Chapter 22

¹ David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to èula njegova braæa i sva njegova obitelj, doðoše onamo da mu se prikljuèe. ²Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta voðom. A bijaše ih oko njega do èetiri stotine ljudi. ³Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i reèe kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što æe Bog uèiniti sa mnom." ⁴I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. ⁵Ali prorok Gad reèe Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i zaði u zemlju Judinu." I David ode i zaðe u Heretsku šumu. ⁶Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. ⁷I reèe Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Hoæe li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Hoæe li vas sve postaviti za tisuænike i stotnike? ⁸A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga meðu vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se dogaða danas." ⁹Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao meðu Šaulovim dvoranima, i reèe: "Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. ¹⁰Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu maè Filistejca Golijata." ¹¹Šaul nato zapovjedi da pozovu sveæenika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sveæenike u Nobu. I doðoše svi pred kralja. ¹²Tada reèe Šaul: "Èuj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" ¹³A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i maè i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas dogaða." ¹⁴Ahimelek odgovori kralju: "A tko je meðu svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, èovjek koji je poštovan u tvojoj kuæi? ¹⁵Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" ¹⁶Ali kralj odvrati: "Ti æeš umrijeti, Ahimeleèe, ti i sva tvoja obitelj!" ¹⁷I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite sveæenike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stražari ne htjedoše diæi ruke na Jahvine sveæenike da ih smaknu. ¹⁸Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sveæenike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu sveæenike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni opleæak. ¹⁹I Nob, sveæenièki grad, pohara oštricom maèa, pobivši muškarce i žene, djecu i dojenèad, goveda, magarce i ovce. ²⁰Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. ²¹Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine sveæenike. ²²A David odvrati Ebjataru: "Ja sam veæ onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da æe on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga oèinskog doma. ²³Ostani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit æe moj. Kod mene æeš biti dobro èuvan."