Chapter 17

¹ Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. ²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. ³Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaæao mu danak. ⁴Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. ⁵Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. ⁶Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

⁷I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, ⁸slijedili obièaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po obièajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. ⁹Izraelci i njihovi kraljevi potajno su èinili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrðenih gradova. ¹⁰Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. ¹¹Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po obièaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i èinili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. ¹²Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne èinite toga!" ¹³A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." ¹⁴Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. ¹⁵Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upuæivao. Težili su za ispraznošæu, pa su i sami postali isprazni slijedeæi narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne èine kao oni. ¹⁶Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naèinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. ¹⁷Provodili su svoje sinove i kæeri kroz oganj, odavali se vraèanju i gatanju, èineæi tako zlo u oèima Jahvinim i razjarujuæi ga. ¹⁸Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. ¹⁹Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obièaje kojih su se držali Izraelci. ²⁰I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaèkašima, dok ih konaèno ne odbaci daleko od svoga lica. ²¹On je, konaèno, otrgnuo Izraelce od kuæe Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. ²²Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poèinio i od njega se nisu odvraæali, ²³dok konaèno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. ²⁴Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. ²⁵U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. ²⁶Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmræuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." ²⁷Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od sveæenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouèi ih u štovanju Boga one zemlje." ²⁸Tako ode jedan od sveæenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pouèio kako treba štovati Jahvu. ²⁹Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. ³⁰Babilonci naèiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaæani Ašimu; ³¹Avijci naèiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u èast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. ³²Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke izmeðu sebe za sveæenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. ³³Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po obièaju onih naroda izmeðu kojih su ih preselili. ³⁴Oni se još i danas drže starih obièaja. Ne štuju Jahve i ne usklaðuju svojih pravila i obièaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. ³⁵Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuðih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. ³⁶Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. ³⁷Držite se pravila i obièaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuðih bogova. ³⁸Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, ³⁹samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on æe vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." ⁴⁰Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog obièaja. ⁴¹Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova èine do dana današnjega onako kako su èinili njihovi oci.