Chapter 13

¹ Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. ²On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. ³Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. ⁴Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. ⁵Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. ⁶Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. ⁷Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuæa pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. ⁸Ostala povijest Joahazova, sve što je uèinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ⁹Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. ¹⁰Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. ¹¹Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. ¹²Ostala povijest Joaševa, sve što je uèinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? ¹³Joaš je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. ¹⁴Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" ¹⁵Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. ¹⁶Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, ¹⁷zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æeš potuæi Aramejce kod Afeka." ¹⁸I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. ¹⁹Tada se rasrdi na njega Božji èovjek i reèe: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æeš ih pobijediti samo tri puta." ²⁰Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljaèkaške èete Moabaca napadale zemlju svake godine. ²¹Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. ²²Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. ²³Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. ²⁴Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. ²⁵Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.