Chapter 19

¹ Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. ²Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do roðenja, a nema snage da se rode. ⁴Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'" ⁵Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" ⁸Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja! ¹¹Ti znaš što su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? ¹²Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁶Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. ¹⁷Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; ¹⁸pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. ¹⁹Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." ²⁰Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.' ²¹Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. ²²Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²³Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. ²⁴Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁵Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. ²⁶Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. ²⁷Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. ²⁸Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si i došao! ²⁹A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³⁰Preživjeli iz kuæe Judine žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³¹Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahvina! ³²Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³³Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina je rijeè. ³⁴Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁵Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁶Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁷Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.