Chapter 2

¹ Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. ²I reèe Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I siðoše do Betela. ³A proroèki sinovi koji su boravili u Betelu iziðoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" ⁴Ilija mu reèe: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I uðoše u Jerihon. ⁵Proroèki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priðoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da æe danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reèe: "I ja to znam; tiho!" ⁶Ilija mu reèe: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti!" I tako poðoše obojica. ⁷I pedeset proroèkih sinova poðe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. ⁸Tada Ilija uze svoj ogrtaè, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeðoše po suhu. ⁹A kad prijeðoše, Ilija æe Elizeju: "Traži što da ti još uèinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" ¹⁰Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit æe ti tako; ako pak ne budeš vidio, neæe ti biti." ¹¹I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše meðu njih i Ilija u vihoru uziðe na nebo. ¹²Elizej je gledao i vikao: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. ¹³I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. ¹⁴Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreæi: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeðe. ¹⁵Proroèki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin poèinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju ¹⁶i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." ¹⁷Ali kako su oni svejednako navaljivali, reèe im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. ¹⁸Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reèe: "Nisam li vam rekao: 'Nemojte iæi!'" ¹⁹Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." ²⁰On reèe: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. ²¹On tada ode na izvor, baci u nj soli i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Ozdravljam ovu vodu. Neæe od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.'" ²²I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rijeèi koju je izrekao Elizej. ²³Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, djeèaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreæi: "Hodi, æelo! Hodi, æelo!" ²⁴On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziðoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše èetrdeset i dvoje djece. ²⁵Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.