« Prev 2 Corinthians 11 Next »

Chapter 11

1 O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaruèih vas s jednim mužem, kao èistu djevicu privedoh vas Kristu. 3Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4Uistinu, ako tko doðe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanðelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite. 5Smatram, eto, da ni u èemu nisam manji od "nadapostola". 6Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima oèitovasmo. 7Ili sam grijeh poèinio što sam vam - ponizujuæi sebe da se vi uzvisite - besplatno navješæivao Božje evanðelje? 8Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9U oskudici su mi pomogla braæa koja doðoše iz Makedonije. U svemu sam se èuvao da vam ne budem težak, a i èuvat æu se. 10Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neæe oduzeti u ahajskim krajevima. 11Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! 12A što èinim, i dalje æu èiniti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednaèili u onom èime se hvastaju. 13Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. 14I nikakvo èudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anðela svjetla. 15Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak æe im biti po djelima njihovim. 16Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18Buduæi da se mnogi hvale po ljudsku, i ja æu se hvaliti. 19Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni! 20Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. 21Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, èime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 22Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - èesto. 24Od Židova primio sam pet puta po èetrdeset manje jednu. 25Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noæ i dan proveo sam u bezdanu. 26Èesta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braæe; 27u trudu i naporu, èesto u nespavanju, u gladu i žeði, èesto u postovima, u studeni i golotinji! 28Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 29Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30Treba li se hvaliti, svojom æu se slabošæu hvaliti. 31Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. 32U Damasku namjesnik kralja Arete èuvaše grad damašèanski hoteæi me uhvatiti. 33Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

« Prev 2 Corinthians 11 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |