« Prev 2 Kings 7 Next »

Chapter 7

1 Elizej reèe tada: "Èuj rijeè Jahvinu! Ovako veli Jahve: 'Sutra æe u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenog brašna za šekel.'" 2Dvorjanik, o èiju se ruku kralj oslanjao, odgovori èovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve naèinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." 3A pred gradskim vratima bijahu èetiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i oèekujemo smrt? 4Ako odluèimo uæi u grad, glad je u gradu te æemo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet æemo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prijeðimo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet æemo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet æemo!" 5U sumraèje, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 6Jer je Jahve uèinio te se u taboru aramejskom èula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su meðu sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." 7Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. 8Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa uðoše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. 9Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako doèekamo jutro, bit æemo krivi. Zato poðimo! Javimo dvoru novost." 10I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje èovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu." 11Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. 12Kralj ustade noæu i reèe svojim èasnicima: "Ja æu vam objasniti što su nam uèinili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misleæi: veæ æe oni iziæi iz grada, a mi æemo ih žive pohvatati i uæi u grad." 13A jedan izmeðu njegovih èasnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima æe biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa æemo vidjeti." 14I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govoreæi: "Idite, izvidite!" 15Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. 16I narod iziðe i uze pljaèkati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere jeèmenoga za jedan šekel, prema rijeèi Jahvinoj. 17Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o èiju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rijeèi što ju je rekao Božji èovjek kad mu kralj bijaše došao. 18Dogodilo se kako je èovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit æe dvije mjere jeèmenoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel." 19Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve naèini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet æeš svojim oèima, ali neæeš jesti." 20I doista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije.

« Prev 2 Kings 7 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |