Chapter 23

¹ Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. ²Kralj potom uzaðe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sveæenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najveæega. I proèita im sve rijeèi Knjige Saveza koja je naðena u Domu Jahvinu. ³Kralj, stojeæi na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da æe slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. ⁴Kralj je zapovjedio velikom sveæeniku Hilkiji, sveæenicima drugog reda i èuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu naèinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. ⁵Uklonio je lažne sveæenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. ⁶Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova puèkih. ⁷Razorio je stanove posveæenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. ⁸Iz svih judejskih gradova doveo je sveæenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti sveæenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. ⁹Isto tako sveæenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa meðu svojom braæom. ¹⁰Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kæerku provodio kroz oganj u èast Moleku. ¹¹Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunèana kola. ¹²Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. ¹³Uzvišice koje su bile suèelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. ¹⁴Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. ¹⁵Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. ¹⁶A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajuæi rijeè Jahvinu, koju je objavio èovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme sveèanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oèi na grob èovjeka Božjeg koji je objavio sve to ¹⁷i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob èovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti uèinio s betelskim žrtvenikom." ¹⁸"Pustite ga na miru", reèe kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. ¹⁹Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i uèinio je s njima kao što je uèinio u Betelu. ²⁰Sve sveæenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. ²¹Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u èast Jahve, Boga svoga, po obièaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza." ²²Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. ²³Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u èast Jahve, u Jeruzalemu. ²⁴Osim toga, sve bajaèe i sve vraèare, sve kuæne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši rijeèi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, sveæenik Doma Jahvina. ²⁵Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. ²⁶Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. ²⁷Jahve je odluèio: "Maknut æu Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit æu ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: 'Tu æe biti Ime moje.'" ²⁸Ostala povijest Jošijina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? ²⁹U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. ³⁰Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. ³¹Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kæi Jeremije, i bila je iz Libne. ³²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili oci njegovi. ³³Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podruèju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. ³⁴Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. ³⁵Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. ³⁶Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kæi Pedajina, i bila je iz Rume. ³⁷On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, sve kao što su èinili i oci njegovi.