjem vas žena, 2pošto promotre vaše bogoljubno i èisto življenje. 3Vaš nakit neka ne bude izvanjski - pletenje kose, kiæenje zlatom ili oblaèenje haljina. 4Nego: èovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno. 5Tako su se doista i nekoæ svete žene, zaufane u Boga, resile: pokoravale su se muževima. 6Sara se tako pokori Abrahamu te ga nazva gospodarom. Njezina ste djeca ako èinite dobro ne bojeæi se nikakva zastrašivanja. 7Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte èast kao subaštinicima milosti Života da ne sprijeèite svojih molitava. 8Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjeæanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! 9Ne vraæajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! 10Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od rijeèi prijevarnih; 11zla nek se kloni, a èini dobro, mir neka traži i za njim ide: 12jer oèi Gospodnje gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove, a lice se Gospodnje okreæe protiv zloèinaca. 13Pa tko da vam naudi ako revnujete za dobro? 14Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! 15Naprotiv, Gospodin - Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, 16ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiðeni za što vas potvaraju. 17Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, èineæi dobro, nego èineæi zlo. 18Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. 19U njemu otiðe i propovijedati duhovima u tamnici 20koji bijahu nekoæ nepokorni, kad ih ono Božja strpljivost išèekivaše, u vrijeme Noino, dok se gradila korablja u kojoj nekolicina, to jest osam duša, bi spašena vodom. 21Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne neèistoæe, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas sada spasava po uskrsnuæu Isusa Krista 22koji, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anðeli, vlasti i sile.

Chapter 4

1 Dakle, buduæi da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - 2da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. 3Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeæi u razvratnostima, požudama, pijanèevanjima, pijankama, opijanjima i bezakonièkim idolopoklonstvima. 4Stoga se èude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. 5Polagat æe oni raèun Onomu tko je veæ spreman suditi žive i mrtve. 6Zato je i mrtvima naviješteno evanðelje da osuðeni doduše po ljudsku, u tijelu, žive po Božju - u duhu. 7Približio se svršetak svega! Osvijestite se i otrijeznite za molitvu! 8Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha! 9Gostoljubivo primajte jedni druge bez mrmljanja! 10Jedni druge poslužujte - svatko po primljenom daru - kao dobri upravitelji razlièitih Božjih milosti! 11Govori li tko? Neka govori kao rijeèi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! Amen. 12Ljubljeni! Ne èudite se požaru što bukti meðu vama da vas iskuša, kao da vam se dogaða štogod neobièno! 13Naprotiv, radujte se kao zajednièari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. 14Pogrðuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama poèiva. 15Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zloèinac, ili makar i kao nametljivac; 16ako li kao kršæanin, neka se ne stidi, nego slavi Boga zbog tog imena. 17Ta vrijeme je da zapoène Sud - od doma Božjega. No ako veæ od vas zapoèinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanðelju? 18I ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi? 19Stoga oni koji po volji Božjoj trpe, neka dobrim djelima povjere duše svoje vjernom Stvoritelju.

Chapter 5

1 Starješine dakle meðu vama opominjem, ja sustarješina i svjedok Kristovih patnja, a zato i zajednièar slave koja se ima oèitovati: 2pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; 3i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. 4Pa kad se pojavi Natpastir, primit æete neuveli vijenac slave. 5Tako i vi, mladiæi, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošæu jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. 6Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. 7Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. 8Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, ðavao, kao rièuæi lav obilazi tražeæi koga da proždre. 9Oprite mu se stameni u vjeri znajuæi da takve iste patnje podnose vaša braæa po svijetu. 10A Bog svake milosti, koji vas pozva na vjeènu slavu u Kristu, on æe vas, pošto malo potrpite, usavršiti, uèvrstiti, ojaèati, utvrditi. 11Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen. 12Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedoèim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! 13Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj. 14Pozdravite jedni druge cjelovom ljubavi! Mir svima vama koji ste u Kristu!

2 Peter

Chapter 1

1 Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošæu Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 2Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! 3Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošæu, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4Time smo obdareni dragocjenim, najveæim obeæanjima da po njima postanete zajednièari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. 5Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošæu spoznaje, 6spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošæu postojanost, postojanošæu pobožnost, 7pobožnošæu bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, neæete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je oèišæen od svojih prijašnjih grijeha. 10Zato, braæo, to revnije uznastojte uèvrstiti svoj poziv i izabranje: to èineæi - ne, neæete posrnuti nikada! 11Tako æe vam se bogato osigurati ulazak u vjeèno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. 12Zato æu vas uvijek na to podsjeæati premda to znate i utvrðeni ste u primljenoj istini. 13Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, 14svjestan da æu brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist oèitova. 15A pobrinut æu se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjeæate. 16Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeæi izmudrene prièe, nego kao oèevici njegova velièanstva. 17Od Oca je doista primio èast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 18Taj glas, koji s neba dopiraše, èusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. 19Tako nam je potvrðena proroèka rijeè te dobro èinite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 20Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumaèiti samovoljno 21jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.

Chapter 2

1 Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što æe i meðu vama biti lažnih uèitelja, onih koji æe prokrijumèariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navuæi na se brzu propast. 2I mnogi æe se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih æe se kuditi put istine. 3U svojoj æe vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda veæ odavna nije dokona i propast im ne drijema. 4Doista, ako Bog anðela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mraènom bezdanu da budu èuvani za sud; 5ako staroga svijeta ne poštedje, nego saèuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sruèivši potop na svijet bezbožni; 6ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer buduæim bezbožnicima postavi; 7ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - 8pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonièka djela onih meðu kojima je boravio - 9umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji saèuvati, 10ponajpaèe one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Velièanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrðujuæi Slave, 11dok anðeli, iako jakošæu i snagom od njih veæi, ne izrièu protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. 12Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi roðene za lov i istrebljenje, pogrðuju što ne poznaju. Istim æe istrebljenjem i oni biti istrebljeni; 13zadesit æe ih nepravda, plaæa nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslaðuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. 14Oèi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! 15Zabludiše, napustivši ravan put, te poðoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaæu nepravednosti, 16ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinèe ljudskim glasom prozbori i sprijeèi prorokovo bezumlje. 17Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se èuva mrkla tmina. 18Naklapajuæi naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. 19Obeæavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. 20Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleæu i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. 21Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leða svetoj zapovijedi koja im je predana. 22Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraæa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."

Chapter 3

1 Ljubljeni, pišem evo veæ drugu poslanicu. U objema opomenom budim vaš zdrav razbor 2da se sjetite rijeèi što ih prorekoše sveti proroci i zapovijedi apostola vaših, zapovijedi Gospodinove i Spasiteljeve. 3Znajte ponajprije ovo: u posljednje æe se dane pojaviti podrugljivi izrugivaèi; povoditi æe se za svojim požudama 4i pitati: "Što je s obeæanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od poèetka stvorenja." 5Ta oni naumice zaboravljaju da nebesa bijahu odavna i da zemlja na Božju rijeè posta iz vode i po vodi. 6Na isti naèin ondašnji svijet propade vodom potopljen. 7A sadašnja nebesa i zemlja istom su rijeèju pohranjena za oganj i èuvaju se za Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. 8Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuæu godina, a tisuæu godina kao jedan dan. 9Ne kasni Gospodin ispuniti obeæanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neæe da tko propadne, nego hoæe da svi prispiju k obraæenju. 10Kao tat æe doæi Dan Gospodnji u koji æe nebesa trijeskom uminuti, poèela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti. 11Kad se sve tako ima raspasti, kako li treba da se svi vi istièete u svetu življenju i pobožnosti 12išèekujuæi i pospješujuæi dolazak Dana Božjega u koji æe se nebesa, zapaljena, raspasti i poèela, užarena, rastaliti. 13Ta po obeæanju njegovu išèekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva. 14Zato, ljubljeni, dok to išèekujete, uznastojte da mu budete neokaljani i besprijekorni, u miru. 15A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. 16Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupuæeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma - sebi na propast. 17Vi dakle, ljubljeni pošto ste upozoreni, èuvajte se da ne biste, zavedeni bludnjom razularenika, otpali od svoje postojanosti. 18A rastite u milosti i spoznanju Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista! Njemu slava i sada i do u dan vjeènosti! Amen!

1 John

Chapter 1

1 Što bijaše od poèetka, što smo èuli, što smo vidjeli oèima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Rijeèi, Životu - 2da, Život se oèitova, i vidjeli smo i svjedoèimo, i navješæujemo vam Život vjeèni, koji bijaše kod Oca i oèitova se nama - 3što smo vidjeli i èuli, navješæujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom. 4I to vam pišemo da radost naša bude potpuna. 5A ovo je navještaj koji smo èuli od njega i navješæujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! 6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne èinimo istine. 7Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, èisti nas od svakoga grijeha. 8Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. 9Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit æe nam grijehe i oèistiti nas od svake nepravde. 10Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i rijeèi njegove nema u nama.

Chapter 2

1 Djeèice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. 2On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. 3I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove èuvamo. 4Tko veli: "Poznajem ga", a zapovijedi njegovih ne èuva, lažac je, u njemu nema istine. 5A tko èuva rijeè njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 6Tko veli da u njemu ostaje, valja mu iæi putom kojim je on hodio. 7Ljubljeni, pišem vam ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, koju ste imali od poèetka. Ta stara zapovijed jest rijeè koju ste èuli. 8A opet, novu vam zapovijed pišem - obistinjuje se u njemu i vama - jer tama prolazi, svjetlost istinita veæ svijetli. 9Tko veli da je u svjetlosti, a mrzi brata svojega, u tami je sve do sada. 10Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje i sablazni u njemu nema. 11A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oèi. 12Pišem vama, djeèice, jer su vam grijesi oprošteni po njegovu imenu. 13Pišem vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poèetka. Pišem vama, mladiæi, jer ste pobijedili Zloga. 14Napisah vama, djeco, jer upoznaste Oca. Napisah vama, oci, jer upoznaste onoga koji je od poèetka. Napisah vama, mladiæi, jer ste jaki i rijeè Božja u vama ostaje i pobijedili ste Zloga. 15Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Oèeve. 16Jer što je god svjetovno - požuda tijela, i požuda oèiju, i oholost života - nije od Oca, nego od svijeta. 17Svijet prolazi i požuda njegova, a tko èini volju Božju, ostaje dovijeka. 18Djeco, posljednji je èas! I, kako ste èuli, dolazi Antikrist. I sad su se veæ mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji èas. 19Od nas iziðoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se oèituje da nisu od nas. 20A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate. 21Ne pisah vam zato što ne biste znali istine, nego jer je znate i jer znate da nikakva laž nije od istine. 22Tko je lažac, ako ne onaj koji tvrdi da Isus nije Krist? Antikrist je onaj 23tko nijeèe Oca i Sina. Svaki koji nijeèe Sina, nema ni Oca, a tko priznaje Sina, ima i Oca. 24A vi - što èuste od poèetka, u vama nek ostane. Ako u vama ostane što èuste od poèetka, i vi æete ostati u Sinu i Ocu. 25A ovo je obeæanje koje nam on obeæa: život vjeèni. 26Ovo vam napisah o onima koji vas zavode. 27A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko pouèava. Nego njegovo vas Pomazanje uèi o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono nauèilo, ostanite u Njemu. 28I sada, djeèice, ostanite u njemu da budemo puni pouzdanja kad se pojavi te se ne postidimo pred njim o njegovu dolasku. 29Ako znate da je on Pravednik, znate i da je svaki koji èini pravdu od njega roðen.

Chapter 3

1 Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne oèitova što æemo biti. Znamo: kad se oèituje, bit æemo njemu slièni, jer vidjet æemo ga kao što jest. 3I tko god ima tu nadu u njemu, èisti se kao što je on èist. 4Tko god èini grijeh, èini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje. 5I znate: on se pojavi da odnese grijehe i grijeha nema u njemu. 6Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. 7Djeèice, nitko neka vas ne zavede! Tko èini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. 8Tko èini grijeh, od ðavla je jer ðavao griješi od poèetka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela ðavolska. 9Tko god je roðen od Boga, ne èini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je roðen od Boga. 10Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca ðavolska: tko god ne èini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga. 11Jer ovo je navještaj koji èuste od poèetka: da ljubimo jedni druge. 12Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna. 13Ne èudite se, braæo ako vas svijet mrzi. 14Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braæu; tko ne ljubi, ostaje u smrti. 15Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vjeènoga života. 16Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braæu. 17Tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svoga u potrebi pa zatvori pred njim srce - kako ljubav Božja ostaje u njemu? 18Djeèice, ne ljubimo rijeèju i jezikom, veæ djelom i istinom. 19Po tom æemo znati da smo od istine. I umirit æemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u èem osuðuje. Jer Bog je veæi od našega srca i znade sve. 21Ljubljeni, ako nas srce ne osuðuje, možemo zaufano k Bogu. 22I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove èuvamo i èinimo što je njemu drago. 23I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. 24I tko èuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

Chapter 4

1 Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. 2Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. 3A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste èuli da dolazi i sad je veæ na svijetu. 4Vi ste, djeèice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moæniji Onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu. 5Oni su od svijeta, zato iz svijeta govore i svijet ih sluša. 6Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i duha zablude. 7Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je roðen i poznaje Boga. 8Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. 9U ovom se oèitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinoroðenoga posla u svijet da živimo po njemu. 10U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. 11Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. 12Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. 13Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. 14I mi smo vidjeli i svjedoèimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. 15Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. 16I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu. 17U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. 18Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. 19Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi. 20Rekne li tko: "Ljubim Boga", a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. 21I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

Chapter 5

1 Tko god vjeruje: "Isus je Krist", od Boga je roðen. I tko god ljubi roditelja, ljubi i roðenoga. 2Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo. 3Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove èuvati. A zapovijedi njegove nisu teške. 4Jer sve što je od Boga roðeno, pobjeðuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. 5Ta tko to pobjeðuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji? 6On, Isus Krist, doðe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoèi jer Duh je istina. 7Jer troje je što svjedoèi: 8Duh, voda i krv; i to je troje jedno. 9Ako primamo svjedoèanstvo ljudi, svjedoèanstvo je Božje veæe. Jer ovo je svjedoèanstvo Božje, kojim je svjedoèio za Sina svoga: 10Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedoèanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, uèinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedoèanstvo kojim je svjedoèio Bog za Sina svoga. 11I ovo je svjedoèanstvo: Bog nam je dao život vjeèni; i taj je život u Sinu njegovu. 12Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. 13To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vjeèni. 14I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako što ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. 15I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da veæ imamo što smo od njega iskali. 16Vidi li tko brata svojega gdje èini grijeh koji nije na smrt, neka ište i dat æe mu život - onima koji èine grijeh što nije na smrt. Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli. 17Svaka je nepravda grijeh. A postoji grijeh koji nije na smrt. 18Znamo: tko god je roðen od Boga, ne griješi; nego Roðeni od Boga èuva ga i Zli ga se ne dotièe. 19Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim. 20Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vjeèni. 21Djeèice, klonite se idola!

2 John

Chapter 1

1 Starješina izabranoj Gospoði i djeci njezinoj koju ja ljubim u Istini - a ne samo ja nego i svi koji upoznaše Istinu - 2radi Istine koja ostaje u nama i bit æe s nama dovijeka. 3Bila s nama milost, milosrðe i mir od Boga Oca i od Sina Oèeva Isusa Krista u istini i ljubavi! 4Obradovah se veoma što sam meðu tvojom djecom našao takve koji hode u istini, kao što primismo zapovijed od Oca. 5I sada te molim, Gospoðo, ne kao da ti novu zapovijed pišem, nego onu koju smo imali od poèetka: da ljubimo jedni druge. 6A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što èuste od poèetka, da u njoj živite. 7Jer iziðoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist. 8Èuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaæu. 9Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina. 10Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuæu i ne pozdravljajte ga. 11Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. 12Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh na papiru i crnilom, nego se nadam da æu doæi k vama i iz usta u usta govoriti da radost vaša bude potpuna. 13Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre.

3 John

Chapter 1

1 Starješina ljubljenom Gaju koga ljubim u Istini. 2Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši. 3Veoma se obradovah kada doðoše braæa i posvjedoèiše za tvoju istinu: kako ti živiš po Istini. 4Èuti da moja djeca po Istini žive! - nema mi veæe radosti od toga. 5Ljubljeni, pravi si vjernik u svemu što èiniš za braæu, i to za došljake. 6Oni posvjedoèiše tvoju ljubav pred Crkvom i dobro æeš uèiniti ako ih ispratiš Boga dostojno. 7Jer poradi Imena iziðoše i ne primaju ništa od pogana. 8Mi smo dakle dužni takve primati da budemo suradnici Istine. 9Pisao sam nešto Crkvi: ali Diotref, koji hoæe da bude prvi meðu njima, ne prima nas. 10Zato ako doðem, spoèitnut æu mu djela koja èini naklapajuæi zlobne rijeèi o nama. Ni to mu nije dosta, nego ne prima braæe, a onima koji bi to htjeli, brani i izgoni ih iz Crkve. 11Ljubljeni! Ne nasljeduj zlo, nego dobro. Tko dobro èini, od Boga je; tko zlo èini, nije vidio Boga. 12Za Demetrija svjedoèe svi, i sama Istina, a i mi svjedoèimo. A znaš da je naše svjedoèanstvo istinito. 13Mnogo bih ti imao pisati, ali neæu da ti pišem crnilom i perom. 14Nadam se da æu te uskoro vidjeti pa æemo iz usta u usta govoriti. 15Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje poimence.

Jude

Chapter 1

1 Juda, sluga Isusa Krista, brat Jakovljev: ljubljenima u Bogu, Ocu, èuvanima za Isusa Krista - pozvanima. 2Obilovali milošæu, mirom i ljubavlju! 3Ljubljeni! Dok sam u svojoj brižljivosti kanio pisati vam o našem zajednièkom spasenju, osjetio sam potrebu da vas pismom potaknem da vojujete za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima. 4Jer ušuljali se neki, odavna veæ zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeæu u razuzdanost i nijeèu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista. 5Želim vas podsjetiti, premda jednom zauvijek sve znate, kako je Gospodin izbavio narod iz Egipta, a zatim uništio nevjerne. 6I anðele, koji nisu èuvali svojeg dostojanstva nego su ostavili svoje prebivalište, saèuvao je za sud velikoga Dana, okovane u mraku vjeènim okovima; 7kao Sodoma i Gomora i okolni gradovi, koji su se poput njih podali bludu i otišli za drugom pÓuti, stoje za primjer, ispaštajuæi kaznu u vjeènom ognju. 8Uza sve to i ovi sanjari jednako skvrne tijelo, zabacuju Velièanstvo, pogrðuju Slave. 9Kad se Mihael arkanðeo s ðavlom prepirao za tijelo Mojsijevo, nije se usudio izreæi pogrdan sud protiv njega, nego reèe: "Sprijeèio te Gospodin!" 10A ovi pogrðuju ono što ne poznaju; a što po naravi kao nerazumne životinje poznaju, u tom trunu. 11Jao njima! Putom Kajinovim poðoše, i zabludi se Bileamovoj za plaæu podaše, i propadoše od pobune Korahove. 12Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteæi i napasajuæi se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, 13bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka. 14O njima prorokova sedmi od Adama, Henok: "Gle, doðe Gospodin sa Desttisuæama svojim 15suditi svima i pokarati sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožno sagriješiše i za sve drzovite rijeèi koje grešni bezbožnici izrekoše protiv njega." 16To su rogoborni nezadovoljnici koji hode putom svojih požuda, usta im zbore naduto, ulaguju se u lice radi dobitka. 17A vi, ljubljeni, sjetite se rijeèi što ih prorekoše apostoli Gospodina našega Isusa Krista. 18Oni vam govorahu: "U posljednje æe vrijeme biti podrugljivaca koji æe se povoditi za bezbožnim požudama svojim." 19To su sijaèi razdora, sjetilnici koji nemaju Duha. 20A vi, ljubljeni, naziðujte se na presvetoj vjeri svojoj moleæi se u Duhu Svetom, 21ušèuvajte se u ljubavi Božjoj, išèekujuæi milosrðe Gospodina našega Isusa Krista za vjeèni život. 22I jedne, svadljivce, karajte, 23druge spasavajte otimajuæi ih ognju, treæima se pak smilujte sa strahom, mrzeæi i haljinu puti okaljanu. 24Onomu koji vas može oèuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - 25jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, velièanstvo, vlast i moæ i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen.

Revelation

Chapter 1

1 Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo. I on to oznaèi poslavši svog anðela sluzi svomu Ivanu 2koji posvjedoèi za rijeè Božju i za svjedoèanstvo Isusa Krista - za sve što vidje. 3Blago onomu koji èita i onima što slušaju rijeèi ovog proroštva te èuvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu! 4Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvoroðenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha 6te nas uèini kraljevstvom, sveæenicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen! 7Gle, dolazi s oblacima i gledat æe ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat æe nad njim sva plemena zemaljska. Da! Amen. 8Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar. 9Ja, Ivan, brat vaš i suzajednièar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi rijeèi Božje i svjedoèanstva Isusova. 10Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i zaèuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. 11Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju, Laodiceju." 12Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijeænjaka, 13a posred svijeænjaka netko kao Sin Èovjeèji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; 14glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oèi mu kao plamen ognjeni; 15noge mu nalik mjedi uglaðenoj, kao u peæi užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; 16u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi maè dvosjeèan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi. 17Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreæi: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, 18i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam kljuèe Smrti, i Podzemlja. 19Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije. 20Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijeænjaka: sedam zvijezda anðeli su sedam crkava, sedam svijeænjaka sedam je crkava."

Chapter 2

1 Anðelu Crkve u Efezu napiši: "Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici, Onaj koji stupa posred sedam zlatnih svijeænjaka: 2Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. 3Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. 4Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. 5Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i èini prva djela. Inaèe dolazim k tebi i - uklonit æu tvoj svijeænjak s mjesta njegova ako se ne obratiš. 6Ali ovo imaš: mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim." 7"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku æu dati jesti od stabla života koje je u raju Božjem." 8I anðelu Crkve u Smirni napiši: "Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje: 9Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina. 10Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, æe neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit æete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat æu ti vijenac života." 11"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku neæe nauditi druga smrt." 12I anðelu Crkve u Pergamu napiši: "Ovo govori Onaj u koga je maè dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš - ondje gdje je Sotonino prijestolje - a èvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas - gdje Sotona prebiva. 14Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouèi Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. 15Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski. 16Obrati se dakle! Inaèe dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima maèem usta svojih." 17"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku æu dati mane sakrivene i bijel æu mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima." 18I anðelu Crkve u Tijatiri napiši: "Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su oèi kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed uglaðenu: 19Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja posljednja djela obilatija od prvašnjih. 20Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi proroèicom, da uèi i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. 21Dadoh joj vremena za obraæenje, ali ona neæe da se obrati od bludnosti svoje. 22Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od njezinih djela; 23i djecu æu joj smræu pobiti. I znat æe sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje bubrege i srca - i dat æu vam svakomu po djelima. 24Vama pak velim - vama drugim u Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam na vas drugoga bremena 25nego - što imate, èvrsto držite dok ne doðem." 26"Pobjedniku, onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat æu vlast nad narodima 27i vladat æe njima palicom gvozdenom, kao posuðe glineno satirati ih - 28kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat æu mu zvijezdu Danicu. 29Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"

Chapter 3

1 I anðelu Crkve u Sardu napiši: "Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. 2Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne naðoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. 3Spomeni se dakle: kako si primio Rijeè i poslušao, tako je i èuvaj - i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doæi æu kao tat, a neæeš znati u koji æu èas doæi na te. 4Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni æe hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni." 5"Tako æe pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neæu izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat æu ime njegovo pred Ocem svojim i anðelima njegovim." 6"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" 7I anðelu Crkve u Filadelfiji napiši: "Ovo govori Sveti, Istiniti, Onaj koji ima kljuè Davidov i kad otvori, nitko neæe zatvoriti; kad zatvori, nitko neæe otvoriti: 8Znam tvoja djela. Evo, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko zatvoriti ne može. Doista, malena je tvoja snaga, a oèuvao si moju rijeè i nisi zatajio mog imena. 9Evo, dovest æu neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit æu ih da doðu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim. 10Buduæi da si oèuvao moju rijeè o postojanosti, i ja æu oèuvati tebe od èasa kušnje koji ima doæi na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari. 11Dolazim ubrzo. Èvrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca." 12"Pobjednika æu postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neæe iziæi i napisat æu na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siðe s neba od Boga mojega, i ime moje novo." 13"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" 14I anðelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Poèetak Božjeg stvorenja: 15Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruæ. O da si studen ili vruæ! 16Ali jer si mlak, ni vruæ ni studen, povratit æu te iz usta. 17Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oèi pomažeš i vidiš. 19Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, uniæi æu k njemu i veèerati s njim i on sa mnom." 21"Pobjednika æu posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo." 22"Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"

Chapter 4

1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono zaèuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reèe: "Uziði ovamo i pokazat æu ti što se ima dogoditi nakon ovoga!" 2I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede. 3Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slièna smaragdu. 4Uokolo prijestolja dvadeset i èetiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i èetiri starješine, obuèene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. 5Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, 6a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, èetiri biæa, sprijeda i straga puna oèiju: 7prvo biæe slièno lavu, drugo biæe slièno juncu, treæe biæe s licem kao èovjeèjim, èetvrto biæe slièno leteæem orlu. 8Ta su èetiri biæa - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna oèiju. Bez predaha dan i noæ govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" 9I kad god biæa dadu slavu i èast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, 10dvadeset i èetiri starješine padnu nièice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreæi: 11"Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i èast i moæ! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

Chapter 5

1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju - knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapeèaæena sa sedam peèata! 2I vidjeh snažna anðela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpeèatiti peèate njezine?" 3I nitko - ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom - nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4Briznem u plaè jer se nitko ne naðe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5A jedan od starješina reèe: "Ne plaèi! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on æe otvoriti knjigu i sedam peèata njezinih. 6I vidjeh: posred prijestolja i èetiriju biæa i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam oèiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8A kad on uze knjigu, èetiri biæa i dvadeset i èetiri starješine padoše nièice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetaèkih. 9Pjevaju oni pjesmu novu: "Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti peèate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda; 10uèinio si ih Bogu našemu kraljevstvom i sveæenicima i kraljevat æe na zemlji." 11I vidjeh, i zaèuh glas anðela mnogih uokolo prijestolja, i biæa i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuæe tisuæa. 12Klicahu iza glasa: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti moæ, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i èast, i slavu, i blagoslov!" 13I zaèujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: "Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i èast, i slava i vlast u vijeke vjekova!" 14I èetiri biæa ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu nièice i poklone se.

Chapter 6

1 I vidjeh: kad Jaganjac otvori prvi od sedam peèata, zaèujem gdje prvo od èetiri biæa govori glasom kao gromovnim: "Doði!" 2Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik poðe da pobijedi. 3Kad Jaganjac otvori drugi peèat, zaèujem drugo biæe gdje govori: "Doði!" 4I iziðe drugi konj, riðan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi meðu sobom pokolju. I dan mu je maè velik. 5Kad Jaganjac otvori treæi peèat, zaèujem treæe biæe gdje govori: "Doði!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada zaèujem kao neki glas isred èetiriju biæa gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere jeèma za denar! A ulju i vinu ne udi!" 7Kad Jaganjac otvori èetvrti peèat, zaèujem glas èetvrtoga biæa gdje govori: "Doði!" 8Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad èetvrtinom zemlje: ubijati maèem i glaðu i smræu i zvijerima zemaljskim. 9Kad Jaganjac otvori peti peèat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog rijeèi Božje i zbog svjedoèanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar neæeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" 11I svakome je od njih dana bijela haljina i reèeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braæe njihove koja imaju biti pobijena kao i oni. 12I vidjeh: kad Jaganjac otvori šesti peèat, potres velik nasta. I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv. 13I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar. 14Nebo išèeznu kao savijena knjiga, a sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta. 15Kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i moguænici, rob i slobodnjak - svi se sakriše u spilje i peæine gorske 16govoreæi gorama i peæinama: "Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga koji sjedi na prijestolju i od srdžbe Jaganjèeve. 17Jer doðe Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko æe opstati!"

Chapter 7

1 Nakon toga vidjeh: èetiri anðela stoje na èetiri kraja zemlje zadržavajuæi èetiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drveæem. 2I vidjeh drugoga jednog anðela gdje uzlazi od istoka sunèeva s peèatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj èetvorici anðela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: 3"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveæu dok ne opeèatimo sluge Boga našega na èelima!" 4I zaèujem broj opeèaæenih - sto èetrdeset i èetiri tisuæe opeèaæenih iz svih plemena sinova Izraelovih: 5iz plemena Judina dvanaest tisuæa opeèaæenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuæa, iz plemena Gadova dvanaest tisuæa, 6iz plemena Ašerova dvanaest tisuæa, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuæa, iz plemena Manašeova dvanaest tisuæa, 7iz plemena Šimunova dvanaest tisuæa, iz plemena Levijeva dvanaest tisuæa, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuæa, 8iz plemena Zebulunova dvanaest tisuæa, iz plemena Josipova dvanaest tisuæa, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuæa opeèaæenih. 9Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. 10Vièu iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" 11I svi anðeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i èetiriju biæa, padoše pred prijestoljem nièice, na svoja lica, 12i pokloniše se Bogu govoreæi: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i èast, i moæ i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." 13I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle doðoše?" 14Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on æe mi: "Oni doðoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjèevoj. 15Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noæ u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet æe Šator svoj nad njima. 16Neæe više gladovati ni žeðati, neæe ih više paliti sunce nit ikakva žega 17jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit æe pastir njihov i vodit æe ih na izvore voda života. I otrt æe Bog svaku suzu s oèiju njihovih."

Chapter 8

1 Kad Jaganjac otvori sedmi peèat, nasta muk na nebu oko pola sata. 2I vidjeh: sedmorici anðela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja. 3I drugi jedan anðeo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem. 4I vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke anðelove pred lice Božje. 5Anðeo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. 6A sedam anðela sa sedam trubalja pripremiše se da zatrube. 7Prvi zatrubi. I nastadoše tuèa i oganj, pomiješani s krvlju, i budu baèeni na zemlju. I treæina zemlje izgorje, i treæina stabala izgorje, i sva zelena trava izgorje. 8Drugi anðeo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, baèeno bi u more. I treæina se mora pretvori u krv 9te izginu treæina stvorenja što u moru žive i treæina laða propade. 10Treæi anðeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na treæinu rijeka i na izvore voda. 11Zvijezdi je ime Pelin. I treæina se voda pretvori u pelin te mnoštvo ljudi poginu od zagorèenih voda. 12Èetvrti anðeo zatrubi. I bi udarena treæina sunca i treæina mjeseca i treæina zvijezda te pomrèaše za treæinu. I dan izgubi treæinu svoga sjaja, a tako i noæ. 13I vidjeh i zaèuh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao pozemljarima od novih glasova trubalja preostale trojice anðela koji æe sad-na zatrubiti!"

Chapter 9

1 Peti anðeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj kljuèi zjala Bezdanova. 2Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz peæi goleme te pomrèa sunce i zrak od dima iz zjala. 3Iz dima pak iziðoše na zemlju skakavci i dana im je moæ kakvu imaju štipavci zemaljski. 4I zapovjeðeno im je da ne ude travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju peèata Božjega na èelu. 5I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih muèe pet mjeseci, a muka njihova da bude kao muka od uboda štipavaca. 6U one æe dane ljudi iskati smrt, ali je neæe naæi; poželjet æe umrijeti, ali smrt æe bježati od njih. 7Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni vijenci, lica im kao u ljudi, 8kose kao u žena, a zubi kao u lavova. 9Imahu oklope kao od željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure. 10Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im moæ da ude ljudima pet mjeseci. 11Nad njima je kralj, anðeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grèki Apolion - Upropastitelj. 12Prvi Jao proðe. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao. 13Šesti anðeo zatrubi. I zaèujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom. 14Govoraše šestom anðelu koji je držao trublju: "Odriješi ona èetiri anðela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu." 15I odriješena bijahu èetiri anðela, spremna za taj èas i dan i mjesec i godinu, da pobiju treæinu ljudi. 16A broj èeta konjanièkih, kako sam èuo, bijaše dvije mirijade mirijada. 17Ovako u viðenju vidjeh konje i njihove jahaèe: imahu oklope ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i sumpor. 18Od ovih triju zala poginu treæina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu konjima iz usta. 19Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u zmija, s glavama kojima ude. 20Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se više ne klanjaju zlodusima i kumirima - ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni kamenima ni drvenima koji niti vide niti èuju nit hodaju - 21i ne obratiše se od svojih ubojstava ni od svojih èaranja ni od svoga bluda niti od svojih kraða.

Chapter 10

1 I vidjeh drugoga jednog, snažnog anðela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; 2u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakoraèi desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav rièe. 3I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. 4A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali zaèujem glas s neba: "Zapeèati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!" 5I onaj anðeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu 6i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neæe više biti vremena! 7Nego - u dane kad se oglasi sedmi anðeo, èim zatrubi, dovršit æe se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima." 8I glas što ga zaèuh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anðela što stoji na moru i na zemlji!" 9Pristupim k anðelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on æe mi: "Uzmi je i progutaj! Zagorèit æe ti utrobu, ali æe ti u ustima biti slatka kao med." 10Uzeh knjižicu iz ruke anðelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorèi mi utrobu. 11I reèeno mi je: "Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"

Chapter 11

1 I dana mi je trska slièna palici i reèeno mi je: "Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu! 2Vanjsko dvorište hrama mimoiði, ne mjeri ga jer je dano poganima: gazit æe svetim gradom èetrdeset i dva mjeseca. 3I ja æu poslati dva svoja svjedoka da, obuèeni u kostrijet, prorokuju tisuæu dvjesta i šezdeset dana. 4Oni su dvije masline i dva svijeænjaka što stoje pred Gospodarom zemlje. 5Ako im tko hoæe nauditi, oganj suèe iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako treba da pogine. 6Oni imaju vlast zakljuèati nebo da ne pada kiša dok prorokuju; imaju vlast pretvoriti vode u krv i udariti zemlju kojim god zlom kad god htjednu. 7A kada dovrše svoje svjedoèanstvo, Zvijer koja izlazi iz Bezdana zaratit æe s njima, pobijediti ih i ubiti. 8I njihova æe trupla ležati na trgu grada velikoga koji se duhovno zove Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet. 9Ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda gledat æe njihova trupla tri i pol dana i neæe dopustiti da im se trupla u grob polože. 10Pozemljari æe se radovati i veseliti zbog njihove nesreæe i darivati jedan drugoga jer su ta dva proroka zadavala muku pozemljarima. 11Ali nakon tri i pol dana duh životni od Boga uðe u njih i stadoše na noge te strah velik obuze one koji ih promatrahu. 12I zaèuše glas s neba silan: "Uziðite ovamo!" I uziðoše na oblaku u nebo na oèigled svojih neprijatelja. 13U taj èas nasta velik potres: pade desetina grada, a u potresu poginu sedam tisuæa ljudi. Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga. 14Drugi Jao proðe. Evo, treæi Jao dolazi ubrzo! 15I sedmi anðeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat æe u vijeke vjekova!" 16Tada dvadeset i èetiri starješine, što pred Bogom sjedoše na prijestolja, 17padoše nièice i pokloniše se Bogu govoreæi. "Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, koji jesi i koji bijaše, zato što uze u ruke moæ svoju veliku i zakralji se! 18Gnjevili se narodi, ali doðe srdžba tvoja i èas da se sudi mrtvima i naplata dade slugama tvojim prorocima i svetima i svima koji se boje imena tvojega, malima i velikima; i da se unište oni koji kvare zemlju." 19I otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovèeg saveza njegova u hramu njegovu te udare munje i glasovi i gromovi i potres i tuèa velika.

Chapter 12

1 I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. 2Trudna vièe u poroðajnim bolima i mukama raðanja. 3I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, 4a rep mu povlaèi treæinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, èim rodi, proždre Dijete. 5I ona porodi sina, muškiæa, koji æe vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. 6A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuæu dvjesta i šezdeset dana. 7I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anðeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uðe u rat i anðeli njegovi, 8ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. 9Zbaèen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Ðavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Baèen je na zemlju, a s njime su baèeni i anðeli njegovi. 10I zaèujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbaèen je tužitelj braæe naše koji ih je dan i noæ optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjèevom i rijeèju svojega svjedoèanstva: nisu ljubili života svoga - sve do smrti. 12Zato veselite se, nebesa i svi nebesnici! A jao vama, zemljo i more, jer Ðavao siðe k vama, gnjevan veoma, znajuæi da ima malo vremena!" 13Kad Zmaj vidje da je zbaèen na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muškiæa. 14No Ženi bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena. 15I Zmija iz usta pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese. 16Ali zemlja priteèe u pomoæ Ženi: otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta. 17I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što èuvaju Božje zapovijedi i drže svjedoèanstvo Isusovo. 18I stade na morski žal.

Chapter 13

1 I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 2Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj kao medvjeðe, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 3Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalijeèila. Sva se zemlja, zaèuðena, zanijela za Zvijeri 4i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Pokloniše se i Zvijeri govoreæi: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" 5I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to èini èetrdeset i dva mjeseca. 6I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike. 7I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 9Tko ima uho, nek posluša! 10Je li tko za progonstvo, u progonstvo æe iæi! Je li tko za maè, da bude pogubljen, maèem æe biti pogubljen! U tom je postojanost i vjera svetih. 11I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. 12Vrši svu vlast one prve Zvijeri, u njenoj nazoènosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. 13Èini znamenja velika: i oganj spušta s neba na zemlju naoèigled ljudi. 14Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano èiniti u nazoènosti Zvijeri: svjetuje pozemljarima da naèine kip Zvijeri koja bijaše udarena maèem, ali preživje. 15I dano joj je udahnuti život kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. 16Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na èelo, 17i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog èovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.

Chapter 14

1 I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto èetrdeset i èetiri tisuæe - na èelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova! 2I zaèujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji zaèuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama. 3Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred èetiri biæa i pred starješinama. Nitko ne mogaše nauèiti te pjesme doli one sto èetrdeset i èetiri tisuæe - otkupljeni sa zemlje. 4Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god poðe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; 5na ustima se njihovim laž ne naðe, neporoèni su. 6I vidjeh: drugi jedan anðeo leti posred neba s evanðeljem vjeènim da ga proglasi svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku. 7Vièe iza glasa: "Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doðe èas suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda!" 8Za njim eto drugog anðela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode!" 9Za njima eto i treæeg anðela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi žig na èelo ili ruku, 10pit æe vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, natoèeno veæ u èaši srdžbe njegove! I bit æe udaren na muke u ognju i sumporu svetim anðelima naoèigled i naoèigled Jaganjcu. 11Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova. Ni danju ni noæu nemaju poèinka oni koji se klanjaju Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim." 12U tom je postojanost svetih - onih što èuvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu. 13I zaèujem glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka otpoèinu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!" 14I vidjeh: gle, bijel oblak, a na oblak sjede Netko kao Sin Èovjeèji; na glavi mu zlatan vijenac, u ruci oštar srp. 15I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama vièuæi iza glasa onomu što sjedi na oblaku: "Mahni srpom i žanji jer doðe èas žetvi, zrela je žetva zemaljska!" 16I onaj što sjedi na oblaku baci srp na zemlju i zemlja bi požnjevena. 17I drugi jedan anðeo iziðe iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. 18I od žrtvenika iziðe drugi anðeo - onaj koji ima vlast nad ognjem - pa povika iza glasa onomu, s oštrim srpom: "Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer sazri grožðe!" 19I anðeo baci srp na zemlju i obra vinograd zemaljski, a obrano baci u veliku kacu gnjeva Božjega. 20Gazila se kaca izvan grada te poteèe krv iz kace konjima do uzda, tisuæu i šest stotina stadija uokolo.

Chapter 15

1 I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i èudesno: sedam anðela sa sedam zala posljednjih - s njima se navršuje gnjev Božji. 2I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci. 3Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjèevu: "Velika su i èudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! 4Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I zato svi æe narodi doæi i klanjati se pred tobom jer se oèitovahu pravedna djela tvoja!" 5Nakon toga vidjeh: otvori se hram Šatora svjedoèanstva na nebu! 6Iziðe sedam anðela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom. 7Jedno od èetiri biæa dade sedmorici anðela sedam zlatnih èaša, punih gnjeva Boga koji živi u vijeke vjekova. 8I hram se napuni dimom od Slave Božje i od njegove snage te nitko ne mogaše uæi u hram dok se ne navrši sedam zala sedmorice anðela.

Chapter 16

1 I zaèujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici anðela: "Hajdete, izlijte sedam èaša gnjeva Božjega na zemlju!" 2Ode prvi i izli svoju èašu na zemlju. I pojavi se èir, koban i bolan, na ljudima što nose žig Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu. 3Drugi izli svoju èašu na more. I ono posta krv kao krv mrtvaèeva te izginu sve živo u moru. 4Treæi izli svoju èašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv. 5I zaèujem anðela voda gdje govori: "Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše, Sveti, što si tako dosudio! 6Oni su prolili krv svetih i proroka i stoga ih krvlju napajaš! Zavrijedili su!" 7I zaèujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni sudovi tvoji!" 8Èetvrti izli svoju èašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem. 9I silna je žega palila ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu. 10Peti izli svoju èašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli jezike od muke 11i hulili Boga nebeskoga zbog muka i èireva, ali se ne obratiše od djela svojih. 12Šesti izli svoju èašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te naèini prolaz kraljima s istoka sunèeva. 13I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha neèista, kao žabe. 14To su dusi zloduha što èine znamenja, a poðoše sabrati kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara. 15Evo dolazim kao tat! Blažen onaj koji bdije i èuva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota! 16I skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon. 17I sedmi izli svoju èašu na zrak. Uto iz hrama, s prijestolja, iziðe jak glas i viknu: "Svršeno je!" 18I udariše munje i glasovi i gromovi i nasta potres velik, kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. 19I prasnu natroje grad veliki i gradovi naroda padoše. Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz èaše vina gnjevne srdžbe Božje. 20I pobjegoše svi otoci, išèezoše gore, 21a iz neba se spusti na ljude tuèa velika, poput talenta. Ljudi su hulili Boga zbog zla tuèe jer zlo njezino bijaše silno veliko.

Chapter 17

1 I doðe jedan od sedam anðela što nose sedam èaša i prozbori mi: "Doði pokazat æu ti sud nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, 2s kojom su bludnièili kraljevi zemlje i pozemljari se opiše vinom bluda njezina." 3I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. 4Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna èaša puna gnusobe i neèisti bluda njezina. 5Na èelo joj napisano ime - tajna: "Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih." 6I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih. Kad je vidjeh, èudom se silnim zaèudih. 7Nato æe mi anðeo: "Što se èudiš? Ja æu ti kazati tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova." 8"Zvijer koju vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit æe se pozemljari - oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše i više nije, a opet je tu. 9Tu se hoæe mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima žena sjedi. A i sedam kraljeva: 10pet ih veæ pade, jedan jest, a jedan još ne doðe: kada doðe, ostati mu je zamalo. 11I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i ide u propast. 12Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali æe - samo za jedan sat - primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri. 13Jedne su misli: svu svoju silu i vlast predati Zvijeri. 14Ratovat æe protiv Jaganjca, ali æe ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva." 15I reèe mi anðeo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i narodi i jezici. 16I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni æe zamrziti Bludnicu, opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti. 17Jer Bog im u srce stavi izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune rijeèi Božje. 18Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim."

Chapter 18

1 Nakon toga vidjeh: jedan drugi anðeo silazi s neba s moæi velikom! Sva se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. 2On povika iza glasa: "Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - i postade prebivalištem zloduha, nastambom svih duhova neèistih, nastambom svih ptica neèistih mrskih 3jer se gnjevnim vinom bluda njezina opiše narodi; s njom su bludnièili svi kraljevi zemaljski, a trgovci se zemaljski obogatiše od silna raskošja njezina." 4Zaèujem i drugi glas s neba: "Iziðite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajednièari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu se Bog zloèina njezinih. 6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U èašu u koju je ona natakala natoèite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: 'Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neæu obudovjeti, jad me nikada zadesiti neæe!' 8Stoga u isti æe je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te æe sva u ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin!" 9I plakat æe i naricati za njom kraljevi zemlje što su s njome bludnièili i raskošno živjeli kad gledali budu dim požara njezina. 10Prestrašeni mukama njezinim, izadaleka æe stajati i naricati: "Jao, jao, grade veliki, Babilone, grade silni! Kako li te u tren oka stiže osuda!" 11I trgovci zemaljski plaèu nad njom i tuguju jer im trga nitko više ne kupuje: 12ni zlata, ni srebra, ni dragoga kamenja, ni biserja, ni tanana lana, ni grimiza, ni svile, ni skrleta: nit ikakva mirisava drveta, nit ikakva predmeta od slonove kosti, nit ikakva predmeta od skupocjena drveta, nit od mjedi, nit od željeza, nit od mramora; 13ni cimeta, ni balzama, ni miomirisa, ni pomasti, ni tamjana, ni vina, ni ulja, ni bijeloga brašna, ni pšenice; ni goveda, ni ovaca, ni konja, ni koèija, ni roblja nit ikoje žive duše. 14"Voæe za kojim ti duša žudjela pobježe od tebe, sav raskoš i sjaj propade ti - ne, nema ga više!" 15Trgovci što svim tim trgovahu, što ih ona obogati, izdaleka æe stajati, prestrašeni mukama njezinim, plakat æe i tugovati: 16"Jao, jao, grade veliki, odjeveni nekoæ u lan tanan i grimiz i skrlet, nakiæeni zlatom i dragim kamenjem i biserjem! 17U tren oka opustje toliko bogatstvo!" I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje 18i, gledajuæi dim njezina požara, zapomažu: "Koji li je grad slièan gradu ovom velikom?" 19I posuše glavu pepelom te plaèuæi i tugujuæi viknuše: "Jao, jao, grada li velikoga! Dragocjenostima se njegovim obogatiše svi posjednici morskih brodova, a evo - u tren oka opustje!" 20Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi! 21I jedan snažan anðeo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more govoreæi: "Tako æe silovito biti strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neæe!" 22"Glas citraša i pjevaèa i sviraèa i trubljaèa u tebi se više neæe èuti! Obrtnik vješt kojem god umijeæu u tebi se više neæe naæi! Klopot žrvnja u tebi se više neæe èuti! 23Svjetlost svjetiljke u tebi više neæe sjati! Glas zaruènika i zaruènice u tebi se više neæe èuti! Jer trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje i èaranja tvoja zavedoše sve narode; 24i u tebi se našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih na zemlji."

Chapter 19

1 Nakon toga zaèujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu: "Aleluja! Spasenje i slava i moæ Bogu našemu! 2Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi jer osudi veliku Bludnicu, što pokvari zemlju bludom svojim, i osveti na njoj krv slugu svojih!" 3I ponove: "Aleluja! Dim njezin suklja u vijeke vjekova!" 4Nato starješine, njih dvadesetèetvorica, i ona èetiri biæa padoše nièice i p okloniše se Bogu, koji sjedi na prijestolju, govoreæi: "Amen! Aleluja!" 5I s prijestolja iziðe glas: "Hvalite Boga našega, sve sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki!" 6I zaèuh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar! 7Radujmo se i klièimo i slavu mu dajmo jer doðe svadba Jaganjèeva, opremila se Zaruènica njegova! 8Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i èist!" A lan - pravedna su djela svetih. 9I reèe mi: "Piši! Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjèevu!" I reèe mi: "Ove su rijeèi istinite, Božje." 10Padoh mu pred noge da mu se poklonim. A on æe mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braæa tvoja koja imaju svjedoèanstvo Isusovo. Bogu se pokloni!" Jer svjedoèanstvo Isusovo duh je proroèki. 11I vidjeh: nebo otvoreno - i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; 12oèi mu plamen ognjeni, na glavi mu mnoge krune; nosi napisano ime kojeg nitko ne zna doli on sam; 13ogrnut je ogrtaèem krvlju natopljenim; ime mu: Rijeè Božja. 14Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i èist. 15Iz usta mu izlazi oštar maè kojim æe posjeæi narode. Vladat æe njima palicom gvozdenom. On gazi u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara. 16Na ogrtaè, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara." 17I vidjeh jednog anðela: stajaše na suncu vièuæi iza glasa svim pticama što nebom lete: "Ovamo! Skupite se na veliku gozbu Božju 18da se najedete mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa moguænika, i mesa konja i konjanika njihovih, i mesa svih moguæih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!" 19I vidjeh: Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. 20I Zvijer bi uhvaæena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazoènosti èinio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Živi su oboje baèeni u ognjeno jezero što gori sumporom. 21A drugi su posjeèeni maèem što iziðe iz usta Onoga koji sjedi na konju i sve se ptice nasitiše mesa njihova.

Chapter 20

1 I vidjeh anðela: siðe s neba s kljuèima Bezdana i s velikim okovima u ruci. 2Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Ðavla, Sotonu, i okova ga za tisuæu godina. 3Baci ga u Bezdan koji nad njim zatvori i zapeèati da više ne zavodi narode dok se ne navrši tisuæu godina. Nakon toga ima biti odriješen za malo vremena. 4I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedoèanstva Isusova i zbog Rijeèi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na èela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuæu godina. 5Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuæu godina. To je ono prvo uskrsnuæe. 6Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuæa! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni æe biti sveæenici Božji i Kristovi i s njime æe kraljevati tisuæu godina. 7A kad se navrši tisuæu godina, Sotona æe iz svoga zatvora biti pušten: 8iziæi æe zavesti narode sa èetiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit æe ih kao pijeska morskoga. 9Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siðe s neba te ih proguta. 10A njihov zavodnik, Ðavao, baèen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje æe se muèiti danju i noæu u vijeke vjekova. 11I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne naðe. 12I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suðeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. 13More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suðen po djelima svojim. 14A Smrt i Podzemlje bili su baèeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: 15tko se god ne naðe zapisan u knjizi života, bio je baèen u jezero ognjeno.

Chapter 21

1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaruènica nakiæena za svoga muža. 3I zaèujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On æe prebivati s njima: oni æe biti narod njegov, a on æe biti Bog s njima. 4I otrt æe im svaku suzu s oèiju te smrti više neæe biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neæe biti jer - prijašnje uminu." 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reèe: "Evo, sve èinim novo!" I doda: "Napiši: Ove su rijeèi vjerne i istinite." 6I još mi reèe: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Poèetak i Svršetak! Ja æu žednomu dati s izvora vode života zabadava. 7To æe biti baština pobjednikova. I ja æu njemu biti Bog, a on meni sin. 8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vraèarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt." 9I doðe jedan od sedam anðela što imaju sedam èaša punih zala konaènih te progovori sa mnom: "Doði, pokazat æu ti Zaruènicu, Ženu Jaganjèevu!" 10I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga, 11sav u slavi Božjoj, blistav poput dragoga kamena, kamena slièna kristalnom jaspisu; 12okružen zidinama velikim i visokim, sa dvanaest vrata: na vratima dvanaest anðela i napisana imena dvanaest plemena Izraelovih. 13Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata troja. 14Gradske su zidine imale dvanaest temelja, a na njima dvanaest imena dvanaestorice apostola Jaganjèevih. 15Moj subesjednik imaše mjeru, zlatnu trsku, da izmjeri grad, vrata njegova i zidine. 16Grad se stere u èetvorini: dužina mu jednaka širini. On izmjeri trskom grad: dvanaest tisuæa stadija - dužina mu i širina i visina jednaka. 17Izmjeri i njegove zidine: sto èetrdeset i èetiri lakta po èovjekovoj mjeri kojom je mjerio anðeo. 18Zidine su gradske sagraðene od jaspisa, a sam grad od èistoga zlata, slièna èistu staklu. 19Temelji su gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treæi od kalcedona, èetvrti od smaragda, 20peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, dvanaesti od ametista. 21Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - èisto zlato, kao prozirno staklo. 22Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov - i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi æe hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noæi ondje i nema. 26U nj æe se donijeti slava i èast naroda. 27Ali u nj neæe uniæi ništa neèisto i nijedan tko èini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjèevoj knjizi života.

Chapter 22

1 I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjèeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišæe stabla za zdravlje je narodima. 3I neæe više biti nikakva prokletstva. I prijestolje æe Božje i Jaganjèevo biti u gradu i sluge æe mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime æe im njegovo biti na èelima. 5Noæi više biti neæe i neæe trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunèeva: obasjavat æe ih Gospod Bog i oni æe kraljevati u vijeke vjekova. 6I reèe mi: "Ove su rijeèi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anðela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. 7I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji èuva rijeèi proroštva ove knjige!" 8Ja, Ivan, èuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i èuo, padoh pred noge anðelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9A on æe mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braæa tvoja proroci i svi koji èuvaju rijeèi ove knjige. Bogu se pokloni!" 10A zatim æe mi: "Ne zapeèati rijeèi proroštva ove knjige jer - vrijeme je blizu! 11Nepravednik neka samo i dalje èini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posveæuje!" 12"Evo, dolazim ubrzo i plaæa moja sa mnom: naplatit æu svakom po njegovu djelu!" 13"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poèetak i Svršetak! 14Blago onima koji peru svoje haljine: imat æe pravo na stablo života i na vrata æe smjeti u grad! 15Vani pak ostaju psi i vraèari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i èini laž." 16"Ja, Isus, poslah anðela svoga posvjedoèiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." 17I Duh i Zaruènica govore: "Doði!" I tko ovo èuje, neka rekne: "Doði!" Tko je žedan, neka doðe; tko hoæe, neka zahvati vode života zabadava! 18Ja svjedoèim svakomu tko sluša rijeèi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog æe njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi. 19I tko oduzme od rijeèi proroštva u ovoj knjizi, Bog æe mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi. 20Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Doði, Gospodine Isuse! 21Milost Gospodina Isusa sa svima!

Baruch

Chapter 1

1 Ovo su rijeèi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije, 2pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga. 3Baruh proèita rijeèi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred èitavim narodom koji bijaše došao na èitanje knjige; 4pred moguænicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda. 5Èuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom. 6Sabraše i novca, koliko tko mogaše, 7i poslaše ga u Jeruzalem sveæeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim sveæenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu. 8Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posuðe kuæe Gospodnje što bijaše ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posuðe što ga je naèinio Sidkija, sin Jošijin, kralj Judin, 9kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuèarima, moguænicima i svim narodom. 10I napisaše: Evo, šaljemo vam novac da njime kupite žrtve paljenice i tamjan; pripravite žrtve i prinesite ih za grijehe na žrtveniku Gospoda, Boga našega. 11I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba; 12neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oèi naše da bismo živjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo služili te našli milost pred njima. 13Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas. 14Èitajte, dakle, knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kuæi Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja. 15Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim, 16našim kraljevima i knezovima, našim sveæenicima i prorocima i našim ocima, 17jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni 18i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas. 19Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da èujemo njegov glas. 20Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teèe med i mlijeko. I tako je to do danas. 21Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijeèi njegovih preko proroka koje nam je on slao; 22svaki je od nas hodio po nagnuæu svoga opakog srca, služeæi drugim bogovima i èineæi što nije po volji Gospodu, Bogu našem.

Chapter 2

1 Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: 2pod èitavim nebom nije se još dogodilo ništa slièno onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu - 3da se jelo meso sina i kæeri. 4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo meðu svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. 5Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova. 6Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim. 7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. 8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. 9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, 10ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio. 11A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: 12mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meðu narodima kamo si nas raspršio. 14Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, 17otvori oèi i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo duša ojaðena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oèiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! 19O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva; 20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeèima: 21"Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim. 22Ne poslušate li nalog Gospodnji da služite kralju babilonskom, 23uèinit æu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruènika i pjesme zaruènice, i sva æe zemlja postati pustoš bez stanovnika." 24Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da æe kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbaèene iz svog poèivališta. 25I doista, one bjehu izbaèene na žegu dana i studen noæi. I umiralo se u strašnim mukama od kuge, gladi i maèa. 26A od kuæe koja nosi Ime tvoje uèinio si ono što je ona danas, zbog zloæe kuæe Izraelove i kuæe Judine. 27Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, 28kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima: 29"Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo æe se smanjiti meðu narodima kamo æu ih raspršiti; 30a znam, taj narod tvrde šije neæe poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni æe se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat æu im srce i uši da èuju. 32Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga imena; obratit æe se, i smekšat æe im se tvrda šija, 33i odvratit æe se od opakih svojih djela, jer sjetit æe se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu. 34Tada æu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeæao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit æu ih, i oni se više neæe smanjivati. 35I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni æe biti moj narod. I neæu više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."

Chapter 3

1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi vièe duša tjeskobna, duh uznemiren: 2Èuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3Ti vladaš vjeèito, a mi propadamo bez prestanka. 4Gospode svemoguæi, Bože Izraelov, èuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5Ne spominji se opaèina naših otaca, veæ se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoæemo slaviti, Gospode. 7TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloæu naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opaèina naših. 9Èuj, Izraele, životne propise, prisluhni da nauèiš mudrost. 10Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuðini, 11oneèišæujuæ' se mrtvacima, ubrojen meðu one koji su u Podzemlju? 12Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! 13Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14Nauèi stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u èemu je dugovjeènost i život i gdje je svjetlost oèinja i mir. 15Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? 16Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, 17gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? 18I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? 19Išèezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto doðoše drugi. 20Mlaði ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše; 21staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. 22Nije se èulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; 23ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici prièa, ni istraživaèi umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. 24Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? 25Veliko i bezgranièno, visoko - neizmjerno! 26Ondje se rodiše divovi, èuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; 27ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; 28izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. 29Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? 30Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najèistije zlato? 31Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaæa. 32Sveznajuæi - samo je on poznaje, svojim je umom pronièe: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; 33on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, poðe; natrag je zovne, i dršæuæ' ona ga posluša. 34Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. 37On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. 38Potom se ona na zemlji pojavila, meðu ljudima udomila.

Chapter 4

1 Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji æe trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj æe živjeti; tko ga napusti, taj æe umrijeti. 2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: 3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuðemu. 4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji! 5Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! 6Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izruèeni neprijateljima; 7Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujuæi zlodusima, a ne Bogu. 8Zaboravili ste Boga vjeènog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila. 9Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. 10Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruèi Vjeèni sinove i kæeri. 11S radošæu sam ih hranila, s tugom i plaèem gledam gdje odlaze. 12Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona. 13Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti. 14Doðite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vjeèni sinove i kæeri! 15Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuðega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; 16odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kæeri. 17Kako bih vam mogla ja pomoæi? 18Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja. 19Idite, djeco, otiðite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna; 20skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat æu Vjeènoga. 21Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on æe vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja. 22Jer u Vjeènog se uzdam, on æe vas spasiti; od Svetoga oèekujem radost: uskoro na vas æe se smilovati, Vjeèni, Spasitelj vaš. 23S tugom i plaèem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog æe vas meni vratiti s radošæu i klicanjem za sva vremena. 24Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako æe naskoro vidjeti gdje æe vas izbaviti Bog, koji æe doæi u velikoj slavi i sjaju Vjeènoga. 25Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet æeš njegovu propast, na njegovu æeš šiju staviti nogu. 26Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj. 27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on æe vas se spomenuti. 28Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošæu deseterostrukom. 29Jer onaj koji je na vas nesreæu doveo, vašim æe spasenjem vratiti vam vjeènu radost. 30Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit æe te onaj koji ti dade ime. 31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! 32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove! 33Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako æe tugovati nad svojim opustošenjem. 34Neæe se veseliti mnogome puèanstvu, obijest æe mu se preobratit' u tugovanje, 35od Vjeènoga na nj æe doæi oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit æe stan zlodusima. 36Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga. 37Evo, vraæaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i klièu u slavu Božju.

Chapter 5

1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreæe, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, 2ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vjeènoga; 3jer Bog hoæe pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4i zasvagda ti hoæe dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'. 5Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuæ' se što ih se spomenuo Bog. 6Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraæa nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. 7I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vjeène klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael èvrsto kroèi u sjaju slave Božje. 8A šume i sva stabla mirisna èinit æe sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; 9jer Bog æe voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateæ' ga milosrðem svojim i pravednošæu."

Chapter 6

1 Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopæi preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom poèinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest æe vas kao sužnje u Babilon. 1Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi, 2Kada stignete u Babilon, ostat æete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom æu vas odande u miru izvesti. 2Tko æe izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vjeènosti? 3A u Babilonu vidjet æete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leðima i koji neznabošcima strah zadaju. 3Tko æe istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana? 4Èuvajte se! Ne povodite se za tuðim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme 4Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjeèan je. 5kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." 5veæ treba da rijeèju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetivši se ustrajnom èitanju Zakona, Proroka 5# 6Jer s vama je moj anðeo - njemu ste životom svojim odgovorni. 6Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli? 7Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu. 7# 8Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova. 8Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod. 9A dogodi se te sveæenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga èak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude - 9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, 10te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrðe i crvotoèi obraniti ne mogu 10i ostalih predaèkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod pouèno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke prouèili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. 10na svako tijelo prema velièini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube. 11usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je èistiti lica od hramske prašine koja napada na njih. 11Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. 12Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti; 12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. 13drugi u desnici drži maè i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika. 13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti. 14Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! 14Strah Gospodnji poèetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majèinoj. 15Kao što posuda kojom se èovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima. 15Zato, molim, èitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite 15Svila je gnijezdo s temeljem vjeènim meðu ljudima i bit æe vjerna porodu njihovu. 16Oèi su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze. 16Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima. 17I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako sveæenici utvrðuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeæi se da ih razbojnici ne opljaèkaju. 17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom. 18Užižu im svjetiljke u mnogo veæem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. 18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. 19Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaèu - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaèu njih i njihove haljine. 19Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. 20Oni i ne osjeæaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu. 20ako nismo uspjeli naæi primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izrièaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouèi li se sam Zakon, Proroci 20Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život. 21Na njihova tijela i glave dolijeæu šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i maèaka. 21# 22Po tim æete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! 22Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad. 23Ne oèiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neæe osvjetlati. Nisu ni osjeæali dok su ih salijevali. 23Strpljiv èovjek podnosi do u pravi èas, a na kraju uživa radost. 24Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha. 24On krije svoje rijeèi do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru. 25Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe, 25i ostale Knjige, opazit æe se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma pouèno. 25U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost. 26jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podiæi; usprave li ih, oni se sami od sebe neæe pomaæi; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti. 26Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod æe ti je dati. 27Kao mrtvacima darove im prinose. Sveæenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajuæi ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleæi ništa siromasima i nemoænima. Njihovih se žrtava dotièu žene u èišæenju, a i porodilje. 27Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost. 28Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte! 28Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolièna srca. 29TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. 29Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje. 30U njihovim hramovima sveæenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajuæi glave; 30Odluèih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuðini žele baviti naukom 30Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. 31tule i vièu pred svojim bogovima, kao na mrtvaèkim gozbama. 32Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. 33Uèine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga uèiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uèini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. 35Oni ne mogu èovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jaèeg; 35i pripravni su prilagoditi svoje obièaje kako bi živjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. 36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti èovjeka iz nevolje; 37ne mogu se smilovati udovici niti uèiniti dobro siroti. 38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet æe se! 39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 40I sami ih Kaldejci obešèašæuju; jer videæi nijema èovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da èovjek progovori, kao da bi ga bog mogao èuti; 41i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora! 42Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka; 43kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto. 44Sve što se dogaða u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 45Naèiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova. 46Njihovi izraðivaèi ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi? 47Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. 48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; 49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja? 50Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema! 51Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu? 52TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; 53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaèenog; nemoæni su oni poput vrana izmeðu neba i zemlje. 54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje izgorjeti kao grede. 55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. 56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? 57Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi. 58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kuæi koja èuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palaèi bolji je nego lažni bogovi. 59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su. 60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, 61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo. 62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu. 63Zato se ne može misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uèiniti dobra ljudima. 64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! 65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; 66niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec. 67Zvijeri su od njih bolje; pobjeæi one mogu u skrovište i sebi pomoæi. 68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte! 69Kao ptièje strašilo u neèuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. 70Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. 71Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. 72Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!

Sirach

Chapter 2

1 Sine moj, ako želiš služiti Gospodu, pripravi dušu svoju na kušnju. 2Uèvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast doðe. 3Prioni uz Boga i ne odmeæi se, da bi bio slavljen na svoj posljednji dan. 4Primi sve što te stigne i budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede. 5Jer kao što se u vatri kuša zlato, tako i odabranici u peæi poniženja. 6Vjeruj u Gospoda, i on æe ti pomoæi, kroèi pravom stazom i uzdaj se u njega. 7Vi što se bojite Gospoda, oèekujte njegovu milost i ne skreæite s pravoga puta, da ne propadnete. 8Vi što se bojite Gospoda, uzdajte se u nj i plaæa vam neæe propasti. 9Vi što se bojite Gospoda, nadajte se dobru, vjeènoj radosti i milosti. 10Pogledajte prošla pokoljenja i vidite: je li se ikad postidio tko se uzdao u Gospoda? Je li ikad ostavljen tko ga se ustrajno bojao? Je li ikad prezren koji ga je u pomoæ zvao? 11TÓa Gospod je suæutan i milostiv, on oprašta grijehe i izbavlja u danima nevolje. 12Jao strašljivim srcima i lijenim rukama i grešniku koji hodi dvjema stazama. 13Jao mlaku srcu koje ne vjeruje, jer takvo neæe naæi zaštite. 14Jao vama koji ste izgubili izdržljivost: što æete raditi kad vas Gospod pohodi? 15Koji se boje Gospoda slušaju njegove rijeèi, i koji ga ljube drže se putova njegovih. 16Koji se boje Gospoda èine što je njemu po volji, i koji ga ljube uživaju u njegovu Zakonu. 17Koji se boje Gospoda pripravljaju se srcem svojim i pred njim se ponizuju. 18Predajmo se u ruke Gospodnje, a ne u ruke ljudske: jer kakvo je u Gospoda velièanstvo, takva je i njegova milost.

Chapter 3

1 Djeco, slušajte mene, oca svoga, i radite tako da se spasite. 2Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i uèvršæuje pravo majke nad sinovima njezinim. 3Tko štuje oca okajava grijehe svoje, 4i tko èasti majku svoju sabire blago. 5Tko štuje oca radovat æe se sa svoje djece i bit æe uslišen u dan molitve svoje. 6Tko èasti oca svojeg, dugo živi; tko èini radost majci svojoj sluša Gospoda. 7On služi roditeljima svojim kao svojim gospodarima. 8Sine moj, rijeèju i djelom štuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov. 9Jer blagoslov oèev uèvršæuje kuæu djeci, a majèina kletva temelje im ruši. 10Ne traži èasti u sramoti oca svojeg, jer ti oèeva sramota nije na èast. 11Jer èovjeku dolazi èast od poèasti oca njegova, a prezrena majka sramota je djeci. 12Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. 13Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. 14Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, veæ se uraèunava u oprost grijeha. 15U danima tvoje nevolje Gospod æe te se sjetiti: kao što se led topi na suncu, tako æe se iskopnjeti tvoji grijesi. 16Od hulitelja nije bolji tko prezire oca, i Gospod proklinje onoga tko vrijeða majku. 17Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit æeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli. 18Što si veæi to se veæma ponizi da naðeš milost u Gospoda. 19Jer veliko je milosrðe Božje i poniznima otkriva tajnu svoju. 20Iako je velika moæ Gospoda, on prima poèast poniznih. 21Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga. 22Trsi se duhom svojim oko onoga što ti je dano i ne bavi se pojavama otajstvenim. 23Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage, jer i ono èemu su te uèili veæ je pregolemo za um ljudski. 24Mnoge veæ zavede njihova umišljenost, i opaka uobraženost iskrivi im misli. 25# 26Tvrdokorno srce u zlu završava, i tko pogibelj ljubi, u njoj i propada. 27Tvrdokorno srce otešèalo je od nevolja, i grešnik gomila grijeh na grijeh. 28Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opaèina u njem ukorijenila. 29Srce razborita èovjeka razmišlja o izrekama, i pažljivo uho san je mudracu. 30Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrðe èisti od grijeha. 31Tko dobroèinstva uzvraæa misli na buduænost, i u èasu svojeg pada naæi æe potporu.

Chapter 4

1 Sine moj, ne uskraæuj milodara siromahu i ne daj da dugo išèekuju oèi ubogoga. 2Ne žalosti dušu gladnu i ne draži èovjeka u oskudici njegovoj. 3Ne razdražuj srca ogorèena i ne pusti uboga da èeka na dan tvoj. 4Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvraæaj lice svoje od siromaha. 5Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune. 6Jer prokune li te tko u tjeskobi duše svoje, Tvorac æe njegov uslišiti mu vapaj. 7Nastoj omiljeti društvu i prigni glavu pred vladarem. 8Saslušaj siromaha i uljudno mu odzdravi; 9izbavi potlaèena od njegova tlaèitelja i ne budi podao u svojoj presudi. 10Budi kao otac sirotama i kao muž budi na pomoæ udovicama. I bit æeš kao sin Svevišnjemu, koji æe te ljubiti više nego tvoja majka. 11Mudrost odgaja sinove svoje i brine se za one koji je traže. 12Tko ljubi nju, ljubi život, i koji je rano traže ispunit æe se sreæom. 13Tko je posjeduje baštinit æe èast, i kamo god krene, Gospod ga blagoslivlja. 14Služe Svetomu koji njoj služe, i Gospod ljubi one koji ljube nju. 15Tko nju posluša sudi pravedno, i tko se nje drži on je na pouzdanu. 16Ako se u nju ufa, onda je i baštini, i ona ostaje u posjedu njegovih potomaka. 17Jer iako u poèetku vodi putem krivudavim, nagoni ga na tjeskobu i drhtavicu, muèi ga stegom svojom dok se ne mogne u nj pouzdati, iskušava ga zapovijedima svojim, 18a na kraju æe ga privesti pravom putu i otkriti mu svoje tajne. 19Ako odluta, ona ga ostavlja i predaje njegovoj propasti. 20Sine moj, pazi na prilike i èuvaj se zla, i ne stidi se samoga sebe. 21Jer ima stid što vodi grijehu, kao i stid koji je èast i milost. 22Ne budi pristran protiv sebe samoga i ne stidi se na svoju propast. 23Ne susteži svoje rijeèi u pravo vrijeme i ne skrivaj svoje mudrosti. 24Jer se u govoru oèituje mudrost i po rijeèima otkriva naobrazba. 25Ne protivi se istini, radije se crveni zbog svojeg neznanja. 26Ne stidi se priznati svoje grijehe i ne opiri se struji rijeke. 27Ne ponizuj se pred budalom i ne budi pristran pred moguænicima. 28Do smrti se bori za istinu, i Gospod æe se boriti za te. 29Ne budi silovit na jeziku a lijen i mlitav na djelu. 30Ne budi kao lav u svojoj kuæi, a strašljivac prema svojim slugama. 31Nek' ti ne bude ruka ispružena za primanje, a stisnuta u vrijeme vraæanja.

Chapter 5

1 Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo i ne reci: "Ja imam dosta." 2Ne idi za svojom željom i svojom snagom, slijedeæi strasti svoga srca. 3Ne reci: "Tko mi što može?" jer æe te Gospod kazniti. 4Ne reci: "Griješio sam, pa što!" jer Gospod umije èekati. 5Ne uzdaj se toliko u oproštenje da gomilaš grijeh na grijeh. 6Ne reci: "Veliko je milosrðe njegovo, oprostit æe mi moje mnoge grijehe!" jer je s njime milosrðe i gnjev te na grešnike pada srdžba njegova. 7Ne oklijevaj vratiti se njemu, i ne odgaðaj iz dana u dan; jer æe iznenada njegov gnjev planuti, i u èas osvetni ti æeš propasti. 8Ne uzdaj se u blago krivo steèeno, ono ti ništa neæe koristiti u dan nesreæe. 9Ne povijaj se sa svakim vjetrom i ne idi po svakoj stazi (tako èini grešnik licemjerni). 10Budi postojan u nazorima svojim i neka je jedna tvoja rijeè. 11Budi brz i pripravan saslušati, a spor odgovarati. 12Ako znaš, odgovori svojem bližnjemu; ako ne znaš, stavi ruku na usta. 13I slava i sramota dolaze od rijeèi, i jezik je èovjekov propast njegova. 14Ne budi klevetnik i jezikom svojim ne postavljaj zamke, jer kao što lupeža èeka sramota, tako podlaca oèekuje teška osuda. 15Ne budi opak ni u malu ni u veliku i ne budi neprijatelj umjesto prijatelj.

Chapter 6

1 Jer zao glas donosi zazor i sramotu, kako to biva grešniku licemjernom. 2Ne predaj se u ruke svojoj strasti, da ti ona dušu ne rastrga kao razbješnjeli bik; 3da ti ne obrsti lišæe i da ti ne propadnu plodovi i ne ostaneš poput sasušena drveta. 4Jer strastvena duša propast je onome èija je i èini od njega ruglo pred njegovim neprijateljima. 5Umilna rijeè umnožava prijatelje, i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore. 6Neka su ti mnogi poznanici, ali pouzdanik samo jedan od tisuæu. 7Ako želiš imati prijatelja, steci ga kušanjem i nemoj se prebrzo u nj pouzdati. 8Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje. 9A neki æe se prijatelj prometnuti u neprijatelja i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo. 10Gdjekoji je opet prijatelj za stolom, ali ga nema u èasu nevolje. 11Dok si sretan, on æe ti biti kao ti sam sebi: s ukuæanima tvojim povjerljiv æe biti; 12a stigne li te zlo, okrenut æe se protiv tebe i bježat æe od tvog pogleda. 13Odvoji se od svojih neprijatelja i èuvaj se svojih prijatelja. 14Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. 15Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost. 16Pravi je prijatelj balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji. 17Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje, jer kakav èovjek, takav mu i prijatelj. 18Sine, uèi od mladosti svoje, prigrli pouku, pa æeš do svojih sjedina nalaziti mudrost. 19Prilazi joj kao oraè i sijaè i oèekuj obilnu ljetinu, jer malo æeš se oko nje truditi i brzo æeš jesti od ploda njezina. 20Veoma je opora nepokornima, i nerazborit ne ustraje u njoj. 21Ona ga tišti kao težak kamen i on ne oklijeva da je odbaci. 22Jer stega je vjerna svojem imenu, ona mnogima nije dostupna. 23Poslušaj, sine, primi moj naputak i ne odbaci savjeta mog. 24Stavi svoje noge u njezine okove i vrat svoj u njezin jaram. 25Podmetni svoja leða pod njezin teret, i neka ti ne smetaju njezine uzde. 26Svom dušom svojom pristupi k njoj i svom snagom svojom slijedi putove njezine. 27Ispituj i istražuj je, i ona æe ti se objaviti; i kad je jednom uhvatiš, ne puštaj je. 28Jer æeš naposljetku u njoj naæi mir, i ona æe ti se pretvoriti u radost. 29Njezini okovi bit æe moæna zaštita i njezin jaram halja èasti. 30Njezin jaram bit æe zlatni ures, njezine uzde grimizne vrpce. 31Nosit æeš je kao sveèanu odoru i vezat æeš je kao krasni vijenac. 32Ako si voljan, sine, možeš postati mudar; i ako se potrudiš, steæi æeš razboritost. 33Ako si pripravan slušati, nauèit æeš; ako poslušaš, bit æeš mudar. 34Nek' ti je mjesto u staraèkom zboru; i vidiš li mudraca, drži se uz njega. 35Rado slušaj svaku rijeè koja dolazi od Boga i neka ti ne promaknu oštroumne izreke. 36Vidiš li razborita èovjeka, rano ga posjeti i neka tvoja stopala istaru njegov prag. 37Razmišljaj o zapovijedima Gospodnjim i neprestano se drži njegovih naredaba, i Gospod æe osnažiti tvoje srce i steæi æeš mudrost koju želiš.

Chapter 7

1 Ne èini zla, pa te zlo neæe stiæi. 2Kloni se nepravde, i ona æe biti daleko od tebe. 3Ne sij, sine moj, u brazde nepravde, da ih ne požanješ sedmerostruko. 4Ne traži od Gospoda najviše mjesto, niti od kralja poèasno sjedalo. 5Ne razmeæi se vrlinom pred Gospodom niti mudrošæu pred kraljem. 6Ne traži da budeš sudac ako nemaš snage iskorijeniti nepravdu, da ne bi popustio pred moguænikom i postavio stupicu pravednosti svojoj. 7Ne griješi prema javnom zboru, da ne izgubiš ugled u zajednici. 8Nemoj dvaput griješiti, jer veæ zbog prvog grijeha neæeš umaæi kazni. 9Ne reci: "Pogledat æe Bog na mnoge moje darove i primit æe Svevišnji Bog kad mu ih prinesem." 10Ne budi malodušan u molitvi svojoj i ne zanemari dati milodar. 11Ne preziri èovjeka turobna srca, jer onaj tko ponizuje može i uzvisiti. 12Ne pleti prijevare bratu svojem, niti prijatelju takvo što èini. 13Kloni se svake laži, jer od nje dobra nikakva. 14Ne govori predugo na zboru staraca i ne ponavljaj rijeèi u molitvi svojoj. 15Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla što ga je Svevišnji dao. 16Ne ubrajaj se meðu grešnike, sjeti se da srdžba ne kasni! 17Ponizi duboko dušu svoju, jer su vatra i crvi kazna bezbožniku. 18Ne mijenjaj prijatelja za novac ni brata za ofirsko zlato. 19Ne odbacuj razumne i dobre žene, jer njezina je ljupkost dragocjenija od zlata. 20Ne zlostavljaj roba koji pošteno radi ni sluge koji ti vjerno služi. 21Ljubi razumna roba kao sebe samog i ne uskrati mu slobode. 22Imaš li živinèe, pazi ga; ako ti je od koristi, saèuvaj ga. 23Imaš li djece, pouèi ih i povij im vrat za mladosti. 24Imaš li kæeri, èuvaj im tijelo i ne pokazuj im odveæ prijazno lice. 25Udaj kæer, i obavio si krupan posao, ali je daj èovjeku razumnu. 26Imaš li ženu po srcu svojem, ne otpuštaj je; ako li je ne voliš, ne uzdaj se u nju. 27Svim srcem poštuj oca svoga i ne zaboravi majèinih bolova. 28Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što uèiniše za te? 29Svom dušom svojom boj se Gospoda i štuj njegove sveæenike. 30Svom snagom svojom ljubi Stvoritelja svoga i ne ostavljaj slugu njegovih. 31Boj se Boga i štuj sveæenika, daj mu dio kako ti je naloženo: prvine, naknadnice i prinos pleæaka, posvetnice i prvence svetinja. 32I siromahu pruži ruku, da bude savršen tvoj blagoslov. 33Budi darežljiv svakomu živom stvoru, pa ni mrtvomu ne uskrati milosti. 34Ne uklanjaj se od onih koji plaèu, veæ s tužnim tuguj. 35Ne zaboravi posjetiti bolesnika, jer æe te za to ljubiti. 36U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa neæeš nikada griješiti.

Chapter 8

1 Ne bori se s velikašem, da mu ne padneš u šake. 2Ne pravdaj se s bogatašem, da se ne pokaže težim od tebe. Jer zlato je veæ mnoge uništilo i zavelo srce kraljevima. 3Ne prepiri se s èovjekom hitra jezika i ne meæi mu drva na vatru. 4Ne šali se s neodgojenim èovjekom, da ti ne bi uvrijedio predaka. 5Ne sramoti èovjeka koji se obratio od grijeha; sjeti se da smo svi krivci. 6Ne prezri starca èovjeka, jer æe i od nas neki ostarjeti. 7Ne likuj nad preminulim; sjeti se da svi umiremo. 8Ne odbacuj razgovora mudrih, nego razmišljaj o njihovim izrekama, jer æeš tako steæi nauk i umijeæe za službu velikašima. 9Ne podcjenjuj govora staraca, jer oni su uèili od svojih roditelja, a od njih æeš se ti nauèiti razboru i u pravo vrijeme odgovarati. 10Ne raspiruj ugljevlja grešnikova, da se ne ožežeš njegovim plamenom. 11Ne dopusti da te rugaè razgnjevi i postavi ti zamku tvojim vlastitim rijeèima. 12Ne uzajmljuj èovjeku moænijem od sebe; ako si uzajmio, kao da si izgubio. 13Ne jamèi preko svojih moguænosti; ako si jamèio, misli kako æeš platiti. 14Ne parbi se sa sucem, jer æe mu dosuditi po volji. 15Ne idi na put s pustolovom, da ti se on ne natovari: jer on æe èiniti po svojoj volji, i njegova æe ludost obojicu upropastiti. 16S èovjekom gnjevnim ne zameæi svaðe i ne putuj s njim po pustinji, jer njemu nije ništa proliti krv, i na mjestu gdje nema pomoæi ubit æe te. 17Luðaka ne pitaj za savjet, jer ne može saèuvati tajne. 18Ne pokazuj tajne pred tuðinom, jer ne znaš što æe se izleæi. 19Ne otkrivaj svoga srca svakom èovjeku i ne oèekuj dobra od svakoga.

Chapter 9

1 Ne budi ljubomoran na svoju ljubljenu ženu i ne uèi je pakosti na svoju štetu. 2Ne prepuštaj se posve ženi, da ona potpuno ne zavlada tobom. 3Ne približuj se bludnici, da ne padneš u zamke njezine. 4Ne druži se s pjevaèicom, da te ne smete umijeæem svojim. 5Ne upiri pogled u djevicu, da ne bi bio kažnjen zajedno s njom. 6Ne daj bludnici svoje duše, da ne izgubiš imetak svoj. 7Ne obziri se po gradskim ulicama i ne skitaj se pustim zakucima. 8Odvrati pogled svoj od ljupke žene i ne gledaj tuðu ljepotu. Mnoge veæ zavede ženina ljepota, koja želju raspaljuje kao vatru. 9Ne sjedaj nikad s udatom ženom i zajedno s njom ne pij vina, da ti srce ne podlegne njezinim dražima i da u strasti svojoj ne srneš u propast. 10Ne odbacuj starog prijatelja, jer mu novi neæe biti jednak. Nov prijatelj, vino novo; kad ostari, piješ ga s užitkom. 11Ne zavidi grešniku na uspjehu, jer ne znaš kakav æe mu kraj biti. 12Ne naslaðuj se onim èime i bezbožnici; sjeti se da im sreæa neæe trajati do Podzemlja. 13Drži se daleko od èovjeka koji je kadar ubiti, i neæe te progoniti strah od smrti. Ako mu se približiš, dobro se pazi da te ne liši života. Znaj da meðu zamkama hodiš i kroèiš po kruništu zidina gradskih. 14Koliko možeš, druži se sa svojim bližnjim i savjetuj se s mudracima. 15Za razgovor traži razborite ljude, i tvoje rijeèi nek' su po Zakonu Svevišnjeg. 16Jedi kruh svoj s pravednicima i u strahu Gospodnjem neka je tvoj ponos. 17Djelo vještih ruku zaslužuje hvalu, a knez naroda mora biti vièan govoru. 18Užas je gradu èovjek jezièav, a brbljavac je omražen.

Chapter 10

1 Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi, i uredna je vlada razborita èovjeka. 2Kakav je vladar, takvi su i èinovnici; i kakav je gradski upravitelj, takvi mu i graðani. 3Neobuzdan kralj upropašæuje svoj narod, a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara. 4Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim: Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog èovjeka. 5Uspjeh je èovjekov u Božjoj ruci, i zakonodavcu Bog daruje èast. 6Ne budi kivan na svoga bližnjeg ni zbog kakve nepravde i ne èini ništa nepravedno. 7Mrska je oholost i Gospodu i èovjeku, a nepravda je odvratna obojici. 8Vlast prelazi od jednog naroda drugomu zbog nepravde, nasilja i novca. 9Što se toliko oholi prah i pepeo - kad veæ za života ima crvljiva crijeva? 10Duga bolest srdi lijeènika; tko je danas kralj, sutra umire. 11Kad èovjek umre, baštini gnjilež, grabežljive zvijeri i crve. 12Oholost poèinje kad èovjek otpadne od Gospoda i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja. 13I jer je poèetak oholosti grijeh, tko se njoj oda, širi gnusobu. Gospod ih zbog toga kažnjava èudesnim kaznama i potpuno uništava. 14Gospod je srušio prijestolja silnika i potlaèene posadio na mjesto njihovo. 15Gospod je iskorijenio oholice i posadio ponizne na mjesto njihovo. 16Gospod je porazio zemlje poganske i razorio ih do samog temelja. 17Neke je od njih odveo i uništio i zbrisao njihov spomen s lica zemlje. 18Oholost nije stvorena za èovjeka, ni srdžba bijesna za rod ženin. 19Koji je rod dostojan èasti? Ljudski rod. Koji je rod dostojan èasti? Onaj koji se boji Gospoda. Koji rod prezir zaslužuje? Ljudski rod. Koji rod prezir zaslužuje? Onaj koji krši Zakon. 20Meðu braæom je glavar dostojan èasti; koji se Gospoda boje, u èasti su pred njim. 21# 22Nek' se bogat, plemenit i siromah ponose strahom Gospodnjim. 23Ne valja prezirati razborita siromaha niti èastiti grešnika. 24Poglavar, vladar i moænik dostojni su èasti, ali nema veæeg od onog koji se boji Gospoda. 25Mudru robu služe slobodnjaci, i razborit se èovjek ne tuži. 26Odviše ne mudruj radeæi svoj posao i ne hvastaj se kad si u stisci. 27Bolji je koji radi i živi u izobilju nego tko se hvasta a nema od èega živjeti. 28Sine, poniznošæu èasti samog sebe i cijeni sebe svojom pravom cijenom. 29Tko æe opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi i èastiti onoga koji samog sebe prezire? 30Siromaha èaste zbog njegova razuma i bogataša zbog njegova bogatstva. 31Koga èaste u siromaštvu njegovu, koliko više u bogatstvu! Koga preziru u bogatstvu, koliko još više u siromaštvu!

Chapter 11

1 Mudrost uzvisuje glavu siromahu i posaðuje ga meðu knezove. 2Ne hvali èovjeka po oblièju njegovu i ne preziri nikoga zbog njegova izgleda. 3Malena je pèela meðu stvorovima krilatim, ali ona daje slast najslaðu. 4Ne uznosi se zbog odjeæe koju nosiš niti se uznosi zbog svojih poèasti; jer èudesna su djela Gospodnja, iako su skrivena ljudima. 5Èesto su kraljevi sjedili na tlima, a neznanac je stekao krunu. 6I èesto su moænici bili jako poniženi i odliènici potpali pod tuðu vlast. 7Ne optužuj prije nego što istražiš, prvo promisli, pa onda ukori. 8Ne odgovaraj prije nego si èuo i ne miješaj se usred govora. 9Ne prepiri se o onome što te se ne tièe i ne miješaj se u svaðu grešnika. 10Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, neæeš proæi bez kazne; ma koliko se žurio, neæeš stiæi, niti æeš trkom uteæi. 11Èovjek se trudi, muèi i hiti, da bi još više zaostao. 12Postoji slab èovjek koji moli pomoæ, bez snage i pun nevolje, ali ga Gospod milostivo gleda i podiže iz njegove bijede. 13Uzdiže glavu njegovu i mnogi mu se dive. 14Dobro i zlo, život i smrt, siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda. 15# 16# 17Dar Gospodnji ostaje u pobožnika, i naklonost æe ih Gospodnja dovijeka pratiti. 18Ima ih koji se obogate pomnjom i škrtošæu, i evo što im je plaæa: 19doðe dan kad kažu: "Naðoh mir, i sad æu uživati svoja dobra", ali ne znaju koliko æe trajati: morat æe dobra svoja ostaviti drugom i umrijeti. 20Ustraj u dužnosti svojoj, i neka ti je mila, i u svojem radu ostari. 21Ne èudi se djelima grešnikovim; uzdaj se u Gospoda i ustraj u svom poslu, jer tako je lako Gospodu iznenada i zaèas obogatiti siromaha. 22Blagoslov je Gospodnji plaæa pobožniku: brzo se rastvara cvijet blagoslova. 23Ne reci: "Što mi još treba? I kakav me probitak èeka?" 24Ne reci: "Imam svega dosta, kakvo me odsad zlo može zadesiti?" 25U vrijeme dobra zlo se zaboravlja, i u vrijeme nesreæe ne pamti se sreæa. 26Jer Gospodu je lako u dan smrtni platiti èovjeku prema èinima njegovim. 27U vrijeme nevolje naslade se zaboravljaju, u posljednjem èasu otkrivaju se djela èovjekova. 28Prije smrti ne zovi nikoga sretnim, jer se tek na svom koncu spoznaje èovjek. 29Ne uvodi svakoga èovjeka u kuæu svoju, jer mnogovrsne su u spletkara zamke. 30Srce je oholièino jarebica-mamljivica u krletki, i kao uhoda vreba on tvoju propast. 31Klevetnik izvræe dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost. 32Od jedne iskre nastaje ognjište puno žara, a grešnik vreba da prolije krv. 33Èuvaj se opakoga, jer on zlo snuje, da ti ne nanese vjeènu sramotu. 34Uvedi tuðinca u kuæu, i on æe donijeti nevolju i otuðiti te od tvojih.

Chapter 12

1 Kad èiniš dobro, pazi komu èiniš, i tvoja dobroèinstva neæe biti uzalud. 2Èini dobro pobožnu, i on æe ti uzvratiti, a ako ne on, onda Svevišnji. 3Nikakvo dobro ne dolazi èovjeku u zlu ustrajnu, i koji odbija da dijeli milodare. 4Podaj pobožniku i ne pomaži grešniku. 5Uèini dobro poniznu i ne daj ništa bezbožnu. Uskrati mu kruh, ne daj mu ga, da ga to ne uèini jaèim od tebe; jer æe ti platiti dvostrukom opaèinom za sve dobro što si mu uèinio. 6Jer Svevišnji prezire grešnike i osvetit æe se bezbožnicima. 7Daruj dobromu, a uskrati pomoæ grešniku. 8Prijatelj se ne poznaje u sreæi, a neprijatelj se ne može sakriti u nesreæi. 9Kad je èovjek sretan, i neprijatelj mu je prijatelj, a kad je nesretan, i prijatelj ga se kloni. 10Nikad ne vjeruj neprijatelju, jer zloæa je njegova kao kovina što rða. 11Pa i ako ide ponizno i pogureno, jako se pazi i ne vjeruj mu. Budi prema njemu kao onaj koji uglaèava zrcalo, i vidjet æeš da rða njegova nije posve išèezla. 12Ne meæi ga kraj sebe, da te ne istisne i zauzme tvoje mjesto. Ne posaðuj ga zdesna sebi: on æe nastojati da ti preotme sjedište, i na kraju æeš shvatiti moje rijeèi i pokajat' se zbog moje opomene. 13Tko æe žaliti zmijara koga je zmija ujela i one koji se približuju divljim zvijerima? 14Tako i onoga tko se druži s grešnikom i sudionik je u njegovim grijesima. 15Dok ti èvrsto stojiš, on se ne otkriva, ali kad jednom posrneš, on æe navaliti. 16Usnama je svojim sladak neprijatelj, ali u srcu smišlja da te u jamu baci. U oèima neprijatelju mogu biti suze, a kad mu se pruži prilika, ni krv ga neæe zadovoljiti. 17Ako li te gdje stigne zlo, on je tu veæ prije tebe, i kao da pomaže, podmeæe ti nogu. 18On æe mahati glavom i pljeskati rukama, mnogo æe mrmljati i razvlaèiti lice.

Chapter 13

1 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on. 2Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jaèim i bogatijim od sebe. Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim? Kad ga ovaj udari, onaj se razbije. 3Bogataš poèini zlo i još se razmeæe; siromahu se èini zlo, a on još za milost moli. 4Ako si mu na korist, on æe te iskoristiti; a kad iznemogneš, ostavlja te. 5Dok imaš štogod, živjet æe s tobom i oplijeniti te bez ikakve grižnje savjesti. 6Ako mu trebaš, on ti laska; smiješi ti se i daje ti nadu. Govori ti lijepo i pita: "Što ti treba?" I postidjet æe te svojim sveèanim objedima, 7dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije. Kad te poslije vidi, prezire te i maše glavom nad tobom. 8Èuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja. 9Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on æe te još upornije pozivati. 10Ne nameæi se, da ne budeš odbaèen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen. 11Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rjeèitosti, jer te kuša rijeèima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje. 12Nemilosrdan je èovjek preslobodan u rijeèima, taj te neæe poštedjeti ni udaraca ni okova. 13Èuvaj se i budi pozoran, jer hodiš sa svojom propašæu. 14# 15Svako živo biæe ljubi svoju vrstu i svaki èovjek svojega bližnjeg. 16Svaki stvor drži se svoga roda, i èovjek se drži sebi sliènih. 17Zar se družiti mogu vuk i janje? Tako i grešnik s pobožnikom. 18Može li biti mira izmeðu hijene i psa? I mira izmeðu bogataša i siromaha? 19Divlji su magarci plijen lavovima pustinjskim, a siromasi bogatašima. 20Odvratna je poniznost oholici i ogavan je bogatašu siromah. 21Kad bogataš posrne, podupru ga prijatelji, a kad siromah posrne, prijatelji ga odbacuju. 22Kad se bogataš spotakne, mnoge ga ruke doèekuju; ako i gluposti govori, èestitaju mu. Spotakne li se siromah, odmah ga ukore, pa ako govori i razborito, ipak mu nema mjesta. 23Kad govori bogataš, svi šute, i uzdižu zatim njegov govor do oblaka; govori li siromah, tad se pitaju: "Tko je ovaj?" i ako posrne, još ga gurnu. 24Dobro je bogatstvo, ako je bez grijeha, a zlo je siromaštvo, kažu bezbožnici. 25Srce mijenja lik èovjeku, bilo na dobro bilo na zlo. 26Vedro je lice znak vesela srca; a muèan je posao smišljati izreke.

Chapter 14

1 Blago èovjeku koji nije zgriješio rijeèima i koga ne muèi grižnja zbog grijeha. 2Blago èovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. 3Tvrdici ne prilièi bogatstvo, i èemu veliko blago pohlepniku? 4Tko uskraæuje sebi sabire drugomu, i tuðinci æe se naslaðivati dobrima njegovim. 5Tko je tvrd prema sebi, komu æe biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru. 6Nema okrutnijeg od onoga tko muèi samog sebe: to mu je plaæa za vlastitu zloæu. 7Pa ako i èini dobro, èini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloæu. 8Zavidljivac je opak: on odvraæa pogled i prezire tuði život. 9Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu. 10Tvrdièino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom. 11Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve. 12Ne zaboravi da smrt neæe oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja. 13Prije nego umreš, èini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš. 14Ne uskraæuj sebi sadašnje sreæe i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka. 15Neæeš li ostaviti blago svoje drugomu i neæe li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena? 16Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži. 17Sve se živo troši kao i odjeæa, i vjeèna je uredba: valja umrijeti. 18Kao lišæe što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo nièe, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se raðaju. 19I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac. 20Blago èovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito, 21koji u srcu svojem prouèava njezine putove i posveæuje se u njezine tajne. 22On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine; 23on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim; 24postavlja se blizu kuæe njezine i udara klin svoj u njezin zid; 25podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu poèivalištu; 26on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim; 27on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.

Chapter 15

1 Tako èini tko se boji Gospoda; i tko se drži zakona steæi æe mudrost. 2Ona mu dolazi u susret kao majka i doèekuje ga kao nevjesta djevica. 3Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti. 4On se oslanja na nju i ne posræe; uzda se u nju i ne sramoti se. 5Ona ga uzvisuje nad bližnjega njegova i sred zbora usta mu otvara. 6On nalazi veselje i vijenac radosti i baštini ime vjeèno. 7Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je grešnici oèima gledaju. 8Ona je daleko od oholice i lažljivcima ne dolazi na um. 9Ne prilièi hvalospjev ustima grešnikovim jer mu ga Gospod nije dao. 10Iz usta mudraèevih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime upravlja. 11Ne reci: "Od Boga je grijeh moj", jer što on mrzi, nikad ne èini. 12I ne reci: "On me zavede", jer njemu grešnici ne trebaju. 13Gospod mrzi svaku gnusobu, a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji. 14On je sam u poèetku stvorio èovjeka i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj. 15Ako hoæeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moæi da budeš vjeran. 16On je preda te stavio vatru i vodu: za èim hoæeš pruži ruku svoju. 17Pred èovjekom je i život i smrt: što on više voli to æe mu se dati. 18Jer velika je mudrost u Gospoda, on je svemoæan i vidi sve. 19Oèi Gospodnje poèivaju na onima koji ga se boje, Gospod zna svako djelo èovjeèje. 20Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik niti dao dopuštenje za grijeh.

Chapter 16

1 Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima. 2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg. 3Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike. 4Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga. 5Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje. 6U zboru grešnièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev. 7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moæ. 8Nije poštedio sugraðana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove. 9Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih. 10Ni šest stotina tisuæa pješaka, koji propadoše zbog tvrdoæe srca svojeg. 11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moæi oprostiti i srdžbu iskaliti. 12Kao što mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim. 13Bez kazne mu ne može uteæi grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika. 14Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim. 15# 16# 17Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u visini? Meðu tolikim mnoštvom neæe me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?" 18Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi. 19Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda. 20Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove? 21Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela. 22"Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je daleko." 23Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama. 24Slušaj, sine moj, i steæi æeš spoznaju; upravi svoje srce rijeèima mojim. 25Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje. 26Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto. 27Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti. 28Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlaèi i nikad ne krši njegove zapovijedi. 29A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima. 30Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraæa njoj.

Chapter 17

1 Gospod stvori èovjeka od zemlje i opet ga u nju vraæa. 2Dao je ljudima toèan broj dana i odreðeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji. 3Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju. 4Svakom je stvoru udahnuo strah od èovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama. 5# 6Oblikovao im jezik, oèi, uši, i srce im dade da razmišljaju. 7Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo. 8Oèi je svoje stavio u srca njihova da im pokaže velièanstvo djela svojih. 9# 10Oni æe slaviti njegovo sveto ime, prièajuæi o velièanstvu djela njegovih. 11Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života. 12Uèini s njima Savez vjeèni i pouèi ih sudovima svojim. 13Oèi su njihove gledale slavu velièanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas. 14"Èuvajte se svakoga zla", reèe im i odredi im dužnosti prema bližnjemu. 15Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred oèima njegovim. 16# 17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja. 18# 19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oèi njegove svagda paze na putove njihove. 20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi. 21# 22Milostinja èovjekova njemu je kao peèat, i na dobroèinstvo pazi kao na zjenicu oka. 23Jednoga æe se dana diæi i platiti im, svakomu æe plaæa pasti na vlastitu glavu. 24Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu. 25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeðati. 26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan èin. 27Jer tko æe hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti? 28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina. 29O kako je veliko milosrðe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraæaju! 30Ljudi ne mogu sve, jer sin èovjekov nije besmrtan. 31Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloæu. 32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.

Chapter 18

1 Onaj koji živi uvijek stvorio je svemir. 2Jedini je Gospod pravedan! 3# 4Komu on dade moæ da iskaže djela njegova i tko æe iscrpsti èudesa njegova? 5Tko može izmjeriti moæ velièanstva njegova i tko isprièati dokaze milosti njegovih? 6Niti im se može štogod oduzeti niti dodati, niti se mogu iscrpsti èudesa Gospodnja. 7Kad èovjek završi, tek je zapoèeo, i kad prestane, zbunjen je kao i uvijek. 8Što je èovjek? Ili èemu služi? Što je njegovo dobro, a što njegovo zlo? 9Trajnost života njegova? Sto godina vrlo je dugo. 10A prema vjeènosti te su godine kao kap morske vode ili zrno pijeska. 11Zbog toga je Gospod strpljiv s ljudima i obasipa ih svojim milosrðem. 12On vidi i zna kako je bijedan njihov kraj i zato je umnožio praštanje svoje. 13Suæut je èovjekova za bližnjega njegova, a suæut je Gospodnja za sve živo: Gospod ih kori, odgaja i pouèava te vraæa kao pastir stado svoje. 14On je milostiv onima koji se stege drže i koji su revni u naredbama njegovim. 15Sine, dobroèinstva ne popraæuj ukorom niti darove ujedljivim rijeèima. 16Ne ublažava li rosa žegu? Tako je i rijeè dragocjenija od milodara. 17I mislim, nije li rijeè bolja od dara? A oboje se nalazi u èovjeka puna milosti. 18Luðak ne daje ništa i grdi, a zavidnikov dar peèe oèi. 19Promisli prije nego prozboriš, traži lijeka prije bolesti. 20Prosudi samog sebe prije nego sudiš, pa æeš naæi oprosta u èas Božjeg pohoda. 21Ponizi se prije nego se razboliš, i kad si pogriješio, pokaj se. 22Ne oklijevaj ispuniti zavjet na vrijeme i ne èekaj smrt da bi postupio pravedno. 23Pripravi se prije svoga zavjeta i ne budi kao èovjek koji iskušava Gospodina. 24Misli na srdžbu posljednjih dana i na èas osvetni kad Bog odvrati lice svoje. 25Misli na glad u vrijeme obilja i na siromaštvo i oskudnost u dane bogatstva. 26Vrijeme se mijenja od jutra do veèeri i sve brzo prolazi pred Gospodinom. 27Mudrac je oprezan u svemu i u grešnim se danima èuva prijestupa. 28Svaki koji je razuman prepoznaje mudrost i poštovat æe onoga tko je steèe. 29Koji shvaæaju mudre besjede sami postaju mudri i obasipaju kišom prikladnih izreka. 30Ne idi za svojim strastima, kroti svoje požude. 31Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, naèinit æeš od sebe ruglo neprijateljima. 32Ne upuštaj se u raskošan život, ne miješaj se u takvo društvo. 33Nemoj da osiromašiš gosteæi se pozajmljenim novcem kad ništa nemaš u tobolcu svojem.

Chapter 19

1 Radnik pijanica nikad se neæe obogatiti, i tko prezire male stvari, brzo osiromaši. 2Vino i žene izopaèe razborite ljude, i tko se druži s bludnicama izgubi svaki stid. 3Bit æe plijenom lièinkama i crvima i drznik æe izgubiti život svoj. 4Tko se brzo povjerava lakomislen je, a tko griješi sam sebi naudi. 5Tko uživa u zlu bit æe kažnjen. 6A tko mrzi brbljanje uklanja od sebe zloæu. 7Ne raznosi ono što ti je povjereno i nitko ti neæe nauditi. 8Ne povjeravaj ni neprijatelju ni prijatelju; ako ti nije grijeh, ne otkrivaj! 9Jer èuje li tko, èuvat æe se tebe i u svoje vrijeme osjetit æeš njegov prezir. 10Ako si èuo štogod, budi kao grob. Ne boj se! Neæe te raskinuti. 11Kad nešto èuje, luðaka spopadaju trudovi kao porodilju u porodu. 12Kao strijela zabodena u bedro, takva je rijeè u nutrini luðakovoj. 13Ispitaj svoga prijatelja: možda nije ništa uèinio, pa ako je štogod uèinio, da ne uèini više. 14Ispitaj svojega susjeda: možda nije ništa rekao, ili ako je rekao, neæe ponovo reæi. 15Ispitaj svojega prijatelja, jer èesta je kleveta i ne vjeruj svemu što èuješ. 16Èovjeku se štogod omakne, ali bez zle namjere, i tko nije sagriješio jezikom svojim? 17Ispitaj susjeda svojeg prije nego što zaprijetiš i poslušaj zakon Svevišnjeg. 18# 19# 20Sva je mudrost u strahu Gospodnjem, i u svoj je mudrosti poštivanje Zakona. 21# 22Ali mudrost nije u spoznaji zloæe, i razbora nema u savjetu grešnika. 23Postoji umješnost koja je gnusna, i luðak je komu mudrosti nedostaje. 24Bolje je biti razborom siromašan ali bogobojazan nego biti bogat razborom a kršiti Zakon. 25Postoji lukava umješnost u službi nepravde: poslužit æe se i prijevarom u svoju korist. 26Postoji èovjek koji hodi pognut i tužan, ali je iznutra pun podmuklosti. 27Takav obara lice i prièinja se gluh, ali æe te podmuklo napasti. 28Ako i propusti grijeh zbog nemoæi, èim se pruži prilika, uèinit æe zlo. 29Èovjek se poznaje po liku svojem, umnik se prepoznaje po licu. 30Odijelo èovjekovo govori što on èini, a korak njegov otkriva kakav je.

Chapter 20

1 Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko prešuti, i taj je razuman. 2Ali bolje je koriti nego se gnjeviti, 3i tko priznaje uklanja se poniženju. 4Kao uškopljenik koji hoæe razdjevièiti djevicu, takav je onaj tko hoæe pravdu provesti nasiljem. 5Ima tko šuti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja. 6Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti; drugi šuti jer èeka pravi èas. 7Mudar èovjek šuti do zgodnog èasa, a luðak i brbljavac propuštaju zgodu. 8Tko odviše govori postaje odvratan, a tko je odviše slobodan postaje mrzak. 9Netko u nesreæi nalazi sreæu, a gdjekoji dobitak postaje gubitak. 10Ima dar koji ti ništa ne koristi i dar koji se dvostruko isplaæuje. 11Ima slave koja vodi poniženju, a ima ljudi koji iz poniženja podignu glavu. 12Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko. 13Mudrac stekne naklonost svojim rijeèima, dok luðaci prosipaju laske uzalud. 14Bezumnikov dar ništa ti ne koristi, jer njegove oèi traže sedmerostruk uzvrat; 15on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra traži natrag: mrzak je takav èovjek. 16Luðak veli: "Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja dobroèinstva. 17Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh." Koliko puta i koliki izruguju takvoga! 18Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi. 19Èovjek neugodan - neumjesna je prièa razvuèena na ustima neodgojenih. 20Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda èovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme. 21Gdjekoga siromaštvo èuva od grijeha: njegova spokoja ne remeti grižnja savjesti. 22Mnogi sebi uništi život zbog lažna stida i upropasti se zbog luðakova mnijenja. 23Netko zbog stida obeæa štogod prijatelju i uèini ga bez potrebe neprijateljem. 24Gnusna je ljaga na èovjeku laž i uvijek je u ustima ljudi neukih. 25Bolji je i tat nego onaj tko uvijek laže, a oba æe baštiniti propast. 26Laganje je sramotan obièaj, i sramota lažljivèeva ostaje vjeèno s njim. 27Mudar èovjek stjeèe ugled, i umnik je mio velikašima. 28Tko obraðuje zemlju žanje obilnu žetvu, i tko znade ugoditi velikašima prašta mu se nepravda. 29Darovi i pokloni zasljepljuju oèi mudracima i kao brnjica na ustima zaustavljaju ukore. 30Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga? 31Bolji je èovjek koji krije ludost svoju nego èovjek koji krije svoju mudrost.

Chapter 21

1 Sine moj, ako si griješio, nemoj više; a za prijašnje grijehe moli oproštenje. 2Bježi od grijeha kao od zmije, jer ako se primakneš, ujest æe te. Kao u lava zubi su njegovi: ljudima život oduzimaju. 3Svako je bezakonje kao dvosjekli maè koji nanosi rane neizljeèive. 4Okrutnost i nasilje pustoše dvorce, a tako se ruše i kuæe oholica. 5Molitva iz usta siromaha ide pravo u uši Božje i presuda æe brzo stiæi. 6Tko mrzi ukor ide stopama grešnièkim, a tko se boji Gospoda obratit æe se u srcu svojem. 7Jezièavac se poznaje nadaleko, ali uman èovjek predviða njegov pad. 8Tko sebi gradi kuæu tuðim blagom, kao da skuplja kamenje za vlastiti grob. 9Zbor je bezakonièki kao hrpa kuèina: završit æe u ognju plamenom. 10Put je grešnièki dobro poploèen, ali se zavšava u ponoru Podzemlja. 11Tko èuva Zakon, gospodar je svojim strastima, i savršenstvo straha Gospodnjeg mudrost je. 12Ne stjeèe pouku tko nije nadaren, ali gdjekad nadarenost umnaža gorèinu èovjekovu. 13Spoznaja mudraèeva prelijeva se kao poplava, a savjet mu je kao vrelo živo. 14Srce je bezumnikovo kao vrè razbijen koji ne drži nikakve spoznaje. 15Kad uman èovjek èuje mudru rijeè, pohvali je i drugu doda; a èuje li je bezumnik, ruga joj se i baca je iza svojih leða. 16Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu, a milina je slušati razborita èovjeka. 17Rijeè se razumna èovjeka traži u zboru i o rijeèima se njegovim razmišlja u srcu. 18Kao kuæa u ruševinama, takva je mudrost luðaka, i znanje je nerazumnog kao besmislica. 19Stega je bezumniku kao negve na nogama i kao okovi na njegovoj desnici. 20Luðak se smije punim grlom, a uman se èovjek tiho osmjehne. 21Stega je razumnu èovjeku kao ures zlatni i kao narukvica njegovoj desnici. 22Bezumnikova noga žuri se u kuæu, a iskusan èovjek stidljivo prilazi. 23Bezumnik kroz vrata viri u kuæu, a odgojen èovjek èeka vani. 24Znak je lošeg odgoja prisluškivati na vratima, i razborit se èovjek toga srami. 25Usne brbljavaca ponavljaju tuðe rijeèi, a rijeèi mudrih pomno su odmjerene. 26Luðacima je srce u ustima, a mudracima su usta u srcu. 27Kad bezbožnik proklinje neprijatelja, onda proklinje samog sebe. 28Klevetnik kalja samog sebe i mrzak je u susjedstvu.

Chapter 22

1 Lijenèina je slièan uprljanu kamenu: svatko zviždi zbog gnusobe njegove. 2Lijenèina je slièan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku. 3Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kæi, na štetu mu je. 4Razumna kæi blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju. 5Bestidna kæi sramoti i oca i muža, pa je obojica preziru. 6Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti, ali šiba i ukor uvijek su mudrost. 7# 8# 9Tko pouèava luðaka pokušava zalijepiti krhotine i budi spavaèa iz sna dubokog. 10Objašnjavati luðaku isto je kao i bunovnu èovjeku, jer æe na koncu zapitati: "Što je?" 11Za mrtvim plaèi, jer mu se ugasila svjetlost; i za luðakom plaèi, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaèi, jer je poèinuo, a luðakov je život gori od smrti. 12Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luðakom i bezbožnikom sve dane života njihova. 13Ne govori mnogo s bezumnikom i ne druži se s nerazumnikom: èuvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukaljaš dodirom njegovim. Kloni ga se, da naðeš mir i da ti ne dojadi ludost njegova. 14Što je teže od olova? I kako se zove ako ne: luðak? 15Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi èovjeka nerazumna. 16Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrðeno zrelim promišljanjem ne plaši u èasu pogibelji. 17Srce uèvršæeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglaèanu zidu. 18Kao što kamenèiæi na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luðaèkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu. 19Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeæaje. 20Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo. 21Ako trgneš i maè na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti. 22I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguæa je pomirba. Samo u sluèaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj. 23Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreæi dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu. 24Prije vatre diže se iz peæi vatra i dim, tako i prije krvoproliæa izbija svaða. 25Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem. 26Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji èuje èuvat æe se od njega. 27Oj, tko æe postaviti stražu ustima mojim i na usne moje peèat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?

Chapter 23

1 Gospodine, Oèe i vladaru života moga, ne prepusti me æudi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih. 2Tko æe biti biè mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim, 3da ne uzobiluju pogreške moje i ne namnože se moji grijesi; da ne padnem naoèigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom? 4Gospode, Oèe i Bože života moga, ne daj mi oèi ohole, 5odvrati požudu od mene, 6ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama. 7Èujte, djeco, pouku za usta: tko se nje drži neæe zalutati. 8Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotièe i svadljivac i oholica. 9Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga. 10Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje neæe izmaæi grijehu. 11Èovjek koji mnogo priseže pun je zloæe i biè ne odstupa od kuæe njegove. Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko. Ako se prisegne krivo, neæe mu se oprostiti i kuæa æe mu biti puna nevolje. 12Postoji govor koji zaslužuje smrt, i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobožnih, da se ne valjaju u grijesima. 13Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi rijeè grijeha. 14Kad si meðu velikašima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne zaboraviš pred njima, i da se ne ponašaš kao luðak i ne zažališ što si se rodio i ne prokuneš i dan svojeg roðenja. 15Tko se naviknuo na sramotne rijeèi neæe se popraviti svega vijeka svoga. 16Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe, a treæa navlaèi na se srdžbu: 17žarka strast što kao oganj žeže ne stišava se dok se ne ugasi; èovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti. 18Èovjek koji èini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, èemu se bojati? Grijeha se mojih neæe sjetiti Svevišnji!" - 19takav se boji samo ljudskih oèiju, a ne shvaæa kako su oèi Gospodnje deset tisuæa puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke. 20Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada kada je sve dovršeno. 21Takva æe èovjeka na ulicama grada stiæi kazna, uhvatit æe ga gdje i ne sluti. 22Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu i raða mu baštinika s tuðincem. 23Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevišnjega, i drugo: ogriješila se o muža svog, i treæe: preljubom se ukaljala i zaèela djecu s tuðim mužem. 24Takva æe biti izvedena pred zbor narodni i djecu æe joj pregledati. 25Djeca joj ne æe pustiti korijenja niti æe joj grane ploda donijeti. 26Ostavit æe proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neæe nikad izbrisati. 27I priznat æe svi oni koji ostanu iza nje da nema ništa bolje od straha Gospodnjeg, nema ništa slaðe no vršiti zapovijedi Gospodnje.

Chapter 24

1 Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali. 2Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moæi proslavlja: 3"Izaðoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla. 4Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka. 5Obiðoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana. 6U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci. 7Meðu svima njima tražila sam poèinka i na èijoj baštini da se nastanim. 8Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reèe: 'Nastani se u Jakovu i uði u baštinu Izraelu.' 9Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neæu prestati dovijeka. 10Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. 11Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. 12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj. 13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao èempres na gori Hermonu. 14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružiènjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama. 15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru. 16Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke. 17Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva. 18# 19Doðite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim. 20Jer je spomen na mene slaði od meda i baština moja od mednoga saæa. 21Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeðaju. 22Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi." 23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim. 24# 25On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne; 26on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno: 27obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe. 28Prvi ga èovjek nije do dna spoznao niti æe ga posljednji istražiti. 29Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana. 30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj. 31I rekoh: "Natopit æu vrt svoj i navodnit æu cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta. 32Uèinit æu da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost æu njegovu razaslati nadaleko. 33Izlit æu nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima buduæim. 34Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.

Chapter 25

1 Troje mi je drago, a milo je i Gospodu i ljudima: sloga meðu braæom, prijateljstvo meðu susjedima, muž i žena koji se vole. 2A tri vrste ljudi mrzi duša moja i veoma mi je oduran život njihov: ohol siromah i lažljiv bogataš i razbludan starac koji nema razbora. 3Ako za mladosti nisi ništa sabirao, kako æeš išta naæi u starosti? 4Kako lijepo pristaje sijedoj kosi zdrava rasudba i starcima savjet znalaèki! 5O, kako je lijepa mudrost u staraca i promišljen savjet odliènika! 6Veliko je iskustvo kruna starcima, i strah je Gospodnji istinska slava njihova. 7Devetero smatra srce moje blaženim, a deseto mi je sad na jeziku: èovjek koji se djeci svojoj raduje i koji doživi pad neprijatelja svojih. 8Blago mužu koji živi sa ženom razumnom i koji ne ore s volom i magarcem, i koji nije pogriješio jezikom svojim, i koji ne služi od sebe nevrednijemu. 9Blago onomu koji je stekao razboritost i koji pripovijeda ušima pozornim. 10A kako je velik onaj koji je našao mudrost, ali nitko ne nadmašuje onoga koji se boji Gospoda. 11Strah je Gospodnji iznad svega; i tko ga ima, s kime se može usporediti? 12# 13Svaka rana, samo ne rana srca! I svaka opaèina, samo ne opaèina ženina! 14Svaka nesreæa, samo ne nesreæa od mrzitelja! I svaka osveta, samo ne osveta neprijateljska! 15Nema otrova nad otrovom zmijskim niti mržnje od mržnje neprijateljske. 16Volim više živjeti s lavom i sa zmajem nego živjeti sa ženom opakom. 17Pakost ženi nagrðuje lik i mraèi joj lice kao u medvjeda. 18Kad meðu susjedima sjedi joj muž, on i nehotice gorko uzdiše. 19Malena je svaka zloæa prema zloæi ženskoj: neka je snaðe kob grešnièka! 20Kakav je pješèani brijeg nogama staraèkim, takva je jezièava žena mirnu mužu. 21Ne daj se zavesti ljepotom ženskom i ne žudi za ženom. 22Velik je jad, sramota i ruglo kad žena uzdržava muža svog. 23Srce poniženo, lice pomraèeno i rana u srcu - to je žena opaka. Ruke lomne i klecava koljena, takva je žena koja ne usreæuje muža svoga. 24Od žene je grijeh poèeo i zbog nje svi umiremo. 25Ne daj vodi pukotine niti zloj ženi slobode jezika. 26Ako ne èini kao što joj pokažeš, otpusti je od sebe.

Chapter 26

1 Blago mužu žene èestite jer je dvostruk broj dana njegovih. 2Èestita žena radost je mužu svojem, on æe godine svojeg života proživjeti u miru. 3Izvrsna žena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina. 4Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba. 5Troga se plaši srce moje a od èetvrtog užasava: od klevete u gradu, od zbora svjetine i od lažne optužbe, jer je sve to gore od smrti; 6ali je tuga i jad žena ljubomorna na ženu i biè jezika koji sve jednako udara. 7Nepodesan je jaram žena opaka, i svladati nju isto je kao uhvatiti štipavca. 8Žena pijana zaziva srdžbu golemu, jer sramota je njezina neizbrisiva. 9Ženina je bludnost u njezinu drsku pogledu i poznaje se po njezinim trepavicama. 10Pod oštrim nadzorom drži kæer drzovitu, da ne zlorabi prvu priliku. 11Budno pazi na oko bestidno, da se ne zaèudiš kad se o tebe ogriješi. 12Kao žedan putnik, ona otvara usta i pije svaku vodu na koju naiðe i spušta se pred svakim kolcem i svakoj strijeli otvara tulac. 13Mila je žena radost mužu svom, i znanje mu njezino kosti ojaèava. 14Dar je Gospodnji žena šutljiva, i nema cijene duši dobro odgojenoj. 15A milina je na milinu žena stidljiva, i nema cijene dostojne duše uzdržljive. 16Kao što sunce blista na planinama Gospodnjim, tako i ljepota vrsne žene u urednosti kuæe njezine. 17Kao svijeæa što svijetli na svetom svijeænjaku, tako je krasno lice na skladnu tijelu. 18Kao stupovi zlatni na podnožju srebrnu, tako su lijepe noge na èvrstim petama. 19# 20# 21# 22# 23# 24# 25# 26# 27# 28Dvoje rastužuje srce moje, a zbog treæeg gnjev me hvata: kad ratnik stÓarÄi u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od pravednosti vraæa grijehu - za takvog je Gospod maè spremio. 29Trgovac teško odolijeva napasti, i prodavaè nije bez grijeha.

Chapter 27

1 Radi probitka mnogi griješe, i tko traži bogatstvo biva nemilosrdan. 2Kolac se zabija izmeðu dva kamena, a grijeh se utiskuje izmeðu kupnje i prodaje. 3Tko se èvrsto ne drži straha Gospodnjeg kuæa æe mu brzo propasti. 4Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci èovjekovi izbijaju u govoru njegovu. 5Lonèareve posude peæ iskušava, a èovjeka njegov govor. 6Obradu voæke oèituje njezin plod: tako i rijeèi èovjekove otkrivaju njegove osjeæaje. 7Nikoga ne hvali prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi. 8Ako težiš pravdi, naæi æeš je i obuæi æeš je kao sveèanu odoru. 9Ptice se jate sa sebi sliènima, i pravica se svraæa onima koji je vrše. 10Lav vreba svoju lovinu, tako i grijeh one koji èine nepravdu. 11Govor je pobožna èovjeka uvijek pun mudrosti, a luðak se mijenja poput mjeseca. 12Kad si meðu bezumnicima, pazi na vrijeme, a s ljudima mudrim boravi bez straha. 13Sablažnjiv je govor luðaèki i smijeh je njihov grešna razuzdanost. 14Govor s mnogim zakletvama podiže èovjeku vlasi, i kad se takvi svaðaju, zaèepiti je uši. 15Svaða oholih ljudi završava se krvlju, i muèno se slušaju grdnje njihove. 16Tko otkriva tajne gubi povjerenje i neæe više naæi prijatelja po srcu svojem. 17Ljubi prijatelja i budi mu vjeran, ali ako si izdao njegove tajne, ne idi više za njim. 18Jer kao što èovjek uništava svojeg neprijatelja, tako si ti uništio prijateljstvo svojega bližnjeg. 19Ili kao što si ispustio pticu iz šake, tako si ispustio prijatelja svoga i neæeš ga uhvatiti više. 20Ne trèi za njim jer je daleko odmakao i utekao poput gazele iz zamke. 21Jer se rana može povezati i pogrda oprostiti, ali za onoga tko je izdao tajnu nema nade. 22Tko žmirka oèima kuje zlo, i nitko ga od toga ne može odvratiti. 23Pred tobom je medenih usta i divi se tvojim rijeèima, ali iza tvojih leða mijenja svoj jezik i u sablazan izvræe tvoje rijeèi. 24Mnogo što mrzim, ali ništa kao takva èovjeka, a i Gospod ga mrzi. 25Tko baca kamen uvis, na glavu mu pada; podmukao udarac protuudarcem raða. 26Tko jamu kopa, u nju pada, i tko zamku namješta, u nju se hvata. 27Tko èini zlo, zlo mu se vraæa, iako on ne zna odakle dolazi. 28Ruglo i sramota oholici, i osveta na nj vreba kao lav. 29U zamku se hvataju koji se raduju padu pobožnika, i bol æe ih izjesti prije smrti njihove. 30Mržnja i srdžba jednako su gnusne, i grešan ih èovjek obje u sebi nosi.

Chapter 28

1 Tko se osveæuje, njemu se Gospod osveæuje i dobro pazi na grijehe njegove. 2Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi æe se tvoji oprostiti. 3Ako èovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? 4Kad s èovjekom sliènim sebi nema milosrða, kako može moliti se za svoje grijehe? 5On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko æe mu oprostiti grijehe? 6Misli na konac svoj i prestani s mržnjom; sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi. 7Misli na zapovijedi i ne mrzi na bližnjega i na Zavjet Svevišnjega, pa oprosti krivicu. 8Kloni se svaðe, pa æeš manje griješiti; strastven èovjek raspaljuje svaðu. 9Grešnik sije razdor meðu prijateljima i meðu mirne ljude baca klevetu. 10Oganj se raspaljuje prema gorivu kojim se hrani, a svaða se širi prema silini svojoj; gnjev èovjekov ovisi o snazi njegovoj i jarost mu raste prema bogatstvu njegovu. 11Nagla svaða raspaljuje vatru, nagla prepirka vodi u krvoproliæe. 12Pušeš li u iskru, ona se rasplamsa, pljuneš li na nju, ona se ugasi: oboje izlazi iz usta tvojih. 13Proklet bio došaptavaè i klevetnik, jer uništiše mnoge koji su živjeli u miru. 14Treæi je jezik potresao mnoge i prognao ih od naroda do naroda; razorio je tvrde gradove i porušio kuæe kneževske. 15Treæi je jezik izagnao žene èestite i lišio ih plodova trudbe njihove. 16Tko ga sluša taj nema poèinka niti æe imati boravišta mirna. 17Udarac bièem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. 18Mnogi su pali od maèa, ali ne toliki kao od jezika. 19Blago èovjeku koji se od njega zaštitio i nije iskusio srdžbu njegovu, koji nije nosio jarma njegova niti je bio svezan lancima njegovim. 20Jer jaram je njegov jaram gvozdeni i lanci su njegovi lanci mjedeni. 21Strašna je smrt koju donosi, i bolje je Podzemlje od nje. 22Ali nema vlasti nad pobožnicima, njih ne prži plamen njegov. 23Njegove su žrtve oni koji ostavljaju Gospoda, u njima on plamti i ne gasi se, on æe nasrnuti na njih kao lav i raznijeti ih kao pantera. 24Gle, trnjem ogradi svoj posjed, zakljuèaj dobro svoje srebro i zlato: 25tako i rijeèima svojim naèini mjerila i utege i ustima svojim vrata s prijevornicom. 26Pazi da ne posrneš zbog jezika svojeg i ne postaneš plijenom onomu koji te vreba.

Chapter 29

1 Milosrðe èini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi. 2Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraæaj bližnjemu u pravo vrijeme. 3Èvrsto drži svoju rijeè i budi mu vjeran, pa æeš u svako vrijeme dobiti što ti treba. 4Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli. 5Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgaða rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena. 6Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraæa on kletvama i svaðama, umjesto èašæu uzvraæa prezirom. 7Mnogi se stoga, ne zbog zloæe, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljaèkani. 8Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da èeka na tvoj milodar. 9Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku. 10Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrðajuæi pod kamenom. 11Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit æe ti probitaènije nego samo zlato. 12Uloži milostinju u svoje riznice, i ona æe te izbaviti od svake nevolje: 13bolje æe se boriti za te pred neprijateljem negoli èvrsti štit i teško koplje. 14Dobar èovjek jamèi za bližnjega svoga, a tko je izgubio osjeæaj stida, ostavlja ga na cjedilu. 15Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe. 16Grešnik se ne brine za dobra jamèeva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja. 17Jamèenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove. 18Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju meðu tuðim pucima. 19Grešnik koji se upušta u jamèenje radi laka dobitka - potpada pod sud. 20Pomozi bližnjemu koliko god možeš, ali pazi da se i sam ne upropastiš. 21Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i kuæa, da se sram pokrije. 22Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tuðoj kuæi. 23Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa neæeš slušati ukore ukuæana. 24Težak je život iæi od kuæe do kuæe, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti; 25tuðinac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih rijeèi: 26"Hajde, tuðinèe, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti." 27"Odlazi, tuðinèe, ustupi mjesto èasnijemu, dolazi mi brat i treba mi kuæa." 28Teško je umnu èovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.

Chapter 30

1 Tko ljubi sina svog, èesto ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje. 2Tko valjano odgaja svog sina, imat æe od njega koristi i ponosit æe se njime meðu znancima svojim. 3Tko pouèi sina svoga, èini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. 4Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slièna. 5Za svojeg se života radovao gledajuæi ga i na samrti se svojoj ne žalosti. 6Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji æe im znati milost uzvraæati. 7Tko miluje sina svoga, zavijat æe mu rane i na svaki æe mu se njegov jauk potresati srce. 8Neukroæen konj postaje æudljiv, a zapušten sin postaje tvrdoglav. 9Razmazi dijete svoje, pa æe te zaprepastiti; igraj se s njim, pa æe te u tugu zaviti. 10Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima. 11Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih. 12Savij mu šiju dok je mlad i nagnjeèi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko. 13Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti. 14Bolji je siromah tijelom zdrav i èio nego bogataš bolesna tijela. 15Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda. 16Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreæe nad sretnim srcem. 17Bolja je smrt nego gorak život i poèinak vjeèni nego trajna bolest. 18Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo žrtveno na grob položeno. 19Èemu žrtve idolu, kad ne može ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni: 20samo gleda i uzdiše, kao uškopljenik koji grli djevicu i uzdiše. 21Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mraènim mislima. 22Veselje srca život je èovjeku, i radost mu produljuje dane životne. 23Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu. 24Zavist i srdžba skraæuju dane, i briga donosi starost prije vremena. 25Izdašnu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono što pojede.

Chapter 31

1 Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san. 2Dnevne se brige u san uvlaèe, i teška bolest ne da spavati. 3Bogataš se muèi da skupi imetak, a kad se odmara, uživa u raskoši; 4siromah se muèi, jer nema od èega živjeti, a kad se odmara, zapada u bijedu. 5Tko ljubi zlato - ne ostaje bez grijeha, i tko za novcem trèi - zbog njega æe zalutati. 6Mnogi postadoše žrtve zlata, propast im bijaše neminovna. 7Jer ono je zamka onima koji mu žrtvuju, i svaki se nerazumni lako u nju hvata. 8Blago bogatašu koji se našao bez krivnje i koji nije trèao za zlatom! 9Tko je taj, da mu èestitamo, jer je izvršio èudesna djela u svom narodu? 10Tko je tu kušnju prošao i savršen ostao, neka mu je na èast! Tko je mogao zgriješiti, a nije zgriješio, i zlo uèiniti, a nije uèinio? 11Njegova æe dobra biti trajna, i zajednica æe slaviti dobrotu njegovu. 12Ako si sjeo za obilan stol, ne otvaraj nad njim ždrijela svoga i ne reci: "Ima dosta na njemu!" 13Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo. Je li stvoreno išta gore od takva oka? Zato ono suze roni za sve što vidi. 14Kamo drugi gleda, ti ne pružaj ruke, da se s njim ne sukobiš u zdjeli. 15Prosudi potrebe susjedove po svojima i budi obazriv u svemu. 16Pristojno jedi što ti je ponuðeno i ne budi pohlepan da te ne omrznu. 17Zbog pristojnosti prestani prvi i ne budi nezasitan, da ne sablazniš. 18Ako i u veliku društvu sjediš, ne pružaj ruke prije ostalih. 19Malo je dosta èovjeku dobro odgojenu i on se ne muèi na postelji svojoj. 20Umjeren obrok - dobar san, i èovjek rano ustaje, pun svježine. A besanicu, bljuvanje i srdobolju mora pretrpjeti proždrljivac. 21Ako si morao previše pojesti, ustani i izbljuj, i bit æe ti lakše. 22Slušaj, sine moj, i ne preziri me, na kraju æeš shvatiti moje rijeèi. U svim djelima svojim budi umjeren i neæe te snaæi nikakva bolest. 23Dobra ugosnika hvale usne i trajno je svjedoèanstvo darežljivosti njegove. 24Na loša se ugosnika javno mrmlja i uporan je glas o škrtosti njegovoj. 25U vinu se nemoj junaèiti, jer je mnoge oborilo vino. 26Kao što se u peæi kuša ocjel, tako i u vinu srca svadljivih hvalisavaca. 27Vino je život èovjeku ako ga pije umjereno. Kakav je život bez vina, kad je stvoreno za veselje ljudima! 28Radost srcu i veselje duši, takvo je vino koje se pije u pravo vrijeme i u pravoj kolièini. 29Gorèina duše spopada èovjeka koji je vina previše popio, u strasti i u gnjevu. 30Pijanstvo u bezumnika izaziva srdžbu na vlastitu propast, umanjuje mu snagu i umnožava rane. 31Na gozbi ne izazivaj susjeda i ne rugaj mu se ako je veseo: ne reci mu ružne rijeèi i ne kinji ga tražeæi da vrati dug.

Chapter 32

1 Ako su te postavili ravnateljem stola, nemoj se uznositi. Budi meðu njima kao jedan od njih, pobrini se za njih i tada sjedni. 2Kad obaviš sve svoje dužnosti, sjedni da se proveseliš zajedno s njima i primiš vijenac za svoju uglaðenost. 3Govori, starèe, jer ti dolikuje, ali odmjereno, i ne prekidaj glazbu. 4Gdje se sluša pjesma, ne drži besjede i ne budi mudar u nevrijeme. 5Kao peèatnik od dragog kamena na zlatnu uresu, takva je skladna glazba na gozbi. 6Kao zlatom okovan peèatnik sa smaragdom, takav je zvuk pjesme uz odabrano vino. 7Govori, mladiæu, ako ti je potrebno, ali tek pošto te dvaput zamole. 8Govori sažeto i mnogo reci u malo rijeèi: ostavi dojam èovjeka koji zna, ali ne želi govoriti. 9Kad si s odliènicima, ne izjednaèuj se s njima i ne æeretaj mnogo dok drugi zbori. 10Munja prethodi gromu, a ljupkost ide ispred skromna èovjeka. 11Na vrijeme ustani, ne budi posljednji; požuri se kuæi, ne oklijevaj. 12Ondje se zabavljaj i èini što ti na um padne, ali ne griješi govorom bestidnim. 13A za sve Stvoritelja svoga slavi, koji te obasu svojim dobrima. 14Tko se Boga boji prima pouku; oni koji ga traže - naklonost njegovu stjeèu. 15Tko traži Zakon - njime se ispunja, a licemjer se o nj spotièe. 16Koji se boje Gospoda dolaze do pravice, i njihova dobra djela sjaju kao svjetlost. 17Grešnik odbija opomenu i po volji svojoj nalazi ispriku. 18Razborit èovjek ne prezire savjet, a oholi bezbožnik ne poznaje straha. 19Bez promišljanja ne èini ništa, pa se poslije neæeš kajati. 20Ne idi po opasnim putovima, da se ne spotakneš o kamenje. 21Ne vjeruj suviše ravnu putu i èuvaj se svoje vlastite djece. 22U svim djelima svojim èuvaj sebe, jer tko to èini drži se zapovijedi. 23Tko se pouzdava u Zakon pokorava se zapovijedima; i tko se uzda u Gospoda neæe pretrpjeti štete.

Chapter 33

1 Tko se boji Gospoda zlo ga ne snalazi i uvijek se iz kušnje izbavlja. 2Nije mudar tko mrzi Zakon, a tko je u njemu licemjer, ljulja se kao laða u oluji. 3Razborit se èovjek pouzdava u Zakon, on u Zakon vjeruje kao u proroštvo. 4Pripravi svoj govor, i tad æe te slušati; priberi znanje svoje i tad odgovori. 5Osjeæaji su luðakovi kao kolski toèak, a misao mu je kao osovina što se okreæe. 6Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen konj: tko god ga zajaše on zarže. 7Zašto je dan od dana uzvišeniji, kad im svima kroz godinu svjetlost od sunca dolazi? 8Zato što su u misli Gospodnjoj razdijeljeni, Gospod je razluèio doba i blagdane. 9Neke je uzvisio i posvetio, a druge uvrstio u dane obiène. 10I svi su ljudi od blata, i Adam je od zemlje stvoren. 11Ali ih Gospod u svojoj velikoj mudrosti razdijeli i dade im razlièite sudbine. 12Neke je blagoslovio i uzvisio, druge posvetio i sebi približio; neke je opet prokleo i ponizio i oborio ih s mjesta njihova. 13Kao što je glina u rukama lonèara koji je oblikuje po svojoj volji, tako su i ljudi u rukama Tvorca svoga koji im daje prema svom sudu. 14Nasuprot zlu stoji dobro, nasuprot smrti stoji život: tako nasuprot pobožniku stoji grešnik. 15I gledaj tako sva djela Svevišnjega, sva su po dvoje, jedno prema drugome. 16Ja se posljednji prenuh kao onaj koji pabirèi iza beraèa; 17ali stigoh s Božjim blagoslovom i napunih tijesak svoj kao pravi beraè. 18Gledajte kako se nisam trudio samo za se nego za sve one koji traže pouku. 19Oj, èujte me, glavari naroda, upravitelji opæine, poslušajte! 20Ni sinu ni ženi, ni bratu ni prijatelju ne daj vlasti nad sobom za života svoga. Ne daj svoga blaga drugomu, da se ne pokaješ i ne zatražiš natrag. 21Dok si živ i dok je daha u tebi, ne daj nikomu vlasti nad sobom: 22jer je bolje da se djeca tebi mole nego da ti moliš u sinova svojih. 23U svim djelima svojim budi gospodar i ne daj da ti se okalja èast. 24Kad ti se završe dani života, u èasu smrti, razdijeli svoju baštinu. 25Magarcu krma, batina i teret, a robu kruh, stega i rad. 26Daj sluzi raditi, pa æeš naæi poèinka; pustiš li mu slobodne ruke, tražit æe slobodu. 27Jaram i uzde savijaju šiju, a zla slugu klade i muèila. 28Šalji ga na rad, da se ne ulijeni, jer lijenost pouèava zloæama mnogim. 29Zaposli ga kako mu pripada, i ako ne sluša, stavi ga u okove. 30Ali ne prelazi mjere ni prema kome i ne èini ništa nepravedno. 31Imaš li roba, neka ti bude kao ti sam, jer si ga krvlju stekao! 32Imaš li roba, postupaj s njim kao s bratom, jer ti je potreban kao ti sam sebi. 33Ako ga zlostavljaš pa ti odbjegne, na kojem æeš ga putu tražiti?

Chapter 34

1 Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luðaci okrilate. 2Kao hvataè sjene ili goniè vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima. 3Slièni su san i zrcalo: u jednome i drugome samo je prividnost. 4Što se može neèistoæom oèistiti? Kako æe biti istina od laži? 5Gatanje, proricanje i sni - sve ispraznosti, sve kao tlapnje porodilje. 6Ako ih Svevišnji ne šalje kao glasnike svoje, ne posveæuj im ni jedne misli. 7Jer mnoge su sni zaludili i propali su uzdajuæi se u njih. 8Zakon treba ispunjavati bez prijevara, i mudrost je savršena tek u iskrenosti. 9Tko je mnogo putovao - mnogo zna, i tko je mnogo iskusio - umno zbori. 10Tko nije ništa iskusio - malo znade; a tko je putovao, u svemu se snalazi. 11Mnogo vidjeh na putovanjima svojim i više shvatih nego što mogu iskazati. 12Èesto bijah i u smrtnoj pogibelji, ali sam se spasio, 13jer živjet æe duh bogobojaznih: oni se uzdaju u onoga koji ih može izbaviti. 14Tko se boji Gospoda, ne boji se nièega i ne straši se, jer je Gospod nada njegova. 15Blago duši onoga koji se boji Gospoda! U koga li se uzdao? I tko mu je potpora? 16Gospod ne odvraæa oèiju s onih koji ga ljube, on im je moæna zaštita i snažna potpora, štitnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari podnevnoj, obrana od posrtaja i oslon protiv pada. 17On je radost srcu i svjetlost oèima, on je zdravlje, život i blagoslov. 18Žrtva od blaga krivo steèena porugljiv je dar i ne primaju se pokloni opakih. 19Svevišnjemu se ne mile darovi bezbožnièki: gomilom žrtava oni neæe iskupiti svoje grijehe. 20Pred oèima oèevim kolje sina tko prinosi žrtvu od imetka siromaha. 21Oskudna hrana život je siromaha, i tko je otima - pravi je krvnik; 22ubija bližnjega tko mu otima hranu i prolijeva krv tko radniku uskraæuje plaæu. 23Ako jedan gradi, a drugi razgraðuje, što im ostaje, osim trudbe? 24Ako jedan moli, a drugi kune, èiji æe glas uslišati Gospodar? 25Tko se taknuo mrtvaca, pa se oprao i opet ga dirnuo, što mu koristi pranje njegovo? 26Tako je i s èovjekom koji posti za grijehe svoje pa ih opet èini: tko æe mu uslišati molitvu i zar mu koristi što se ponizio?

Chapter 35

1 Tko se drži Zakona umnožava svoje žrtve. Tko vrši zapovijedi prinosi žrtve prièesnice. 2Tko pokazuje razboritost prinosi brašneni cvijet. Tko daje milostinju prinosi žrtvu zahvalnicu. 3Milo je Gospodu kad tko odstupa oda zla i okajnicu prinosi tko odstupa od nepravde. 4Ne pokazuj se pred Gospodom praznih ruku, jer to sve biva prema zapovijedi. 5Žrtva pravednikova ukrašava žrtvenik i miomiris njezin dolazi pred Svevišnjeg. 6Ugodna je žrtva pobožna èovjeka i njezin se spomen ne zaboravlja. 7Darežljivim srcem èasti Gospoda i ne škrtari prvinama što ih prinosiš. 8Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radošæu posveæuj desetinu. 9Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, darežljivo i koliko možeš. 10Jer sve Gospod plaæa i vratit æe sedmerostruko. 11Ne podmiæuj ga, jer on ne prima mita. I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu, 12jer je Gospod sudac i ne gleda tko je tko. 13Nije pristran na štetu siromahovu i sluša molitvu potlaèenoga. 14Ne prezire jauk siroèeta ni udovice kad izlijeva svoj bol. 15Ne teku li udovici suze niz lice i ne optužuje li jaukom onoga koji ih uzrokuje? 16Tko Boga služi svim srcem svojim bit æe uslišan, jer njegove se molbe dižu do oblaka. 17Molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne doðe do Boga 18i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi. 19I Gospod neæe oklijevati niti æe odgaðati 20dok ne satre bedra nasilnicima i ne osveti se narodima, 21ne iskorijeni mnoštvo oholica i ne slomi žezlo opakima; 22dok ne plati svakome po djelu njegovu i ne prosudi èine ljudske prema namisli njihovoj; 23dok ne svrši parbu puka svojega i ne obraduje ga milošæu svojom. 24Dobra je milost u doba nevolje kao oblak kišonosan u vrijeme sušno!

Chapter 36

1 Smiluj nam se, Gospodaru, Bože svega svijeta, i pogledaj na nas i prožmi strahom svojim sve narode! 2Podigni ruku protiv naroda tuðinskih da spoznaju tvoju moæ. 3Kako si se u oèima njihovim pokazao nama svetim, tako se sada u oèima našim pokaži velik prema njima. 4Da poznaju kao što znamo i mi da nema Boga osim tebe, Gospode. 5Obnovi znake i ponovi èudesa, proslavi ruku i desnicu svoju. 6Probudi gnjev i srdžbu izlij, obori protivnika, uništi neprijatelja. 7Požuri vrijeme, sjeti se prisege, i neka se slave tvoja silna djela. 8Neka žestok oganj proždre preživjele i neka propadnu tlaèitelji puka tvojeg. 9Satri glavu poglavarima tuðinskim koji se hvale: "Nikoga nema osim nas." 10Okupi sva plemena Jakovljeva, vrati im baštinu kao na poèetku. 11Smiluj se, Gospode, narodu koji se zove imenom tvojim, Izraelu, kojega si uèinio prvencem svojim. 12Smiluj se svetom gradu svojem, Jeruzalemu, prebivalištu svome. 13Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu i Svetište svoje slavom svojom. 14Podari svjedoèanstvo svojim prvim stvorovima, ispuni proroèanstva objavljena u tvoje ime. 15Nagradi one koji se u te uzdaju, da se proroci tvoji pokažu istiniti. 16Uslišaj, Gospode, molitvu slugu svojih prema blagoslovu Aronovu nad pukom tvojim. 17I da spoznaju svi na zemlji da si ti Gospod, vjeèni Bog. 18Svako jelo želudac prima, ali je jedno slaðe od drugoga. 19Nepce raspoznaje okus divljaèi, tako i razborito srce lažljive rijeèi. 20Prijevarno srce boli zadaje, ali iskusan èovjek zna kako se uzvraæa. 21Žena prima svakog muža, premda je jedna djevojka od druge bolja. 22Ženska ljepota raduje oèi, i to je najjaèa od svih ljudskih želja. 23Ako su dobrota i nježnost na njezinim usnama, muž joj nije kao ostali ljudi. 24Tko ima ženu posjeduje blago: ona mu je pomoæ i stup potporni. 25Gdje nema ograde, pokradu imanje. Tko nema žene tužan je lutalac. 26Tko æe vjerovati razbojniku koji leti od grada do grada? 27Tako i èovjeku koji nema gnijezda, veæ poèiva gdje ga zatekne noæ.

Chapter 37

1 Svaki prijatelj veli: "I ja sam ti prijatelj." Ali su mnogi samo po imenu prijatelji. 2Nije li sama smrtna žalost kad se drug ili prijatelj pretvori u neprijatelja? 3O, sklonosti opaka, zašto si stvorena? Da prekriješ zemlju prijevarom? 4U sreæi se lažni drug raduje s prijateljem, a u èasu nesreæe okreæe se protiv njega. 5A pravi drug dijeli nevolju s prijateljem i kad do boja doðe, štita se laæa. 6Ne zaboravljaj prijatelja vjerna u boju i ne zaboravi ga kad se obogatiš. 7Svaki savjetnik dijeli savjete, ali mnogi svjetuju sebi u prilog. 8Èuvaj se od onoga koji nudi savjet: ispitaj prije što on sam želi - jer on daje savjet na svoju korist - da on ne baci oko na tebe 9pa ti veli: "Dobar je tvoj put", a potom iz prikrajka promatra nesreæu tvoju. 10Ne svjetuj se s èovjekom koji te krivo gleda i ne otkrivaj zavidniku namjere svoje. 11Ne svjetuj se sa ženom o njezinoj suparnici, niti s kukavicom o ratu, niti s trgovcem o trgovini, niti s kupcem o prodaji, niti sa zavidnikom o zahvalnosti, niti sa samoživcem o milosrðu, niti s lijenèinom o bilo kakvu poslu, niti s prolaznim najamnikom o svršetku posla, niti s lijenim slugom o veliku radu: ne oslanjaj se na njih ni za kakav savjet. 12Nego se uvijek obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji æe nad tobom plakati kada posrneš. 13I na savjet srca svoga pazi, jer nemaš nikog vjernijeg od njega. 14Jer srce èesto pretkazuje èovjeku pouzdanije nego sedam stražara s vidikovca visokog. 15Ali se kraj svega toga moli Svevišnjem da te vodi stazom istine. 16Razbor je poèetak svakog posla, promišljanje prethodi poduzimanju. 17Korijen misli u srcu je, iz njega izrastaju èetiri grane: 18dobro i zlo, život i smrt, a jezik im je uvijek gospodar. 19Postoji èovjek kadar pouèiti druge, a sebi je samom beskoristan. 20Drugi je opet spretan govornik, ali omražen, i takav æe umrijeti od gladi: 21jer nije stekao naklonosti Gospodnje i lišen je svake mudrosti. 22Postoji i mudrac sam sebi mudar, i plodovi su mu razbora na ustima pouzdani. 23Mudrac pouèava svoj vlastiti puk, i plodovi su njegova razbora pouzdani. 24Mudar je èovjek pun blagoslova, i svi koji ga vide zovu ga sretnim. 25Malen je broj dana života èovjeèjeg, i nebrojeni su dani naroda izraelskog. 26Mudrac stjeèe povjerenje naroda svog i ime mu živi životom vjeènim. 27Sine moj, dok si živ, kušaj narav svoju, vidi što joj šteti i to joj uskrati. 28Jer nije svima sve probitaèno niti je svakomu sve po volji. 29Ne budi nezasitan u slasticama i ne budi lakom za jestvinom. 30Jer prekomjerno jelo donosi bolest i proždrljivost izaziva proljev. 31Mnogi pomriješe od neumjerenosti, a tko se èuva produžuje svoj život.

Chapter 38

1 Èasti lijeènika èašæu koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. 2Lijeèenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. 3Znanje uzdiže glavu lijeèniku i moænici ga poštuju. 4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih èovjek ne odbacuje. 5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuæ' tako svoju moæ? 6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. 7Njima se lijeèi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. 8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom. 9Sine moj, u bolesti ne budi potišten, veæ se Bogu moli jer on zdravlje daje. 10Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oèisti srce. 11Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem. 12Ali i lijeèniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban. 13Katkad je spas u ruci njihovoj, 14jer se i oni Bogu utjeèu da im poda milost izljeèenja i lijek za spas života. 15Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijeènièke. 16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema obièaju i ne uskrati poèasti grobu njegovu. 17Gorko plaèi i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje. 18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu. 19Neka žalost proðe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv. 20Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak. 21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš. 22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: juèer meni, danas tebi. 23Kad mrtvac poèine, nek' poèine i spomen njegov i utješi se kad izaðe njegov duh. 24U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar. 25Kako æe omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi: 26um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi. 27Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noæ: oni koji rezbare peèatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što veæom sliènošæu uzoru i bde noæu da usavrše svoje djelo. 28Tako i kovaè koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peèe mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk èekiæa zaglušuje uho njegovo, oèi upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noæu bdi da ga usavrši. 29Tako i lonèar koji sjedi kod posla svog i okreæe toèak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane. 30Rukom daje oblik glini, a nogama je gnjeèi; srcem misli na laštenja i bdi noæu da peæ oèisti. 31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vièan svome poslu. 32Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja. 33Ali njih ne pitaju u vijeæu narodnom i ne istièu se u opæini. Ne sjede na stolici sudaèkoj i ne shvaæaju Zakona zavjetnoga. 34Ne istièu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih meðu tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.

Chapter 39

1 Ali je drukèije s onim koji posveæuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima. 2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tanèine mudrih izreka; 3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba. 4On služi meðu velikašima i viða se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo meðu ljudima. 5U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje. 6Ako to veliki Gospod hoæe, napunja ga duhom razbora i on daždi rijeèima mudrosti i molitvom slavi Gospoda. 7Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim. 8On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg. 9Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neæe u zaborav pasti niti æe mu spomen ikad propasti, nego æe mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja. 10Narodi æe proglasiti mudrost njegovu i hvalom æe ga slaviti zajednica. 11Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuæe ostalih, a ako umre, i to æe dostajati. 12Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun. 13Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što nièe na obali toka vodenog. 14Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova. 15Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite: 16Kako su velièanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?" jer sve æe dobro doæi u svoje vrijeme. 17Na rijeè njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda. 18Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje. 19Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno oèima njegovim. 20Njegov se pogled pruža od vjeènosti do vjeènosti i ništa nema èudesno pred oèima njegovim. 21Ne smije se reæi: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima. 22Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava, 23tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol. 24Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima. 25Kao što je od poèetka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake. 26Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenièno, mlijeko i med, sok grožða, ulje i odijelo: 27sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima. 28Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bièeve bijesa svoga; oni æe u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja. 29Vatra i tuèa, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno. 30Oènjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni maè na propast bezbožnicima 31vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno èekaju na zemlji: i kad vrijeme doðe, ne opiru se rijeèi njegovoj. 32Stoga bijah od poèetka osvjedoèen pa razmislih i zapisan u knjigu: 33"Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava." 34Ne smije se reæi: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi èas. 35A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!

Chapter 40

1 Nevoljna je sudbina dodijeljena svima ljudima, težak jaram sinovima ljudskim od dana kad izaðu iz utrobe majèine do dana kad se vrate majci svega živog. 2Predmet misli njihove, strah srca njihova - tjeskobno je išèekivanje dana smrtnoga. 3Od onoga koji sjedi na prijestolju slavnom do onoga koji sjedi u prahu i pepelu; 4od onoga koji nosi krunu i grimiz do onoga koji nosi prtenu odjeæu - 5sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir, strah od smrti, svaðe i borba. I kad poèiva na svojoj postelji, san mu noæni samo izmjenjuje brige: 6tek što je legao, a ono u snu kao na svjetlosti danjoj opsjedaju ga strahotni prizori, kao bjegunca što je iz boja utekao. 7I kad se probudi u èasu izbavljenja, èudi se svojem ispraznomu strahu. 8Jer stvorovima svima, od ljudi do životinja, a sedmerostruko grešnicima - prijeti 9smrt i krv, i boj i maè, nesreæe, glad, patnja, kuga. 10Sve je to stvoreno za grešnike, i zbog njih je do potopa došlo. 11Sve što je iz zemlje u zemlju se vraæa i što je iz vode došlo u more odlazi. 12Svako mito i nepravda propadaju, a poštenje traje dovijeka. 13Blago nepravednièko nestaje kao bujica i kao trijesak groma za nevremena. 14Kad otvori svoje ruke, on se raduje, tako i grešnici srljaju u svoju propast. 15Izdanak bezbožnièki ne tjera mladice, jer neèisto korijenje nalazi samo tvrdo stijenje. 16Trska što raste na svakoj vodi i obali kosi se prije svake druge trave. 17A milost je kao perivoj blagoslova i milosrðe traje dovijeka. 18Nezavisan èovjek i radnik imaju ugodan život, ali od obojice bolji ima onaj tko pronaðe blago. 19Djeca i sazidan grad proslavljuju ime, ali je nad obojim otkriæe mudrosti. Stoka i vinogradi donose glasovitost, ali više od oboga uzorna žena. 20Vino i glazba vesele srce, ali još više ljubav prema mudrosti. 21Frula i harfa zaslaðuju pjesmu, ali je nad obojim skladan glas. 22Ljepota i ljupkost vesele oèi, ali još više zelenilo polja. 23Prijatelj ili drug - sretnu se u pravi èas, ali su nad obojicom žena i muž. 24Braæa i pomoænici u nevolji dobro doðu, ali od obojih bolje izbavlja milostinja. 25Zlato i srebro uèvršæuju korak, ali je od obadvoga bolji dobar savjet. 26Bogatstvo i moæ osnažuju srce, ali od obadvoga bolje strah Gospodnji. Sa strahom Gospodnjim èovjek sve ima i s njime mu ne treba nikakva pomoænika. 27Strah je Gospodnji kao perivoj blagoslova: on èovjeka štiti više od svake slave. 28Sine moj, ne živi od prosjaèenja; bolje je umrijeti nego prosjaèiti. 29Èovjek koji neprestano gleda na tuði stol ne živi životom života dostojnim. On kalja svoje grlo jelima tuðinskim, a obrazovan i odgojen èovjek toga se kloni. 30Slatko je prosjaèenje usnama bestidnika, ali ga u utrobi pali kao vatra.

Chapter 41

1 O smrti, kako je gorka pomisao na te èovjeku koji živi sretno i usred dobara svojih, èovjeku koji živi spokojno i u svemu napreduje i još ima snage uživati raskoš! 2O smrti, odluka je tvoja dobrodošla èovjeku ubogu i bez snage, istrošenu starcu, izmorenu brigama, nevjeriènu i na kraju strpljivosti. 3Ne boj se zakona smrti, sjeti se onih prije tebe i onih što æe poslije doæi. 4To je presuda Gospodnja svemu živom - i èemu se opirati volji Svevišnjega? Živio ti deset, stotinu ili tisuæu godina, u Podzemlju ti neæe predbacivati dužinu života. 5Opake su hulje sinovi grešnika i oni koji zalaze u nastambe bezbožnièke. 6Baština djece grešnièke na propast je osuðena, potomstvo njihovo predmet je vjeèna ukora. 7Bezbožna oca proklinju vlastita djeca, jer su zbog njega u sramoti. 8Teško vama, bezbožnici, koji zapostavljate Zakon Boga Svevišnjega. 9Ako ste se rodili, za prokletstvo se rodiste, a kad umrete, prokletstvo æete baštiniti. 10Sve što je od zemlje u zemlju se vraæa, tako i bezbožnici iz prokletstva u propast. 11Ljudi žale za svojim mrtvima, ali æe opako ime grešnika nestati. 12Brini se za ime, jer ti ono ostaje dulje nego tisuæe velikih zlatnih zaloga. 13Sretan život traje stanovit broj dana, ali èasno ime ostaje zauvijek. 14Držite, djeco, pouke moje u miru. Skrivena mudrost i blago nevidljivo, kakva je korist od oboga? 15Bolji je èovjek koji krije ludost svoju negoli koji krije mudrost svoju. 16Stidite se prema onome što vam govorim, jer nije dobro svakom stidu podlijegati niti svi jednako cijene sve. 17Pred ocem i majkom stidi se bludnosti i lÓaži pred poglavarom i moænikom, 18zloèina pred sucem i knezom, bezakonja pred opæinom i narodom, 19nepravde pred drugom i prijateljem, kraðe pred susjedstvom u kojem živiš. 20Pred istinom Božjom i zavjetom stidi se naslanjati lakte na stol, 21prezirno primati i darivati i ne odgovarati onima koji te pozdravljaju; 22stidi se piljiti u tuðu ženu i okrenuti leða roðaku, 23prisvojiti tuði dio ili dar, udvarati se udatoj ženi, 24biti prisan sa sluškinjom njezinom: ne prilazi njezinoj postelji! 25Stidi se rijeèi pogrde pred prijateljima svojim i nemoj kuditi nakon darivanja, 26ponavljati i širiti glasine i izdavati tajne. 27Tad æeš biti istinski stidljiv i naæi æeš milost u oèima sviju ljudi.

Chapter 42

1 Ali se ovoga nemoj stidjeti, ovoga ne krši zbog ljudskog obzira: 2Zakona i Saveza Svevišnjega, presude koja daje pravdu i bezbožniku, 3èista raèuna s drugom i suputnikom, diobe svoje baštine prijateljima, 4toènosti u mjerilima i utezima, malena ili velika probitka, 5dobitka u trgovaèkim poslovima, stroge stege prema svojoj djeci i da do krvi išibaš opakoga slugu. 6Kad je žena radoznala, dobar je peèat; a gdje je mnogo ruku, zakljuèavaj. 7Kad što daješ, pazi na broj i težinu, i svaki izdatak i primitak zabilježi. 8Ne stidi se ukoriti glupana ili luðaka ili ishlapjela starca koji raspravlja s mladiæima. Tako æeš pokazati kako si uistinu obrazovan, i svi æe ti odobravati. 9Kæi je ocu potajna mora, briga za nju spavati mu ne da: u mladosti, strah da se neæe udati, a kad se uda, da je muž ne zamrzi; 10dok je djevica, da je tko ne zavede i da ne zatrudni u kuæi oèevoj, a u kuæi muževljoj da se ne razbludi, i kad je veæ žena, da ne bude nerotkinja. 11Ako ti je kæi neposlušna, dobro je pazi da ne naèini od tebe ruglo neprijateljima tvojim, prièu gradsku i predmet svaèijeg klevetanja i da te ne obešèasti u oèima sviju. 12Ne zaustavljaj pogleda ni pred èijom ljepotom i ne sjedaj sa ženama. 13Jer iz odijela izlazi moljac, a od žena ženska zloæa. 14Bolja je zloæa muška nego dobrota ženska; od žene potjeèe sramota i ruglo. 15Sad æu podsjetiti na djela Božja, i što sam vidio, to æu isprièati. Rijeèima Gospod stvori djela svoja, i sve se stvoreno pokorava volji njegovoj. 16Sunce sjajno sve obasjava, i slave je Gospodnje puno djelo njegovo. 17Gospod nije dao anðelima moæ da govore o svim èudesima koja je Gospod, gospodar svega, èvrsto sazdao kako bi svemir opstao u slavi njegovoj. 18Izmjerio je dubinu bezdana i srca ljudskog i prozreo sve tajne njihove. Jer Svevišnji ima svoju spoznaju koja postoji i promotrio je znake vremena. 19On objavljuje prošlost i buduænost i otkriva stvari skrivene. 20Ni jedna mu misao promaæi ne može, ni jedna se rijeè ne može njemu skriti. 21On je uredio èudesna djela svoje mudrosti, jer je jedini od vjeènosti do vjeènosti. Niti mu se što može dodati niti oduzeti i njemu savjet nièiji ne treba. 22Kako li su divna sva djela njegova, kao sjajna iskra njihov je prizor. 23Sve to živi i traje dovijeka, i u svakoj prilici sve je poslušno. 24Sve je dvostruko, jedno prema drugome, i ništa nije stvorio nepotpuno. 25Jedno drugo izvrsnošæu nadmašuje, i tko se može nasititi njegove krasote?

Chapter 43

1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru. 2Kad se sunce pomalja, izlazeæi objavljuje: "Divno je i èudesno djelo Svevišnjeg!" 3Kad je o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu? 4U peæ treba puhati da se dobije toplina, a sunce sažiže planine tri puta snažnije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oèi. 5Velik je Gospod koji ga naèini i èije rijeèi požuruju njegov hod. 6I mjesec tako, uvijek toèan, oznaèuje vrijeme i vjeèni je znak. 7Mjesec oznaèuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno. 8Od njega mjesec dobiva svoje ime. On èudesno raste u mijenama svojim, stijeg vojske nebeske što blista na svodu nebesa. 9Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim. 10Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od straže svoje. 11Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako velièanstvena u sjaju svojem. 12Preko nebesa prebacuje dièni luk što ga razape ruka Svevišnjeg. 13Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom. 14Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeæu oblaci kao ptice. 15Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuèu. 16[16a] Kad se on pojavi, gore se tresu, 17[17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, [17b] vijavica sjeverna i vihor olujni. 18Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim. 19Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje. 20Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene. 21On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje. 22Ali oblaci ubrzo sve lijeèe i poslije žege osvježava rosa. 23Namišlju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke. 24Pomorci prièaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu što od njih èujemo: 25jer i tu su neobièna i preèudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske. 26Njegovom pomoæu sve se svršava dobro i sve se ureðuje prema rijeèi njegovoj. 27Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom rijeèju: "On je sve!" 28Odakle smoæi dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih. 29Strašan je Gospod i veoma velik, i èudesna je moæ njegova. 30Velièajte Gospoda u hvalama svojim koliko god možete, a on æe vas uvijek nadmašivati; napregnite svu svoju snagu kad ga velièate, ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja neæete doæi. 31Jer tko ga je ikad vidio pa da oprièa? I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje? 32Mnogo je otajstava veæih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih! 33Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobožnima.

Chapter 44

1 Opjevajmo slavne muževe, pretke naše po njihovim pokoljenjima. 2Mnogo je slave podijelio Višnji i pokazao svoje velièanstvo od iskonskih dana. 3Jedni vladahu kraljevstvima svojim i bijahu poznati po svojoj snazi; drugi bijahu mudri savjetnici i izricahu rijeèi proroèanske. 4Savjetom svojim upravljahu ljudima, razumijevanjem narodne mudrosti, i mudrim napucima svojeg nauka. 5Neki skladahu napjeve i pisahu pjesme; 6drugi bijahu bogati i moæni živeæi mirno u domovima svojim. 7Svi se oni proslaviše u svom vremenu i bijahu slava svojeg doba. 8Neki od njih ostaviše ime za sobom te se o njima još hvale pjevaju. 9A drugima opet nema spomena, išèezoše kao da nikad nisu niti postojali; sada su kao da ih nikad nije bilo, tako i djeca njihova za njima. 10Ali ovi bijahu ljudi pobožni èija se dobra djela ne zaboravljaju; 11u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe. 12Djeca im se vjerno drže zavjeta, i potomstvo njihovo, zbog njih; 13dovijeka njihova loza ostaje i ne briše se dika njihova; 14u miru poèivaju tijela njihova i ime živi za sva pokoljenja; 15mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu naviješta opæina. 16Henok se svidio Gospodu i bi prenesen, uzor obraæenja za sva pokoljenja. 17Noa bijaše savršen pravednik i u vrijeme gnjeva postade obnovitelj; po njemu je spašen ostatak na zemlji u doba Potopa. 18Vjeèni je Savez utemeljen s njim da više neæe od potopa izginuti sve živo. 19Abraham, otac slavni mnoštva naroda, nitko mu u slavi nikad nije bio ravan; 20on je èuvao zapovijed Svevišnjega i sklopio Savez s njim; on je taj Savez uèvrstio svojim tijelom i u dan kušnje vjeran ostao. 21Zato mu je Gospod zakletvom obeæao da æe blagosloviti narode u potomstvu njegovu, da æe ga umnožiti kao prah zemaljski i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u baštinu, od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih. 22I Izaku je tako, zbog oca njegova Abrahama, zajamèio 23blagoslov svih ljudi i utemeljio je Savez na glavi Jakovljevoj. I utvrdio ga u svojim blagoslovima i dao mu zemlju u baštinu: podijelio je na dijelove i razdijelio meðu dvanaest plemena.

Chapter 45

1 Od njega je potekao èovjek èestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! 2Podijelio mu slavu kao i svetima i uèinio ga moænim, na užas neprijateljima. 3Na njegovu je rijeè znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave. 4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog izmeðu sviju ljudi; 5dopusti mu da èuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uèi Savezu i Izraela naredbama njegovim. 6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva. 7Vjeèni Savez sklopi s njim i dade mu sveæeništvo naroda. Usreæi ga odjeæom ukrasnom, obuèe ga u odoru slave. 8Odjenu ga diènim savršenstvom i opremi bogatom odjeæom: gaæama, haljom i opleækom. 9Obloži ga mogranjem i brojnim zvonèiæima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koraèanju njegovu, da im se u Svetištu èuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova. 10I svetu odjeæu od zlata, grimiznu, svu izvezenu; opleæak sudaèki, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca; 11drago kamenje, urezano kao peèatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih. 12I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu peèatom posvete, ures vrhunski, djelo velièanstveno, ukrase, oèima u nasladu. 13Nitko nikad sliènih nije vidio, i nikada ih nije tuðinac oblaèio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek. 14Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana. 15Njemu Mojsije dade sveæenièku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vjeèni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude sveæenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje. 16Izabra ga izmeðu svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da oèišæa sinove Izraelove. 17Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouèi Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom. 18Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu. 19I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih èudesa i sažeže ih plamenim ognjem. 20I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju. 21Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu. 22Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela meðu narodom, jer Gospod je njegov dio i baština. 23I Pinhas, sin Eleazarov, treæi je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu. 24Zato bi Savez mira zapeèaæen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog sveæeništva za sva vremena. 25Uèinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu. 26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predaèke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeðe na potomke njihove.

Chapter 46

1 Junak u boju bijaše Jošua, sin Nunov, nasljednik Mojsijev u službi proroèkoj, koji valjano zasluži svoje ime i bi veliki izbavitelj izabranog naroda, osvetivši se drskim neprijateljima i uspostavivši Izraela na baštini njegovoj. 2Kako li krasan bijaše kad bi digao ruku i maèem zamahnuo protiv gradova! 3Tko je ikad imao njegovu odluènost? On je vodio bojeve Gospodnje. 4Nije li po njemu sunce zastalo i od jednog dana postala dva? 5Jer je prizvao Boga Svevišnjega u nevolji kada ga odasvud pritijesniše neprijatelji, i usliša ga veliki Gospod i pusti krupnu i snažnu tuèu. 6Bacio se na narod dušmanski i protivnike pobio na Strmini: da bi poznali puci snagu njegova oružja i spoznali da je Gospod protivnik njihov. 7I jer je vjerno išao za Svemoguæim i u dane Mojsijeve ljubav dokazao - on i Kaleb, sin Jefuneov, koji se opriješe kad se zbor pobunio, odvrativši narod od grijeha i utišavši glasove pobune. 8Zato je i saèuvao samo ovu dvojicu, od šest stotina tisuæa pješaka, da ih uvede u baštinu njihovu, u zemlju kojom teèe med i mlijeko. 9Još je Kalebu dao snagu, koja s njime do starosti ostade, te se mogao verati po visinama zemaljskim, koje su baština potomcima njegovim, 10neka bi spoznao sav Izrael da je dobro iæi vjerno za Gospodom. 11I suci, svaki po svom imenu, koji uvijek bijahu srca vjerna i koji se ne odmetnuše od Boga - da je blagoslovljen spomen njihov. 12Neka im kosti procvatu u grobu i neka se imena tih slavnih ljudi pomlade u sinovima njihovim. 13Samuel bijaše miljenik svojemu Gospodu, prorok Gospodnji, on utemelji kraljevstvo i pomaza vladare nad svojim narodom. 14Po Zakonu Gospodnjem upravljaše opæinom, i Gospod je pohodio Jakova. 15Zbog vjernosti njegove priznavahu ga prorokom, u govorima se pokazivaše pouzdan vidjelac. 16I on prizva Boga u nevolji kada ga odasvud pritisnuše dušmani prinoseæi mlijeèno janješce. 17Tada zagrmje Gospod s neba i u strašnoj lomljavi zaèu glas njegov; 18porazio je voðe dušmanske i satro knezove filistejske. 19I kad je polazio na poèinak vjeèni, posvjedoèio je pred Gospodom i pomazanikom njegovim: "Ni od koga nikad ne uzeh ništa, èak ni potplate obiène." I nitko ga nije optužio. 20A kad je usnuo, proreèe još jednom i objavi kralju njegov kraj. I ispod zemlje podignu svoj glas proroèki da izbriše opaèinu s naroda.

Chapter 47

1 Poslije njega ustade Natan da prorokuje u vrijeme Davidovo. 2Kao što se pretilina odluèuje od prièesnice, tako bi David odabran od sinova Izraelovih. 3Igraše se s lavom kao s jariæima i s medvjedima kao s janjcima; 4zar nije još kao djeèak ubio diva i skinuo sramotu s naroda kad je iz praæke bacio kamen i slomio oholost Golijata? 5Jer i on prizva Boga Svevišnjega, koji mu je dao snagu desnici, da obori junaka vješta bojevima i podigne jakost narodu svome. 6Zato mu je dana slava od deset tisuæa, i slavljahu ga dok blagoslivljaše Gospoda, i ponudiše mu krunu slavnu, 7jer on svuda porazi neprijatelje i uništi protivnike Filistejce i slomi silu njihovu do današnjega dana. 8U svakome svom djelu slavio je Svetog Svevišnjeg rijeèima hvale; pjevao je svim srcem svojim i ljubio Tvorca svoga. 9Pred žrtvenik je postavio glazbala da zvucima njihovim zasladi pjesmu. 10Blagdanima je sjajnost dodao i savršeno uresio svetkovine, proslavljao sveto ime Gospodnje, i Svetište je odzvanjalo veæ od zore. 11Zato mu Gospod grijehe oprosti i podiže dovijeka silu njegovu i dade mu Savez kraljevski, slavni prijestol u Izraelu. 12Mudar ga je sin naslijedio, koji se, zbog njega, nadaleko proširio. 13Salomon kraljevaše u vrijeme mirno, i Bog mu dade mir odasvuda, da je uzmogao sazdati Dom imenu njegovu i podiæi vjeèno Svetište. 14Kako li si mudar bio za svoje mladosti i prepun spoznaje poput rijeke! 15Prekrio si zemlju umom svojim i ispunio je tajanstvenim izrekama. 16Ime ti se proèulo do dalekih otoka i stekao si ljubav svojim mirom. 17Zaèudio si svijet pjesmama svojim, prièama, poslovicama i odgovorima. 18U ime Gospodina Boga, koji se Bogom Izraela zove, nakupio si zlata kao kositra i namnožio srebra kao olova. 19A slabine si svoje potom priklonio ženama i postao rob svoga tijela. 20Ljagom si okaljao slavu svoju i oskvrnuo svoj rod, navukao si gnjev na porod svoj, i nevolju svojim potomcima. 21Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo: i od Efrajima izaðe pobunjena vlast. 22Ipak Bog nije odbacio milosti svoje, niti je pogazio rijeèi svoje: izabranika svoga nije lišio potomstva te nije istrijebio roda onom koji ga je ljubio, veæ je dao Ostatak Jakovu i domu Davidovu korijen od njega. 23I poèinuo je Salomon kraj otaca svojih, ostavivši jednog od svojih kao nasljednika, najglupljeg od èitava naroda, èovjeka bez razbora: Roboama, koji je savjetom svojim narod pobunio. 24A zatim doðe Jeroboam, sin Nabatov, koji navede na grijeh Izraela i uputi Efrajima na put zloæe. Od tada se njihovi grijesi toliko namnožiše te ih otjeraše iz zemlje njihove. 25Jer okušavahu svaku vrstu opaèine, sve dok ih osveta ne snaðe.

Chapter 48

1 I usta prorok Ilije kao oganj, rijeè mu plamtjela kao buktinja. 2On je na njih donio glad i revnošæu je svojom umanjio njihov broj. 3Po rijeèi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. 4Kako li si strašan bio, Ilija, u èudesima svojim! I može li se itko dièiti koliko ti? 5Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po rijeèi Svevišnjeg. 6Bacio si u propast kraljeve i vukao odliènike s odra njihova. 7Na Sinaju si èuo ukore i sud osvetni na Horebu. 8Pomazao si kraljeve osvetnièke i proroka sebi za nasljednika. 9Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. 10Odreðen si u prijetnjama buduæim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otaèka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. 11Blago onomu koji æe te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi æemo posjedovati život. 12Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti. 13Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo. 14Za života je èudesa èinio, a u smrti svojoj djela divotna. 15Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta; 16samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuæe Davidove. Neki su od njih pravo èinili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh. 17Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa peæine i sagradi spremišta vodena. 18Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše. 19Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima; 20ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom, 21razbio je logor asirski, i njegov ih anðeo sve pobi. 22Jer je Ezekija èinio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viðenju svojem. 23U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život. 24U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu. 25Objavio je buduænost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.

Chapter 49

1 Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijeæem mirisarskim; svaèijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. 2Pravim je putem kroèio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost. 3Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost. 4Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opaèinu na opaèinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. 5Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuðinskom narodu. 6Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, 7po rijeèi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posveæen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrðuje. 8Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. 9Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. 10A što se tièe dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom. 11Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao peèatnjak na desnici. 12A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, odreðen za vjeènu slavu. 13Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove. 14Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. 15A je li se ipak rodio èovjek kao Josip? Voða braæi svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjeæene. 16Još i Šem i Šet bijahu slavljeni meðu ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.

Chapter 50

1 Šimun, Sin Onijin, veliki sveæenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme uèvrstio Hram. 2Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta. 3U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo. 4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade. 5Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma? 6Kao zvijezda Danica meðu oblacima i kao mjesec pun; 7kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima; 8kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga 9i kao plamen i kad u kadionici; kao vrè od kovana zlata, optoèen mnogovrsnim dragim kamenjem; 10kao maslina puna plodova i kao èempres što se diže u oblake. 11Kad bi na se metnuo krasnu odjeæu i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim velièanstvom; 12kad je primao žrtvene dijelove iz ruku sveæenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braæe svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove 13svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim. 14Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru; 15pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožða, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega. 16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tuèene kovine i jeèali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim. 17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju nièice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem. 18A pjevaèi bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova, 19dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleæi se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju. 20Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodièi se njegovim imenom. 21I još jednom svi bi pali nièice da prime blagoslov Svevišnjeg. 22A sada blagoslovite Boga svemira, koji èini èudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majèine i èini s nama po milosti svojoj. 23On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova. 24Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi. 25Na dva se naroda gnuša moja duša, a treæi i nije narod: 26na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu. 27Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca. 28Blago èovjeku koji o ovome razmišlja i primajuæi to k srcu postaje mudar. 29Bude li postupao prema tome, u svemu æe biti moæan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.

Chapter 51

1 Slavit æu te, Gospodaru, Kralju, i hvalit æu te, Bože, Spasitelju moj. Zahvaljujem imenu tvojem, 2jer ti si bio zaštitnik i pomoænik moj i spasio si tijelo moje od propasti, od zamke prijevarna jezika, od usana što laži kuju i pred onima što su okolo mene bio si zaštitnik i pomoænik moj. 3Po velikom milosrðu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, 4od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio, 5iz duboke utrobe Podzemlja, od neèista jezika i lažljive rijeèi, 6od potvore nepravedna jezika pred kraljem. Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. 7Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoæ ljudi tražio, ali uzalud. 8Tad se sjetih milosrða tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još odiskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo èekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih. 9Tad podigoh sa zemlje glas svoj i zamolih spas od smrti, 10zazvah Gospodina, oca mojega Gospodina: "Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoæi protiv oholih. - Slavit æu ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati." 11I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloæe. 12I stoga æu te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje. 13Kad još bijah mladiæ, prije svojih putovanja molio sam otvoreno za mudrost u molitvama. 14Pred vratima Svetišta za nju sam molio i do posljednjeg æu dana tragati za njom. 15Od njena cvata pa do sazrela grozda radovalo joj se srce moje. Noga je moja kroèila pravim putem i tražio sam mudrost od svoje mladosti. 16Prignuvši malo uho, nauèih je i stekoh mnogu pouku. 17Po njoj uznapredovah i slavu æu dati onomu koji me podari mudrošæu. 18Jer odluèih u djelo je provesti, žarko za dobrom tragah i neæu se stidjeti. 19Duša se moja za nju borila, pomno sam se držao Zakona. Pružao sam ruke prema nebu i oplakivao što je ne poznam. 20Usmjerih svoju dušu prema njoj i naðoh je u èistoæi. Od poèetka joj posvetih svoje srce, i neæu nikad biti napušten. 21I utroba mi uzdrhta od èežnje za njom, i stoga stekoh valjano blago. 22Za plaæu mi je Gospod jezik podario: njime æu ga slaviti. 23Priðite k meni, vi nepouèeni, u mojoj školi sjedite. 24Zašto da u tom oskudijevate, i da vam duše toliko žeðaju? 25Otvorih svoja usta i rekoh: "Kupujte je bez novaca, 26podmetnite vrat svoj pod njen jaram i neka vam duše prihvate pouku. Tko je traži - blizu mu je, i èovjek odan nalazi je. 27Pogledajte oèima svojim: kako sam se malo trudio, a mnogo spokoja stekao. 28Kupujte pouku velikom svotom novca, njome æete steæi mnogo zlata. 29Nek' se duša vaša raduje u milosrðu Gospodnjem, i nikad se ne stidite hvaliti ga. 30Uèinite djelo svoje prije odreðena vremena: u svoje vrijeme dat æe vam on vašu plaæu." Mudrost Isusa, sina Sirahova.

Judith

Chapter 1

1 Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladaše u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. 2On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i èetverouglasta kamena, široka tri lakta i dugaèka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu. 3Do vrata gradskih podiže kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili šezdeset lakata široki. 4Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu èetrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih izaæi golema vojska s povorkom pješaka. 5U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevaše s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se proteže na podruèju Ragaua. 6Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. 7Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji življahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, 8narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, 9svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podruèju Gešema, 10sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije. 11Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugaše se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupiše se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijaše obièan èovjek. Otposlaše praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavši im poèasti. 12Tada se Nabukodonozor užasno razbjesni protiv svih tih podruèja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da æe im se osvetiti i maèem opustošiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirije, uništiti sve stanovnike koji življahu na podruèju Moaba, plemena Amona, èitave Judeje i sve žitelje Egipta sve do obaju mora. 13Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potuèe ga u borbi, rasprši mu svu vojsku, konjaništvo i kola, 14zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, opljaèka trgovišta, svede sjaj njegov na sprdnju. 15Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se riješi zauvijek. 16Vrati se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnoštvom ratnika što im se bijahu pridružili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoše besposlici i uživanju stotinu i dvadeset dana.

Chapter 2

1 Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj palaèi Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisliše tajnu osnovu o izvršenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on veæ bijaše kazao. 2Sazva sve svoje pomoænike i sve svoje dostojanstvenike i saopæi im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odluèi potpuno uništenje onih pokrajina. 3I bi odluèeno da se unište posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta. 4Zatim, kako završi vijeæanje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5"Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: otiæi æeš od mene i povest æeš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i mnoštvo od dvanaest tisuæa konja i konjanika. 6Poæi æeš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7Naredit æeš im da pripreme zemlju i vodu, jer æu u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit æu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit æu da je temeljito opljaèkaju. 8Njihovi æe ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit æe se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. 9Otjerat æu ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podruèje. Ako ti se predaju, ti æeš mi ih saèuvati za dan njihove kazne. 11Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god doðeš, podvrgni ih smrti i pljaèki u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12Kazah i svojom æu rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva. 13Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš." 14Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike, vojskovoðe i èasnike vojske asirske, 15prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao što je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisuæa ljudi i dvanaest tisuæa strijelaca na konjima 16i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika mnoštva. 17Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu 18i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu kolièinu zlata i srebra iz kraljeva dvora. 19Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pješacima. 20Silno, izmiješano mnoštvo, kao skakavci ili kopneni pijesak nebrojeni, iðaše za njim. 21Krenuše iz Ninive i nakon tri dana hoda stigoše do ravnice Bektileta, pa se utaboriše za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije. 22Holoferno pokrenu svu vojsku, pješake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima. 23Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave suèelice pustinji, južno od zemlje heleonske. 24Prijeðe Eufrat, proðe kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzduž potoka Abrona, da bi izbio na more. 25Zauze podruèje Cilicije, isjeèe na komade sve one koji mu se opirahu i stiže do meða Jafata na jug, nasuprot Arabiji. 26Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im šatore, ugrabi stada. 27Za žetve žita siðe u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uništi im stada i stoku, opljaèka im gradove, opustoši polja i oštricom maèa pobi sve mlado. 28Tada spopade strah i užas sve stanovnike obala Sidona i Tira, žitelje Sura i Okine i sve žitelje Jamnije. I graðane koji su živjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.

Chapter 3

1 Poslaše mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poruèiše: 2"Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo nièice preda te: uèini s nama što ti se prohtije. 3Evo ti naših kuæa, našega kraja, žitnih polja, stada, stoke: svi torovi naših šatora ovise samo o jednom tvome migu; služi se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi. 4Evo, i naši su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo doði i uèini s njima što je dobro u oèima tvojim." 5Ljudi doðoše do Holoferna i saopæiše mu te poruke. 6On siðe s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrðenim gradovima te iz tih gradova unovaèi posebno izabrane ljude kao pomoænu vojnicu. 7Graðani i sav okoliš doèekaše ga s vijencima, plesovima i bubnjevima. 8Poruši on sve njihove uzvišice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodušnije dopušteno da razruši sva domaæa božanstva kako bi svi narodi èastili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga. 9Stiže tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suèelice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmeðu Gebe i Skitopolisa i tu se zadrža cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.

Chapter 4

1 Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji doèuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, uèinio drugim narodima i kako je opljaèkao i razorio hramove njihove; 2obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. 3Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja. 4Odaslaše zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. 5Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za voðenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. 6Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, 7i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi. 8Sinovi Izraelovi uèiniše kako im je naložio Joakim, veliki sveæenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu. 9Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaæenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše nièice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12opasaše vreæama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obešèašæenju, pogrdi i ruglu pogana. 13Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. 14Veliki sveæenik Joakim, sveæenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.

Chapter 5

1 Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici. 2On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoðe amonske, sve primorske namjesnike 3pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U èemu je snaga njegova i moæ njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom? 4Zašto je meðu svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doðe u susret?" 5Odgovori mu Ahior, voða svih sinova Amonovih: "Poslušaj, moj gospodaru, rijeèi iz usta sluge svoga: ja æu te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neæe izaæi laž iz usta sluge tvoga. 6Narod taj potjeèe od Kaldejaca. 7Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. 8Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa poèeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. 9Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imaðahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke. 10Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu èime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja. 11Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uèini robovima. 12Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipæani otjeraše od sebe. 13Bog pred njima isuši Crveno more 14i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje, 15smjestiše se na podruèju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebiše sve Hešbonce. Prijeðoše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj; 16istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena. 17Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; 18ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. 19Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. 20Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u èemu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga; 21ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer æe ih Bog njihov štititi, a mi æemo biti na ruglo svoj zemlji." 22Kada Ahior završi tu besjedu, stadoše rogoboriti oni koji su okruživali šator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tražili su da ga raskomadaju: 23"Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku. 24Krenimo, dakle! Oni æe biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"

Chapter 6

1 Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vijeæanje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazoènosti svega naroda razlièita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru: 2"Tko si ti, Ahiore, ti i plaæenici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ meðu nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On æe poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov neæe spasiti. 3Mi, sluge kraljeve, mi æemo ih smrviti kao jednog èovjeka. Neæe izdržati žestine našega konjaništva. 4Njime æemo ih zdrobiti. Brda æe se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Neæe se ni održati pred nama, svi æe izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rijeèi njegove neæe ostati neispunjene. 5A ti, Ahiore, plaæenièe amonski, koji si tako govorio u dan izopaèenosti svoje, neæeš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta. 6Tada æe gvožðe mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti æeš pasti meðu ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega. 7Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova: 8neæeš poginuti dok ne budeš zatrt s njima. 9Ako u srcu svome gajiš nadu da neæe biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utuèenost? Rekoh: nijedna od rijeèi mojih neæe ostati neispunjena." 10Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih. 11Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom. 12Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, iziðoše iz grada prema vrhu brda, a praæari zauzeše put što se tuda uspinje i poèeše bacati kamenice na njih da im sprijeèe penjanje. 13Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru. 14Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi priðoše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare. 15Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. 16Dozvaše gradske starješine, ali doðoše na zbor i svi mladiæi i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. 17Ahior ih izvijesti o svemu što je reèeno na Holofernovu vijeæanju: što je sam kazao voðama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova. 18Tada narod pade nièice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi: 19"Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posveæenih!" 20Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga. 21Ozija ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu noæ dozivahu u pomoæ Boga Izraelova.

Chapter 7

1 Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih. 2Toga istog dana krenuše svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisuæa pješaka i dvanaest tisuæa konjanika, ne brojeæi opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke meðu njima. 3Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi suèelice Ezdrelonu. 4Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu poèeše govoriti meðu sobom: "Ovi æe potamaniti sve na zemlji! Ni najviše planine, ni klanci, ni bregovi neæe izdržati pod njihovom težinom." 5Svaki pograbi oružje; upalivši luèi na svojim kulama, ostadoše na straži svu onu noæ. 6Ujutro izvede Holoferno sve konjaništvo pred oèi sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji; 7podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojnièke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj. 8Doðoše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve voðe naroda moapskoga i vojskovoðe obalnih krajeva te rekoše: 9"Neka posluša naš gospodar nekoliko naših rijeèi da ne bi pretrpio poraz vojske svoje. 10Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima živi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda. 11Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa neæe poginuti ni jedan èovjek koji pripada tvome narodu. 12Ostani u svome taboru èuvajuæi brižno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku. 13Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada. 14Glad æe umoriti njih i njihove žene i njihovu djecu, pa još prije nego ih sasijeèemo maèem, ležat æe onemoæali po trgovima boravišta svoga. 15Tada æeš im groznom odmazdom platiti što se pobuniše i ne iziðoše ti s mirom u susret." 16Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da uèine kako su ga svjetovali. 17Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisuæa Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih. 18Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, suèelice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreæi golemo mnoštvo. 19Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaæi. 20Trideset se i èetiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnièka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, 21a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za piæe davala na mjeru. 22Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladiæi padali u nesvijest od žeðe: ležali su po gradskim trgovima ili u kuæama, nisu više imali snage. 23Tada sav narod, mladiæi, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravljaèima i povikaše i rekoše pred svim starješinama: 24"Neka Bog sudi izmeðu vas i nas zbog velike nepravde koju ste poèinili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25Sad nam nema više pomoæi niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od žeðe i posvemašnje iscrpljenosti. 26A sada ih pozovite i predajte sav grad pljaèki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit æemo, doduše, njihovi robovi, ali æemo saèuvati živote i neæemo roðenim oèima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." 29Usred zbora nasta sveopæi plaè i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu. 30Ozija im upravi rijeè: "Budite hrabri, braæo, ustrajmo još pet dana, za kojih æe Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas neæe napustiti zauvijek. 31Proðe li tih pet dana bez ikakve pomoæi, izvršit æu što tražite." 32Potom otpusti narod, svakoga u njegovu èetvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim kuæama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni.

Chapter 8

1 Tih dana sve je to èula Judita, kæi Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. 2Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve jeèma. 3Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sunèanica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izmeðu Dotaina i Balamona. 4Judita odonda življaše kao udovica veæ tri godine i èetiri mjeseca. 5Naèinila je sebi sobu na ravnome kuænom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovièke. 6Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoèi subote i za samih subota, uoèi mlaðaka i za samih mlaðaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. 7Bila je lijepa i naoèita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela. 8Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna. 9Doèula je dakle krute rijeèi koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da æe do pet dana predati grad Asircima. 10Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa. 11Doðoše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izmeðu Boga i vas i rekli da æete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odreðenom roku ne pomogne. 12A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga meðu ljudima? 13Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako neæete razumjeti ništa dovijeka. 14Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako æete dokuèiti Boga koji je stvorio sve to? Kako æete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braæo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! 15Jer ako nam i ne htjedne priskoèiti u pomoæ u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naoèigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. 16Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije èovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin èovjeèji komu biste mogli nareðivati. 17Zbog toga, oèekujuæi spas koji može doæi od njega, dozivajmo ga u pomoæ, i on æe poslušati glas naš, bude li mu to drago. 18Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva naèinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. 19Zato su oèevi naši bili predani maèu, bili su pljaèkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. 20Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neæe napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. 21Jer budemo li osvojeni mi, bit æe osvojena i sva Judeja i opljaèkano naše Svetište, a on æe to obešèašæenje osvetiti našom krvlju. 22Pokolj braæe naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit æe na glavu našu meðu poganima meðu kojima æemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare, 23jer se naše ropstvo neæe pretvoriti u naklonost nego æe ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. 24Stoga, braæo, pokažimo svojoj braæi da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik poèivaju na nama. 25Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i oèeve naše. 26Sjetite se kako je èinio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. 27Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu." 28Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se neæe usprotiviti tvojim rijeèima. 29Jer tvoja se mudrost ne oèitova tek danas: još od poèetka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! 30Ali puk trpi užasno od žeðe, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obeæali i da se zakunemo zakletvom koje neæemo prekršiti. 31Sada, buduæi da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod æe poslati kišu i napuniti naše èatrnje da ne izginemo." 32Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest æu djelo o kojemu æe spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje meðu sinovima našeg naroda. 33Budite noæas na gradskim vratima da mognem iziæi sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod æe rukom mojom donijeti spas Izraelu. 34Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Neæu vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odluèila uèiniti." 35Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!" 36Izišavši odande, vratiše se na svoja mjesta.

Chapter 9

1 Tada Judita pade nièice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili veèernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i reèe: 2"O Gospode, Bože oca moga Šimuna, komu si ruku naoružao maèem da se osveti tuðincima koji bijahu radi sramote odriješili pas jedne djevice, obnažili njezin bok da je okaljaju i obešèastili njezinu utrobu za sramotu. Iako si kazao: 'Ne smije tako biti', oni su svejedno uèinili. 3I zato si predao pokolju voðe njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i postiðenu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim. 4Predao si žene njihove plijenu, a kæeri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena meðu tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obešèašæenjem svoje krvi i zvali te u pomoæ. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. 5Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što æe biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i buduænost i sve se dogodilo što si umom zasnovao. 6Što si nakanio, došlo je preda te i reklo: 'Evo me!' Jer svi su tvoji putovi pripremljeni, a tvoje odluke predviðene. 7Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsnoæe pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, luk, praæku i neæe da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove. 8Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu moæi svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obešèaste tvoje Svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga. 9Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovièku ruku ojaèaj za naumljeno djelo. 10Pogodi zamamnošæu mojih usana roba s voðom, a voðu s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene. 11Tvoja snaga nije u mnoštvu niti moæ tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomoænik si malenih, potporanj slabih, utoèište napuštenih, spasitelj oèajnih. 12Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvorèe voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju! 13Daj mi zamamnu rijeè koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i kuæe sinova tvojih. 14Uèini da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake moæi i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!"

Chapter 10

1 Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu, 2ustade gdje bijaše pala nièice, dozva svoju sluškinju i siðe u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje. 3Svuèe sa sebe kostrijet, skide udovièke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašæu, poèešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sveèane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. 4Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi oèarala oèi ljudi koji je budu gledali. 5Sluškinji preda mijeh vina i vrè ulja, napuni dvojaèe jeèmenom kašom, pogaèama suhoga voæa i èistim hljebovima; sve to složi i stavi na nju. 6Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu naðoše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. 7Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa æe joj: 8"Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema." 9Judita se pokloni Bogu, a njima reèe: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Iziæi æu i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila. 10Otvoriše joj, pa Judita iziðe sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli. 11Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže. 12Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "Kæi sam Hebrejaca i bježim od njih, jer æe vam se uskoro predati da vam budu hrana. 13Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat æu mu put kojim æe morati poæi da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog èovjeka, ni jedne žive duše." 14Dok su ti ljudi slušali rijeèi njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj: 15"Spasila si svoj život požurivši se da siðeš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit æemo te dok te ne predamo u ruke njegove. 16Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono što si kazala i on æe s tobom postupati dobro." 17Izabraše izmeðu sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora. 18U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku poðe od usta do usta po svim šatorima. Doðoše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao. 19Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog èovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri opèiniti sav svijet." 20Holofernove straže i dvorjanici njegovi iziðoše i uvedoše Juditu u šator. 21Holoferno je poèivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. 22Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on iziðe na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice. 23Kad se Judita naðe pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši nièice. Sluge je Holofernove podigoše.

Chapter 11

1 Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluèiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. 2Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. 3Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život æe ti biti pošteðen noæas a i poslije. 4Nitko ti neæe nanijeti zla, nego æe se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora." 5Judita mu odgovori: "Poslušaj rijeèi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neæu noæas govoriti laži svome gospodaru. 6Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog æe ti pomoæi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neæe biti razoèaran sa svojih pothvata. 7Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moæ onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biæe! Pomoæu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu. 8Doèuli smo veæ i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeæu. 9Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijeæanju; buduæi da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti maè, osim ako sagriješi Bogu svome. 11Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i promašio u svome pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poèinivši bezakonje. 12Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluèiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. 13Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. 14Otpravili su u Jeruzalem, buduæi da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeæa starješina. 15Èim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit æe ti predani na uništenje. 16Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu æe se zaèuditi sva zemlja kada za nj èuje. 17Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh. 18Zatim æu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti æeš tada izaæi sa svom vojskom. Meðu njima neæe biti nikoga da ti se odupre. 19Odvest æu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit æu usred njega prijestolje tvoje. Ti æeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neæe zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam." 20Te se rijeèi svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše: 21"Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrošæu razlaganja." 22A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. 23A ti si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve uèinila kao što si kazala, tvoj Bog postat æe i moj Bog, a ti æeš provoditi svoje dane u palaèi kralja Nabukodonozora i bit æeš slavna na svoj zemlji."

Chapter 12

1 Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posuðe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova. 2Ali Judita odgovori: "Neæu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo prireðuje od onoga što sam donijela sa sobom." 3Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle æemo ti davati takva jela kad meðu nama nema nikoga od tvoga roda?" 4Judita odgovori: "Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neæe ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod æe veæ rukom njezinom izvesti što je odluèio." 5Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do ponoæi. Ustade o jutarnjoj straži. 6Poruèi Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziðe radi molitve." 7Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noæu je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru. 8Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina. 9Vrativši se èista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi naveèer priredili jelo. 10Èetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje èasnike. Ne pozva nikoga od posluge. 11Reèe dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doðe jesti i piti s nama. 12Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat æe nam se." 13Bagoa izaðe od Holoferna, uðe k njoj i reèe joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doæi k mome gospodaru da bude èašæena u njegovoj nazoènosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kæeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." 14Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Uèinit æu smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit æe mi to radost sve do smrti." 15Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. 16Judita uðe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. 17Kaza joj Holoferno: "DÓe pij i veseli se s nama!" 18Judita odgovori: "Hoæu, pit æu, gospodaru, jer osjeæam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga roðenja." 19Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. 20Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.

Chapter 13

1 A uveèer se èasnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na poèinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. 2Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. 3Judita je naredila svojoj sluškinji da je èeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da æe izaæi na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. 4Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeæi kraj Holofernove postelje, reèe u srcu svom: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome èasu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodièi Jeruzalem! 5Ovo je pravi èas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas." 6Priðe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov maè. 7Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, ojaèaj me danas!" 8I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziðe i glavu Holofernovu predade sluškinji. 10Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obièaju, iziðoše na molitvu. Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i doðoše pod njezina vrata. 11Judita se javi još izdaleka straži na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je uèinio i danas." 12Kako graðani zaèuše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske. 13Strèaše se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvoriše vrata, primiše ih, zapališe vatru da se vide i okružiše ih. 14Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kuæi Izraelovoj nego je mojom rukom noæas potukao neprijatelje naše." 15Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reèe: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene! 16Neka živi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgriješio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao." 17Puk, sav izvan sebe, pade nièice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Bože naš, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!" 18Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kæeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijeèeš glavu voði neprijatelja naših! 19Jer tvoje pouzdanje neæe biti izbrisano iz srdaca ljudi nego æe se oni dovijeka sjeæati Božje moæi. 20Neka Bog uèini da to bude na tvoju vjeènu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si sprijeèila našu propast živeæi pravedno pred našim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!"

Chapter 14

1 Judita im reèe: "Poslušajte me, braæo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. 2Èim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izaðu iz grada. Izabrat æete im voðu kao da tobože hoæete siæi u ravnicu, na asirske predstraže. Ali neæete siæi. 3Oni æe pograbiti svoje oružje, otiæi æe u tabor i probudit æe zapovjednike asirske vojske. Zajedno æe otrèati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne naðu, spopast æe ih užas i pobjeæi æe ispred vas. 4Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka. 5Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oèima prepozna onoga koji je prezreo kuæu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt." 6Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuæe. Kako doðe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od èlanova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. 7Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko æe drhtati od straha kad èuje tvoje ime! 8A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je uèinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima. 9Kad je završila kazivanje, narod poène klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. 10Tada Ahior, vidjevši što je sve uèinio Bog Izraelov, povjerova èvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. 11A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine. 12Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi poðoše zapovjednicima, tisuænicima i ostalim èasnicima svojim. 13Doðoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: "DÓe probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili siæi i napasti nas da zauvijek budu uništeni." 14Bagoa uðe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom. 15Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uðe u ložnicu i naðe truplo baèeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena. 16Kriknu iza glasa te plaèuæi, jecajuæi i snažno zapomažuæi rastrga na sebi haljine. 17Uðe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne naðe je. Onda otrèa k narodu i povika: 18"Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema." 19Kad zapovjednici vojske asirske èuše te rijeèi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.

Chapter 15

1 I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su èuli što se dogodilo, skameniše se. 2Uhvati ih strava i strah te ne bijaše èovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. 3I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. 4Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podruèje Izraela skoroteèe s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište. 5Èim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako uèiniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve. 6Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen. 7Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradiæi po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo. 8Veliki sveæenik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu doðoše da se dive dobroèinstvu što ga Gospod uèini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. 9Kad uðoše u kuæu njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govoreæi: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega! 10Rukom svojom sve si to uèinila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vjeèna vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod reèe: "Amen!" 11Trideset je dana narod pljaèkao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonjaèe, posuðe i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. 12Sve su žene Izraelove trèale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u èast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. 13Zatim se ona i njezine pratilice ovjenèaše maslinovim granèicama. Ona je stupala na èelu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, okiæeni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14Usred sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev.

Chapter 16

1 Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u èast, velièajte i zazivajte Ime njegovo! 2Jer Gospod Bog što dokonèava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih. 3Asur siðe s planina sjevernih, doðe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrèi, konji njihovi bregove prekriše. 4Kaza da æe kraj moj zapaliti, moje mladiæe maèem isjeæi, o tlo razmrskati moju dojenèad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. 5Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne! 6Nisu im mladiæi silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kæi Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi! 7Ona svuèe udovièke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašæu mirisnom, 8na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opèini. 9Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, maè mu kroza šiju proðe. 10Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti. 11Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoæni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše! 12Djevojèica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše. 13Bogu svom pjevat æu pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reèe, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. 15Planine æe se iz temelja s vodama potresti, hridi æe se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti æeš i tada milostiv biti. 16Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek. 17Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit æe ih na dan Suda: poslat æe oganj i crve u meso njihovo, a oni æe u boli jaukati zauvijek." 18Kada doðoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod oèisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove. 19Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima. 21A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuèe u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga èovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome. 23Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u peæini Manašea, muža njezina. 24Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra roðacima svojim i roðacima muža svojega Manašea. 25U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.

1 Maccabees

Chapter 1

1 Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada veæ gospodar Grèke - provali iz zemlje Kitima i potuèe Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2Povede mnoge ratove, zauze tvrðave i poubija kraljeve zemlje. 3Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu plaæaju danak. 5Konaèno pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6Sazva svoje službenike, odliènike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8A njegovi èasnici preuzeše vlast, svaki na svome podruèju. 9Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji.

10Od njih doðe grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva grèkoga. 11U one dane naðoše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, snaðoše nas mnoga zla." 12I mnogima se to svidjelo. 13Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obièajima. 14I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to obièavaju pogani, 15prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da èine zlo.

16Kad je Antioh uèvrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. 18I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzmaèe i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. 19I tako oni zagospodariše egipatskim utvrðenim gradovima i poplijeniše Egipat. 20A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto èetrdeset i treæe vrati i krene protiv Izraela. Uziðe na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svijeænjak sa svim, priborom, 22stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na proèelju Hrama, koje ogoli. 23Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posuðe i opljaèkao tajne riznice koje je mogao pronaæi. 24Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25U Izraelu nasta opæa tuga po svim mjestima. 26Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladiæi i djevojke - ljepota ženska sva uvenu. 27Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše. 28Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu. 29Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji doðe u Jeruzalem s jakom vojskom. 30Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potuèe ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca. 31Opljaèka grad, zapali ga vatrom i sruši mu kuæe i zid unaokolo. 32Žene i djecu uèiniše sebi robljem i porazdijeliše meðu sobom stoku. 33Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše. 35Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. 36Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu. 37Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto. 38Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tuðina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše. 39Svetište njegovo opustje k'o pustinja, blagdani mu se okrenuše u žalovanje, subote u porugu, a slava njegova u ništavilo. 40K'o nekoæ slava njegova, namnožila mu se sramota, i sav se ponos njegov okrenu u tugovanje. 41I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obièaje. 42I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i poèeše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obièajima tuðinaca koji su u zemlji, 45pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46da se oneèisti Svetište i sveti narod; 47da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i neèiste životinje; 48da se više ne obrezuju djeca, da se oneèiste svakom neèistoæom i gnusobom 49i tako zaborave Zakon i izmijene sve obièaje. 50Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osuðen je na smrt. 51Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. 52I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika uèiniše u zemlji. 53Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. 54Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto èetrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55I palili su tamjan na vratima kuæa i po trgovima. 56A u koga naðoše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57Ako bi otkrili da tko èuva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61objesili bi im o vrat dojenèad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili obrezanje. 62Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od neèistih jela. 63Radije su išli u smrt nego da se oneèiste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64Uistinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom.

Chapter 2

1 U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, sveæenik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. 2A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3Šimuna prozvana Tasi, 4Judu prozvana Makabej, 5Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6Videæi kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tuðinaca? 8Svetište njegovo postade k'o èovjek bez èasti, 9posuðe, slava njegova, za plijen opljaèkano; nejaèad njegova po trgovima poklana, mladiæi njegovi hrana oštrim maèevima! 10Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?! 11Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. 12Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani! 13Èemu nam život?" 14I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odjeæu, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. 15Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, doðoše u Modin da prinude na žrtvovanje. 16Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. 17Kraljevi ljudi priðu Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si èovjek ugledan u ovom gradu, èastan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i braæa. 18Priði dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to uèiniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa æeš i ti i tvoji sinovi uæi u krug kraljevih prijatelja i bit æete èašæeni srebrom i zlatom i mnogim darovima." 19Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlašæu njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, 20ja i moji sinovi i sva braæa moja slijedit æemo Savez otaca svojih. 21Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. 22I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo." 23Tek što je on to kazao, a Židov neki priðe pred oèima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potrèi i zakla ga na žrtveniku. 25U isti èas ubi i kraljeva èovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao nekoæ Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom." 28I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje. 29Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33I poruèiše im: "Dosta je! Iziðite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!" 34Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i neæemo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." 35Napadoše ih bez oklijevanja. 36A oni im nisu uzvraæali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37"Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedoèe nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." 38I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisuæu duša. 39Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: 40"Ako uèinimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša braæa, i ne poðemo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo æe nas istrijebiti sa zemlje." 41I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat æemo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše braæa naša u zbjegovima." 42Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. 43I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo pojaèanje. 44Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama. 45A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. 46Silom su obrezivali neobrezane djeèake koje bi našli na podruèju Izraela. 47Progonili su drske tuðince. I pothvat im je uspijevao. 48Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešnièka. 49A kada se Matatijini dani primicahu kraju, reèe on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Steæi æete tako slavu veliku, bit æe vam besmrtno ime. 52Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53A Josip je u svojoj nevolji oèuvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54Pinhas, otac naš, nosio se gorljivošæu i primio je obeæanje vjeènog sveæeništva. 55Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63Danas se visoko diže, sutra ga veæ naæi ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. 64Junaci mi, djeco, budite; Zakona se èvrsto držite da se u njem proslavite. 65Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, èovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on æe vam biti otac! 66Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit æe vam vojskovoða i zapovijedat æe u ratu protiv pogana. 67Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. 68Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona." 69Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima. 70Umro je u godini sto èetrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. Ê(166.-160. prije Krista)

Chapter 3

1 Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. 2Podupriješe ga sva njegova braæa i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov. 3On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim maèem tabor štiteæi. 4Premac lavu svojim djelima, postade k'o laviæ što za plijenom rièe. 5Gonio je otpadnike, trag im njušeæi; palio je tlaèitelje svoga naroda. 6Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posreæilo. 7Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat æe se uspomena njegova. 8Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati. 9Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene. 10Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11Saznao za to Juda, pa ga presrete, potuèe ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji maè Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. 13Kad je Seron, sirski vojvoda, èuo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki èas krenu u rat, 14reèe: "Steæi æu ime i proslavit æu se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rijeè." 15I krenu i uzaðe s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. 16Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprijeèi mu se Juda sa šakom ljudi. 17Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako æe se oduprijeti nas šaèica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." 18A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i šaèica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa šaèicom. 19Pobjeda u ratu ne zavisi od jaèine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. 20Ovi izlaze na nas u premoæi drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, 21a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. 22Zato æe ih Gospod pred našim oèima satrti, i ništa se ne bojte." 23Tako reèe i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku. 24Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. 25I zavlada strah pred Judom i braæom njegovom i obuze prepast sve okolne narode. 26Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima. 27Kad je sve to èuo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna. 28Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku. 29Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmuèio zemlju zatiruæi zakone koji postojahu odiskona. 30Poboja se dakle da neæe, kako je veæ bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smoæi darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašujuæi u tom svoje prethodnike. 31U toj je tjeskobi odluèi poæi na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca. 32Ostavi Liziju, èovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. 33I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. 34Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: 35da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, 36a onda da se na svem onom podruèju nasele tuðinci i njima da se razdijeli njihova zemlja. 37Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto èetrdeset i sedme. Prijeðe preko Eufrata i poèe se probijati kroz gornje krajeve. 38Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe junaène, prijatelje kraljeve. 39S njima posla èetrdeset tisuæa pješaka i sedam tisuæa konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41Kad se o tome proèulo meðu trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te doðoše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojevaèima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. 42Juda pak i njegova braæa vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu podruèju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i poðimo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" 44I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosrðe. 45Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da uðe ili da iziðe. Po Svetištu se gazilo, u Tvrðavi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost išèezla, umuknula mu frula i citara. 46Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je nekoæ Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što inaèe pogani traže od svojih idola. 49Iznesoše sveæenièku odjeæu i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada uèinimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51Svetište se tvoje gazi i skvrni, sveæenstvo je tvoje tužno, poniženo. 52Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53Kako æemo im odoljeti ako nam ti ne priteèeš u pomoæ?" 54I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. 55Juda tada postavi narodu starješine: tisuænike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56Onima pak koji su baš gradili kuæu, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati kuæi. 57I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60Bit æe onako kako Nebo hoæe."

Chapter 4

1 Gorgija povede sa sobom pet tisuæa pješaka i tisuæu poizbor konjanika; ta je vojska krenula noæu 2da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodièi joj bijahu stanovnici Tvrðe. 3Kad je to doèuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari 4dok su joj pripadnici još izvan tabora. 5Gorgija je pak došao noæu u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama". 6U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuæe ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni maèeva. 7Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrðen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vièni boju. 8Juda reèe svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. 9Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. 10Zavapimo sada k Nebu: ono æe nam se možda smilovati, sjetit æe se svog Saveza s našim ocima, pa æe danas pred nama tu vojsku satrti. 11Tada æe svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela." 12Stranci podigoše oèi: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, 13iziðoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. 14Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. 15Ali svi na zalaznici padoše od maèa. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuæe ljudi. 16Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na èelu, 17reèe narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. 18Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom æete bez brige pokupiti plijen." 19Juda je još bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa. 20Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedoèio dim koji se vidio. 21Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, 22svi pobjegoše u filistejsku zemlju. 23Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. 24Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreæi: "Ono je dobro i njegova je ljubav vjeèna!" 25Bijaše to dan velike izraelske pobjede. 26Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli doðoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. 27Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. 28Zato je iduæe godine Lizija sabrao šezdeset tisuæa poizbor pješaka i pet tisuæa konjanika da svlada Židove. 29Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih sa deset tisuæa ljudi. 30Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. 31Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. 32Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. 33Obori ih maèem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!" 34I poèeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuæa ljudi. 35Videæi kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junaèki živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovaèi najamnike da iznova, s pojaèanom vojskom, provali u Judeju. 36Juda pak i njegova braæa rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da oèistimo Svetište i posvetimo ga." 37Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. 38Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a æelije porušene. 39Razdrli su na sebi odjeæu, zakukali i glavu posuli pepelom. 40Potom padoše nièice pa na znak truba zavapiše k Nebu. 41Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on Svetište ne oèisti. 42Zatim je izabrao sveæenike neokaljane, vjerne Zakonu. 43Oèistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na neèisto mjesto. 44Potom se vijeæalo što da se uèini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. 45Doðoše na dobru misao da ga uklone, bojeæi se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. 46Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doðe prorok koji æe o njem odluèiti. 47Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. 48Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. 49Pošto su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak, kadioni žrtvenik i stol. 50Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijeænjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. 51Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. 52Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto èetrdeset i osme ustadoše u rano jutro 53i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. 54Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli. 55Sav je narod pao nièice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. 56Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve prièesnice i zahvalnice. 57Uresili su proèelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i æelije i postavili im vrata. 58Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. 59Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poèevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. 60U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeæi se da pogani ne doðu ta mjesta oskvrnuti kao i prije. 61Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrðu protiv Idumeje.

Chapter 5

1 Kad su okolni narodi èuli da je žrtvenik ponovo sagraðen a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše 2i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo meðu njima; poèeli su ubijati i progoniti taj narod. 3Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i doèepao se plijena. 4Sjetio se i zloæe Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. 5Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. 6Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem. 7Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. 8Zauze Jazer sa selima njegova podruèja, a zatim se vrati u Judeju.

9Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvrðavu Datemu. 10Poslali su Judi i njegovoj braæi pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište. 11Spremaju se da osvoje tvrðavu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom. 12Doði sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših veæ palo. 13Pogubili su svu našu braæu naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisuæu ljudi." 14Dok se to pismo još èitalo, doðoše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odjeæe, donoseæi iste vijesti: 15"Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe." 16A kad su Juda i narod to èuli, sazvaše veliku skupštinu da vijeæaju što da uèine za svoju braæu izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja. 17Juda tada reèe bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju braæu u Galileji! A ja i brat Jonatan poæi æemo u Galaaditidu." 18Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom. 19I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo." 20Šimunu su dali tri tisuæe ljudi za Galileju, a Judi osam tisuæa ljudi za Galaaditidu. 21Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22Ostavili su na bojištu oko tri tisuæe ljudi, od kojih je pokupio plijen. 23Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radošæu. 24A Juda Makabej i brat mu Jonatan prijeðoše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. 25Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj braæi u Galaaditidi: 26kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvrðeni veliki gradovi; 27kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odluèio da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima. 28Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom maèa i pokupi plijen. 29Odande je krenuo dalje noæu i približio se tvrðavi. 30Kad je svanula zora a oni podigli oèi, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvrðavu; veæ su napadali. 31Videæi da je napadaj poèeo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu, 32Juda reèe ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju braæu!" 33Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše. 34Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisuæa. 35Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali. 36Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide. 37Poslije tih dogaðaja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka. 38Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku; 39najmili su i Arape kao pomoæne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne. 40Timotej reèe zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove èete približili vodi: "Ako prvi prijeðe i udari na nas, neæemo mu moæi odoljeti jer æe imati prednost; 41a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prijeæi æemo mi, udariti i nadvladati ga." 42Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj." 43On prijeðe prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram. 44Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti. 45Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najveæeg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji. 46Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo moguæe zaobiæi ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj. 47Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. 48Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rijeèima: "Pustite nas da proðemo preko vaše zemlje, da doðemo u svoju; nitko vam neæe uèiniti nikakve štete, samo æemo proæi." Ali im nisu htjeli otvoriti. 49Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. 50Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu noæ napadao, i grad mu pade u ruke. 51Posjekao je sve muško oštricom maèa, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih. 52Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu. 53Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju. 54Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao. 55Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom, 56Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, èuli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše: 57"Proslavimo se i mi, poðimo protiv pogana što su oko nas!" 58I tako dadoše naloge èetama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju. 59Gorgija iziðe iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije. 60Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih meða. Palo je u taj dan meðu izraelskim narodom oko dvije tisuæe ljudi. 61Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu braæu, nego mišljahu da æe se istaknuti hrabrošæu. 62Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu. 63Plemeniti Juda i njegova braæa uživali su veliku èast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god èuli za njihova imena. 64Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. 65Juda je sa svojom braæom otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvrðave, a kule naokolo sve popalio. 66Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i proðe Marisu. 67Toga su dana u boju pali sveæenici koji su se htjeli istaæi hrabrošæu pa se nepromišljeno upustili u boj. 68Juda se uputio u Azot u filistejskom podruèju i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, opljaèkao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju.

Chapter 6

1 U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Doèuo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, 2da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. 3Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i opljaèkati ga, ali nije uspio jer su graðani doznali za njegovu nakanu. 4Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako ojaðen, probijati natrag u Babilon. 5Još dok je bio u Perziji, doðoše i javiše mu kako su poražene èete što su upale u judejsku zemlju. 6I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobjeæi, jer su oni pobijeðenim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još jaèi. 7Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova. 8Kad je kralj èuo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. 9Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, 10dozva sve svoje prijatelje i reèe im: "Nestalo je sna s mojih oèiju i srce mi je klonulo od jada. 11Zato rekoh u svom srcu: 'U koliku li sam tjeskobu zapao i kakav li me to val nesreæe zapljusnuo! Mene koji sam u vrijeme svoje moæi bio poštovan i ljubljen. 12Sad mi dolaze na pamet zla koja sam poèinio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posuðe što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. 13Sad znam da me zbog toga snašlo ovo zlo i da od velike tuge umirem u tuðoj zemlji!'" 14Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15I dade mu svoju krunu, plašt i peèatni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u voðenje kraljevstva. 16Tu kralj Antioh umrije godine sto èetrdeset i devete. 17Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator. 18Ali oni koji su bili u Tvrði uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljajuæi kako da im naude i tako pomognu poganima. 19Juda odluèi da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu. 20Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Naèinili su strelišta i bojne naprave. 21Ali su neki od opkoljenih probili obruè, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca. 22Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle æeš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu braæu? 23Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba. 24Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvrðu i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu. 25I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. 26Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvrðu: hoæe da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur. 27Ako im se ne isprijeèiš, uèinit æe još i više, a ti ih više neæeš zaustaviti." 28Na te se rijeèi kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika. 29Došle su mu i najamnièke èete drugih kraljevina i od morskih otoka. 30Broj se njegovih snaga podigao na sto tisuæa pješaka i dvadeset tisuæa konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat. 31Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i èak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili. 32Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvrðe, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. 33Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su èete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile. 34Slonovima su davali grožðani i dudov sok da ih potaknu za boj. 35Životinje su razmjestili meðu bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisuæu pješaka opremljenih lanèanim oklopima i bronèanim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. 36Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. 37Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila èetiri snažna ratnika. 38Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove. 39Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. 40Jedan se dio kraljevskih èeta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u èvrstom i ureðenom rasporedu. 41Uzdrhtaše svi koji su èuli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. 42Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi. 43Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj 44i žrtvova se da izbavi svoj narod i steèe vjeèno ime. 45Hrabro potrèa prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. 46Uvuèe se pod slona, probode ga maèem i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnjeèi ga. Tako on pogibe ondje. 47Židovi su, videæi silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli. 48Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, 49a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja poèivala. 50Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. 51Prilièno je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, bacaèima plamena, kamenja i strelica, a tako i praæarama. 52I opsjednuti uzimahu naprave protiv napadaèa. Borba potraja dugo. 53Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. 54Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu. 55Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. 57Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovoðama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvrðeno. Osim toga, èekaju nas poslovi kraljevstva. 58Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59Dopustimo im da žive po svojim obièajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo poèinili." 60Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. 61Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvrðe. 62Potom kralj uziðe na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvrðeno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. 63Nato hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu naðe Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji.

Chapter 7

1 Godine sto pedeset i prve uteèe iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3Kad je on to doznao, reèe: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sveæenikom. 6Oni su pred kraljem optuživali narod govoreæi: "Juda je sa svojom braæom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7Zato pošalji èovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagaèe!" 8Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorjeèja, èovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio sveæeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braæi s miroljubivim rijeèima, punim himbe. 11Ali oni nisu vjerovali njihovim rijeèima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeæe zakonoznanaca da pronaðe pravedno rješenje. 13Meðu Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14Govorahu oni: "S vojskom je došao sveæenik od Aronova plemena. Neæe nam uèiniti ništa nažao." 15Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Neæemo vam uèiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima." 16Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te izmeðu njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema rijeèima Pisma: 17"Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa." 18Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili." 19Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskoèili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. 21Alkim se stao boriti za velikosveæenièku èast. 22Oko njega sabraše se svi koji su smuæivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i poèinili mnogo zla u Izraelu. 23Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, 24stade obilaziti svim judejskim krajevima osveæujuæi se istaknutim prebjezima i braneæi im prolaz zemljom. 25Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neæe moæi oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore.

26Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovoða, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. 27Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruèi Judi i njegovoj braæi ove himbeno miroljubive rijeèi: 28"Neka izmeðu mene i vas ne bude rata. Posjetit æu vas miroljubivo, sa slabom pratnjom." 29Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. 30Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. 31Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. 32Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad. 33Poslije tih dogaðaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki sveæenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34Ali im se on naruga, ismija ih, oneèisti i obasu pogrdama. 35U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit æu tu graðevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren. 36Sveæenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih oèiju: 37"Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude kuæa molitve i prošnje. 38Osveti se tom èovjeku i njegovoj vojsci da padnu od maèa! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!" 39Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska. 40Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuæe ljudi. On se ovako pomolio: 41"Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anðeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuæa. 42Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnièki govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zloæi!" 43Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. 44Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. 45Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeæi za njima bojnim trubama. 46Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od maèa, nijedan nije izbjegao. 47Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara. 50Tako se judejska zemlja malo smirila.

Chapter 8

1 Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraæaju i kako su veoma jaki. 2Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak, 3o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata, 4kako su razboritošæu i ustrajnošæu zavladali svim onim podruèjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak. 5Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih. 6Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima. 7Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaæaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im 8zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu. 9Kad su pak neki iz Grèke naumili doæi da ih istrijebe, 10Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovoðu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrðave i podjarmili ih sve do danas. 11A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili. 12Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji èuju za njihovo ime. 13Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojaèali. 14Unatoè svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. 15Osnovali su vijeæe u kojem svaki dan vijeæa trista i dvadeset èlanova, savjetujuæi se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. 16Svake godine povjeravaju jednome èovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog èovjeka slušaju: meðu njima nema ni zavisti ni ljubomore. 17Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez 18da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grèko kraljevstvo porobljuje Izraela. 19Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili: 20"Juda zvan Makabej i njegova braæa sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." 21Taj se zahtjev senatorima svidio. 22Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: 23"Neka sreæa prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A maè i neprijatelj bio od njih daleko! 24Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25židovski æe se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26Protivnicima neæe davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni laðama. Tako je zakljuèio Rim. I on æe vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. 27Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani æe se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28Napadaèima neæe se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni laða. Tako je zakljuèio Rim i on æe se ovih obaveza držati bez prijevare. 29Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. 30Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to uèiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to æe ih obvezivati. 31Što se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišæeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike? 32Potuže li se još jednom na tebe, ustat æemo na obranu njihovih prava i zavojštit æemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"

Chapter 9

1 Kad je Demetrije doèuo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na èelu desnoga krila. 2Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na podruèju Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. 3Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, 4a potom su sa dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe konjanika otišli u Beerzet. 5Juda se sa tri tisuæe odabranih ratnika utaborio u Eleasi. 6Videæi velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. 7Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. 8Onako zabrinut reèe onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda æemo ih ipak suzbiti." 9Oni su ga odvraæali rijeèima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom braæom vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo." 10Juda odvrati: "Ne, toga neæu nikad uèiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junaèki za svoju braæu i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!" 11Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, praæari i strijelci stupiše na èelo vojske, a tako i udarne èete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo, 12bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka. 13Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do veèera. 14Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srèani ljudi 15i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara. 16Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s leða. 17Zametnula se ogorèena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane. 18I Juda je pao, a ostali se razbjegli. 19Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu. 20Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, narièuæi više dana ovako: 21"O, kako pade junak, Izraelov spas!" 22Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. Ê(160.-143. prije Krista) 23Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom podruèju i ponovo se pojavili svi zlotvori. 24Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu. 25Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom. 26Ti su kod Judinih prijatelja vršili premetaèine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu. 27Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. 28Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu: 29"Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više èovjeka slièna njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda. 30Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i voða u borbi koju smo poduzeli." 31Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu. 32Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. 33Èim je za to doèuo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. 34Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. 35Jonatan je poslao svoga brata, kao voðu pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. 36Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, iziðoše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i otiðoše s tim plijenom. 37Poslije tih dogaðaja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sveèano iz Nadabata vode nevjestu, kæer jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu. 38Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori. 39Podigoše oèi i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i braæom, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom. 40Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali. 41Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u plaè. 42Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana. 43Kad je to èuo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana. 44Tada Jonatan reèe svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo juèer i prekjuèer. 45Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka. 46Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!" 47Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: skoèio je unazad. 48Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana. 49Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisuæu ljudi. 50Vrativši se u Jeruzalem, Bakid poèe u Judeji graditi tvrde gradove, tvrðavu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. 51U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela. 52Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvrðu. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. 53Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvrði. 54Godine stotinu pedeset i treæe, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i poèeo razaranje. 55U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprijeèila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni rijeèi niti je mogao svojoj kuæi davati naloge. 56I Alkim tako umrije u živim mukama. 57Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja poèinula dvije godine. 58Svi su se bezakonici savjetovali ovim rijeèima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj noæi pohvata sve." 59Potom su otišli i posavjetovali se s njim. 60Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. 61Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, poèinitelje te opaèine, pa su ih pogubili. 62Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. 63Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. 64Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. 65Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. 66Tukao je Odomeru i njegovu braæu i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Poèeli su vojevati i uzlažahu s vojskom. 67Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave. 68Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod. 69Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da doðe u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odluèi da se vrati kuæi. 70Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika. 71On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, neæe protiv njega ništa poduzimati. 72Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko podruèje. 73Maè je otpoèinuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je poèeo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike.

Chapter 10

1 Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati. 2Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj. 3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeæava da æe ga uzvisiti u dostojanstvu. 4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. 5Jonatan æe se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braæi i njegovu narodu." 6Èak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrðe predaju taoci. 7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proèita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrði. 8Ti su se zaista zaprepastili kad su èuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku. 9Ljudi iz Tvrðe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. 10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poèeo ponovo zidati i obnavljati grad. 11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uèiniše. 12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrðavama što ih je sagradio Bakid. 13Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju. 14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utoèište. 15Kralj Aleksandar doèuo je za obeæanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braæa i o mukama koje su morali pretrpjeti. 16Povikao je: "Hoæemo li ikad naæi takva èovjeka? Uèinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" 17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: 18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. 19Èuli smo o tebi da si hrabar i moæan èovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj. 20Zato te danas postavljamo vrhovnim sveæenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama saèuvaš prijateljstvo." 21I Jonatan se odjenu svetom odjeæom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja. 22Kad je Demetrije za to èuo, ožalosti se i reèe: 23"Zašto smo dopustili da nas preteèe Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako uèvrsti svoj položaj? 24Pisat æu im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoæ." 25I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Èuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi æemo vam dobroèinstvima vraæati ono što za nas budete èinili. 28Oprostit æemo vas mnogih daæa i podijelit æemo vam darove. 29Veæ sad vas oslobaðam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. 31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruèjem, slobodan od svih desetina i daæa. 32Odrièem se posjedovanja jeruzalemske Tvrðe i predajem je vrhovnom sveæeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je èuvaju. 33Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoæu da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. 34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja. 35Nitko neæe imati pravo da i u èemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. 36Židovi æe se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuæa ljudi, primat æe plaæu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37Neki æe od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrðavama, a drugi æe biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziðu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. 38One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se naðu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveæenika. 39Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta. 40Ja osobno davat æu svake godine petnaest tisuæa šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. 41I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat æe odsad za potrebe Hrama. 42Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sveæenicima koji vrše službu. 43Tko god zatraži utoèište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruèju, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit æe slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu. 44Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. 45Jednako æe se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." 46Kad su Jonatan i narod èuli za ta obeæanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeæali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. 47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oèima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. 48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. 49Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. 50Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. 51Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom: 52"Buduæi da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom, 53buduæi da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje, 54hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kæer za ženu, bit æu ti zet i dat æu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!" 55Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! 56Sad æu ti uèiniti ono što si pisao, ali mi doði u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit æu ti tast, kako si rekao." 57Ptolemej je otišao sa svojom kæeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge. 58Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kæer Kleopatru te je u Ptolemaidi velièanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima. 59Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doðe u posjete. 60Doðe on sveèano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im. 61Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao. 62Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeæu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uèiniše. 63Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Proðite s njim posred grada i objavite da se nitko nièim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije nièim uznemirivati." 64Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje èast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše. 65Kralj ga je poèastio, upisao ga meðu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovoðu i namjesnika. 66Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

67Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. 68Kad je za to doèuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju. 69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveæeniku Jonatanu poruèi ovo: 70"Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? 71Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siði k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72Pitaj i doznat æeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam neæete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73Tako se ni sad neæeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." 74Kad je Jonatan èuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuæa ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoæ. 75Utaborili se pred Jopom. Graðani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoèeše napadati. 76Graðani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. 77Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. 78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše. 79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuæu konjanika. 80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. 81Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. 82Šimun priskoèi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo veæ obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. 83Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. 84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85Osam je tisuæa ljudi palo od maèa i bilo spaljeno. 86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graðani izišli u susret s velikim slavljem. 87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88Kad je kralj Aleksandar èuo za te dogaðaje, iskaza još veæe poèasti Jonatanu. 89Poslao mu je zlatnu kopèu koja se po obièaju daje kraljevskim roðacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruèjem.

Chapter 11

1 Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo doèepa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. 2Poðe u Siriju s prijateljskim rijeèima. Graðani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast. 3Ali èim bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu. 4Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. 5Pripovijedali su kralju što je Jonatan uèinio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio. 6Jonatan je došao u Jopu i sveèano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu prenoæili. 7Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem. 8Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Poèeo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. 9Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da meðu sobom sklopimo savez. Dat æu ti svoju kæer koju ima Aleksandar i kraljevat æeš u kraljevstvu svog oca. 10Žao mi je što sam njemu dao svoju kæer. On mi radi o glavi." 11Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo. 12Oduzeo mu je svoju kæer i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade oèito. 13Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom. 14Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. 15Kad je Aleksandar za sve to èuo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. 16Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. 17Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. 18Treæi dan potom umro je kralj Ptolemej, a graðani su pobili njegove posade po tvrðavama. 19Kraljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije.

20U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvrðu. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvrðu. 22Na tu se vijest kralj razgnjevi. Èim je to èuo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije doðe u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i sveæenika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24Ponijevši srebra i zlata, odjeæe i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25Neki su ga odmetnici optuživali, 26ali je kralj uèinio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27Potvrdio mu je veliko sveæeništvo i sve ostale èasti što ih je imao otprije i uvrstio ga meðu svoje prve prijatelje. 28Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od plaæanja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obeæa tri stotine talenata. 29Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: 30"Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome roðaku Lastenu upuæujemo i vama da znate: 32kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33Odluèili smo da uèinimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34Potvrðujemo im i judejsko podruèje i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drveæa. 35Što se tièe naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. 36Ništa od toga neæe biti opozvano odsele pa dovijeka. 37Zato se sad pobrinite i naèinite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto."

38Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje èete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unovaèio na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve èete njegovih otaca. 39Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, videæi da se sve èete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. 40Usrdno ga je nagovarao da mu preda djeèaka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je uèinio Demetrije i kako ga mrze njegove èete. Ondje je ostao mnogo vremena. 41Meðuto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvrðe i ostalih tvrðava povuèe posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42Demetrije je poruèio Jonatanu: "Ne samo da æu to za tebe i tvoj narod uèiniti negu æu tebe i tvoj narod obasuti èastima èim mi se za to pruži prilika. 43Zasad bi dobro uèinio kad bi mi u pomoæ poslao ljude, jer su mi se sve moje èete iznevjerile." 44Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisuæe ljudi viènih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. 45Gotovo stotinu i dvadeset tisuæa graðana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. 46Kralj je utekao u dvor, a graðani zaposjeli ulice i poèeli napadati. 47Tada kralj pozva u pomoæ Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se raziðoše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisuæa stanovnika. 48Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. 49Kad su graðani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: 50"Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad." 51Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. 52Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. 53Ali je prekršio sva svoja obeæanja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio.

Okršaj kod Hasora

54Poslije toga vratio se Trifon i s njim djeèak Antioh, koji se zakraljio i ovjenèao krunom. 55Tada su se oko njega skupile sve èete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. 56Trifon se doèepao slonova i zavladao Antiohijom. 57Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvrðujem te za vrhovnog sveæenika i postavljam te nad èetiri pokrajine i odreðujem da budeš meðu kraljevim prijateljima." 58Ujedno mu je poslao zlatno posuðe i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih èaša, da se oblaèi u grimiz i nosi zlatnu kopèu. 59Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovoðu od Tirskih stepenica do meða egipatskih. 60Jonatan krenu na obilazak Prekorjeèja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, graðani su ga sveèano doèekali. 61Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. 62Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. 63Jonatan je èuo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. 64On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. 65Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68Strana vojska poðe ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. 70Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71Tada Jonatan razdrije odjeæu na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. 72Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. 74Taj su dan pale tri tisuæe ljudi tuðinske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem.

Chapter 12

1 Videæi da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. 2Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. 3Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki sveæenik Jonatan i narod židovski poslaše nas da meðu sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije." 4Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. 5Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: 6"Veliki sveæenik Jonatan, narodno vijeæe, sveæenici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju braæu Spartance. 7Veæ prije poslao je Arije, koji je vladao meðu vama, velikom sveæeniku Oniji pismo u kojem potvrðuje da ste naša braæa, kako to pokazuje priloženi prijepis. 8Onija je s poèastima doèekao èovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. 9Što se nas tièe, iako nam to ne bi bilo potrebno buduæi da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige, 10pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otuðimo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. 11Mi se vas neprestano sjeæamo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sveèanim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sjeæati se braæe. 12Radujemo se vašoj slavi. 13Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi. 14U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, 15jer nam s Neba dolazi pomoæ koja nas jaèa. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. 16Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. 17Njima smo naložili da poðu i k vama, da vas pozdrave i uruèe vam naša pisma o obnavljanju bratstva. 18I sad æe nam biti drago ako nam na to odgovorite." 19Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: 20"Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sveæenika Oniju. 21Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su braæa i da su od Abrahamova roda. 22Sad, kad to znamo, bit æe nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. 23Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka." 24Uto je Jonatan doèuo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s jaèom vojskom nego prije da udare na nj. 25Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da uðu u njegovu zemlju. 26Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da noæu navale na njih. 27Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oružje drže pod rukom, da svu noæ budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže. 28Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre. 29Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre. 30Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže buduæi da su prešli rijeku Eleuter. 31Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio. 32Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju. 33A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je. 34Èuo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga èuvaju. 35Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odluèio da u Judeji sagradi tvrðave, 36da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izmeðu Tvrðe i grada i tako odijeli Tvrðu od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. 37Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s istoène strane. Obnovili su èetvrt zvanu Kafenata. 38A Šimun ponovo sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama. 39Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjenèa se krunom i digne ruku na kralja Antioha. 40Bojeæi se da ga Jonatan ne sprijeèi i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. 41Jonatan iziðe preda nj sa èetrdeset tisuæa ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. 42Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. 43I tako ga primi s poèastima, preporuèi ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i èetama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. 44Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad meðu nama ne prijeti rat? 45Pošalji ih, dakle, svojim kuæama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat æu ti taj grad kao i ostale tvrðave, ostatak èeta i sve službenike, zatim æu se vratiti i otiæi, jer radi toga sam i došao." 46Jonatan mu povjerova i uèini kako je on rekao. Otpustio je èete da odu u židovsku zemlju. 47Uza se je ostavio tri tisuæe ljudi, od kojih je dvije tisuæe odvojio u Galileji, a tisuæu ih je pošlo s njim. 48Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce. 49Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. 50Ti su doznali da je Jonatan uhvaæen i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj. 51Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se. 52Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. 53Svi su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni voðe ni pomoænika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa æemo im zatrti spomen meðu ljudima!" Ê(143.-134. prije Krista)

Chapter 13

1 Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši. 2Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga. 3Tješio je narod govoreæi: "Dobro znate što smo ja i moja braæa i kuæa mog oca uèinili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. 4Sva su moja braæa izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. 5U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje braæe. 6Nego radije æu osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru." 7Èim je narod èuo te rijeèi, rasplamtio se duh u njemu. 8Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš voða namjesto Jude i svoga brata Jonatana! 9Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi æemo izvršiti." 10Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio. 11Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio. 12Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan. 13Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici. 14Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu: 15"Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu. 16Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda æemo ga pustiti." 17Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i djeèake da na sebe ne navuèe veliko neprijateljstvo naroda. 18Jer bi inaèe rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i djeèake. 19Zato je poslao djeèake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana. 20Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se ispreèavao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio. 21A oni koji su bili u Tvrði poslaše Trifonu poslanike, tražeæi da brzo doðe k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom. 22Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te noæi pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu. 23Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše. 24Potom se Trifon vratio u svoju zemlju. 25Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca. 26Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana. 27Šimun je na grobnici svog oca i svoje braæe podigao nadgrobnik od kamena uglaðena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine. 28Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i èetvorici braæe. 29Naèinio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vjeèni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane laðe da ih vide svi koji plove morem. 30Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas. 31Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru. 32Zavladao je namjesto njega, ovjenèao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju. 33A Šimun je ponovo sagradio tvrðave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvrðave je opskrbio hranom. 34Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati. 35Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako: 36"Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sveæenika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod. 37Primili smo zlatnu krunu i palmovu granèicu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza. 38Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvrðave što ste ih sagradili neka su vaše. 39Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva. 40Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka meðu nama vlada mir." 41Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela, 42i narod je u svojim poveljama i ugovorima poèeo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog sveæenika, židovskog vojskovoðe i glavara Šimuna." 43U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Naèinio je kule na kotaèima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. 44Oni s kule uskoèili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. 45Graðani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odjeæu i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: 46"Ne postupaj s nama po našoj zloæi nego po svojem milosrðu!" 47Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, oèistio kuæe u kojima su držali idole, a zatim uðe uz pjesme i hvalospjeve. 48Uklonio je odande svaku neèistoæu, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište. 49Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvrði nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi. 50Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i uèini, ali ih odande istjera i oèisti Tvrðu od svake poganštine. 51Židovi su u nju ušli dvadeset i treæega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su noseæi palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izbaèen iz Izraela. 52Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvrðe te se ondje sa svojima nastanio. 53Kad je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru.

Chapter 14

1 Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomoæ za rat protiv Trifona. 2Kad je perzijski i medijski kralj Arsak èuo da je Demetrije došao na njegovo podruèje, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa. 3Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori. 4Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu života. 5Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje uèini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima. 6Razmakao je meðe svog naroda, zadržao zemlju u ruci 7i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvrðom, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli. 8Ljudi su mirno obraðivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drveæe u ravnici plodove. 9Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladiæi su nosili raskošnu odoru i oklop. 10Gradove je opskrbio živežem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta. 11Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost. 12Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao. 13Nestali su svi što su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraženi. 14Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce. Obdržavao je Zakon, 15vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posuðem. 16Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost. 17Ali su èuli da ga je kao vrhovni sveæenik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj 18i zato su mu pisali na bronèanim ploèicama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su veæ uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. 19To se proèitalo pred skupštinom u Jeruzalemu. 20Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sveæenika Šimuna, starješine, sveæenike i sav ostali židovski narod, svoju braæu. 21Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i èasti i obradovali smo se njihovu dolasku. 22Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vijeæu ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo. 23I narod je odluèio da ljude primi s poèastima i da se prijepis njihova izvješæa stavi meðu javne spise, da spartanski narod na to saèuva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis naèinjen za vrhovnog sveæenika Šimuna." 24Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisuæu mina, da s Rimljanima utvrdi savez. 25Kad je narod saznao za te dogaðaje, reèe: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima? 26Jer on se pokazao èvrst, kao i njegova braæa i kuæa njegova oca. U bojevima je junaèki odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše bronèane ploèice, koje su postavili na stupove na gori Sionu. 27A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je treæa godina velikog sveæenika Šimuna, u Asaramelu, 28na velikoj skupštini sveæenika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijedeæe: 29Dok su se èesti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova braæa izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod. 30Jonatan je okupio narod i postao veliki sveæenik, a zatim se pridružio svom narodu. 31Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo podruèje i dignu ruke na Svetište. 32Tada je ustao Šimun i poèeo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im plaæu. 33Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj meði, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika. 34Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje. 35Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjenèati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga voðu i velikog sveæenika. 36Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i oneèišæivali okolicu Svetišta i tako teško obešèašæivali njegovu svetost. 37Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvrðu da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. 38Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sveæeništvo, 39podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem. 40Jer je kralj èuo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i braæom i kako su Šimunove poslanike poèastili, 41a Židovi i sveæenici zakljuèili neka im Šimun bude voða i veliki sveæenik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. 42Neka im bude upravitelj te odreðuje one koji æe se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. 43Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se oblaèi u grimiz i nosi zlatan nakit. 44Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sveæenika, da štogod osujeæuje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se oblaèi grimizom ili nosi zlatnu kopèu. 45Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit æe krivac. 46Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom nahoðenju. 47Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sveæenik, vojskovoða i knez Židova i sveæenika, da bude na èelu svima." 48Odredili su da se ta isprava ureže u bronèane ploèe i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu, 49a da se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi.

Chapter 15

1 Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sveæeniku i židovskom voði Šimunu i svemu narodu 2pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sveæenika i voðu Šimuna i židovski narod. 3Buduæi da su se pokvarenjaci doèepali kraljevstva naših otaca, odluèio sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne èete i opremio ratno brodovlje 4da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva. 5Potvrðujem ti sva osloboðenja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili. 6Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji æe zakonito optjecati tvojom zemljom. 7Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvrðave koje si podigao i koje zapremaš. 8Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što æeš ubuduæe dugovati kralju odsele pa dovijeka. 9Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut æemo tebe, tvoj narod i Hram takvim èastima da æe vam slava zablistati po svoj zemlji." 10Godine sto sedamdeset i èetvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve èete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona. 11Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru, 12jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga èete ostavile. 13Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisuæa pješaka i osam tisuæa konjanika. 14Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti.

15Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja: 16"Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja. 17Veliki sveæenik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo. 18Donijeli su zlatan štit od tisuæu mina. 19Odluèili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne èine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali. 20Odluèili smo da od njih primimo štit. 21Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sveæeniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!" 22Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku 23i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu. 24Prijepis tih pisama poslali su velikom sveæeniku Šimunu.

25Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgraðu, pa je neprestano upuæivao nove odrede protiv grada i izraðivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti. 26Šimun mu je poslao dvije tisuæe odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme. 27On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu. 28Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i reèe mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvrðu, gradove moga kraljevstva. 29Njihova ste podruèja opustošili, poèinili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu. 30Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica. 31Ako pak neæete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih poèinili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga neæete, poæi æemo protiv vas u rat." 32Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posuðem i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saopæio mu je kraljevu poruku. 33Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tuðu zemlju niti smo zavladali tuðim dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali. 34Mi smo pak, koristeæi se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka. 35Što se tièe Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo muèili narod i pustošili nam zemlju, za njih æemo dati stotinu talenata." 36Poslanik mu na to nije odgovorio ni rijeèi. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i velièanstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom. 37Trifon se ukrcao u laðu i pobjegao u Ortosiju. 38Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješaèke i konjanièke èete. 39Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, uèvrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom. 40Kendebej je došao u Jamniju i poèeo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga. 41Ponovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj.

Chapter 16

1 Ivan uzaðe iz Gezera i javi svom ocu Šimunu što radi Kendebej. 2Šimun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i reèe im: "Moja braæa i ja, i moj oèinski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do današnjeg dana i uspjeli smo više puta izbaviti Izraela. 3Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite, dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za naš narod, i nebeska pomoæ neka bude s vama!" 4Tada izabra u zemlji dvadeset tisuæa pješaka i konjanike te odoše na Kendebeja. Prenoæili su u Modinu. 5Uranivši ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika vojska, pješaci i konjanici. Meðu njima bijaše potok. 6Ivan sa svojim ljudima zauze položaj nasuprot neprijateljima. A kad je vidio da se narod boji prijeæi preko potoka, sam prijeðe prvi. Ljudi, videæi ga, prijeðoše za njim. 7Razdijelio je vojsku i konjanike pomiješao meðu pješake, jer je neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo. 8Odjeknuše trube. Kendebej sa svojom vojskom pobježe. Mnogi su poginuli, a oni koji su se spasili pobjegoše put tvrðave. 9Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej nije stigao do Kedrona, što ga je sam utvrdio. 10Pobijeðeni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali. Od njih pade oko dvije tisuæe ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju.

11Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata, 12jer je bio zet velikog sveæenika. 13Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova. 14Šimun je obilazio gradove u zemlji nadziruæi ih i brinuæi se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat. 15Abubov ih sin prijevarom namami u tvrðavicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude. 16Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge. 17Tako je poèinio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom. 18Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomoæ èete i preda mu gradove i zemlju. 19Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da doðu k njemu da im dade srebra, zlata i darova. 20Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru. 21Ali je netko potrèao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i braæa. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe." 22Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti. 23Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i junaštva što ih je izvršio, bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati, 24sve je to zapisano u Ljetopisima njegova vrhovnog sveæeništva, od dana kada je poslije svog oca postao velikim sveæenikom.

2 Maccabees

Chapter 1

1 Braæu Židove u Egiptu pozdravljaju njihova braæa Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele im nepomuæeni mir. 2Obasuo vas Bog dobroèinstvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! 4Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo. 7Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, 8zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove." 9Sad vam pišemo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica. Godine sto osamdeset i osme. 10Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starješine i Juda: savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih sveæenika, i Židovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje! 11Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja. 12On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad. 13Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini sveæenici poslužili su se varkom. 14Antioh je onamo došao sa svojim prijateljima pod izlikom da æe se oženiti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamošnje blago. 15Nanejski su sveæenici izložili blago. Èim je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, sveæenici zatvoriše svetište. 16Otvoriše tajna vrata na stropu, baciše kamenje i ubiše zapovjednika. Sasjekoše ga na komade, a glave baciše onima koji bijahu vani. 17Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti. 18Dvadeset i petog Kisleva svetkovat æemo oèišæenje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradivši Svetište i žrtvenik, prinio žrtve. 19Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni sveæenici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sliènu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. 20Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih sveæenika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu. 21Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija sveæenicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22Tek što su to uèinili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23Dok je žrtva izgarala, sveæenici su molili - sveæenici i sav narod. Zapoèinjao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25jedini darežljivi, jedini pravedni, svemoguæi i vjeèni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. Èuvaj svoju baštinu i posveti je! 27Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju meðu poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogrðene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrijeðaju! 29Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" 30Sveæenici pak pjevahu hvalospjeve. 31Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi jaèi sjaj vatre na žrtveniku. 33Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje sveæenici, odvedeni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34Kralj nato provjeri dogaðaj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvlaèio. 36Nehemija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što znaèi "oèišæenje", ali se ono opæenito zove Neftaj.

Chapter 2

1 U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je veæ spomenuto, 2i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporuèio, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove. 3Takvim i sliènim rijeèima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnuæu sa sobom ponio Šator i Kovèeg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu. 5Stigavši onamo, Jeremija naðe stan u peæini, unese u nj Šator i Kovèeg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi. 6Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da oznaèe put, ali ga nisu mogli naæi. 7Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit æe nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8Tada æe Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet æe se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude velièanstveno posveæen." 9Tu se takoðer pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudrošæu, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama. 10Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba siðe oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve. 11Mojsije bijaše rekao: "Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena." 12Tako je i Salomon svetkovao osam dana. 13O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i još kako je on, sastavljajuæi knjižnicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva. 14Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u našim rukama. 15Ako vam, dakle, trebaju, pošaljite nam glasnike da vam ih donesu. 16Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati oèišæenje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete. 17Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, sveæeništvo i Svetište - pa æe nam se Bog, kako se nadamo 18jer je Zakonom obeæao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i oèistio mjesto. 19Povijest Jude Makabeja i njegove braæe, oèišæenje velikog Hrama, obnovu žrtvenika; 20zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora; 21nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg; 22zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinuæe, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagošæu; 23sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi æemo pokušati da zbijemo u jedno djelo. 24S obzirom na obilje brojeva i na teškoæu na koju, zbog opsežnosti graðe, nailaze oni koji se upuštaju u povijesna izlaganja, 25nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele èitati, lako štivo onima koji bi te èinjenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist. 26Nama koji smo se latili muènog posla skraæivanja ono nije laka zadaæa nego rad koji stoji znoja i bdjenja. 27Ali kao što nije lako onome koji prireðuje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi æemo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj muèni posao. 28Prepuštajuæi povjesnièaru brigu da podrobno opisuje svaki dogaðaj, mi æemo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz. 29Kao što se graditelj nove kuæe mora pobrinuti za èitavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu. 30Udubiti se u stvar, istraživati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dužnost pisca povijesti. 31A onomu koji sažima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, kloneæi se iscrpne povijesti. 32Poènimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvlaèiti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest.

Chapter 3

1 Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog sveæenika Onije i njegove mržnje na zlo, 2dogaðalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i èastili Hram najdragocjenijim darovima. 3Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve. 4Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sveæenikom zbog gradskoga tržnog nadzora. 5Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji. 6Priopæi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se kolièina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo. 7Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago. 8Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da æe izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. 9Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je došao, pa poèe ispitivati je li uistinu tako. 10Veliki mu sveæenik objasni da su to pohrane udovica i siroèadi; 11a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu èovjeku, te da, suprotno od klevetnièke izjave opakog Šimuna, ima svega èetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata. 12Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu. 13Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15Sveæenici su se u sveæenièkoj odjeæi bacili nièice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleæi ga da saèuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16Pogled na lice velikog sveæenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. 17Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18Ljudi su hrlili hrpimice iz kuæa na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuæe. 19Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kuæama, istrèale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sveæenika zbog onoga što æe doæi. 22Dok su s jedne strane zazivali svemoguæeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute saèuva vlasnicima, 23s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odluèilo. 24Veæ je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velièanstvu da je sve koji se usudiše onamo iæi udarila Božja sila te su zapali u nemoæ i strah. 25Pred oèima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahaè: žestoko se propinjuæi, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. 26U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiæa, vrlo snažna, sjajne ljepote, u velièanstvenoj odjeæi. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bièevati tuèom udaraca. 27Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. 28I tako su tog èovjeka, koji je èas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoæna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu. 29Dok je on, udaren Božjom moæi, ležao bez rijeèi i lišen svake nade u spasenje, 30Židovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošæu i veseljem. 31Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. 32Bojeæi se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki sveæenik prinese žrtvu za spas toga èovjeka. 33Dok je veliki sveæenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladiæi u istoj odjeæi. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sveæeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. 34A ti, koga je Nebo izbièevalo, razglasuj svima velièanstvenu Božju silu!" To rekavši, išèeznuše. 35Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i uèini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. 36Svjedoèio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim oèima. 37Kad ga je kralj upitao koji mu se èovjek èini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: 38"Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbièevan vrati, ako uopæe iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 39Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava." 40To su, eto, dogaðaji s Heliodorom i oèuvanjem svete riznice. POD ANTIOHOM EPIFANOM

Chapter 4

1 Spomenuti Šimun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i uprilièio onu nesreæu. 2Dobroèinitelja grada, zaštitnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati državnim neprijateljem. 3Mržnja se toliko raspirila da je neki Šimunov pristaša poèinio umorstva. 4Onija je bio svjestan da je takvo suparništvo muèno i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, potièe Šimuna na zloæu; 5zato se uputi kralju, ne da svoje sugraðane tuži, nego radi opæe i pojedinaène koristi sveg naroda. 6Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja veæ nemoguæe održavati javni mir i da se Šimun neæe okaniti svoje ludosti.

7Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se doèepa velikog sveæeništva. 8Sastavši se s kraljem, obeæa mu tri stotine i šezdeset talenata srebra i još osamdeset talenata na ime drugog dohotka. 9Osim toga, obeæao je da æe platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko graðanstvo. 10Kad je kralj pristao, Jason, èim se doèepao vlasti, prevede svoje sunarodnjake grèkome naèinu života. 11Ukide sloboštine koje je kralj iz èovjekoljublja bio podijelio Židovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji æe kasnije poæi u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, rušio je zakonite graðanske ustanove i uvodio nove protuzakonite obièaje. 12Namjerno je dao ispod tvrðave sagraditi borilište, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom. 13Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav sveæenik, helenizam je tako ojaèao a strana moda uzela toliko maha 14da sveæenici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziruæi Hram i zanemarujuæi žrtve, na poziv zveèke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu. 15Ne držeæi ništa do èasti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske poèasti. 16Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u naèinu života i u svemu im biti slièni. 17Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to æe pokazati iduæe razdoblje. 18Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazoènosti, održavala petogodišnja natjecanja, 19poslao je zloèinaèki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko graðanstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za žrtvu Heraklu. No èak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za žrtvu nego za nešto drugo. 20Tako je, dakle, novac koji je pošiljalac odredio za žrtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potrošen za gradnju brodova sa tri reda vesala.

21Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustolièenju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je došao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem. 22Velièanstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako uðe s vojskom u Feniciju. 23Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog Šimuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rješenje nekih hitnih poslova. 24A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, dajuæi dojam ugledna èovjeka, isposlova sebi velikosveæenièku èast, nudeæi tri stotine srebrnih talenata više nego Jason. 25Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo nièega što bi bilo dostojno velikosveæeništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri. 26I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobjeæi u Amanitidu. 27Menelaj se, doduše, èvrsto držao vlasti, ali kralju nije nikako plaæao obeæanih svota, 28iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvrðave, koji je bio ovlašten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju. 29Menelaj je morao prepustiti veliko sveæeništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana. 30Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj inoèi Antiohidi. 31Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika. 32Menelaj, raèunajuæi da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posuða iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima. 33Kad je Onija o tom primio toène obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-utoèište Dafnu kod Antiohije. 34Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj doðe k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjajuæi doduše, iziðe iz utoèišta, a on ga smjesta ubi, ne mareæi za pravdu. 35Zbog nepravednog umorstva toga èovjeka silno su se ogorèili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. 36Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, doðe preda nj poslanstvo Židova iz razlièitih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije. 37Antioh, jako ožalošæen i ganut, zaplaka sjeæajuæi se pokojnikove mudrosti i razboritosti. 38Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga èitavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio. 39Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu poèinio mnogo svetogrdnih kraða. Kad se o tom nadaleko proširio glas, puk se diže protiv Lizimaha, ali se veæ mnogo zlatnine raznijelo. 40Protiv pobunjenog mnoštva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoruža oko tri tisuæe ljudi i prvi poèe vršiti nasilja, u kojima je èetovoða bio neki Auran, èovjek poodmakle dobi i nipošto manje bezumnosti. 41Kad su ljudi vidjeli da æe ih Lizimah napasti, pograbiše jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabiše pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navališe na Lizimahove ljude. 42Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice. 43Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja. 44Kad je kralj došao u Tir, tri su èovjeka što ih je poslalo veliko vijeæe branila pravednost svoje stvari. 45Menelaj, videæi da æe izgubiti, obeæa Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. 46Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. 47I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. 48Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posuða smjesta podniješe nepravednu kaznu. 49Èak su im i Tirani, zgražajuæi se nad takvom zloæom, priredili sveèani ukop. 50Zbog lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napredujuæi u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugraðana.

Chapter 5

1 U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat. 2Gotovo èetrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane èete rasporeðene u kohorte; 3pa konjièki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, maèevi izvuèeni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. 4Svi su molili da ta pojava bude dobar znak. 5Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisuæu ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad veæ bio zauzet, Menelaj uteèe u tvrðavu. 6Jason je stao nemilice klati svoje sugraðane, ne uviðajuæi da je uspjeh protiv sunarodnjaka najveæi neuspjeh, misleæi da stjeèe pobjednièku slavu nad neprijateljima, a ne nad braæom. 7Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti utoèište u Amanitidi. 8Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugraðana, dok konaèno ne zastade u Egiptu. 9Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tuðini, otišavši Lakedemoncima ne bi li u ime srodništva našao zaštitu. 10On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca. 11Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom. 12Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u kuæe. 13Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i nejaèad. 14U cigla tri dana bilo je osamdeset tisuæa žrtava, od èega je èetrdeset tisuæa palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje. 15Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo uæi u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine. 16Tu je svojim neèistim rukama uzimao sveto posuðe, poganim rukama grabio darove što su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta. 17Antioh se uznio u srcu, ne misleæi da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na graðane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto. 18I da nije bilo tolikog mnoštva grijeha, i njega bi, èim bi ušao, udarci bièa odvratili od drskosti, kao što su odvratili i Heliodora, koga bijaše poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu. 19Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda. 20Zato je i samo mjesto, imajuæi udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapušteno zbog srdžbe Svemoguæega, bit æe opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom. 21Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisuæu i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misleæi u svojoj oholosti da zemlju može uèiniti plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce! 22Za nadstojnike, pak, koji æe zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po æudi surovijega od onoga koji ga je postavio; 23a na gori Gerizimu Andronika; osim njih još i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugraðanima, a bio je osobito neprijateljski raspoložen prema Židovima. 24Posla i namjesnika Apolonija na èelu vojske od dvadeset i dvije tisuæe ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda. 25Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvarajuæi se kao miroljubiv èovjek, prièeka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski poèinak, zapovjedi svojim podreðenima da izaðu pod oružjem. 26Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstareæi s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi. 27Tada se Juda Makabej povuèe sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hraneæi se samo zelenjem da se èime ne bi oneèistili.

Chapter 6

1 Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima; 2pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta. 3Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo. 4Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno. 5Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili. 6Èak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati Židovom. 7Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène žrtvene gozbe u spomen kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenèani bršljanom iziæi u Dionizovu povorku. 8Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama, 9a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito kakva je nevolja nastala. 10Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina. 11Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili. 12One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. 13Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti; 15ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha. 16Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit æemo kazivanje. 18Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da jede svinjetinu. 19Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi muèilištu. 20Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. 21Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog èovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. 22Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. 23Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. 24"Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuðinske obièaje. 25Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. 26Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neæu izbjeæi rukama Svemoguæega. 27A sada, junaèki se odrièuæi života, pokazat æu se dostojnim svoje starosti 28i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rijeèi odmah pristupi muèilištu. 29Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rijeèi èinile im se ludošæu. 30Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bièevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu." 31I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mladeži nego i veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.

Chapter 7

1 Uhvatiše tako i sedmoricu braæe zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bièevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije æemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4Kad ih užariše, zapovjedi da se, naoèigled ostale braæe i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junaèki umru. 6"Gospodin Bog gleda", govorahu, "i zaista æe nam se smilovati, kao što Mojsije objavljuje pjesmom koja sveèano svjedoèi: 'I svojim æu se slugama smilovati.'" 7Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na muèenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoæeš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmuèimo tijelo?" 8On odgovori jezikom svojih otaca: "Neæu!" Zato su i njega podvrgli muèenju kao i prvog. 9Izdišuæi reèe: "Ti nam, zlikovèe, oduzimaš sadašnji život, ali æe nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vjeèni." 10Poslije njega muèili su treæega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11Junaèki reèe: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da æu ih od njega natrag dobiti." 12I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladiæa koji je prezirao muke. 13Kad je taj preminuo, podvrgli su èetvrtoga istim mukama. 14Prije nego što je izdahnuo, reèe ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u èvrstoj nadi koju ima od Boga: da æe ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnuæa na život!" 15Zatim dovedoše petoga i stadoše ga muèiti. 16On upilji oèi u kralja i reèe: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što hoæeš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17Samo èekaj, veæ æeš vidjeti njegovu veliku moæ: muèit æe on tebe i tvoje sjeme!" 18Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt reèe: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19Ali nemoj misliti da æeš izbjeæi kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjeæaja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabrošæu. 22Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23Zato æe vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade poèetak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rijeèima nazrijevao porugu. Kako je najmlaði još živio, on ga poèe ne samo rijeèima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da æe ga obogatiti i usreæiti, sprijateljit æe se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25Kako mladiæ za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiæu savjetuje da sebi spasi život. 26Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27Sagnula se k njemu pa je, zavaravajuæi okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog naèinio ni od èega i da je tako nastao i ljudski rod. 29Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braæe i prihvati smrt, da te s tvojom braæom u vrijeme milosti opet naðem!" 30Tek što je svoje dorekla, mladiæ reèe: "Što èekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31A ti, zaèetnièe svake zloæe protiv Hebreja, nipošto neæeš izbjeæi ruci Božjoj. 32Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pouèi, on æe se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34A ti, bezbožnièe, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižuæi ruku protiv sinova Neba, 35jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36Naša braæa, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti æeš veæ na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37Ja sa svojom braæom za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bièevima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38Neka se napokon na meni i na mojoj braæi zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osjeæao tu porugu. 40Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42Toliko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima.

Chapter 8

1 Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje roðake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisuæa ljudi. 2Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potlaèen, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4da se spomene zloèinaèkog pokolja nejaèadi; da osveti pogrde svoga Imena. 5Kad je Makabej stao na èelo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati buduæi da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosrðe. 6Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja èesto tjerao u bijeg. 7Takve je navale najradije vršio pod plaštem noæi. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. 8Videæi da taj èovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve više uspijeva, Filip zatraži pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomoæ. 9Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na èelu od najmanje dvadeset tisuæa ljudi skupljenih od razlièitih naroda, da istrijebi sav židovski narod. Pridružio mu je Gorgiju, vojskovoðu od zanata, vješta bojnim poslovima. 10Nikanor je napose namjeravao da prodajom židovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisuæe talenata što ih dugovaše Rimljanima. 11Zato žurno pozva primorske gradove na prodaju židovskog roblja. Obeæa ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva æe ga kazna stiæi od ruke Svemoguæega. 12Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saopæio da se približava neprijateljska vojska, 13pobjegoše kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Božju pravdu. 14Drugi pak prodaše sve što im je preostalo i zavapiše Gospodinu da ih izbavi od bezbožnoga Nikanora, koji ih je prodao još prije nego što je došlo do boja; 15neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga što se zovu njegovim svetim i velièanstvenim Imenom. 16Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe šest tisuæa ljudi, stao ih je hrabriti da se ne plaše neprijatelja niti boje mnoštva pogana koji ih nepravedno napadaju nego neka se junaèki bore. 17Neka imaju pred oèima kako su oni zloèinaèki osramotili Sveto mjesto i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obièaje uništili. 18"Oni se uzdaju", dodao je, "u oružje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka može oboriti naše napadaèe i sav svijet." 19Nabrojio im je sluèajeve u kojima se Bog udostojao zaštititi njihove pretke: onaj što se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi, 20pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Galaæana, gdje se borilo osam tisuæa ljudi s pomoæu èetiri tisuæe Makedonaca, i dok su Makedonci došli u škripac, onih samih osam tisuæa, zahvaljujuæi pomoæi s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisuæa neprijatelja i zadobilo velik plijen. 21Kad ih je tim rijeèima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na èetiri odreda. 22Na èelo svakom odredu stavio je svoju braæu: Šimuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisuæu i pet stotina ljudi. 23Osim toga, naredi Eleazaru da im proèita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomoæu!" stao na èelo prvog odreda i napao Nikanora. 24Buduæi da im je Svemoguæi u boju bio suborac, pobili su preko devet tisuæa neprijatelja, izranili i osakatili veæi dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. 25Zaplijenili su i novac onih koji su ih došli kupovati. Pošto su ih podugo tjerali, vratiše se natrag jer nisu imali vremena. 26Bilo je, naime, uoèi subote, pa ih nisu dalje gonili. 27Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvaleæi i slaveæi Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im poèeo iskazivati svoju milost. 28Poslije subote podijelili su dio plijena žrtvama progonstva, pa udovicama i siroèadi, a ono što je preostalo podijelili su meðu sobom i meðu svojom djecom. 29Završivši taj posao, okupiše se na zajednièku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. 30U kreševu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisuæa i osvojili vrlo visoke tvrðave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za žrtve progonstva, siroèad i udovice - a ne zaboraviše ni staraca. 31Zatim su brižno pokupili neprijateljsko oružje i pohranili ga na prikladnim mjestima. Što je od plijena preostalo, odnijeli su u Jeruzalem. 32Ubili su voðu Timotejevih èeta, èovjeka bezbožna, koji je Židovima nanio mnogo zala. 33Dok su u domovini slavili pobjedu, spališe one koji su zapalili Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bijaše utekao u neku kuæicu. Tako je za svoje svetogrðe primio zasluženu plaæu. 34A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisuæe trgovaca da kupuju Židove, 35bio je Božjom pomoæu ponižen od onih koje je najviše podcjenjivao: morao je skinuti svoju èasnièku odoru te je tako, po osamljenim putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuvši, dok mu je sva vojska bila poražena. 36I on, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obeæao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da Židovi imaju Borca koji se za njih bori i da su Židovi upravo zato neranjivi što slijede zakone koje im je On postavio.

Chapter 9

1 U isto se vrijeme Antioh sramotno vraæao iz perzijskih krajeva. 2Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao opljaèkati hram i zaposjesti grad. Ali se puèanstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povlaèiti. 3Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima. 4Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravljaèu kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se veæ nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Naèinit æu od Jeruzalema, kad onamo doðem, židovsko groblje." 5Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizljeèivom i nevidljivom bolešæu. Èim je izgovorio onu rijeè, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi. 6Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i neèuvene muke. 7On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigajuæi plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poišèaši sve udove na tijelu. 8On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima oèitovala na njemu Božja sila, 9jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gaðenje u svoj vojsci. 10Malo prije mišljaše da dohvaæa nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti. 11Istom sada, sav skršen bolima, poèe popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bièem stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od èasa do èasa poveæavale boli. 12Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtnik s Bogom ne izjednaèuje!" 13Ali taj se zloèinac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja. 14Obeæavao je da æe Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15da æe s Atenjanima izjednaèiti sve Židove, koje inaèe nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16da æe najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da æe mu mnogostruko vratiti sve sveto posuðe, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17i napokon da æe i sam postati Židov i da æe krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemoæ. 18Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako: 19"Odliènim graðanima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav želeæi im zdravlje i dobru sreæu! 20Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za opæe dobro. 22Ne oèajavam zbog svog stanja nego se èvrsto nadam da æu se iz bolesti izvuæi. 23Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24da se, bude li neoèekivanih dogaðaja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znajuæi kome je on prepustio upravu poslovima. 25Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i èekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam veæ više puta, polazeæi u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporuèio. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo. 26Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobroèinstava koje sam vam svima pojedinaèno uèinio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni saèuvate i prema mome sinu. 27Zaista sam uvjeren da æe on savjesno slijediti moje nakane i blago i èovjekoljubivo postupati s vama." 28Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tuðoj zemlji, u pustim planinama završio život. 29Njegovo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru.

Chapter 10

1 Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad. 2Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tuðinci i uništili su posveæene gajeve. 3Potom su oèistili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. 4Kad su sve to izvršili, pali su nièice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. 5Èišæenje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva. 6Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sjeæajuæi se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri. 7Zato su, noseæi bršljanom ovite štapove, zelene granèice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo oèišæenje svoga Svetog mjesta. 8Ujedno su javno zakljuèili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. EUPATOROVA MINISTRA 9Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. 10A sad æemo izvijestiti o dogaðajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimajuæi ukratko ratne nevolje. 11Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na èelo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. 12Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. 13Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više èasne vlasti nije mogao èasno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. 14Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamnièku vojsku i svakom se prilikom zaraæivao sa Židovima. 15U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvrðava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihvaæajuæi izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje. 16Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvrðava. 17Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisuæa. 18Kako je najmanje devet tisuæa ljudi pobjeglo u dvije dobro utvrðene kule, a sa sobom su imali sve što je potrebno da se izdrži opsada, 19Makabej ostavi Šimuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila veæa potreba. 20Ali Šimunove ljude, pohlepne za novcem, potkupiše neki što su se onamo sklonili, tako te oni, primivši sedamdeset tisuæa drahma, pustiše neke da uteknu. 21Kad su Makabeju javili što se dogodilo, on skupi narodne voðe i optuži krivce da su za novce prodali svoju braæu jer su pustili da pobjegnu neprijatelji. 22Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule. 23Sretan u oružju, pobi u obadvije tvrðave preko dvadeset tisuæa ljudi.

24Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih èeta, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misleæi da æe je oružjem osvojiti. 25Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. 26Padnuvši nièice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. 27Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prilièno se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. 28Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. 29Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na èelo Židovima. 30U isto vrijeme uzeše Makabeja meðu se da ga štite svojim oružjem i èuvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najveæem neredu. 31Bi tada pobijeno dvadeset tisuæa i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. 32Timotej pobježe u vrlo utvrðeno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja. 33Makabej i njegovi srèano su ga opsjedali èetiri dana. 34Uzdajuæi se u èvrstoæu mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti. 35Kad je peti dan poèelo svitati, dvadeset mladiæa iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga naiðe. 36Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši lomaèe, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad. 37Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom. 38Pošto obaviše posao, poèeše himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu.

Chapter 11

1 Malo zatim kraljev skrbnik i roðak Lizija, koji je bio na èelu državnih poslova, vrlo teško podnoseæi posljednje dogaðaje, 2skupi kojih osamdeset tisuæa pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad uèini grèkim naseljem 3i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sveæenièku èast. 4Nije nimalo mislio na Božju moæ: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrðenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrðave, poèeše plakati i liti suze, moleæi Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anðela da ga spasi. 7Nato Makabej prvi pograbi oružje i potaèe druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braæi. Puni žara, srnuše zajedno. 8Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na èelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošæu Gospodnjom stigao s neba. 11Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuæa pješaka i tisuæu i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12Veæina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. 13Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog. 14Zato im poruèi da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on æe kralja sklonuti da im postane prijatelj. 15Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do opæeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio. 16Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod! 17Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporuèujuæi njezin sadržaj. 18Ja sam nato izvijestio kralja o onom s èime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo. 19Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja æu ubuduæe nastojati da poradim za vaše dobro. 20Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima. 21Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, dvadeset i èetvrtoga Dioskora." 22Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju. 23Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima. 24Èuli smo da Židovi ne prihvaæaju helenskih obièaja moga oca, nego vole svoj poseban naèin života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima. 25Želeæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obièajima svojih predaka. 26Zato æe biti dobro da im pošalješ poslanike koji æe s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajuæi za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova." 27Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove. 28Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi. 29Menelaj nam je saopæio da se želite vratiti svojim domovima. 30Svima onima koji se kuæama vrate do tridesetog Ksantika bit æe zajamèena nekažnjivost. 31Židovi æe se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosaðuje zbog pogrešaka uèinjenih iz neznanja. 32Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri. 33Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog Ksantika." 34A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod. 35Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev roðak Lizija. 36O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju. 37Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje. 38Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."

Chapter 12

1 Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova. 2Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja. 3Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugraðane Židove sa ženama i djecom na pripremljene laðe kao da im ništa zlo ne spremaju. 4Na temelju javnoga gradskog zakljuèka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni nasluæivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku puèinu i potopiše najmanje dvije stotine. 5Èim je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude; 6zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braæe. Noæu zapali pristanište i spali laðe te pobi one koji su se onamo sklonili. 7Buduæi da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane. 8Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugraðanima Židovima, 9navali noæu na njih i zapali im pristanište s laðama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i èetrdeset stadija. 10Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuæa pješaka i pet stotina konjanika. 11Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoæu Božjom pobijedili. Pobijeðeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obeæali su da æe mu dati stoku i u drugome mu biti na korist. 12Juda, držeæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore. 13Potom navali na grad Kaspin, utvrðen nasipima i okružen bedemima, a naseljen puèanstvom najrazlièitijih narodnosti. 14Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili. 15Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid. 16Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, èinilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla. 17Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, doðoše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci. 18U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu. 19Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvrðavi, njih više od deset tisuæa. 20Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe pet stotina konjanika. 21Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupaèno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci. 22Èim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se èesto meðusobno ranjavali, probadali se vlastitim maèevima. 23Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuæa. 24Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braæe te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo. 25Kad ih je napokon uvjerio sveèanim obavezama da æe te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braæu. 26Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuæa ljudi. 27Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvrðeni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s èetama najrazlièitijih narodnosti. Kršni mladiæi poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaèa. 28Ali zazvavši u pomoæ Svemoguæega koji svojom moæi lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisuæa stanovnika. 29Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija. 30Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedoèili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali. 31Juda i njegovi zahvališe im, potièuæi ih da se i ubuduæe pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmica. 32Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovoðu Gorgiju. 33Taj je izišao sa tri tisuæe pješaka i èetiri stotine konjanika. 34U boju pade izvjestan broj Židova. 35Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeæi ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. 36Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoænik i voða. 37Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg. 38Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obièaju oèistiše i proslaviše subotu. 39Sutradan su došli Judini ljudi - jer je veæ bio posljednji èas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove roðake u grobovima otaca. 40Tu su pod odjeæom svakoga mrtvaca našli predmete posveæene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42Zatim se pomoliše da bi se poèinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43Nato je sabrao oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuæe. 44Jer da nije vjerovao da æe pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja èeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.

Chapter 13

1 Godine sto èetrdeset i devete doèuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju 2i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grèku vojsku od stotinu i deset tisuæa pješaka, pet tisuæa i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potièuæi Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreæu, nego u nadi da æe se održati na vlasti. 4Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obièaju. 5U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreæe naokolo i odasvud sunovraæuje u pepeo. 6Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljaèke ili kakvih drugih velikih zloèina da ga odande strmoglave u smrt. 7Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. 9U to se primicao kralj, premeæuæi u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac. 10Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noæu zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoæ pritekne u pomoæ onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama 11te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. 12Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjuæi milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti nièice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. 13Potom je sa starješinama odluèio da ne èekaju, nego da iziðu i s Božjom pomoæi riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad. 14Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaèki bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina. 15Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", noæu s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisuæe ljudi, a njegovi ljudi probodoše najveæega slona i njegova upravljaèa u kuæici. 16Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše. 17Kad je poèela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu. 18Kad je kralj iskusio židovsku hrabrost, pokuša varkama napadati njihove položaje. 19Približi se snažnoj židovskoj tvrðavi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobijeðen. 20Juda je opsjednutima slao što im je bilo potrebno. 21Ali je neki Rodok iz židovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronašli su ga, uhvatili i smaknuli. 22Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poražen. 23Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, poèasti Hram i nadari Sveto mjesto. 24Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca. 25Ode u Ptolemaidu, ali se njezini graðani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tražili da se ponište. 26Tada se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak.

Chapter 14

1 Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis, 2zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju. 3Neki Alkim, koji je prije bio veliki sveæenik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, videæi da se nikako ne može održati i da mu je posve onemoguæen pristup k svetom žrtveniku, 4poðe godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove granèice koje se obièavaju prikazivati u Hramu. Inaèe tog dana nije uèinio ništa više. 5Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vijeæe i upitao kakvo je raspoloženje i koje su nakane Židova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori: 6"Židovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na èelu Juda Makabej, vode neprestano ratove i dižu bune te ne daju da se kraljevstvo naužije blagostanja. 7Zato sam ja, lišen pradjedovske èasti, to jest velikog sveæeništva, došao ovamo, 8jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom naši sugraðani, jer zbog nepromišljenosti spomenutih ljudi sav naš narod trpi nemalu štetu. 9Kad sve to potanko saznaš, o kralju, po svojoj blagoj èovjekoljubivosti koju gojiš prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro naše zemlje i našega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana. 10Jer dok Juda živi, ne može država uživati mira." 11Èim je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloženi prema Judi, još veæma uzeše podjarivati Demetrija. 12On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga 13s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sveæenika velièanstvenog Svetišta. 14Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridružiše se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da æe se nezgode i nesreæe Židova okrenuti u njihovu korist. 15Kad su Židovi èuli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Baštinu. 16Na nalog svog zapovjednika odmah krenuše odande i sukobiše se s njima kod mjesta Desaua. 17Judin brat Šimun uhvati se s Nikanorom, ali, iznenaðen neoèekivanim dolaskom protivnièkih èeta, pretrpje malen neuspjeh. 18Ipak se Nikanor bojao da odluèi krvlju, jer je èuo o junaštvu Jude i njegovih, o njihovoj neustrašivosti u bojevima za domovinu. 19Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da Židovima predlože i prihvate mirovne ponude. 20Ispitavši dublje te prijedloge, zapovjednik ih priopæi svojim vojnicima; pokazalo se da su jednodušni i da pristaju na nagodbu. 21Uglavili su dan kada æe se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane došla po jedna bojna kola te su postavili poèasne stolice. 22Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoružane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada što vjerolomno pokušali. Lijepo su se sporazumjeli. 23Nikanor se zadržao u Jeruzalemu, ne èineæi ništa nepravedno. Štoviše, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega. 24Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osjeæao sklonost prema tom èovjeku. 25Nagovorio ga da se oženi i da ima djecu. Juda se oženio, živio u blagostanju i nauživao se života. 26Kad je Alkim vidio njihovu meðusobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otišao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajnièke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom. 27Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i poruèi mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju pošalje Makabeja okovana. 28Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijaše teško da pogazi nagodbu s èovjekom koji nije ništa kriv. 29Ali kako nije bilo moguæe usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvrši lukavštinom. 30Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susreæe grublje nego što je obièavao te nasluti da ta hladnoæa nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora. 31A ovaj, videæi kako ga je èovjek vješto nadmudrio, poðe u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su sveæenici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog èovjeka. 32Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je èovjek koga traži, 33on podiže desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit æu to Božje svetište sa zemljom, raskopat æu žrtvenik te æu na istome mjestu podiæi divan hram Dionizu." 34Rekavši to, ode. Tada sveæenici podigoše ruke prema nebu i zazvaše Onoga koji je uvijek branio naš narod: 35"O ti Gospodaru komu ništa ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebivaš nalazi meðu nama. 36Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, saèuvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno oèišæen." 37Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, èovjeka koji je ljubio svoje sugraðane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38On je veæ u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40jer nije sumnjao da æe nestanak tog èovjeka za Židove znaèiti težak udarac. 41Kad je, dakle, rulja veæ gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je veæ bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti maè. 42Radije je htio èasno poginuti nego dopasti u bezbožnièke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otrèa na zid te se junaèki strmoglavi na rulju. 44Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45Još dišuæi, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unatoè teškim ranama potrèa kroz rulju te stade na strmu peæinu. 46Veæ posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, moleæi Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo.

Chapter 15

1 Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podruèju Samarije, odluèio je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan poèinka. 2Židovi koji su ga prisilno slijedili opomenuše ga: "Nemoj ih tako divljaèki i barbarski zatirati, nego poštuj dan što ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio." 3Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji. 4Kad su mu oni izjavili: "Postoji živi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan", 5on odgovori: "A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oružje i da se izvrše kraljevski poslovi." Ipak mu nije uspjelo da izvrši svoju zloèinaèku odluku. 6Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odluèio da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajednièki spomenik, 7Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da æe mu Gospodin priteæi u pomoæ. 8Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomoæi što su je od Neba veæ primili i nadaju se da æe im i sada Svemoguæi udijeliti pobjedu. 9Osokolivši ih rijeèima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih veæ b§ili, uèvrsti ih u hrabrosti. 10Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okreæu vjerom i krše zakletvu. 11Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjelošæu i pobudnim rijeèima, isprièa im vjerodostojan san, viðenje, a oni mu se svi obradovaše. 12Evo što je vidio: bivši veliki sveæenik Onija, èovjek dobar i èestit, skroman u ophoðenju, blage æudi, otmjen u govoru, od djetinjstva vièan svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13Zatim se Judi ukazao i èovjek vremešan i èastan, èudesna i velièanstvena dostojanstva. 14Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje braæe koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija." 15Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan maè. Predajuæi mu ga, reèe: 16"Prihvati ovaj sveti maè: Božji je dar, njime æeš slomiti neprijatelje!" 17Obodreni tim lijepim Judinim rijeèima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnošæu, Židovi odluèiše da se i ne utabore, nego da odmah navale i junaèki, u borbi prsa o prsa, sve riješe, buduæi da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti. 18Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, braæu i roðake, koliko ih je morio najveæi i prvi strah - strah za posveæeni Hram. 19Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju. 20Svi su išèekivali ishod bitke: neprijatelj se veæ bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima. 21Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva èudotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju nego prema tomu koga smatra dostojnim. 22Zazvao je ovako: "Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog anðela, koji pobi sto osamdeset i pet tisuæa Sanheribovih ljudi. 23Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra anðela da sije strah i trepet! 24Jakom mišicom svojom udari one koji, huleæi, izaðoše da napadnu tvoj sveti narod!" Tako je završio molitvu. 25Dok su se Nikanorove èete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27Boreæi se rukama a moleæi se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisuæa ljudi, obradovani oèevidnom Božjom pomoæi. 28Kad su se poslije boja veselo vraæali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemoguæega jezikom svojih otaca. 30Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugraðane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenaèku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. 31I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i sveæenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrði: 32pokaza im glavu zloèinaèkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. 33Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luðaèka ruka. 34Svi su tada, upravivši oèi nebu, blagoslivljali Gospoda koji se oèitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište saèuvao neoskvrnjeno!" 35Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrðu, da svima bude na vidiku kao oèevidan znak pomoæi Gospodnje. 36Svi jednodušno zakljuèiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoèi dana Mordokajeva. 37Buduæi da je s Nikanorom dokonèano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja æu ovim završiti svoju povijest. 38Ako sam je dobro i vješto sastavio, ispunila mi se želja. Ako li slabo i osrednje, uèinio sam što sam mogao. 39Jer kao što je štetno piti samo vino ili samu vodu, dok je vino pomiješano s vodom teènije i ugodnije, tako se i pravilno rasporeðen prikaz sviða ušima onih koji knjigu slušaju. Time završavam.

Tobit

Chapter 1

1 Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva - 2koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora. 3Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braæi i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše naèinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. 6Èesto sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseæi prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8Najposlije, poklanjao sam treæu desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, buduæi da sam iza oca ostao siroèe. 9Kad postadoh zreo èovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju. 10Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braæa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11a ja sam otklanjao da ih jedem. 12Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13i zato me Svevišnji nagradi milošæu i naklonošæu Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom. 15Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao iæi u Mediju. 16U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi: 17hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa baèena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlaèenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nareðenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naæi. 19Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. 20Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije. 21Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na èelo državne riznice i èitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. 22Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, èuvar državnog peèata, upravitelj i riznièar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj bratiæ.

Chapter 2

1 Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prireðen lijep objed i ja sjedoh da blagujem. 2Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše braæe na koga naiðeš a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!" 3Kad se sin vratio, kaza: "Oèe, jedan od našega roda zadavljen je i baèen na trg." 4A ja, ništa i ne okusiv, skoèih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuæu, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. 5Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti. 6Sjetih se Amosova proroèanstva: "Svetkovine vaše u tugu æe se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom æe postati." I zaplakah. 7Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga. 8Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da æe ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace." 9Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. 10Nisam znao da je u zidu bila ptièica. I kako mi oèi bijahu otvorene, padoše mi tople ptièje izmetine u oèi i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam lijeènicima, ali mi ne mogoše pomoæi. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu. 11Moja je žena Ana odonda zaraðivala ruènim radom: prela je i tkala. 12Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13Kad ga dovede, jare poèe veèati. Upitah ženu: "Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno." 14A ona odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh plaæe." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!"

Chapter 3

1 Ojaðen zaplakah i poèeh moliti pun tuge: 2"Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosrðe i istina: ti si sudac svijeta. 3Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio pljaèki, zatoèenju, smrti i porugi meðu svim narodima meðu koje si nas razasuo. 5Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih èinih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom. 6Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odluèi se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gorèinu u duši kÓupiti. Zapovjedi da budem osloboðen od ove pokore pa da odem u prostore vjeène: ne odvræi lica svoga od mene." 7Istoga dana i Sari, kæeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reèe joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreæe ni s jednim. 9Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kæeri!" 10Kad je Sara to èula, veoma se ražalostila. Plaèuæi je otišla u oèevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reèe u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kæer, pa ti se, na nesreæu, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neæu se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne èujem ovakvih uvreda." 11I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosrða, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. 12Obraæam, Gospode, lice svoje k tebi i oèi upirem u te. 13Zapovijedi, Gospode, da poðem s ove zemlje i da više nikada ne èujem one uvrede. 14Ti znaš, Gospode, da sam èista od svakoga grijeha s èovjekom 15i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam kæi u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti roðaka koga bih èekala. Sedam sam muževa veæ izgubila: tÓa èemu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne èujem onih uvreda." 16Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom. 17I bi poslan Rafael, anðeo Gospodnji, da ih oboje izlijeèi: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, kæer Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju kuæu, a Sara, kæi Raguelova, siðe iz gornje sobe.

Chapter 4

1 Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2I reèe u sebi: "Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?" 3Dozvavši ga, reèe mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, èini sve što æe joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4Sjeti se, sine, da se ona suoèila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu. 5Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. Èini pravedna djela svega svog vijeka i ne kroèi putovima nepravde. 6Jer ako èiniš po istini, uspijevat æeš u djelima svojim, kao svi oni koji èine pravdu. 7Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okreæi lica od siromaha, pa ni Bog neæe okrenuti lica od tebe. 8Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. 9Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. 10Udijeljena milostinja oslobaða od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. 11Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega. 12Èuvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tuðinku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proroèki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene meðu svojom braæom i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit æe zemlju u nasljedstvo. 13I onda, sine, ljubi svoju braæu i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom braæom, ni pred sinovima i kæerima svoga naroda, skanjujuæi se da odabereš ženu izmeðu njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. 14Neka nièija zarada ne prenoæi kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit æe ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lijepo se vladaj. 15Ne èini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta. 16Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjeæom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. 17Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima. 18Obraæaj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta. 19U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako hoæe, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu. 20A sada æu te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom. 21Ne plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit æeš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo."

Chapter 5

1 Tobija odgovori ocu: "Oèe moj, uèinit æu sve što si mi naredio. 2Samo, kako æu preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen." 3Onda mu otac dade zadužnicu i reèe: "Potraži èovjeka koji æe iæi s tobom, a ja æu ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac." 4Tobija ode da potraži takva èovjeka i naðe Rafaela. Tobija nije znao da je to anðeo Božji. 5I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?" 6Anðeo mu odvrati: "Bih. Poæi æu s tobom. Znam put, bijah veæ gost našega brata Gabaela." 7Tobija mu reèe: "Poèekaj da javim ocu." 8Anðeo mu kaza: "Idi i ne zadržavaj se." 9Onda Tobija ode ocu te mu reèe: "Evo, našao sam onoga koji æe iæi sa mnom." A otac æe mu: "Dovedi ga meni da èujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac." 10Tobija ga zovnu, pa kad on uðe, zagrliše se. 11Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!" 12On mu odgovori: "Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji æe za nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit æe mu na to: "Brate, hoæu da znam koji su ti preci i kako se zoveš." 13A on æe: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braæe." 14Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braæa su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. 15Ali mi kaži kakvu æu ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu. 16I još æu ti dodati nešto povrh plaæe kad se vratite živi i zdravi." 17Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I reèe mu njegov otac: "Idi s ovim èovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anðeo njegov pratio vas!" 18Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? 19Ne bilo toga novca, smeæe je prema našem sinu. 20Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu - dosta nam je." 21Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit æe se on živ i zdrav i tvoje æe ga oèi opet ugledati. 22Ta prati ga dobar anðeo i njegovo æe putovanje biti sretno, vratit æe se živ i zdrav." 23Onda ona prestade plakati.

Chapter 6

1 A sin išao s anðelom i pas za njima. Predveèer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noæ. 2Potom momak siðe u rijeku da se okupa, kad najednom skoèi iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. 3Anðeo mu reèe: "Uhvati ribu." Nato se momak doèepa ribe te je izvuèe na suho. 4Onda mu anðeo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuè i dobro ih èuvaj jer su koristan lijek." 5Momak izvrši što mu je anðeo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, 6a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani. 7Mladiæ potom upita anðela: "Brate Azarja, èemu æe služiti riblja jetra, srce i žuè?" 8A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muèi demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neæe muèiti. 9A žuè se uzima da se njome premažu oèi na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." 10Kad bijahu blizu Ekbatane, 11anðeo reèe mladiæu: "Brate, noæas æemo prenoæiti kod Raguela; on ti je roðak, a ima jedinicu kæer koja se zove Sara. 12Ja æu gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13Sad me poslušaj: govorit æu njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit æemo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." 14Onda mladiæ kaza anðelu: "Brate Azarja, èuo sam da je djevojka veæ bila dana sedmorici ljudi i da su svi naðeni mrtvi u svadbenoj sobi: 15jedinac sam u oca; bojim se da æu, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne èini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povuèem u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani." 16Anðeo mu reèe: "Ne sjeæaš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona æe biti tvoja žena, a ti se ne osvræi na demona, jer æe još noæas biti tvoja. 17Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet æeš tamjanova pepela i metnut æeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon æe oæutjeti vonj i pobjeæi æe i neæe se više vratiti. 18Kad se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on æe vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosuðena oduvijek, ti æeš je spasiti; ona æe poæi s tobom i mislim da æeš s njom imati poroda." Kad je Tobija èuo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu.

Chapter 7

1 Onda uðoše u Ekbatanu i poðoše prema kuæi Raguelovoj. Sara im doðe u susret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u kuæu. 2Raguel reèe Edni, svojoj ženi: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga roðaka!" 3Raguel ih zapita: "Odakle ste, braæo?" Odgovoriše mu: "Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu." 4Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata našega?" Oni odgovoriše: "Poznajemo ga." 5Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovoriše: "Živ je i dobro je." Tobija nadoda: "To je moj otac." 6Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih oèiju i blagoslovi ga èudeæi se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog èovjeka." Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. 7I žena mu Edna i kæi Sara zaplakaše i primiše ih spremno. 8Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju. 9Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o èemu si mi pripovijedao na putu." 10Anðeo prozbori o tom s Raguelom, a on æe Tobiji: "Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja kæi. Ipak ti moram otkriti istinu: 11veæ bijah svoju kæer dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi noæu pomriješe. Ali ti sada budi veseo." 12Tobija odgovori: "Neæu ništa okusiti dok se ne odluèite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga èasa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sreæu." 13Zatim pozva Saru, svoju kæer; uzevši je za ruku, dade je kao zaruènicu Tobiji govoreæi: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih. 14Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari peèat. Potom poèeše blagovati. 15Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i reèe joj: "Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je." 16Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. Kæi zaplaka. 17Vidjevši suze svoje kæeri, kaza joj: "Budi hrabra, kæerko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi milošæu za tvoju bol. Budi hrabra, kæerko!"

Chapter 8

1 Kad su poveèerali, uvedoše Tobiju k Sari. 2On se, ulazeæi k njoj, sjeti Rafaelovih rijeèi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3Tek što demon oæutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anðeo ga ondje okova. 4Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reèe: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje." 5Onda se Tobija poèe moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! 6Ti si stvorio Adama i dao mu pomoænicu Evu: od njih je proizašao ljudski rod. Ti si rekao: 'Nije dobro da èovjek bude sam; naèinimo mu pomoænicu sliènu njemu.' 7Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i uèini da s njom doživim starost." 8I zajedno rekoše: "Amen, amen." 9I zaspaše oboje te noæi. 10A Raguel usta i poðe da iskopa raku misleæi: "Ako i on umre." 11Raguel se vrati u svoju kuæu 12i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna." 13Sluškinja otvori vrata, uðe i naðe kako oboje spavaju. 14Izaðe i javi im: "Dobro je, živ je." 15Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom èistim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi anðeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke! 16Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo èega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosrðe. 17Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosrðe, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa sreæom i milosrðem." 18A zatim zapovjedi kuænoj èeljadi da zatrpaju raku. 19Tada priredi gozbu koja je trajala èetrnaest dana. 20Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši èetrnaest svadbenih dana, 21a onda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi æeš dio dobiti poslije moje i ženine mi smrti."

Chapter 9

1 Onda Tobija pozva Rafaela i reèe mu: 2"Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir, 3jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim. 4Znaš da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadržavao, bit æe zabrinut veoma." 5Tada Rafael ode. Provede noæ u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvuèe zapeèaæene vreæice te mu ih izruèi. 6Brzo se krenuše obojica i doðoše na pir. Tobija blagoslovi svoju ženu.

Chapter 10

1 A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše, 2reèe Tobit: "Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?" 3I rastuži se veoma. 4Kaza mu žena: "Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema." 5I poèe jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo oèiju mojih!" 6Tobit je stade tješiti: "Šuti, ne govori: njemu je dobro." 7Ona mu odgovori: "Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a noæu nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad proðe èetrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, 8Tobija kaza Raguelu: "Pusti me da idem, jer su veæ otac moj i majka moja izgubili nadu da æe me još ugledati." 9Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja æu se pobrinuti da pronaðem nekoga koji æe ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!" 10Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac. 11Pošto ih je blagoslovio, oprosti se s njima govoreæi: "Djeco, Bog nebeski nek' vam udijeli sreæu još prije nego što umrem." 12A svojoj kæeri kaza: "Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da èujem samo dobre vijesti o tebi." I poljubi je. 13Onda Edna reèe Tobiji: "Ljubljeni brate moj, nek' ti Gospodar neba dade sretan povratak, a meni neka udijeli milost da vidim djecu koju æeš imati s mojom Sarom, da osjetim radost pred Gospodom. Evo, predajem ti kæer svoju na èuvanje: ne žalosti je." 14Zahvalivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi njegovoj, Tobija krenu.

Chapter 11

1 Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3Potrèimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuæu: 4uzmi u ruku riblju žuè." Krenuše, a pas za njima. 5Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6Izdaleka ga opazi pa reèe Tobitu: "Evo, vraæa se sin tvoj i èovjek koji ga pratio." 7A Rafael reèe Tobiji: "Znam da æe otac tvoj otvoriti oèi. 8Ribljom žuèi namaži njegove oèi, a on æe ih, oæutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti." 9Dotle se Ana, potrèavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reèe mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga èasa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše. 10Tobit iziðe na vrata i spotaèe se, ali sin potrèa k njemu 11i pridrža ga, razmaza žuè ocu preko oèiju i kaza: "Hrabro, oèe moj!" 12Kad ga oèi zasvrbješe, protrlja ih, a iz oèinjih mu se kutiæa oljuštiše bijele mrlje. 13Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: 14"Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anðeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!" 15Njegov sin, sav sretan, uðe u kuæu te izvijesti oca o velikim dogaðajima što su mu se zbili u Mediji. 16Tobit, prepun radosti i blagoslivljajuæi Boga, poðe u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. 17Kada Tobit doðe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreæi joj: "Dobro došla, kæeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!" 18I velika radost obuze svu braæu njegovu u Ninivi. 19A doðoše i Ahikar i njegov neæak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.

Chapter 12

1 Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i reèe mu: "Sine, pobrini se za plaæu èovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga." 2Sin odgovori: "Neæu štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, 3jer me doveo k tebi zdrava, izlijeèio moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje." 4Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!" 5Onda pozva anðela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli." 6Tada anðeo pozva njih dvojicu u stranu i reèe im: "Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i velièajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas uèinio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. 7Lijepo je èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. Èinite dobro, i neæe vas zlo snaæi. 8Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednošæu. Bolje je malo s pravednošæu nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9Milostinja oslobaða od smrti, ona èisti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i èine pravednost napunit æe se života, 10a koji griješe bit æe dušmani životu svome. 11Neæu vam sakriti ništa: kazah veæ da je lijepo èuvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ruèak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14Sada, Bog me poslao da izlijeèim tebe i tvoju snahu Saru. 15Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih anðela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!" 16Njih se dvojica preplašiše i padoše nièice, jer ih zahvati velik strah. 17Ali im anðeo reèe: "Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18Ta ja ne doðoh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19Sve sam dane dopuštao da me vide vaše oèi, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20Sada hvalite Boga, a ja se vraæam onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo." 21Onda oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i èudesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao anðeo Gospodnji.

Chapter 13

1 Tobit potom napisa molitvu u radosti i reèe: 2"Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. 3Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on meðu njih rasuo. 4Objavljujte njegovu velièinu uzdižuæi ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove. 5On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali æe se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda meðu koje smo razasuti. 6Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da èinite pred njim istinu, i on æe se okrenuti k vama, i neæe skrivati lica svoga od vas. 7Gledajte što uèini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. 8Ja ga u zemlji progonstva hvalim i oèitujem njegovu moæ i velièinu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i èinite pravdu pred njim. Tko zna hoæe li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! 9Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klikæe velièini njegovoj: 10tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On æe te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali æe se opet smilovati sinovima pravednih. 11Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje; 12da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav našli siromasi za sva pokoljenja. 13Narodi æe dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donoseæi u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat æe ti radosne hvale. 14Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube. 15Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer æe biti sakupljeni i blagoslivljat æe Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit æe se zbog tvoga mira! 16Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesreæa, jer æe se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat æe se uvijeke. Duša moja neka hvali Boga, kralja velikoga! 17Jer æe Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi èistim zlatom, a trgovi poploèani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira. 18Njegove æe ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat æe: 'Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.'"

Chapter 14

1 Tobit završi pohvalu. 2Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i veæ sam blizu da se odijelim od života. 4Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da æe se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit æe razrušena, a u Mediji bit æe mir za neko vrijeme; naša braæa koja se još nalaze u domovini bit æe razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem æe opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet æe i bit æe pust za neko vrijeme. 5Ali æe se Bog opet smilovati njima i vratit æe ih u njihovu zemlju; onda æe oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odreðeno vrijeme. Poslije toga vratit æe se iz krajeva progonstva i podiæi Jeruzalem s velikim poèastima. I Dom Božji u njemu bit æe sazidan od nadasve vrijedne graðe za sva buduæa pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6svi æe se narodi uistinu obratiti i bojat æe se Gospoda Boga i pokopat æe svoje idole; svi æe narodi blagoslivljati Gospoda. 7Onda æe narod njegov hvaliti Boga, a Gospod æe uzdiæi narod svoj i bit æe radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vršeæi milosrðe prema braæi svojoj. 8I tako, sine, otiði iz Ninive, jer æe sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. Èasno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. 10Sinko moj, razmotri što Aman uèini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: siðe on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. 11Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinja i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi èastan ukop. 12Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu. 13Tu doživje èasnu starost, èasno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i oèev. 14Umrije u Ekbatani, u sto dvadeset i sedmoj godini života. Prije nego što je izdahnuo, doznao je za propast Ninive, koju razoriše Nabukodonozor i Asuer. Tako se prije smrti uzradova nad propašæu Ninive.

Wisdom

Chapter 1

1 Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca. 2Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraæuju svoju vjeru. 3A podmukle misli otuðuju od Boga i iskušavana Svemoæ posramljuje bezumnike. 4Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu. 5Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmièe kad se nepravda pojavi. 6Jer mudrost je duh èovjekoljubiv, ali hulniku neæe oprostiti njegovih rijeèi, jer Bog pronièe bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove rijeèi. 7Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori. 8Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti æe ga mimoiæi osvetnièka pravda. 9Jer se namisli bezbožnikove toèno ispituju i glas rijeèi njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova. 10Jer postoji uho ljubomorno koje èuje sve i ne izmièe mu ni glasak najtišeg gunðanja. 11Èuvajte se isprazna gunðanja i èuvajte jezik od opakih rijeèi, jer i najtajnija rijeè nije bez uèinka, a lažljiva usta ubijaju dušu. 12Ne trèite za smræu stranputicama života svojeg i ne navlaèite na se propast djelima ruku svojih. 13Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. 14Veæ je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, 15jer pravednost je besmrtna. 16Ali bezbožnici dozivaju smrt i rukama i rijeèju i za njom ginu smatrajuæi je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.

Chapter 2

1 Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad èovjeku doðe kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio. 2Mi smo djeca pukog sluèaja i kasnije æemo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono èime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. 3Kad se ona utrne, pretvorit æe se tijelo u pepeo, a duh æe se rasplinuti kao lagan zrak. 4Ime æe nam se s vremenom zaboraviti i nitko se neæe sjeæati djela naših; i život æe nam proæi kao pramenje oblaka i nestat æe ga kao magle što je gone zrake sunèane i pritiskuje žega njihova. 5Jer život naš kao sjena odmièe, iz naše smrti nema povratka, zapeèaæeno je i nitko se ne vraæa. 6Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti. 7Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiðe ni jedan cvijet proljetni, 8okrunimo se ružama prije no što uvenu. 9Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda znake našeg veseljenja: to je naš dio i to je naša baština. 10Potlaèimo ubogoga pravednika, ne štedimo udovice, ne poštujmo starca ni sjedina od mnogih godina. 11Nek' naša snaga bude zakon pravde, jer ono što je slabo nije ni za što. 12Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spoèitava kako izdadosmo odgoj svoj. 13On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. 14On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. 15Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. 16Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od neèisti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac. 17Pogledajmo jesu li istinite rijeèi njegove, istražimo kakav æe biti njegov svršetak. 18Jer ako je pravednik Božji sin, On æe se za nj zauzeti i izbavit æe ga iz ruku neprijateljskih. 19Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. 20Osudimo ga na smrt sramotnu, jer æe mu, kako veli, doæi izbavljenje." 21Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloæa njihova zasljepljuje. 22Oni ne znaju tajna Božjih, ne oèekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu èistim dušama. 23Jer je Bog stvorio èovjeka za neraspadljivost i uèinio ga na sliku svoje besmrtnosti. 24A ðavlovom je zavišæu došla smrt u svijet i nju æe iskusiti oni koji njemu pripadaju.

Chapter 3

1 A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotièe muka nikakva. 2Oèima se bezbožnièkim èini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreæa; 3i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. 4Ako su, u oèima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. 5Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. 6Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. 7Zato æe se u vrijeme posjeta njegova zasjati te æe vrcati kao iskre u strnjici. 8Sudit æe pucima i vladati narodima i Gospodin æe kraljevat nad njima uvijeke. 9Koji se u nj ufaju spoznat æe istinu, i koji su vjerni bit æe u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stjeèu milost i milosrðe. 10A bezbožnici æe zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina. 11Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka. 12Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! 13Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj ložnica ne poznaje grijeha; plodnost æe se njezina pokazati na istrazi duša. 14Blago i uškopljeniku koji ne poèini zloèina niti smišlja zla protiv Gospoda; jer æe za vjernost dobiti milost izabranu i baštinu najljupkiju u Domu Gospodnjem. 15Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen razbora. 16A djeca preljubnièka neæe doæi do savršenstva i rod nezakonite ložnice propada. 17Pa ako i žive dugo, nisu ni za što i na koncu im je starost neèasna. 18Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan: 19jer okrutna je kob grešna roda.

Chapter 4

1 Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene. 2Kad je nazoèna, oponašaju je, kad je odsutna, priželjkuju je; okrunjena vjeèno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage. 3A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što; izdanci se neèisti duboko ne korijene i nemaju èvrsta temelja. 4Jer ako se naèas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, išèupa ih sila vihora, 5i grane što tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za što. 6Jer djeca roðena iz nezakonita spavanja svjedoèe na sudu o zlu roditelja. 7A pravednik, ako i umre prijevremeno, naæi æe mir. 8Jer duljina dana ne èini starost èasnom niti se ona mjeri brojem godina. 9Veæ razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. 10I jer je ugaðao Bogu, On ga je zavolio, i jer je živio meðu grešnicima, On ga je uzeo k sebi. 11Uzdignut je da zloæa ne bi izopaèila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše. 12Jer blještavilo opaèine zasjenjuje dobro i vihor požude izopaèuje dobru dušu. 13Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio; 14i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zloæe oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaæa; njima i ne pada na um 15da milost i milosrðe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima. 16A pravednik koji umire osuðuje žive bezbožnike i prijevremeno dokonèana mladost produženu starost opakih. 17Svjetina vidi kraj mudraèev, ali ne shvaæa što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu. 18Oni gledaju i preziru, ali æe se i njima Gospod podsmijevati. 19Ubrzo æe oni biti trupla prezrena i ruglo meðu mrtvima dovijeka, jer æe ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut æe ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama æe oni biti i spomen æe im propasti. 20Puni straha doæi æe na obraèun grijeha, i bezakonja njihova u lice æe ih optuživati.

Chapter 5

1 A pravednik æe se vedro suèeliti s onima koji ga tlaèiše i koji prezirahu patnje njegove. 2Kad ga ugledaju, uzdrhtat æe od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem. 3Govorit æe meðu sobom, puni kajanja, i uzdišuæi u tjeskobi svoje duše: 4"To je onaj komu smo se nekoæ podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošæu i svršetak njegov neèasnim. 5Kako li se ubrojio meðu sinove Božje i dobio udio svoj meðu svecima? 6Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuæa pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. 8Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? 9Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas. 10I kao laða koja sijeèe uzburkano more i traga joj nema kuda proðe niti brazde hrptici njezinoj u valovima; 11ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu; 12ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina - 13tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a veæ nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloæi se svojoj sasvim istrošismo." 14I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta. 15A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg. 16Zato æe iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom æe ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi. 17Latit æe se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat æe sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje; 18kao oklop obuæi æe pravednost, a kao šljem stavit æe sud bez himbe; 19uzet æe nepobjedivu svetost kao štit, 20a kao maè naoštrit æe žestok gnjev i sav æe svemir poæi s njim u boj protiv bezumnika. 21Tad æe poletjet' dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat æe na cilj kao iz nategnuta luka; 22iz bojne sprave izlijetat æe zrna grÓada srdžbom nabijena. Na njih æe voda morska bjesnjeti, i rijeke æe ih potapati bez milosti. 23Dah Svemoæi zapuhat æe protiv njih, izvijat æe ih poput vihora. I tako æe svu zemlju opustošiti bezakonje i opaèina æe prevrnuti prijestolja vladalaèka.

Chapter 6

1 Èujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Pouèite se, vladari zemalja dalekih! 2Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda! 3Gospod je onaj koji vam je moæ podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji æe ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti. 4Iako ste upravljaèi njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj. 5Gospod æe vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna; 6maleni su oproštenja dostojni, a moænici æe biti moæno kažnjeni. 7Jer Gospod Svevladar ne uzmièe ni pred kim niti se plaši kakve velièine: tÓa on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve, 8a istraga oštra oèekuje moænike. 9Vama su dakle, vladari upravljene rijeèi moje da se nauèite mudrosti i ne griješite. 10Jer oni koji sveto èuvaju svetinje sami se posveæuju, i koji su u tom pouèeni nalaze obranu. 11Žudite stoga za rijeèima mojim, èeznite za njima: one æe vas pouèiti. 12Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. 13Ona pretjeèe sve koji je žude i prva im se pokazuje. 14Tko zorom rani njoj taj se ne muèi: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. 15Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. 16Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli. 17Jer njezin poèetak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj; 18voljeti je znaèi držati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost, 19a besmrtnost vodi u blizinu Božju; 20tako žudnja za mudrošæu dovodi do kraljevstva. 21Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i žezlima, tad mudrost štujte da dovijeka kraljujete. 22A sad æu vam priopæiti što je mudrost i kako je postala. Neæu vam skriti tajne, nego æu je pratiti od poèetka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i neæu istinu mimoiæi. 23Neæu poæi ni s pogubnom Zavišæu: ona ništa zajednièko nema s Mudrošæu. 24Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu. 25Zato crpite nauku iz rijeèi mojih i bit æe vam na probitak.

Chapter 7

1 I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog biæa od zemlje naèinjena i oblikovan kao tijelo u utrobi majèinoj, 2u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena muževljeva i slasti družice u spavanju. 3I ja sam, došavši na svijet, udahnuo zajednièki zrak i pao na zemlju koja nas sve nosi, i plaè mi je bio prvi glas kao i svima ostalima. 4U pelenama bijah odgajan i u brigama, 5jer nijedan kralj nije drukèije postao niti na svijet došao. 6Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a tako i jedan izlazak. 7Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 9Nisam je htio usporeðivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. 11A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. 12I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. 13I ono što nauèih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. 14Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe postaju prijatelji Božji, preporuèeni darovima njezina nauka. 15Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je voða mudrosti i upravlja mudracima. 16U njegovoj smo ruci mi i rijeèi naše, sa svim našim razborom i umijeæem. 17On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, nauèio me sustavu svijeta i svojstvima prapoèela; 18poèetku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, 19tijeku godina i položaju zvijezda; 20naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, moæi duhova i mislima ljudskim, razliènosti biljaka i ljekovitosti korijenja. 21I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me pouèavaše mudrost, umjetnica u svemu. 22Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, 23nezapreèiv, dobrotvoran, èovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemoæan, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, èiste i najtanje. 24Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona pronièe i prožima sve svojom èistoæom. 25Jer je ona dah sile Božje i èist odvir slave Svemoguæeg; zato je ništa neæisto ne može oskvrnuti. 26Ona je odsjev vjeène svjetlosti i zrcalo èisto djela Božjeg, i slika dobrote njegove. 27Jedna je, a može sve, i, ostajuæi u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i èini od njih Božje prijatelje i proroke. 28Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošæu. 29Ona je od sunca sjajnija i nad sve zviježðe uzvišena; usporeðena sa svjetlošæu, ona je nadmašuje: 30jer svjetlost ustupa mjesto noæi, dok zloæa nema moæi protiv mudrosti.

Chapter 8

1 Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. 2Nju zavoljeh i za njom èeznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaruènica i zaljubih se u ljepotu njezinu. 3Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. 4Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbiraèica djela njegovih. 5Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? 6Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje veæi umjetnik? 7Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pouèava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. 8Ako li tko èezne za veæim znanjem, ona poznaje prošlost i prorièe buduænost, vièna je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i èudesa i slijed razdoblja i vremena. 9Zato odluèih dovesti je kao družicu životnu, znajuæi da æe mi biti savjetnica u sreæi i tješiteljica u brigama i tuzi. 10Po njoj æu steæi slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladiæ èast pred starcima. 11Na sudu æe se vidjeti kako sam oštrouman i divit æe mi se velikaši kad stanem pred njih. 12Èekat æe me kad budem šutio i slušat æe me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat æe ruku na svojim ustima. 13Po njoj æu zadobiti besmrtnost i ostavit æu vjeèni spomen rodu buduæem. 14Vladat æu pucima i narodi æe mi biti podložni. 15Pobojat æe se strašni silnici kad èuju za me, s narodom æu svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. 16Kada se vratim kuæi, tad æu poèinuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gorèine i nema bola u zajedništvu s njom, veæ samo užitak i radost. 17Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudrošæu 18i da je u ljubavi njezinoj radost èista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rijeèi njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. 19Ja bijah mladiæ sretne naravi i imao sam dobru dušu, 20ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. 21A znajuæi da neæu mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je veæ bila znati èiji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh:

Chapter 9

1 Bože otaca naših i Gospode milosrða, ti koji si rijeèju svojom stvorio svemir 2i koji si sazdao èovjeka mudrošæu svojom da vlada nad stvorovima tvojim 3i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom praviènom: 4daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izmeðu djece svoje. 5Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, èovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. 6Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi nièemu vrijedio. 7Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i kæerima svojim. 8Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga Šatora koji si odiskona bio spremio. 9S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazoèna kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim oèima i što je pravo po tvojim zapovijedima. 10Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo. 11Jer ona sve zna i razumije, ona æe me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom moæi. 12Tad æe ti djela moja biti ugodna, i ja æu pravedno upravljati pukom tvojim i bit æu dostojan prijestolja oca svoga. 13Jer tko može spoznati Božju namisao i tko æe se domisliti što hoæe Gospod? 14Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15Jer propadljivo tijelo tlaèi dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16Mi jedva nagaðamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko æe istražiti? 17Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. 18Samo tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nauèili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudrošæu.

Chapter 10

1 Ona je štitila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova 2i dala mu jakost da vlada svemirom. 3A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje, poginu u mržnji svojoj bratoubilaèkoj. 4I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila brodeæi s pravednikom na krhkom drvetu. 5I kada se, složni u opaèini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je našla pravednika i saèuvala ga Bogu nezazorna i uzdržala jaèim od ljubavi prema djetetu. 6Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova. 7O opaèini njihovoj još svjedoèi pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. 8I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova. 9A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. 10Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. 11Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, 12saèuvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega jaèa. 13Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je èuvala od grijeha. 14S njime je u tamnicu sišla te ga ni u okovima nije zapustila dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tlaèiše i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vjeènu. 15Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda muèiteljskog. 16Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro èudesima i znacima. 17Ona je dala plaæu svetima za njihove trude i vodila ih putem èudesnim, danju im bila zaklon od žege i noæu zvjezdani sjaj. 18Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike, 19a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz dubina bezdana. 20Zato su pravednici oplijenili bezbožnike i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospode, jednodušno opjevali tvoju ruku zaštitnicu. 21Jer je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rjeèitim.

Chapter 11

1 Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog 2kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespuæima. 3Opirahu se dušmanima i branjahu se od neprijatelja; 4a kad su ožednjeli i tebe prizvali, napojiše se vode iz strme peæine i zagasiše žeð iz tvrda kamena.

5I tako je ono èime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobroèinstvo kada bijahu u nevolji. [7a] Njima si, zbog njihove zapovijedi o èedomorstvu, 6umjesto vjeènog izvora vode tekuæice, dao rijeku zamuæenu krvlju i blatom, 7[7b] a svojima si, unatoè svakoj nadi, dao izobilje vode, 8pokazavši im u žeði koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. 9Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namuèiše bezbožnici kojima si u jarosti sudio. 10Jer si njih iskušao, opominjuæi blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. 11Jednako su se muèili nazoèni i nenazoèni, 12i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sjeæanju na prošlost. 13Kad èuše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobroèinstvo, osjetiše ruku Gospodnju; 14i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su nekoæ izložili i s porugom ga odbili, jer njihova žeð bijaše sasvim razlièita od žeði pravednika. 15Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih 16da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim èime i sagriješi. 17Tvoja svemoguæa ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobliène - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, 18ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz oèiju - 19zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom. 20Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. 21I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici? 22Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. 23A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. 24Jer ti ljubiš sva biæa i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. 25A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? 26Ali ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života,

Chapter 12

1 i tvoj je besmrtni duh u svemu. 2Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zloæe i da se ufaju u tebe, Gospode! 3Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje 4jer su èinili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim; 5okrutne ubojice djece, žderaèe utrobe na gozbama mesa ljudskog, posveæenike s krvava pira, 6roditelje ubojice biæa bespomoænih, odluèio si uništiti rukama otaca naših, 7da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje. 8Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteèe da ih malo-pomalo istrijebe. 9Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom rijeèju najedanput zatrti, 10sudeæi im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zloæa priroðena i da im se æud nikad neæe izmijeniti, 11jer je to pleme odiskona bilo prokleto. A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim. 12Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si uèinio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko æe ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi? 13Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. 14A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio. 15I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je moæi tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje. 16Jer moæ je tvoja naèelo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. 17Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moæi i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. 18Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god hoæeš, moæ ti je pri ruci. 19A takvim si djelima narod svoj pouèio da pravednik ima biti èovjeèan; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe. 20Jer kad si s tolikim obzirom i blagošæu kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - dajuæi im vremena i prigode da se zloæe svoje okane - 21kako li si brižno sudio sinove svoje, èijim si ocima dao divna obeæanja i prisegama i savezima! 22Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuæa puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da oèekujemo milosrðe tvoje kada nam bude suðeno. 23Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namuèio njihovim vlastitim gnusobama. 24Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora. 25Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla. 26A jer ih nije pouèila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga. 27Jer kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa èuti. Zato ih je i stigla najviša osuda.

Chapter 13

1 Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; 2nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. 3Jer ako su ih, opèinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. 4Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuèiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. 5Jer prema velièini i ljepoti stvorova možemo, po sliènosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. 6Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeæi Boga i želeæi ga naæi; 7živeæi meðu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalièje stvari jer vide toliko ljepote. 8Pa ipak, oprostiti im ne treba: 9jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! 10Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom. 11Posijeèe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i s divnim umijeæem naèini predmet koristan za svagdašnju upotrebu. 12A triješæe što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti. 13Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeæem nehotiènim, dade mu lik èovjeèji; 14ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalièi, premaže joj svaku pjegu. 15Konaèno joj naèini prikladnu kuæicu, metne na zid i prikuje željeznim èavlom. 16Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuæi kako sebi sama pomoæi ne može: jer je lik kojem treba tuðe pomoæi. 17I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoæ, 18za život preklinje smrt, i utjeèe se za pomoæ samoj nemoæi, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti; 19i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemoænije.

Chapter 14

1 Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoæ drvo koje je slabije od drvene laðe što ga nosi. 2Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska. 3Ali njome upravlja tvoja providnost, Oèe, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu: 4pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati. 5Jer ti neæeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa. 6Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. 7Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi, 8a prokleta krivobožaèka rukotvorina i onaj koji je naèini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva. 9Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova, 10izraðevina i izraðivaè bit æe jednako kažnjeni. 11Zato æe osuda pasti na kumire neznabožaèke, jer su postali gnusoba meðu stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumnièkim nogama. 12Pronalazak kumira bio je poèetak bluda i njihovo je otkriæe izopaèilo život. 13Nije ih bilo u poèetku niti æe ih biti dovijeka. 14Jer su došli na svijet po ispraznosti èovjeèjoj i zato im je odreðen konac brz. 15Neki otac, satrt prijevremenom žalošæu, naèini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojuèerašnjeg mrtvaca sad veæ kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve. 16U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obièaj i poèeše ga kao zakon èuvati, 17i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko oblièje, naèinivši od èašæenog kralja vidljiv lik da mu nenazoènu revno laskaju kao da je nazoèan. 18A i èastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaèe štovanje i one koji kralja nisu poznali. 19Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijeæem da oblièje bude što ljepše, 20te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poèela pridavati božanske poèasti onomu koga je nedavno slavila kao èovjeka. 21I to postade zamka životu: robujuæi nesreæi ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje. 22I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeæi u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali. 23Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili prireðuju bijesne gozbe s èudnim obièajima. 24Ne èuvaju više èistoæe ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. 25Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraða, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, 26uznemirivanje èestitih, zaboravljanje dobroèinstva, oskrvnjenje duša, zloèini protiv naravi, nered u braku, preljub, neæudorednost. 27Jer je krivoboštvo poèetak, uzrok i kraj svakog zla. 28Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrièu lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu. 29Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da æe okajavati lažne prisege. 30Ali æe ih za oboje stiæi kazna: što su služeæi idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu preziruæi sve što je sveto. 31Jer se prijestupima bezbožnièkim uvijek osveæuje - ne moæ prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.

Chapter 15

1 A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš. 2Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo griješiti kad znamo da smo tvoji. 3Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti. 4Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeæa ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani lièilima 5koji u budalama potièu žudnju te žude za neživim oblièjem mrtva lika. 6Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih èine ili žele ili štuju. 7Muèi se lonèar i gnjeèi zemlju mekanu: pravi posuðe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva æe kojoj namjena biti - odreðuje lonèar. 8I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži. 9Ne mari on što æe brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natjeèe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine. 10Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji, 11jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim. 12Nego misli da je žiæe naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla." 13Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.

14Ali su od svih najluði i jadniji od duše èeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoæ tlaèiše. 15Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oèima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi. 16Jer ih èovjek naèini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan èovjek ne može naèiniti boga sebi slièna; 17i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožnièkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu. 18A èak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih. 19Na njima nikakve ljepote da bi privlaèile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.

Chapter 16

1 Zato bijahu primjereno kažnjeni sliènim životinjama i muèeni mnoštvom kukaca. 2A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroèinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice. 3I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno. 4Na tlaèitelje morade doæi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško muèeni neprijatelji njihovi.

5I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja. 6Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak èas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. 7Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, veæ zbog tebe, Spasitelju sviju! 8Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga. 9Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. 10A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoæ pritekla te ih iscijelila. 11Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroèinstva. 12Jer njih nije lijeèila ni trava ni melem nego tvoja rijeè, o Gospode, koja lijeèi sve. 13Ti imaš vlast nad životom i smræu, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš. 14Èovjek može svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. 15Ruci se tvojoj ne može uteæi. 16Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih neèuven dažd i tuèa, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao. 17A najèudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešæa moæ, jer se svemir borio za pravednike. 18Èas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji; 19èas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake. 20A narod si svoj hranio hranom anðeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaðao svakom ukusu. 21Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugaðao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio. 22Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeæi se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuèi i bljeskao u daždu, 23dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici. 24Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju: 25zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih, 26da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nauèili kako èovjeka na hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju; 27jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunèane, 28da bi se znalo kako treba sunce preteæi i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti. 29Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.

Chapter 17

1 Veliki su i nedokuèivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepouèljive. 2Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge noæi, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vjeène providnosti. 3Mišljahu da æe im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama. 4Ni skrovište u koje se povukoše nije ih saèuvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mraènih lica. 5I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu noæ. 6Jedino im se ukazivaše neka lomaèa, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza išèezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše. 7Nemoæna bijahu njihova umijeæa èarobnjaèka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu. 8Jer oni koji prije obeæavahu kako æe istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga. 9Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuðujuæi se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti. 10Jer zloæa je strašljivaca: vlastitim se svjedoèanstvom osuðuje i uvijek zlo uveæava kad je stane savjest tištiti. 11Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje: 12što se manje èovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji. 13I tako oni, one noæi zaista nemoæne izišle iz dubina Podzemlja nemoænog, usnuli istim snom, 14bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neoèekivan strah. 15I tako svaki, pavši gdje se našao, osta zatoèen u tamnici bez prijevornica: 16i oraè i pastir i radnik koji se samotan muèi zaskoèeni zapadoše u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame. 17I šumni vjetar, i milopojni ptièji glas meðu lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protjeèe; i divlja buka peæina što se ruše, 18i nevidljiva trka životinja što skaèu, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka što se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunjaše užasom. 19A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepuštao se nesmetano svojim djelima. 20Jedino se nad njima raskrilila teška noæ, slika mraka koji æe ih primiti; ali teži od same tame bijahu oni - teret sami sebi.

Chapter 18

1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveæa, i Egipæani, slušajuæi njihov glas a ne videæi im oblièja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli; 2i zahvaljivahu im što se ne osveæuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo. 3A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude voðom na stazama neznanim, blago sunce na njihovu èasnom putovanju. 4Zaslužili su Egipæani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona. 5I jer odluèiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi. 6A noæ ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7Tako je tvoj narod oèekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8Jer èime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. 10A u odjek im doðoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom. 11Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i puèanin i kralj. 12A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogoðene istom smræu. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodlièniji porod. 13I oni koji, zbog svojih èarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski - sin Božji. 14Dok je mirna tišina svime vladala i noæ brzim tijekom stigla do sredine puta svog, 15jurnula je tvoja svemoguæa rijeè s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar maè nosila je tvoju neopozivu zapovijed. 16Zaustavi se i sve ispuni smræu: doticala se neba, stajala na zemlji. 17Tada Egipæane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neoèekivan strah. 18Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujuæi zašto umiru. 19Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajuæi uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. 21Jer se brzo za njih zauzeo èovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srdžbi i dokrajèio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj. 22On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oružja nego je rijeèju svojom pokorio zatornika spomenuv otaèke prisege i zavjete. 23Mrtvi veæ ležahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presijeèe joj put ka živima. 24Na njegovoj dugoj halji bijaše èitav svemir i u èetiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje velièanstvo. 25Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okušao srdžbu tvoju - i bijaše mu dosta.

Chapter 19

1 A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što æe oni: 1Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: 1ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, 2najprije æe dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim æe se predomisliti i poæi za njima u potjeru. 2"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! 3Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu. 3Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. 4A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu: 4Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. 5dok æe narod tvoj prijeæi put èudesan, oni æe naæi smrt neèuvenu. 5Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. 6Da se saèuvaju djeca tvoja neozlijeðena, sve stvoreno preinaèi opet narav svoju služeæi tvojim zapovijedima. 6Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro. 7Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bijaše voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od strašnih valova. 7Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio. 8Preko njega prijeðe narod sav, štiæen tvojom desnicom, zadivljen silnim èudesima. 8Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, 9Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slaveæi tebe, Gospode, izbavitelja svoga. 9te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. 10Još se sjeæahu dogaðaja u tuðini, kako je mjesto životinja zemlja komarce raðala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba. 10O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, 11Poslije vidješe i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna: 12izašle iz mora prepelice da im želji udovolje. 12kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj. 13A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna plaæa za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tuðince. 13Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. 14Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvoriše u robove. 14Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi 15Oni se prema strancima poniješe odmah neprijateljski, i plaæa ih èeka za to. 15Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! 16Ovi, naprotiv, primiše sveèano Izraelce, a onda ih, veæ ravne sebi, udariše teškom tlakom. 16Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju. 17I njih udari sljepoæa kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tražio svoja vrata. 17Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. 18Tako se poèela meðusobno izmjenjuju, kao što se skladno izmjenjuju glasovi na harfi, ostajuæi uvijek kod zvuka svojeg; a to se može jasno razabrati kad se razmotre dogaðaji. 18Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! 19Jer se kopnene životinje u vodene mijenjahu, a one što plivaju, na kopno prelažahu. 19Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! 20Oganj je u vodi silu svoju pojaèao, a voda zaboravila snagu što gasi. 20Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! 21Plamenovi ognjeni nisu pržili meso životinja propadljivih kada su posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i topljiva poput inja. 21Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi 22U svemu si, Gospode, uzvisio i proslavio narod svoj i nisi ga prezreo, veæ si mu bio na pomoæi svagda i svagdje. 22Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom, 23tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi. 24Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi. 25No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi 26te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa 27Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga: 28"Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! 29Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! 30Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 31Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 32Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! 33Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 34Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 35Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 36Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 37Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 38Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 39Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 40Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 41Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 42Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 43Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 44Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 45Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 46Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 47Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 48Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 49Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 50Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! 51Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 52Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 53Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 54Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 55Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 56Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 57Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 58Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 59Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! 60Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 61Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 62Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 63Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 64Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena. 65Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova! 66Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"

VIEWNAME is workSection