Chapter 26

¹ Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. ²On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca. ³Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. ⁴Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja. ⁵Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je uèio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreæu. ⁶On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. ⁷Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. ⁸Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. ⁹Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. ¹⁰Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. ¹¹Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u èetama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. ¹²Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuæe i šest stotina. ¹³Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuæa i pet stotina boju viènih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. ¹⁴Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praæke. ¹⁵Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašæe nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao èudesnu pomoæ sve dok se nije osilio. ¹⁶Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i poèeo prinositi kad na kadionom žrtveniku. ¹⁷Ali je za njim ušao sveæenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sveæenika, èestitih ljudi. ¹⁸Oni ustadoše na kralja Uziju govoreæi: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost sveæenika, Aronovih sinova, koji su posveæeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na èast pred Bogom Jahvom!" ¹⁹Tada se Uzija rasrdi držeæi u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sveæenike, izbi mu guba na èelu pred sveæenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. ²⁰Kad ga sveæenièki poglavar Azarja i svi sveæenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na èelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziðe jer ga Jahve bijaše udario. ²¹Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kuæi, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. ²²Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. ²³Uzija je poèinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.