Chapter 25

¹ Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim; i pokopaše ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju Paran. ²U Maonu živio èovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat èovjek, imao je tri tisuæe ovaca i tisuæu koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. ³Taj se èovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a èovjek surov i opak: bio je Kalebovac. ⁴David je u pustinji èuo da Nabal striže svoje ovce. ⁵Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, otiðite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. ⁶I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! ⁷Sada, èujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. ⁸Pitaj svoje sluge i kazat æe ti. Zato neka ovi momci naðu milost pred tobom, jer smo došli u sveèan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se naðe pri ruci.'" ⁹Doðoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove rijeèi, a onda prièekaše. ¹⁰Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. ¹¹Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigaèe pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?" ¹²Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove rijeèi Davidu. ¹³A David reèe svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj maè!" I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. ¹⁴A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. ¹⁵A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. ¹⁶Noæu i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasuæi stada. ¹⁷Razmisli sada i vidi što æeš uèiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak èovjek komu se ne može ništa kazati." ¹⁸Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožða, dvije stotine smokovih kolaèa i sve to natovari na magarce. ¹⁹I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja æu za vama." Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. ²⁰Dok je, jašuæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. ²¹A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštiæivao u pustinji sve što je taj èovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro! ²²Neka Bog uèini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!" ²³Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida nièice, poklonivši se do zemlje. ²⁴Bacivši mu se tako pred noge, reèe: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati rijeèi službenice svoje! ²⁵Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog èovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. ²⁶Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te oèuvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka proðu kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! ²⁷A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. ²⁸Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo æe Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neæe se naæi zlo na tebi. ²⁹Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praæke. ³⁰I kad Jahve uèini mome gospodaru svako dobro koje ti je obeæao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, ³¹onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve uèini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!" ³²David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! ³³Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. ³⁴Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti uèinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!" ³⁵Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i reèe joj: "Vrati se s mirom svojoj kuæi. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." ³⁶Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kuæi, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reèe ništa dok nije svanulo jutro. ³⁷A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. ³⁸A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. ³⁹Kad David èu da je umro Nabal, reèe: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je uèini Nabal; i Jahve je oèuvao svoga slugu da ne uèini zla, a svalio je Nabalovu zloæu na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da æe je uzeti za ženu. ⁴⁰Davidove sluge doðoše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu." ⁴¹A ona ustade, pokloni se do zemlje i reèe: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" ⁴²Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom poðe pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i postala njegovom ženom. ⁴³I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene. ⁴⁴Jer Šaul bijaše svoju kæer Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima.