Chapter 1

¹ Pavao, apostol Krista Isusa voljom Božjom, po obeæanju života, života u Kristu Isusu, ²Timoteju, ljubljenom sinu: milost, milosrðe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospodina našega. ³Zahvalan sam Bogu, kojemu onamo od predaka èiste savjesti služim, dok te se neprestano spominjem u svojim molitvama noæ i dan. ⁴Sjetim se tvojih suza i zaželim vidjeti te da se napunim radosti ⁵imajuæi na pameti neprijetvornu vjeru koja je u tebi - onu vjeru koja je najprije prebivala u tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki, a uvjeren sam, i u tebi. ⁶Poradi toga podsjeæam te: raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. ⁷Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. ⁸Ne stidi se stoga svjedoèanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanðelje, po snazi Boga ⁹koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovjeènih, ¹⁰a oèitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i uèini da zasja život i neraspadljivost - po evanðelju ¹¹za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i uèiteljem. ¹²Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moæan poklad moj saèuvati za onaj Dan. ¹³Uzorom neka ti budu zdrave rijeèi koje si od mene èuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. ¹⁴Lijepi poklad èuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama. ¹⁵Napustiše me, to znaš, svi u Aziji, meðu njima i Figel i Hermogen. ¹⁶Neka Gospodin milosrðem podari Oneziforov dom jer me èesto osvježivao i nije se stidio mojih okova, ¹⁷nego kad je bio u Rimu, brižljivo me potražio i našao. ¹⁸Dao mu Gospodin naæi milosrðe u Gospodina u onaj Dan! A koliko je usluga u Efezu iskazao, to ti najbolje znaš.