Chapter 2

¹ Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što æe i meðu vama biti lažnih uèitelja, onih koji æe prokrijumèariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navuæi na se brzu propast. ²I mnogi æe se povesti za njihovim razvratnostima. Zbog njih æe se kuditi put istine. ³U svojoj æe vas lakomosti kupovati izmišljotinama. Njihova osuda veæ odavna nije dokona i propast im ne drijema. ⁴Doista, ako Bog anðela koji sagriješiše nije poštedio nego ih je sunovratio u Tartar i predao mraènom bezdanu da budu èuvani za sud; ⁵ako staroga svijeta ne poštedje, nego saèuva - osmoga - Nou, glasnika pravednosti, sruèivši potop na svijet bezbožni; ⁶ako gradove Sodomu i Gomoru u pepeo pretvori, osudi i za primjer buduæim bezbožnicima postavi; ⁷ako pravednog Lota, premorena razvratnim življenjem onih razularenika, oslobodi - ⁸pravedniku se doista dan za danom duša razdirala dok je gledao i slušao bezakonièka djela onih meðu kojima je boravio - ⁹umije Gospod i pobožnike iz napasti izbaviti, a nepravednike za kaznu na Dan sudnji saèuvati, ¹⁰ponajpaèe one koji u prljavoj požudi idu za puti i preziru Velièanstvo. Preuzetnici, drznici i ne trepnu pogrðujuæi Slave, ¹¹dok anðeli, iako jakošæu i snagom od njih veæi, ne izrièu protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda. ¹²Oni pak kao nerazumne životinje, po naravi roðene za lov i istrebljenje, pogrðuju što ne poznaju. Istim æe istrebljenjem i oni biti istrebljeni; ¹³zadesit æe ih nepravda, plaæa nepravednosti. Užitkom smatraju razvratnost u pol bijela dana. Ljage i sramote! Naslaðuju se prijevarama svojim dok se s vama goste. ¹⁴Oèi su im pune preljubnice, nikako da se nasite grijeha; mame duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, prokleti sinovi! ¹⁵Zabludiše, napustivši ravan put, te poðoše putom Bosorova sina Bileama, koji prigrli plaæu nepravednosti, ¹⁶ali primi i ukor za svoje nedjelo: nijemo živinèe ljudskim glasom prozbori i sprijeèi prorokovo bezumlje. ¹⁷Oni su izvori bezvodni, oblaci vjetrom gonjeni; za njih se èuva mrkla tmina. ¹⁸Naklapajuæi naduvene ispraznosti, požudama putenim, razvratnostima mame one što netom odbjegoše od onih koji žive u zabludi. ¹⁹Obeæavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti. Jer svatko robuje onomu tko ga svlada. ²⁰Doista, pošto su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleæu i daju se svladati, ovo im je potonje gore od onoga prvoga. ²¹Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leða svetoj zapovijedi koja im je predana. ²²Dogodilo im se što veli istinita izreka: "Pas se vraæa svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu."