Chapter 16

¹ Kad je David prešao malo preko vrha, doðe mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grožða, sto voænjaèa i mijeh vina. ²Kralj upita Sibu: "Što æeš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci æe poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i voæe momcima za jelo, a vino za piæe onima koji se umore u pustinji." ³Kralj dalje upita: "A gdje je sin tvoga gospodara?" A Siba odgovori kralju: "Eno, ostao je u Jeruzalemu jer je mislio: 'Danas æe mi dom Izraelov vratiti kraljevstvo moga oca.'" ⁴Tada kralj reèe Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se nièice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim oèima, kralju gospodaru!" ⁵Kad je kralj David došao do Bahurima, izaðe odande èovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. ⁶Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. ⁷A Šimej je ovako govorio proklinjuæi: "Odlazi, odlazi, krvnièe, ništarijo! ⁸Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik." ⁹Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" ¹⁰Ali kralj odgovori: "Što hoæete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Jahve zapovjedio: 'Proklinji Davida!' - tko ga smije pitati: 'Zašto èiniš tako?'" ¹¹Nato David reèe Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neæe sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. ¹²Možda æe Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku." ¹³Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iðaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujuæi, bacajuæi kamenje i dižuæi prašinu. ¹⁴Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše. ¹⁵Abšalom je meðutim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. ¹⁶A kad je Hušaj Arèanin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, reèe Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!" ¹⁷A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?" ¹⁸A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov æu biti i s njim æu ostati. ¹⁹A drugo: kome æu služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako æu služiti tebi." ²⁰Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da èinimo?" ²¹Ahitofel odgovori Abšalomu: "Uði k inoèama svoga oca, koje je ostavio da èuvaju palaèu: tada æe sav Izrael èuti da si u zavadi sa svojim ocem, pa æe se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe." ²²Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom uðe k inoèama svoga oca na oèi svemu Izraelu. ²³A savjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma.