Contents

« Prev 1 Samuel 14 Next »

Chapter 14

1 Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reèe svome momku štitonoši: "Hajde da prijeðemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio. 2Šaul je sjedio na meði Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. 3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveæenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. 4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 6Jonatan reèe svome štitonoši: "Hajde da prijeðemo do straže onih neobrezanika. Možda æe Jahve uèiniti nešto za nas, jer ništa ne prijeèi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." 7A štitonoša mu odgovori: "Èini sve na što te srce tvoje potièe. Ja æu s tobom, moje je srce kao tvoje srce." 8Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im se. 9Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima. 10Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak." 11Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." 12I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto nauèimo!" A Jonatan reèe svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." 13Jonatan se poèe penjati pomažuæi se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. 14U tome prvom pokolju što ga uèiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. 15Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i èetu pljaèkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. 16A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. 17I Šaul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše! 18Tada Šaul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim. 19Ali dok je Šaul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veæa, pa Šaul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!" 20Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše meðu njima. 21A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom. 22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj. 23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona. 24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije veèeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. 25Ali je ondje bilo medenoga saæa na površini zemlje. 26Kad je narod došao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 27Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oèi. 28Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'" 29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda. 30Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veæi?" 31Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 33I javiše to Šaulu govoreæi: "Gle, narod griješi Jahvi jeduæi meso s krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" 34Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete griješiti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod još iste noæi dovede što je tko imao i to su ondje klali. 35A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.

36Nato reèe Šaul: "Poðimo još noæas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!" A narod mu odgovori: "Èini sve što misliš da je dobro!" Ali sveæenik reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!" 37I Šaul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38Zato Šaul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u èemu je bio današnji prestupak. 39Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 40Šaul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Èini ono što misliš da je dobro!" 41Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izaðe slobodan. 42Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. 43Tada Šaul reèe Jonatanu: "Priznaj mi što si uèinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" 44Šaul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" 45Ali narod reèe Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 46Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. 47Kad je Šaul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao. 48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali. 49Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala. 50Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica. 51Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. 52Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna èovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.

« Prev 1 Samuel 14 Next »
VIEWNAME is workSection