Chapter 3

¹ Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog sveæenika Onije i njegove mržnje na zlo, ²dogaðalo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i èastili Hram najdragocjenijim darovima. ³Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve. ⁴Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sveæenikom zbog gradskoga tržnog nadzora. ⁵Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji. ⁶Priopæi mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se kolièina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo. ⁷Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago. ⁸Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da æe izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. ⁹Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sveæenik i grad ljubezno primili, priopæi o prijavi i objasni radi èega je došao, pa poèe ispitivati je li uistinu tako. ¹⁰Veliki mu sveæenik objasni da su to pohrane udovica i siroèadi; ¹¹a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu èovjeku, te da, suprotno od klevetnièke izjave opakog Šimuna, ima svega èetiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata. ¹²Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu. ¹³Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. ¹⁴Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. ¹⁵Sveæenici su se u sveæenièkoj odjeæi bacili nièice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, moleæi ga da saèuva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. ¹⁶Pogled na lice velikog sveæenika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. ¹⁷Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. ¹⁸Ljudi su hrlili hrpimice iz kuæa na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnuæe. ¹⁹Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u kuæama, istrèale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, ²⁰a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. ²¹Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sveæenika zbog onoga što æe doæi. ²²Dok su s jedne strane zazivali svemoguæeg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute saèuva vlasnicima, ²³s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odluèilo. ²⁴Veæ je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu velièanstvu da je sve koji se usudiše onamo iæi udarila Božja sila te su zapali u nemoæ i strah. ²⁵Pred oèima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jahaè: žestoko se propinjuæi, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. ²⁶U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladiæa, vrlo snažna, sjajne ljepote, u velièanstvenoj odjeæi. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bièevati tuèom udaraca. ²⁷Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. ²⁸I tako su tog èovjeka, koji je èas prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomoæna, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu. ²⁹Dok je on, udaren Božjom moæi, ležao bez rijeèi i lišen svake nade u spasenje, ³⁰Židovi su velièali Gospodina koji je èudesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se oèitovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radošæu i veseljem. ³¹Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. ³²Bojeæi se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki sveæenik prinese žrtvu za spas toga èovjeka. ³³Dok je veliki sveæenik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladiæi u istoj odjeæi. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sveæeniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. ³⁴A ti, koga je Nebo izbièevalo, razglasuj svima velièanstvenu Božju silu!" To rekavši, išèeznuše. ³⁵Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i uèini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. ³⁶Svjedoèio je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim oèima. ³⁷Kad ga je kralj upitao koji mu se èovjek èini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: ³⁸"Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbièevan vrati, ako uopæe iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. ³⁹Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava." ⁴⁰To su, eto, dogaðaji s Heliodorom i oèuvanjem svete riznice. POD ANTIOHOM EPIFANOM