« Prev 1 Samuel 20 Next »

Chapter 20

1 David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" 2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!" 3Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti." 4Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?" 5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera. 6Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.' 7Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi. 8Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?" 9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?" 10David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" 11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje. 12Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem, 15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida." 17Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. 18Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno. 19Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. 20A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo. 21A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga! 22Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde. 23A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!" 24Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede. 25Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. 26Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist." 27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?" 28A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 29Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola." 30Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu! 31Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt." 32A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?" 33Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida. 34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. 35Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. 36I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. 37Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" 38Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. 39Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi. 40Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!" 41Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. 42Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"

« Prev 1 Samuel 20 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |